MEĐUNARODNO PROJEKTNO FINANCIRANJE

7/25/2019 MEUNARODNO PROJEKTNO FINANCIRANJE

1/22

1

Tematska jedinica XV

MEUNARODNO PROJEKTNO FINANCIRANJE

1.

PROJEKTNO FINANCIRANJE

Iako se termin "projektno financiranje" (project financing, project finance) estokoristi da bi se opisale sve vrste financiranja projekta, ovaj termin je posljednjih godina

evoluirao u pravcu preciznije definicije, tako da se pod njim podrazumi jeva fi nanciranje

odreene ekonomske jedinice u kome se zajmodavci zadovoljavaju time da se inicijalno

oslanjaju na gotovinski tok i prihode ove ekonomske jedinice kao na izvor sredstava iz kojih

e se krediti otplatiti, a na imovinu te ekonomske jedinice kao na osiguranje za dati kredit. Pri

tome, autori ove definicije naglaavaju daje kljuna rije "inicijalno", poto zajmodavcimogu biti na poetku voljni da promatraju gotovinski tok projekta kao izvor sredstava za ot-

platu kredita, ali isto tako moraju smatrati da e kredit biti stvarno vraen i u najgorem

moguem sluaju. Ovo ukljuuje i obaveze i direktne ili indirektne garancije treih lica. Usklopu ove definicije pod "projektom" se podrazumijeva ekonomska jedinica sposobna da

generira dovoljan gotovinski tok da, po konzervativnim standardima, pokrije operativne

trokove i servisira dug u razumnom vremenskom periodu koji je krai od "ekonomskogvijeka" imovine projekta. Inae, u strunoj literaturi se moe naii i na druge definicije, ali sei one u osnovi svode na to da se projektno financiranje smatra financijskim modalitetom gdje

se zajmodavci (povjerioci) oslanjaju na gotovinske tokove projekta kao na izvor za otplatu

duga, a na imovinu projekta kao na osiguranje za to.

Projektno financiranje se povezuje sa "vanbilannim financiranjem" (off-balance

sheet financing), s obzirom da koristi sredstva treih lica za potrebe financiranja odreenogprojekta, a zaduenje po toj osnovi se neposredno ne odraava na samu bilancu vlasnikaprojekta ili sponzora projekta. Napominje se da, rasprostranjeno (pogreno) tumaenje,projektno financiranje znai vanbilanno financiranje do te mjere da je projekt sa-mofinancirajui (samopodravajui) bez ikakvih garancija i obaveza drugih lica (za tofinancijski odgovornih).

U vezi sa projektnim financiranjem pojavljuje se termin koji se uglavnom koristi u

SAD i odnosi se na financiranje bez prava regresa (non-recourse/nonrecourse financing,without recourse), odnosno sa ogranienim regresom (limited recourse). Termin

"recourse" u engleskom jeziku uglavnom oznaava regres i pravo na regres. Pri tome ter-

min regres u privrednim odnosima predstavlja pravo isplatioca da zahtijeva isplaenu sumuod lica koje je na to obavezano po nekoj pravnoj osnovi (zakonu, ugovoru). Veza saprojektnim financiranjem je zasnovana u sutini na tome da se povjerioci projekta (kreditori)ne mogu regresirati od sponzora ili vlasnika projekta u sluaju da projekt ne podmiri svojeobaveze prema njima po osnovi zaduenja, odnosno da se mogu regresirati od njih samo uogranienoj mjeri.

Projektno financiranje se u izvjesnim sluajevima naziva i "strukturiranofinanciranje" (structured financing), zato to zahtjeva takvo "strukturiranje" (kombiniranje)zaduenja i vlastitog kapitala (misli se na kapital vlasnika i/ili sponzora projekta), tako dagotovinski tok projekta moe adekvatno da servisira zaduenje projekta. U svakom sluaju,

klju uspjenog projektnog financiranja je takvo strukturiranje financiranja projekta da onobude sa to je manje moguim regresom od sponzora, a istovremeno da se time osigura


2/22

2

dovoljna kreditna podrka projektu kroz obaveze ili garancije sponzora ili treih lica, tako dazajmodavci budu zadovoljni sa kreditnim rizikom projekta.

Osnovni elementi modela projektnog financiranja su:

da se radi o jednom nainu financiranja projekta, uglavnom vee vrijednosti; da se ovo financiranjebazira preteno na osiguranju eksternih izvora financiranja, a u

manjoj mjeri na vlastitom kapitalu sponzora, odnosno vlasnika projekta (madaono u apsolutnom iznosu, u zavisnosti od projekta, moe biti vrlo znaajno) ;

da zajmodavci - financijeri kod svog opredjeljivanja da investiraju sredstva u projekt

inicijalno i primarno promatrajubudui gotovinski tok i prihode (zavrenog) projektakao na izvor sredstava za otplatu njegovog zaduenja, a na imovinu projekta kao nasredstvo osiguranja za otplatu ovog zaduenja;

da ne postoji, u sluaju nepodmirenja obaveza projekta po osnovu zaduenja, pravoregresa zajmodavaca prema sponzorima (vlasnicima projekta, treim licima) ili je onoogranieno (toje uglavnom ei sluaj);

da se kroz obaveze ili garancije sponzora ili treih lica kreditni rizik projekta iniprihvatljivim za njegove zajmodavce - financijere;

da je krajnji cilj projektnog financiranja da se aranira financiranje projekta koji ekoristiti sponzorima projekta, odnosno vlasnicima projekta, a da se istovremeno to

financiranje ne odraava na njihov kreditnibonitet i bilancu.

Ovako shvaeno projektno financiranje nije neki poseban, do sada nepoznat instru-ment, ali je njegova specifinost u odnosu na "klasian" nain financiranja projekta to to suneposredne financijske obaveze sponzora ili vlasnika projekta znatno manje, a cilj je da se kao

nosilac zaduenja u to veoj mjeri pojavi sam projekt. Ovo implicira to da projekti koji semogu realizirati na ovoj osnovi moraju biti dovoljno financijski isplativi da bi se iz njihovih

prihoda u operativnoj fazi moglo generirati dovoljno sredstava da se podmire operativni

rashodi projekta, da se podmire sve obaveze po osnovu zaduenja i da sponzorima ilivlasnicima projekta donesu odgovarajue koristi (profit) za kapital koji su neposredno uloili.

Uesnici u meunarodnom projektnom financiranju i njihovi motivi

Glavni uesnici u projektnom financiranju su sponzori i fi nancij eriprojekta. Sponzorprojekta (project sponsor) je strana koja "stoji iza" projekta i predstavlja

njegovu"pokretaku snagu". To moe biti vlada zemlje domaina projekta koja njegovomrealizacijom ostvaruje neke nacionalne ili razvojne ciljeve. To moe biti i neki samostalnientitet privatnog sektora ili konzorcij (na primjer, izvoaa radova), ili je u pitanju buduikupac (iz privatnog ili javnog sektora) proizvoda ili usluga projekta. Za sponzora ili vlasnika

projekta (project owner) je kljuna neka korist koja se ostvaruje realizacijom projekta i za toje spreman da u razliitoj mjeri, direktno ili indirektno, ue u poduzetnikirizik, ali nastoji daovo njegovo angairanjebude u onoj mjeri koliko je to neophodno i da se to vei d io teretafinanciranja (i rizika) prenese na druge izvore sredstava. Sponzor projekta se moe pojaviti

i u ulozi "divelopera" projekta (project developer) koji "razvija "projekt, sa ciljem da se on

dovede u fazu podobnosti za financiranje i realizaciju.

U ulozi financijera projekta, u raznim vidovima, moe se pojavljivati irok spektaruesnika: banke (strane i domae), financijske kompanije, investicijski fondovi, institucio-nalni investitori, meunarodne banke za financiranje razvoja, lokalne banke za financiranjerazvoja, agencije za kreditiranje izvoza, proizvoai opreme, izvoai radova, kupci budue

proizvodnje/ usluga projekta itd. Njihovi motivi su veoma razliiti i kreu se od klasinogodobravanja kredita uz kamatu kao cijenu kapitala, do osiguravanja plasmana ili izvora


3/22

3

snabdijevanja, pa do irih nacionalnih i razvojnih ciljeva.Osnovni ciljevi koje kompanija kao sponzor projekta eli da ostvari kroz projektno

financiranje su:

1)

da osigura sredstva za financiranje velike kapitalne investicije iz vanjskih izvora, a ne

da je sam financira iz svojih sredstava;

2)

da realizira projekte koje bi na drugi nain bilo nemogue financirati, jer suraspoloiva sredstva sponzora ograniena;

3)da prenese rizik (cijeli ili dio) sa sponzora na projekt;

4)da podjeli investicijski rizik, odnosno da ga alocira na druge uesnike u projektu;5)da stekne ili zadri pristup odreenom tritu;6)da minimizira vlastito vlasniko ulaganje pozivajui druge potencijalne investitore da

uzmu uee u tome;7)

da osigura financiranje projekta na bazi kredita koje sponzor na drugi nain ne bimogao da dobije ako bi elioda se direktno pojavi u ulozi zajmotraioca;

8) da se osiguraju garancije za projekt koje sam sponzor ne bi mogao da dobije;

9) da osigura kapital/kredit pod povoljnijim uvjetima u odnosu na one gdje sesponzor pojavljuje kao direktni zajmoprimac;

10)da izbjegne obaveze po osnovi hipoteke i zaloga;

11)da se kredit za realizaciju projekta ne iskazuje u bilanci sponzora i da na taj na inutie na njegove financijske pokazatelje;

12)da sponzor ne iskazuje trokove projekta u svojim poslovnim knjigama u perioduizgradnje, dok projekt ne pone da donosi prihod;

13)da ogranii svoju odgovornost za projekt na odreeni period vremena (na primjer

period izgradnje ili poetne faze), tako da izbjegne odgovornost (i iskazivanje u bilannojpasivi) za cijeliperiod preostalog "ivota" projekta;

14)da postigne povoljniji odnos zaduenja i vlastitog kapitala projekta (debt to equityratio);

15)da se izbjegnu odreeni pravni problemi koji pogaaju sponzora kao investitora, aline pogaaju samprojekt;

16)da se zbog odreenih (raunovodstvenih) propisa trokovi mogu jasnije prikazatikao rezultat projektnog financiranja;

17)da se ostvare odreene porezne beneficije;18)da ostvari "prodor" u odreene sektore/oblasti, gdje je pristup privatnim pravnim

licima ogranien, osim u formi projektnog financiranja;19)da se osigura zatita svoje investicije u inozemstvu koja je od strane vlade zemlje

domaina predviena za sluajeve projektnog financiranja;

20)

da osigura druge povoljnije investicijske uvjete na bazi projektnog financiranja.

