PREDMET I SADRŽAJ SOCIJALNE MEDICINESocijalna medicina i organizacija zdravstva je nauka o organiziranoj primjeni suvremenih znanja iz medicine u zdravstvenoj zaštiti ljudskih grupa i naroda. Socijalna medicina predstavlja sponu kliničke i preventivne medicine sa drugim srodnim naukama, prevenstveno sociologijom, ekonomikom, antropologijom, matematikom, pravom, tehnologijom, organizacijom i drugim.

Predmet socijalne medicine i odnos prema predmetu kliničke medicine:- socijalna medicina se posvećuje zdravlju i bolesti zajednice - klinička medicina se bavi

problemima bolesti pojedinca- socijalna medicina težište uzroka u oboljenjima traži u društvenim promjenama - klinička

medicina u biološkom sadržaju- u socijalnoj medicini pacijent je subjekat (aktivni sudionik) - u kliničkoj medicini pacijent je

najčešće objekat (pasivni sudionik) u rješavanju bolestiNa taj način socijalna medicina dobija još jednu značajnu funkciju, a to je funkcija integracije (objedinjavanja) cjelokupne terapeutsko-kliničke, preventivne i rehabilitacione medicine u praksi, zaštiti i unapređenju zdravlja stanovništva.

PREDMET I SADRŽAJ SOCIJALNE MEDICINESuštinska razlika između socijalne medicine, sa jedne strane, te kliničkih i preventivnih disciplina, sa druge strane, je u tome što se socijalna medicina bavi organiziranom primjenom svih medicinskih znanja u društvu i ljudskim zajednicama.

Globalni sadržaj socijalne medicine predstavlja:1. Organizacija prenošenja znanja o stanju zdravlja stanovništva, njegovoj specifičnoj i općoj

patologiji i novim naučnim otkrićima u medicini2. Društveno-ekonomski sistem širih i užih ljudskih zajednica koji direktno i indirektno u

odnosu sa zdravljem;3. Primjena odgovarajuće tehnologije u zdravstvenoj zaštiti stanovništva;4. Adekvatno upravljanje i organizaciju makro i dijelova mikrosistema zdravstva sukladno

ekonomskoj moći zemlje.

Iz ovog proizilazi da je socijalna medicina nauka koja se bavi organiziranom primjenom savremenih medicinskih znanja putem odgovarajuće tehnologije u zaštiti i unapređenju zdravlja ljudi i njihovih zajednica.

Primjena savremenih medicinskih znanja u praksi zaštite zdravlja ima za cilj da u granicama socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih prilika postigne:

- Efikasnu zdravstvenu zaštitu - znači korist koju dobiva pojedinac ili grupa ljudi od zdravstvene djelatnosti putem liječenja na osnovu, najnovijih saznanja određene medicinske discipline.

- Ekonomična zdravstvenu zaštitu – za novčana sredstva, koja društvo može izdvojiti za zaštitu, obezbijedi maksimalni zdravstveni standard građana u odnosu, na uložena sredstva.

- Racionalnu zdravstvenu zaštitu - obezbjedenje zdravstvene usluge osiguraniku na najbrži i najednostavniji način, bez praznog hoda (čekanja), bez paralelizma (ponavljanja intervencija) ili odugovlačenja u savremenim dijagnostičkim, terapeutskim i rehabilitacionim postupcima.

1

OPĆE KARAKTERISTIKE I STRUKTURA ZDRAVSTVENOG SISTEMAZdravstvo je složen i otvoren makrosistem od posebnog društvenog državnog i međunarodnog interesa. Sistem zdravstva čini veliki broj njegovih podsistema (mikro-sistemi), kao njegovi sastavni dijelovi. To su u prvom redu:

1. Stanovništvo (socijalna medicinska dijagnostika i indikatori zdravlja);2. Mreža zdravstvenih ustanova3. Zdravstveni kadar;4. Medicinsko obrazovanje;5. Naučno istraživački rad;6. Zdravstvena ekonomika (financiranje zdravstva)7. Zdravstvena ekologija;8. Farmaceutska sanitetska proizvodnja i snabdjevanje;9. Uloga države u zdravstvenoj zaštiti - ministarstvo zdravlja.

Svaki od ovih podsistema ima svoju liniju mikrosistema kao npr: zdravstvene ustanove - domovi zdravlja, sa zdravstvenim stanicama, a ove sa mrežom ambulanti,

laboratorija i slično) medicinske škole i fakulteti sa podsistemima srednjih medicinskih škola, viših medicinskih škola, i

prve i druge se poslije granaju na smjerove kao što su: škole za sestre, laborante, fizioterapeute i si. Visoke medicinske škole-fakulteti se granaju na medicinski, stomatološki, farmaceutski fakultet.

