Univerzitet u Tuzli

Ekonomski fakultet u Tuzli

Odsjek: Poslovna administracija

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

POSLOVNO ODLUČIVANJE

Proces donošenja odluke u preduzeću REMEX d.o.o

Mentor : Pripremile:

Dr.Sc.Jasmina Okičić, docent Karić Dino PA-164/13

BubićAsima PA-152/13

Begić Muamer PA-143/13

Šabanović Ada PA-144/13

Rahmanović Armina PA-130/13

Tuzla, april 2015. god.

Sadržaj

UVOD..............................................................................................................................................1

1. Proces odlučivanja....................................................................................................................2

1.1. Faze procesa odlučivanja..................................................................................................3

2. Preduzeće „REMEX d.o.o“....................................................................................................11

3. Faze procesa odlučivanja preduzeća “REMEX d.o.o”...........................................................13

ZAKLJUČAK................................................................................................................................16

LITERATURA..............................................................................................................................17

UVOD

Odlučivanje se definiše kao kontinuirani proces koji započinje uočavanjem problema i završava donošenjem odluke. To je proces koji obuhvata uočavanje problema,pripremu odluke, donošenje odluke i kontrolu provođenja. Poslovno odlučivanje je izbor između dvije ili više alternativa rješavanja nekog problema u poslovnim situacijama.

U ovom seminarskom radu objasnili smo šta je to poslovno odlučivanje, te smo primjerom iz firme d.o.o ''Remex'' Tuzla pojasnili sve faze odlučivanja pojedinačno.

Predmet ovog seminarskog jeste proučavanje firme koja se bavi automobilskom industrijom.

Pronašli smo problem našeg preduzeća, i uzrok problema, te smo prešli i kroz sve ostale faze

procesa odlučivanja, kao što su : Snimanje i analiza postojećeg stanja, traženje inačica rješenja

problema, vrednovanje inačica rješenja problema, donošenje odluka, provođenje odluke,

kontrola provođenja odluke.

Problem rada jeste pronaći poslovni problem i uzrok problema, te analizirati isti i pronaći nabolji

način za rješavanje tog problema. Problem preduzeća o kojem govorimo jeste kako upravljati

zalihama, odnosno naći optimalan način njihovog upravljanja, te kako i na koji način to postići.

Cilj rada jeste da se problem riješi na najbolji i najlakši način, uz što manje posljedica, sa što više

uspjeha, ne samo što se tiče samog problema, nego poslovanja firme uopće.

 

1. Proces odlučivanja

Odlučivanje se definiše kao kontinuirani proces koji započinje uočavanjem problema i završava

donošenjem odluke.

Buble definiše proces odlučivanja na sljedeći način:1“Proces odlučivanja je misaoni proces koji

ima svoj tok i koji se podvrgava određenim pravilima, a u konačnici završava donošenjem

odluke kao rezultatom izbora između više alternativnih pravaca djelovanja orijentisanih ka

ostvarenju cilja.Proces odlučivanja čini prepoznavanje i biranje mogućih rješenja koja vode do

nekog stanja rezultirajući izborom akcije koju treba poduzeti ili strategije koju treba primijeniti u

praksi“.

Proces odlučivanja može trajati duže i kraće vrijeme.

Proces koji traje kraće vrijeme uglavnom se odnosi nasvakodnevno donošenje rutinskih i manje

značajnih odluka kako za život pojedinca tako i za poslovanje organizacije. Rutinske odluke se

donose spontano, a pojedinci u većini slučajeva ne zapažaju donesene odluke.

Negativne posljedice ovakvih odluka su manje značajne i uvelike ne utječu na poslovanje

preduzeća.

Proces koji traje duže vrijeme odnosi se na donošenje važnih odluka koji određuju živote kako

pojedinca (kada je riječ o odlučivanju u privatnom životu), tako i organizacija (kada je riječ o

odlučivanju u poslovnom svijetu).

Odluke od velikog značaja za poslovanje preduzeća su strateške odluke, tj.odluke koje donose

menadžeri na najvišem menadžerskom nivou.

Strateške odluke karakteriše duži vremenski period tj. duži proces odlučivanja. Takve odluke

karakteriše visok nivo znanja o problemu i nerijetko nedostatak vremena u kojem se odlučuje.