Ciljevi vlade zemlje domaina u meunarodnom projektnom financiranju su uodreenojmjeri identini ciljevima kompanija sponzora, ali su ipak najvaniji sljedei ciljevi:

1)omoguava se realizacija velikih investicijskih projekta za koje ne postoji dovoljnobudetskih sredstava bez poveanja javnog duga;

2)omoguava se realizacija projekta koji znaajno doprinose opim nacionalnim irazvojnim ciljevima i podmirenju vitalnih potreba privrede i stanovnitva, na to bi duevremena trebalo ekati, dok se ne osiguraju dovoljna sredstva;

3)omoguava se alokacija relativno limitiranih raspoloivih sredstava na druge projektekoji imaju manji stupanj financijske isplativosti i komercijalne komponente (da bi se

realizirali na bazi projektnog financiranja), ali imaju veliki znaaj sa aspekta ire drutvenezajednice;


4/22

4

4)poto je direktni dunikprojekt omoguava se vladama zemlje domaina sa slabijimkreditnim rejtingom da osiguraju eksterno financiranje;

5)osiguravaju se povoljniji uvjeti zaduenja nego u sluaju ako bi se vlada zemljedomaina pojavila kao direktan zajmoprimac;

6) direktne obaveze i garancije vlade zemlje domaina su manje;

7)

zaduenje u sklopu projektnog financiranja se ne odraava neposredno na vanjskozaduenje zemlje ili se odraava u ogranienom obujmu;

8)omoguava se transfer tehnologije, obuka lokalne radne snage i pozitivni efekti nadomau privredu u okruenju projekta;

9) ostvaruje se povezivanje (partnerstvo) privatnog i javnog sektora;

10)realizacija velikih projekta na bazi projektnog financiranja ima znaajan"demonstracijski efekt" na strane investitore i kredibilitet zemlje sa aspekta opeinvesticijskeklime;

11)izbjegavaju se odreena ogranienja u pogledu direktnog vanjskog zaduenjazemlje nametnuta meunarodnim obavezama (na primjer aranmanima sa MMF-om);

12)smanjuju se ukupni trokovi

financiranja projekta.

Involviranje privatnih sponzora projekta i financijera iz privatnog sektora prua ge-neralno vladi zemlje domaina sigurnost daje projekt ekonomski i financijski "zdrav" i da edirektno i /ili indirektno znaajnije doprinositi ukupnom blagostanju zemlje, odnosnozadovoljavanju odreenih potreba. Sa aspekta meunarodnog financiranja investicijskih

projekta, ipak, najvanija je prednost koju samo projektno financiranje nudi itavom nizuzemalja u razvoju i zemalja u tranziciji sa slabijim kreditnim rejtingom (ili bez njega) u

pogledu pristupa meunarodnom tritu kapitala, u uvjetima kada je bilateralna javna pomoza razvoj ograniena, a sredstva meunarodnih financijskih organizacija nedovoljna da

podmire ove potrebe.

Kao to je ve napomenuto, sponzori i financijeri u sklopu projektnog financiranja mogubiti iz javnog i privatnog sektora. Jaanje veze izmeu ova dva sektora i objedinjavanjenjihovih resursa u sklopu realizacije velikih infrastrukturnih i drugih investicijskih projekta na

domaem i meunarodnom planu je jedna od bitnih karakteristika suvremenog privrednograzvoja u itavom nizu zemalja, a posebno razvijenih zemalja, gdje su i institucionalnemogunosti vee.

Objekti koji se realiziraju na bazi projektnog financiranja uglavnom spadaju u kategoriju

razvojnih prioriteta i obino uivaju brojne beneficije (prije svega, porezne i carinskeolakice) koje se dodjeljuju od strane zemlje domaina projekta, i na taj nain, u opemsluaju, omoguavaju vee prihode uesnicima u projektnom financiranju, nego kada se radi o

klasinom kreditnom zaduenju. Poto se financira projekt, a ne sponzor projekta ili vladazemlje domaina projekta, financijeriprojekta uglavnom imaju jasnu kalkulaciju trokova i nataj nain se izbjegava mogunost da sponzor projekta ili vlada transferira svoje trokove podrugim osnovama na projekt.

Kao znaajni uesnici u projektnom financiranju pojavljuju se jo i projektna kom-panija i konzorcij izvoaa radova ili neki drugi vid njihovog poslovnog organiziranja.Projektna kompanija (project companv) se formira kao pravni entitet koji je nosilac

aktivnosti na realizaciji projekta i ujedno je "mehanizam" preko koga se ostvaruje njegovo

financiranje, a u kasnijim fazama i operativno upravljanje projektom. Kao osnivai projektnekompanije se uglavnom pojavljuju sponzori ili vlasnici projekta, koji osiguravaju poetni(osnivaki) kapital za njeno poslovanje i razvoj projekta.

Ulaganje u osnovni kapital projektne kompanije (i praktino vlastiti kapital projekta)mogu izvriti i izvoai radova, isporuioci opreme, vlada zemlje domaina, meunarodne i


5/22

5

domae institucije za financiranje razvoja, korisnici buduih proizvoda i/ili usluga projekta,odnosno svi koji u tome vide neki svoj interes i stoga su spremni da uu u poduzetniki rizikna bazi ulaganja u rizini kapital projekta (equity).Konzorcij izvoaa radova (i isporuilaca opreme) se organizira uglavnom kao poslovnoudruivanje na ugovornoj osnovi za velike i kompleksne projekte kako bi se objedinile

njihove aktivnosti u predinvesticijskoj fazi, koje bi trebalo da rezultiraju podnoenjemzajednike ponude i zakljuenjem ugovora (za izgradnju objekta, ali i eventualno njegovooperativno voenje po zavretku faze izgradnje). U sluaju zakljuenja ugovora, konzorcijmoe zadratipostojee ugovorno reguliranje odnosa uesnika u poslu ili (toje ei sluaj)da formira projektnu kompaniju koja institucionalno vre objedinjuje aktivnosti narealizaciji projekta.

Za sve uesnike u projektnom financiranju ono ima dvije kljune prednostiu odnosuna "klasian" nain financiranja projekta.

Prvo, poveava raspoloivost izvora financiranja ime se omoguava realizacijaprojekta koji se zbog veliine potrebnog ulaganja ne bi mogao ostvariti samo na bazi vlastitog

kapitala sponzora projekta ili direktnog zaduenja (bankarskih kredita i trita kapitala).

Drugo, smanjuje se rizik, odnosno vri se njegova raspodjela na uesnike uprojektnom financiranju, a iskustvo je pokazalo da adekvatna alokacija rizika na uesnike uprojektu predstavlja vrlo bitan faktor u pokretanju i uspjehu svakog projekta.

Kod projektnog financiranja infrastrukturnih objekata koji zahtijevaju velika kapitalna

ulaganja i imaju dugi period amortizacije, uee zaduenja (kredita) u ukupnom financiranjurazmjernoje vee od uea vlastitog kapitala sponzora projekta. Zato projektno financiranjeima i odreene nedostatke koje bi trebalo imati u vidu. Prije svega, transakcije projektnogfinanciranja su mnogo kompleksnije od tradicionalnog korporativnog i javnog financiranja, s

obzirom da involviraju mnogo uesnikai rezultiraju znatno viim transakcijskim trokovima.Ugovorni odnosi u projektnom financiranju su vrlo sloeni, a due diligence proces koji

provode kreditori, financijski, pravni i tehniki savjetnici rezultiraju veim trokovimarazvoja projekta i viim provizijama i kamatnim marama u odnosu na one koje se standardnonaplauju. Stoga nije neuobiajeno da ukupni transakcijski trokovi projektnog financiranja

budu duplo vei od "istog" financiranja projekta iz vlastitog ili zajmovnog kapitala, a premanekim izvorima u pojedinim sluajevima dostiu i 7-10% ukupne vrijednosti projekta.Globalizacija meunarodne trgovine i financija posljednjih desetljeaznaajno je doprinijelarazvoju projektnog financiranja u svijetu. Meutim, ono nije podjednako prisutno u svimzemljama, odnosno regijama, kao i sektorima. Projektno financiranje je razmjerno

najzastupljenije u razvijenim industrijskim zemljama i razvijenijim meu zemljama u razvoju,odnosno zemljama u tranziciji.

to se tie pojedinih sektora, projektno financiranje je razmjerno najzastupljenije utransportu, energetici, telekomunikacijama i vodoprivredi. Inae, projektno financiranje seuglavnom vezuje za realizaciju velikih infrastrukturnih objekata, mada se na njegovim

principima moe realiziratipraktino svaki investicijski projekt, naravno, uvaavajui njegovespecifinosti.


6/22

6

Priprema i ocjena meunarodnih investicijskih projekta

Projekt se najee definirakao sloen poduhvat koji se poduzima u budunosti da bise postigli ciljevi u predvienom vremenu i sa predvienim trokovima. Sloenostsuvremenih projekta izraava se kroz veliki obim i iroku strukturu ovih poduhvata, dugovrijeme trajanja, ogroman budet, velik broj uesnika u realizaciji i druge parametre. Svaki

projekt obino sadri vei broj podprojekta, faze, podfaze i pojedinane aktivnosti koje sveine razgranatu strukturu projekta.