Vrijednost i kvalitet bilo kog društvenog sistema procjenjuje se stepenom usklađenosti i zajedničkog funkcioniranja njegovih podsistema pojedinačno i svih zajedno.

Nažalost, današnji stepen usklađenosti je u mnogim zemljama je veoma nizak i neusklađen.Dobra ilustracija neusklađenosti zdravstvenog sistema sa potrebama građana je:

u velikom broju nezadovoljnih korisnika zdravstvenim uslugama velikog broja nezaposlenih školovanih zdravstvenih radnika, nekontroliranom potrošnjom u zdravstvu, neadekvatnom i nedovoljnom proizvodnjom potrebnih lijekova, nekontroliranom životnom okolinom, odsutnom kontrolom kvaliteta i bezopasnosti zdravstvenih usluga (tretmana), nedovoljnim naučnim rješenjima u boljoj organizaciji sistema i si.

Disharmonija pojedinih podsistema u makrosistemu zdravstva onemogućava bilo kakav planski razvoj, zdravstvenih kadrova, sredstava opreme i objekata, neophodnu svakodnevnu međusobnu povezanost i saradnju.

Poželjni odnosi u zdravstvenom sistemuHarmonična povezanost i funkcionalnost i sistema pojedinačno i sistema u cjelini. Ovisno o stepenu podudarnosti pojedinačnih elemenata podsistema, proizvodio bi se poželjan efekat pojedinačnog i ukupnog funkcioniranja zdravstvenog sistema, kao stoje:

planski proizvod zdravstvenih kadrova, odgovarajuća mreža zdravstvenih organizacija, adekvatna proizvodnja farmaceutskih preparata, veći rezultati naučno-istraživčkog rada u oblasti medicine, veći kvalitet i efektivnost zdravstvene zaštite, sve u interesu korisnika zdravstvene zaštite tj.

brze i efikasne zdravstvene usluge i ukupne zdravstvene zaštite.

2

RAZVOJ ZDRAVSTVENOG SISTEMA U BIH POSLJE II SVJ. RATAI - Kumulativni period 1946 -1960 - Cjelokupan razvoj i programski rad zdravstva odvijao se brzo i uspješno a glavno težište cjelokupnog sistema zdravstva predstavlja primarna zdravstvena zaštita (PZZ), sa velikim angažovanjem stanovništva, priučenog medicinskog kadra, medicinskih sestara, a oskudnog broja liječnika. Karakteristika ovog perioda je suzbijanje zaraznih oboljenja, maluntricija putem ambulanti u svakom najmanjem naselju gradskih i prigradskih područja i terenskih mobilnih ekipa u seoskim područjima.

II – Autarhični period razvoja - 1961-1971. godine je period decentralizacije države i period samoupravljanja, period opuštanja nakon postignutih rezultata i eradikacije najvećeg broja zaraznih i enedemskih oboljenja poslije izvanredno brzog uspostavljanja veoma čvrstog i razgranatog sistema zdravstvenih organizacija u kojima je glavni nosilac bio liječnik opće medicine i medicinska sestra. Pojavljuje se tendencija uticaja specijalizacija i specijalističkih kapaciteta, i jačanja lokalnih administracija regionalnih i subregionalnih centara i stvaranja lokalnih zdravstvenih sistema u kojima glavnu riječ vode specijalističke i subspecijalističke discipline. Upravo zbog toga taj period nazivamo i strategijom autarkičnog razvoja gdje se ostvaruju uži interesi struka bez društvene opravdanosti, dugoročnog jedinstva. U pogledu primarne zdravstvene zaštite, ovo je početak njene krize i njenog sve manjeg uticaja.

III – Neuspjeli planski i kontrolisani razvoj – 1971-1990. - karakterističan po čestim reorganizacijama koje su posljedica konfliktnog stanja i narušene ravnoteže u odnosima PZZ, koju vodi liječnik opće medicine, a u koju ulazi sve veći broj specijalista iz tzv. sekundarne zdravstvene zaštite. Strategijski ovaj period nazivamo periodom neuspjelog planskog i kontroliranog razvoja, i neuspjelog usklađivanja potreba u oblasti zdravstvene zaštite sa aktuelnom patologijom, biološkom kondicijom stanovništva i ekonomskim mogućnostima društva. U ovom periodu se dešava ekspanzija neplanske produkcije zdravstvenih kadrova i najveća stopa nezaposlenih liječnika, stomatologa, farmaceuta i medicinskih tehničara.

