Povratak Turske na BalkanPiše: Niko Marušić

Regija kao pojam ima dva značenja:

regija kao manje-više jasno razgraničeno zemljopisno područje definirana svojom geografijom, kulturom ili poviješću.

regija u političkoj geografiji kao upravna pod jedinica.

Pregledom Europskih regija po kriterijima kulture i po državnim granicama , Europske zemlje su usuglasile i napravile Atlas Europe u kojem je Jugoistočna Europa zemljopisna i geopolitička regija koja se sastoji od 10 država, a to su:

Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Crna Gora Makedonija Rumunjska Srbija

Grčka Moldova Turska (istočna Tračka)

Zapadni Balkan

U zadnje vrijeme vrlo je aktualan pojam „Regija zapadnog Balkana“ kao nove političke kategorije. Utemeljeno na isključivo činjeničnoj analizi pokušat ću objasniti što je to u stvari regija Zapadnog Balkana i kome je u interesu stvaranje nove Regije. Krenut ćemo od početka od samog značenja riječi balkan i geografske pozicije planine Balkan u Jugoistočnoj Europi. Balkan je turska riječ koja u prijevodu na naš jezik znači „planine ili planinske šume“. Tako imamo planinu Veliki Balkan koja se nalazi na zapadu Turkmenistana u provinciji Balkan welaýaty. Također na sjeveru Bugarske nalazi se planina Balkan koju Bugari i Srbi nazivaju Stara planina. Ako pogledamo kartu Jugoistočne Europe vidjet ćemo da tim dijelom Europe dominiraju tri planinska lanca, Dinarske planine, Pindu planine i Balkanske planine.

Dinaridi su najveći planinski lanac i na njemu su smještene države: Hrvatska, dio Slovenije, Bosna i Hrcegovina, Srbija, Crna gora, dio Albanije, Kosovo i dio Makedonije. Na Pindskom gorju smještene su države Grčka, dio Albanije i dio Makedonije. Bugarska je smještena na planinama Balkan, Rodopi i dijelom planini Mindžor. Ona se ne prostire na ta tri planinska lanca zato što je površinski velika zemlja nego zato što ta tri planinska lanca ukupno ne zauzimaju tako veliku površinu kao Dinaridi i Pindu. Ako se uzme u obzir da su od najvećeg vrha planine Balkan (Botev 2376 m), veći vrhovi Bosne i Hercegovine (Maglić 2386 m), Srbije (Ljuboten,na granici Makedonije i Srbije, 2449m), Kosova (Đeravica na Prokletijama, 2656 m), Crne Gore (Bobotov Kuk na Durmitor planini 2,525 m), Albanije (Maja Jezerces 2.694 m), Makedonije (Titov vrh 2747 m), Grčke (Olimp 2917 m) i Bugarske (Musala na Rodopima 2925 m) i ako se tome pridoda da dva planinska lanca (Dinaridi i Pindu) potpuno dominiraju i površinom i visinom nad planinom Balkan onda se postavlja pitanje otkud tolika dominacija pojma Balkan nad cijelim dijelom Jugoistočne Europe. Isto tako je još čudniji pojam Zapadni Balkan. Koje su u tom slučaju zemlje Istočnog, Sjevernog i Južnog Balkana? Kako nešto što je manje u svakom pogledu može dominirati nečim što je veće? Može li se dogoditi da se pojedine zemlje srednje Europe, npr. Njemačka, Švicarska, Austrija, sjeveroistočna Italija i Slovenija nazovu „Zemlje zapadnog Kekesa“ (najveći vrh Mađarske 1014 m) ? Kako bi reagirale Njemačka, Švicarska, Austrija, Italija i Slovenija da im netko nametne takav politički pojam i pod tim nazivom ih smjesti u posebnu regiju?

Ukratko, ako se Europa podijelila na šest regija : zapadnu, sjevernu, srednju, južnu, jugoistočnu i istočnu Europu postavlja se pitanje otkud inicijativa da Jugoistočna Europska regija mijenja ime u Regija Balkana odnosno Regija Zapadnog Balkana?Isto tako se postavlja pitanje ima li smisla sam naziv te nove regije jer se centar Jugoistočne Europe nalazi negdje u Srbiji. Ako pogledamo iz geografske perspektive onda je nemoguće da područje koje se nalazi na krajnjem istoku te regije bude centar te regije.

Međutim Regija Zapadnog Balkana kao upravna jedinica u političkoj geografiji u zadnje vrijeme dobiva sve veći značaj i sve veću političku podršku pojedinih zemalja.

Pošto se zemljopisno i geografski ne može utvrditi da smo mi zemlje Zapadnog Balkana pokušat ću otkriti da li smo mi možda regija, kako je gledaju iz svoga kuta pojedine zemlje i pojedini političari, definirana svojom poviješću i da li onda tu ima smisla da tvorevina Zapadni Balkan zaista stanuje na našim prostorima.

Ako se uzmu u obzir svi kriteriji koji regiju definiraju kao jasno razgraničeno zemljopisno područje definirano svojom geografijom, političkom geografijom ,kulturom i poviješću i vratimo li se u povijest vidjet ćemo da je to područje zaista nekad bila Regija Zapadnog Balkana.To je bilo za vrijeme Otomanskog carstva. Jedino se tu nalazi smisao samog naziva Zapadnog Balkana jer gledajući iz kuta Turske i stavljajući umjesto Beča kao centra Europe, Istanbul kao centar ovog dijela svijeta, sve ove zemlje zaista jesu zemlje zapadno od Balkana.

Pogledamo li raspored regija unutar Otomanskog carstva naići ćemo na nevjerojatnu podudarnost sa sadašnjim političkim planovima, težnjama i aspiracijama pojedinih političara i država predvođenih Turskom državom. Kada gledamo iz toga kuta onda sva pitanja na koja nismo imali odgovor po pitanju stvaranja nove Regije Zapadnog Balkana sada imaju logične odgovore. Sama turska riječ „balkan“ i njeno stanovanje na ovim prostorima koja sa tim planovima dolazi u obliku političkog organiziranja dobiva smisao kojeg prije nije imala. Isto tako pojam „Zapadni Balkan“ dobiva svoj smisao jer se odnosi regiju Zapadnog Osmanlijskog carstva. Gledajući iz perspektive Europe gdje je Austrija u centru, mi se nalazimo u Jugoistočnoj Europi ali gledajući iz perspektive Turske gdje je Istanbul centar mi smo zemlje zapadno od planine Balkan.