Uglavnom se prihvaa osnovna podjela na investicijske projekte i 'biznis' projekte.Investicijski projektisu posebna vrsta projekta koja obuhvaa poduhvate koji su usmjerenina izgradnju zgrada, hala, energetskih objekta i postrojenja, saobraajnih objekata, ugradnju

proizvodne opreme i instalacija i si. Investicijski projekti su dugotrajni, postoji veliki broj

uesnika, ukljuene su velike koliine resursa, troe se velika financijska sredstva, veoma susloeni, duga je realizacija (znatno dua od pripreme), neophodno je dugotrajno praenje ikontrola realizacije projekta itd. U biznis projekte spadaju izrada analiza stanja u firmi,

izrada biznis plana, izrada projekta uvoenja informacijskog sustava, izrada i uvoenje noveorganizacije, uvoenje sistema kvalitete, istraivanje trita itd. Osnovne karakteristike biznis

projekta su da su kratki, sa manjim brojem uesnika, potrebni su manji resursi i trokovi,manje su sloeni, priprema je najee dua od realizacije itd.

Kao najbolja metoda (koncept) za efikasno upravljanje projektom, danas se u svijetu i

kod nas koristi koncept ' project management-a' - koncept upravljanja projektima. Upra-

vljanje projektima (project management) se moe definirati i kao znanstveno zasnovani i u

praksi potvreni koncept kojim se uz pomo odgovarajuih metoda organizacije, planiranja i

kontrole vri racionalno usklaivanje svih potrebnih resursa i koordinacija obavljanjapotrebnih aktivnosti da bi se odreeni projekt realizirao na najefikasniji nain. Konceptupravljanja projektom sadri tri osnovna modela:

upravljanje vremenom,

upravljanje resursimai

upravljanjetrokovima realizacije projekta.

Nije potrebno posebnonaglaavati koliko je za uspeh svakog investicijskog projekta injegovog financiranja, posebno ako se on realizira u inozemstvu ili u zemlji uz uee stranihinvestitora i izvoaa/isporuilaca, bitna dobra i kvalitetna prethodna priprema i adekvatna

ocjena u pogledu njegove isplativosti sa aspekta investitora, odnosno ire drutvene zajednice.Sa druge strane, za eksterne financijere nita nije manje vana i procjena podobnostiinvestitora (sponzora/vlasnika projekta) i/ili projektne kompanije kao nosioca investicijske

aktivnosti.

S tim u vezi, ovdje e se ukazati na neke osnovne elemente vezane za pripremu i ocjenumeunarodnih investicijskih projekta, sa osloncem na u svijetu iroko prihvaenumetodologiju UNIDO-a., koja se u velikoj mjeri koristi kod projekta koji se pripremaju za

meunarodno financiranje, a posebno kada su u pitanju meunarodne razvojne financijskeinstitucije.


7/22

7

Priprema meunarodnih investicijskih projekta

Svaki investicijski projekt ima uglavnom sljedee osnovne faze svog projektnogciklusa (project cycle) ili faze razvoja projektai to:

1) identifikacija;

2) formulacija;

3) ocjena;

4) odluka;

5) implementacija (investicija);

6) operativna (radna) faza.

Projektni ciklus se moe podijeliti i na tri glavne fazei to:

1) predinvesticijska faza;2) investicijska faza i

3) operativna (radna) faza.

U nekim sluajevima se kao posebna faza projektnog ciklusa navodi i naknadna ocjenaprojekta (nakon odreenog perioda njegovog rada) koja bi trebala da pokae da li su, i u kojojmjeri, postignuti prvobitno postavljeni ciljevi (koristi i si.) projekta.

Projektni ciklus moe biti formulirani prema nekim specifinim potrebama. Na pri-

mjer, Svjetska bankaima svoj utvreni projektni ciklus vezan za financiranje projekta.Taj projektni ciklus sastoji se iz sljedeih faza:1) identifikacija projekta;

2) priprema projekta;

3) ocjena projekta;

4) pregovori i odobrenje kredita;

5) realizacija i nadzor projekta;

6) naknadna ocjena projekta.

Ostale meunarodne razvojne institucije (EBRD, EIB i druge razvojne banke) imaju

sline projektne cikluse.Inae, ocjena projekta je neophodna zbog postojanja alternativnih mogunosti kori-

tenja resursa, pa se izbor jednog projekta u odnosu na druge ponuene projekte moesmatrati opravdanim samo ako je taj izabrani projekt u neemu bolji od drugihprojekta.

Osiguravanje financijskih sredstava za neki projekt, odnosno mogunost njegovogfinanciranja, ne predstavlja samo osnovni preduvjet za donoenje investicijske odluke, nego i

bitno utie na formulaciju projekta i predinvesticijske studije. Studija izvodljivosti nekogprojekta bit e od male koristi, ak i ako su njeni nalazi pozitivni, ako ne postoji realnavjerojatnost da e seprojekt moi financirati. Stoga je u veini sluajeva potrebno prije izradestudije izvodljivosti prethodno ocijeniti mogunosti za financiranje projekta, a na osnovu

prethodno uraene predstudije izvodljivosti ili studije mogunosti. Prvo pitanje koje se obinopostavlja je koliko e investicija kotati. Trokovi investicije i njihova struktura sastavljaju se


8/22

8

po UNIDO metodologiji. Podaci se navode za svaku godinu gradnje i ukupno. Potrebno je

odrediti period cjelokupne gradnje i investicijske faze za vrijeme tog perioda.

Pored vrijednosti same (poetne) investicije potrebno je sagledati prihode i rashodeprojektau operativnoj fazi tj. po zavretku projekta i njegovom putanju u pogon i to u odreenom

duem vremenskom periodu. Pored podataka o godinjim prihodima potrebno je osiguratipodatke o detaljnoj strukturi godinjih operativnih rashoda, kako u periodu uhodavanjaproizvodnje (pruanja usluga), tako i u periodu rada sa punim kapacitetom. Na bazi navedenihpodataka utvruje se izvodljivost projekta za koji se moraju osigurati odgovarajui izvorifinanciranja - struktura kapitala i financijske obaveze. Podaci se navode za svaku godinu

posebno i ukupno.

Na kraju, svi prikupljeni podaci se po UNIDO metodologiji unose u jednu tabelu koja

sadri sve potrebne podatke za analizu komercijalne isplativosti projekta - "integralnufinancijsku analizu"

Ocjena komercijalne isplativosti meunarodnihinvesticijskih projekta

Ocjena komercijalne isplativosti investicijskog projekta obuhvaau sutini razmatranjeefekata koje na njega ima investitor. Ova ocjena se vri nabazi dva osnovna modela:

statikimi

dinamikim pristupom.

Statika ocjena investicijskogprojekta nema dinamiku komponentu i oslanja se napodatke iz samo jedne (normalne, prosjene, reprezentativne) godine perioda eksploatacijeprojekta. S obzirom d aje investiranje dinamiki proces, primjena (samo) ovih kriterija moe

dovesti do velikih greaka u ocjeniprojekta. Poseban nedostatak ovog naina ocjeneje to tone prua podatke o smanjenim efektima investicije u poetnom i zavrnom periodueksploatacije. Za ovu vrstu ocjene koriste se uglavnom sljedei parametri:

1)period aktiviranja investicije (imobilizacije investicije) koji obuhvaa vrijeme odpoetka ulaganja sredstava u realizaciju odreenog investicionog projekta do poetka njegoveeksploatacije. Trai se da ovaj period bude to krai;

2)

kriterijjedinine cijene kotanja proizvoda koji se dobiva u eksploataciji realiziranoginvesticijskog projekta. U principu ovaj kriterij se rijetko upotrebljava kao osnovni kriterij pri

ocjenjivanju investicijskih projekta zbog odreenih nedostataka i koristi se samo kaodopunski uz neki drugi kriterij;

3)pokazatelj produktivnosti investicije izraava se odnosom ostvarene proizvodnje(prihoda) i broja zaposlenih (u prosjenoj godini perioda eksploatacije investicije). Dobiveni

pokazatelj usporedi se sa prosjekom privredne grane;

4)pokazatelj ekonominosti investicije izraava se odnosom izmeu ukupnog prihodaod investicije i ukupno utroenih sredstava za eksploataciju investicije (u nekoj prosjenojgodini perioda eksploatacije);

5)pokazatelj rentabilnosti investicije izraava se obino odnosom dobiti i ukupno

uloenih sredstava. Dobiveni pokazatelj usporedi se sa prosjekom privredne grane.

Za razliku od statike ocjene, dinamika ocjenauzima na adekvatan nain u obzir ivrijeme u postupku analize i ocjene investicionih projekta, obuhvaajui cjelokupan period

ulaganja i eksploatacije jednog investicionog projekta. Pri proraunu kriterija koji slue zaocjenu, koristi se metoda svoenja na sadanju vrijednost - metoda diskontiranja.


9/22

9

Diskontiranjeje proces svoenja buduih na sadanje vrijednosti, uz pomo diskontne stope.Ovaj postupak se zasniva na pretpostavci da e danas po diskontnoj stopi investirana manjasvota novca vremenom dobiti na vrijednosti, stoga isti prihod ostvaren u budunosti danasima manju vrijednost. Diskontna stopa je kamatna stopa po kojoj se budue vrijednostidiskontiraju i svode na sadanje vrijednosti. Obino se smatra priblino jednakom cijeni

(troku) kapitala.

Najznaajniji dinamiki kriteriji, odnosno metodesu :

1) Rok povrata/period otplate (pay-back method), koji predstavlja period (izraen ugodinama) za koji e diskontirani godinji neto priliv od investicije povratiti ukupna uloenasredstva u investiciju. Kod primjene ovog kriterija smatra se daje svaki projekt efikasan i

opravdan za realizaciju ukoliko je njegov rok povrata manji od nekog normativno odreenogroka povrata (vijek eksploatacije projekta ili vijek trajanja tehnoloke opreme).

Znai, to je ovaj period otplate krai (na primjer, 4 godine) u odnosu na druge projekte(koji imaju, na primjer, period povrata od 5 i 6 godina) i u odnosu na prihvatljivi period

povrata investicijskog ulaganja (na primjer, 7 godina), to je projekt prihvatljiviji (u odnosu na

druge projekte i sam prihvatljivi ili normativno odreen periodpovrata).

