4. GREŠKE DRVETA

Sva odstupanja od prosječnog i normalnog izgleda i normalnih osobina drveta nazivamo greškama drveta.

Čak i neke pojave koje redovito prate normalan život drveta (grane), ubrajamo u greške drveta, jer njihovo postojanje uzrokuje devijacije tokova vlakana, te se na tim mjestima javlja deformisano drvo, koje se time razlikuje od normalnog, pravilno raslog

drveta.

Važeći propisi – standardi svrstavaju greške u 6 grupa:

nepravilnost oblika oblog debla,

nepravilnost anatomske građe, nepravilnost obrade drveta,

oštećenja drveta od fizikalno – mehaničkih uticaja, promjena boje i promjena boje i konzistencije,

oštećenja od insekata.

Za potrebe tehničkog studija drveta odabran je poseban obim i kategorizacija grešaka drveta:

greške građe, greške izazvane obradom i postupkom, greške od štetnika.

4.1 GREŠKE GRAĐE

U ove greške ubrajamo one koje se pojavljuju u toku života stabla, a posljedica im je odstupanje od prosječne normalne građe, izgleda i osobina drveta.

U ovu grupu grešaka ubrajamo:

nepravilnost oblika i izgleda poprečnog presjeka debla, nepravilnost toka i nizanja linije godova,

nepravilnost toka vlakanaca,

nepravilnost građe izazvane u toku života vanjskim uticajima, ostale greške građe.

4.1.1. Nepravilnost oblika i izgleda poprečnog presjeka debla:

Prosječno normalno deblo ima cilindričan oblik, a poprečni presjek je približno kružnog oblika(slika). Sva jača odstupanja od ovog oblika su greške

nastale u toku života stabla i one nose pojačanu nehomogenost građe i prateće posljedice.

Nepravilan poprečni presjek može biti:

eliptičan, užlijebljen (kaneliran) i ostalih oblika (kvadratičan, nepravilan).

Eliptičnost presjeka

Kada su unakrsni prečnici poprečnog presjeka debla vidnije

nejednaki, takav poprečni presjek nazivamo eliptičan.(slika) U takvom slučaju je povećana nehomogenost drveta, u čemu dužinom većeg prečnika imamo šire godove, a dužinom manjeg prečnika uže.

Užlijebljen (kaneliran) poprečni presjek Ova pojava predstavlja ekstrem u nepravilnosti oblika debla. Najčešće se javlja u donjim partijama debala, a naročito je učestala prateća pojava kod graba. Umanjuje kvalitet i iskorišćenje sirovine.

Ostali oblici poprečnog presjeka Nepravilnosti poprečnog presjeka može biti izvanredno mnogo, i one dobijaju naziv prema plohi kojoj najviše nalikuju: kvadratičan, trouglast, lepezast, itd., presjek

4.1.2. Nepravilnost toka i nizanja linije godova Tok godova na poprečnom presjeku je kod normalnih stabala kružan, a godovi su u pravilu koncentrični krugovi. Kod svih nepravilnih poprečnih presjeka tok godova uglavnom odgovara obliku presjeka. I kod približno pravilnih presjeka može biti odstupanja od pravilnosti toka godova, kao što su tipična ulegnuća godova kod graba, te smrče i jele »lještarke«.

Druga je nepravilnost ako je nizanje godova neravnomjerno pa se izmjenjuju uski i široki godovi ili grupe godova. Ove pojave umanjuju kvalitet građe.

Nepravilnost toka nizanja godova:

a) ulegnuće jele „lještarke“; b) nejednako nizanje godova

Nepravila popreč i presjek i eks e trič ost sr a Tisa, orig.

Ekscentričnost srca Može nastupiti kod pravilnih (kružnih) presjeka debala, ali je češće popraćena nepravilnošću poprečnog presjeka. Vrlo često je popraćena i učešćem reakcijskog drveta.

Dvostruko i višestruko srce To je pojava biološkog srastanja dvije ili više stabljika gustog podmlatka iste botaničke vrste, kojima se usljed

međusobnog pritiska spoji istovjetni kambijalni prsten.

Srastanje dvaju stabala: "blizanci« -

dvostruko srce (orig.)

Na sraslim dijelovima nalaze se uvijek ostaci kore susjednih stabala koja je postojala prije srastanja. Kvalitet i iskorišćenje građe od ovakvih trupaca vrlo su umanjeni.

Sta la raz ih ota ičkih vrsta e ogu srasti, ego jače stablo prerasta a slabije i sa o se eha ički obuj ljuju

4.1.3. Nepravilnost toka vlakanaca (žice)

Normalno se žica (vlakna, ćelije) protežu aksijalno, pravilno, paralelno sa uzdužnom osovinom debla, izuzevši drvne trakove koji su neznatan dio mase drveta. U mnogim slučajevima nastaju odstupanja (devijacije) kada »žica« zaobilazi grane, uspavane pupove, ozljede i sl., ili kada se spiralno uvija.

Karakteristične greške nepravilnosti toka vlakanaca (žice) su:

Ustalasanost žice

Usukanost žice

Ustalasanost žice

Ima specifičnih odstupanja toka žice, kao što je ustalasanost žice u radijalnom ili tangencijalnom smjeru interferencije talasa.

Sa tehničkog gledišta, ovo su nepravilnosti građe, ali sa estetskog gledišta, ako je pojava

šireg obima, i ako se drvo koristi radi specifične teksture, drvo može imati veću upotrebnu estetsku vrijednost – dževeravost drveta.

U ovu grupaciju grešaka se mogu svrstati i ostale devijacije vlakana , kojima je posljedica

nepravilna tekstura drveta: kukričavost, cvjetasta tekstura, ptičije oko i sl.

S obzirom da se ove »greške« posebno cijene kod plemenitih lišćara, to će o njima više podataka biti obrađeno u poglavlju estetskih osobina drveta.

Usukanost žice Druga vrsta nepravilnog toka žice je pojava kada aksijalna vlakna

(ćelije) spiralno obilaze oko uzdužne osovine. Ovu grešku nazivaju usukanost žice.

Usukanost drveta

Najčešća mjera usukanosti je ugao (a), tj. ugao koji tok žice zaklapa sa uzdužnom osovinom. Drugo mjerilo usukanosti drveta je za oblo drvo dužina koraka

spirale h. Treće mjerilo, takođe za oblu građu, je koeficijent usukanosti:

D

lU

0

Usukanost može biti lijeva i desna, a s obzirom da je dosta česta pojava i da jače izražena usukanost može bitno da umanjuje osobine i vrijednost drveta.

(otklon žice / prečnik trupca )

Usukanost iznad omjera 1:20 smanjuje čvrstoću savijanja tako da je omjer 1:8 smanjuje na svega 50 % vrijednosti. Omjer usukanosti iznad 1: 15 smanjuje čvrstoću na pritisak tako da omjer 1:6 smanjuje tu čvrstoću na oko 50 %. Pored smanjenja navedenih čvrstoća, usukanost smanjuje

cjepljivost drveta, a izrađena građa se jače vitoperi te raspucava nepravilno - spiralno.

ZADACI:

1. Izračunajte usukanost drveta ako je ugao α = 3° , tj. izračunajte otklon žice na dužini od 1 m dužine debla.

L

s m

ms

1tg α = ; tg 3° = → s = tg 3° = 0,05240 m = 5,24 cm

2. Izračunajte koeficijent usukanosti U0 ako je otklon žice 2 cm i prečnik debla 60 cm.

3. Izuračunajte koliki treba biti prečnik trupca da bi njegov koeficijent usukanosti iznosio: U0 = 2,5 [cm/m] a otklon žice je l=1 cm.

4. Izrazite koliki je otklon žice [cm / m´] ako se usukanost može izraziti omjerom 1: 15.

mcmm

cm

cm

cm

D

lU /33,3

6,0

2

60

20

cmmmcm

cm

U

lD

D

lU 4040,0

/5,2

1

0

0

tgα = 1:15 = 0,06667 ; tg α = L

s ; 0,0667 [m/m´] → l = 0,0667 m = 6,67 cm

Kvrge (čvorovi)

Kvrge ili čvorovi na mrtvom drvetu su ostaci grana. Redovna su pojava na

živom drvetu, ali njihovo postojanje mijenja izgled i osobine drveta. Tokovi vlakana same

kvrge su približno okomiti na smjer vlakana ostalog drveta, a osim toga, okolna vlakna

drveta debla oko kvrge imaju jake devijacije zaobilazeći postojeću kvrgu. Zbog takve

strukture, kvrge i okolina imaju jako izraženu nehomogenost građe.

Neke vrste kvrga i kvržica mogu da imaju izvanredan značaj ukoliko su posebno

istaknute i ukoliko se drvo koristi na bazi estetskih osobina (tekstura). Tu ubrajamo

naročito kvržice plemenitih lišćara (javor ikraš, cvjetasti javor, ptičije oko itd.) za furnir.

Kvrge dijelimo:

• po postanku:

zdrave srasle kvrge – od živih grana i mrtve nesrasle kvrge, (sljepice) – od mrtvih uraslih grana .

• po obliku:

okrugle,

eliptične i poleguše

•po veličini: kvržice od 10 mm (od 6 mm kod četinara), male kvrge – 10 – 20 mm,

srednje kvrge 20 – 40 mm,

velike kvrge preko 40 mm.

Nepravilnosti izazvane vanjskim uticajima

U grupu grešaka – nepravilnosti izazvane vanjskim uticajima mogu se

nabrojiti slijedeće:

• reakcijsko drvo:

kompresijsko ili crljen-drvo

tenzijsko drvo

• raspukline:

mrazopuc

udarac groma

okružljivost. paljivost.

Reakcijsko drvo

Reakcijsko drvo je nenormalno tkivo po svojoj submikroskopskoj i

anatomskoj strukturi što ima odraza na spoljašnji izgled i na osobine drveta.

Ono nastaje kao reakcija na izvanredna naprezanja drveta u toku života, po čemu je i dobilo zajednički naziv, mada se javlja iz različitih naprezanja kod četinara i lišćara.

Kompresijsko ili crljen-drvo

Ovaj naziv nosi greška građe četinara koja se javlja na pritisnutoj strani drveta ili grane koja trpi nesimetrična naprezanja. Po osobinama je ono mnogo nemirnije od normalnog drveta, a utezanje mu je nepravilno, tako da je longitudinalna utezanje vrlo povećano, a transverzalno smanjeno. Pri sušenju se mnogo više vitoperi i raspucava.

Tenzijsko drvo

Pojava reakcijskog drveta kod lišćara javlja se na nategnutoj strani nagnutog stabla ili grane i naziva se tenzijsko drvo. Na presjecima debla se očituje kao sjajnije drvo. Prilikom rezanja tenzijskog dijela drveta nastaju »rutava mjesta. Inače je »življeg« ponašanja nego normalno drvo i češće se vitoperi i raspucava zbog izraženijeg longitudinalnog utazanja i strukture samih ćelija. Raspukline

Pojava uzdužnih raspucavanja debla u dubećem stanju, za vrijeme velikih studeni, zbog nejednakih utezanja vanjskih i unutrašnjih dijelova usljed niskih temperatura, naziva se mrazopuc Ove raspukline se javljaju naročito kod vrsta drveta glatke i tanke kore i ponovo se sljubljuju kad prestane djelovanje niskih temperatura i obično prerastaju ranjavim tkivom Višegodišnjim ponavljanjem mrazopuca, koji se uglavnom javlja na istoj pukotini, jer je ona postala najmanjeg otpora, nastaje kljunasto ispupčenje na mjestu javljanja na deblu. Ova pukotina obično ne ide u krošnju nego je locirana na čistom dijelu debla. Greška može u daljem razvoju prouzrokovati infekciju i trulež, a i bez toga umanjuje kvalitet i iskorišćavanje drveta.

Udarac groma

U nekim planinskim regijama nisu rijetki udarci groma u dubeća stabla čime se uzrokuju periferne pukotine koje teku smjerom toka žice stabla od vrha do zemlje.

Karakteristika ove greške je u tome da ona ne zarasta, jer je ubijen kambijalni sloj, a otvoreno mjesto predstavlja ulaz za infekciju, te takva debla ubrzo dobijaju

centralnu ili zonalnu trulež.

Okružljivost

Odljepljivanje između dva susjedna goda nastaje u toku života stabla na mjestima izrazite nehomogenosti građe, neravnomjerne izgradnje godova, bilo zbog izmjene dinamike nizanja godova, pojave reakcijskog drveta ili drugih uzroka.

Sama raspuklina može se javiti u dubećem stanju, usljed djelovanja vjetra i povijanja stabla, ali je vidljiva nakon obaranja stabla i procesa prosušivanja, kada nastaju jače razlike u utezanju drveta.

Okružljivost može biti:

djelomična, kada se javlja samo na dijelu goda,

totalna, kada zahvata cijeli godišnji plašt,

višestruka, kada se javlja u više godišnjih plašteva.

Paljivost

Ovo je vrsta raspukline kojoj su uzroci, a nekad i sama pojava, nastali u toku rasta

stabla. Smatra se da se same raspukline javljaju u momentu obaranja stabla, kada se

naruši ravnoteža unutrašnjih naprezanja, prerezivanjem stabla pri dnu. Karakteristika raspukline je u tome da se ona nalazi u srcu, a sužava se prema periferiji.

Može biti :

jednostruka i

zvjezdasta paljivost.

Paljivost umanjuje iskorišćenje trupca u rezanu građu a smanjuje i kvalitet rezane građe.

Ostale greške građe

U ostale greške se ubrajaju: •Smolne vrećice

•Urasla kora

•Dvostruka i višestruka bjeljika

•Lažna srčika

•Mrazna srčika

•Mokra srčika

•Reljefni krstovi na deblu

Smolne vrećice

U drvetu četinara se u toku života neka mjesta u građi napune smolom, čime nastaju smolne vrećice (smolni džepovi ili smolnjače). Jedan način postanka smolnih vrećica se pripisuje primarnoj okružljivosti u koju se izlijeva smola iz radijalnih smolnih kanala.

Drugi način postanka pretpostavlja primarno hipertrofiranje lučenja smole koja tada svojim pritiskom odlupljuje sloj drveta u koje se izljeva.

Smolne vrećice mogu biti male i mnogobrojne, a ima ih do veličina dlana ruke.

Urasla kora

Ponekad se u drvetu nalaze zone urasle kore koje time uzrokuju povećanu nehomogenost drveta.

Ova pojava je redovna kod »sraslih blizanaca« (dvostruko srce), ali ima i pojava drugog

postanka.

Srodne su greške urastanja raznih stranih predmeta (kamen, ograda, žica itd.) koji

umanjuju vrijednost drveta

Dvostruka i višestruka bjeljika

Kod vrste drveta čije je osržavanje popraćeno promjenom boje srčike,

dešava se da taj proces bude prekinut, a zatim – nakon nekoliko godova – ponovo

nastavljen.

Takva pojava uzrokuje stvaranje prstena bjeljike u okviru obojene srčike, te se zato i

naziva dvostruka ili višestruka bjeljika

Lažna srčika

Kod bakuljavih vrsta drveta, čije osržavanje u pravilu nije popraćeno promjenom boje, može da nastupi pojavljivanje obojene srčike.

S obzirom da se ovo ne javlja uvijek i da je oblikom i izgledom drukčije nego pravo obojeno osržavanje, ova pojava se naziva lažna srčika, (neprava srž, smeđe jezgro).

Vrlo je česta pojava kod bukovine, a javlja se još kod graba, javora i breze.

Mrazna srčika

Pojava vrlo slična lažnoj srčiki po lokaciji i izgledu je tzv. mrazna srčika, koja nastaje

zbog niskih temperatura i time izazvanih promjena u hemijskom sastavu zrelog

drveta.

Za razliku od lažne srčike, drvo mrazne srčike sušenjem gubi znatno intenzitet obojenosti, a sudovi mu nisu zapunjeni tilama, te se može impregnisati, a greška same boje se potpuno ublaži parenjem drveta. Ova greška je također česta pojava kod bukovine

Mokra srčika

Kod prestarjelih stabala jelovine koja su još uvijek prisutna u sječinama poluprašumskih neotvorenih šumskih kompleksa u Bosni i Hercegovini, često se nakon krojenja u trupce može primijetiti da unutrašnji dio drveta sadrži mnogo vlage, te se zbog toga znatno razlikuje bojom.

Ta vlažnost je katkad tolika da se kapljice pojavljuju na čelima trupaca.

GREŠKE IZAZVANE OBRADOM I POSTUPKOM

U ove greške svrstavamo sve one čiji je uzrok način obrade i nepažljiv postupak sa drvetom.

U ovu grupu grešaka ubrajamo:

greške obrade

greške sušenja

mehanička oštećenja

promjene boje

Greške obrade

Među ove greške se ubrajaju one koje nastaju pri primarnoj preradi trupaca u poluproizvode (rezana građa, furnir i sl).

Glavne greške ove grupacije su sljedeće: Rezanje preko žice – nastupa kada rez alata ne teče paralelno toku vlakanaca. Rezanje tupim alatom – koje izaziva »rutave« površine proizvoda. Greške u debljinskim tolerancijama – daju neprizmatične oblike ili dimenzije od kojih se nakon sušenja ne mogu dobiti standardne debljine proizvoda i

Lisičavost – koja označava proizvod u koga je na nekim dijelovima proizvoda ostao prirodan (obli) rub. Ovaj način prerade je katkad hotimičan, zbog većeg iskorišćavanja, a on se može eliminisati naknadnom obradom proizvoda.

Greške sušenja

Proces prerade sirovog drveta u gotov proizvod neizbježno prolazi kroz fazu prirodnog ili vještačkog sušenja. Ova faza se smatra jednom od najkritičnijih i može nepažnjom bitno da umanji vrijednost sirovine zbog mogućnosti nastajanja cijelog niza grešaka.

Sve greške iz ove grupacije uzrokovane su fenomenom gradijenta vlage, unutrašnjih naprezanja i različitih utezanja drveta.