Pokušat ću bez ikakve teorije zavjere upozoriti i navesti, dobronamjerno i utemeljeno na isključivo činjeničnoj analizi, što se sve dogodilo u bliskoj prošlosti i što se sada sve događa na ovim prostorima te nakon toga definirati da li se te stvari mogu dovesti u vezu sa stvaranjem nove tvorevine regije Zapadnog Balkana inicirane od strane Turske države u suradnji sa muslimanima nastanjenim na ovim prostorima.

„Zelena transverzala“ od Arabije do Bosne!

„Zelena transverzala“ postoji kao dugoročna projekcija više od 30 godina. Ideja panislamske republike, koja bi preko zelene transverzale došla u srce Evrope, nikada nije umrla, a podrazumijeva povezivanje teritorija naseljenim muslimanskim stanovništvom, od Turske, južne Bugarske, preko Makedonije, Kosova, Južne Srbije (Sandžaka), sve do BiH. Ako se pogledaju tendencije u Sarajevu da se BiH predstavi kao muslimanska zemlja u srcu kršćanske Europe, onda ne čudi zašto je najveća sportska dvorana u vrijeme Olimpijade u Sarajevu prije 27 godina dobila ime "ZETRA" što je skraćenica za Zelenu transverzalu.

Prvi predsjednik Bosne i Hercegovine gosp. Alija Izetbegović je 1980. godine objavio svoju drugu knjigu pod nazivom „Islam između Istoka i Zapada“ što je nastavak prve knjige pod nazivom „Islamska deklaracija“ koja je temelj obnavljanja Zelene transverzale . U drugoj knjizi pokušava definirati položaj bosanskih Muslimana, islama, među ostalim idejama, te razlike između europske i islamske kulture. Zbog Islamske deklaracije, na sudskom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno sa dvanaest muslimanskih intelektualaca, za planiranje stvaranja islamske države i osuđen na 14 godina zatvora. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji i sve većim utjecajem nacionalno osviještenih političara bosanskih muslimana izlazi na slobodu nakon pet godina 1988. godine

Činjenica je da Zelena transverzala, da bi se u potpunosti ostvarila kao ideja, zacrtana prvenstveno u Saudijskoj Arabiji, treba preći i preko teritorije Republike Srbije odnosno njenog južnog dijela Sandžaka i sjevernog dijela Makedonije. Nemoguće je zanemariti djelovanja koja vode prema tome, imajući u vidu blisku prošlost i dnevnopolitičke događaje koji najavljuju buduće „povijesne događaje“.

Bosna i Hercegovina

Točka spajanja "Zetre" između BiH i Srbije predviđena je na teritoriji Goražda, općine najbliže Sandžaku u Srbiji. Niti jedan grad u BiH tijekom rata muslimani nisu tako branili kao

Goražde. Iako je bilo u potpunom okruženju i pod silovitim udarima do kraja rata grad je ostao obranjen. Najbogatiji gradovi u BiH gdje su živjeli muslimani padali su preko noći ali Goražde se branilo svim mogućim sredstvima. Taj grad je veza preko koje Sarajevo nastoji izgraditi kopneni most za Sandžak, područje južne Srbije i Crne Gore nastanjeno muslimanima, i odatle do Turske. Na taj način "Zelena transverzala" predstavljala bi kopnenu vezu preko koje bi muslimani zabili islamski klin u srce Europe. Na putu prema zapadu do Bihaća stajali su im bosansko hercegovački Hrvati. Na etničkoj karti iz 1992. godine gdje su Hrvatska područja označena plavom bojom a muslimanska zelenom, jasno se vidi što se desilo sa Hrvatima Bosne i Hercegovine za vrijeme rata i nakon njega i jasno se vidi muslimanska težnja ka zapadu.

1992. godina 1993 godina 1995 godina

Kosovo

Odmah po završetku rata u BiH 1996. godine uslijedio je rat na Kosovu i pokušaj proglašenja Kosova državom. Cilj Srba je bio zadržavanje Kosova u Srbiji, a Albanski muslimani su željeli neovisno Kosovo. Nakon vojne intervencije NATO snaga protiv Srbije, Srpsko crnogorska armija se povukla sa Kosova koje je stavljeno pod UN-ov protektorat. Dana 17. veljače 2008. Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije i dobilo međunarodno priznanje.

Makedonija

Rat u Makedoniji 2001 godine započeo je gerilskom aktivnošću albanske separatističke grupe "Oslobodilačka nacionalna armija" . Sukobi su završili Ohridskim sporazumom kojim je dogovoren prekid vatre i razoružavanje gerilaca. Nakon kratkotrajnog rata Sjever Makedonije je postao gotovo etnički čist u korist Albanaca.

Srbija

U nazad godinu dana u južnom dijelu Srbije u Sandžaku podižu se tenzije i javljaju se inicijative za proglašenje autonomije, čime bi se automatizmom negirala i granica Crne Gore' jer se Sandžak prostire i na dio Crne gore. Vođa Sandžačkih muslimana je islamski ekstremist i Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić.

Dana 16.02.2011. god. u Novom Pazaru u Sandžaku Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić je na vjerskom okupljanje u Novo pazarskoj Sportskoj dvorani povodom obilježavanja dana rođenja Proroka Muhameda, poručio vlastima u Beogradu da "uzmu lekcije iz Egipta i Tunisa".Muftija Zukorlić je tada naveo da je na trgovima u Egiptu i Tunisu bio veliki sukob koji bi se, kako je rekao, ako vlast u Beogradu ne bude pametna, lako mogao dogoditi na Trgu Gazi Isabega u Novom Pazaru i na Trgu Republike. Na kraju je naveo da je vlastima u Beogradu uzalud sva ta demagogija medijska, terminologija - sve im je uzalud, jer muslimanski narod to prepoznaje i narod će ostvariti svoje ciljeve ili demokratski, kako treba, europskim izborima, ili afrički. „Ja im preporučujem europskim", poručio je tada Beogradu Zukorlić.Nakon toga je došla vijest koju je prenio Frankfurt news o odlasku Američke vojske iz najveće američke vojne baze u Europi u blizini Uroševca na Kosovu koju je najavio krajem ožujka 2011. godine američki ambasador u Prištini Kristofer Del zbog previsokoh finansijskih troškova što je izazvalo pravu pometnju među srbijanskim vojnim teoretičarima i analitičarima s obzirom na najavu da bi bazu mogli naslijediti upravo Turci.

