I GlavaPojam i cilj odlučivanjaOdluka nastaje kao rezultat procesa analize razlicitih alternatva i mogucnosti izbora izmedju vise njih u svrhu rjesavanj nekoog problema.Svaka od alternativa treba da ima razradjen sistem informacija koje stoje kao vjerovatnoca da ce doci dao izbora i realizacije odredjene odluke.Cilj odluke je da proizvede povoljne efekte u buducem poslovanju organizacije,pa se kaze da je odlucivanje kontinuiran proces.

Osnovni pojmovi vezani za odlucivanjeSu:upravljanje,rukovodjenje,menadzment,menadjerske uloge,organizaciona struktura i odlucivanje.Upravljanje je usmjeravanje poslovnog djelovanja i razvoja donosenjem i provodjenjem odlukaStalno poboljsanje raspolozivog znanja postaje uslov uspjesnog upravljanja,odrzanja i razvoja.Rukovodjenje je aktivnost usmjerena na postizanje odredjenih unaprijed zacrtanih ciljeva,ali naporima drugih ljudi.Menadzment je anglosaksonski izraz koji se prevodi kao upravljanje ili rukovodjenjeMenadzment se definise kao proces obavljanja posla preko drugih radi ostvarivanja organizacijskih ciljeva u dinamicnom okruzenju uz efikasno koristenje raspolozivih resursa putem planiranja,organizovanja,vodjenja i kontrole.Menadzerske uloge je nacin obavljanja i ostvarenja menadzerskih funkcija.Menadzerski posao se moze obavljati na svim nivoima organizacionih jedinica.Organizaciona struktura je mreza odnosa kojom se objedinjavaju i u koju se ukljucuju pozicije i uloge clanova organizacijeOrganizaciona struktura se sastoji iz tri komponente:slozenosti,centralizacije i formalizacije.Organizacione strukture mogu biti mehanicke i organske

Odnos upravljanja i odlucivanjaUpravljanje se moze ostvariti kroz proces donosenja odluka.odluke se u preduzecu ne donose samo od strane vrhovnog menadzmenta,nego je prisutno i ucesce radnika u donosenju odluka.Odlucivanje obuhvata sve vrste odluka,a ne samo upravljacke,pa je i stoga siri pojam od upravljanja.

Odnos rukovodjenja i odlucivanjaOdlike koje ce rukovodioci donijeti u okviru ove funkcije imaju implikacije na poslovanje cijele organizacije:zato je odlucivanje usko povezano sa rukovodjenjem,odnosno rukovodiocima:S obzirom na nivoe odlucivanja,visi nivoi donose vise rizicne odluke,dok nizi nivoi donose odlike koje nose manji stepen rizika.Sposobni rukovodioci najvise odluka donose sami,dok nesigurni rukovodioci konsultuju veci broj ljudi prilikom donosenja odluka.

Odnos menadzmenta i odlucivanjaSvodi se na odnos rukovodjenja i odlucivanja,ali s razlikom da se radi o menadzerskom odlucivanju i menadzerskim odlukama.Sve funkcije menadzmenta povezane su neraskidivom vezom sa namjerom dostizanja ciljeva organizacije,odlucivanje sa centralnom ulogom se pojavljuje kao koordinirajuci mehanizam da pomogne pri odabiru prave strategije koja ce uz minimalne troskove i napore dostici ciljeve organizacije.

Odnos menadzerskih uloga i odlucivanjaMenadzerske uloge je prema kriteriju srodnosti moguce razvrstati u tri grupe:interpersonalne uloge(nominirani vodja,vodja,veza),informacione uloge(monitor,odasiljac,glasnogovornik),uloge poslovnog odlucivanja(preduzetnik,korektor poremecaja,alokator resursa,pregovarac).Interpersonalne uloge direktno proizilaze iz formalnog autoriteta i statusa(FAS) koju menadzer ima na raspolaganju.

Odnos organizacione strukture i odlucivanjaSvaka organizaciona struktura ima vise nivoa.Menadzeri prilikom donosenja odluke trebaju da vode racuna da odluka bude jasan i implementirana kod zaposlenih koji se nalaze na najnizem nivou organizac.srukture.podjela rada je kljucna funkcija unutar organizacione strukture.Diferenciranje podjele rada uz porast slozenosti uslova se razgranalo pa su nastale sljedece tendencije:a)grupisanje aktivnosti na osnovu prostornog razgranicenja,b)grupisanje aktivnosti na osnovu objekta:Koordinacija zaposlenih je bitna funkcija unutar organizacione strukture koja moze pomoci menadzerima prilikom odlucivanja:ostvarenje koordinacije zahtijeva da se usklade tri veoma bitna elementa:sadrzaj(aktivnosti,zadatak),vrijeme i prostor.Kompletan rad u organizaciji treba podrediti i organizovati za ispunjenje ciljeva organizacije ali na najefikasniji nacin.