IV – Predratni i ratni period 1990-1995. period novog društveno-političkog uređenja zemlje u kom se zdravstvena zaštita ustavnim promjenama ponovo vraća u nadležnost centralnog organa uprave - državnog ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. Tek što je bio pripremljen novi zakon o zdravstvu otpočela je 1991. godine ekonomska blokada zemlje, a početkom 1992. godine i agresija na BiH koja je trajala sve do kraja 1995. godine. U toku petogodišnje blokade i četvorogodišnjeg rata zdravstvo Bosne i Hercegovine funkcionira po starom Zakonu o zdravstvu iz 1986. godine i djeluje autarhično, nekontrolirano, lokalno, bez ijednog zakonskog propisa koji bi obezbijedio jedinstvo civilnog sistema zdravstva sa sanitetskom službom Armije BiH. Tek pred kraj rata donesen je Zakon o organizaciji zdravstvene službe u ratnim uslovima.Unatoč u istoriji ratovanja nezabilježenim ratnim povredama, prvenstveno civila (omjer žrtava je bio l vojnik : 4-5 civila, u drugim ratovima 3 vojnika : l civil) zdravstveni radnici su ostvarili vrhunske rezultate u zbrinjavanju povrijeđenih i oboljelih i prevenciji masovnih zaraznih oboljenja.

V - Sanacija - 1996-2000. U Federaciji BiH Ustavom ovog entiteta zdravstvo se ureduje i koordinira susretno tj. federalno ministarstvo zdravstva sa kantonalnim ministarstvima. To će u narednom periodu otežavati harmoničnu sanaciju i razvoj ove djelatnosti i stvarati uslove za nejednakost kvaliteta zdravstvene zaštite na cjelokupnoj teritoriji Federacije.Ukupnu orijentaciju u razvoju zdravstva u ovom periodu treba usmjeriti na jačanje PZZ putem tima obiteljske medicine odnosno obiteljskog liječnika i medicinske sestre.

1946 1960 1970 1991 1996 2000 kumulativni autarhični planski ratna sanacija

destrukcija

3

SOCIJALNO MEDICINSKA DIJAGNOSTIKA LJUDSKIH ZAJEDNICA I INDIKATORI ZDRAVLJAMjerenje zdravstvenog stanja stanovništva jednog područja podrazumijeva prikupljanje objektivnih pokazatelja - indikatora o sastavu, strukturi, organizaciji života tog naroda. Niz specifičnih

demografskih, bioloških, tjelesnih, mentalnih, sociometrijskih, genetskih, pozitivnih i negativnih indeksa zdravlja

Prikupimo ove podatke i analiziramo te na kraju procjenjujemo kvalitet zdravlja ili ustanovimo sociomedicinsku dijagnozu ljudske zajednice od naselja do države

JEDINICE DEMOGRAFSKIH DOGAĐAJA

Domaćinstvo je složena statistička jedinica društvenog značaja, a predstavlja skup osoba koje obično žive zajedno u istom domu. Razne zemlje često različito definišu pojam domaćinstva.Obitelj treba razlikovati od domaćinstva. U evropskim uslovima, obitelj redovno proizilazi iz veze medu osobama suprotnog pola, zasnovane u braku, a obuhvata roditelje, djecu i druge rođake prema širini primijenjene definicije.

Poljoprivredno domaćinstvo je ono u kome se preko 50% ukupnog radnog vremena svih odraslih članova domaćinstva odnosi na radove u poljoprivredi.

Aktivno stanovništvo ili stanovništvo ekonomski aktivno, sačinjavaju osobe koje se uobičajeno bave nekim zanimanjem. Iz ove kategorije se obično isključuju domaćice ili žene koje ostaju kod kuće, čiji rad, smatra se, nema profesionalni karakter.

Pokoljenje označava skup osoba istog uzrasta promatran u nekom određenom trenutku. Za taj pojam često se upotrebljava izraz generacija. Ako to razdoblje obuhvata jednu kalendarsku godinu upotrebljava se i izraz godište. U novije vrijeme, iz strane stručne literature, uveden je izraz kohorta, koji označava skup osoba istog uzrasta povezan međusobno u odnosu na neki određeni događaj, kao što je rođendan ili brak.

Prosječna životna dob stanovnika znači broj godina života koje dobijemo ako zbrojimo sve godine života koje su pojedini stanovnici navršili u određenom momentu, i zbroj podijelimo s ukupnim brojem stanovnika.

Očekivano trajanje života je prosječan broj godina života što još preostaje osobama određene životne dobi, uzimajući u obzir mortalitet koji vrijedi za taj period.