Najčešće su sljedeće:

uzdužne pukotine, čeone pukotine, koritavost,

vitoperenje,

kolaps,

greške oblika

Pukotine nastaju rastavljanjem vlakanaca usljed nehomogenosti građe i nejednakih naprezanja izazvanih različitim veličinama radijalnog i tangencijalnog utezanja drveta

Koritavost i vitoperenje imaju pomenute uzroke, a ispoljavaju se naročito kada je građa nepropisno složena.

Kolaps je specifična greška kod intenzivnog vještaokog sušenja, kod kojeg se usljed plastificiranja i jakih unutrašnjih naprezanja zidovi ćelija obrušavaju u lumene prije redovnog utezanja.

Karakterističan je po deformisanom obliku i po unutrašnjim pukotinama.

Greške oblika nastaju najčešće radi nehomogenosti građe i različitih radijalnih i tangencijalnih utezanja, u slučajevima kada se sirovoj izrezanoj građi ne daju odgovarajuće nadmjere za usušivanje.

Mehanička oštećenja

U ovu grupu grešaka se uračunavaju one koje nastaju na živom stablu, gotovim predmetima ili poluproizvodima ako se bacanjem, padanjem ili mehaničkim udarima oštećuju.

Promjene boje

U ovu grupu grešaka svrstavamo greške čiji je uzrok postupak sa

drvetom i čija je manifestacija u promjeni prirodnog tona boje drveta, ali koja nije

uzrokovana napadom gljivica.

U ovu grupu grešaka spadaju:

•žućenje, •sivljenje,

•smeđenje, •crnjenje.

Žućenje

Promjena boje svijetlih vrsta drveta izloženih djelovanju sunčane

svjetlosti uzrokovana je blagom redukcijom celuloznih lanaca, pokazuje žućkast ton,

te se naziva žućenjem. Ova pojava je vrlo slična žućenju papira izloženog suncu. Pojava

se uočava na čelima četinarskih trupaca, na izloženim rubovima složene četinarske

građe, javorovih piljenica, kao i na ugrađenoj četinarskoj građi na slobodnom

prostoru (šupe, tarabe i sl).

Promjena boje je samo plitko površinska.

Sivljenje

Ova pojava bi se mogla smatrati produženim stadijem žućenja kada se dužim

djelovanjem sunčeve svjetlosti i kombinovanim uplivom atmosferilija boja drveta na

slobodnom prostoru pretvori u sivu. I ova promjena boje je plitko površinska i rijetko

prelazi debljinu od 1 mm. Blanjanjem i skidanjem malog sloja dobiva se prirodna boja drveta

iz unutrašnjosti.

Smeđenje

Smeđenje je promjena boje drveta u visokim planinskim krajevima gdje je jači uticaj

ultraljubičastih zraka sunčevog spektra. Javlja se na drvenim oblogama planinskih

kuća, domova, štala i ograda. Takođe je plitko površinska promjena boje.

Crnjenje

Ova promjena boje, nazvana još humifikacijom drveta, nastaje kod drveta duboko

zatrpanog pod zemljom, gdje nema pristupa zraka. Konstatovana je kod zatrpanog

drveta, ali koje nije dugo ležalo u zemlji da bi se ugljenisalo (lignit). Takvo drvo naziva se

abonos. Katkada se hrastovina zakopava da bi potamni1a (individualna upotreba).

GREŠKE OD ŠTETNIKA

U ovu grupu grešaka ubrajamo sve one značajne i česte greške koje prouzrokuju živi organizmi: gljive, insekti, školjke i dr.

Najčešće se greške ove vrste pojavljuju na mrtvom drvetu, ali ima i onih koje nastaju još u

toku života stabla.U ove greške ubrajamo:

•greške boje drveta izazvane gljivicama i plijesnima

•trulež

•greške od insekata

•stetnici pod vodom

Greške boje drveta izazvane gljivicama i plijesnima

Ova podgrupa obuhvata greške čiji je rezultat samo promjena prirodnog tona boja i predstavlja estetsku manu, dok se tehničke osobine uglavnom ne mijenjaju. U ovu podgrupu grešaka ubrajamo:

•lažna srčika (neprava srž - lažno srce, smeđe jezgra) •piravost (prešlost, prozuklost) •modrenje (plavilo)

•rujavost (smeđenje, crvenjenje) •površinske plijesni

Lažna srčika (neprava srž - lažno srce, smeđe jezgra) Promjena boje unutrašnjeg dijela u živom drvetu kod bakuljavih vrsta, slično osržavanju naziva se lažna srčika. Ona se od redovnih fizioloških osržavanja

kod jedričavih vrsta razlikuje time što se ne javlja uvijek i redovno, te što se granica obojenog dijela ne poklapa sa granicom goda, nego teče nepravilno, pa katkad, i plamenasto. Ovo je značajna greška, jer se kod nas vrlo često javlja kod privredno

najvažnije vrste drveta - bukve, dok rjeđe dolazi još kod javora, graba i breze. Najviše autora smatra uzročnikom infekciju od gljiva (Stereum, Tremella, Bispora i dr.) kroz ozljede, dok drugi smatraju gljive sekundarnom pojavom. Najnovija shvatanja ovu pojavu

nazivaju »fakultativnim osržavanjem«.

Neprava srž se javlja kod živog dubećeg drveta i kada se inficira od

vanjskih uzročnika, širi se od centra prema periferiji jer izbjegava vitalnu, živu bjeljiku. Promjena boje se širi

zonalno, jer drvo nastoji da inificiranu zonu blokira lučenjem gumoznih materija i

stvaranjem tila, zbog čega se ne da impregnisati. Nakon izvjesnog vremena gljivice

prodru izvan te zone i proces širenja se analogno nastavlja. Drvo neprave srži je nešto

teže od normalnog, ali se smatra da nema opadanja tehničkih osobina, jer dosadašnji rezultati istraživanja pokazuju da su sve osobine u normalnim granicama rasipanja osobina.

Slična pojava je mrazna srž, za koju se tvrdi da nastaje na niskim temperaturama (ispod –30°C), boje je nešto svjetlije, koja se gubi sušenjem i parenjem. U ovakvo drvo lakše

prodire impregnacija, jer nema mnogo tila.

Piravost (prešlost, prozuklost)

Piravost je greška promjene boje na mrtvom drvetu istih vrsta kod kojih se

javlja i neprava srž i koju uzrokuju iste gljivice (Stereum, Tremella, Bispora i dr.) .

Infekcija i razvoj piravosti kreću se od svih otvorenih vanjskih mjesta na trupcima

(čela, skinuta kora, okresana grana) prema unutrašnjosti drveta . Piravost je naziv za.

početni stadij bijele truleži jer se u prvo vrijeme, osim promjene boje (svijet1osivo), ne

mogu ustanoviti promjene tehničkih osobina.

Daljim razvojem piravosti (ležanje sirovine u toplom vremenu preko mjesec dana)

prvo se narušava čvrstoća na udarac. Kako je bukovina jako izložena ovoj infekciji, treba da

se u ljetnim mjesecima brzo prerađuje i suši, odnosno, ako mora duže biti uskladištena,

mora joj se održavati visoka vlaga (bazeni, vještačka kiša) ili se mora odmah nakon

sječe štititi zaštitnim premazima protiv infekcije

Modrenje (plavilo)

Tipična greška boje bjeljike kod četinara, koja nikad ne prodire preko granice

osrženog dijela, makar osržavanje i ne bilo praćeno promjenom boje. Gljiva razara i troši hranjive sastojke (skrob, šećer i dr.) ne razarajući lignin i celulozu, zbog čega ne

narušava tehničke osobine. Najviše napada borovinu ljetne sječe, zatim smrču, a rijetko jelu, te još rjeđe bjeljiku nekih lišćara. Efekat napada se manifestuje modrom (plavom) bojom prvo u trakovima a zatim i cijelim modrenjem bjeljike, sve do granice

srži. Modrenje uzrokuju mnoge glijivice iz roda Ceratostomella pini, koja je i dobila ime

po tome što naročito napada bor (Pinus).

Rujavost (smeđenje, crvenjenje) Greška boje kod četinara, naročito onih koji duže leže na zemlji ili se splavare i plave (trift).

Kod starih jela može se javiti i u živom dubećem stanju.Isprva je greška samo promjena boje, a dužim napadom prelazi u smeđu trulež sa mnogo pukotina, čime sirovina gubi na osobinama.

Površinske plijesni Na skladištima gdje se suši prirodnim putem rezana građa bukve, kao i na

uskladištenim sirovim bukovim furnirima na međufaznim deponijama, često se javljaju zelene i narandžaste gomile plijesni iz skupina: Penicillium, Aspergillus i Trichoderma.

Rezana građa se četkanjem može privremeno osloboditi površinske boje, ali se prava

zaštita od plijesni, njihovog širenja i dubinskog prodiranja postiže potapanjem ili prskanjem natrijum – pentahlor – fenolatom i drugim preparatima.

Pojava plijesni je najčešće površinska i estetska mana, ali zahtijeva dodatne intervencije

čišćenja, a time i dalje troškove u proizvodnji .

Trulež

Pod truležima podrazumijevamo propadanje drveta usljed razornog djelovanja gljiva.

Truleži ima veliki broj vrsta, a zavisno od napretka razaranja zavisi i obim pada osobina

drveta. Mnoge truleži imaju naziv po boji koju drvo dobiva napadom gljivica: bijela, crvena,

crna, žuta, boginjava itd.Određivanje uzročnika i zaštite spada u posebnu specijalnost (fito-

patologija i zaštita drveta).Najvažnija kategorizacija truleži vrši se prema efektu razaranja. Poznato je da se većina gljiva specijalizuje na određenu hranu, a time i na sastojke

drveta, mada i više gljiva može istovremeno napadati drvo i totalno ga razoriti.

Prema navedenom, dvije su glavne skupine truleži: •bijela trulež (korozija) – je ona trulež kod koje gljivice pretežno napadaju lignin, a celuloza ostaje nenapadnuta;

•crvena trulež (destrukcija) – je ona trulež kod koje gljivice pretežno razore celulozu (bijelu) a ostaje lignin kao smeđi (crven) amorfan prah.

Neke vrste truleži su:

•bijela trulež

•crvena trulež

•centralna trulež

•listasta trulež

•periferna trulež

•boginjava trulež.

Greške od insekata

Ogroman je broj insekata koji napadaju drvo u živom dubećem i u mrtvom stanju. Najveći broj su biološke štetočine koje ometaju normalan život biljke, čine veće ili manje štete, ali mahom ne napadaju samo drvo nego i njegove organe: lišće, vrhove, koru, liko itd.

Oštećenja (bušotine i rupe) prema dubini i veličini dijele se na:

•plitke, koje nisu dublje od 5 mm,

•duboke, koje su dublje od 5 mm,

•sitne, mada im je prečnik do 3 mm (mušičavo drvo), •krupne, kada im je prečnik veći od 3 mm (crvotočno drvo).

Tipične vrste štetnika koje napada drvo su:

Anobiidae (crvotočci) Scolytidae (ljestvičari Cerambycidae (strizibube)

Siricidae (ose)

Formicidae (mravi)

Termiti

Štetnici pod vodom

Anobiidae (crvotočci)

Insekti iz ove grupe napadaju pretežno obrađeno, naročito - ugrađeno drvo (interijeri, namještaj, podovi, stepenice, skulpture i dr.).

Poznati su:

•Anobium punctatum (mrtvački sat) na četinarima i

•Anobium domesticum na bukovini.

Nazivaju se mali crvi po uskim izlaznim otvorima na drvetu, iz kojih sipa žućkasta crvotočina – prašina. Insekti ove grupe, nakon razaranja i izlijetanja ponovo se vraćaju u drvo i dalje vrše razaranje. Zadržavaju se dugo u drvetu i, kada osjete da su blizu površine, vraćaju se u unutrašnjost, izuzevši kada odrastao insekt za kratko izlijeće iz drveta. Uništavaju unutrašnjost namještaja i sličnih predmeta, a da se i ne vidi mnogo rupa. Njihovi hodnici su gusti, 1 – 2 mm promjera, ispunjeni crvotočinom

Scolytidae (ljestvičari)

Značajnija dva predstavnika iz ove grupe su na tehničkom drvetu:

•Xyloterus lineatus na četinarima i •Xyloterus domesticus na bukvi i hrastu.

Grade karakteristične ljestivičaste hodnike koji su crno obojeni (kao začađeni), promjera oko 1 mm

Cerambycidae (strizibube)

Veliki broj insekata iz ove grupe živi po šumama i predstavlja biološke štetnike, ali su poznati i oni koji napadaju građu (naročito grede) kao i ugrađene sortimente (daske, letve). Hodnici koje grade u cijelosti su ovalni, raznih dimenzija, što zavisi od dimenzija insekata i njihovih larvi.

Poznati su:

•Cerambyx cerdo - velika hrastova strizibuba (veliki crv) koja napada hrast i buši hodnike debljine prsta u tehničkom drvetu. Rjeđe napada, orah, jasen i brijest.

•Hylotrupes bajulus (kućna strizibuba) –koja napada ugrađene četinare i buši ovalne hodnike široke 5 – 7 mm.

Siricidae (ose)

Ova grupa spada u opnokrilce - Hymenoptera – ose. Napadaju svježe oborena stabla četinara i buše cilindrične kanale promjera oko 7 mm (4 mm).

Najvažniji su:

•Sirex gigas i

•Xeris spectrum.

Formicidae (mravi)

Mravi se općenito ne smatraju štetočinama nego, naprotiv, u prirodi vrlo korisnim insektima.

Dvije vrste mrava su štetočine (sekundarne štetočine) na dubećim stablima četinara koja su

već prije oboljela:

•Camponotus ligniperda i

•Camponotus herculanea.

To su veliki crni mravi koji u središtima prizemnih dijelova oslabljenih debala prave

svoje mravinjake i buše drvo

Termiti

Ova grupa insekata je iz samostalnog reda Isoptera i po nekim osobinama su slični mravima, ali su mnogo vitalniji, agresivniji, i tamo gdje im odgovaraju uslovi (visoka

relativna vlaga i temperatura) predstavljaju velike štetočine za sve vrste drveta . Oni grade

velika gnijezda (slično mravinjacima), a u životu su vrlo organizovani na kaste (matice,

vojnici, radnici).

Štetnici pod vodom

Na drvetu ugrađenom u vodi i pod vodom, naročito u morskoj vodi, lukama, na lučkim

drvenim uređajima, na drvenim brodovima vrše oštećenja, naročito:

•Teredo navalis (školjka) i •Limnoria lignorum (račić).

TEHNIČKE OSOBINE DRVETA

Tehničke osobine drveta su pokazatelji koji karakterišu drvo kao materijal za preradu, obradu i upotrebu. Ove osobine se ispituju tehničkim metodama i one su posljedica cijelog niza uticajnih faktora vezanih za postanak vrste, životne uslove, a time i uticaje sredine. Ovi raznovrsni faktori uslovljavaju hemijsku građu i strukturu drveta, a njihove karakteristike su temelj za objektivnije usmjeravanje primjene drveta.

Podjela osobina drveta

estetske osobine drveta u kojima dolazi do izražaja: boja, tekstura, sjaj i miris

drveta;

fizičke osobine drveta koje karakterišu drvo kao fizičko tijelo: masa, težina, poroznost, vlažnost, i određuju odnos prema zvuku, toploti, elektricitetu i drugim

fizičkim uticajima;

mehaničke osobine drveta: statičke čvrstoće, dinamičke čvrstoće, tvrdoća, elastičnost i dr., koje određuju ponašanje drveta u odnosu na mehanička djelovanja;

upotrebne osobine drveta: trajnost, obradljivost, savitljivost, žilavost i dr., koje su

uslovljene nizom njegovih osobina, a specifične su za razne vrste drveta.

ESTETSKE OSOBINE

Pod estetskim osobinama drveta obuhvaćene su one karakteristike drveta koje uglavnom konstatujemo našim čulima, na osnovu manifestacije tih karakteristika na spoljašnjim površinama drveta ili predmeta iz drveta. Ugrenović [87] pod estetskim osobinama podrazumijeva pojave koje zapažamo našim čulima, naročito vidom, mirisom i pipanjem na spoljnjoj površini drveta koja je nastala obrađivanjem i prerađivanjem.

U estetske osobine ubrajamo: -boju, -teksturu,

-sjaj, -miris.

Boja drveta

Kada boju drveta tretiramo kao estetsku karakteristiku, podrazumijevamo isključivo prirodnu boju ili ton prirodne boje na određenoj površini drveta, i to na svim karakterističnim presjecima drveta (poprečni, radijalni i tangencijalni). Prirodni ton boje drveta može biti različit, ovisno o stanju vlažnosti u kome se drvo nalazi, presjeku drveta, načinu i stepenu obrade površine, starosti drveta, a na ton boje mogu djelovati i drugi faktori. Prirodna boja drveta može pokazivati kao osnovne boje: bijelu, žutu, smeđu, crvenu i crnu, sa nizom prelaza između pojedinih osnovnih boja. Određivanje boje u naučnim istraživanjima vrši se pomoću spektrofotometara i kolorimetara, dok se određivanje osnovne boje u praksi vrši upoređivanjem sa standardnim uzorcima boja i tonova pod određenim uslovima (puna dnevna svjetlost

bez prisustva blještavila i drvo u prosušenom stanju).

Kao važeće uporedne osnove za određivanje boje primjenjuju se:

Baumannova kartoteka tonova po sistemu Prase,

DIN skala boja,

francuski kodeks boja i dr.