Pojam odlucivanjaOdlucivanje je proces koji traje a zavrsava donosenjem odluke.Sposobnost donosenja odluka je vjestina koja se usavrsavaPosljedice nepravilno donesenih rutinskih odluka su minorne i beznacajne,dok posljedice donesenih odluka koje su od vitalne vaznosti za svakog pojedinca ili kompaniju nose i trajne posljedice.Priliko donosenja odluka treba postojati i odredjen stepen odgovornosti.H.Koontz:Odlucivanje je izbor smjera odnosno nacina djelovanja izmedju vise alternativa.Potrebno je dati odgovore na:Gdje se neki posao mora obaviti?,Kada se odredjeni posao moora obaviti?,Kako se taj posao mora obaviti?,Ko ce obaviti taj posao? H.Mutatovic:Odlucivanje je akt izbora izmedju vise alternativa. I.Adizes:proces odlucivanja pocinje od konstantne pojave ,a to su promjene.

Poslovno odlucivanjeOdlucivanje u preduzecima,bankama,ustanova.Sustina poslovnog odlucivanja svodi se na potrebu da:unaprijedimo postupke,planiramo poslovanje,razvijamo resurse,vladamo rizikom i kreiramo strategijuOdluke donesene u sferi privatnog zivota reflektuju se na manji broj ljudi-pojedinaca,donosioca odluke.dok poslovne odluke se reflektuju na veci ili manji broj zaposlenih sto je i sustinska razlika.

Proces odlucivanjaJe indentificiranje i spoznaja situacije,indentificiranje alternativa,izbor najbolje alternative i njena implementacija u praksi.Danasnje turbulentno okruzenje i stalne promjene dovode donosioca odluke u situaciju da i kada se radi o poslovnim odlukama nema dovoljno vremena da dobro razmisli o alternativama,tako da je opsanost od pogreske veoma velika

Naucni pogled na odlucivanjeDonosioci odluka u poslovnom odlucivanju mogu se ponasati na jedan od dva nacina:1.model ek. covjeka i 2.model sdministrativnog covjeka.Max Veber-bio je jedan od glavnih zagovornika racionalnog modela odlucivanja.Veberova teorija birokratije predstavlja oblik racionalnosti jer se temelji na pretpostavci poznavanja svih mocucnosti odlucivanja.H.Simon-donosioci odluka odlucujeu na osnovu svoj subjektiviteta koji zavisi od njiovog kvaliteta a izbor obavljaju prema priblizno uspjesnom modelu stvaren situacije uz uvazavanje svih ogranicenja.

Problemi u dolucivanju:

Sto je odluka vaznija problemi prilikom veci i obrnuto.Najpozeljniji tip menadzera je-donosioca odluka bi bio onaj koji bi se kretao izmedju dvije stvarnosti,kako da prepozna odluke za koje nije potreban dug proces odlucivanja i koje je moguce brzo i lako donijeti i one koje su od vitalnog interesa za preduzece.Svako odlucivanje pocinje uocavanjem problema.Kad se problem pojavi to je znak za pocetak odlucivanja,pa treba razlikovati dvije stvari:1.nastajanje problema i 2. uocavanje problema.Idealno bi bilo kad bi se poklapali trenutak nastajanja i uocavanja problema.Problem rjesavanja raskoraka izmedju zelja i mogucnosti moze swe rijesiti na dva nacina:1.povecanjeraspolozivih sredstava cime se automatski zadovoljava potreba i 2.ogranicavanjem zelja i potreba cime postojeci resursi postaju uglacvnom dovoljni za njihovo zadovoljenje.

Odlucivanje u promjenljivoj okolini:Okolina preduzeca moze biti stabilna i nestabilna.Odlucivamnje je teze u uslovima nestabilnosti nego li u uslovima stabilnosti.Uspjesne menadzere cemo prepoznati po sljedecim karakteristikama:1.imaju inf. U pravu trenutku i koriste je ispravno,2.razvijaju velikih broj alternativa pri rjesavanju problema,3.traze savkjete i konsultacije od svojih saradnika,4.konsultuju siri krug clanova org.,5.lakse ce provesti odluke koje proizilaze jedna iz druge,

Greske u odlucivanju:Greske u odlucivanju su ceste.Skoro da nema donosioca odluka koji nije donio pogresnu odluku.Ponekad dodnosioc odluke nije u mogucnosti da procijeni ispravnost donesene odluke.Neophodno je samo prepoznati gresku u pokusati je eliminisati u buducem periodu.Opasnije situacije od same greske je insistiranje menadzera da se provedu pofgresne odluke.

Situacioni pristup odlucivanju:Kombinuje dvije dimenzije:1.saglasnost oko ciljeva i 2.tehnicka saznanja o nacinu ostvarenja ciljeva.Njihovim mombinovanjem imamo cetiri situacije:1.racionalne procedure odlucivanja,lako se definisu alternative a isti tako izabire optimalno rjesenje,2.sukob razlicitih misljenja koja se medjusobno iskljucuju,dogovor se otavruje cjenkanjem i kompromisom,3.velika nesigurnost u rjesavanju problema zbog nedostatka tehnickih znanja,odlucivanje se provodi na bazi iskustva,4.postiji niska saglasnost oko ciljeva kao i nizak nivo tehnickih mznanja o nacinu ostvarenja cilja,odlucivanje se provodi na bazi intuicije.