2)Neto sadanja vrijednost(net present value method- NPV method) predstavlja sumu

diskontiranih neto priliva koji se ostvare u periodu eksploatacije investicije. Svaki

investicijski projekt koji ima pozitivnu vrijednost ovog kriterija smatra se opravdanim za

realizaciju. Znai, po metodi neto sadanje vrijednosti, projekt je prihvatljiv ako je njego-va neto sadanja vrijednost jednaka nuli ili vea od nule (ukoliko je negativna, onda seprojekt

smatra neprihvatljivim).Sadanja vrijednost neto primitaka se izraunava na bazi utvrene diskontne stope (kojau principu predstavlja aritmetiku ponderiranu sredinu realnih kamatnih stopa na razliiteizvore financiranja, odnosno cijenu kapitala), sa kojom se novani tokovi diskontiraju, da bise dobila neto sadanja vrijednost po pojedinim godinama vijeka projekta, koje se zatimzbrajaju.

3) Interna stopa rentabilnosti/prinosa (internal rate of return method- IRR method),

koja predstavlja onu diskontnu stopu pri kojoj realizacija nekog investicionog projekta ne

donosi ni dobitke ni gubitke, odnosno pri kojoj je neto sadanja vrijednost jednaka nuli.Ukoliko je ova stopa vea, realizacija investicije donosi veu nadoknadu uloenih sred-

stava, s tim to bi trebalo da se usporedi sa nekom minimalnom prihvatljivom stopom, akao minimalna prihvatljiva stopa se obino uzima kamatna stopa na tritu kapitala, od -nosno prosjena cijena kapitala na izvore financiranja projekta.

Izraun interne stope rentabilnosti se obavlja tzv. iterativnim postupkom tj. metodom"pokuaja i greaka", poveanjem i smanjenjem diskontne stope sve dok se ne doe dodiskontne stope sa kojom se neto sadanja vrijednost izjednaava sa nulom. Konkretniprojekt

je prihvatljiv ako je njegova interna stopa rentabilnosti jednaka ili vea od interne stoperentabilnosti koja je minimalno ili normativno prihvatljiva.

Inae, po metodologiji UNIDO-a analiza komercijalne isplativosti projekta sadrianalizu isplativosti investicije i financijsku analizu, s tim da se kao osnova za ocjenuisplativosti investicije identificiraju sljedee metode:


10/22

10

1) jednostavna stopa prinosa;

2) period otplate;

3) neto sadanja vrijednost;4) interna stopa prinosa.

Neto sadanja vrijednost je glavna metoda za ocjenu projekta Svjetske banke, ali se

koristi i interna stopa prinosa, s tim daje diskontna stopa za projekte koje financira Svjetska

banka, po pravilu, 10-12%. Kao metoda za ocjenu komercijalne/financijske isplativosti

projekta navodi se jo financijska stopa prinosa koja uglavnom korespondira sa neto sa-danjom vrijednou, dok se ekonomska stopa prinosa koja korespondira sa internom stopom

prinosa koristi za ocjenu nacionalne/ drutvene vrijednosti projekta.Svi navedeni kriteriji za ocjenu komercijalne isplativosti projekta poivaju na pretpo-

stavci (koja u osnovi nema realnog opravdanja) da se radi u uvjetima izvjesnosti i da se tonomogu predvidjeti sve relevantne veliine za ocjenu investicijskog projekta. Stoga se za ocjeneinvesticijskih projekta u uvjetima neizvjesnosti koriste metode kritine toke, analiza

osjetljivosti, teorija igara i teorija odluivanja. Kritina toka projekta predstavlja onaj nivoproizvodnje i prodaje pri kome projekt ne ostvaruje ni dobitke ni gubitke, odnosno pri kome

jo uvijek ostvaruje pozitivan financijski rezultat. Analiza osjetljivosti predstavlja raunskipostupak (simulacija) istraivanja i utvrivanja utjecaja promjena pojedinih veliina sa kojimase ulazi u proraun, na vrijednost pojedinih kriterija i konanu ocjenu projekta. Teorija igara iteorija odluivanja se baziraju na odreenim matematikim simulacijama u konfliktnimsituacijama (sa konanim brojem moguih strategija).

Ocjena podobnosti investitora

Podobnim investitorom smatra se pravno/fiziko lice koje ima sposobnost da osigurauvjete za:

1) uspjeno obavijanje pripremnih radnji za investiranje kapitala u odreeni investicijskiobjekt;

2) uspjenu gradnju investicijskog objekta ili njegovo pribavljanje na drugi nain;

3) efikasno trajno koritenje, odravanje i obnavljanje aktiviranog investicijskogobjekta;

4) sigurno izvravanje materijalnih, financijskih i drugih obaveza koje proizlaze izprocesa investiranja u odreeni objekt.

Osnovne indikatore investicijskepodobnosti investitora ini njegova pravna, kadrovska,

imovinska, organizacijska, poslovna, razvojna i financijska podobnost. Na bazi ovihindikatora utvruje se opapodobnost investitora. U ovom kontekstu, financijski podobniminvestitorom smatra se privredni subjekt koji ima dokazanu sposobnost da moe osigurati

potreban investicijski kapital i da uredno podmiruje obveze u procesu investiranja. Ovo se

moe utvrditi na osnovu preuzetih obveza investiranja u odabrane investicijske objekte, naosnovi mogunosti da osigura vlastiti kapital, na osnovi potreba za angairanje tueginvesticijskog kapitala, kao i na osnovi financijske solventnosti i reproduktivne sposobnosti

investitora.

U pogledu osiguranja potrebnog investicijskog kapitala investitor se moe, u principu,nai u situaciji da raspolae vlastitim kapitalom koji pokriva potrebe financiranja odabranihinvesticijskih objekta ili da bez angairanja tueg kapitala nije u stanju da zatvori konstrukcijufinanciranja investicijskog objekta. U situacijama kada je investitor upuen da pored vlastitog


11/22

11

kapitala angaira i odreeni iznos tueg kapitala, investitor mora sagledati ponudu kapitala natritu i utvrditi uvjete njegovog angairanja, s tim da se odaberu najpovoljniji izvori ioptimalna struktura i dinamika koritenja kapitala iz (vlastitih i) tuih izvora.

Ocjena rizika zemlje

Rizik zemlje je mogunostda doe do neizvrenja obaveze prema kreditoru projekta iliizvoau radova/isporuiocu usluga uslijed postupaka vlasti ili dogaaja u zemlji duniku.Rizik zemlje je esto povezan sa klasinim kreditnim rizikom. Analiza i ocjena rizika zemljese obino odnose na interne analize ekonomskih, politikih i socijalnih pitanja i rizika u nekojzemlji. Rangiranje zemalja po rizinosti vre specijalizirane agencije, od kojih su najpoznatijeMoodv's Investors Service, Standard and Poor's i Fitch. One zemljama dodjeljuju rejtinge u

rasponu od AAA/Aaaa/A3 do C/D koji indiciraju spremnost te drave da otplati svojkomercijalni dug, pri emu se generalno rejting BBB ili ekviva lent smatra investicijskimrangom.

Poznati ekonomski asopis Euromonev svake godine (dva puta godinje u oujku irujnu) vri rangiranje (na bazi bodova/poena) zemalja prema riziku zemlje na osnovu devet

pokazatelja i njihovog odgovarajueg ponderiranja, pri emu svoje miljenje daju specijalistiiz akademskih krugova za pojedine zemlje, profesionalni konzultanti, specijalisti iz privrede i

dravne administracije. Ovi pokazatelji su (u zagradi se navodi ponder) : politiki rizik (25%), ekonomski pokazatelji (25%),

indikatori duga (10%>),

vrijednost duga u odnosu na neizvrenje obaveza ili njihovo reprogramiranje(10%),

kreditni rejting (10%), pristup bankarskim sredstvima (5%),

pristup kratkoronim izvorima sredstava (5%), pristup tritu kapitala (5%) i diskont kod forfetiranja (5%)

Generalno, u prvu kategoriju zemalja sa najvie bodova i najmanje rizika spadaju zemljesa 80-100 bodova, u drugu kategoriju zemlje sa 60-80 bodova, u treu kategoriju zemlje sa40-60 bodova itd.

BERI (Business Environment Risk Intelligence) - indeks se koristi, takoer, za procjenurizika zemlje, poto ova firma vri analizu i prognozu rizika zemlje (sa aspekta ulaganja-

kreditiranja i investiranja), ukljuujui i davanje rejtinga rizika za 140 zemalja (za 50 kljunihzemalja to radi permanentno). Elementi koji su ukljueni kod formiranja BERI indeksa su

grupirani u 4 kategorije (politiko okruenje, opi uvjeti poslovanja, financijski uvjeti iodnos prema stranim investicijama).

Ocjene i rangiranja rizika zemlje koje daje asopis I nstitu tional I nvestorsu poznate

kao bankarske ocjene, gdje bankari iz 75- 100 banaka rangiraju vie od 135 zemalja, na skaliod 0 do 100 (gdje 100 predstavlja najmanji rizik), pri emu I nstituti onal I nvestorveuteinu(ponder) daje bankama sa veom globalnom izloenou i sofisticirani]im modelima procjenerizika zemlje.

Rangiranje zemalja koristei svoje tehnike i modele vre agencije za kreditiranje iosiguranje izvoznih poslova (odreujui u vezi sa tim limite financiranja i osiguranja


12/22

12

pojedinih zemalja), a jedna od njih je francuska izvozna agencija COFACE (Coface Risk

Ratings) koja daje rejting za 130 zemalja, prije svega, sa aspekta kratkoronog rizikaneplaanja.

Sva navedena rangiranja i ocjene, poduzeamogu u veoj ili manjoj mjeri, koristiti udonoenju svojih odluka vezanih za meunarodno poslovno financiranje i procjenu rizika

pojedinih zemalja ipoduzea iz tih zemalja kao poslovnih partnera.