Ove odluke značajne su za cjelokupno poslovanje i egzistiranje poslovnog subjekta.

Strateške odluke moraju biti planski pripremljene, analizirane i odogovorno donesene u pravo

vrijeme.

1Buble, M., Management, Ekonomski fakultet Split, Split, 1993.,str. 202.

1.1. Faze procesa odlučivanja

Proces donošenja odluka traje određeni vremenski period čija duljina ovisi o kompleksnosti i

značaju pojedine odluke. Brojni autori su dali svoje mišljenje o broju faza od kojih se sastoji

proces donošenja odluka. U sljedećem slikovnom prikazu mogu se vidjeti sličnosti u definisanju

faza procesa odlučivanja većeg broja poznatih autora.

Slika 1.: Faze procesa odlučivanja

Izvor: stručno predavanje prof. Darko Tipurić (www.efzg.hr)Pristupljeno dana: 23.03.2015

Analiziranjem slike dolazimo do zaključka da se većina autora slaže oko sljedeće podijele faza

procesa odlučivanja na:2

1. Identifikacija problema,

2. Definisanje zadataka

3. Snimanje i analiza postojećeg stanja

4. Traženje inačica rješenja problema

5. Vrednovanje inačica rješenja problema

2Sikavica P., Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999., str. 132

6. Donošenje odluka

7. Provođenje odluke

8. Kontrola provođenja odluke.

Svaka od ovih faza ima svoje specifičnosti i nalaže da prilikom prelaska na prvu sljedeću

kvalitetno realiziramo prethodnu. Proces odlučivanja je takav da omogućava povratnu vezu

među fazama. U nastavku se ćemo se u kratkim crtama osvrnuti na gore spomenute faze.

1. Identifikacija problema

Kao što je već navedeno, proces odlučivanja započinje kada menadžer shvati da je problem

nastao isamom identifikacijom tog problema. Sasvim je logično da je identifikacija problema

prvi korak procesa odlučivanja, jer se na odlučivanje i upućujemo pošto se suočavamo sa nekim

problemima koji su nastali u poslovanju preduzeća i organizaciji preduzeća. Problem je bitno

prepoznati iuočiti u što ranijoj fazi njegovog nastanka, jer od toga zavisi i uspjeh, ne samo

preostalih faza u procesu odlučivanja, već iuspjeh cjelokupnog procesa odlučivanja. Za fazu

identifikacije problema veže se dijagnosticiranje problema koje se može usporediti s odabirom

smjera kretanja dok hodamoulicom ka nekom cilju.

Pogrešno izabran put koštat će nas gubitka više vremena i energije da bi došli do zacrtanog cilja

puta.

Ova faza naziva se jos idijagnosticiranje problema.3

Upotreba pojma dijagnosticiranje upućuje na sličnost poslovnog odlučivanja i medicinskog

tretmana. I u poslovnom odlučivanju kao i u medicini pogrešna dijagnoza stanja rezultirat će

pogrešnom dijagnozom, što će u konačnici dovesti do nerješavanja datog problema.

Dakle, tačna identifikacija, odnosno dijagnosticiranje problema od izuzetnog je značaja za

uspješno poslovno odlučivanje.

U fazi identifikacije problema važnoprocijeniti sam problem, te odrediti i shvatiti uzroke

problema.

Ukoliko je u samom startu problem pogrešno definisan, te uzroci problema nisu tačno uvrđeni i

preostale faze u proesu odlučivanja su potpuno beskorisne i nepotrebne.

3Ibidem, str. 133

Ova je faza ključna za uspjeh cjelokupnog procesa odlučivanja, jer pogrešno identificiran

problem prisiljava na rješavanje drugog problema koji nam u početku nije bio cilj i tada cijeli

proces donošenja odluka nema smisla.

Zato je od bitne važnosti naglasiti da u procesu odlučivanja problem je potrebno identifikovati

sveobuhvatno i cjelovito, tj. u potpunosti, ali što je još važnije, i ispravno odnosno precizno i

tačno.4

U procesu odlučivanja treba izbjegavati žurbu ibrzoplete odluke, jer se to može višestruko

negativno odraziti na sam proces odlučivanja.

Dakle, u procesu odlučivanja poželjno je ne zuriti i ne odabrati prvo rješenje koje se čini

zadovoljavajuće, jer daljnim tokom procesa odlučivanja pojavit će se idruga, u pravilu bolja

rješenja problema.

