PLATON- GOZBA ILI O LJUBAVI

U ovom eseju osvrnut ću se na različita tumačenja ljubavi i ljepote, te dobrote i mudrosti u

Platonovom djelu „Gozba“. Djelo je dobilo ime po gozbi koju je Agaton priredio za svoje

prijatelje. Oni se sastaju, i uz piće i razgovor iznose različita objašnjenja boga Erosa. Pokušat

ću protumačiti shvaćanje svakog pojedinog od njih.

Nedugo nakon što su se svi sastali na gozbi Fedar primjećuje kako je sramotno da

pjesnici opjevavaju svakakve stvari a nitko još nije proslavio boga Erosa, pa su stoga odlučili

da redom svatko kaže nešto u njegovu slavu. Započinje Fedar i kaže da je Eros velik i među

najstarijim bogovima jer nema njegovih roditelja niti ih tko spominje. Kaže da je on uzročnik

najvećih dobara i da ljubav treba voditi ljude kroz život te da je bitna i za državu i za

pojedince. Po njemu, najbolja vojska bila bi sastavljena od ljubavnika i ljubimaca jer se tada

nijedan ljubavnik ne bi htio osramotiti pred svojim ljubimcem pa bi se jedni s drugima

nadmetali i tako stvorili snažnu vojsku. Ljubavnici su hrabri jer su zbog ljubavi spremni i

umrijeti, a to se ne odnosi samo na muškarce nego i na žene. Kaže da bogovi takve cijene i

vraćaju iz Hada. Dakle po Fedru ljubav potiče čast, hrabrost i junaštvo. Nakon njega o Erosu

govori Pausanija. Kaže da nije samo jedan Eros i da treba ustvrditi kojeg od njih treba slaviti.

Kaže da postoje i dvije Afrodite, jedna nebeska i uzvišena, a druga zemaljska i požudna pa

stoga postoje i njihov pratilac zemaljski, obični Eros koji je simbol slijepe zaljubljenosti i

nebeski koji je simbol prave i uzvišene ljubavi. Obični Eros je svjetovna ljubav koja više ljubi

tijelo nego dušu, njegov cilj je zadovoljiti požudu i on ljubi i žene i muškarce. Veliča nebeski

Eros koji iznosi ono najbolje u čovjeku i kao primjer navodi ljubav između starijih i mlađih

muškaraca. Ako je takva ljubav pod utjecajem nebeskog Erosa ona dovodi do čvrstih

prijateljstava i omogućuje da mladi ljudi, dječaci, postanu moralni i pametniji što zapravo

koristi cijelom društvu. No ljubav vođena običnim Erosom, odnosno požudom, dovodi do

loših odnosa. Dobar je ljubavnik koji lijepo čini dobrom čovjeku na lijep način, a loš onaj koji

više cijeni tijelo nego dušu, jer on zapravo ni nije ljubavnik jer je njegova ljubav bazirana na

tijelu, tako da kada nestane tijela nestane i ljubavi. Ljubavnik koji da svoju ljubav plemenitom

biću ostaje ljubavnik cijeli život jer se vezao nečim postojanim. Loše je za ljubimce dati se

brzo uloviti ili osvojiti bogatstvom i položajem u državi, ljubimac se treba htjeti svidjeti

ljubavniku jer je njegova služba radi vrline. Eriksimah se želi nadovezati na Pausaniju te kaže

da se Eros ne odnosi samo na lijepe ljude s lijepim dušama, nego i na životinje, bilje i sve što

postoji jer je on velik i ima moć nad svime što se događa u ljudskom i božanskom životu.