2. BOT model meunarodnog projektnog financiranja

BOT je termin za model ili konstrukciju koja koristi privatne investicije za razvoj

infrastrukture, to je ranije bilo rezervirano za javni sektor. Projektno financiranje je kamentemeljac BOT pristupa, poto financijeri gledaju na imovinu projekta i priliv prihoda od

projekta kao na izvor za otplatu uloenih sredstava, vie nego na druge vrste osiguranja, kaoto su garancije vlade ili imovina sponzora projekta. Postoji jedan broj, uglavnom opisnih,definicija BOT projekta (pristupa, sistema, posla, poduhvata, modela projektnog financiranja i

si.), od kojih se navode neke.U BOT projektuprivatnoj kompaniji se daje koncesija da izgradi i vodi objekt koji bi

normalno bio izgraen i voen od strane vlade. Taj objekt moe biti elektrana, zrana luka,autoput sa naplatom cestarine, tunel ili postrojenje za preradu vode. Privatna kompanija je,

takoer, odgovorna za projektiranje i financiranje projekta, a na kraju koncesijskog periodaprivatna kompanija predaje vlasnitvo nad projektom vladi, mada to ne mora uvijek bitisluaj. Koncesijski period jedeterminiranprimarno duinom vremena potrebnog da priliv

prihoda od projekta otplati zaduenje kompanije i da osigura razumnu stopu profita za njeneuloene napore i rizik.

BOT je ugovorni aranmangdje entitet privatnog sektora preuzima na sebe izgradnju

odreenog infrastrukturnog objekta, ukljuujui projektiranje i financiranje, kao i njegovoodravanje i koritenje po izgradnji. Entitet iz privatnog sektoravodi objekt u odreenomvremenskom periodu u kome mu je dozvoljeno da korisnicima naplauje odgovarajue na-knade i druge trokove koje ne prelaze nivo predloen u ponudi i utvren projektnim aran-manom, a koji omoguava entitetu iz privatnog sektora da povrati investirana sredstva uizgradnju objekta, kao i da podmiri trokove odravanja i voenja objekta, ukljuujui i ra-zuman profit. Na kraju utvrenog perioda entitet privatnog sektora predaje objekt vladinojagenciji ili novom privatnom entitetu izabranom putem javne licitacije.

BOT je forma privatiziranog razvoja projekata u kome vlada odobrava koncesiju

odreenog i ogranienog trajanja sponzorima iz privatnog sektora da izgrade projekt, drevlasniku poziciju u njemu, araniraju njegovo financiranje od strane treih lica i ruko vode

projektom za vrijeme trajanja koncesije. Uglavnom je vrijeme trajanja koncesije kraeodekonomskog vijeka eksploatacije objekta (za termoelektranu na ugalj operativni vijek

koncesije je obino 15-20 godina, nasuprot ekonomskom vijeku postrojenja od 30-40 godina).Obino se vlasnitvo nad projektom transferira vladi bez naknade, poto su sponzori projektaimali mogunost da za vrijeme trajanja koncesije ostvare dogovorenu stopu povrata, kaonaknadu za njihovu kapitalnu investiciju.

U najirem smislu, pod BOT poslom podrazumijeva seprivlaenje meunarodnogkonzorcijuma (stranih investitora) za financiranje svih trokova i realizaciju projektnih i

projektnih i graevinsko-montanih radova, eksploataciju i tehniko opsluivanje objekta, uzugovaranje odnosno osiguravanje naina povrata uloenog kapitala i ostvarivanjeodgovarajueg profita, s tim da po proteku ugovorenog roka izgraeni objekt preuzima uvlasnitvo koncedent, bez bilo kakvih plaanja.


13/22

13

BOT je model ulaganja po kome se financira odreeni projekt - izgradnja objekta koja,po pravilu, obuhvaa sve faze - od zamisli do fizike realizacije, tj. graenja i opremanja.Domaa strana omoguava stranom investitoru da o svom troku izgradi objekt, organiziranjegov rad i iskoritava ga u odreenom periodu, a po proteku tog vremena, prenese naodreeni domai subjekt vlasnitvo na objektu. BOT je varijanta partnerstva javnog i

privatnog sektora to proizlazi iz same prirode ove suradnje kojoj je cilj da se projektira,izgradi, financira, vodi i odrava infrastruktura.

Sam termin BOT nastao je od poetnih slova engleskih rei "build" (izgraditi), "ope-rate" (upravljati, voditi, rukovoditi) i "transfer" (prenijeti, transferirati) i koristi se uglavnom

kao svodni termin za ovaj model projektnog financiranja koji ima vie razliitih modaliteta odkojih e se navesti neke.

Build, own and operate - BOO (izgradi, posjeduj i predaj)je ugovorni aranmangdje privatna kompanija preuzima na sebe izgradnju odreenog infrastrukturnog objekta,ukljuujui i financiranje, kao i njegovo odravanje i koritenje po izgradnji. Privatnojkompaniji je dozvoljeno da povrati sva uloena sredstva u izgradnju objekta, trokove voenja

i odravanja objekta, plus razuman profit i to prikupljanjem naknada i drugih davanja odkorisnika objekta. Po ovom aranmanu privatna kompanija trajno posjeduje objekt i njegovuimovinu.

Build, transfer and lease - BTL (izgradi, predaj i iznajmi)je ugovorni aranmankojim privatna kompanija preuzima na sebe izgradnju i financiranje izgradnje odreenoginfrastrukturnog objekta, podrazumijevajui prekoraenje trokova, kanjenje i specifinerizike za performanse objekta. Kada je objekt testiran i primljen, njegovo vlasnitvo se

prenosi na dravnu agenciju, a privatna kompanija preuzima da vodi objekt za raun agencijeu utvrenom periodu na osnovu ugovora o zakupu (lizingu).

Build, operate and renewal of concession - BOR (izgradi, koristi i obnovi

koncesiju) je ugovorni aranman gdje privatna kompanija preuzima na sebe izgradnju

odreenog infrastrukturnog objekta, ukljuujui i financiranje, kao i njegovo odravanje ikoritenje po izgradnji. Privatna kompanija vodi objekt u odreenom vremenskom periodu ukome je dozvoljeno da korisnicima naplauje odgovarajue naknade i druge trokove koji ne

prelaze nivo predloen u ponudi i utvren projektnim aranmanom, a koji omoguava dapovrati investirana sredstva u izgradnju objekta, kao i da podmiri trokove odravanja ivoenja objekta, ukljuujui i razuman profit. U ovom procesu privatna kompanija moetransferirati tehnologiju i osigurati obuku lokalnih kompanija i radnika. Na kraju utvrenog

perioda privatna kompanija ima pravo da trai obnavljanje koncesije.Rehabilitate, operate and transfer - ROT (popravi, vodi i predaj)je ugovorni aran-

man kojim se postojei infrastrukturni objekt predaje privatnoj kompaniji radi popravke i

dovoenja u puno funkcionalno stanje, kao i voenje i odravanje u odreenom vremenskomperiodu, a po isteku tog perioda objekt se predaje vladinoj agenciji ili novoj privatnojkompaniji izabranoj na bazi javne licitacije.

Rehabilitate, own and operate - ROO (popravi, posjeduj i predaj)je ugovorni aran-

man kojim se postojei objekt infrastrukture predaje privatnoj kompaniji da ga popravi idovede u puno funkcionalno stanje, kao i da ga vodi i odrava bez vremenskog ogranienja u

pogledu prava raspolaganja. Dokle god privatna kompanija koristi objekt u skladu sa

ugovorom moe da ga koristi neogranieno.Postoje i drugi modaliteti BOT modela projektnog financiranja, kao to su BTO (build,

transfer, operate), BOOT (build, own, operate and transfer), BOOM (build, operate, own,

maintain), BRT (build, rent, transfer), BT (build and transfer), BLT (build, lease, operate),

ROM (rehabilitate, operate, maintain), DBFO (design, build, finance and operate), DCMF(design, construct, manage and finance), MOT (modernize, own/operate and transfer itd.), od


14/22

14

kojih svaki ima neku specifinost u odnosu na osnovni model. U svakom sluaju, osnovnekarakteristike BOT modela su da se od strane javnog sektora (vlada, dravna agencija, javno

poduzee i sl.) izgradnja (rekonstrukcija, modernizacija) odreenog objekta (obinoinfrastrukturnog objekta vee vrijednosti) povjerava privatnom sektoru (sponzorima projekta,

projektnoj kompaniji) koji je u obavezi da, u skladu sa ugovornim aranmanom, ovaj projekt

kompletno izvede i financira, kao i da nakon toga odreeni vremenski period (obino 10 -30godina) vodi i odrava taj objekt, s tim da kroz naplaivanje proizvoda i usluga objektakrajnjim korisnicima u tom periodu, povrati uloeni kapital i ostvari odreeni profit, kao i dana kraju ugovornog perioda ovaj objekt preda u ispravnom stanju bez nadoknade javnom

sektoru.

Prema nekim izvorima BOT model ima povijesne korijene u sistemu koncesija iz XIX i

ranog XX stoljea. Po drugima, BOT se znaajno razlikuje od starog koncesionog pristupa injegovi korijeni su mnogo novijeg datuma, poto su stare koncesije obino dodjeljivane

privatnom sektoru na praktino slobodno koritenje (neki autori koriste i termin"eksploataciju") predmeta koncesije, sa vrlo malo uea ili kontrole od strane vladedomaina.

Koncesija (concession) predstavlja ovlatenje ili odobrenje koje drava daje domaemili stranom fizikom ili pravnom licu, radi iskoritavanja nekog prirodnog bogatstva (extracti-ve concession) ili vrenja neke javne slube (utilitv concesion). Koncesije su najee urudarstvu, umarstvu, transportu, snabdijevanju energijom i komunalnim slubama.

Ugovorom o koncesiji drava - koncedentprenosi, uz naknadu, na koncesionara (do-

mae ili strano lice) pravo i privilegije privremenog koritenja prirodnog bogatstva ili dobra uopoj upotrebi, ili obavljanja javne slube na nain i pod uslovima utvrenim ugovorom.Drava kao ugovorna strana ne ulae kapital, niti snosi rizike u vezi sa obavljanjemkoncesione djelatnosti. Prema jednoj definiciji, zasnovanoj na komparaciji rjeenja engleskog,njemakog i francuskog prava, meunarodna koncesija je"pravni akt na osnovu koga

drava prenosi vrenje svojih funkcija i prava, a strano privatno lice sudjeluje u ostvarivanjujavnih funkcija i tako dobiva privilegirani poloaj u odnosu naostale privatnopravne subjekte

u okviru jurisdikcije date zemlje".