2. Definisanje zadataka

Nakon što smo izvršili indentifikaciju problema, slijedi druga faza procesa odlučivanja-

definisanje zadataka, tj. određivanje onoga što trebamo učiniti.

Definisanje zadataka predstavlja fazu u kojoj određujemo ono što treba učiniti, odnosno ono što

treba ostvariti. Zadaci odlučivanja predstavljaju standarde koji se koriste pri stvaranju mogućih

rješenja problema i njihovoj procjeni, pri provedbi odluke kao i pri kontroli učinaka provedene

odluke.

Moraju biti jasni, određeni i razumljivi, kao i posebni za datu situaciju odlučivanja. U ovisnosti

od jasnoće definisanih zadataka, kao i realnih mogućnosti za ostvarivanje ciljeva utrošit će se,

više ili manje vremena u preostalim fazama procesa odlučivanja.

Definisanje zadataka je kompleksno i složeno, i blisko je povezano sa fazom definisanja

problema. Ukoliko je problem jasno i precizno definisan, i samo definisanje zadataka je lakše.

Od načina na koji su definisani zadaci problema poslovnog odlučivanja zavisi i uspješnost

sprovođenja i realizacije ostalih faza procesa odlučivanja, i uvijek predstavlja izazov za

menadžment preduzeća, ali i same menadžere.

U zavisnosti od jasnoće definisanja zadataka, kao i realnih mogućnosti za ostvarivanje zadataka

utrošit će se, više ili manje, vremena u preostalim fazama procesa odlučivanja.

4Ibidem

Moguća je i situacija da se menadžment preduzeća “podijeli” oko toga šta treba uraditi, tj. koji je

prioritetni zadatak, i takva podjela rezultirat će poteškoćama u narednim fazama procesa

odlučivanja.

Stoga je izuzetno važno postizanje koncenzusa top menadžmenta oko definisanja zadataka

preduzeća, posebno kada je riječ o krucijalnim, vitalnim i strateškim pitanjima.

3. Snimanje i analiza postojećeg stanja

Fazu snimanja i analize postojećeg stanja karakteriše utvrđivanje onoga što imamo na

raspolaganju za rješavanje problema koji je uočen i kojeg želimo riješiti.

Vrši se detaljna analiza postojećeg stanja, tj. radi se inventarizacija svega onoga što nam može

pomoći u rješavanju problema. Analiziraju se postojeći materijalni resursi, kadrovski potencijali

i ostala sredstva koja nam stoje na raspolaganju.

U ovoj se fazi pojavljuju ograničenja u odlučivanju. Razlozi ograničenja su dostupnost

informacija, sredstava i vremena, nejasne okolnosti odlučivanja i osobna ograničenja donositelja

odluka. Prepoznavanje ograničenja u odlučivanju je od izuzetne važnosti za proces poslovnog

odlučivanja i donosilac odluke mora voditi računa o ograničenjima, koja predstavljaju okvir

unutar kojeg možemo tražiti inačice rješenja problema.

Kada ne bi bilo ograničenja u odlučivanjum odluke bi se lakše donosile, ne bi postojao

ograničavajući faktor, s druge strane, nepostojanje ograničenja u poslovnom odlučivanju

povećao bi broj mogućnosti rješavanja problema, pa bi to produžilo, usporilo i otežalo proces

poslovnog odlučivanja.

Ako odluku definišemo kao izbor između želja i mogućnosti, onda se u rijeći “mogućnost” kriju

sva ograničenja u odlučivanju kao njihovom sintetičnom izrazu.

Ograničenja u odlučivanju ograničavaju izbor mogućih inačica problema.5 Ona reduciraju izbor

odluke na manji broj mogućih inačica zbog čega je i potrebno odrediti okvir unutar kojeg se

rješenje problema, s obrzirom na prisutna ograničenja, može kretati.

I kod ograničenja u odlučivanju postoji hijerarhija, tako što ograničenje više razine predstavlja

okvir za ograničenje niže razine. Ograničenja u odlučivanju često onemogućavaju postizanje

željenog cilja.

5Mescon M., Albert M., Khedouri F., Menagment, Harper and Row, New York, 1985., str. 179.