Vrijednosti:Vrijednost treba da odgovori na sljedeca pitanja:sta zelimo,sta pokusavamo da obavimo,sta nas cini sretnim i zadovoljnim,sta nam je vazno.Vrijednosti cesto imaju konfliktnu ulogu-konflikt vrijednosti u preduzecu bi bio zadovoljstvo kupca,novac,organizacijski rast,poslovni proces.Vrijednost je neohodno struktuisati prema hijerarhiji na razlicitim nivoima.Najprije je neohodno odrediti bazicni cilj,kad prepoznamo bazicni cilj,iz njega izvodimo ostale vrijednosti.nase vrijednosti se mjenjaju u funkciji vremena.

Autokratski stil odlucivanja:Predstavlja nacin odlucivanja kod kojeg jedna osoba ima neogranicenu vlast i moc u udlucivanju.Autokratski vodja zapovjeda i ocekuje pokoravanje.Vodi i donosi odluke uz pomoc sposobnosti nagradjivanja ili uskracivanja nagrada i kazni.Sustinska odluke donose se iz jednog centra i od strane samo jedne osobe.Kompletna odgovornost za donosenje odluke preuzima uprava preduzeca kao i ovlkasti i moc udlucivanja.

Demokratski stil odlucivanja:Karakterise ukljucivanje podredjenih ,ne samo nizih nivoa ,nrgo i saradnika u proces udlucivanja.Donosioci odluke konsultuju saradnike prije nego sto odluci da donese odluku.ovaj stil podrazumjeva postojanje vise nivoa odlucivanja u preduzecu,postivanje hijerarhije,razgranicenje odluka po vrstama na vise i nize nivoe.Ovaj stil odlucivanja rezultira vecim zadovoljstvom zaposlenih a to u konacnici dovodi do poboljsanja ucinka preduzeca.

Faktori od kojih zavisi izbor odlucivanja:Dva kljucna faktora prilikom odabira stila:1.kolicina inf. Koju menadzer koristi (malo i puno inf.),2.broj alternativa(jedno generisano rjesenje i vise alternativa).S obzirom na kolicinu inf.koju zele imati prilikom donosenja odluka menadzere dijelimo na:maksimaliste-traze puno ing. i sporo donose odluke i minimaliste-osobe koje brzo reagiraju.Kombinacijom veceg ili manjeg broja ing. Kao i alternativa moze se doci do sljedecih stilova odlucivanja:odlucan stil,fleksibilan stil,hijerarhijski stil,integrativni stil i sistematski stil.Sa aspekta nacin+a razmisljanja donosioca odluke i s obzirom na njegov stpen tolerancije u odlucivanju imamo:direktivni stil,analisticni,konceptualni i bihevioralni stil.

Definisanje odluke:P.Sikavica-odluka je rezultat procesa izbora izmedju vise mogucnosti rjesenja problema.M.Buble-odluka je izbor izmedju vise alternativnih pravaca djelovanja orijentisanih ka ostvarenju cilja.Osnovne karakteristike odluke su:precizna,nedvosmislena,realna,jasna i donesena na vrijeme.Svaka odluka bi trebala sadrzavati sljedece:1.subjekat,objekat,strukturu sistema na koji se odluka odnosi i koju treba realizovati,2.aktivnosti koje trebba izvrsiti radi realizacije,3.sistem ciljeva koje treba ostvariti,4.sistem ogranicenja,5.termine i rokove,i druge resurse,6.sistem mat.,teh.,finan, i dr. osiguranja realizacije odluke.

Vrste odluka:Kljuc za razlikovanje odluka je utvrdjivanje kriterija za razlikovanje odluka:1).s obzirom na njihovu vaznost:strateske (najvaznije odluke u predizecu,donose najvisi organi,),takticke(odluke nizeg reda u org. koje realizuju strateske odluke) i operativne(odluke najnizeg reda putem kojih se realizuju takticke odluke).2)s obzirom na nosioce-subjekte odlucivanja:odluke organa upravljanja (vlasnika preduzeca,skupstina dionicara,),odluke menadzera (uprava,direktor pred.),izvrsne odluke (odluke svih zaposlenih na njihovim radnim mjestima),3) s obzirom na nivo odlucivanja koji donosi pojedine odluke :najvisi nivo mernadzmenta,srednji nivo i najnizi nivo.

II Glava-Teorijski pristup odlucivanjuTeorije odlucivanja:Hronoloske(klasicen,neoklasice i moderne)Prema otvorenosti sistema (teorije zatvoremih i teorija otvorenih sistema)Prema racionalnosti(racionalne i ograniceno racionalne)Mjesovite kategorije(klasicne,bihevioristicke i iracionalne)Prema proceduri(proceduralne i fazne)Analiticko i opisno usmjeravanje (normativne,deskriptivne i preskriptivne)U okviru integralne teorije prepoznajemo cetiri elementa:objektivan,subjektivan,cinjenican i vrijednosni.s aspekta inegralne teorije formulisu se cetiri teorije:klsicna,neoklasicna,neoklasicni pristup i situaciona teorija.