Postoje dva osnovna tipa koncesija i to koncesije javnih slubi (potanske koncesije,eljeznike koncesije i si.) i koncesije za koritenje prirodnih bogatstava i dobarau opojupotrebi (npr. rudarske koncesije). Prvi tip koncesija je prvenstveno namijenjen ukljuivanjukoncesionara u vrenje administrativnih funkcija koje pripadaju dravi, uz direktno pruanjeusluga stanovnitvu, bez potrebe za angairanje dodatnih izvora prihoda. Kod drugog tipakoncesija, teite je uglavnom usmjereno na fiskalne svrhe. Meutim, kod modernih koncesijaza koritenje prirodnih resursa postoji tendencija da se od koncesionara trai da ostvaruje istriktno administrativne funkcije u toj domeni, to podrazumijeva njegovu obavezu izgradnje

bolnice, osiguranja zdravstvenih usluga, obrazovanja ili izgradnju infrastrukture drave -koncedenta. Na taj nain, moderne koncesije povezuju administrativnu i fiskalnu funkciju uinteresu opeg razvoja drave - koncedenta.

Evidentno je da BOT model ima odreenih slinosti sa klasinim koncesijama, posebnoonim vezanim za vrenje javnih slubi, ali se, za razliku od njih, ovaj aranman dizajnira irealizira kao svojevrsno partnerstvo privatnog i javnog sektora (public/private partnership), sa

financiranjem projekta od strane privatnog sektora i efikasnou projekta koja stvarno sluijavnim interesima. Ovo se moe vidjeti i iz definicije "concession de travaux public" u francu-skom pravu, pod kojom se podrazumijeva ugovor kojim se investitor obavezuje da izgradi

objekt od javnog interesa, koji e moi da iskoritava tokom odreenog perioda, na nain koji

e mu omoguiti amortiziranje i dobit od ostvarenog investiranja.


15/22

15

Sa druge strane, BOT model u sutini ne involvira nove mehanizme za financiranjeprojekta ili za strukturiranje tog financiranja. On koristi pristup i tehnike poznate kod kla-

sinog projektnog financiranja, tako da se moe rei da se radi o jednoj varijanti projektnogfinanciranja koja podrazumijeva to da se, pored osiguravanja financijskih sredstava za

realizaciju odreenog projekta, privatni sektor angaira u odreenom vremenskom periodu na

operativnom voenju i eksploataciji projekta, iji prihodi servisiraju trokove financiranjaprojekta i omoguavaju odreenu nadoknadu organizatoru financiranja, realizacije ieksploatacije projekta za uloeni napor i rizik, da bi se na kraju projekt prenio u vlasnitvo

javnog sektora koji se nije direktno pojavljivao u ulozi investitora. BOT model involvira

zajmoprimca iz privatnog sektora koji trai financiranje realizacije odreenog projekta bilo nabazi ogranienog regresa (limited recource) ili bez regresa (non recoruse basis), pri emufinancijeri promatraju imovinu projekta i priliv prihoda od projekta kao izvor sredstava za

otplatu duga. Inae, u praksi, gotovo svi BOT projekti su financirani na bazi ogranienogregresa.

Za razliku od klasinog projektnog financiranja, angairanje privatnog sponzora

projekta se ne zavrava izgradnjom objekta, ve se nastavlja uduem vremenskom periodukroz njegovu operativnu eksploataciju i stoga stopa povrata na uloeni kapital mora biti via, sobzirom na trokove i rizik u ovom produenom vremenskom periodu.

Na kraju, moda je najprihvatljivija opa odrednica UNIDO-a da je BOT posebna formaprojektnog financiranja infrastrukturnog razvoja. Pri tome je UNIDO jo ranije ukazao naelemente koncesije i projektnog financiranja koji se prepliu kod BOT modela (to je uznaajnoj meri prisutno i u terminologiji) koji se razvio u specifian model projektnogfinanciranja.

2.1 Prednosti i nedostaci BOT modela meunarodnog projektnog financiranja

BOT model meunarodnog projektnog financiranja ima brojne potencijalne prednosti idjelotvorna je alternativa u mnogim zemljama sa tradicionalnijim pristupom u koritenjuzaduenja drave ili dravnog budeta, pri emu, za razliku od potpune privatizacije pojedinih

projekata, ovdje vlada zadrava strategijsku kontrolu nad projektom koji poslje odreenogvremenskog perioda prelazi u vlasnitvo javnog sektora. Potencijalne prednosti BOTmodelaza vladu zemlje domaina mogu se sumirati u sljedeem:

1)koritenje financiranja privatnog sektora da bi se osigurao novi izvor kapitala koji

smanjuje javno zaduenje i direktne izdatke i moe da pobolja kreditni rejting vlade;2) sposobnost da ubrza razvoj projekata koji bi u protivnom morali da ekaju na rea -

lizaciju i da ujedno konkuriraju za ograniena sredstva iz javnih izvora;

3)

koristi se kapital privatnog sektora, njegova inicijativa i know-how da bi se smanjilitrokovi projekta, skratili rokovi izvoenja i poboljala operativna efikasnost;

4)ostvaruje se realokacija rizika projekta i njegovog tereta sa javnog sektora na privatni

sektor koji je odgovoran za funkcioniranje, odravanje i proizvodnju projekta u produenomperiodu, dok bi u uobiajenom sluaju vlada dobila garancije samo za izvrene radove iisporuenu opremu, ali ne i za ukupan projekt;

5) involviranje privatnih sponzora i iskusnih komercijalnih zajmodavaca, omoguavasvestrano sagledavanje projekta i dodatni je pokazatelj njegove izvodljivosti;

6) realizira se transfer tehnologije, obuka lokalnog osoblja i razvoj lokalnog tritakapitala;

7)

vlada zadrava strateku kontrolu nad projektom, koji se transferira javnom sektoruna kraju ugovornog perioda;


16/22

16

8)omoguava se formiranje kriterija prema kojima e se mjeriti efikasnost slinihprojekata u javnom sektoru i ujedno omoguiti da se unapredi menadment javnog sektora.

Meutim, BOT model su vrlo kompleksan zahvat sa financijske i pravne toke gledita ipotrebno je dosta vremena da se razviju i realiziraju. Oni trae znaajno involviranje vlade

zemlje domaina i njenu podrku. Ujedno trae povoljnu politiku i ekonomsku klimu,definirano i stabilno pravno i institucionalno okruenje, kao i niz drugih preduvjeta kojenormalno oekuju strani investitori. Problemi koji se mogu pojaviti, a koji utiu na trokoverazvoja projekata po BOT modelu su:

1)kompleksna ugovorna i financijska struktura BOT modela i veliki broj strana in-

volviranih u proces razvoja projekta;

2)relativno neiskustvo neke od strana, a prije svega vlade zemlje domaina, u razvoju

BOT modela;

3)nedostatak adekvatne pravne regulative koja dozvoljava privatnom sektoru uee u

javnim projektima infrastrukture i nesposobnost vlade zemlje domaina da osigura neophodnu

regulatornu i administrativnu podrku;4)nedostatak jasno definiranih projektnih okvira, ukljuujui i nedovoljno jasne ciljeve

vlade zemlje domaina;5)nedostatak jasnih kriterija za ocjenu ponuda;

6)nedostatak nezavisno uraene studije izvodljivosti koja bi trebalo da potvrdi daje pro-jekt izvodljiv i da pomogne vladi zemlje domaina da prezentira realan prijedlog projekta;

7)nedostatak standardiziranih projektnih sporazuma i standardizirane tenderske

dokumentacije;

8)nedostatak adekvatno formulirane metode pretkvalifikacije ponuaa sa ciljem da seogranii njihov broj i smanji rizik;

9)

nedostatak jasno formuliranih procedura za nabavke u vezi sa projektom;

10)prolongirani i neizvjesni ishodi pregovora sa preferiranim ponuaem prije kona-nog tendera.

Sve ovo ukazuje na vrlo znaajnu ulogu vlade zemlje domaina u realizaciji BOTmodela projektnog financiranja koje zahtjeva odreeno elaboriranje.

2.2. Projektna kompanija i financijska konstrukcija BOT modela

Projektna kompanija je nosilac BOT projekta, odnosno njegovih prava i obaveza

utvrenih u projektnom sporazumu sa vladom domainom. Po pravilu, konzorcij privatnih

sponzora projekta (ali i privatnih i javnih sponzora) formira se na samom poetku BOTprocesa, da bi razmotrio uvjete licitacije, pripremio studiju izvodljivosti i podnio ponudu.Nakon toga, izabrani sponzor ili sponzori obino stvaraju kompaniju za specijalne namjene(special /purpose limited liabilitv companv) poznatu i kao "projektna kompanija" (project

companv) ili kompanija za zajedniki poduhvat (joint venture companv). Ova kompanija sekapitalizira direktnim doprinosima sponzora. Doprinos kapitalu kompanije mogu dati i drugi

investitori kao, na primjer, vlada zemlje domaina ili neka njena agencija, investicijskibankari ili komercijalne banke koje rade kao financijski savjetnici projekta, meunarodnefinancijske institucije i dr. Za veinu BOT projekata uee vlastitog kapitalasponzora uukupnim trokovima projekta kree se u rasponu od 20% do 30%, mada u pojedinimsluajevima moe biti i van ovog raspona.