VITALNI DOGAĐAJI

Vitalni događaji predstavljaju najbitnije promjene u stanovništvu kao što su rađanje, sklapanje brakova (nupcijalitet), rastava brakova (divorcijalitet), migracijska kretanja i umiranje.

Kretanje stanovništva - Obično se razlikuju dvije vrste kretanja stanovništva: prirodno i migracijsko kretanje iz kojih rezultira stvarno kretanje stanovništva. Prirodno kretanje stanovništva – predstavlja razliku između živorođenih i umrlih Migracijsko kretanje - je razlika između useljenih i iseljenih.

Porast - je pozitivno kretanje stanovništva kad je označeno apsolutnim iznosima, Priraštaj - oznaka intenziteta pozitivnog kretanja stanovništva relativnim iznosima. Prirodni priraštaj je pozitivna razlika između nataliteta i mortaliteta.

Biološki tip stanovništva po Sundbergu - Na osnovu starosne strukture stanovništva i učešće tzv. mladog radno-aktivnog i starijeg stanovništva u ukupnom broju jednog područja, određuju se biološki tipovi stanovništva i to:

Tabela br 3 Biološki tip stanovništva

4

Biološki tip. stanovništva 0-14 god. (%) 15-49 g. (%) 50 i više g. (%)progresivni 40 50 10stacionarni 33 50 17regresivni 20 50 30

Prirodno zamjenjivanje populacije novim generacijama zavisi u prvom redu od fertiliteta tj. fiziološke sposobnosti bračne zajednice. Pojam koji se u vitalnoj statistici odnosi na frekvenciju rađanja najčešće se izražava kao natalitet i fertilitet. Natalitet - broj živorođene djece na 1000 stanovnika.Opća stopa nataliteta (N) dobije se kada broj živorođene djece podijelimo sa brojem stanovnika sredinom godine i pomnožimo sa 1000.Razlikujemo tri vrste nataliteta i to:

visoki natalitet >20‰srednji natalitet 15-19 ‰niski natalitet <14‰

Fertilitet je broj žena fertilne dobi (15-49) sredinom godine na broj živorođene djece x 1.000.

F=(N*1.000) /Vf2-15/49

- F = fertilitet- N = broj živorođene djece- Vf2-15/49 = žene od 15 - 49 god. starosti

Pored opće stope fertiliteta mogu se izračunati i specifične stope fertiliteta po starosnim grupama žene fertilne dobi.

U Indikatore zdravlja pored ovih spadaju i pozitivni i negativni indeksi zdravlja pa ih dopiši ako dobiješ pitanje

5

INDEKSI ZDRAVLJAZa potrebe planiranja razvoja zdravstvene djelatnosti, za programiranje zdravstvene zaštite, evaluaciju rada zdravstva, ali i za ocjenu konkretne, tekuće socijalne (u širem smislu) i zdravstvene politike (u užem smislu) - mogao bi poslužiti jedan univerzalni indikator zdravlja, koji bi bio validan, lako dobavljiv i komparabilan. Oduvijek je takav indikator tražio i priželjkivao da bude pokazatelj socijalnog razvoja kao što je, recimo, nacionalni dohodak ili društveni produkt po glavi stanovnika u domenu ekonomske politike i ekonomskog razvoja.Na žalost takvog indikatora zdravlja nema, niti ga je barem za sada moguće stvoriti, pa se zdravstveno stanje ocjenjuje bilo po negativnim bilo po pozitivnim indikatorima zdravlja, odnosno prave se kombinacije nekih indikatora. Kao najvredniji i najčešće upotrebljavani pokazatelj koristi se trias fenomena iz domena pozitivnog i negativnog zdravlja i to trias kojeg je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija:• dojenačka smrtnost,• maternalna smrtnost (smrtnost majki pri porodu),• očekivano trajanje života.

Važno je napomenuti da se ti indikatori koriste i za ocjenu općeg socioekonomskog razvoja, a neki i za ocjenu rada zdravstvene djelatnosti.

Međutim nisu dovoljni samo oni pa se koriste i ostali od kojih neki spadaju u pozitivne a neki u negativne indekse zdravlja

6

POZITIVNI INDEKSI ZDRAVLJAU pozitivne indekse zdravlja spadaju objektivni pokazatelji prosječne psihotjelesne kondicije i socijalne harmonije u jednoj zajednici. Za takva mjerenja se najčešće uzimaju

- antropometrijske vrijednosti, - vrijednosti psihometrije, - sociometrije i - biološki standardi.