Klasicna teorija:Predpostavlja jedinstven prostor i definisan segment odlucivanja u okviru kojeg su subjekti i objekti odluka prepoznatljivi,ing. dostupne,a mogucnost tehnoloske podrske odlukama su primjerene vaznosti samih odluka.Za klisnu teoriju postoje sljedece pretpostavke:1. u bilo kojoj situaciji odlucivanja postoji samo jedna objektivno tacna odluka,2.vrijednostne i cinjenicne odluke su jedinstvene,3.posredne i neposredne odluke nisu org. diferencirane,4.za bilo koju odluku postoji objektivno pravilno vrijeme obrade realizacije.

Neoklasicna teorija odlucivanja:Definise se kao ona koja se temelkji na procesu objedinjavanja subjektivnih i objektivnih parametara s naglaskom na subjektivne elemente odluke.Ova teorija ukljucuje odvajanja pocetka i zavrsetka procesa odlucivanja,odnosno,faza i nivoa odlucivanja.Ova teorija pociva na:1.paralelno postojanje vise tacnih odluka,2.postojanje ogranicenog broja tacnih odluka po nivoima,3.postojanje ogranicenog broja tacnih odluka o kriteriju vrste,4.postojanje jedne tacne odluke po objedinjenin subjektivnim i objektivnim kriterijumima.Odluke se segmentiraju s aspekta:socioloski,tehnoloski,ekoloskih i finansijskih.

Situacione teorije:U okviru ovog pristupa ne postoji automatizam koji bi na pocetku,kraju ili u sredini bilo kojeg procesa odlucivanja usmjeravao odluku u pravcu ravnoteze.Svaka situacija sama po sebi kao i ljudi koji tvore situaciju udlucuju o stepenu integracije svih elemenata udluke.Predpostavka ove teorije su:ogranicena racionalnost,otvoreni sistem odlucivanja,odvojenost subjektivnih i objektivnih elemenata,tehnoloska ovisnost.

Novi pristupi odlucivanja:Danas je odlucivanje potpomognuto inf. tehnologijama.Osnovne karakteritike novih pristupa su:sagledavanje sto vise elemenata u turbulentnom okruzenju i brzo odlucivanje.Inf. tehnologije mjenjaju sve apekte ljudskog zivota,sastavni su dio korporativnog upravljanja,dogadjaju se brze promjene sto zahtjeva donosenje odluka uz koristenje inf. sistema.

III Glava-Faktori odlucivanja

Faktori koji uticu na odlucivanje:Prema P.Sikavici dijelim se u dvije grupe:1.hijerarhija odlucivanja,razliciti interesi subjekata odlucivanja,tehnologija odlucivanja,trivijalnost u odlucivanju,savremena mat.-statisticka metoda odlucivanja,medjusobna povezanost odluka,2.dobru i losu inrmisanost donosioca odluka,obrazovanost donosioca osluka,motivisanost donosioca odluka,odgovornost,raspodjel amoci po nivoima odlucivanja.Kompletnija klasifikacija faktora moze se svesti na:ogranicenja u odlucivanu,okolina odlucivanja,nacin odlucivanja,medjusobni odnosi razlicitih faktora,menadzerova licna sposobnost,subjektivni faktori.

Ogranicenja u odlucivanju:Medju najvaznija ogranicenja spadaju:nedovoljna i ogranicena sredtsva,inf. i vrijeme koja nam stoje na raspolaganju potrebna za odlucivanje.Raspoloziva sredtsva,odnosno ,nedostatk sredtsva se smatra ogranicenjem odlucivanja.U danasnje vrijeme inf. tehnologije imaju veliki uticaj u procesu odlucivanja.Za svako pred. su interne a jos vise eksterne inf.Donosilac odluke treba biti u stanju procijeniti odnos izmedju vrijednosti inf.. potrebne za odlucivanje i cijene koja se za tu inf. mora platiti.Dok god je vrijed. ing. veca od cijene donosilac odluka treba prikupljati dodatne inf.sve do one tacke kada njihova granicna vrijed. bude jednaka nuli.Tri su moguca odnosa izmedju vrijed. inf. i njihove cijene:linearni,progresivni i degresivni.Vrijeme je resurs koji se trosi nezavisno od nase volje.Neiskoritimoli vrijeme na najbolji nacin nase odlucivanje nema smisla.Na vrijemeutice iskustvo koje donoisilac odluka ima u procesu odlucivanja.