Na projektnu kompaniju trebalo bi gledati kao na "mehanizam" za pozajmljivanjesredstava za financiranje projekta preko ulaganja vlastitog kapitala sponzora, ali i kao na


17/22

17

entitet koji e ui u neophodne ugovorne aranmane sa vladom domainom, izvoaimaradova, operatorom, isporuiocima opreme i sirovina itd. Kroz njeno angairanje sematerijalizira cijeli koncept na kome se bazira projekt. Ona osigurava neophodno financiranje

projekta od strane zajmodavaca privatnog sektora, agencija za izvozne kredite, bilateralnih i

multilateralnih financijskih institucija. Zaduenje projektne kompanije moe biti bez

mogunosti regresa za financijere, ali je kod BOT projekata ee projektno financiranjezasnovano na ogranienom regresu tj. regres je mogu u odnosu na projektnu kompaniju injenu imovinu, ukljuujui nekretnine, postrojenja i opremu, ugovorna prava, vladinegarancije i druga prava koje je projektna kompanija stekla. Meutim, najvanija imovina nakojoj se cijelo financiranje zasniva jeugovorno pravo projektne kompanije na prihode od

projekta za odreeni vremenski period koji se ocjenjuju pouzdanim i dovoljnim da bi seotplatilo zaduenje (glavnica i kamate) i da bi se osiguralo povrat uloenog vlastitog kapital asponzora projekta uz odreeni profit.

Eksterni izvori financiranja BOT projektasu identini onima kod svakog projektnogfinanciranja, a to su krediti komercijalnih banaka, izvozni krediti, krediti multilateralnih i

bilateralnih institucija za financiranje razvoja, investicijske kompanije, institucionalni in-

vestitori, regionalne i nacionalne banke za razvoj, trite kapitala, financiranje od straneisporuilaca i kupaca. Kod BOT projekata, s obzirom na duinu operativne faze, razmjerno suvee potrebe za financiranjem u lokalnoj valuti, tako daje u tom pogledu i vei znaajlokalnog trita kapitala i domaih banaka, to u mnogim zemljama u razvoju moe bitiograniavajui faktor zbog nerazvijenosti ovih institucija ili njihovog nedovoljnog kreditnog

potencijala.

Financijeri projekta koji ne uestvuju u operativnom upravljanju projektom, niti imajuneposredne koristi od njegove realizacije, u uslovima kada je njihovo regresno pravo za

izvreno ulaganje ogranieno, analiziraju prvenstveno da li e projekt u odreenomvremenskom periodu koji se poklapa sa rokovima otplate kredita moi da generira dovoljno

prihoda po osnovi prodaje svojih proizvoda i usluga, da bi mogao da podmiri svoje operativnetrokove, kao i da servisira obaveze po osnovi glavnog dugai kamate.

Pored ovog ueg sagledavanja kreditne sposobnosti projekta, oni sagledavaju i ire svevidove osiguranja koje odreeni projekt prua njegovim financijerima i drugim uesnicima unjegovoj realizaciji. Stoga je za sponzore projekta i njihove financijske savjetnike bitno da

dizajniraju odgovarajui "sigurnosni paket" (securitv package) projekta koji e pruatidovoljnu sigurnost financijerima, poto je kredima sposobnost projektne kompanije koja je"isturena" ispred projekta relativno ograniena da bi se ona mogla promatrati kao iskljuivinosilac zaduenja i garant otplate. Mnogi sponzori projekata, a naroito infrastrukturnih

projekata u zemljama u razvoju, imali su prilike da se uvjere da je za uspeh njihovog

financiranja neophodan dobro pripremljen i odgovarajue strukturiran "sigurnosni paket"projekta.

"Sigurnosni paket" projekta uglavnom ine, u razliitim oblicima i u razliitoj meri,sljedei osnovni elementi:

1)vlastiti (rizini) kapital sponzora projekta koji se investira u projektnu kompaniju iliodobrava u vidu avansnog financiranja projekta;

2)garancije koje daju sponzori projekta, kao i drugi uesnici u projektu, u direktnom iliindirektnom vidu vezano za podmirenja odreenih trokova projekta (posebno u sluaju da

projekt zapadne u odreene financijske tekoe), kao i garancije za ostvarivanjeodgovarajuih prihoda projekta;

3)garancije koje daje vlada zemlje domaina projekta u pogledu statusa projekta i

njegove zatite od rizika okruenja u kome se projekt realizira;


18/22

18

4)hipoteka i drugi oblici prioritetnih jamstava po osnovi imovine projekta (zemljite,oprema i si.);

5)prijenos raznih imovinskih prava koja projekt ili projektna kompanija ima po osnovi

raznih ugovora prema treim licima (na primjer, za eksploataciju rude ili leita nafte) ;

6)sigurnost "trita projekta" na dugi rok.

Kada su u pitanju investicijski projekti u zemljama u razvoju pojavljuju se i odreenispecifini elementi koje bi "sigurnosni paket" morao sadravati. Primarna briga financijera jeda li projekt koji bi trebalo da financiraju ostvaruje svoje prihode u konvertibilnoj valuti da bi

se iz tog prihoda moglo servisirati zaduenje projekta u konvertibilnoj valuti. Ukoliko projekt(makar i jednim djelom) ostvaruje prihod u konvertibilnoj valuti financijerima projekta bi

odgovarajuu sigurnost prualo otvaranje posebnog depozitnog rauna (escrow account, trustaccount), po mogunosti u nekom od off shore finansijskih centara, s obzirom da bi se na tomraunu "rezervirala" devizna sredstva iz kojih bi se alimentirale devizne obaveze projekta.Drugi problem je to mnogi investicijski i infrastrukturni projekti (na primjer ceste sa

naplatom cestarine, mostovi ili tuneli) ne mogu da strukturiraju svoje prihode putemdugoronih ugovora o koritenju njihovih usluga na bazi "off take" sporazuma, pa se morajutraiti druga rjeenja. Istovremeno, pojavljuju se problemi sa pravnom adekvatnou"sigurnosnog paketa" poto mnogi instituti osiguranja koji su poznati u razvijenim zemljamatrine privrede imaju u ovim sredinama ogranieni domet ili su ak nepoznati.

Depozitni raun u devizamase formira da bi se osiguralo da e prihodi koje projektgenerira biti pravilno prikupljeni i alocirani na operativne trokove projekta i servisiranjenjegovog duga, ukljuujui i rezerviranja za budue obaveze po osnovi servisiranja duga

projekta. Obino se ovaj depozitni ili "starateljski" raun dri na off shore destinaciji i njime

upravlja financijska institucija sa odgovarajuom reputacijom u poslovnim krugovima. Na tajnain se devizni prihodi projekta tite od deviznih ogranienja zemlje domaina projekta. Usluaju da projekt ne ostvaruje devizne prihode, problem se moe rijeiti time to e vladazemlje domaina projekta, odnosno njena odgovarajua institucija (uglavnom centralna

banka) preuzeti obavezu da osigura potrebna devizna sredstva, kao i da dozvoli njihov

slobodan transfer na raun van zemlje.Financijeri projekta mogu traiti da se formiraju posebne devizne rezerve projekta u

iznosu dovoljnom da se financiraju obaveze po osnovi zaduenja projekta u odreenomvremenskom periodu (obino je to period od est mjeseci do godinu dana) u sluaju da projektiz bilo kog razloga ne bude u operativnoj funkciji, odnosno ne ostvaruje prihod. Ove rezerve

mogu formirati sami sponzori projekta ili se formiraju iz tekuih prihoda projekta. Sponzoriprojekta mogu svoju obavezu uplate odreenog deviznog iznosa zamijeniti garancijom ilislinim ekvivalentom.

Financijeri projekta zahtijevaju ne samo da projekt ima odgovarajui "cash flow" zaservisiranje zaduenja nego i da taj "cash flow" bude u valuti zaduenja ili lako transfera -

bilan u tu valutu i to po deviznom teaju koji nee naruiti ekonomsku rentabilnost projekta.Ovo nije lako postii kod infrastrukturnih projekata. Jedna od mogunosti da se ovo ostvari jei to da formiranje cijena za proizvode ili usluge projekta bude vezano za paritet nacionalne

valute i valute u kojoj se servisira zaduenje projekta, ukljuujui i rjeenje da cijeneproizvoda ili usluga budu denominirane u valuti kredita, uz odgovarajuu kliznu skalu poosnovi promjene pariteta.

Element "sigurnosnog paketa" projekta moe biti i prijenos ekskluzivnog prava naubiranje prihoda od nekog postojeeg objekta (na primjer, postojeih dionica autoputa) na


19/22

19

novi projekt dok on ne otplati svoje zaduenje. To moe biti i garancija vlade zemlje do-maina projekta da e u sluaju da se neki od osnovnih parametara na bazi kojih se zasnivaisplativost projekta ne ostvari u predvienom obimu (na primjer, minimalni obujam sao -

braaja i prihod po osnovu naplate cestarine) osigurati sredstva (standbv facilitv ili emergencyloan) za pokrie nedostajueg prihoda u "cash flow"-u projekta. Garancija zemlje vlade

domaina projekta se moe sastojati i u tome da nee odobravati nove projekte (na primjer,koncesije) u tom podruju, dok se ne otplati zaduenje projekta i ne povrati investirani kapitalsponzora projekta. S obzirom na inflaciju i promjenu deviznog teaja moe se predvidjeti iobaveza vlade zemlje domaina da prihvati periodine korekcije cijene proizvoda ili usluga

projekta, odnosno da kompenzira razliku izmeu stvarne i projektirane inflacije i deviznogteaja, ukoliko iz nekih razloga insistira na stabilnosti cijena proizvoda ili usluga projekta.

Garancije za odobravanje "hitnih" zajmovau sluaju da projekt ne moe iz svojihoperativnih prihoda da pokriva operativne rashode i da servisira zaduenje mogu dati isponzori projekta (koji nije vlada zemlje domaina). Mnogo manje obavezujui stupanj imajurazne vrste indirektnih "garancija" sponzora da e osigurati da financijsko poslovanje

projektne kompanije bude u skladu sa dobrom poslovnom praksom, pa je to znakfinancijerima daje projekt "pod kontrolom", iako je projektna kompanija pravno odvojeni

entitet od sponzora, ali sponzor projekta ima po osnovi uloenog osnivakog kapitala ukompaniju odgovarajua upravljaka prava.