ANTROPROMETRIJA

Antroprometrijskim mjerenjima može se izučavati uticaj spoljnih faktora sredine na tjelesni razvoj čovjeka u raznim etapama njegovog života npr: uticaj ishrane, stanovanja, ekonomskog statusa, tjelesnih vježbi kao i općih životnih uslova.Osnovni pokazatelji tjelesne razvijenosti čovjeka su:

- visina tijela,- težina tijela,- sjedeća visina,- obim glave,- veličina pojedinih dijelova tijela,- zapremina tijela,- tjelesna snaga čovjeka, itd.

U socijalnoj medicini antropometrijska mjerenja.se upotrebljavaju naročito:a) za izučavanje razvoja

dojenčadi i male djece, školskog djeteta u raznim dobima - u cilju unapređenja njegovog tjelesnog razvoja;

c) za proučavanje uticaja određenih zanimanja na tjelesni razvoj čovjeka

Za potrebe socijalno-medicinskog rada vrše se najčešće slijedeća antropometrijska mjerenja:a) Visina tijelaPrema prosječnoj visini pojedinih grupacija stanovništva, narodi mogu biti:

- visoki kad je prosječna visina iznad 170 cm- iznad srednje visine 165-170 cm- srednje visine 165 cm- ispod srednje visine 160-165 cm- niski kad je prosječna visina ispod 160 cm

Stanovništvo sa područja bivše Jugoslavije prema dosadašnjim studijama, ima prosječnu visinu iznad 172 cm i spadaju u visoke narode. Praćenjem vrijednosti visine tijela pojedinih starosnih grupa može se konstruirati krivulja prosječne visine (najčešće kombinirana sa prosječnim vrijednostima težine) koja može korisno poslužiti za procjenu pravilnosti razvoja rasta određene grupacije. Muškarci su u prosjeku viši za 8-15 cm od žena, postoji i razlika u visini u toku dana: čovjek je poslije odmora višiza 1-2 cm.b) Težina tijelaSluži isto za procjenjivanje stanja organizma, uslova života, razvijenost tijela, zdravstvenog stanja promatrane grupe, itd. Stanovništvo sa područja bivše Jugoslavije spada u grupu naroda, većinom, prosječne težine. Kao indikator težine uzima se stanje uhranjenosti i debljine, koje se ispituje mjerenjem debljine kožnog nabora na vanjskom djelu nadlaktice, podlaktice ili trbuha, pomoću posebne naprave -kalipera. Smatra se da je čovjek:

- mršav ako je debljina kožnog nabora 11 mm- srednje debeo ako je debljina kožnog nabora 12-22 mm- debeo ako je debljina kožnog nabora od 22 mm naviše

c) Obim grudiObim grudi može biti mjerilo razvijenosti grudnog koša i stanja unutarnjih organa. Smatra se da jedna osoba ima normalan obim grudi ako on iznosi najmanje 50% od stojeće visine.Na osnovu vrijednosti pojedinih indeksa mnogi autori su nastojali da odrede tipove konstitucije čovjeka. Tako prema Sigou postoji:

7

1. Tipus atleticus (ili muskulozni tip) kojeg karakteriše atletska razvijenost, jaka muskulatura, široka pleća, kratak i snažan vrat, četvrtasto lice, epigastrični ugao prav),2. Tipus respiratorius - (dugačak grudni koš, vidljiva rebra, duguljasto lice s visokim nosem, dug i tanak vrat, epigastrični ugao oštar, nježni mišići),3. Tipus digestivus - (jače razvijen donji dio lica, jači nos, nisko čelo, vrat kratak i pun, bačvast grudni koš, epigastrični ugao tup, veliki trbušni obim, udovi nešto kraći),4. Tipus cerebralis - (gracilna grada kostiju, velika glava prema uskom tijelu, razvijeno čelo, uska ramena, tanki udovi, slaba muskulatura, proporcionalna grada).

Kao instrumenti za antropometrijska mjerenja upotrebljavaju se vage, metri, šestari, šiber, trake i spirometri. Najpoznatiji instrumenti su:

- antropometar (npr.po Martinu) za mjerenje visine tijela, širine, prečnika i dužine pojedinih dijelova tijela, šestari, santimetarska pantljika, spirometri, vage, dinamometri za mjerenje mišićne snage, kaliperi za mjerenje kožnog nabora itd.

Pri antropometrijskom mjerenju treba se držati nekoliko osnovnih principa:a) obuhvatiti mjerenjem što veći broj populacija,b) mjerenje vršiti uvijek pod istim uslovima, istom tehnikom i metodama,c) koristiti statističke metode obrade,d) koristiti po mogućnosti što više standardne metode i standardnu opremu.