Nova destabilizacija Bosne i Hercegovine

U nazad četiri godine u Bosni i Hercegovini je prisutna sve veća destabilizacija te otvoreni nastupi domaćih muslimanskih političara koji prijete ratom. Za njima ne zaostaju ni muslimanske vjerske vođe kao ni izjave Turskih diplomata koji otvoreno ne skrivajući svoje namjere pretendiraju na ovo područje.

Također je zanimljiva povećana aktivnost vehabijskog pokreta u BiH i podudarnost ciljeva zacrtanih u „Zelenoj transfezali“ sa razmještanjem vehabijskih centara u Bosni i Hercegovini.Ne treba uopće sumnjati da su te ekstremne islamske skupine spremne u svakom momentu uzeti oružje u ruke.

Označeni centri iz ZETRE su Novi Pazar, Foča, Sarajevo, Konjic, Zenica, Tuzla, Bihać i Gornja Maoča.

Vehabije u Novom Pazaru 30. 12. 2009. godine.

Vehabije u Foči 14.06.2011. godine.

Vehabije u Sarajevu 12.03.2011. godine

Vehabije u Tuzli 01.04.2007. godine.

Vehabije u Gornjoj Maoči 03.02.2010. godine.

Vehabije u Zenici 20.05.2011. godine.

Vehabije u Bihaću 23.04.2011. godine.

Ministarstvu unutarnjih poslova nekoliko puta je prijavljeno od strane gosp. Ljubomira Malivojević, predsjednika Vijeća teslićke Mjesne zajednice Blatnica. da pripadnici vehabijskog pokreta u BiH već duže vrijeme vrše vojnu obuku na obroncima Vučije planine, na granici općina Teslić u Republici Srpskoj i Zenica u Federaciji. Ista prijava je stigla i za područje Gornje Maoče.

Uz sva ta događanja koja Europu kao da ne zanimaju dolaze jasnije izjave od strane turskih diplomata. Turski ministar vanjskih poslova Davatoglu 23.10.2009 godine izjavio je u Sarajevu kako je Sarajevo tursko i kako su Turci i Bošnjaci jedno te isto, najavio je da će Turska kao ideološko kulturološka majka Bošnjaka i Bosne pružiti svu podršku institucijama BIH da ojačaju položaj BIH u Turskoj i Turske u BIH.- Jačanje Turske i njeno širenje na Afganistan, Balkan i Kavkaz sada su najvažniji ciljevi naše državne i nacionalne politike - kazao je tada Davatoglu.

"Sarajevo je naše" "Turska je dijelom balkanska, dijelom srednjoistočna, dijelom kavkaska. I mi smo sigurni da je Sarajevo naše. Ono što se dešava u BiH je naša odgovornost", rekao je Davutoglu. Ukratko, naša povijest je zajednička. Naša sudbina je zajednička. Naša budućnost je zajednička. I poput 16. stoljeća, uspon otomanskog Balkana, kao centra svjetske politike, napravit ćemo Balkan, Kavkaz, Srednji istok, zajedno s Turskom, centrom svjetske politike u budućnosti. To je cilj turske vanjske politike i mi ćemo to postići. Mi ćemo reintegrirati balkanski region, mi ćemo reintegrirati Srednji istok, mi ćemo reintegrirati Kavkaz na ovim principima regionalnog i svjetskog mira ne samo za sve nas, nego za cijelo čovječanstvo".Kada je BiH pobijedila Tursku u nogometu, to znači da smo mi pobijedili nas (aplauz u prepunoj dvorani u Sarajevu). Dok sam gledao meč BiH i Turske, moje srce je bilo podijeljeno i nisam imao osjećaj da smo izgubili.

Nakon te izjave dana 29.01.2011, godine posjeta ministra vanjskih poslova Turske Ahmeta Davutoglua Bosni i Hercegovini u Banjoj Luci gdje se trebao sastati s najvišim dužnosnicima Republike Srpske obilježena je skandalom kada je predsjedatelj Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović iznenada otkazao već dogovoreni sastanak. Susret s visokim turskim izaslanstvom otkazan jer je turska strana tražila skidanje zastave srpskog naroda i Republike Srpske iz dvorane za sastanke.

Takvo otvoreno javno isticanje namjera turske politike prema ovom dijelu Europe kod muslimanskog stanovništva u BiH naišlo je na odobravanje i oduševljenje. Turska se konačno probudila. Raspoloženje muslimanskog stanovništva se najbolje može ogledati u događaju koji se zbio nakon četvrtfinalne utakmice Europskog prvenstva u nogometu između Turske i Hrvatske. U svim Bosansko Hercegovačkim gradovima gdje žive muslimani navijači su sa turskim i bosanskohercegovačkim zastavama izašli na ulice i uz veliko veselje proslavili pobjedu Turske nad Hrvatskom. U mjestima gdje žive skupa sa Hrvatima došlo je do velikih sukoba i izgreda.

Nakon takvog stava i takvih izjava službene Turske diplomacije, Turska se počela otvoreno i javno miješati u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine.

Tako se nakon prošlogodišnjih izbora uz pokroviteljstvo Turske, nakon što lider Stranke za BiH Haris Silajdžić , pod motom „100 posto BiH“ nije uspio slomiti Republiku Srpsku, zbog čega je kažnjen na izborima, strategija okrenula na drugu stranu- prema SDP-u te je stvorena velikobošnjačka crveno-zelena koalicija SDP-SDA (nemoguće ostvariva radi različitih ideoloških opredjeljenja) koja je za strateški cilj umjesto Republike Srpske a sada je već i političkim slijepcima jasno, odredila, „lomljenje“, u prvoj fazi, slabijeg faktora, bosansko hercegovačkih Hrvata. Nakon pokroviteljstva Turske u formiranju vodeće muslimanske koalicije u BiH među bosanskim muslimanskim strankama nema više opozicije. Sve muslimanske stranke podržavaju vodeću koaliciju što je dokazano nelegalnim izborom Federalne Vlade i Vlade Srednjobosanskog kantona kada su ignorirajući 90%-tnu volju hrvatskog naroda formirali vlast bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda.