Okolina u kojoj se odlucujeOkolina je sve sto se nalazi izvan preduzeca.Razlikuje se poslovno odlucivanje u uslovima stabilne i u uslovima nestabilne okoline:u uslivima stabilne okoline promjene su spore i slabe pa ce i odlucivanje biti lakse,a dominirat ce centralizovani nacin odlucivanja,a u uslovima nestabilne okoline promjene su brze pa ce biti potrebno decentralizovano odlucivanje.Druge dvije dimenzije okoline su jednostavnost i slozenost,odnosno broj faktora koji uticu na odlucivanje u okolini.Najvazniji faktori okoline koji uticu na odlucivanje su drustveno politicki i pravni faktori(PEST).

Tehnologija i metode odlucivanjaNa trjanje procesa odlucivanja uticu vrste odluka,donosioci odluka i nivoi na kojima se donosi.Na tehnologiju uticu i znanje i sposobnosti donosioca odluka,ali i vrijeme koje onom kojidonosi odluke stoji na raspolaganju..Odluke je potrebno razmjestiti na ona mjesta,nivoe i donosioce odluka koji bi i trebali da donose odluke.Matematicke modele u odlucivanju treba koristiti samo kao jedan alat u procesu odlucivanja,a nikako kao jedinu varijantu.

Medjusobna povezanost odlukaSva tri nivoa menadzmenta (vrhovni,srednji i nizi nivo) donosi svoje odluke i svaka odluka nizeg nivoa menadz.se krece u okviru odluka viseg nivoa menadz..U preduzecu je potrebno voditi racuna o rasporedu odluka po starini,da bilo koje odluke ne derogiraju prethodno donesene odluke..Odlucivanje je hijerarhijsko te na njegov kvalitet utice i hijerarhija koju treba respektovati.Znacajan je i tzv uticaj vremena na odlucivanje,jer odluke donesene u sadasnjosti imaju uticaj na odluke koje ce se donositi u buducnosti.

Sposobnost menadzera Licna sposobnost menadzera je najvazniji faktor koji utice na odlucivanje.Menadzereva sposobnost da donosi odluke zavisi od mnogo faktora:znanja,iskustva,sposobnosti razumjevanja i shvatanja problema,sposobnost analize,njegove licnosti isl.Dobar menadzer mora u sebi spojiti iskustvo i intelekt.Sposobnost menadzera zavisi i od spremnosti saradnika da prihvate i podrze menadzera,jer menadzer tesko donosi dobre odluke ako su mu saradnici neskloni,pa stoga menadzer mora investirati u medjusoban odnos jer od toga zavisi i njegova buducnost u preduzecu.

IV Glava-Faze proc.odlucivanja

Faze u procesu odlucivanjaProces odlucivanja postoji u uzem i u sirem smislu.U uzem smislu odlucivanje se poima kao proces kojizavrsava fazom donosenja odluke on se sastoji iz dvije faze:faze pripreme odluke,faze donosenja odluke.Kod procesa odlucivanja u sirem smislu imamo dvije grupe autora :oni koji vide tri faze u procesu odlucivanja(1.priprema odluke,2.donosenje odluka,3.implementacija odluka),oni koji vide cetri faze:(1.priprema,2.donosenje odluke,3.realizacija,4.kontrola).Postoji tzv.krugovi odlucivanja koji povezuje ove klasifikacije,pa kod kruga odlucivanja proces zapocinje definisanjem problema,a zavrsava implementacijom rjesenja,a cjelokupni proces napaja informacijama koje prozimaju sve faze odlucivanja.

Faze integralnog procesa odlucivanja

Donosenje odluke je samo jedna faze,ali zato prethodi faza pripreme odluke koje se sastoji iz sljedecih podfaza:1.indentifikacija problema,2.definisanje zadataka,3.analiza postojeceg stanja,4.trazenje alternativa,5.vrjednovanje svih alternativa rjesenja problema

Indentifikacija problemaFaze identifikacije problema:vazno je procjeniti sam problem te odrediti i shvatiti uzroke problema.Bez jasnog odredjenja problema kao i utvrdjivanja uzroka pojave problema preostale faze bi bile bezkorisne i nepotrebne.

Definisanje zadatka:Kad smo problem identifikovali,tada slijedi proces definisanj zadatka,odnosno odredivanje onoga sto trebamo ciniti.Cesto sedesi da se menadzemnt podijeli oko togaa sta treba uraditi,tj, sta je zadatak koji treba prioritetno ostvariti.

Snimanje i analiza postojegeg stanja:U ovoj fazi odlucivanja suocava se sa prepoznavanjem ogranicenja odlucivanja s obziom da za proces odlucivanja nije svejedno imamo li na raspolaganju dovoljno inf.,sredstava i vremena kako bi smo mogli donijeti nabolju odluku.kad je rijec o poslovnom odlucivanju ogranicenja oslucivanja modu biti:nepotpunost inf. donosioca odluka,vremensko ogranicenje,nejasne okolnosti odlucivanja,licna ogranicenje donosioca odluka i nedovoljo sredstava za ostvarenje cilja.