Ograničenja u poslovnom odlučivanju mogu biti:6 nepotpunost informacija donositelja odluka,

povremeno ograničenje unutar kojeg treba donijeti odluku, nejasne okolnosti odlučivanja, osobna

ograničenja donositelja odluka (stil odlučivanja, radni pritisak, želja za prestižem, osjećaj

nesigurnosti) i neodovoljna sredstva za ostvarenje cilja.

4. Traženje inačica rješenja problema

Ovu fazu karakteriše traženje odnosno generiranje inačica rješenja problema. Ovdje se ne

vrednuju inačice rješenja problema, već se inačice navode kao mogućnosti rješenja problema.

Dobro je da se generira veći broj inačica rješenja problema, ali opet ne treba pretjerivati, treba i u

tome imati mjeru.

Potrebno je prikupiti više mogućih inačica za rješavanje problema prije donošenja konačne

odluke.

Razlog prikupljanja većeg broja inačica je u tome da predstavljaju veću mogućnost za izbor

najboljeg rješenja. Menadžeri moraju imati u vidu da neki problem može imati veći broj

optimalnih rješenja, pa je potrebno razmotriti sve moguće varijante rješenja problema. Veći broj

inačica predstavlja iveću mogućnost za izbor najboljeg rješenja, ali povećava i troškove u fazi

vrednovanja inačica. Ukoliko je, i pored ograničenja o kojima je bilo riječi, broj inačica još

uvijek suviše velik, ekstremna rješenja problema treba eliminirati, a broj inačica rješenja svesti

na razuman broj. Generiranje većeg broj inačica potrebno je zbog toga što svaki problem ima

nekoliko zadovoljavajučih rješenja, a uvijek je samo jedno najbolje.7

Kako bismo mogli izabrati najbolje rješenje potrebno ga je imati u “paketu” ponuđenih inačica.

Kod generiranja inačica rješenja problema treba imati u vidu da određeni problem može imati

veči broj (optimalnih) rješenja pa je potrebno razmotriti sve moguće varijante rješenja problema.

Međutim, kod određivanja broj inačica rješenja problema postoje i određena ograničenja koja se,

u prvom redu, odnose na vrijeme koje nam stoji na raspolaganju za rješavanje problema, ali i na

važnost same odluke kojom se određeni problem treba riješiti.

6Koontz H., Weihrich H., Management, Mc Graw-Hill Book Company, New York, 1980., str. 1097Gordon J. R., Mondy R.W., Sharplin A., Premeaux S. R., Management and Organization Behavior, Allyn and Bacon, Boston, 1990., str. 176.

5. Vrednovanje inačica rješenja problema

Vrednovanje inačica rješenja problema predstavlja fazu u procesu donošenja odluka u kojoj se

sve moguće inačice ocjenjuju kvantitativnim i kvalitativnim metodama. U vrednovanju se

podjednako koriste obje analize. Rezultate kvantitativne analize trebamo dopuniti s rezultatima

kvalitativne analize. Kvalitativna analiza prvenstveno zavisi od znanja i sposobnosti

menadžmenta koji donosi odluku. Kvantitativni čimbenici se mogu izraziti matematičkim

jezikom, tj. brojkama, što znači da se mogu izmjeriti. U kvantitativne čimbenike mogli bismo

ubrojati vrijeme i troškove. Za razliku od kvantitativnih čimbenika, kvalitativno vrednovanje

pojedinih inačica predstavlja daleko veći problem u poslovnom odlučivanju. Pod kvalitativnim

čimbenicima podrazumijevamo političko stanje i politička kretanja, stabilnost ili nestabilnost

okoline, rizik tehnoloških promjena, odnos sa radnicima itd. Te čimbenike je teško mjeriti i

upoređivati, a oni su često od presudnog uticaja i značaja. Potrebno je prvo analizirati

kvalitativne čimbenike, pa tek onda kvantitativne.Nakon procjene pojedine seinačice prihvataju

ili odbacuju.Nakon što se procijene sva potencijalna rješenja treba ih selektirati na manji broj.

Odabrani manji broj se dodatno ocjenjuje i biraju se one inačice s obzirom na troškove, koristi i

vjerojatnosti da će se očekivana isplativost ostvariti.