Da bi se potkrijepila tvrdnja da je na sceni novi oblik rata koji se vodi bez oružja i da je na sceni stvaranje kaosa navest ćemo izjave vodeće muslimanske elite koje su date zadnjih godina i pokušati ih povezati sa cjelokupnim scenarijem kojeg predvodi Turska na ovim prostorima. Scenarij osim što ima svoj cilj povratka Turske na ove prostore, ima i svoja sredstva a to su stvaranje kaosa, destabilizacija i prijetnje ratom. Kada se zapadnim diplomatima servira informacija da bi u Bosni i Hercegovini moglo doći do eskalacije sukoba i novog rata oni u tome odmah vide poraz svoje vanjske politike i spremni su sve žrtvovati da do toga ne dođe. A tko su žrtva?

Žrtve su najmalobrojniji. U ovom slučaju Hrvatski Narod u BiH. Muslimanska koalicija koristi brojčanu nadmoć svoga naroda i otvorenu potporu Turske države i stalno prijeti nemirima i ratom nakon čega međunarodna zajednica sve učini da ih zadovolji pa čak u njihovo ime i za njihov interes izvrši i državni udar.

Ukratko, rat u Bosni i Hercegovini nije završen, on je samo transformiran iz oblika izravnog oružanog sukoba u politički sukob tijekom kojega je mirovni sporazum korišten samo kao oružje kojim se ratni ciljevi nastoje doseći prividno 'civiliziranim', odnosno ne-oružanim sredstvima.

Dakle, od mirovnog je okvira napravljena farsa i svatko tko imalo poznaje stanje u Bosni i Hercegovini, svjestan je da je vrijeme Daytonskog sporazuma daleko iza nas. U spomenutoj je pak transformaciji muslimansko-bošnjačka elita odigrala ključnu ulogu, a gosp. Alija Izetbegović je to povremeno, ali vrlo jasno i javno, i priznavao. Dakle sve što je potpisano, svi mirovni dogovori i ugovori nisu se poštivali. Ni tada a ni danas. Prevara je počela od samog početka stvaranja BiH od Lisabonskog ugovora i nastavila se preko Washingtonskog ugovora pa Daytonskog sporazuma i sve do danas.

Izjave i najave muslimanskih političara, vjerskih vođa i intelektualaca

Alija Izetbegović- osnivač i prvi predsjednik stranke SDA i predsjednik BiH

Na sjednici Glavnog odbora SDA, održanoj četiri dana uoči referenduma u BiH, 25.02.1992.godine tadašnji predsjednik najveće muslimanske stranke SDA gosp. Alija Izetbegović prenio je članovima najužeg rukovodstva stranke što je dogovoreno u Lisabonu i što je potpisano u Lisabonskom ugovoru.

Prema njegovom izvješću, Hrvati su inicirali referendum za neovisnost BiH jer su očekivali stvaranje etničkih regija unutar BiH kao nezavisne države: "Mislim da smo ovim sada gore, ovim uvjetnim pristankom (u Lisabonu; op. aut.), mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sad da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije, itd. jer je to dio ove suglasnosti. A ta suglasnost (u Lisabonu; op. aut.) se sastoji iz tri točke. Prva točka, Bosna i Hercegovina ostaje, garantira se opstanak u nepromijenjenim historijskim i sadašnjim granicama. Druga točka da će se transformirati Bosna stvarajući regije, uzimajući kao osnov etnički sastav stanovništva, na etničkoj osnovi, kako se kaže. I treća točka da će se sve ovo provoditi i sve dalje provoditi uz prisustvo i garancije Evropske zajednice", rekao je Izetbegović.

Prema njegovom tadašnjem tumačenju, stajališta bošnjačkih političara trebaju ići u pravcu da "prva i treća točka nisu sporne, druga jest. ".

Ta druga točka lisabonske izjave, koja govori o etničkoj konfederalizaciji BiH, ostala je predmetom sporova bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političara sve do danas. Referendum jeste donio nezavisnost i međunarodno priznanje, ali stabilnosti u BiH nema bez međusobnog unutarnjeg dogovora o ustavnom uređenju BiH.

Gosp. Alija Izetbegović je sam Daytonski mirovni proces doživio kao nastavak rata drugim sredstvima, što je često naglašavao, a jedna od najjasnijih izjava, koju je dao 29. 11. 1997. na Tribini Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca, opisuje sam Daytonski ustav kao posebni oblik 'nečujnog rata' koji se vodi između nekih 'odredbi' tog ustava.

Drugim riječima, za Aliju Izetbegovića je sam mirovni sporazum jedan poseban oblik rata, čime je jasno iskazan i Izetbegovićev odnos prema ratu ('rat nije prestao'), i prema miru ('ovaj mir samo je prividni mir'), i prema kompromisu ('Daytonski kompromis nije moguć, stoga se rat nastavlja').

Haris Silajdžić- predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu

Gosp. Haris Silajdžić osnivač je SDA a kasnije Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Fakultet arapskog jezika i islamistike završio je u Bengaziju.

Njegovo političko djelovanje je obilježeno potpuno ekstremnim islamizmom. Godine 1992., gosp. Haris Silajdžić u Beču dao jamstvo austrijskoj banci (Die Erste Bank), kod koje je Azijac Elfatih Hassanein ovlašteni predstavnik bosanskohercegovačke vlade. Nakon rata sve do danas mnogo je puta Republiku Srpsku nazvao 'genocidnom tvorevinom', što je još jedan, vrlo ozbiljni izraz ratno-huškačkog mentaliteta među muslimansko-bošnjačkom elitom. U studenome 2008. godine, u mjestu Prud (općina Odžak), potpisan je sporazum predstavnika tri najjače nacionalne stranke. Bio je to prvi korak prema dogovoru domaćih političara o uređenju BiH kao samoodržive i legitimne države. Prudski sporazum podržalo je Vijeće EU, kao i Visoki predstavnik te mnogi drugi, ali su ga srušili bošnjačko-muslimanski nacionalisti. Haris Silajdžić (predsjednik radikalne nacionalističke Stranke za BiH) vikao je u emisiji Federalne TV u siječnju 2009. na Sulejmana Tihića (predsjednika Stranke demokratske akcije), rekavši: “S ovim se žele izazvati novi sukobi Hrvata i Bošnjaka“. Prema Silajdžićevoj logici dijalog i dogovor o unutarnjem uređenju BiH povod je za sukobe.