PSIHOMETRIJA

Određuje se psihička sposobnost i psihičke osobine uzorka. Potrebno je stručno znanje psihologa, pedagoga, psihijatra i stručnjaka za mentalnu higijenu kao i neki uslovi npr. dovoljno mjerenja (za ispitivanje jedne osobe najmanje 30-40 minuta), mirne i pogodne prostorije itd.Psihometrijska mjerenja se vrše specijalnim testovima, Kao osnovni način za ispitivanje sposobnosti, psihičkih osobina i naklonosti upotrebljava se ispitivanje inteligencije.Inteligencija označava sposobnost učenja i adaptiranja. Ona se mjeri testovima inteligencije, a rezultat se izračunava tzv. količnikom inteligencije. (I.Q).

I.Q = [(mentalna_starost)*100]/(životna_starost)Mentalna ih intelektualna slabost mjeri se pomoću raznih testova: test inteligencije, adaptacije, komunikacije, emocionalne stabilnosti, frustracije.

SOCIOMETRIJA

Mjerenja odnosa, ponašanja, reakcija u određenoj ljudskoj zajednici. Danas se Sociometrijski metod koristi za mjerenje nekih atributa socijalne interakcije npr. struktura grupe, stepen složeno sti strukture itd. Sociometrijski metod se može primijeniti i kao dobar metod kada želimo utvrditi neke karakteristike članova u grupi.U okviru sociometrijskog metoda kao posebna tehnika se može koristiti tzv. Sociometrijski upitnik. Sociometrijski upitnik je glavni instrument za prikupljanje podataka o grupi. On je vrlo jednostavan i sastoji se od pitanja kao npr. "Sa kim bi želio da obavljaš taj zadatak?". Što se tiče aktivnosti na koju se pitanje odnosi ona mora biti što preciznije opisana. Treba nastojati da na osnovu podataka koje dobijemo možemo napraviti kompletnu relacionu analizu (ko sa kim želi obavljati neki posao, a ko sa kim ne želi itd.).

BIOLOŠKI STANDARDI

Predstavljaju standardne vrijednosti krvnih i drugih tečnosti u organizmu, čiji elementi, indeksi i veličine mogu poslužiti za procjenu pozitivnog zdravlja. Tu u prvom redu spadaju:

- hematološki standardi,- šećer, bjelančevine i drugi sastojci u krvi,- sastav likvora,- vrijednosti funkcionalnih ispitivanja.

Mnoge vrijednosti bioloških standarda predstavljaju specifičnu ovisnost o geografskom položaju i drugim ekološkim uslovima života. Zbog toga se utvrđuju vremenski, geografski i populacioni biološki standardi ljudskih zajednica.

8

NEGATIVNI INDEKSI ZDRAVLJANegativne indekse zdravlja, neki još nazivaju i pato-metrijskim obilježjem. U njih ubrajamo:morbiditet, nesposobnost za rad, invalidnost, opći i specifični mortalitet.

MORBIDITET

–broj oboljelih na ukupan broj stanovnika * 1000. Pobol ili morbiditet bi trebao biti najbolji indikator zdravstvenog stanja, predstavlja odraz dinamičnosti kretanja između zdravlja i bolesti. Teškoće međutim brojne u tome što je

- često ocjenjivanje bolesti subjektivno a i - procjenama je nemoguće obuhvatiti cijelo stanovništvo obuhvaća se - u pravilu - samo onaj

segment populaciije, koji nam inicijativno traži pomoć

Zbog toga kada govorimo o morbiditetu, tada uvijek mislimo na registrirani morbiditet i to u ovisnosti prema registriranju:

- Bolnički morbiditet - daje ograničen uvid u zdravstveno stanje stanovništva jer je identičan sa selekcioniranim morbiditetom tj. odnosi se samo na izabrane, izdvojene slučajeve, koji se tretiraju u bolnici - dakle, na težu kazuistiku.

- Vanbolnički morbiditet se odnosi na onaj segment populacije koji se spontano javlja tražeći liječničku pomoć u odgovarajućim ambulantama

APSENTIZAM KAO INDIKATOR ZDRAVSTVENOG STANJA

Apsentizam ih odsustvo se najčešće koristi kao termin u smislu odsustvovanja sa posla. Međutim, uvijek treba dodati: "zbog bolesti i povreda" jer apsentizam u širem značenju znači svako odsustvo, dakle i zbog drugih razloga (dopusti, odmori i sl.).Za razradu ove teme, pod apsentizam zbog bolovanja i povreda podrazumijevamo nesposobnost za posao osoba koje su zaposlene.Veličina takvog apsentizma ovisi o brojnim medicinskim, paramedicinskim i nemedicinskim faktorima. Osim bolesti i povreda kao uzroci apsentizma pojavljuju se:

- uslovi radne i životne sredine, interpersonalni odnosi, - problem ishrane, stanovanja i putovanja na posao i s posla;- obiteljske prilike zaposlenih;- mogućnost rada i zarađivanja na drugim mjestima -van ustanove ili preduzeća.