Svaka inačica ima svoje pozitivne i negativne aspekte,i da bismo se opredijelili potrebno ih je

uspoređivati. Međutim, nije toliko bitan broj pozitivnih, odnosno negativnih strana svake od

inačica, već njihova težina, važnost odnosno značenje za konkretno rješenje problema.

Da bismo lakše ocijenili pozitivne i negativne strane svake pojedinačne inačice, možemo

seposlužiti odjenom od 1 do 5. Nakon tooga ćemo dobiti zbir pozitivnih odnosno negativnih

ocjena, koji ce nam olakšati selekciju pojedinih inačica. Procjena svake inačice se može vršiti i

na bazi isplativosti svake od njih, s obzirom na troškove, koristi i vjerovatnoću da će se

očekivana isplativost ostvariti.

Kod analize vrednovanja inačica rješavanja problema izuzetno je važno utvrditi stupanj

vjerojatnoće određenog rezultata, pa se uvijek treba radije prikloniti onom rješenju koje

nudimanji rezultat (gledajući apsolutni iznos), ali s većom vjerovatnoćom za ostvarivanje, nego

povoljnijem rezultatu, ali s malom vjerovatnoćom za ostvarivanje.

6. Donošenje odluka

Nakon pet iscrpnih faza dolazi se do faze u kojoj se bira najbolje ocjenjena inačica. Donošenje

odluke bit će jednostavno ako je bila moguća adekvatna volarizacija svake od ponuđenih inačica.

U suprotnom, donošenje odluke temeljit će se na intuiciji ili prosuđivanju, a tada ne možemo sa

sigurnošću znati jesmo li donijeli najbolju odluku. Prilikom donošenja odluke moramo uzeti u

obrzir postojeće okolnosti i ograničenja. Ako nam se čini da problem može biti riješen samo na

jedan način, to je u pravilu i pogrešan način iznak da nismo dobro oučili problem koji trebamo

riješiti.

U izboru najpovoljnije inačice, odnosno u donošenju optimalne odluke, nije moguće uvijek

izabrati najbolje maksimalno rješenje. Često ćemo se morati zadovoljiti i sa zadovoljavajućim

rješenjem.8

Sposobnost izbora najbolje od mogućih inačica dijeli uspješne od neuspješnih menadžera. Treba

izabrati onu inačicu koja obećava ostvarivanje najboljih rezultata.

Međutim, kako naglašava Gordon,9to i nije nimalo jednostavno, a još je teže donositi odluke pod

vremenskim pritiskom i u kriznim situacijama.

U oba navedena slučaja povećava se vjerovatnost pogreške. Ukoliko se menadžer nalazi u

situaciji da nema dovoljno vremena na njemu je veliki pritisak jer odluka mora biti donesena

brzo. Isto vrijedi i za kriznu situaciju u kojoj nastupa panika, šok, blokada, koji također

povećavaju vjerovatnost pogrešno donesene odluke.

Uspješni su oni menadžeri koji u takvim situacijama ne gube razum i pokušavaju u datim

okolnostima izvući maksimum, nažalost, mnogi nisu to u stanju učiniti.

7. Provođenje odluke

Važnost ove faze je u tome da se menadžer mora potruditi kako bi donesena odluka bila

provedena s ciljem rješavanja problema. Ukoliko ne dođe do provođenja odluke, a preduzeće i

8Duncan W. Jack, Great Ideas in Management, Jossey- Bass Publishers, San Francisco- London, 1989., str. 76.9Gordon J.R., Mondy R.W., Sharplin A.,Premeaux S. R., op. cit. pod. 7, str. 176.

dalje negativno posluje zbog prethodno definisanog problema, smatra se da je cijeli proces

donošenja odluka bio besmislen.

Važnost ove faze Sikavica i saradniciobjašnjavaju sljedećim:10

“Problem kvalitetnog provođenja donesenih odluka jedna je od najvažnijih vještina po kojima se

razlikuje uspješan od neuspješnog menadžmenta. Menadžment mora biti sposoban uskladiti sve

donesene odluke, koje se donose na različitim organizacijskim razinama i od različitih subjekata

odlučivanja.”

Stoga donosioci odluka, a posebno menadžment preduzeća moraju voditi brigu da se donesene

odluke i provedu, odnosno implementiraju.

8. Kontrola provođenja odluke

Posljednja faza u procesu donošenja odluka je proces kontrole, ali ne i najmanje važna.