Slijedi pregledna tabela boja drveta

Osnovni

ton Prelazni ton Vrsta drveta

Bijel

bijel kavkaska jela, sitka;

žućkast smrča, divlji kesten, javor, jasika, breza, jasen, (mladi);

crvenkast Jela, lipa, lijeska obična, bukva; siv grab;

Žut žućkast žutika, tisa (bjeljika), balza, limba, abahi, limun, sandalovina;

Smeđ

žućkast hrast, brijest, kesten, pitomi, jasen (stariji),

hikori, dud;

crvenkast Bor, ariš, duglazija, kruška, šljiva, gledičija, tisa (srž);

tamnocrven mahagonij, paduk;

sivkast orah, tuja, lovor, tikovina;

zelenkast tulipanovac, bagrem, crna topola, maslina

Crven

crven javor šećerac, crveni kebračo, kokobolo, sekvoja;

ružičast ružino drvo, parena bukva, okume, mirisna borovica;

modar kampeševina, amarant; ljubičast palisandar;

Cm crn ebanovina

Pregledna tabela boja drveta

Tekstura (šara) drveta Zavisno od načina obrade i smjerova rezanja drveta, mogu se dobiti razne teksture:

Radijalna – blistača (zrcalna) tekstura (Spiegel, gefleckt) – je tipična radijalna tekstura vrsta drveta koje imaju deblje drvne trake, koji na površini pokazuju drugačiji sjaj od ostalog drveta.

Tipične vrste kod kojih se javlja ova tekstura su: hrast, brijest, platan, kordija, ejong i dr.

Tangencijalna (flader) tekstura – sa izraženim godovima, aksijalnim parenhimom, bojenim supstancama u tkivu, te sa različitim rasporedom sudova (brijest) ističe se naročito na tangencijalnim

presjecima kod kojih su parabole ili njihovi dijelovi nazubljeni ili na drugi način nepravilno istaknuti. Javlja se kod brijesta, jasena, oraha, ria, sipa i mnogih vrsta sa izraženim godovima i sudovima.

Uzdužno prugasta tekstura uglavnom na radijalnim ravnima ističe se kod vrsta kod kojih su izražene razlike u boji ranog i kasnog drveta u godu ili u upadnim godovima kod prstenasto – poroznih vrsta lišćara.

Tipične vrste drveta, kod kojih se pokazuje ova tekstura su: četinari, jasen, orah, abahi, mnoge vrste mahagonija, framire, kokrodau, kosipo, sapelli, bilinga, rio palisandar, ebanovina, zingana i dr.

Jednolična manje – više pravilna tekstura (Schlicht) – je ona koja ima jednoličnu šaru, bez upadnih utisaka boje ili svjetlosnih efekata, koja se odražava na pretežno radijalnim rezovima, ali katkada i na tangencijalnim, a potiče mahom od vrsta jednolične i pravilne građe.

Elementi ili listovi furnira mogu se spajati, a da se ne naruši jednoličnost izgleda. Tipične vrste iz kojih se može dobiti ova tekstura su: javor, joha, breza, kruška, topola, lipa, okume, , tola, abura, ilomba, baboen.

•Periferna tekstura bukve

Rebrasta, poprečnoprugasta (geriegelt, gewellt, moire) – se javlja zbog srednje ili

sitno ustalasane žice te, usljed toga, interferentnih efekata kao rezultat odbijanja

svjetlosti.

Javlja se pretežno na radijalnim ravnima, ali može biti i na tangencijalnim.

Tipične vrste su: javor, jasen, hrast, duka makoré, limba, anigré kaja, sapelli, avodire i dr.

Plamenasta (geflammt) se javlja na tangencijalnim plohama kada postoje radijalni i

kosi tokovi vlakana, što prouzrokuje posebno nepravilno odbijanje svjetlosti, obično pri

proizvodnji ljuštenog furnira.

Tipične vrste su: breza, kruška, crni jasen, avodire. Cvjetasta i mjehurasta (blumig, geäpfelt, geperlt, pommelé) tekstura – se javlja na

tangencijalnim plohama kada su vlakna radijalno ustalasana ili ako postoji

naizmjenična usukanost stabala.

Tipične vrste su: jasen, bukva, breza, bossé, duka, sapelli, kaja i dr. Okasta, ptičije oko (geaugt) tekstura – javlja se pri postojanju mnogih »uspavanih«

(nerazvijenih) pupova koji su prouzrakovali nepravilnost građe i devijacije vlakana.

Tipične vrste su: javor (sve vrste), topola, rjeđe breza.

spiralna, tekstura valjka, kupe, lopte, te cijeli niz nepravilnih tekstura

Sjaj drveta Razne vrste drveta i njihovi presjeci, zavisno od građe i sastava, mogu na svojim vanjskim površinama jače ili slabije odbijati svjetlosne zrake ili ih upijati. Ova estetska osobina se naziva prirodni sjaj drveta. Od naših vrsta drveta, već samim poliranjem visok prirodni sjaj imaju: hrast i javor, dok su potpuno bez sjaja (mat): lipa, topola, breza. Miris drveta Mnoge vrste drveta, s obzirom na svoj hemijski sastav, imaju određeni miris.Neke vrste svoj miris u toku sušenja gotovo potpuno izgube, dok ga neke vrste godinama zadržavaju. Miris nekih vrsta drveta uzrokovan je uglavnom sadržajem eteričnih ulja, no, ima i drugih sastojaka koji uzrokuju specifičan miris. Svi četinari imaju karakterističan miris na smolu i terpentin, mada se i njihovi mirisi razlikuju što je uzrokovano posebnim sastojcima. Među četinarima se naročito ističe mirisna borovnica. Miris drveta, kao njegova osobina, može određenu vrstu drveta da isključi iz upotrebe za određene svrhe. U tom pogledu treba naročito voditi računa pri upotrebi drveta kao ambalaže za osjetljive životne namirnice (šećer, kafa, duhan i sl.) koje lako upijaju miris, te kod upotrebe drveta za bačve za alkoholna pića, sirupe i sl. Značaj estetskih osobina Prirodne estetske osobine drveta kao, uostalom, i samo masivno drvo, imaju uvijek svoju veliku vrijednost, koja raste sa razvojem standarda ljudi. Prirodne estetske osobine drveta zadržavaju visoko cijenjeno mjesto u umjetnosti (intarzije, tokarenje, kiparstvo i dr.) te u izradi luksuznih predmeta, no pretežno u pojedinačnim i specifičnim proizvodima.

Ipak, u širokoj i masovnoj upotrebi prirodne estetske osobine sve više gube pravi značaj jer ih nadomješćuju uspješne tehničke intervencije površinske obrade i »oplemenjivanja« drveta.

5.2. FIZIČKE OSOBINE DRVETA

Fizičke osobine drveta su one koje karakterišu drvo kao fizičko tijelo, a dolaze do izražaja u njegovoj interakciji sa okolinom, a to su:

-zapreminska masa (gustoća) drveta, -porozitet drveta.

-vlažnost drveta, -utezanje i bubrenje drveta,

-termičke osobine drveta, -akustičke osobine drveta, -električne osobine drveta i -ostale osobine drveta.

-Zapreminska masa (gustoća) drveta

Pod zapreminskom masom drveta podrazumijeva se masa jedinice zapremine drveta sa porama

(ranije uobičajeni naziv je volumna težina).

Specifična masa drveta je masa jedinice zapremine čiste drvne supstance bez šupljina.

-Zapreminska masa čiste drvne supstance

je gustoća drvne supstance bez pora skora jednaka za sve vrste drveta i iznosi približno 1,50 [g/cm3], odnosno da se nalazi u granicama između 1,44 i 1,62 [g/cm3], što zavisi ne samo od primijenjene metode određivanja nego i od osobenosti hemijskih primjesa u raznim vrstama drveta

-Zapreminske mase prirodnog drveta sa porama

Zapreminske mase prirodnog drveta koje odgovaraju stanjima različite vlažnosti drveta mogu biti:

-zapreminske masa napojenog drveta na,

-zapreminske masa sirovog drveta s,

-zapreminske masa provelog drveta p

-zapreminske masa prosušenog drveta p,

-zapreminske masa standardno vlažnog drveta (vlažnost 12%) w12,

-zapreminske masa apsolutno suhog drveta o,

-nazivna zapreminska masa .

-Određivanje zapreminske mase drveta

Sve zapreminske mase drveta određujemo obrascem:

ρ = m / V [g/cm3]

gdje su:

m – masa drveta u gramima, V – zapremina drveta u cm3.

-Uobičajene dimenzije proba su:

20 mm x 20 mm x 25 mm – male probe i

30 mm x 30 mm x 20 mm – velike probe.

Probe moraju biti pravilno izrezane, s tim da su im dvije stranice tangencijalne, a dvije okomite na tok godova

-Zapreminska masa napojenog drveta

Sirovo, svježe oboreno drva ako se potopi u vodu, upija i dalje vlagu, zamjenjujući time slobodne mjehuriće zraka vodom.

Gustoća drveta koje duže leži potopljeno u vodi, naziva se zapreminska masa napojenog drveta.

To stanje je vještačko, a gustoća u tom stanju određuje se obrascem:

= mna / Vna gdje su:

mna - masa napojenog drveta u gramima,

Vna - zapremina napojenag drveta u cm3.

-Zapreminska masa sirovog drveta Živo dubeće drvo ili, što je uglavnom isto, u momentu sječe, kao prirodno stanje, ima u sebi određenu vlagu i njegova se gustoća naziva zapreminska masa sirovog drveta, a određuje se obrascem:

s = ms / Vs gdje su:

ms - masa sirovog drveta u gramima,

Vs - zapremina sirovog drveta u cm3.

-Zapreminska masa provelog drveta Drvo koje nakon sječe i izrade odleži izvjesno vrijeme u šumi ili na stovarištima, isušivanjem gubi jedan dio vlage i postaje lakše. U takvom stanju govorimo o zapreminskoj masi provelog drveta koja se određuje po obrascu:

pr = mpr / Vpr gdje su:

mpr – masa provelog drveta u gramima,

Vpr – zapremina provelog drveta u cm3.

-Zapreminska masa prosušenog drveta Drvo koje je podvrgnuto procesu sušenja bilo prirodnog ili vještačkog, dolazi u određena stanja suhoće. Zapreminska masa prosušenog drveta odnosi se u principu na standardno vlažno drvo, a to je ono koje po standardima ima vlažnost 8 do 22%, a određuje se obrascem:

ρp = mp / Vp odnosno w = mw / Vw gdje su:

mp - masa prosušenog drveta u gramima, VP - zapremina prosušenog drveta u cm3

-Zapreminska masa apsolutno suhog drveta Gustoća drveta kojemu je vještačkim putem - sušenjem - isparena sva (pokretna) vlaga naziva se

zapreminska masa apsolutno suhog drveta, a određuje se obrascem:

ρ0 = m0 / V0 gdje su:

mo - masa apsolutno suhog drveta u gramima,

Vo - zapremina tog drveta u cm3.

Zadaci:

1. Ako mase proba iznose:

m1 = 54,67 g ;

m2 = 35,87 g ;

m3 = 78,25 g i

m4 = 68,02 g, a mjerenje je urađeno sa malim probama odrediti zapreminsku masu

drveta.

2.Ako zapreminske mase iznose:

ρ1 = 730 [kg/m3] ;

ρ2 = 980 [kg/m3] ;

ρ3 = 550 [kg/m3] i

ρ4 = 630 [kg/m3] ; a mjerenje je urađeno sa velikim probama odrediti

mase drveta.

3.Odrediti zapreminsku masu drveta pri vlažnosti :

w1 = 12% ;

w2 = 18% ;

w3 = 24% i

w4 = 35 %, ako je zapreminska masa: ρ0 = 680 [kg/m3].

Porozitet drveta

Osobina da razne vrste drveta pa i razni dijelovi jednog istog drveta imaju u strukturi

različit udio šupljina, a time i različitu gustoću čini drvo specifičnom supstancom i dovodi do velikih međusobnih razlika kod raznih vrsta drveta. Ovom osobinom se drvo bitno razlikuje od homogenih materijala (metal, staklo i sl).

Porozitet je drvetu neophodan, jer se drvo u toku svog života izgrađuje kao živa supstanca u kojoj svuda moraju postojati prostori i šupljine radi njegovih životnih funkcija: cirkulacije, taloženja i uskladištavanja rezervnih, zaštitnih i drugih supstanci nužnih za život i opstanak drveta.

Kod prirodnih vrsta drveta udio čiste drvne supstance se izračunava obrascem:

m = (ρ0 / ρč) 100 = 67 ρ0 (%).

Udio pora (šupljina) dobijemo iz obrasca:

p = 100 - m (%)

p = 100 (1 – ρ0 / ρč) (%)

p = 100 – 67 ρ0 (%), gdje je:

m - udio čiste drvne supstance, p - udio šupljina, ρ0 - zapreminska masa suhog drveta, ρč - zapreminska masa drvne supstance.

Zadatak 1.

Izračunajte udio čiste drvne supstance, zapreminsku masu suhog drveta i zapreminsku masu drvne supstance za slijedeće vrste drva:

- grab 47 %

- bukva 54 % - jela 73% - topola 72 %

p = 100 - m (%) 47 = 100 - m → m = 100 – 47 = 53 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 53/67= 0,791 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,791 / 53 = 1,492 g / cm3

p = 100 - m (%) 54= 100 - m → m = 100 –54=46 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 46/67= 0,686 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,686 / 46 = 1,492 g / cm3

p = 100 - m (%) 73= 100 - m → m = 100 –73=27 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 27/67= 0,403 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,403 / 27 = 1,492 g / cm3

p = 100 - m (%) 72= 100 - m → m = 100 –72=28 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 28/67= 0,418 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,418 / 28 = 1,492 g / cm3

Vlažnost drveta

Kada osušeno drvo dovedemo u dodir sa vodenom parom u zraku, ono će snažno upijati tu paru sve dok ne nastupi stanje ravnoteže, koje je različito u raznim uslovima temperature i relativne vlažnosti sredine. Ova osobina drveta se naziva higroskopnost, a sama pojava sorpcija.

Cjelokupno upijanje vlage može se pojednostavljeno razložiti na tri faze:

- 0 do cca 6 % vlažnosti – vrši se po zako i a he osorpcije iz eđu celuloze i vodene pare pri če u se o razuju slo od e hidroksil e grupe. Ova pojava je popraće a i jakom kontrakcijom vode koja se nalazi pod visokim pritiskom i zato upijena voda ima

znatno manju zapreminu od ostale vlage;

- cca 6 do cca 15 % – apsorpcijom a velikoj u utraš joj površi i i ter i elar ih prostora i

- preko cca 15 % – kapilarnom kondenzacijom uz po oć kapilar ih sila.

Međusobne granice ovih faza se ne mogu precizno postaviti.

Ulaženje vlage u intermicelarne prostore uzrokuje njihovo razmicanje, što se skupnim imenom naziva bubrenjem.

U procesu isparavanja higroskopne vlage treba utrošiti toplotu (desorpcija).

Razlika toka upijanja i isparavanja kao i izvjesne razlike u higroskopnoj ravnoteži pri apsorpciji i desorpciji kod iste vrste drveta i u istim klimatskim uslovima postoje i

naziva se histereza.

Voda u drvetu nalazi se u dva stanja:

u lumenima ćelija (traheide i traheje i dr.), kao slobodna ili kapilarna voda, i

u samim zidovima ćelije u intermicelarnim šupljinama kao higroskopna ili vezana

voda.

Najveći sadržaj vode ima drvo koje je potapanjem u vodu napunilo sve raspoložive šupljine i istislo sav vazduh iz tih šupljina.

Najmanji sadržaj vode, a da se pri tome ne razgradi drvo, dobije se vještačkim sušenjem tanjih primjeraka (15 – 20 mm) na temperaturi 103 ± 2°C do konstantne

težine.

Ovo stanje je usvojeno kao stanje apsolutne suhoće drveta

Stanja vlažnosti drveta Svježe posječeno drvo, koje se najčešće naziva sirovo drvo, može, potopljeno u vodu, upijati izvjesnu količinu vode istiskajući vazduh iz šupljina, u kom slučaju dolazi do stanja napojenosti drveta. Ako je svježe oboreno drvo izloženo toploti i cirkulaciji zraka, ono počinje postepeno da ispušta vlagu i da se isušuje. Drvo prvo isparava slobodnu vodu, a tek kad je ona isparena, može da isparava higroskopna vlaga.

Daljim isparavanjem slobodne vode iz drveta postiže se stanje zasićenosti žice, koja teoretski

predstavlja stanje u kojem je sva slobodna voda isparila, a drvo je zadržalo svu higroskopnu vlaga.

Ako se stanju zasićenosti žice precizno odredi prelomna tačka, što je vrlo teško, dolazi se do pojma

tačke zasićenosti žice (TZŽ). Stanje zasićenosti žice je različito kod različitih vrsta drveta i uglavnom se nalazi između 20 i 40 % vlažnosti sa usvojenim prosjekom od 28 do 32 %. Razlikuje sljedeća stanja vlažnosti:

napojeno drvo, čije su pore potpuno ispunjene vodom, sirovo drvo, čije je stanje vlažnosti iznad tačke zasićenosti žice, polusuho drvo, koje je izgubilo slobodnu vodu i prosušeno drvo, koje može biti:

transportno suho, odnosno brodo – suho drvo, vlažnost 18-22%, vazdušno suho ili zrako – suho, vlažnost 12 – 18 % isušeno drvo, vlažnost 6 – 12 %, tj. sobno – suho drvo, vlažnost 8-12%, pri čemu ono može biti u raznim uslovima, pri čemu je kod prostorije sa centralnim grijanjem (suvlji vazduh) vlažnost 8 – 9 %,

sa grijanjem običnim pećima 9 – 10 %, a bez grijanja 10 – 12 %. suho drvo vlažnost oko 0 %

Određivanje vlažnosti Pod vlažnošću drveta podrazumijeva se ona količina vode koju drvo sadrži u momentu ispitivanja. Izražava se uprocentima. Najčešće se vlažnost određuje postupkom sušenja, na osnovi podataka o masama drveta u stanjima različite vlažnosti, prema obrascu: w = (mw – m0) / m0 (g / g) ili w = [(mw – m0) / m0] 100 (%) gdje su: mw - masa drveta u stanju vlažnosti m0 – masa potpuno suhog drveta. Sušenje drvenih epruveta – uzoraka na kojima se želi utvrditi vlažnost, vrši se vrlo oprezno, najčešće sa standardnim epruvetama

30 mm x 30 mm x 20 mm – velike probe i 20 mm x 20 mm x 25 mm – male probe

Ako je drvo vlažnije, temperatura u sušioniku se opreznije i postepeno podiže do 103 ± 2° C, uz osiguranu cirkulaciju zraka. Sušenje se vrši do prestanka gubljenja težine, a to se provjerava vaganjem u intervalima od 4 sata. Maksimalno odstupanje mase osušene probe u četverosatnom intervalu može iznositi 0,2 %. Masa m0 ovako osušene epruvete se koristi u proračunima.