Sulejman Tihić- predsjednik SDA

Gosp. Tihić je u veljači 2009. upozorio da će se situacija u BiH nakon neuspjelih pregovora predsjednika nacionalnih stranaka u Mostaru „ponovo zaoštriti i krenuti nadolje“. Hoće li to dovesti do sukoba, uključujući i ratne, teško je prognozirati. Mislim da je bolje ukazati na sve te zabrinutosti“. Tihić je 28. lipnja 2009. izjavio da do ukidanja OHR-a ne smije doći dok ne bude završena ustavna reforma, jer u suprotnom može doći i do sukoba. Isto je ponovio i tijekom sastanka sa izaslanstvom američkog Kongresa. Nakon neuspjelih „Butmirskih pregovora“ o ustavnim promjenama u listopadu 2009., Tihić je tražio „jačanje državne vlasti“ i dodao: „Ostane li ovako, nije pitanje hoće li doći do sukoba, nego kada će doći“. To je primjer kako maksimalistička očekivanja mobilizirane i indoktrinirane javnosti mogu jednoga umjerenog političara pretvoriti u radikalnog nacionalista koji se ne libi niti zaprijetiti ratom.

Bakir Izetbegović-član predsjedništva BiH

Izjava potpredsjednika SDA Bakira Izetbegovića od 14.07.2007. godine "da je bolje da međunarodna zajednica sankcionira i reagira na separatizam Milorada Dodika, nego da pusti nama da se na naš način borimo za BiH“, bila je izravna prijetnja BiH i srpskom narodu novim ratom.

Gosp. Bakir Izetbegović je također početkom veljače 2011. zaprijetio ratom Hrvatskom narodu. Tada je izjavio da bi „stvaranje trećeg entiteta bilo opasno jer bi to moglo dovesti do novih sukoba“.

Dana 27.03.2011. godine Izetbegović je izjavio da nije u redu da 50% muslimana, koliko ih po njemu ima u BiH, živi na samo 25% teritorija, aludirajući na nezadovoljstvo takvim stanjem.

U petom mjesecu 2011 god. je Bakir Izetbegović naglasio da se „BiH približava vremenu u kojem će Bošnjaci-Muslimani sačinjavati 50% cjelokupnog stanovništva“,  što će ih učiniti relativno većinskim narodom.

Blokade će biti sve dok se blok dva HDZ-a (koji je osvojio 90% hrvatskih glasova) ne pomiri s porazom, izjavio Bakir Izetbegović uoči sjednice Predsjedništva BiH, na kojoj su on i Željko

Komšić preglasavanjem srpskog člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića mandat za sastav Vijeća ministara povjerili kandidatu velikobošnjačke koalicije prof. Slavi Kukiću.

Zlatko Lagumdžija- predsjednik SDP

Gosp. Zlatko Lagumdžija je u izbornoj noći najavio da će od Federacije BiH stvoriti Zapadnu Njemačku. I to je ratno huškanje. Zbog čega? Prvo, jer ta je izjava u stvari citat Alije Izetbegovića nakon potpisivanja Daytona, a drugo, jer ona implicite uspoređuje Republiku Srpsku sa Istočnom Njemačkom, koja je kao propala jer je bila retrogradna, pa bi, po Lagumdžiji, istu sudbinu trebala doživjeti i Republika Srpska (Alija Izetbegović je tu implikaciju namjerno naglašavao kako bi sugerirao da za muslimansko-bošnjačku viziju BiH još uvijek ima nade).

Gosp. Zlatko Lagumdžija je 02.03.2011. izjavio da će,ako vlast ne bude uskoro formirana, ulice Tripolija bit će Disneyland u odnosu na ono što bi se moglo dogoditi ovdje.

Nadalje gosp. Lagumdžija prije nekoliko dana 13. 06.2011. godine otvoreno kaže da je on i SDP spreman za sve, pa i za sukobe. Naveo je da je to jedna od šest mogućih opcija.

Političar, koji može izgraditi cijelu jednu pseudo-konstrukciju od Vlade kroz izravno kršenje ustavnih odredbi, a onda se kao pozivati na Daytonski sporazum, ne pokazuje dovoljno razboritosti da bismo ga mogli kvalificirati kao mirotvornog ili miru (ili dijalogu, ili kompromisu) sklonog.

Drugim riječima, gosp. Lagumdžija je samo jedan u nizu ratnih huškača iz tabora muslimansko-bošnjačke elite. Lagumdžijin kandidat za 'mandatara' Vijeća ministara, Dr Slavo Kukić, na pitanje 'kolika je trećina od šesnaest?', javno daje odgovor kako „Znate, u ustavu može i ovako i onako.“ Kako se može sa takvim osobom potpisati bilo kakav mirovni sporazum i kako se sa takvim ljudima može graditi BiH.

Vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

Turska inicijativa Nisu reisa ujedinila je muftiju sandžačkog Zukorlića i Resa Cerića . Kako su naveli njih trojica spojile su ih brige za Bošnjake Balkana, ili kako je reis Cerić jednom izjavio “zajedništvo u vjeri i zajedništvo u sudbini i politici“

Dana 20.05.2011.godine Reis Cerić je na vjerskom skupu na Buni aludirajući na nedavne nerede u Egiptu poznate kao "egipatsko proljeće", zaprijetio "sarajevskim ljetom" na ulicama Sarajeva ukoliko netko bude dirao u muslimansku vjeronauku.