Istovremeno i paralelno sa procesom provođenja odluke provodi se i proces kontrole provođenja

odluke. Kontrola provođenja odluke započinje sa fazom identifikacije problema, a završava se sa

fazom kontrole.

Proces kontrole predstavlja verifikaciju cijelog prijeđenog puta u procesu odlučivanja, daje

odgovor na pitanje da li je odluka uopšte provedena, a ako je provedena, kako je provedena i

kakve rezultate donosi organizaciji.

Važnost ove faze prvenstveno je u tome što kontrola osigurava uočavanje budućih problema.

Kontrola se provodi na različite načine, a najčešći su sastanci menadžmenta i razgovori o

tekućim problemima. Što je kontrola učestalija mogućnost iznenađenja problemom je manja te je

lakše reagirati i intervenirati na brojne utjecaje iz okoline koji djeluju na preduzeće.Sve faze

procesa odlučivanjasu podjednako važne, jer ukoliko neka od faza nije na kvalitetan način

riješena može dovesti u pitanje funkcionisanje cjelokupnog procesa odlučivanja.

2. Preduzeće „REMEX d.o.o“

Preduzeće Remex doo osnovano je 1992 godine sa prvenstvenom djelatnošću prodaje filtera, rezervnih dijelova a rudarske i građevinske mašine te tešku mehanizaciju.10Sikavica P., op. cit. pod. 2, str. 142.

Sjedište Remex-a je u Tuzli.

Remex je od početka 2007 godine preuzeo zastupništvo automobilskih brandova Ford i Mazda.

Nakon prve uspiješne godine Remex je nagrađen kao najuspiješniji prodavac u ovlaštenoj mreži U BiH.

Neprekidan progres novih tehnologija i alata (u servisu) te novih automobilskih tehnologija i prodajnih pristupa (u prodaji) svakako traže stalna ulaganja u opremljenost objekta ali i u obrazovanje prodajno-servisnog kadra. Sve te zadatke, prema visokim standardima brandova koje zastupaju, iz godine u godinu uspiješno obavljaju djelatnici i uprava preduzeća Remex.

Preduzeće Remex doo 2013 godine proširuje svoje usluge na autolimarske i autolakirerske radove sa najmodernijom tehnologijom koju traži današnje tržište te otvaraju svoju vlastitu lakirnicu. Njihov cilj je da klijent mora uvijek biti na prvom mjestu, zadovoljan brzinom i kvalitetom njihove usluge.

Obučeno tehničko osoblj pomaže za održavanje vozila u savršenom stanju i sigurnim za vožnju. Korisnici mogu očekivati vrijednost za uložena sredstva, profesionalnu uslugu i visoko kvalitetne dijelove od osoblja koje najbolje poznaje korisnikovo vozilo.

Raspolažu sa savremeom i dobro opremljenom radionicom te stručnim kadrom za brz i kvalitetan popravak vozila. Pravilnim održavanjem u ovlaštenom servisu osiguravaju korisnicima izbjegavanje nepotrebnih troškova popravke zbog pogrešnog korištenja, zapuštanja ili nepropisnog održavanja. Dakle vrše usluge redovnog održavanja vozila u garantovanom roku i izvan njega.

Dijagnostika kvarova na savremenim dijagnostičkim uređajima :

- Specijalni alati- Kompijuterska optika- Montaža i balansiranje guma- Provjera i punjenje klima uređaja- Izvođenje limarskih i lakirerskih radova.

Od početka 2014 godine pored brandova koje već zastupaju ovlašteni su prodavači vozila i ovlašteni serviser te prodavač rezervnih dijelova za brandove : Fiat, Alfa Romeo, Lancia, Fiat Professional, Abarth, Jeep.

Pored vozila koja imaju u ponudi tu imamo i korištena vozila tačnije vozila koja se koriste za potrebe preduzeća, zatim specijalna vozila i nadogradnja koja su u ponudi kao što su : specijalno vozilo-hladnjača, specijalno vozilo za prikupljanje i odvoženje laganog kabastog otpada i specijalno vozilo-hitne pomoći.