Zadatak 2.

Izračunajte vlažnost proba ako su izmjerene slijedeće mase proba: m1w = 32,54 g m10 = 28,36 g m1w = 35,65 g m10 = 25,56 g

m1w = 29,58 g m10 = 27,46 g m1w = 31,23 g m10 = 22,78 g w = (mw – m0) / m0 (g / g) ili u procentima(%): w = [(mw – m0) / m0] 100 (%) -na osnovu prethodnog izraza uvrštavanjem vrijednosti date za m, dobijemo za svaku probu da vlažnost iznosi: w = [(mw – m0) / m0] 100 (%) w1 = [(32,54 – 28,36) / 28,36] 100 = 14,74 (%) w2 = [(35,65 – 25,56) /25,56] 100 = 39,47 (%) w 3= [(29,58 –27,46) /27,46] 100 = 7,72 (%) w4 = [(32,23 –22,78) /22,78] 100 = 41,48 (%)

Zadatak 3.

Kolike bi trebale iznositi mase proba iz prethodnog zadatka ako bi im vlažnost iznosila 30 %? m1w = 32,54 g m10 = 28,36 g m1w = 35,65 g m10 = 25,56 g m1w = 29,58 g m10 = 27,46 g m1w = 31,23 g m10 = 22,78 g w = [(mw – m0) / m0] 100(%) → mw = [(w + 100)∙ m0]/ 100 (g) mw1 = [(w + 100)∙ m0]/ 100 = [(30 + 100)∙ 28,36]/ 100 = 36,868 g mw2 = [(30 + 100)∙ 25,56]/ 100 = 33,228 g mw2 = [(30 + 100)∙27,46]/ 100 = 35,698 g mw2 = [(30 + 100)∙22,78]/ 100 = 29,614 g

Promjene boje

U ovu grupu grešaka svrstavamo greške čiji je uzrok postupak sa

drvetom i čija je manifestacija u promjeni prirodnog tona boje drveta, ali koja nije

uzrokovana napadom gljivica.

U ovu grupu grešaka spadaju:

•žućenje, •sivljenje,

•smeđenje, •crnjenje.

Žućenje

Promjena boje svijetlih vrsta drveta izloženih djelovanju sunčane

svjetlosti uzrokovana je blagom redukcijom celuloznih lanaca, pokazuje žućkast ton,

te se naziva žućenjem. Ova pojava je vrlo slična žućenju papira izloženog suncu. Pojava

se uočava na čelima četinarskih trupaca, na izloženim rubovima složene četinarske

građe, javorovih piljenica, kao i na ugrađenoj četinarskoj građi na slobodnom

prostoru (šupe, tarabe i sl).

Promjena boje je samo plitko površinska.

Sivljenje

Ova pojava bi se mogla smatrati produženim stadijem žućenja kada se dužim

djelovanjem sunčeve svjetlosti i kombinovanim uplivom atmosferilija boja drveta na

slobodnom prostoru pretvori u sivu. I ova promjena boje je plitko površinska i rijetko

prelazi debljinu od 1 mm. Blanjanjem i skidanjem malog sloja dobiva se prirodna boja drveta

iz unutrašnjosti.

Smeđenje

Smeđenje je promjena boje drveta u visokim planinskim krajevima gdje je jači uticaj

ultraljubičastih zraka sunčevog spektra. Javlja se na drvenim oblogama planinskih

kuća, domova, štala i ograda. Takođe je plitko površinska promjena boje.

Crnjenje

Ova promjena boje, nazvana još humifikacijom drveta, nastaje kod drveta duboko

zatrpanog pod zemljom, gdje nema pristupa zraka. Konstatovana je kod zatrpanog

drveta, ali koje nije dugo ležalo u zemlji da bi se ugljenisalo (lignit). Takvo drvo naziva se

abonos. Katkada se hrastovina zakopava da bi potamni1a (individualna upotreba).

GREŠKE OD ŠTETNIKA

U ovu grupu grešaka ubrajamo sve one značajne i česte greške koje prouzrokuju živi organizmi: gljive, insekti, školjke i dr.

Najčešće se greške ove vrste pojavljuju na mrtvom drvetu, ali ima i onih koje nastaju još u

toku života stabla.U ove greške ubrajamo:

•greške boje drveta izazvane gljivicama i plijesnima

•trulež

•greške od insekata

•stetnici pod vodom

Greške boje drveta izazvane gljivicama i plijesnima

Ova podgrupa obuhvata greške čiji je rezultat samo promjena prirodnog tona boja i predstavlja estetsku manu, dok se tehničke osobine uglavnom ne mijenjaju. U ovu podgrupu grešaka ubrajamo:

•lažna srčika (neprava srž - lažno srce, smeđe jezgra) •piravost (prešlost, prozuklost) •modrenje (plavilo)

•rujavost (smeđenje, crvenjenje) •površinske plijesni

Lažna srčika (neprava srž - lažno srce, smeđe jezgra) Promjena boje unutrašnjeg dijela u živom drvetu kod bakuljavih vrsta, slično osržavanju naziva se lažna srčika. Ona se od redovnih fizioloških osržavanja

kod jedričavih vrsta razlikuje time što se ne javlja uvijek i redovno, te što se granica obojenog dijela ne poklapa sa granicom goda, nego teče nepravilno, pa katkad, i plamenasto. Ovo je značajna greška, jer se kod nas vrlo često javlja kod privredno

najvažnije vrste drveta - bukve, dok rjeđe dolazi još kod javora, graba i breze. Najviše autora smatra uzročnikom infekciju od gljiva (Stereum, Tremella, Bispora i dr.) kroz ozljede, dok drugi smatraju gljive sekundarnom pojavom. Najnovija shvatanja ovu pojavu

nazivaju »fakultativnim osržavanjem«.

Neprava srž se javlja kod živog dubećeg drveta i kada se inficira od

vanjskih uzročnika, širi se od centra prema periferiji jer izbjegava vitalnu, živu bjeljiku. Promjena boje se širi

zonalno, jer drvo nastoji da inificiranu zonu blokira lučenjem gumoznih materija i

stvaranjem tila, zbog čega se ne da impregnisati. Nakon izvjesnog vremena gljivice

prodru izvan te zone i proces širenja se analogno nastavlja. Drvo neprave srži je nešto

teže od normalnog, ali se smatra da nema opadanja tehničkih osobina, jer dosadašnji rezultati istraživanja pokazuju da su sve osobine u normalnim granicama rasipanja osobina.

Slična pojava je mrazna srž, za koju se tvrdi da nastaje na niskim temperaturama (ispod –30°C), boje je nešto svjetlije, koja se gubi sušenjem i parenjem. U ovakvo drvo lakše

prodire impregnacija, jer nema mnogo tila.

Piravost (prešlost, prozuklost)

Piravost je greška promjene boje na mrtvom drvetu istih vrsta kod kojih se

javlja i neprava srž i koju uzrokuju iste gljivice (Stereum, Tremella, Bispora i dr.) .

Infekcija i razvoj piravosti kreću se od svih otvorenih vanjskih mjesta na trupcima

(čela, skinuta kora, okresana grana) prema unutrašnjosti drveta . Piravost je naziv za.

početni stadij bijele truleži jer se u prvo vrijeme, osim promjene boje (svijet1osivo), ne

mogu ustanoviti promjene tehničkih osobina.

Daljim razvojem piravosti (ležanje sirovine u toplom vremenu preko mjesec dana)

prvo se narušava čvrstoća na udarac. Kako je bukovina jako izložena ovoj infekciji, treba da

se u ljetnim mjesecima brzo prerađuje i suši, odnosno, ako mora duže biti uskladištena,

mora joj se održavati visoka vlaga (bazeni, vještačka kiša) ili se mora odmah nakon

sječe štititi zaštitnim premazima protiv infekcije

Modrenje (plavilo)

Tipična greška boje bjeljike kod četinara, koja nikad ne prodire preko granice

osrženog dijela, makar osržavanje i ne bilo praćeno promjenom boje. Gljiva razara i troši hranjive sastojke (skrob, šećer i dr.) ne razarajući lignin i celulozu, zbog čega ne

narušava tehničke osobine. Najviše napada borovinu ljetne sječe, zatim smrču, a rijetko jelu, te još rjeđe bjeljiku nekih lišćara. Efekat napada se manifestuje modrom (plavom) bojom prvo u trakovima a zatim i cijelim modrenjem bjeljike, sve do granice

srži. Modrenje uzrokuju mnoge glijivice iz roda Ceratostomella pini, koja je i dobila ime

po tome što naročito napada bor (Pinus).

Rujavost (smeđenje, crvenjenje) Greška boje kod četinara, naročito onih koji duže leže na zemlji ili se splavare i plave (trift).

Kod starih jela može se javiti i u živom dubećem stanju.Isprva je greška samo promjena boje, a dužim napadom prelazi u smeđu trulež sa mnogo pukotina, čime sirovina gubi na osobinama.

Površinske plijesni Na skladištima gdje se suši prirodnim putem rezana građa bukve, kao i na

uskladištenim sirovim bukovim furnirima na međufaznim deponijama, često se javljaju zelene i narandžaste gomile plijesni iz skupina: Penicillium, Aspergillus i Trichoderma.

Rezana građa se četkanjem može privremeno osloboditi površinske boje, ali se prava

zaštita od plijesni, njihovog širenja i dubinskog prodiranja postiže potapanjem ili prskanjem natrijum – pentahlor – fenolatom i drugim preparatima.

Pojava plijesni je najčešće površinska i estetska mana, ali zahtijeva dodatne intervencije

čišćenja, a time i dalje troškove u proizvodnji .

Trulež

Pod truležima podrazumijevamo propadanje drveta usljed razornog djelovanja gljiva.

Truleži ima veliki broj vrsta, a zavisno od napretka razaranja zavisi i obim pada osobina

drveta. Mnoge truleži imaju naziv po boji koju drvo dobiva napadom gljivica: bijela, crvena,

crna, žuta, boginjava itd.Određivanje uzročnika i zaštite spada u posebnu specijalnost (fito-

patologija i zaštita drveta).Najvažnija kategorizacija truleži vrši se prema efektu razaranja. Poznato je da se većina gljiva specijalizuje na određenu hranu, a time i na sastojke

drveta, mada i više gljiva može istovremeno napadati drvo i totalno ga razoriti.

Prema navedenom, dvije su glavne skupine truleži: •bijela trulež (korozija) – je ona trulež kod koje gljivice pretežno napadaju lignin, a celuloza ostaje nenapadnuta;

•crvena trulež (destrukcija) – je ona trulež kod koje gljivice pretežno razore celulozu (bijelu) a ostaje lignin kao smeđi (crven) amorfan prah.

Neke vrste truleži su:

•bijela trulež

•crvena trulež

•centralna trulež

•listasta trulež

•periferna trulež

•boginjava trulež.

Greške od insekata

Ogroman je broj insekata koji napadaju drvo u živom dubećem i u mrtvom stanju. Najveći broj su biološke štetočine koje ometaju normalan život biljke, čine veće ili manje štete, ali mahom ne napadaju samo drvo nego i njegove organe: lišće, vrhove, koru, liko itd.

Oštećenja (bušotine i rupe) prema dubini i veličini dijele se na:

•plitke, koje nisu dublje od 5 mm,

•duboke, koje su dublje od 5 mm,

•sitne, mada im je prečnik do 3 mm (mušičavo drvo), •krupne, kada im je prečnik veći od 3 mm (crvotočno drvo).

Tipične vrste štetnika koje napada drvo su:

Anobiidae (crvotočci) Scolytidae (ljestvičari Cerambycidae (strizibube)

Siricidae (ose)

Formicidae (mravi)

Termiti

Štetnici pod vodom

Anobiidae (crvotočci)

Insekti iz ove grupe napadaju pretežno obrađeno, naročito - ugrađeno drvo (interijeri, namještaj, podovi, stepenice, skulpture i dr.).

Poznati su:

•Anobium punctatum (mrtvački sat) na četinarima i

•Anobium domesticum na bukovini.

Nazivaju se mali crvi po uskim izlaznim otvorima na drvetu, iz kojih sipa žućkasta crvotočina – prašina. Insekti ove grupe, nakon razaranja i izlijetanja ponovo se vraćaju u drvo i dalje vrše razaranje. Zadržavaju se dugo u drvetu i, kada osjete da su blizu površine, vraćaju se u unutrašnjost, izuzevši kada odrastao insekt za kratko izlijeće iz drveta. Uništavaju unutrašnjost namještaja i sličnih predmeta, a da se i ne vidi mnogo rupa. Njihovi hodnici su gusti, 1 – 2 mm promjera, ispunjeni crvotočinom

Scolytidae (ljestvičari)

Značajnija dva predstavnika iz ove grupe su na tehničkom drvetu:

•Xyloterus lineatus na četinarima i •Xyloterus domesticus na bukvi i hrastu.

Grade karakteristične ljestivičaste hodnike koji su crno obojeni (kao začađeni), promjera oko 1 mm

Cerambycidae (strizibube)

Veliki broj insekata iz ove grupe živi po šumama i predstavlja biološke štetnike, ali su poznati i oni koji napadaju građu (naročito grede) kao i ugrađene sortimente (daske, letve). Hodnici koje grade u cijelosti su ovalni, raznih dimenzija, što zavisi od dimenzija insekata i njihovih larvi.

Poznati su:

•Cerambyx cerdo - velika hrastova strizibuba (veliki crv) koja napada hrast i buši hodnike debljine prsta u tehničkom drvetu. Rjeđe napada, orah, jasen i brijest.

•Hylotrupes bajulus (kućna strizibuba) –koja napada ugrađene četinare i buši ovalne hodnike široke 5 – 7 mm.

Siricidae (ose)

Ova grupa spada u opnokrilce - Hymenoptera – ose. Napadaju svježe oborena stabla četinara i buše cilindrične kanale promjera oko 7 mm (4 mm).

Najvažniji su:

•Sirex gigas i

•Xeris spectrum.

Formicidae (mravi)

Mravi se općenito ne smatraju štetočinama nego, naprotiv, u prirodi vrlo korisnim insektima.

Dvije vrste mrava su štetočine (sekundarne štetočine) na dubećim stablima četinara koja su

već prije oboljela:

•Camponotus ligniperda i

•Camponotus herculanea.

To su veliki crni mravi koji u središtima prizemnih dijelova oslabljenih debala prave

svoje mravinjake i buše drvo

Termiti

Ova grupa insekata je iz samostalnog reda Isoptera i po nekim osobinama su slični mravima, ali su mnogo vitalniji, agresivniji, i tamo gdje im odgovaraju uslovi (visoka

relativna vlaga i temperatura) predstavljaju velike štetočine za sve vrste drveta . Oni grade

velika gnijezda (slično mravinjacima), a u životu su vrlo organizovani na kaste (matice,

vojnici, radnici).

Štetnici pod vodom

Na drvetu ugrađenom u vodi i pod vodom, naročito u morskoj vodi, lukama, na lučkim

drvenim uređajima, na drvenim brodovima vrše oštećenja, naročito:

•Teredo navalis (školjka) i •Limnoria lignorum (račić).

TEHNIČKE OSOBINE DRVETA

Tehničke osobine drveta su pokazatelji koji karakterišu drvo kao materijal za preradu, obradu i upotrebu. Ove osobine se ispituju tehničkim metodama i one su posljedica cijelog niza uticajnih faktora vezanih za postanak vrste, životne uslove, a time i uticaje sredine. Ovi raznovrsni faktori uslovljavaju hemijsku građu i strukturu drveta, a njihove karakteristike su temelj za objektivnije usmjeravanje primjene drveta.

Podjela osobina drveta

estetske osobine drveta u kojima dolazi do izražaja: boja, tekstura, sjaj i miris

drveta;

fizičke osobine drveta koje karakterišu drvo kao fizičko tijelo: masa, težina, poroznost, vlažnost, i određuju odnos prema zvuku, toploti, elektricitetu i drugim

fizičkim uticajima;

mehaničke osobine drveta: statičke čvrstoće, dinamičke čvrstoće, tvrdoća, elastičnost i dr., koje određuju ponašanje drveta u odnosu na mehanička djelovanja;

upotrebne osobine drveta: trajnost, obradljivost, savitljivost, žilavost i dr., koje su

uslovljene nizom njegovih osobina, a specifične su za razne vrste drveta.

ESTETSKE OSOBINE

Pod estetskim osobinama drveta obuhvaćene su one karakteristike drveta koje uglavnom konstatujemo našim čulima, na osnovu manifestacije tih karakteristika na spoljašnjim površinama drveta ili predmeta iz drveta. Ugrenović [87] pod estetskim osobinama podrazumijeva pojave koje zapažamo našim čulima, naročito vidom, mirisom i pipanjem na spoljnjoj površini drveta koja je nastala obrađivanjem i prerađivanjem.

U estetske osobine ubrajamo: -boju, -teksturu,

-sjaj, -miris.

Boja drveta

Kada boju drveta tretiramo kao estetsku karakteristiku, podrazumijevamo isključivo prirodnu boju ili ton prirodne boje na određenoj površini drveta, i to na svim karakterističnim presjecima drveta (poprečni, radijalni i tangencijalni). Prirodni ton boje drveta može biti različit, ovisno o stanju vlažnosti u kome se drvo nalazi, presjeku drveta, načinu i stepenu obrade površine, starosti drveta, a na ton boje mogu djelovati i drugi faktori. Prirodna boja drveta može pokazivati kao osnovne boje: bijelu, žutu, smeđu, crvenu i crnu, sa nizom prelaza između pojedinih osnovnih boja. Određivanje boje u naučnim istraživanjima vrši se pomoću spektrofotometara i kolorimetara, dok se određivanje osnovne boje u praksi vrši upoređivanjem sa standardnim uzorcima boja i tonova pod određenim uslovima (puna dnevna svjetlost

bez prisustva blještavila i drvo u prosušenom stanju).