Kod projekata gdje je to mogue najveusigurnost financijerima pruaju dugoroniaranmani (ali najmanje za period koji pokriva period otplate kredita) o kupovinama pro-

izvoda ili usluga projekta na bazi "take or pay"sa odgovarajuim mehanizmom odreivanjacijena. Nita nisu manje vani i dugoroni ugovori o snabdijevanju projekta potrebnimsirovinama i materijalom koji ukljuuju obavezu isporuioca da u sluaju da ne isporuiugovorenu koliinu snosi trokove nabavke iz drugih izvora. Pri tome bi cjenovna struktu ra

ugovora o isporuci za potrebe projekta trebalo da bude usklaena sa cjenovnom strukturomproizvoda ili usluga koje daje projekt, kako ne bi dolo do distorzije cijena, to se moeostvariti na bazi klizne skale sa odreenim "plafonom".

Sponzori projekta se, takoer, mogu obavezati da osiguraju financiranje obrtnog ka -pitala za potrebe projekta, odnosno projektne kompanije i da ga odravaju na odgovarajuemnivou, kako u fazi realizacije projekta, tako i u njegovoj operativnoj fazi.

Garancije vlade zemlje domaina projekta mogu biti i u formi odgovarajuih olakicakoje se dodjeljuju projektu ili projektnoj kompaniji, a koje se neposredno ili posredno

odraavaju na financijsku poziciju projekta. To moe biti preferencijalna porezna stopakodporeza na dobit projektne kompanije ili potpuno porezno oslobaanje za odreeni

vremenski period, kao i oslobaanje od drugih fiskalnih ili parafiskalnihdabina (carine iuvoznih dabina) koje poboljavaju "cash flow" projekta.

Financijeri projekta razmatraju i ugovorne obaveze drugih uesnika u projektu i njihovmogui utjecaj na financijsku poziciju projekta. Tu spadaju ugovori sa izvoaimagraevinskih radova sa kojima bi bilo poeljno da se ugovori zakljue po fiksnoj cijeni ili

prihvatljivoj kliznoj skali, kako porast trokova gradnje, s obzirom na duinu vremenskogperioda u kome se izvode, ne bi ugrozio financijsku poziciju projekta i doveo do znaajnogprekoraenja u prvobitno planiranim trokovima. Tu su i odgovarajue garancije izvoaaradova za kvalitetu izvrenih radova i rokove izvrenja radova, kao i garancije isporuilacaopreme za njene tehnike performanse.


20/22

20

Uee meunarodnih agencija za financiranjerazvoja u financiranju projekta pred-

stavlja svojevrsnu garanciju drugim komercijalnim financijerima da je projekt financijski

"zdrav" i da uiva odgovarajui prioritet kod vlade zemlje domaina. Izvozni krediti i osi -guranje od politikih rizika koje daju agencije za kreditiranje i osiguranje izvoznih poslova iinvesticija u inozemstvo je pokazatelj drugim komercijalnim financijerima da je rizik zemlje

i kreditni rizik prihvatljiv,mada njihova pozicija nije identina sa pozicijom "privilegiranihkreditora" ili dravnih agencija.

Meutim, za financijere projekta je posebno vaan znaajan doprinossponzora pro-jekta kapitalu projektne kompanije, odnosno vlastitom kapitalu projekta. On predstavlja

svojevrsnu garanciju "vezanosti" sponzora projekta za njegovu sudbinu, kao i to da neenapustiti projekt ukoliko doe do nekih nepredvienih tekoa. Ovdje se moe postaviti

pitanje koliki je poeljan odnos vlastitog kapitala projekta i zaduenja projekta sa stanovitafinancijera projekta. U tom pogledu nema generalnog pravila i taj odnos varira od projekta do

projekta i njegovih specifinosti. Ima primjera daje odnos vlastitog kapitala projekta injegovog kreditnog zaduenja bio 10% : 90%, ali i 50% : 50%, mada se uglavnom ovaj odnos

kree oko 20-30% : 80-70%. Prethodne financijske analize bi trebale pokazati koja je poeljnafinancijska struktura projekta i da u tom pogledu budu dovoljno uvjerljive za financijere

kreditnog zaduenja projekta.Klasini instrumenti osiguranja financijera projekta ostaju hipoteka nad nepokretnom

imovinom projekta i zaloga na pokretnoj imovini projekta, uz cesiju imovinskih prava koje

projekt ima po raznim osnovama, ukljuujui i dionice sponzora u projektnoj kompaniji.Meutim, ovi vidovi osiguranja pruaju samo ogranienu mogunost regresa financijerima

projekta i stoga su oni, zbog veliine rizika koji preuzimaju, upueni da se oslanjaju i naostale elemente "sigurnosnog paketa".

Na sponzorima projekta i njihovim financijskim savjetnicima, ali i pravnim savjetnicima

je da dobro strukturiraju i objedine "sigurnosni paket" projekta koji e zadovoljiti eksternefinancijere, s obzirom da on "prodaje" projekt na financijskom tritu. Kvaliteta paketa jenaroito vana za pasivne, neaktivne financijere - investitore, poto oni uglavnom osiguravajunajvei dio financijskih sredstava, a ne sudjeluju u realizaciji projekta niti njegovojoperativnoj eksploataciji, pa stoga nastoje da njihovo uee bude povezano sa to je moguemanjim rizikom.

Znaaj "sigurnosnog paketa" nije samo u tome da osigura duniko financiranjeprojekta nego i u tome da dobar i uvjerljiv "sigurnosni paket" smanjuje trokove zaduenja,poto financijeri odreuju cijenu svog angamana, odnosno kapitala prema rizinostiplasmana. Za ukupnu financijsku poziciju projekta i njegovu krajnju profitabilnost vrlo je

bitno da li e zaduenje biti na osnovu bazne kamatne stope uz 100 baznih poena ili 200-300

baznih poena to na dugi rok i velike iznose predstavlja i znaajnu razliku u financijskomoptereenju projekta.

2.3. Faze realizacije BOT modela meunarodnog projektnog financiranja

Faze realizacije BOT modelase u sutini bitno ne razlikuju od standardnih faza rea-lizacije investicijskih projekata, s tim da ih UNIDO u svojoj publikaciji posveenoj BOT

projektima dijeli na identifikaciju projekta (project identification), pripremuvlade za tender-

licitaciju (governmnet preparation for bidding), pripremu sponzoraza nuenje (sponsor's

preparation of a bidding), izbor (selection), razvoj projekta (project development),

implementaciju projekta(project implementation), operativnu fazu(operation) i transfer, toje prikazano u sljedeoj tablici.


21/22

21

Specifinost projektnog ciklusa po BOT modeluse u odnosu na klasine investicijskeprojekte ogleda uglavnom u operativnoj fazi i fazi transfera. Kod realizacije klasinihinvesticijskih projekta, za izvoae projekta se posao zavrava sa primopredajom objektainvestitoru (uz eventualni naknadni period pokriven obavezama po garancijama za radove i

opremu). Meutim, za projektnu kompaniju po BOT modelu, o odnosno za sponzore projekta,tek tada poinje pravi dio posla. U operativnoj fazi utvrenojprojektnim aranmanom,

projektna kompanija vodi projekt/objekt, bilo direktno, ili preko angairanog operatora, i odpriliva prihoda od eksploatacije projekta/objekta podmiruje operativne trokove projekta,

Faza br. Faza Opis aktivnosti

1. Identifikacija projekta Identifikacija projekta

Definiranje forme financiranja Preliminarna

studija izvodljivosti Odreivanje menaderaprojekta i tima projekta

2. Priprema vlade za licitaciju Procedura nabavke Pretkvalifikacija

Projektni sporazum

Tenderska dokumentacija Kriteriji za

ocjenu ponuda

3. Pripreme sponzora za ponudu Formiranje konzorcija /mogue i projektne kompanijeStudija izvodljivosti

Identifikacija moguih partneraPodnoenje ponude

4. Izbor ponuaa Ocjena ponuda Klasifikacija

ponuda Dodjela projekta

5. Razvoj projekta Formiranje projektne kompanije

Doprinosi sponzora kapitalu kompanije

Kreditni aranmaniZatvaranje financijske konstrukcije

Ugovor o izvoenju graevinskih radovaUgovor o isporuci opreme i materijala za projekt

Ugovor o preuzimanju proizvoda projekta

Ugovor o osiguranju

Ugovor o odravanju i voenju projekta6. Implementacija projekta Izgradnja objekta i instaliranje opremeTestiranje - probni rad

Prijem objekta

Transfer tehnologije i obuka radne snage

Ocjena projekta

7. Operativna faza projekta Voenje i odravanje u koncesijskom perioduInspekcije

Transfer tehnologije i obuka radne snage

8. Transfer projekta Procedura transfera

Faze B O T modela projekata

I zvor: UNI DO (1996), " Guideli nes for I nfr astructure Development through Bui ld-Operate-Tran-sfer

BOT Pro ects" Vienna str. 22.


22/22

servisira obaveze prema kreditorima i vraa uloeni kapital sponzora, uz odgovarajui profit.Vlada zemlje domaina obino ima pravo da u operativnoj fazi vri inspekciju rada objekta.

Konana faza projektnog ciklusa po BOT modelu je transfer projekta/objekta vladi

zemlje domaina na kraju ugovorenog perioda. Po pravilu, BOT projekti su takvi daomoguavaju sponzorima projekta da otplate zaduenje projekta, povrate kapital i ostvaredo-

bit, tako da je transfer projekta vladi zemlje domaina samo nominalnog karaktera. Interesvlade zemlje domaina je samo da se osigura kod transfera da je projekt/objekt adekvatnoodravan i u ispravnom stanju i da je izvren transfer tehnologije i obuka kadrova da bimogao da nastavi dalje sa radom.

U zavisnosti od opredjeljenja vlade zemlje domaina sponzori projekta, odnosnoprojektna kompanija moe da nastavi sa koritenjem objekta na bazi novog aranmana ili seto pravo dodjeljuje novom operatoru na bazi licitacije ili koritenje objekta prelazi na javnisektor.

Documents

MEĐUNARODNO PROJEKTNO FINANCIRANJE