3. Faze procesa odlučivanja preduzeća “REMEX d.o.o”

1. Faza- Identifikacija problema

Uzimajući u obzir današnji ubrzani razvoj tehnologija i automobilske industrije i mnoge inovacije koje dolaze na tržište tako dolazi i do promjena preferencija potrošača. Nabavkom gotovih proizvoda kao i potrošnih materijala u većoj količini dolazi do povećanih troškova kao što su održavanje, zastarijevanje i još razni troškovi koji se obračunavaju za vozila koja se nalaze u ponudi više od godinu dana. S obzirom na te troškove koje smo naveli kao i mnogi drugi troškovi poput skladištenja radnici preduzeća Remex su ustanovili problem koji bi trebali da riješe. Sa takvim rezultatima radnici preduzeća Remex su se obratili svom izvršnom direktoru i priložili mu troškove koje ostvaruju sa trenutnim zalihama koje to preduzeće posjeduje.

2. Faza- Definisanje ciljeva

Glavni cilj preduzeća je da zadovolje potrebe svojih kupaca. A da bi i nastavili to i obavljati sa

boljim efektom tj. da bi dodatne troškove koje ostvaruju mogli usmjeriti na poboljšavanje

pružanja usluga kao i kvalitetnijim dijelovima i sl. morali su pronaći način da smanje troškove

upravljanja zalihama. Primjenjeni načini smanjivanja troškova tj.boljim upravljanjem zalihama

preduzeću bi ostalo više sredstava i ta bi sredstva usmjerili isključivo na još kvalitetniji način

pružanja usluga potrošačima kojima bi oni bili zadovoljni.

3. Faza- Snimanje i analiza postojećeg stanja

Preduzeće posjeduje glavnu poslovnicu u kojoj se nalazi nekoliko novih automobila koji su namijenjeni prodaji kao i nekoliko skladišta u kojima se nalaze potrošni materijali za preduzeće, rezervni dijelovi koji se nalaze u prodaji i sl. kao i potrošni materijali koji se nalaze u prostorima za pružanje usluga servisiranja, lakiranja i etc. U svim tim objektima je potrebno izvršiti balansiranje zaliha.

Postoje dvije opcije od kojih je jedna da se ne učini ništa. To znači da preduzeće ne bi mijenjalo ništa ostavivši sve kako i jeste. Uz sve navedene troškove.

Druga opcija je da se zalihe nabavljaju po potrebama uz određeni nivo zaliha do kojeg se dolazi prije nove nabavke to bi mogli nazvati limitom. Primjenom ove opcije preduzeće bi uštedjelo mnoge troškove kao i mogućnosti propadanja zaliha. Na ovaj način bi se vršila nabavka svake sedmice s obzirom da je za određenu narudžbu potrebno 3-4 dana da stigne do poslovnice iz inostranstva,preduzeće bi moralo nabavku vršiti prije na toliko vremena kako bi zalihe stigle na vrijeme. Takođe pozitivna stvar ove opcije je, da bi preduzeće na taj način minimiziralo broj skladišta koja su zauzeta bez potrebe, i zatim u tom objektu otvorilo neki dodatni servis.

Preduzeće je donijelo odluku da prihvati drugu opciju.

4. Faza- Traženje inačica rješenja problema

Osobe koje su zadužene za nabavku auto dijelova kao i modela automobila sastavljaju novu ponudu sa manjom količinom koju su prije toga procijenili da bi bila dovoljna za sedmičnu potrebu. Takođe je upravni direktor angažovao radnike da se skladišta očiste i oslobodi prostor. Radnici su izvršili premiještanje i oslobodili jedno skladište tako što su iz jednog izvršili premiještanje u drugo. Na taj način preduzeću ostaje jedno slobodno i jedno upotrebno skladište.

5. Faza- Vrednovanje inačica rješenja problema

Preduzeće je uzelo u obzir izračunate troškove koje ostvaruje načinom kojim je upravljalo zalihama. Kada su se izvršila poređenja i analiziralo svo stanje odlukom koju bi preduzeće donijelo, uviđeno je to da bi znatna sredstva ostala preduzeću na raspolaganju. Ta sredstva preduzeće bi ulagalo u načine pružanja usluga koja bi dovela do povećanja profita a samim time i onoga što je preduzeću najvažnije je prvenstveno zadovoljenje kupaca.