Kao važeće uporedne osnove za određivanje boje primjenjuju se:

Baumannova kartoteka tonova po sistemu Prase,

DIN skala boja,

francuski kodeks boja i dr.

Slijedi pregledna tabela boja drveta

Osnovni

ton Prelazni ton Vrsta drveta

Bijel

bijel kavkaska jela, sitka;

žućkast smrča, divlji kesten, javor, jasika, breza, jasen, (mladi);

crvenkast Jela, lipa, lijeska obična, bukva; siv grab;

Žut žućkast žutika, tisa (bjeljika), balza, limba, abahi, limun, sandalovina;

Smeđ

žućkast hrast, brijest, kesten, pitomi, jasen (stariji),

hikori, dud;

crvenkast Bor, ariš, duglazija, kruška, šljiva, gledičija, tisa (srž);

tamnocrven mahagonij, paduk;

sivkast orah, tuja, lovor, tikovina;

zelenkast tulipanovac, bagrem, crna topola, maslina

Crven

crven javor šećerac, crveni kebračo, kokobolo, sekvoja;

ružičast ružino drvo, parena bukva, okume, mirisna borovica;

modar kampeševina, amarant; ljubičast palisandar;

Cm crn ebanovina

Pregledna tabela boja drveta

Tekstura (šara) drveta Zavisno od načina obrade i smjerova rezanja drveta, mogu se dobiti razne teksture:

Radijalna – blistača (zrcalna) tekstura (Spiegel, gefleckt) – je tipična radijalna tekstura vrsta drveta koje imaju deblje drvne trake, koji na površini pokazuju drugačiji sjaj od ostalog drveta.

Tipične vrste kod kojih se javlja ova tekstura su: hrast, brijest, platan, kordija, ejong i dr.

Tangencijalna (flader) tekstura – sa izraženim godovima, aksijalnim parenhimom, bojenim supstancama u tkivu, te sa različitim rasporedom sudova (brijest) ističe se naročito na tangencijalnim

presjecima kod kojih su parabole ili njihovi dijelovi nazubljeni ili na drugi način nepravilno istaknuti. Javlja se kod brijesta, jasena, oraha, ria, sipa i mnogih vrsta sa izraženim godovima i sudovima.

Uzdužno prugasta tekstura uglavnom na radijalnim ravnima ističe se kod vrsta kod kojih su izražene razlike u boji ranog i kasnog drveta u godu ili u upadnim godovima kod prstenasto – poroznih vrsta lišćara.

Tipične vrste drveta, kod kojih se pokazuje ova tekstura su: četinari, jasen, orah, abahi, mnoge vrste mahagonija, framire, kokrodau, kosipo, sapelli, bilinga, rio palisandar, ebanovina, zingana i dr.

Jednolična manje – više pravilna tekstura (Schlicht) – je ona koja ima jednoličnu šaru, bez upadnih utisaka boje ili svjetlosnih efekata, koja se odražava na pretežno radijalnim rezovima, ali katkada i na tangencijalnim, a potiče mahom od vrsta jednolične i pravilne građe.

Elementi ili listovi furnira mogu se spajati, a da se ne naruši jednoličnost izgleda. Tipične vrste iz kojih se može dobiti ova tekstura su: javor, joha, breza, kruška, topola, lipa, okume, , tola, abura, ilomba, baboen.

•Periferna tekstura bukve

Rebrasta, poprečnoprugasta (geriegelt, gewellt, moire) – se javlja zbog srednje ili

sitno ustalasane žice te, usljed toga, interferentnih efekata kao rezultat odbijanja

svjetlosti.

Javlja se pretežno na radijalnim ravnima, ali može biti i na tangencijalnim.

Tipične vrste su: javor, jasen, hrast, duka makoré, limba, anigré kaja, sapelli, avodire i dr.

Plamenasta (geflammt) se javlja na tangencijalnim plohama kada postoje radijalni i

kosi tokovi vlakana, što prouzrokuje posebno nepravilno odbijanje svjetlosti, obično pri

proizvodnji ljuštenog furnira.

Tipične vrste su: breza, kruška, crni jasen, avodire. Cvjetasta i mjehurasta (blumig, geäpfelt, geperlt, pommelé) tekstura – se javlja na

tangencijalnim plohama kada su vlakna radijalno ustalasana ili ako postoji

naizmjenična usukanost stabala.

Tipične vrste su: jasen, bukva, breza, bossé, duka, sapelli, kaja i dr. Okasta, ptičije oko (geaugt) tekstura – javlja se pri postojanju mnogih »uspavanih«

(nerazvijenih) pupova koji su prouzrakovali nepravilnost građe i devijacije vlakana.

Tipične vrste su: javor (sve vrste), topola, rjeđe breza.

spiralna, tekstura valjka, kupe, lopte, te cijeli niz nepravilnih tekstura

Sjaj drveta Razne vrste drveta i njihovi presjeci, zavisno od građe i sastava, mogu na svojim vanjskim površinama jače ili slabije odbijati svjetlosne zrake ili ih upijati. Ova estetska osobina se naziva prirodni sjaj drveta. Od naših vrsta drveta, već samim poliranjem visok prirodni sjaj imaju: hrast i javor, dok su potpuno bez sjaja (mat): lipa, topola, breza. Miris drveta Mnoge vrste drveta, s obzirom na svoj hemijski sastav, imaju određeni miris.Neke vrste svoj miris u toku sušenja gotovo potpuno izgube, dok ga neke vrste godinama zadržavaju. Miris nekih vrsta drveta uzrokovan je uglavnom sadržajem eteričnih ulja, no, ima i drugih sastojaka koji uzrokuju specifičan miris. Svi četinari imaju karakterističan miris na smolu i terpentin, mada se i njihovi mirisi razlikuju što je uzrokovano posebnim sastojcima. Među četinarima se naročito ističe mirisna borovnica. Miris drveta, kao njegova osobina, može određenu vrstu drveta da isključi iz upotrebe za određene svrhe. U tom pogledu treba naročito voditi računa pri upotrebi drveta kao ambalaže za osjetljive životne namirnice (šećer, kafa, duhan i sl.) koje lako upijaju miris, te kod upotrebe drveta za bačve za alkoholna pića, sirupe i sl. Značaj estetskih osobina Prirodne estetske osobine drveta kao, uostalom, i samo masivno drvo, imaju uvijek svoju veliku vrijednost, koja raste sa razvojem standarda ljudi. Prirodne estetske osobine drveta zadržavaju visoko cijenjeno mjesto u umjetnosti (intarzije, tokarenje, kiparstvo i dr.) te u izradi luksuznih predmeta, no pretežno u pojedinačnim i specifičnim proizvodima.

Ipak, u širokoj i masovnoj upotrebi prirodne estetske osobine sve više gube pravi značaj jer ih nadomješćuju uspješne tehničke intervencije površinske obrade i »oplemenjivanja« drveta.

5.2. FIZIČKE OSOBINE DRVETA

Fizičke osobine drveta su one koje karakterišu drvo kao fizičko tijelo, a dolaze do izražaja u njegovoj interakciji sa okolinom, a to su:

-zapreminska masa (gustoća) drveta, -porozitet drveta.

-vlažnost drveta, -utezanje i bubrenje drveta,

-termičke osobine drveta, -akustičke osobine drveta, -električne osobine drveta i -ostale osobine drveta.

-Zapreminska masa (gustoća) drveta

Pod zapreminskom masom drveta podrazumijeva se masa jedinice zapremine drveta sa porama

(ranije uobičajeni naziv je volumna težina).

Specifična masa drveta je masa jedinice zapremine čiste drvne supstance bez šupljina.

-Zapreminska masa čiste drvne supstance

je gustoća drvne supstance bez pora skora jednaka za sve vrste drveta i iznosi približno 1,50 [g/cm3], odnosno da se nalazi u granicama između 1,44 i 1,62 [g/cm3], što zavisi ne samo od primijenjene metode određivanja nego i od osobenosti hemijskih primjesa u raznim vrstama drveta

-Zapreminske mase prirodnog drveta sa porama

Zapreminske mase prirodnog drveta koje odgovaraju stanjima različite vlažnosti drveta mogu biti:

-zapreminske masa napojenog drveta na,

-zapreminske masa sirovog drveta s,

-zapreminske masa provelog drveta p

-zapreminske masa prosušenog drveta p,

-zapreminske masa standardno vlažnog drveta (vlažnost 12%) w12,

-zapreminske masa apsolutno suhog drveta o,

-nazivna zapreminska masa .

-Određivanje zapreminske mase drveta

Sve zapreminske mase drveta određujemo obrascem:

ρ = m / V [g/cm3]

gdje su:

m – masa drveta u gramima, V – zapremina drveta u cm3.

-Uobičajene dimenzije proba su:

20 mm x 20 mm x 25 mm – male probe i

30 mm x 30 mm x 20 mm – velike probe.

Probe moraju biti pravilno izrezane, s tim da su im dvije stranice tangencijalne, a dvije okomite na tok godova

-Zapreminska masa napojenog drveta

Sirovo, svježe oboreno drva ako se potopi u vodu, upija i dalje vlagu, zamjenjujući time slobodne mjehuriće zraka vodom.

Gustoća drveta koje duže leži potopljeno u vodi, naziva se zapreminska masa napojenog drveta.

To stanje je vještačko, a gustoća u tom stanju određuje se obrascem:

= mna / Vna gdje su:

mna - masa napojenog drveta u gramima,

Vna - zapremina napojenag drveta u cm3.

-Zapreminska masa sirovog drveta Živo dubeće drvo ili, što je uglavnom isto, u momentu sječe, kao prirodno stanje, ima u sebi određenu vlagu i njegova se gustoća naziva zapreminska masa sirovog drveta, a određuje se obrascem:

s = ms / Vs gdje su:

ms - masa sirovog drveta u gramima,

Vs - zapremina sirovog drveta u cm3.

-Zapreminska masa provelog drveta Drvo koje nakon sječe i izrade odleži izvjesno vrijeme u šumi ili na stovarištima, isušivanjem gubi jedan dio vlage i postaje lakše. U takvom stanju govorimo o zapreminskoj masi provelog drveta koja se određuje po obrascu:

pr = mpr / Vpr gdje su:

mpr – masa provelog drveta u gramima,

Vpr – zapremina provelog drveta u cm3.

-Zapreminska masa prosušenog drveta Drvo koje je podvrgnuto procesu sušenja bilo prirodnog ili vještačkog, dolazi u određena stanja suhoće. Zapreminska masa prosušenog drveta odnosi se u principu na standardno vlažno drvo, a to je ono koje po standardima ima vlažnost 8 do 22%, a određuje se obrascem:

ρp = mp / Vp odnosno w = mw / Vw gdje su:

mp - masa prosušenog drveta u gramima, VP - zapremina prosušenog drveta u cm3

-Zapreminska masa apsolutno suhog drveta Gustoća drveta kojemu je vještačkim putem - sušenjem - isparena sva (pokretna) vlaga naziva se

zapreminska masa apsolutno suhog drveta, a određuje se obrascem:

ρ0 = m0 / V0 gdje su:

mo - masa apsolutno suhog drveta u gramima,

Vo - zapremina tog drveta u cm3.

Zadaci:

1. Ako mase proba iznose:

m1 = 54,67 g ;

m2 = 35,87 g ;

m3 = 78,25 g i

m4 = 68,02 g, a mjerenje je urađeno sa malim probama odrediti zapreminsku masu

drveta.

2.Ako zapreminske mase iznose:

ρ1 = 730 [kg/m3] ;

ρ2 = 980 [kg/m3] ;

ρ3 = 550 [kg/m3] i

ρ4 = 630 [kg/m3] ; a mjerenje je urađeno sa velikim probama odrediti

mase drveta.

3.Odrediti zapreminsku masu drveta pri vlažnosti :

w1 = 12% ;

w2 = 18% ;

w3 = 24% i

w4 = 35 %, ako je zapreminska masa: ρ0 = 680 [kg/m3].

Porozitet drveta

Osobina da razne vrste drveta pa i razni dijelovi jednog istog drveta imaju u strukturi

različit udio šupljina, a time i različitu gustoću čini drvo specifičnom supstancom i dovodi do velikih međusobnih razlika kod raznih vrsta drveta. Ovom osobinom se drvo bitno razlikuje od homogenih materijala (metal, staklo i sl).

Porozitet je drvetu neophodan, jer se drvo u toku svog života izgrađuje kao živa supstanca u kojoj svuda moraju postojati prostori i šupljine radi njegovih životnih funkcija: cirkulacije, taloženja i uskladištavanja rezervnih, zaštitnih i drugih supstanci nužnih za život i opstanak drveta.

Kod prirodnih vrsta drveta udio čiste drvne supstance se izračunava obrascem:

m = (ρ0 / ρč) 100 = 67 ρ0 (%).

Udio pora (šupljina) dobijemo iz obrasca:

p = 100 - m (%)

p = 100 (1 – ρ0 / ρč) (%)

p = 100 – 67 ρ0 (%), gdje je:

m - udio čiste drvne supstance, p - udio šupljina, ρ0 - zapreminska masa suhog drveta, ρč - zapreminska masa drvne supstance.

Zadatak 1.

Izračunajte udio čiste drvne supstance, zapreminsku masu suhog drveta i zapreminsku masu drvne supstance za slijedeće vrste drva:

- grab 47 %

- bukva 54 % - jela 73% - topola 72 %

p = 100 - m (%) 47 = 100 - m → m = 100 – 47 = 53 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 53/67= 0,791 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,791 / 53 = 1,492 g / cm3

p = 100 - m (%) 54= 100 - m → m = 100 –54=46 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 46/67= 0,686 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,686 / 46 = 1,492 g / cm3

p = 100 - m (%) 73= 100 - m → m = 100 –73=27 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 27/67= 0,403 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,403 / 27 = 1,492 g / cm3

p = 100 - m (%) 72= 100 - m → m = 100 –72=28 (%) m = 67 ρ0 → ρ0 = m/67 = 28/67= 0,418 g/cm3 m = (ρ0 / ρč) 100 → ρč = 100 ρ0 / m = 100 ∙ 0,418 / 28 = 1,492 g / cm3

Vlažnost drveta

Kada osušeno drvo dovedemo u dodir sa vodenom parom u zraku, ono će snažno upijati tu paru sve dok ne nastupi stanje ravnoteže, koje je različito u raznim uslovima temperature i relativne vlažnosti sredine. Ova osobina drveta se naziva higroskopnost, a sama pojava sorpcija.

Cjelokupno upijanje vlage može se pojednostavljeno razložiti na tri faze:

- 0 do cca 6 % vlažnosti – vrši se po zako i a he osorpcije iz eđu celuloze i vodene pare pri če u se o razuju slo od e hidroksil e grupe. Ova pojava je popraće a i jakom kontrakcijom vode koja se nalazi pod visokim pritiskom i zato upijena voda ima

znatno manju zapreminu od ostale vlage;

- cca 6 do cca 15 % – apsorpcijom a velikoj u utraš joj površi i i ter i elar ih prostora i

- preko cca 15 % – kapilarnom kondenzacijom uz po oć kapilar ih sila.

Međusobne granice ovih faza se ne mogu precizno postaviti.

Ulaženje vlage u intermicelarne prostore uzrokuje njihovo razmicanje, što se skupnim imenom naziva bubrenjem.

U procesu isparavanja higroskopne vlage treba utrošiti toplotu (desorpcija).

Razlika toka upijanja i isparavanja kao i izvjesne razlike u higroskopnoj ravnoteži pri apsorpciji i desorpciji kod iste vrste drveta i u istim klimatskim uslovima postoje i

naziva se histereza.

Voda u drvetu nalazi se u dva stanja:

u lumenima ćelija (traheide i traheje i dr.), kao slobodna ili kapilarna voda, i

u samim zidovima ćelije u intermicelarnim šupljinama kao higroskopna ili vezana

voda.

Najveći sadržaj vode ima drvo koje je potapanjem u vodu napunilo sve raspoložive šupljine i istislo sav vazduh iz tih šupljina.

Najmanji sadržaj vode, a da se pri tome ne razgradi drvo, dobije se vještačkim sušenjem tanjih primjeraka (15 – 20 mm) na temperaturi 103 ± 2°C do konstantne

težine.

Ovo stanje je usvojeno kao stanje apsolutne suhoće drveta

Stanja vlažnosti drveta Svježe posječeno drvo, koje se najčešće naziva sirovo drvo, može, potopljeno u vodu, upijati izvjesnu količinu vode istiskajući vazduh iz šupljina, u kom slučaju dolazi do stanja napojenosti drveta. Ako je svježe oboreno drvo izloženo toploti i cirkulaciji zraka, ono počinje postepeno da ispušta vlagu i da se isušuje. Drvo prvo isparava slobodnu vodu, a tek kad je ona isparena, može da isparava higroskopna vlaga.

Daljim isparavanjem slobodne vode iz drveta postiže se stanje zasićenosti žice, koja teoretski

predstavlja stanje u kojem je sva slobodna voda isparila, a drvo je zadržalo svu higroskopnu vlaga.