Trazenje alternativa rjesenja problema:U ovoj fazi provodi se postupak generisanja ideja zbog cega treba napraviti izbor mogucih alternativa problema.Svaki problem ima nekoliko zadovoljavajucih rjesenja a uvijek je samojedno najbolje.Kao bi bilo moguce izabrati najbolje rjesenje potrebno je imati vise ponudjenig kvalitetnih alternativa.

Vrednovanja alternativa rjesenja problema:U ovoj se fazi procjenjuju sve alternative kao potencijalna rjesenja nekog problema.Nakon procjene pojedine se alternative prihvataju ili odbacuju.Ocjena svaske od alternativa se treba temeljiti na kvalitativnim(pol. Stanje,istabilnost okoline,teh. Promjene) i kvantitaivni faktorima (vrijeme i troskovi).Da bi se lakse ocijenile poz. I neg. Strane svake pojedine alternative mozemo se posluziti ocjenom od 1-5.

Donosenje odluke:

Donosenje odluke predstavlja izbor najprikladnije alternative uzimajuci u obzir postojece okolnosti i ogranicenja.Sposobnost biranja najbolje od mogucih alternativa dijeli uspjesne od neusjesnih menadzera.Uspjesni su oni menadzeri koji u kriznim situacijama ne gube razum i nastoje u datim okolnostima izvuci maksimum.

Provodjenje odluke:Izostankom pravilnog provodjenja odluke nece doci do rjesavanja problema.Ako ne dodje do implementacije odluke pa to rezultira dodatnim teskocama to je znak da je problem dobro identifikovan,ali je izostala implementacija donesene odluke.

Kontrola provodjenja odluke:Kontrola daje odgovor na pitanja o tome da li je odluke uopce provedena i ako je provedena kako je provedena i kakve rezultate donosi.redovni sastanci menadzemneta imaju svrhu kontrole provodjenja donesenih odluka.Na taj nacin se kontrola provodi kod strateskih odluka dok ostali nivoi menadzmenta kontrolu na svom nivou obavljaju svakodnevno.Kontrola provodjenja odluka treba vrsiti po odredjenoj vremenskoj dinamici,tj. koz duze ili krace periode.

5.POGLAVLJE-NACINI ODLUCIVANJA

Programirano odlucivanje:Je jedan od nacina odlucivanja koji se koristi za rjesavanje rutinskih problema.Ovo odlucivanje se koristi na svim nivoima odlucivanja s razlikom sto visi nivoi menadzmenta se koriste programiranim odlucivanjem u manjij mjeri za razliku od nizih nivoa menadzemnat kod kojih je ovo odlucivanje dominantno.Ovo odlucivanje karakretise:1.dobro struktuisani problemi,2.jasni kriterirji provodjena procesa,3.dostupnost inf. potrebnih za odlucivanja,4.odredjivanje alternativa i 5.postojanje relativne sigurnosti.

Neprogramirano odlucivanje:Primjenjuje se u novim situacijama odnosno u situacijama koje se javljaju prvi put.Ono se koristi za rjesavanje nesigurnih odnosno neizvjesnih situacija,a cesto te situacije zahtjevaju subjektivno odlucivanja donosilaca odluka koje se ne moze vezati za neke objektivne parametre odlucivanja.Ovo odlucivanja karakterise:1.slabo definisanje problema,2.primjena samo u vanrednim situacijama,3.primjena u novim situacijama i 4.postojanje malog broja alternativa.Ovo odlucivanja je najcesci oblik odlucivanja na visim nivoima menadzmenta a posebno na nivou top menadzmenta.

Medjusobni odnos programiranog i neprogramiranog odlucivanja:Ova odlucivanja se razlikuju po vrstama odluka,ucestalosti donosenja odluka,ciljevima koji se postavljaju pred donosioca odluka,dostupnim inf.,posljedicama donesenih odluka,nivoima na kojima se donode odluke,vremenu potrebnom za odlucivanja i osnovi na temelju koje se odluke donose.Top menadzment najveci broj odluka donosi po nacelu neprogramiranog odlucivanja,a to su odluke koje se ticu nestruktuiranih problema.kod nizeg nivoa mendzmenta odlucivanje ce biti programirano i to za rjesavanje struktuiranih problema.Ukoliko se tokom procesa odlucivanja uoci da je rijec o programiranim odlukama proces odlucivanja ce biti kraci i brzi,za razliku od neprogramiranog koje ce trajati duze zbog potrebe prikupljanja dodatnih onf. Za izbor alternativa za rjesavanje problema.

Pojedinacno i grupno odlucivanje: U vecini preduzeca pijedinci su zaduzeni za donosenje odluka.Najveci broj odluka donose menadzeri koji se nalaze na razlicitim org. nivoima u pred.Odluke donose i izvrsni radnici na svojim radni m mjestima.Svi inu mogu biti ucesnici grupnog odlucivanja.Nacin odlucivanja zavisi i od vrste odluka pa se razlikuje odlucivanje o strateskim,taktickim i ooperativnim odlukama.Hoce li odlucivanja biti pojedinacno ili grupno zavisi od problema o kojem se odlucuje.Faktori od kojih zavisi koji ce tip odlucivanja prevladati su:1.vrste odluka,2.znanje i sposobnost onih koji odlucuju,3.vrijeme koje stoji naraspolaganju donosiocima odluka,4.vrsta procesa odlucivanja.Odluke manje vaznosti u pravilu donose pojedinci.