INVALIDNOST

Invalidiziranje predstavlja osjetljiviji indikator zdravstvenog stanja nego apsentizam, jer su kriteriji rigorozniji, procedura ocjenjivanja sposobnosti minicioznija i pedantnija.Mi smo zemlja s visokim brojem penzionera - što nije poseban fenomen: međutim, kuriozitet je u tome što je u nas izjednačen broj invalidnih i starosnih penzionera.

MORTALITET KAO INDIKATOR NEGATIVNOG ZDRAVLJA

Mortalitet je dobar indikator zdravstvenog stanja (negativni indeks zdravlja), ali samo kao razrijeđeni i izvedeni pokazatelj: - Specifična smrtnost - postmatranje smrtnosti obzirom na dob, pol i profesiju Preko specifičnog mortaliteta posebno u odnosu na dob i pol može se rangirati zdravstvena organizacija u jednoj zemlji. Tih je specifičnih smrtnosti 7:

1. perinatalna,2. dojenačka3. maternalna,4. muškaraca 35-44 godine5. muškaraca 45-54 godine6. žena 35-44 i 7. žena 45-54 godine.

Na osnovu ovih pokazatelja najpovoljnija zdravstvena zaštita je u Švedskoj, Norveškoj i Holandiji.

9

ZDRAVSTVENE USLUGE - ZAHTJEVI I POTREBE ZA ZDRAVSTVENOM ZAŠTITOMKorišćenje zdravstvenih usluga uslovljeno je Shvatanjem da je nastupio poremećaj zdravlja i da je zdravstvena usluga potrebna. Taj osjećaj

poremećaja zdravlja i zahtjev za uslugom može biti - subjektivne naravi bez vidnih oštećenja zdravlja i funkcija organizma ali i - objektivnog poremećaja i ispada nekih od funkcija organizma.

Svjesnim zloupotrebama u korišćenju zdravstvenih usluga (npr. neosnovana bolovanja, priznavanje nepostojeće invalidnosti i dr.).

Preventivnim pregledima za koje pacijent ne osjeća potrebu. U ovu grupu zdravstvenih usluga spadaju sistematski i drugi obavezni pregledi, vakcinacije, masovna radiofotografija stanovništva na više bolesti (dijabetes, nefritis i anemija) te drugo iz kategorije potreba.

Zahtjev za zdravstvenom zaštitom je ono što je ostvareno kod stručnjaka a potreba je ono što je trebalo da se ostvari a nije – to je odnos fenomena sante leda (zahtjev iznad vode a potreba ispod vode). Zahtjevi za zdravstvenim uslugama mogu postojati i u slučajevima kad ne postoji objektivna potreba, a potrebe za zdravstvenim uslugama mogu postojati bez izraženog zahtjeva (traženja) da se one zadovolje shodno tekovinama medicinske nauke i ekonomske moći zemlje i usvojene prioritete potreba.

Zahtjevi predstavljaju količinu i vrstu ostvarenih usluga koje traži pojedinac, obitelj, grupacija stanovnika a može biti opravdan ili neopravdan kao što je gore navedeno.

Potrebe su neograničene, one zavise od vještina i naučnotehnološkog razvoja. Mogu se utvrđivati za pojedinca, obitelj, određene grupacije stanovništva i cijelu populaciju. Zasad, nigdje ne postoje uslovi za zadovoljavanje svih zdravstvenih potreba, zbog toga, pod zdravstvenim potrebama u praksi se podrazumjevaju samo one bolesti i stanja koje se mogu utvrditi i na koje se može djelovati nekom zdravstvenom uslugom. U kategoriji zdravstvenih potreba sadržane su "nepoznate zdravstvene potrebe" koje se mogu otkriti, identificirati i izmjeriti samo posebnim ispitivanjima, kao na primjer sistematskim pregledima školske mladeži, radnika ili lica treće dobi.

Restriktivno ili racionalno korišćenje zdravstvenih usluga uslovljeno je brojnim faktorima, među kojima su najznačajniji: demografske karakteristike stanovništva, stepen obrazovanja i pismenosti, opća i zdravstvena kultura, navike, stavovi stanovništva, uvjeti rada i života kao i dostupnost i pristupačnost zdravstvene službe, usmjerenost građana odnosno obitelji na izabranog i odgovornog liječnika za kontinuirani zdravstveni nadzor.