Pošto se Eriksimah bavi ljekarstvom, koristi se njime za objašnjenje Erosa. Objašnjava da u

tijelu postoje dva stanja, zdravo i bolesno. Treba se posvetiti onome što tijelo čini zdravim, a

opirati se onome što tijelo može dovesti u bolest. Dobar je onaj ljekar koji je u stanju

zamijeniti lošu ljubav u tijelu dobrom, te tako prekinuti ono što je u sukobu unutar tijela. Isto

važi i u astronomiji, gimnastici, obrađivanju zemlje, glazbi i svim drugim vještinama, stoga je

nužno djelovati pod utjecajem Erosa jer to donosi harmoniju i blaženstvo. Oba Erosa nalaze

se i u godišnjim dobima, toplo-hladno, suho-mokro, ali svugdje treba biti harmonija jer

suprotnosti stvaraju goleme štete. Četvrti po redu govori Aristofan i prigovara ljudskoj prirodi

i njezinoj sudbini. Kaže da su u početku bila tri ljudska roda, muški, ženski i muško-ženski

(androgeni). Androgeni su bili cjelovita bića okruglog oblika s četiri ruke i noge i dva lica

okrenuta jedno od drugog. Bili su vrlo snažni i prkosni i napali su bogove, pa su bogovi da bi

im umanjili snagu odlučili ih rasjeći na pola. Svaka polovica čezne da nađe onu drugu i tada

je nastala ljubav. Svatko traži svoju polovicu i želi ostvariti cjelinu a upravo ta čežnja za

cjelinom je ljubav. Ako se približimo bogu naći ćemo i svoju cjelinu. Ako to postignemo

ljudski rod će opet biti sretan i postići ćemo cilj Erosa. Agaton iznosi pohvale Erosu, kaže da

je najljepši, najbolji i najblaženiji među svim bogovima, nastanjuje se u nježnim stvarima i

dobrim dušama. Nikada se ne služi silom i ne trpi ju, razborit je jer savladava nasladu i

požudu i hrabar jer je hrabriji od najhrabrijega. Milosrdan je i brižan za dobre te mu svi kliču i

hvale ga. Na red dolazi Sokrat te postavlja pitanje je li Eros ljubav prema nečemu ili prema

ničemu. Kaže da Eros želi zadržati ono što već ima, kao što zdrav čovjek želi da i dalje bude

zdrav, stoga je Eros najprije ljubav prema nečemu, a onda ljubav prema onome što je

potrebno. Prepričava ono što je čuo od Diotime. Sokrat je tvrdio Diotima kako je Eros lijep i

dobar bog no ona je rekla da nije ružan jer žudi za lijepim, niti je zao jer žudi za dobrim, on je

u sredini između lijepog i ružnog, zlog i dobrog. Kaže da za Sokrata Eros nije bog, jer on tvrdi

da su bogovi lijepi i dobri, a Eros to nije već za tim žudi. Po njoj, Eros je stvorenje između

smrtnog i besmrtnog, on objašnjava bogovima ono što dolazi od ljudi i ljudima ono što dolazi

od bogova te tako ispunjava prostor između jednih i drugih. Svi oblici ljubavi su u konačnici

ljubav prema dobru i sreći jer ljudi vole samo dobro i to tako da ono bude zauvijek njihovo

što znači da ljubav teži i besmrtnosti. Eros vodi čovjek putem spoznaje, a taj put kreće od

ljubavi prema lijepim tijelima, zatim prema ljepoti duše koja je iznad ljepote tijela, slijedi

ljubav prema mudrosti iz koje se dolazi do saznanja istinske suštine ljepote. Onaj koji

dosegne taj stupanj ljubavi dolazi do prave filozofske ljubavi, postaje bogu mio i besmrtan.

Dolazi Alkibijad i hvali Sokrata te priča o njegovim iznimnim vojničkim vještinama i snazi te

kaže da ne može svatko razumjeti o čemu Sokrat priča jer je upravo on savršen primjer te,

prethodno spomenute, filozofske ljubavi.

Iz svega navedenoga zaključujem da Platon želi poručiti da shvaćanje ljubavi, ljepote,

dobroga i mudrosti ovisi o svakom pojedincu, te do tog shvaćanja trebamo doći neprestanim

radom na razvoju samoga sebe i svoje filozofske ljubavi.

Natalija Antolović