Pojedinacno odlucivanje:Njega karakterise cinjenica da ga donosi samo jedna osoba.Ovo odlucivanje je brze a moze biti i sporije ovisno o znanjima i sposobnostima osobe koja odlucujekao i karakterima osoba koje odlucuju.Pojedinacno ce se odlucivati o jednostavnijim problemima za cije rjesavanje je dovoljno znanje jedne osobe po pitanjima manje vaznosti za preduzece.Pojedinacno odlucivanje s pozicije menadzera koji odlucuje moze se opisati na dva nacina:1.racionalni pristup,koji sugerise nacin nakoji bi menadzer trebao donositi odluke,2.ogranice racionalni koji opisuje nacin donosenja odluka u kratkom vremenu i uz ogranicena sredstva.S obzirom na sklonost riziku pojedinacni donosioci odluka dijele se na:1.izbjegavatelje problema,2.rjesavatelje problema i 3.tragatelje za problemima.Prednosti pojedinacnog odlucivanja:brzina odlucivanja,preferiranje misljenja jedne osobe,izbjegavanje grupnog misljenja koje usporava.Nedostatak je sto pojedinac nudi manji broj ideja za rjesavanje problema.

Grupno odlucivanja:Grupne odluke donosi veci broj pojedinaca koji rade na rjesavanju problema.Tu se moze govoriti o odlucivanju skupstine odlucivanja,nadzornog odbora i sl.Veci broj ucesnika u ovom odlucivanju s jedne strane demokratizuje odlucivanje a s dreuge ga cini sporijim i skupljim.Ovo odlucivanje podrazumjeva ukljucivanje odredjenog broja clanova org.najcesce menadzera razlicitih nivoa.

Karakteristike grupnog odlucivanja:Osnovna karakretistika je sto odluke donose dvije ili vise osoba,odnosno manja ili veca grupa.te grupe karakterise:zajednicki interesi,clanovi grupe moraju zajedno komunicirati,svaka grupa je podgrupa neke vece grupe,svi clanovi grupe moraju se pridrzavati utvrdjenih normi ponasanja u grupi.Da bi clanovi grupe mogli ucinkovito odlucivati trebaju biti informisani o problemu.Za uspjeh grupnog odlucivanja vazan je sastav grupe,velicina grupe,kohezije izmedju clanova grupe i norme ponasanja.Grupno odlucivanje je sporije i slozeniji nacin odlucivanja,jer ucestvuje veci broj clanova.Karakteristike grupnog odlucivanja zavisit ce i od tipova ljudi koji cine grupu.Takodje,znacajan uticaj ima status i moc pojedinih clanova grupe.Karaktericno za grupu je da u grupi postoji veca spremnost za donosenje riskantnih odluka jer se odgovornost dijeli na sve clanove.

Vrste grupa:Grupe:1.formalne i neformalne,2.privremene i trajne,3.homogene i heterogene,4.velike i male.Formalne grupe su propisane org. strukturom preduzeca (NO,Uprava i itd.).Neformalne grupe,s obzirom na motive formiranje dijele se na :interesne i prijateljske.Trajne grupe su one koje su trajno postavljene u org. strukturi pred.Privremene grupe se formiraju po potrebi za realizaciju enkog projekta.homogene grupe predstavljeju grupe donositelja odluka koje su po svojim karakteristikama isti ili slicni.heterogene se sastoje od razlicitih clanova koji se razlikuju po interesima,stavovima,obrazovanju,radnom iskustvu i sl.Karakretisike maliha grupa su:cesta interakcija,slobodan protok inf i lakse je postici sporazum.karakteeristike velikih grupa:interakcija ogranice,komunikacija formalizovana,na sastancima se koristi dnevni red,dijeljenje u podgrupe.

Problemi grupnog odlucivanja:

Problemi:1.polarizacija izmedju clanova grupe-u postupku rjesavanje problema clanovi grupe moraju zastupati razlkicita pa i ektremna stajalista u odnosu na druge clanove grupe..2.grupno misljenje-do grupnog misljenja dolazi iz da osnosvna razloga:nacin misljenja u grupi i medjusobna povezanost grupe.na pojau grupnog misljenja veliki uticaj ima lider,posebno ako je rijec o autoritetu koji je nedodirljiv,3.participacija u procesu odlucivanja-ucescem radnika u odlucivanju proces odlucivanja se produzava,sto ugrozava proces odlucivanja kada se odluka mora donijeti u kratkorm periodu.