Na nivou BiH postoji državna Akademija znanosti i umjetnosti. Međutim Bosansko Hercegovački muslimanski poglavar Reis Cerić i Srbijanski muslimanski poglavar muftija sandžački Zukorlić su u Novom Pazaru na Sandžaku 10.06.2011. osnovali bošnjačku akademiju pod nazivom BANU. Nakon svečanosti poručili su predsjedniku Srbijanske Akademije znanosti i umjetnosti (SANU), gosp. Dobrici Ćosiću. Poruku je čitao Reis Cerić.

„Nadam se da će nas Ćosić čuti odavde iz Novog Pazara. Gospodine Ćosić, mi smo Bošnjaci!“

„Dobro upamti i dobro zapiši, jer kad se bude pisao Treći Memorandum SANU-a, neće se moći pisati dok se ne pročita naša deklaracija BANU-a... Naizgled mala Bošnjačka akademija se toliko proširila, pa mi već šaljemo ruku našoj braći u Albaniji i kažemo: "Pružamo vam ruku, da budemo zajedno, vaša Albanska i naša Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti". Pozivam vas braćo Albanci na ujedinjenje.“

Na pitanje novinara 15.06.2011, god. što misli o Akademiji BiH Reis Cerić je odgovorio: „Jeste li čuli da je državna Akademija bilo koga poučila nečemu, jeste li čuli da Akademija ima bilo kakav program ? Dakle, pitanje državne Akademije uopće nije naše pitanje, to je stvar akademika koji mogu biti živi ili mrtvi.“

Treba li naglasiti da se ovakvim izjavama i rušenjima postojećih institucija počinje rušiti BiH kao država tri naroda.

Fetva je zakonska izjava u islamu koju izdaje pravnik, specijalist za određen slučaj. Fetva se obično izdaje na zahtjev osobe ili suca kako bi se razriješilo pitanje gdje je islamsko pravo, nejasno.

Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na izvanrednoj sjednici, održanoj 15. 06. 2011. godine, izdalo je fetvu kojom se marokanskom bio energičaru Mekiju Torabiju zabranjuje dolazak u BiH i njegov rad.

„Pojava Mekkija Turabija i njegovo djelovanje u Sarajevu, a time i u Bosni i Hercegovini, šerijatski je zabranjeno (haram), pa se ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan savjetuje da se klone ovog harama. Ova fetva sa rečenim zaključcima i zahtjevima ima se pročitati u svim džamijama u domovini i dijaspori sa minbera u petak, 15. redžeba, 1432. / 17. juna, 2011. godine. Vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i HercegoviniReisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić

Nakon toga 17.06.2011,god. oglasio se Torabijev menadžer gosp. Asad Sabo koji je izjavio: „Vehabijski pokret u BiH i IZ usko surađuju i ovo nije prvi put da se Mekki Torabi mora bojati za svoju sigurnost kad dolazi u BiH. Nakon što je Islamska zajednica donijela fetvu protiv njegovog dolaska, gospodin Torabi je odlučio da ne želi ići tamo gdje nema dobrodošlice. Postoje neki dublji razlozi zašto se donose ove fetve, i on ovaj put jednostavno nije htio riskirati.“

Možemo li zaključiti da BiH postaje šerijatska zemlja?

Asim Mujkić

Gosp. Asim Mujkić, izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u zadnje vrijeme stalno je prisutan u medijima gdje tvrdi da kada Srbi i Hrvati za sebe tvrde da jesu Srbi i Hrvati, onda oni pate od nečega što se naziva 'esencijalističkom iluzijom.

Edin Šarčević

Pravni teoretičar, i profesor prava u Leipzigu, Edin Šarčević, koji često gostuje u Sarajevu, ali isključivo unutar bošnjački, ili ideološki 'ispravno' orijentiranih institucija, između ostaloga otvoreno zagovara ukidanje naziva entiteta 'Republika Srpska' i uvođenje 'vladavine većine' u BiH.

Rezime

Kako okarakterizirati ovakve izjave vodeće muslimanske elite?

Austrijski filozof Rudolf Burger piše da u cijeloj povijesti europske civilizacije opomena „Nikad ne zaboraviti“ nije vrijedila kao opomena da se sjećanjem na prošli užas spriječi njegovo ponavljanje, već kao militantno kolektivno obvezivanje na ponovno mobiliziranje pod povoljnijim uvjetima; ne kao mirovna formula već kao borbena parola.

Da li se ovakve izjave i ovakvo djelovanje muslimanske vjerske, političke i intelektualne elite mogu povezati sa buđenjem islamskog nacionalizma i pretendiranjem Turske na ova područja? Naravno da mogu. Ni invazija turskih tv serija u nazad dvije godine na ove prostore ne može se nazvati slučajnom. U BiH se trenutno prikazuje 18 turskih, 4 španjolske i 1 talijanska serija.

Posebno treba upozoriti na činjenicu da se u posljednjih 20godina, od Lisabonskog ugovora kada je moderna BIH nastala na Izetbegovićevoj prevari Hrvata, muslimansko-bošnjačka elita nije primaknula niti za milimetar mirotvornom, dijaloškom, kompromisu sklonom mentalitetu.

I te prevare, podmetanja, manipulacije i laži od strane muslimanske vodeće elite koje se serviraju domaćoj javnosti, svome narodu, drugim narodima koji žive na ovim prostorima i međunarodnoj zajednici idu dalje i niti jednog trena ne prestaju.

Najočitiji primjer manipulacije međunarodne zajednice je primjer IDC-a, Istraživačko-dokumentacijskog centra BiH na čijem je čelu gosp. Mirsad Tokača (musliman op.autora.)

Prije nego što navedem primjer, želim naglasiti da mi je žao svih žrtava i osjećam sućut sa svima koji su nekoga svoga izgubili u ratu, ali se isto tako grozim zloupotrebom žrtava i njihovog korištenja u dnevnopolitičke svrhe, a ovdje se upravo o tome radi i najočitiji primjer je primjer IDC-a, Istraživačko-dokumentacijskog centra BiH.

Istraživačko-dokumentacijski centar BiH uz sve svoje napore nije bio financiran od strane BiH institucija.