Ako se stanju zasićenosti žice precizno odredi prelomna tačka, što je vrlo teško, dolazi se do pojma

tačke zasićenosti žice (TZŽ). Stanje zasićenosti žice je različito kod različitih vrsta drveta i uglavnom se nalazi između 20 i 40 % vlažnosti sa usvojenim prosjekom od 28 do 32 %. Razlikuje sljedeća stanja vlažnosti:

napojeno drvo, čije su pore potpuno ispunjene vodom, sirovo drvo, čije je stanje vlažnosti iznad tačke zasićenosti žice, polusuho drvo, koje je izgubilo slobodnu vodu i prosušeno drvo, koje može biti:

transportno suho, odnosno brodo – suho drvo, vlažnost 18-22%, vazdušno suho ili zrako – suho, vlažnost 12 – 18 % isušeno drvo, vlažnost 6 – 12 %, tj. sobno – suho drvo, vlažnost 8-12%, pri čemu ono može biti u raznim uslovima, pri čemu je kod prostorije sa centralnim grijanjem (suvlji vazduh) vlažnost 8 – 9 %,

sa grijanjem običnim pećima 9 – 10 %, a bez grijanja 10 – 12 %. suho drvo vlažnost oko 0 %

Određivanje vlažnosti Pod vlažnošću drveta podrazumijeva se ona količina vode koju drvo sadrži u momentu ispitivanja. Izražava se uprocentima. Najčešće se vlažnost određuje postupkom sušenja, na osnovi podataka o masama drveta u stanjima različite vlažnosti, prema obrascu: w = (mw – m0) / m0 (g / g) ili w = [(mw – m0) / m0] 100 (%) gdje su: mw - masa drveta u stanju vlažnosti m0 – masa potpuno suhog drveta. Sušenje drvenih epruveta – uzoraka na kojima se želi utvrditi vlažnost, vrši se vrlo oprezno, najčešće sa standardnim epruvetama

30 mm x 30 mm x 20 mm – velike probe i 20 mm x 20 mm x 25 mm – male probe

Ako je drvo vlažnije, temperatura u sušioniku se opreznije i postepeno podiže do 103 ± 2° C, uz osiguranu cirkulaciju zraka. Sušenje se vrši do prestanka gubljenja težine, a to se provjerava vaganjem u intervalima od 4 sata. Maksimalno odstupanje mase osušene probe u četverosatnom intervalu može iznositi 0,2 %. Masa m0 ovako osušene epruvete se koristi u proračunima.

Zadatak 2.

Izračunajte vlažnost proba ako su izmjerene slijedeće mase proba: m1w = 32,54 g m10 = 28,36 g m1w = 35,65 g m10 = 25,56 g

m1w = 29,58 g m10 = 27,46 g m1w = 31,23 g m10 = 22,78 g w = (mw – m0) / m0 (g / g) ili u procentima(%): w = [(mw – m0) / m0] 100 (%) -na osnovu prethodnog izraza uvrštavanjem vrijednosti date za m, dobijemo za svaku probu da vlažnost iznosi: w = [(mw – m0) / m0] 100 (%) w1 = [(32,54 – 28,36) / 28,36] 100 = 14,74 (%) w2 = [(35,65 – 25,56) /25,56] 100 = 39,47 (%) w 3= [(29,58 –27,46) /27,46] 100 = 7,72 (%) w4 = [(32,23 –22,78) /22,78] 100 = 41,48 (%)

Zadatak 3.

Kolike bi trebale iznositi mase proba iz prethodnog zadatka ako bi im vlažnost iznosila 30 %? m1w = 32,54 g m10 = 28,36 g m1w = 35,65 g m10 = 25,56 g m1w = 29,58 g m10 = 27,46 g m1w = 31,23 g m10 = 22,78 g w = [(mw – m0) / m0] 100(%) → mw = [(w + 100)∙ m0]/ 100 (g) mw1 = [(w + 100)∙ m0]/ 100 = [(30 + 100)∙ 28,36]/ 100 = 36,868 g mw2 = [(30 + 100)∙ 25,56]/ 100 = 33,228 g mw2 = [(30 + 100)∙27,46]/ 100 = 35,698 g mw2 = [(30 + 100)∙22,78]/ 100 = 29,614 g

Utezanje i bubrenje drveta

Utezanje i bubrenje su pojave promjene dimenzija drveta pod uticajem stanja i kretanja

vlažnosti u drvetu.

Prilikom razmatranja stanja vlažnosti je napomenuto da drvo u tački zasićenosti žice ima

maksimalnu zapreminu i maksimalnu količinu higroskopne vlage koja drži micele u

najviše mogućem razmaknutom položaju.

Od momenta kada drvo počinje da isparava higroskopnu vlagu iz intermicelarnih

prostora, napon počinje da se smanjuje i micele se postepeno međusobno približavaju, čime se smanjuju dimenzije drveta. To nazivamo utezanjem drveta.

Sirovo drvo, gubeći slobodnu – kapilarnu vodu iz lumena ćelija, iako gubi na masi, ne

uteže svoje dimenzije sve do tačke zasićenosti žice.

Sa početkom gubljenja higroskopne vlage, drvo se uteže sve do postizanja stanja

apsolutne suhoće.

Od stanja apsolutne suhoće, upijanjem higroskopne vlage u intermicelarne prostore

razmiču se micele drveta i ono povećava svoje dimenzije sve do tačke zasićenosti žice

(vlažnost oko 30%). Tu pojavu nazivamo bubrenjem.

Pošto je postignuto stanje zasićenosti žice drvo i dalje upija vodu, ali sada u lumene

ćelija, i time povećava masu, mada ne povećava dimenzije.

Utezanje drveta

•Smanjivanje dimenzija i zapremine drveta gubljenjem higroskopne vlage od tačke zasićenosti žice, koje nazivamo utezanjem, može se posmatrati u tri karakteristična (glavna) smjera za drvo: longitudinalno, radijalno i tangencijalno.

•Može se posmatrati zapreminsko utezanje, a, po potrebi, i utezanje u proizvoljnim

smjerovima, u kom slučaju treba određivati ugao prema glavnim smjerovima. Određivanje utezanja

Utezanje (i bubrenje) ispituje se i određuje: na standardnim uzorcima pravilnog prizmatičnog oblika veličine 30 mm x 30 mm x 20 mm – male probe, u kojih su dvije suprotne strane izrezane tangentno na tok godova,

a druge dvije su izrezane približno u radijalnom smjeru, a longitudinalne stranice treba da su izrezane što više paralelno sa tokom vlakana

na epruvetama 30 mm x 30 mm x 100 mm – velike probe, za određivanje longitudinalnom utezanju

Procentualno utezanje u odnosu na polazne dimenzije dobija se po obrascima:

longitudinalno utezanje

Ul = [(ln – l0) / ln] 100 (%)

radijalno utezanje

Ur = [(bn – b0) / bn] 100 (%)

tangencijalno utezanje

Ut = [(an – a0) / an] 100 (%)

zapreminsko utezanje

UV = [(Vn – V0) / Vn] 100 (%) gdje su: U - utezanja,

n - indeks uz oznake dimenzije, odnosi se na prvobitne (maksimalne) dimenzije proba,

o - i deks uz oz aku di e zije, od osi se a ko ač e i i al e di e zije epruveta.

Određivanje bubrenja

Bubrenje se određuje za linearne dimenzije, površine i zapreminu iz direktnih mjerenja najmanjih dimenzija probe, u apsolutno suhom stanju:

longitudinalno bubrenje :

Bl = [(ln – l0) / l0] 100 (%)

radijalno bubrenje :

Br = [(bn – b0) / b0] 100 (%)

tangencijalno bubrenje:

Bt = [(an – a0) / a0] 100 (%)

zapreminsko bubrenje:

BV = [(Vn – V0) / V0] 100 (%)

Zadaci:

1.Odredite utezanje drveta ako su izmjerene slijedeće dimenzije proba (a x b x l) u apsolutno

suhom stanju i u stanju sa nekim sadržajem vlage:

-dimenz. u apsolut. suhom stanju- -dimenzije sa nekim sadrž. vlage-

-jela …… 30,05 x 30,0 x 20,05 (mm) 32,35 x 31,20 x 20,07 (mm),

-hrast….. 30,00 x 30,05 x19,90 (mm) 32,35 x 31,25 x 19,98 (mm),

-grab ….. 30,10 x 30,20 x 99,90 (mm) 33,60 x 32,25 x 100,40 (mm),

-bukva … 29,90 x 30,05 x100,00 (mm) 33,45 x 31,80 x 100,30 (mm).

-longitudinalno utezanje: Ul = [ (ln – l0) / ln] 100 (%)

-radijalno utezanje: Ur = [(bn – b0) / bn] 100 (%)

-tangencijalno utezanje: Ut = [(an – a0) / an] 100 (%)

-zapreminsko utezanje: UV = [(Vn – V0) / Vn] 100 (%)

2. Potrebno je odrediti dimenzije piljenice sa 30 % vlage ako piljenice sa 0 % vlage imaju

slijedeće dimenzije: -jela: 100 x 24 x 4000 (mm),

-bukve: 65 x 38 x 3000 (mm)

-hrast: 80 x 50 x 4000 (mm).

Poznato je da su utezanja slijedeće: -smrča: Ul : Ur : Ut = 0,3 : 3,6 : 7,8

-bukva: Ul : Ur : Ut = 0,3 : 5,8 : 11,8

-hrast: Ul : Ur : Ut = 0,4 : 4,0 : 7,8

3. Odredite vrijednost bubrenja piljenica ako su izmjerene slijedeće dimenzije:

-bukva…. 33,30 x 31,65 x 20,00 (mm) 29,80 x 29,90 x 19,95 (mm)

-jela……. 32,30 x 31,25 x100,20 (mm) 30,00 x 30,10 x100,10 (mm)

-hrast….. 32,00 x 31,10 x100,30 (mm) 29,70 x 29,90 x 99,90 (mm)

-jasen…. 32,50 x 31,40 x 19,95 (mm) 30,10 x 29,90 x 19,90 (mm)

-longitudinalno bubrenje: Bl = [(ln – l0) / l0] 100 (%),

-radijalno bubrenje: Br = [(bn – b0) / b0] 100 (%),

-tangencijalno bubrenje: Bt = [(an – a0) / a0] 100 (%),

-zapreminsko bubrenje: BV = [(Vn – V0)/V0] 100 (%).

4. Kolike bi trebale iznositi dimenzije piljenica u apsolutno suhom stanju ako su poznate

dimenzije piljenica u vlažnom stanju i vrijednosti bubrenja.

-ariš: 122 x 30,20 x 4012 (mm); Bl : Br : Bt = 0,3 : 3,3 : 7,8

-lipa: 87 x 40,10 x 3273 (mm); Bl : Br : Bt = 0,3 : 5,5 : 9,1

-bagrem : 77 x 52,20 x 3503 (mm); Bl : Br : Bt = 0,1 : 4,4 : 6,9

Termičke osobine drveta

Toplotna moć (kalorična vrijednost, snaga ogrijevanja) je, u stvari, količina toplote u (kJ) koja se proizvede sagorijevanjem 1 kg drveta.

Toplotna energija se od toplotnog izvora prenosi:

kontaktom ili dodirom sa toplotnim izvorom,

konvekcijom ili posredstvom drugog tijela (gas, tečnost), zračenjem koje može biti praćeno i svijetljenjem ako je izvor toplote užaren.

Specifični toplotni kapacitet drveta C je količina toplote u (J) koja je potrebna da se 1 kg drveta zagrije za 1 K.

Tačka zapaljivosti F je temperatura na kojoj drvo počinje da gori pod uticajem izvora paljenja (to su temperature 200 – 290° C).

Tačka gorenja B je temperatura pri kojoj zapaljeno drvo nastavlja gorenje postojanim plamenom (u temperaturnom intervalu 260 – 320 ° C).

Dužina paljenja z je vrijeme, izraženo u sekundama, od početka djelovanja toplotnog izvora do upaljivanja drveta.

Faktor zapaljivosti 1 / z je recipročna vrijednost dužine paljenja.

Pirometrijski efekat je maksimalna temperatura koja se može postići sagorijevanjem jedinice mase drveta (ili drugog materijala) (770 – 1198 ° C).

Dilatacija, koja je za neke materijale vrlo značajna, a predstavlja povećanje dimenzija sa zagrijavanjem odnosno njihovo smanjenje pri hlađenju, za drvo je neznatna.

Vodljivost toplote

Veličine značajne u procesu vodljivosti toplote su:

koeficijent toplotne vodljivosti ; u (W / m K),

koeficijent prelaza toplote; α u (W / m² K),

koeficijent prolaza toplote; K, u (W / m² K),

otpor prelazu toplote ; 1 / α,

otpor prolazu toplote ;1/K,

koeficijent vodljivosti temperature ; a.

Koeficijent toplotne vodljivosti je količina toplote u (J) koja se u jedinici vremena (1s) prenese kroz jediničnu površinu (1m²) , a između dvije nasuprotne plohe postavljene na jediničnoj udaljenosti (1 m), ako temperaturna razlika između njih ima jediničnu vrijednost (1 K).

-zavisnost koeficijenta toplotne vodljivosti od zapreminske mase dobijena je iz eksperimenta ,

data je izrazom:

12 = 0,1954 ρ12 + 0,0255.

-indeks 12 uz veličine i ρ označava da je drvo u stanju 12%-tne vlažnosti.

-zavisnost koefic. toplotne vodljivosti od vlažnosti drveta (vrijedi za vlažnost do 35%) može se dati izrazom:

w [1 - 0,0125 (12 - w)].,

- pri čemu je: w - stvarni sadržaj vlage u drvetu, - koeficijent toplotne vodljivosti pri 12%-tnoj vlažnosti.

-koeficijent toplotne vodljivosti zavisi od pravca u odnosu na tok vlakana,

-prema Kollmannu koeficijenti toplotne vodljivosti u odnosu na smijer toka vlakana, dati su

empirijskim izrazima:

;

-gdje je : - zapreminska masa apsolutno suhog drveta.

Koeficijent prolaza toplote K je određen izrazom:

gdje su: -koefic. toplotne vodljivosti pojedinih slojeva,

-koeficijenti prelaza tolplotena unutrašnjoj i vanjskoj površini sloja, -debljine pojedinih slojeva u (m).

Koeficijent vodljivosti temperat. a je, u stvari, izvedbeni faktor , a izračunava se iz izraza:

Gdje su: - koeficijent toplotne vodljivosti, C - specifični toplotni kapacitet, - zapreminska masa.

12

12

04,0)1000

(15,05,10

,04,0)1000

(45,05,10

II

0

n

eii

nd

Ca

;11

1

n en

n

i

dK

Akustičke osobine drveta

Zvuk je mehanički talas koji nastaje titranjem zvučnog izvora (čvrsto tijelo, tečnost ili gas).

Zvučni talas se od izvora prostire kroz materijalnu sredinu ravnomjerno na sve strane, brzinom koja zavisi od osobina sredine.

Jedna od osnovnih karakteristika zvuka je frekvencija (broj titraja u jedinici vremena,

izražava se u hercima). Ljudsko uho reaguje na zvuk u dijapazonu frekvencija od 16 do 20000 Hz.

Zvuk nižih frekvencija je infrazvuk, a viših ultrazvuk.

Od akustičkih osobina drveta, u široj praktičnoj primjeni, možemo izdvojiti: rezonanciju,

apsorpciju i

izolaciju.

Navedene osobine se razlikuju prema načinu i lokaciji nastanka zvuka te svojstvenoj reakciji drveta na zvuk:

za rezonanciju je zvuk proizveden u neposrednom ili posrednom kontaktu sa drvetom i

drvo ga prima, provodi, apsorbuje i jedan dio odaje kao drugačiji često oplemenjen) zvuk; za apsorpciju i izolaciju je izvor zvuka izvan drveta, drvo zvuk prima, provodi i apsorbuje

jedan njegov dio, koji se višestrukim odbijanjem u šupljinama drveta izgubi. Za rezonanciju su značajni brzina i pravilnost prostiranja zvuka kroz drvo, uz manju

vrijednost otpora.

Za apsorpciju i izolaciju su značajniji otpor prostiranju i sposobnost upijanja zvuka.

Zadaci:

1. Odredite koeficije t toplot e odlji osti λ za dr o olu e ase; ρ1 = 680 [kg/m3] i

ρ2 = 750 [kg/m3] za sta dard e uslo e i za laž ost: = % i = %.

2. Odredite koeficijent vodljivosti temperature a [m2/h], ako je koeficijent vodljivosti

toplote: λ = , W/ K i specifič a toplota dr eta: c = , kJ/kg K.

MEHANIČKE OSOBINE DRVETA

Mehaničke osobine drveta dolaze do izražaja pri djelovanju vanjskih mehaničkih sila koje izazivaju naprezanja. Sposobnost tijela da u određenim granicama djelovanja vanjskih sila ponovo poprimaju raniji oblik i dimenzije nakon prestanka djelovanja, naziva se elastičnost, a

tijela su elastična utoliko više ukoliko je interval veći. Ukoliko se prekorači granica elastičnosti, tijelo trajno mijenja oblik i dimenzije, što se naziva plastičnom deformacijom.

Modul elastičnosti, označen još i kao Jangov modul (Thomas Joung), jeste

osnovna karakteristika elastičnosti materijala koja se često određuje. Ovaj modul predstavlja silu koja bi bila potrebna da se tijelo jediničnog presjeka istegne za još jednu dužinu.

Moduli elastičnosti za razne vrste deformacija se određuju na osnovi mjerenja dimenzija tijela, sila koje izazivaju određeni oblik deformacije i veličina koje karakterišu deformaciju (savijanje, pritisak, istezanje, smicanje, torzija i dr.).

Kod drveta, s obzirom na njegovu anizotropiju, vodi se računa i o pravcima u kojima se moduli određuju, što još više proširuje postupak određivanja. Najjednostavnije i najčešće je određivanje modula elastičnosti iz deformacije savijanja:

fbh

FlE

3

3

4

- gdje su: F – sila (N), b – širina uzorka (mm), 1 – razmak oslonaca (mm), h – visina uzorka (mm) f – progib (mm), f – progib (mm),

Statičke čvrstoće

•Čvrstoća na pritisak u pravcu vlakana

•Čvrstoća na pritisak okomito na vlakanca

•Čvrstoća zatezanja (vlak) u pravcu vlakana

•Čvrstoća zatezanja (vlak) okomito na vlakana

•Čvrstoća savijanja

•Čvrstoća smicanja

•Čvrstoća cijepanja

•Tvrdoća drveta

Dinamička čvrstoća

•Čvrstoća na udarac savijanjem

Ostale osobine drveta

•Savitljivost i žilavost drveta

•Čvrstoća uvijanja (torzija) •Otpornost na habanje (abrazija)

•Čvrstoća držanja eksera i vijaka

•Trajnost drveta

Čvrstoća na pritisak

Čvrstoća na pritisak se ispoljava kada neka sila pritiska (pritisna sila) djeluje na tijelo nastojeći da ga pritiskom deformiše i razori. Djelovanjem sile pritiska na drvo u raznim pravcima u odnosu na tok vlakanaca i godova može imati glavna dva slučaja i cijeli niz prelaza:

pritisak u pravcu toka vlakana (aksijalno),

pritisak okomito na vlakanca (radijalno i tangencijalno).