Tehnika grupnog odlucivanja:Su:1.oluja mozgova,2.tehnika nominalne grupe i Delphi tehniha.Oluja mozgova predstavlja tehniku odlucivanja koja se temelji na interzivnoj rasporavi medju clanovima grupe.To je tehnika stvaranja ideja u kojoj clanovi grupe nude alternativna rjesenja bez obzira jesu li ona realna ili ne.Tehnika nomilnalne grupe ohrabriujepojedinacnu kreativnost clanova grupe.Clanovi grupe djeluju nezavinso cak ne koraju biti na istom mjestu a gruoe formiraju samo imenom.Delphi tehnika je tehnika grupnog odlucivanja koja s etemelji na postizanju konsenzusa izmedju donosioca odluka upotrebom serije upitnika.Odlucivanja pomocu delphi tehnike se odvija u nekoliko faza:1.provodi se istrazivanje o nekom problemu i priprema upitnika,2.strucnjaci ispunjavaju upitnik,3.vrsi se obrada prispjelih upitnika s rezultatima,4.strucnjaci odgovaraju i na druge upitnike.Ovaj postupak se provodi dok se ne postigne konsenzus.

Prednosti i nedostatci grupnog odlucivanja:Prednosti su:1.grupa donosi bolje odluke od pojedinaca,2.bolje se sprovode odluke,3.grupa nudi puno vise ideja za rjesavanje,4.ideje se mogu bolje prouciti.,5.tezi i slozeniji problemi se mogu razclaniti,6.clanovi grupe su motivisani za odlucivanja.Najveca slabost grupnog odlucivanja je u tome sto je to spor proces odlucivanja koji zahtjeva vise vremena za donosenje odluka a u poslovnom svijetu odluke treba donositi jako brzo.Jos jedna slabost je slabost grupnog misljenja u procesu odlucivanja.

Intuitivno odlucivanje:Je odlucivanje na osnovu intuicije odnosno osjecaja donosioca odluke.Donosilac odluke koji odlucuje na ovaj nacin nije u mogucnosti objasniti razloge sto je u odlucivanju postupio tako kako je postupio.U ovom odlucivanju radije se upotrebljava iskustvo i posmatranje .Intuitivno odlucivanje se moze koristiti u svim fazama odlucivanja,a posebno u fazi identifikacije problema i fazi odlucivanja.

Odlucivanje na osnovu prosudjivanja:Koristi se u situacijama koje se ponavljaju odnosno u programiranog odlucivanju.To je odlucivanje na temelju prijasnjih iskustava i znanja za iste ili vrlo slicne situacije.Primjena ovog odlucivanja zavisi od toga hoce li se ponovljena odluka donositi u istim ili priblizno istim uslovima.Velika prednost ovog odlucivanja je sto se odlucuje brzo i bez dodatnih troskova

Racionalno odlucivanje:Ono se temelji na anlitickom postupku koji se sastoji od odredjenih faza o koristi se u situacijam koje se ne ponavljaju.Racionalno odlucivanje zahtjeva informisanost donosioca odluka i predtsvalj onaj dio menadzmenta koji je najdirektnije povezan s naucnim metodama istrazivanja.Ovo dolucivanje se odvija kroz sljedece faze:1.definisanje problema,2.prepoznavanje ogranicenja,3.prepoznavanje alternativa,4.ocjena alternativa,5.izbor najbolje alternative-odluke.

Okolnosti u kojima se odlucuje:Mogu biti:povoljne i nepovoljne.U zavisnosti od poznavanja situacije u kojoj se odlucuje zavisit ce i kvalitet donesenih odluka.U poslovnom svijetu obicno se odlucuje u nepovoljnim situacijamapa je prema tome i teze donijeti dobru poslovnu odluku.Sposobnost donosenja dobre odluke u takvim situacijama razlikuje uspjesnog od neuspjesnog donosioca odluke.Odlucivanje moze biti u uslovima:sigurnosti,rizika,nesigurnosti.

Odlucivanje u uslovima sigurnosti: Odlucivanjem u uslovima sigurnosti donosilac odluke tacno zna sta ce se dogoditi s odlukom koju izabere.problem je sto se vise odluka u uslovima rizika odnosno nesigurnosti.

Odlucivanje u uslovima rizika:Karakterise cinjenica sto su menadzeru kao donosiocu odkuke poznate moguce alternative rjesavanje problema.Medjutim,nisu mu poznate posljedice svake od alternativa.Donosilac odluka moze na temelju raspolozivih inf. procijeniti vjerovatnost svake od mogucih alternativa.Vjerovatnoca da ce odredjena mogucnost odtvariti-da ce rizik biti manji,zavisi od iskustva ali i inf. kojima donosilac odluka raspolaze.

Odlucivanje u uslovima nesigurnosti:Nesigurnu situaciju karakterise nedostatak inf.,nesigurnost dostupnih inf.O odlucivanju u uslovima nesigurnosti govorimo u dav slucaja:1.kada donosilac odluke ne zna sve moguce alternative,2.kada donosilac odluke zna sve alternative al ne zna vjerovatnoce svake od mogucnosti.Iako su u praksi rijetke situacije u uslovima nesigurnostidonosilac odluke bi trebao dodatnim inf.ovo odlucivanje pretvoriti barem u odlucivanje u uslovima rizika.