6. Faza- Donošenje odluke

Iz predhodne faze preduzeće zaključuje koja je opcija najbolja za njega odnosnu koju odluku donijeti. Već je gore navedeno da je to druga opcija to jeste da se izvrše promjene upravljanja zalihama. U predhodnoj fazi imamo jasna pojašnjenja šta bi preduzeće ostvarilo donošenjem te odluke. Odluku je donio upravni direktor smatrajući da će na taj način ostvariti bolji poslovni rezultat.

7. Faza- Provođenje odluke

Preduzeće izabranu odluku je i implementiralo. Narudžbe su poslane sa novim količinama potrošnih materijala, polu proizvoda kao i gotovih proizvoda. S obzirom da je se skladiše oslobodilo preduzeće je izvršilo preuređenje tog objekta i napravilo novi poslovni prostor i to za pružanje autolakirerskih usluga.

8. Faza- Kontrola provođenja odluke

Nakon svih ovih faza na kraju imamo i ovu fazu ali i ne najmanje značajnu. Čak šta više ova faza je jako bitna kako bi se ustanovilo da li je donesena prava odluka. Ova faza je pokazala da je preduzeće ostvarilo pozitivne poslovne rezultate provođenjem donesene odluke. Troškovi koje su prije ostvarivali sada su mnogo manji implementacijom ove odluke i ta sredstva koja su uložili u pružanje autolakirerskih usluga su im obezbjedila profit koji znatno više pokriva troškove. Naravno, i ono što je najviše bitno za ovo preduzeće je da su im kupci zadovoljni čak su i nadmašili njihova očekivanja uvođenjem ove usluge jer su to ipak kupci ili korisnici koji su godinama uz njih.

ZAKLJUČAK

U prvoj fazi poslovnog odlučivanja identifikovali smo problem našeg preduzeća, a to je kako

upravljati zalihama, odnosno naći optimalan način njihovog upravljanja, te kako i na koji način

to postići. U drugoj fazi koja se odnosi na definisanje ciljeva došli smo do spoznaje da je cilj

preduzeća da zadovolji otrebe svojih kupaca. Zatim, u trećoj fazi, nakon razmatranja opcija,

donešena je odluka da se prihvati opcija da se zalihe nabavljaju po potrebama uz određeni nivo

zaliha do kojeg se dolazi prije nove nabavke, to bi mogli nazvati limitom. U četvrtoj fazi koja

obuhvata traženje inačica rješenja problema uz dogovor upravnog direktora i radnika, firma je

dobila jedno slobodno i jedno upotrebno skladište. U petoj fazi procesa odlučivanja ustanovljeno

je da je ovo rješenje problema mnogo isplatnije i da bi ostavilo mnogo više novca u firmi. U

šestoj fazi preduzeće donosi odluku i zaključuje koja je opcija najbolja za njega, zatim se odluka

odobrava. Sedma faza predstavlja provođenje odluke koja je donešena kako bi se problem rješio,

i pojašnjava same korake koji čine tu fazu. Sedma faza je najbitnija u procesu, da se odluka

sprovede na pravi nsčin kako ne bi došlo do bilo kakvih komplikacija i nerješivih prepreka. U

osmoj, finalnoj fazi, u kojoj se vrši kontrola povođenja odluke bitno je da uvidimo da je

donešena prava odluka, i da je cijeli proces završio uspješno.

Iz našeg rada zaključili smo da je poslovno odlučivanje jako bitan proces za uspjeh i stabilnost

svake firme, te da bi se trebao uspješno završiti u većini slučajeva ako se pravilno i ozbiljno

pristupi svakoj od navedenih faza procesa odlučivanja. Uz prave radnike i stručnog direktora

proces bi se trebao završiti uspješno, bez ikakvih većih komplikacija.

LITERATURA

1. Buble M., Management,Ekonomski fakultet Split, Split, 1993.

2. Duncan W. J., Great Ideas in Management, Jossey- Bass Publishers, San Francisco- London, 1989.

3. Gordon J. R., Mondy R.W., Sharplin A., Premeaux S. R., Management and Organization Behavior, Allyn and Bacon, Boston, 1990.

4. Koontz H., Weihrich H., Essentials of Management, Fifth Edition, Mc Graw-Hill Publishing Company, New York, 1990.

5. Mescon M., Albert M., Khedouri F.: Menagment, Harper and Row, New York, 1985.

6. Sikavica P., Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999.

7. www.efzg.hr (pristup na dan 23.03.2015.)