Tko je blokirao financiranje odgovor je dao sam direktor gosp. Mirsad Tokača 28.11.2005. godine. Tada je izjavio:

- „Očekivao sam da će odgovorni u BiH za ljudska prava vidjeti što smo učinili. Naš posao nije retorički. Mi se bavimo faktografijom. Postoje ministri za ljudska prava, predsjednici vlada u BiH koje ne zanima naš rad.

Predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Adnanu Terziću (musliman iz stranke SDA) najavio sam se mnogo puta, a on me nikad nije primio. S druge strane, IDC nema problema s stranim ambasadorima, niti jedan me nije odbio primiti. Nitko nas u BiH nije podržao. Samo nam stranci pomažu. Norveška vlada shvatila je važnost ovoga što radimo. Izrasli smo za manje od dvije godine u nešto jako važno za BiH. Pokrenuli smo istraživanje i osposobljavamo mlade ljude za suvremene tehnologije istraživanja. Imamo najveću bazu podataka u BiH, pa i jednu od većih u svijetu. Veterani smo suradnje s ICTY-jem i Haškim sudom i često im ustupamo podatke.“

Razlog blokade financiranja Istraživačko-dokumentacijskog centra BiH od strane muslimanskog vodstva leži u tome što njihove vodeće političke elite godinama plasiraju podatke da je u ratu u BiH poginulo 350 000 muslimana. Gotovo cjelokupna međunarodna zajednica vjeruje u taj podatak.

Podatci Istraživačko-dokumentacijskog centra BiH kojeg financira Norveška vlada i sa kojim surađuje Haški tribunal glase ovako:

Tijekom rata u BiH ubijeno je ili nestalo 30.633 pripadnika muslimanske Armije BiH, nešto više od 20 tisuća pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), te 5719 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Kada je riječ o nacionalnoj pripadnosti stradalih, najveći broj ih je među Bošnjacima - 64.036 ili 65,88 posto. Drugi po brojnosti žrtava su Srbi, kojih je smrtno stradalo 24.905 (25,62 posto), dok je poginulih i ubijenih Hrvata bilo 7788 ili 8,01 posto.

Ukupan broj poginulih u sva tri naroda iznosi 96 729 ljudi.

Od toga je registrirao više od 440 lokacija zatvora i logora, 320 masovnih grobnica i 900 masovnih ubojstava civila. Niti jedna masovna grobnica nije registrirana na području koje je bilo pod kontrolom vojske Hrvata Bosne i Hercegovine.

Postavljaju se pitanja.

Tko i zašto toliko godina manipulira mrtvim ljudima?

Tko prikazuje Hrvate agresorima na BiH i ratnim zločincima kada se zna da su Hrvati 1990 godine na referendumu glasali za neovisnu BiH ikada se zna da se od 320 masovnih grobnica niti jedna ne nalazi na području koju je kontrolirala vojska BiH Hrvata.

Nadalje se postavlja pitanje kome odgovara destabilizacija ovog dijela Europe i stvaranje kaosa što je posljedica ratno huškačkih izjava i manipuliranja međunarodne zajednice.

Uzmemo li u obzir izjavu gosp.Alije Izetbegovića od 5.02.1992.god. koja glasi "U takvoj situaciji, kad je haos, haos odgovara jačem. Kad se pogase, ono što se kaže, svjetla u krčmi, onda je najveći u prednosti. Oni slabiji će dobiti batine.“ i pogleda li se na današnji odnos muslimanske politike prema brojčano slabijim Hrvatima u BiH dolazimo do zaključka da je ovo jedna od zadnjih dionica iz strategije uništavanja Hrvatskog naroda u BiH radi formiranja Zelene transfezale, projekta stvaranja Zapadnog Balkana i povratka Turske na Balkan.

Dana 13.06.2011.godine turski premijer Redžep Tajip Erdoan rekao je nakon pobjede svoje stranke na izborima u Turskoj da će Turska u budućnosti biti glas Bliskog istoka na Zapadu i da će svi muslimani u BiH, Libanu, Siriji i Palestini profitirati od njegove pobjede na parlamentarnim izborima.

“Vjerujte mi, Sarajevo je jednako dobilo kao i Istanbul, Bejrut je dobio koliko i Izmir, Damask kao i Ankara, Ramala, Nablus, Dženin, Zapadna obala, Jerusalim kao Dijarbakir”, rekao je Erdoan proglašavajući pobjedu svoje Partije pravde i razvoja, što mu je osiguralo treći mandat.

Nakon te izjave na kuli u povijesnoj jezgri Počitelja smještenog između Mostara i Čapljine iznad spomenika poginulim hrvatski braniteljima izvješena je zastava Republike Turske i Bosne i Hercegovine.

Uzme li se u obzir sve do sada navedeno i činjenično potkrijepljeno u ovom tekstu i stavi li se u taj kontekst konferencija o novoj Regiji Zapadnog Balkana koja je održana u Sarajevu 12.06.2011. godine a koju je organizirala Američko-bosanska fondacija uz pomoć Vlade Federacije BiH gdje se kao zaključak iznosi da je „Naša zemlja, ali i regija Zapadnog Balkana, dobila novu, snažnu inicijativu za jačanje pozicije civilnih društava u regiji, EU i NATO, te uzme li se u obzir izjava Turskog ministra vanjskih poslova gosp. Davatoglua, da će Turska natjerati Srbe „da se izvinu zbog zločina počinjenih nad Turcima u Srebrenici (nije rekao Bošnjacima već je narod Srebrenice nazvao Turcima), možemo zaključiti da smo pri samom kraju završetka jedne davno zacrtane strategije. Posao iz te strategije koji trebaju odraditi BiH muslimani je taj da urade ono što nisu uspjeli u ratu a to je da 100% pregaze Hrvate. Sada to čine bez oružja uz pomoć dijela međunarodne zajednice predvođene Američkom i Turskom diplomacijom. Način na koji se to radi je jednostavan. Muslimani zaprijete kaosom i ratom i onda na scenu stupa dio međunarodne zajednice kroz ulogu Visokog predstavnika koji donese odluku na štetu Hrvata a opravdanje je da je tim postupkom spriječen kaos i eventualni sukob.