Čvrstoća na pritisak u pravcu vlakana

Čvrstoća na pritisak je izračunato naprezanje, koje stvara maksimalna pritisna sila djelujući na drvo u pravcu toka vlakanaca na jedinicu prvobitne površine presjeka probe.

Određuje se obrascem:

σpm = Fmax / A0 (MPa)

gdje su:

F max - sila loma probe u (N),

A0 - površina prvobitnog presjeka probe u (mm2).

Probe (epruvete) su standardne izrade:

dimenzija:

20 mm x 20 mm x 40 mm, tzv. male probe i

50 mm x 50 mm x 100 mm – velike probe

rezane paralelno sa tokom vlakana, a stranice

presjeka su: dvije tangentne na tok godova, a dvije

okomite – radijalne.

vlažnost epruveta treba da je u granicama 9 – 15 %.

Kada se ispituje modul elastičnosti iz pritiska, visina proba je 200 mm, radi tačnijeg određivanja smanjivanja dužine (visine) probe.

Čvrstoća na pritisak okomito na vlakanca

Određivanje čvrstoće na pritisak okomito na vlakanca postiže se djelovanjem sile pritiska tangencijalno na tok godova, odnosno djelovanjem u radijalnom pravcu.

Probe (epruvete) su standardne izrade:

dimenzija:

20 mm x 20 mm x 60 mm, tzv. male probe i

50 mm x 50 mm x 150 mm – velike probe

rezane paralelno sa tokom vlakana, a stranice

presjeka su: dvije tangentne na tok godova, a dvije

okomite – radijalne.

vlažnost epruveta treba da je u granicama : 9 – 15 %.

Čvrstoća na pritisak okomito na vlakna se izračunava po obrascu:

σyw = F / ab (MPa)

gdje je :

F – sila pritiska, a a i b su dimenzije epruvete.

Zadaci:

1. Odredite čvrstoću na pritisak u pravcu vlakana, ako sila: FII = (N), izaziva deformaciju

proba, a ispitivanje je izvršeno sa malim probama.

2.Odredite silu koja je izazvala destrukciju velike probe pri ispitivanju čvrstoću na pritisak u pravcu vlakana, ako je čvrstoća na pritisak u pravcu vlakana: σ = 65,0 MPa.

3.Odredite čvrstoću na pritisak okomito na vlakna, ako sila: F = (N), izaziva deformaciju proba, a ispitivanje je izvršeno sa malim probama.

4.Odredite silu koja je izazvala destrukciju velike probe pri ispitivanju čvrstoću na pritisak okomito na vlakna ako je čvrstoća na pritisak okomito na vlakna: σ = 19,9 MPa.

Čvrstoća zatezanja (vlak)

Čvrstoća zatezanja (vlak) je izračunato naprezanje, koje proizvodi maksimalna zatezna sila prije nastupanja loma na jedinicu površine prvobitnog presjeka epruvete.

sw = Fmax / A0 (MPa), gdje su:

Fmax – maksimalna sila loma u (N),

A0 - površina odgovarajućeg prvobitnog presjeka u (mm2)

Oblik i dimenzije proba za određivanje čvrstoće zatezanja paralelno sa vlaknima

Oblik i di e zije proba za određiva je čvrstoće zateza ja oko ito a vlak a

Zadaci:

1. Odredite čvrstoću na zatezanje u pravcu vlakana ako sila F = 5450 N izaziva lom probe.

2. Odredite silu koja je izazvala destrukciju probe pri ispitivanju čvrstoće na zatezanje u pravcu vlakana ako je čvrstoća na zatezanje u pravcu vlakana σ = 135,0 MPa.

3. Odredite čvrstoću na zatezanje okomito na vlakna ako sila F = 4850 N izaziva lom probe.

4. Odredite silu koja je izazvala destrukciju probe pri ispitivanju čvrstoće na zatezanje okomito na vlakna ako je čvrstoća na zatezanje okomito na vlakna: σ = 10,7 MPa.

Čvrstoća savijanja

Fmax – sila koja je prouzrokovala lom u (N),

l – standardizovan razmak oslonca 280 mm,

b – prvobitna širina probe radijalno u (mm),

h – prvobitna visina probe tangencijalno u (mm).

2

max

2

3

bh

lFb s

Sam postupak se provodi na mašinama kidalicama koje imaju

standardizovan pristroj sa razmakom od 280 mm.

Oslonci su zaobljeni na poluprečnik od 30 mm, a i pritiskivač iste zaobljenosti djeluje pritiskivanjem na sredini razmaka oslonca.

Proba :

– mala – je dužine oko 320 mm, radi prepusta na obje strane, a presjek joj je

približno 20 mm x 20 mm.

– velika – dimenzija 800 mm x 50 mm x 50 mm, kao i na pravim gredama i

nosačima, pri čemu se poštuje uslov da je raspon oslonca približno 14 visina

ispitivanog uzorka. (700 mm)

Proba se postavlja na radijalnu stranicu, tako da sila djeluje

tangencijalno na tok godova.

Standardna ispitivanja čvrstoće savijanja se provode na probama vlažnosti 12 ± 3% , u kom intervalu se čvrstoća savijanja može računski svoditi

na standardnu vlažnost pomoću obrasca:

).....(..........)12(112

MPawcbwb ss

Zadaci:

1. Odredite čvrstoću na savijanje ako sila F = 2100 N izazova deformaciju proba a ispitivanje je izvršeno sa malim probama. 2. Odredite silu koja je izazvala destrukciju velike probe pri ispitivanju čvrstoću na savijanje ako je čvrstoća na savijanje σ =95,0 MPa.

3. Odredite modul elastičnosti iz deformacije savijanja ako sila F = 2500 N savija probu za f = 2 mm.

fbh

FlE

3

3

4

Čvrstoća smicanja

U principu smicanje kod drveta može nastupiti kao »klizanje« dviju tangencijalnih ili radijalnih ravni napregnutih djelovanjem suprotnih sila u pravcu toka vlakana, ali

smaknutih međusobno (nije djelovanje u istoj ravni). Čvrstoća smicanja može biti radijalna ili tangencijalna,

Ispitivanje čvrstoće smicanja drveta obavlja se na malim i velikim probama,

pravilno izrezanim, tako da su po dvije suprotne stranice radijalnog , a druge

tangencijalnog reza:

•dimenzije malih proba su: 20 mm x 20 mm x 25 (20) mm, a

•dimenzije velikih proba su: 50 mm x 50 mm x 65 (50) mm.

Prije samog ispitivanja mjere se dimenzije prvobitnog presjeka smicajne (očekivane) površine, sa tačnošću od 0,1 mm.

Za ispitivanje je pored preciznog mjerila, potreban pristroj na kidalici sa pritiskivačem kojim se ravnomjerno povećava pritisak na probu tako da opit treba obaviti u trajanju od 1,5 do 2 minute.

Na kidalici se očitava maksimalna (prekidna) sila. Proračun se vrši po obrascu:

bl

F

w

max

gdje su:

Fmax – maksimalno opterećenje u (N), b i l - dimenzije smicajne površine i (mm),

Rezultati se iskazuju zaokruženi na 0,1 MPa.

Po ispitivanju se odredi vlažnost uzorka. Ako se ona nalazi u granicama 12 ± 3

%, može se preračunati na standardnu vlažnost po obrascu:

)..(..........)12(112

MPawcww

Korekcioni faktor c se određuje ispitivanjem prosječnog opadanja čvrstoće sa povećanjem vlažnosti od: 9 – 15 %.

Zadaci:

1. Odredite čvrstoću na smicanje ako maksimalno opterećenje : Fmax = N ,

izaziva deformaciju proba, a ispitivanje je izvršeno sa malim probama.

2. Odredite silu koja je izazvala destrukciju velike probe pri ispitivanju čvrstoće na smicanje ako je čvrstoća na smicanje: = 13,2 MPa. w

Čvrstoća cijepanja

Pod čvrstoćom cijepanja podrazumijeva se otpor drveta kojim se suprotstavlja jednostranom rastavljanju u pravcu drvnih vlakanaca, kada na njega djeluju dvije sile

suprotnog smjera, ali u istom pravcu.

U praksi se cijepanje obavlja klinovitim alatima (klin, sjekira) uz pomoć kojih se drvo jednostrano rastavlja u pravcu toka vlakanaca.

Za određivanje ove čvrstoće rade se specijalne probe vanjskih dimenzija 50 mm x 50

mm x 100 mm, posebno izrezanog valjkastog ležišta, pristroja za zatezanje i primarnog proreza koji usmjerava ravan rascjepljivanja .

Prije ispitivanja, klimatizacijom treba postići vlažnost probe 12 ± 1 %.

Izračunavanje čvrstoće cijepanja se vrši po obrascu:

o

c

A

Fmax

Pored ćvrstoće cijepanja uvodi se i cjepljivost kao veličina značajna u praksi, od koje zavisi rad izvršen pri cijepanju sortimenata.

Cijepljivost je recipročna vrijednost čvrstoće cijepanja i može se izračunati po izrazu:

,

Zadaci:

1.Odredite čvrstoću cijepanja ako maksimalna sila : Fmax = N izaziva deformaciju

probe.

2. Odredite silu koja je izazvala deformaciju probe pri ispitivanju čvrstoće cijepanja, ako je čvrstoća cijepanja: σc = 0,55 MPa.

c

c1

)1

(MPa

Tvrdoća drveta

Pod tvrdoćom se podrazumijeva otpor koji tijelo pruža prodiranju nekog tvrđeg predmeta u njegovu masu.

Usvojene metode za određivanje tvrdoće su:

utiskivanje čelične kugle po Brinellu, koja se od ranije koristila za utvrđivanje tvrdoće metala, a koja je zatim prilagođena za utvrđivanje tvrdoće drveta i ispitivanje tvrdoće po Janki.

modificirana metoda po Janki

Krippel – Pallay – eva metoda.

Brinellova kuglica je promjera 10 mm i ona se pri ispitivanju utiskuje u

drvenu epruvetu konstantnom silom.

Ta konstantna sila je stepenovana:

za lake vrste drveta ona je 100 N,

za srednje teške vrste drveta 500 N, za teške vrste drveta 1000 N

Postizanjem datih vrijednosti sila utiskivanja opterećenje se zadržava 30 s,

da bi se ulupak (dio kalote) stabilizirao.

Mjerenjem dubine ulupka ili unakrsnog promjera kalote izračunava se utisnuta površina kalote u mm2.

Lakše i sigurnije je određivanje promjera ulupka.

Određivanje tvrdoće drveta po Brinellu

Izračunavanje tvrdoće po Brinellu se vrši obrascem:

gdje su:

H B – tvrdoća po Brinellu u (MPa), F – sila utiskivanja u (N),

D – promjer kuglice u (mm),

d – promjer ulupka u (mm).

Zadaci

1. Odredite tvrdoću drveta: jele, bukve i bagrema ako su izmjerene dimenzije ulupaka : d1 = 8,5 mm ; d2 = 8,7 mm ; d3 = 9,2 mm i d4 = 9,0 mm.

2. Odredite srednji prečnik ulupka pri ispitivanje tvrdoće bukovog drveta po Brinellu ako je izmjerena tvrdoća HB = MPa.

).......(,.........)(

2

22MPa

dDDD

FH

B

Ispitivanjem tvrdoće po Janki ulupak je konstantan, jer se kuglica

odabranog promjera od 11,284 mm utiskuje do dubine jednake poluprečniku kuglice ( 5,642 mm), čime se dobije površina ulupka od 100 mm2.

Shema opita tvrdoće po Janki Otisak Jankine kugle

Tvrdoća po Janki odgovara direktno sili utiskivanja, po jedinici površine:

HJ = F (MPa)

Zadatak:

1.Odredite tvrdoću bukovog drveta po Janki ako je bila potrebna sila F= N da bi se utisnula kugla.

DINAMIČKA ČVRSTOĆA

Za sve mehaničke osobine može se određivati i dinamička čvrstoća.

Za razliku od statičkih čvrstoća gdje sila djeluje lagano, ovdje je djelovanje iznenadno.

Najupotrebljivija je čvrstoća savijanja udarom

Čvrstoća na udarac savijanjem

Savojna čvrstoća pri udaru se određuje u mašini sa klatnom koje slobodnim padom dobija energiju 100 J.

Pri udaru u probu, klatno, na račun ove energije, probu savija,

odnosno razara.

Klatno je na udarnom dijelu zaobljeno – prečnik zaobljenosti je 15 mm.

Probe su presjeka 20 mm x 20 mm i dužine 300 mm.

Oslonci probe u mašini su na udaljenosti 240 mm, a proba je postavljena tako da klatno udara tangencijalno na tok godova drveta

Shema ispitivanja čvrstoće na udarac

Čvrstoća na udarac savijanjem se izračunava po obrascu:

AW = 1000 Q / bh (kJ/m2)

gdje su:

Q – utrošena energija za razaranje probe u (J), b i h – dimenzije poprečnog presjeka probe u (mm).

Zadaci:

1. Odredite čvrstoću na udarac savijanjem ako sila F = 100 N, izaziva lom probe.

2. Odredite silu koja je izazvala deformaciju probe pri ispitivanju čvrstoću na udarac savijanjem ako je izmjerena vrijednost : A W = 95 kJ /m2.

OSTALE OSOBINE DRVETA

Savitljivost i žilavost drveta

Čvrstoća uvijanja (torzija) Otpornost na habanje (abrazija) Trajnost drveta

Savitljivost i žilavost drveta

Pod savitijivošću se u principu smatra osobina drveta da se bez pucanja i vidljive deformacije vanjskih površina može saviti u oblik kružnice, elipse, parabole i sl. Što je veća sposobnost prirodnog drveta da se bez posebnog tretmana savije oko kruga manjeg poluprečnika a da ne dođe do pucanja, drvo se smatra savitljivijim.

Suprotna osobina mogla bi biti lomljivost ili krutost, a osobina suprotna žilavosti je krtost, koja se posebno očituje u vrsti loma (iverav ili tup, krt) pri ispitivanju statičkog i dinamičkog savijanja kao i čvrstoće na istezanje.

Savitljivost drveta je mjerljiva najmanjom veličinom poluprečnika kruga u koji se može bez pucanja saviti ista debljina drveta raznih vrsta, te se ta osobina može izražavati tim poluprečnikom ili međusobnim poređenjem vrsta.

Zna se da je savitljivost bolja kod drveta pravilnije građe, a da je žilavost veća kod drveta nepravilne građe (drvo korijena, drvo žilišta, usukano, ustalasano drvo te druge nepravilnosti toka vlakanaca).

Čvrstoća uvijanja (torzija)

Ispitivanje veličine čvrstoće uvijanja se vrši na specijalnoj mašini, koja ima gornju i donju hvataljku probe.

Dimenzije probe su 20 mm x 20 mm x 400 mm.

Na mašini se očitavaju utrošena energija i ugao uvijanja iz kojih se izračunava čvrstoća uvijanja.

Otpornost na habanje (abrazija)

Ova osobina drveta je otpornost na trenje koje drvetu abrazijom smanjuje

(troši) dimenzije i težinu, zavisno od vrsta nasrtaja i dužine njihovog trajanja.

Za određivanje otpornosti na habanje, u principu se koristi uređaj koji brusnim papirom određene granulacije, uz konstantan pritisak i konstantan broj trenja (hub) skida sloj drveta sa ispitivane habajuće površine.

Debljina i težina probe se mjere prije i poslije nasrtaja. Uvijek se navodi i karakterističan presjek drveta na kojem se vrši habanje (frontalni, tangencijalni ili radijalni).

Otpor na habanje dolazi do izražaja pri upotrebi drveta za podove, stepeništa, pragove, parket, kocke za kaldrmu, rukohvate, skije, saone, čunkove u tekstilnoj industriji, drvene ležaje za sve vrste strojeva sa drvenim dijelovima (jarmovi, prese, valjčani transporteri) te za cijeli niz alata i držala.

Trajnost drveta

Pod trajnošću razumijevamo osobinu drveta da ono može duže ili kraće vrijeme zadržavati nepromijenjena svoja prirodna svojstva, naročito anatomsku građu, boju, tvrdoću, čvrstoću i snagu ogrijevanja.

Postoji cijeli niz nasrtaja na drvo, npr.:

biološki nasrtaji (insekti, gljive, plijesni, biološka razgradnja i sl),

fizički nasrtaji (klima, voda, toplota, atmosferilije, promjenljivost dimenzija),

hemijski nasrtaji (kiseline, gasovi, oksidacija i redukcija sastavnih dijelova i sl.) te

mehanički nasrtaji (statički, dinamički, trajni, promjenljivi, pulsirajući i sl).

Vrsta drveta

Trajnost drveta (godine)

Na otvorenom prostoru

U stalno

suhom

Djelimično

u zemlji

(stub ili

prag) na

zemlji

pod

krovom

pod

vodom

Smrča 10 – 30 50 – 75 60 – 100 100 – 900 4 – 5

Jela 5 – 20 15 – 70 30 – 100 100 – 700 4 – 5

Bor crni 40 – 100 150 – 300 350 – 1000 800 – 1200 12 – 18

Bor obični 20 – 70 90 – 120 250 – 500 700 – 900 7 – 8

Javor 2 – 8 5 – 20 30 – 70 400 – 800 –

Kesten pitomi 30 – 120 60 – 250 300 – 700 700 –1000 15 – 20

Jasen 15 – 60 20 – 120 60 – 150 150 – 500 3 – 5

Hrast 40 – 120 100 – 200 300 – 800 600 – 1000 10 – 20

Topola 2 – 20 3 – 30 5 – 50 50 – 400 –

Brijest 20 – 70 30 – 100 100 – 400 300 – 600 2 – 5

Bukva 2 – 8 20 – 80 30 – 120 300 – 600 2 – 5

UPOTREBA DRVETA

Prirodno drvo kao sirovina, sa svim njegovim dijelovima, može služiti: •za direktnu upotrebu,

•upotrebu nakon prerade i obrade i

•upotrebu otpadaka drveta koji nastaju na raznim mjestima, od sječe u šumi do izrade finalnog proizvoda.