Protuustavno konstituiranje izvršnih organa na razini Federacije od strane SDP i SDA uz pomoć Visokog predstavnika, uz obrazloženje kako je pet glasova od potrebnih makar šest od ukupno 17 hrvatskih zastupnika u Domu naroda “skoro pa trećina”, je nešto što se nije desilo slučajno. Time je, dakle, i definitivno u BiH izvršen, realiziran i legaliziran od strane dijela međunarodne zajednice, državni udar u korist muslimana. Na nivou Federacije, Hrvati su pregaženi a sada se isti scenarij ponavlja na nivou države. Gosp. Zlatko Lagumdžija prvi je bošnjački politički čelnik koji je do kraja razgolitio i u praksu proveo sve mogućnosti izbornih makinacija, manipulacija i prijevara koje je ozakonio nekadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, putem kojih pokušava Hrvate potpuno eliminirati iz vlasti na razini Federacije BiH i sada na razini države BiH.

Ovaj monstruozni plan, koji je razrađen zajedno sa Strankom demokratske akcije (SDA), nije izoliran slučaj i samo je dio jedne velike strategije gdje svatko odrađuje svoj posao a na čijem putu su se našli Hrvati BiH.

SDP-SDA će u novom slučaju formiranja Vijeća ministara kao minimum zahtijeva ispod kojeg neće ići tražiti jednu ministarsku poziciju u hrvatskoj kvoti u Vijeću ministara BiH, te ministarstvo vanjskih poslova, koje po načelu rotacije u ovom mandatu pripada predstavnicima Srba. Ukoliko uspiju u tome Hrvati neće imati nikakvu mogućnost odlučivanja i to će biti točka u planu izbacivanja Hrvata iz vlasti.

Ako se uzmu u obzir odluke Visokih predstavnika u BiH kojim su Hrvate nastojali učiniti 'manje' konstitutivnim narodom u Federaciji BiH, i uzme li se u obzir zadnja odluka Visokog predstavnika gosp. Inzka o privremenoj suspenziji Odluke Središnjeg Izbornog Povjerenstva, kojom je legitimiran državni udar od strane dvije muslimanske stranke SDP-SDA koje su u Federaciji BiH vlast formirali kroz izravno kršenje ustavnih procedura dolazimo do zaključka da dio međunarodne zajednice sistematski odrađuje posao za neki interes. Umjesto da djeluju kao stabilizatori odnosa, visoki predstavnici po nečijem nalogu djeluju kao netko tko produbljuje polarizaciju, tko pomaže ratnim huškačima, posebice unutar muslimansko-bošnjačke elite, da nastave promicati ratno-huškački mentalitet.

Na koncu uzmu li se u obzir nekoliko dokumenata koje otkriva WikiLeaks gdje veleposlanstvo SAD-a u Turskoj izražavaju otvorenu bojazan zbog planova, ali i otvorenih istupa turskih političara da u BiH otvore prostor za veći utjecaj na Balkanu. U istom dokumentu se navodi da je u razgovoru pomoćnika američkog državnog tajnika za politička pitanja William Burnsa sa tajnikom turskog Ministarstva vanjskih poslova Feriduna Sinirlioglua naglašeno je da se EU protivi snažnijem angažiranju Turske na Balkanu, kao i da SAD sa oprezom gledaju na to.

Prema dokumentu, kojeg je američki veleposlanik iz Ankare poslao u Washington, u veljači 2010. godine, nakon susreta dvojice diplomata, Sinirlioglu je Burnsu otkrio da postoji "odlučnost turske vlade da se suprotstavi stalnim naporima EU da isključi Tursku na Balkanu, posebno u BiH".

U drugom dokumentu se na vrlo upozoravajući način ističe uloga šef turske diplomacije Ahmeta Davatoglua koji je prouzročio pravu lavinu reagiranja i otvorenoga otpora u regiji.

"Ovaj stav 'povratka u prošlost', kombiniran sa turskom tendencijom da ga provede u suradnji sa lokalnim političarima islamske orijentacije, konstantno stvara nove probleme", upozorava se u dopisu koje je veleposlanstvo u Ankari uputilo State Departmentu.

Davatoglu je poručio da Turska radi na podizanju novog Balkana koji je, prema njegovom mišljenju, bio primjer uspjeha u vrijeme Otomanske vlasti, s čim se svakako ne slaže niti jedan autohtoni narod osim ostataka Otomanskog carstva i dijela muslimana.

"Mi želimo novi balkanski region, utemeljen na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuovisnosti, suradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio otomanski Balkan. Mi ćemo obnoviti ovaj Balkan. Ljudi to zovu neootomanskim. Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča. Sada je treba obnoviti", rekao je Davatoglu, koji je odmah nakon Općih izbora u BiH otvoreno podržao bošnjačku koaliciju Socijaldemokratske partije i Stranke demokratske akcije.

Dakle uzme li se sve navedeno u obzir postavlja se pitanje nije li čudno i američko i europsko prešutno slaganje sa turskim neo-otomanskim djelovanjem na Balkanu, a posebice i izrazito u BiH.

Dakle kada sve složimo vidjet ćemo da je Kosovo završeno, Sjever Makedonije također, Hrvati u Federaciji BiH su na koljenima. Ostao je Sandžak na jugu Srbije i Republika Srpska u BiH.

Cijela ta projekcija ne bi zabrinjavala kada bi znali koji su stvarni geopolitički prioriteti SAD na Balkanu, odnosno koliko njihova vanjska politika zajednica podržava takvu ideju.

I na kraju konačno glas razuma:

U Četvrtak, 16.06. 2011. godine bivši ambasador SAD u BiH Viktor Jakovich poručio je da se narodima u BiH mora omogućiti da ih zastupaju njihovi legitimni predstavnici i da je to način da se izađe iz krize u koju je BiH zapala. "Ljudi u BiH moraju da razumiju da svaki narod ima pravo da ga predstavljaju političari koje sam izabere. Mislim da je to najbolje i najprirodnije, kao što je uvijek i bilo. Ako imamo bazu za to, onda ćemo imati čvrstu bazu i za dalje napredovanje zemlje", rekao je Jakovich za "Dnevni avaz".

On smatra da kriza u BiH postoji, ali da nije neprebrodiva i da može biti riješena.

Muslimanski mediji su vijest držali na Internet portalima sat vremena nakon čega su je skinuli.