Direktna upotreba drveta

Pod direktnom upotrebom drveta podrazumijevamo korištenje drveta u oblom ili cijepanom stanju (šumski sortimenti) direktno za namjenu, ili uz minimalno prilagođavanje mjestu i svrsi upotrebe. Mali stepen dorade traži oblo drvo, radi tačnijeg podešavanja dužine (prerezivanje) ili dorade ležišta i oslonaca za učvršćivanje.

Glavni sortimenti direktne upotrebe su:

• jarboli i antene (građa za njih naziva se još i duga obla građa), rade se pretežno iz kvalitetnih punodrvnih stabala smrče, jele, bora, te grupacije četinarskih egzota koje spadaju pod zajednički komercijalni naziv cedrovina.

zahtjevi su: pravnost, punodrvnost i manja težina, a trajnost se postiže impregnacijom ili drugim načinima zaštite;

• obla brodska građa za natezače jedara, tovarne kranove, podupirače i sl.;

rade se iz vrsta kao i prednja grupacija;

•stubovi raznih vrsta kao:

piloti (za mostove, stubovi za skele, stubovi za vodove (elektro - i ptt stubovi);

drvene prečnice za 2 nosača (4 nosača i 8 nosača), dvojnik, uporedna dvojka,

rakljasto uporište, trostub, uporišta za veće raspone.

rade se najčešće iz smrče, jele, bora i ariša, rjeđe iz hrasta. zahtjevi su: pravnost i punodrvnost, a trajnost se postiže zaštitom;

•rudničko drvo i tunelsko drvo – za podgrade, podupirače stropova u tunelima i rovovima, za osiguranje stranica od obrušavanja i sl.

u ove svrhe služe razne čvrste i trajne vrste drveta u oblom stanju kao: borovina, hrastovina, bagremovina, ariševina, smrčevina i jelovina, a rjeđe, isključivo impregnisana bukovina.

prednost se daje lakšim vrstama (smrča i jela) radi potrebe ručnog prenosa i manipulisanja u udaljenim rovovima;

zahtjevi su u pogledu punodrvnosti i pravnosti manji nego kod ostalih stubova, ali se

zahtijeva zdravo drvo, a trajnost se osigurava zaštitom;

•sitno oblo tehničko drvo se primjenjuje kao kolarsko drvo (rude i ograde), za bunarske

motke (đeram), motke za hmelj, splavarska vesla (dumenovi) i razne vrste kolaca; to je tanka oblovina od koje se zahtijeva pravnost, a trajnost se može osigurati zaštitom. najčešće su u upotrebi lakše vrste: smrča, jela, breza, jasika, bor, ali i hrast i bagrem (naročito za kolje);

•ogrijevno drvo u obliku cjepanica, oblica i sječenica dužine 1 m.

koriste se sve vrste raspoloživog drveta, ali najčešće bukva i grab. ogrijevno drvo spada istovremeno u kategoriju hemijske prerade drveta.

Upotreba nakon prerade i obrade

Ova skupina upotrebe drveta se bazira na brojnim metodama prerade i

obrade i u principu se dijeli na:

• hemijsku preradu – u kojoj se drvo koristi kao sirovina, a dobijeni proizvodi gube u

potpunosti karakteristične osobine drveta, • mehaničku preradu i obradu – prilikom koje dobijeni proizvodi zadržavaju sve karakteristiike drveta.

Hemijska prerada drveta

U ovoj preradi se uglavnom koriste hemijski sastojci drveta za dobijanje proizvoda te

prerade, ali ovdje spadaju i oni gotovi (prerađeni) proizvodi drveta, koji preradom pretrpe

tolike promjene da izgube karakteristične osobine drveta kao sirovine.

Glavni poizvodi hemijske prerade drveta su:

• celuloze oslobođene lignina i drugih sastojaka,

koje se mahom koriste za papir i njegove prerađevine;

za njihovo dobijanje najbolje odgovaraju nesmoloviti i malo smoloviti četinari: smrča i jela, kao i borovina uz određene modifikacije postupaka dobijanja da bi se odstranila smola.

koriste se, osim toga, i meki lišćari. prevladavaju dva postupka:

sulfatski (natron), za nebijeljene jake papire (vreće za pakovanje), u kojem se pretežno koriste četinari sa manjim zahtjevom na kvalitet sirovine, i sulfitski za finije i bijeljene papire za koji se pretežno koriste četinari i manje meki lišćari kao i bukva;

•celuloze za viskozu – koje su u pravilu oslobođene lignina i drugih sastojaka.

• iz njih se proizvode vještačka vlakna (vještački pamuk, vještačka svila), a uz

određene sintetske dodatke i cijeli niz vještačkih vlaknatih materijala raznih naziva i različite namjene. najrazvijenija proizvodnja je na bazi bukovog drveta;

•drvenjača (trljanica) – tehnologija proizvodnje vlakana mehaničkim i polumehaničkim postupcima za dobijanje sirovina za slabije papire i kartone.

kao sirovina se koriste mnoge vrste drveta – mahom lakše, počevši od smrče i jele te mekih lišćara pa sve do bukovine;

• šećer koji se iz drveta dobija hidrolizom iz celuloze, a preko njega i alkohol te kvasac i

drugi proizvodi;

• štavne supstance (trijeslovina - tanini) –

koje se dobijaju ekstrakcijom iz vrsta bogatih taninom, kao što su hrast i pitomi

kesten, i od egzota kebračo.

tanini se dobijaju još iz smrčevine i vrbove kore, te iz lišća i grančica ruja kao i iz

loptastih izraslina na hrastu;

•eterična ulja – koja se dobijaju iz smole smolovitih vrsta drveta (bor i ariš) smolarenjem, ali i

ekstrakcijom iz borovih panjeva i četinarskih iglica

poseban postupak je izvlačenje smole iz kore jelovine, gdje se nalazi tečna smola, u tzv. smolnim džepovima, odakle se »isisava« posebnim uređajima (u vidu injekcija);

• sirupi iz slatkog drvnog soka (brijest, javor, šećerac i jasen) kao i iz plodova više vrsta šumskog voća;

•vitamini i stočna hrana – koji se dobijaju iz neodrvenjenih dijelova raznog drveća (lišće, pupovi i grančice) posebnim postupcima;

•destilacija drveta – poseban način hemijske prerade kojom se dobija, pored drvenog (retortnog) uglja, još i cijeli niz derivata: sirćetna kiselina, metanol, katran i dr.

primitivnim pougljavanjem u kopama u šumi proizvodi se samo drveni ugalj

(ćumur), a ostali proizvodi se, uglavnom, izgube.

glavna vrsta za destilaciju drveta je bukva (cjepanice i oblice) dok se za razne

vrste drvenog uglja, pored bukovine kao glavne, mogu koristiti i druge vrste

(specijalni ugalj za crni barut, za crtaći grafit i sl.);

•udobreno« drvo

koje se proizvodi napajanjem drveta raznim rastvorima i pri visokom pritisku

(lignoston, lignofol, lignoplast i dr.) te tako postaje čvršće, teže, trajnije, tvrđe i krtije, ali gubi karakteristične osobine drveta, čime spada u hemijsku preradu drveta. Ovdje se mogu ubrajati i razne vrste građevinskih i izolacionih ploča, koje se

dobivaju iz različito usitnjavanog drveta, uz dodatike neorganskih materijala, kao: gips – drvene ploče, kreč – cement – drvene ploče i dr.;

•energija dobijena oksidacijom (gorenjem) drveta, mahom onih njegovih vrsta ili

dijelova koji se ne mogu koristiti u vrednijim načinima prerade, bilo zbog nepostojanja tvornica za takvu preradu bilo zbog njihove udaljenosti.

Mehanička prerada drveta

Ovaj način prerade drveta daje ogroman broj proizvoda i njime se prerađuju sve vrste drveta na svijetu.

Mehanička prerada drveta:

primarna,

polufinalna i

finalna prerada

Primarna prerada drveta

•Pilanska prerada – ova prerada se naziva još i primarna prerada, jer ima zadatak da oblo drvo izreže na pilanama u izrezane sortimente, koji su prilagođeni za direktnu upotrebu ili za dalju doradu i finalnu obradu.

Pilanska prerada može da koristi sve vrste drveta koje postoje u svijetu. razvojem

ostalih mehaničkih tehnologija, ona se pretežno opredijelila za srednje kvalitetne i srednje dimenzionalne vrste oblog drveta.

Sortimenti su proizvodi

proizvodnje rezane građa – to su uglavnom pravilne prizme raznih dimenzija:

daske, grede, gredice i letve.

proizvodnja sanduka za pakovanje i transport – koriste se lake vrste drveta:

smrča, jela, topola, ali se koriste i druge vrste; proizvodnja paleta - podloga za mehanizovani transport – koriste se rezane

građe četinara, topole i bukve

obratci za razne potrošače – kroje se iz određenih sortimenata rezane građe za potrebe finalne obrade – tzv. namjensko rezanje, da bi se već dimenzijama u primarnoj preradi osigurala najracionalnija izrada obradaka za finalne pogone;

brodarski pod

to je poluproizvod, katkada i gotov proizvod za izradu raznih podova, oblaganja,

brodskih podova i sl.,

izrađuje se iz određenih ili namjenski rezanih dasaka bora, jele i smrče, blanjanjem jednog lica uz istovremenu izradu pera i utora na bočnim rubovima daske;

lamperija –proizvodi se iz određenih sortimenata rezane građe ili namjenski rezane, uz blanjanje jednog lica i izradu raznih spojeva na rubovima i služi za razna oblaganja.

Ako se radi o ukrasnim lamperijama (oblogama), uzimaju se mnoge

dekorativne vrste drveta: brijest, jasen, trešnja, hrast i mnoge egzote, ali se ipak najviše radi iz borovine, smrče i jele;

•parket klasični najčešće se radi iz sitnijih dijelova rezane građe (frize) bukve i hrasta, ali dekorativni parketi se rade iz javora, oraha i mnogih egozota.

izrađuje se posebnim mašinama koje kalibriraju, jednostrano blanjaju i rade na rubovima utor i pero;

•lamel-parket –

sastoji se od pločastih nosača na koje se lijepe tanje daščice finalno obrađenih raznih vrsta drveta: bukva, hrast, javor, jasen i egzote.

radi se na posebnim linijama proizvodnje.

•furniri – tanki listovi drveta dobijeni tehnikom rezanja ili ljuštenja

koriste se trupci iz najboljih kvaliteta i dimenzija

razlikujemo uglavnom dvije vrste furnira:

rezani (paralelno) furnir i

ljušteni (spiralno) furnir.

Polufinalna prerada drveta

•furnirske ploče – šperploče

su ploče koje su izgrađene od listova furnira međusobno slijepljenih u procesu presanja pod djelovanjem temperature i pritiska, a susjedni listovi furnira su međusobno složeni pod određenim uglom (najčešće 45°) s obzirom na pravac protezanja drvnih

vlakanaca;

•furnirska ambalaža – to su manji sanduci, mahom za pakovanje voća

rade se od debljih daščica ljuštenog furnira specijalno za ove svrhe ili iz dijelova

normalno proizvedenog ljuštenog furnira. najviše se koristi bukovina i topolovina, uz dodatak ugaonih letvica od punog

drveta za učvršćenje

•vještačke drvene ploče

ploče koje se rade iz drvenastih materijala uz razne dodatke, ali uz uslov da su zadržale (pa i poboljšale) karakteristične osobine drveta. Vještačke drvene ploče dijelimo na:

ploče vlaknatice, proizvedene iz vlakana drveta,

ploče iverice, proizvedene iz komadića drveta - iverja.

Finalni proizvodi

•Namještaj: sobni namještaj, kuhinjski namještaj, kancelarijski namještaj, školski namještaj, stilski namještaj, tapecirani namještaj, komadni (specijalni) namještaj, tokareni proizvodi namještaja, savijeni namještaj, vrtni namještaj itd.

•Građevinska stolarija – u užem smislu obuhvata proizvodnju prozora i vrata.

Kod masovne proizvodnje se naročito koriste smrča, jela i bor te slične vrste vanevropskog četinarskog drveta, a proizvodi se, uglavnom, podvrgavaju završnom prebojavanju neprovidnim bojama.

Luksuzni proizvodi traže dekorativne vrste drveta i završno se obrađuju pretežno bezbojnim lakovima da bi se zadržala prirodna boja i tekstura drveta.

Konstruktivni dijelovi (okviri) se rade iz masivnog (punog) drveta, dok se krila

vrata rade u mnogobrojnim kombinacijama unutrašnjih dijelova i završnih dekorativnih furnira.

Drvene zgrade i montažne kuće

tzv. barake, odavno se izrađuju od rezane građe četinara: okorci, daske ili brodarski pod, a konstrukciju čine stubovi, grede i rogovi, takođe od smrče i jele. U nekim područjima gdje nema ove građe, koriste se topola, vrba, bagrem i dr. razvijena je proizvodnja građevinskih elemenata panoa – za montažne zgrade, pregrade i izložbene prostore. Pored osnovne konstrukcije ramova iz četinarske građe, ovdje se mnogo koriste kombinacije sa raznim vrstama vještačkih drvenih ploča, posebno iverica, ali i drugih, pa i ostalih građevinskih materijala (heraklit, ljepen-

ka, plastične mase i sl.) Proizvodnja šibica

U proizvodnji šibica klasične vrste koristi se drvo za kutije i za sama palidrvca. U obzir dolaze razne vrste drveta, mahom mekog i lakšeg

Za kutiju se koriste ljušteni tanki furniri topole i lipe, a za palidrvca pretežno smrča i jela, ali i druge lakše vrste: jasika, topola i lipa, kojima se impregnacijom pojačava zapaljivost.

Galanterija – veliki broj raznih sitnih proizvoda čija je osnovica drvo. Uglavnom se koriste ostaci drveta nakon krojenja za glavne proizvode ili tzv. kratke

daske i frize.

Industrijski se proizvode sljedeći galanterijski proizvodi:

četke svih vrsta (za odijela, za ribanje, za ruke, za otprašivanje), pri čemu se u velikim serijama kao nosač koristi bukovina, a za luksuznije četke i manje serije kvalitetnije drvo kao: javor, orah i sl,

vješalice za odijela, raznih tipova, za koje se u masovnoj proizvodnji koristi

bukovina, a u luksuznoj javor i sl,

štipalice za rublje - mahom bukovina,

podmetači za posluživanje (bukovina, javorovina, lipovina, topolovina i dr.),

daske za rezanje (bukovina, lipovina, javorovina, brezovina, kruškovina i dr.), drvena dugmad za presvlačenje (topolovina, brezovina, lipovina),

valjci za tijesto (bukovina, javorovina i lipovina, jasikovina i dr.),

drvene potpetice (grabovina, javorovina i bukovina) te cijeli niz drugih

proizvoda.

Zanatstvo

•Zanatsko stolarstvo – karakteristična proizvodnja pojedinih komada ili pojedinih garnitura koje su izvan serijske proizvodnje i izvan standarda često se koriste i one vrste drveta koje se gotovo i ne pojavljuju u industrijskoj proizvodnji.

•Zanatsko tokarenje – zanatsko tokarenje se izvodi ručnim rezanjem drveta na tokarskom stroju koji obrće odabrani obradak drveta.

Glavni proizvodi su:

mosurići i kalemovi za namatanje konca, čunjevi za kuglanje i kugle, šahovske figure, drveni tanjirići (tanjiri), drvene posude (čankovi), vaze,

slavine za burad itd.

Upotrebljavaju se mnoge vrste drveta od kojih se traži homogenost građe, odgovarajuća gustoća i estetski izgled. Naročito pogodne vrste su navedene u uvodnom dijelu upotrebe.

•Kolarstvo ili kolarsko zanatstvo – obuhvata izradu kola za vuču konjskim ili volovskim zapregama, zatim izradu saona za zimsku vuču, ali i za ljetnu u planinskim predjelima, te izradu drvenih kolica, civara (tačke, kariole).

Od vrsta drveta su u upotrebi: brijestovina, hrastovina, jasenovina, bagremovina,

brezovina i bukovina.

•Bačvarstvo Drveno bačvarstvo je skoro nezamjenjivo u nekim oblastima života. Kace velikih zapremina, za grožđe i voće, kao i one manje, za vodu i mlječne proizvode, mahom se prave od četinara (jela, smrča), jer ne daju sadržini nikakav miris ni okus, a lako se obrađuju i zadovoljavajuće su trajnosti. Burad za pivo i vino skoro isključivo se prave od hrastovine i dudovine. Osim za tekućine i voćne prerađevine, proizvode se kace za kiseli kupus, za soljenu ribu, za spremanje sireva, ali i bačve za suhe proizvode (boje, gips, ekseri, vijci, sačma, metalne matice i sl).

•Zanatska galanterija – veliki broj proizvoda zanatske djelatnosti mahom za upotrebu u

kućanstvu i ugostiteljstvu: podložne i servirne daske, slanici, kuhače, mlinovi, čačkalice, držala i sl. Koriste se sve raspoložive vrste drveta, izuzev onih koje imaju neugodan miris i otrovne sastojke.

•Pletarstvo – za proizvodnju sjedalica tako i za proizvodnju raznih korpi, tašni, tanjura za voće i suhe predmete, sve do prostirki i ukrasnih predmeta.

Kod nas se u pletarstvu koriste vrbove grančice – šibe (Salix caprea, S. purpurea i

S. viminalis), dok se u Kini i Japanu te Indoneziji i u mnogim tropskim krajevima koristi

trska (bambus), tropske palme – rotang (rod Calamus), ali i mnoge druge vrste.