10

ZDRAVSTVENI KADAR (VRSTE I PROFILI)Zdravstveni kadrovi su najznačajniji resurs zdravstvenog sistema. Njihov izbor (selekcija), školovanje, osposobljavanje i usavršavanje je izuzetno skup i dugotrajan proces. Tzv. živi resurs je nosilac ukupne kreativne djelatnosti u zdravstvu na svim nivoima zdravstvene zaštite.

Osnovni princip u podjeli rada (stručnih sadržaja) medu profilima zdravstvenih kadrova treba da bude učestalost u zahtjevima i potrebama. Iz toga proizilazi potreba da se svakom profilu zdravstvenog kadra, utvrdi sadržaj rada kojeg treba obavljati. Prema nekim autorima i iskustvima pojedinih zemalja

- Zdravstveni radnici sa srednjom školskom spremom treba da samostalno rješavaju 30-40% svih zahtjeva i potreba u povremenoj konsultaciji sa liječnikom opće medicine.

- Viši medicinski kadrovi i do 60% sa liječnikom opće medicine i specijalistima, a - Liječnik opće medicine do 90% svih zahtjeva i potreba uz konsultaciju sa specijalistima.

Poželjan omjer kadrova u timu liječnika opće medicine se preporučuje l liječnik na 2-3 medicinska tehničara od kojih jedan sa višom spremom.

Vrste zdravstvenih radnika:1. zdravstveni tehničar - završena odgovarajuća srednja medicinska škola2. viši zdravstveni tehničar - završenu odgovarajuću višu medicinsku školu3. diplomirani farmaceut - završen farmaceutski fakultet4. liječnik - završen medicinski fakultet5. zubni liječnik - završen stomatološki fakultet

Zdravstveni tehničar i viši zdravstveni tehničar stiču po završenom pripravničkom stažu, polaganjem odgovarajućeg ispita, pravo na naziv onog profila zdravstvenog radnika za koji su položili ispit.

Liječnici, zubni liječnici i diplomirani farmaceuti, koji po obavljenom specijalističkom stažu, polože specijalistički ispit stiču naziv specijaliste odgovarajuće grane medicine, farmacije, odnosno stomatologije, za koju su položili specijalistički ispit.

Zdravstveni radnici ne mogu samostalno obavljati poslove zdravstvene zaštite u okviru svog djelokruga dok ne obave pripravnički staž i ne polože odgovarajući stručni ispit.

- Pripravnički staž traje najmanje jednu godinu (od 6 mjeseci do jedne godine).- Stručni ispit za sticanje prava na samostalno obavljanje poslova u okviru određenog

djelokruga radnici polažu pred komisijom koju obrazuje starješina nadležnog organa uprave odgovornog za poslove zdravstva.

Specijalizacija iz određene grane medicine, stomatologije ili farmacije, obuhvaća praktično i teoretsko osposobljavanje (specijalistički staž) i polaganje specijalističkog ispita.

Pored općih specijalizacija predviđene su i tzv. usmjerene specijalizacije, kao što su opće ili osnovne specijalizacije u internoj medicini npr. kardiohirurgija, nefrologija i si.

11

ZDRAVSTVENE USTANOVE DEFINICIJA I VRSTEPrema međunarodnoj klasifikaciji zdravstvene ustanove se dijele u nekoliko specifičnih grupa i podgrupa, a najčešće su one koje se bave terapeutsko-dijagnostičkom i rehabilitacionom medicinom i javnim zdravljem.Ove prve se još dijele na vanbolničke i bolničke zdravstvene ustanove.

JAVNO ZDRAVSTVENE USTANOVE Dijele se na: upravne (ministarstva i niži organi uprave u zdravstvu, sekretarijati za zdravstvenu zaštitu općina,

općinske sanitarne inspekcije i slično), te na stručno rutinske i naučno-nastavne zdravstvene ustanove u javnom zdravstvu, kao što su

- zavodi ili instituti za javno zdravstvo (zavodi za zdravstvenu zaštitu stanovništva ili zavodi za zdravstvenu zaštitu pojedinih populacionih i nozoloških grupa -majka i dijete, mentalno zdravlje, radnici, zavod za dijabetes, tuberkulozu i si.).

- naučno istraživačke - Zdravstvena ustanova koja ispunjava uslove za naučni rad (dovoljan broj naučnih radnika) bavi se i naučno-istraživačkim radom

- naučno edukacione ako posjeduje uslove za medicinsku edukaciju (dovoljan broj stručnjaka sa nastavnim zvanjem) može biti nastavno-obrazovna baza medicinskih škola i fakulteta.

TERAPEUTSKO-DIJAGNOSTIČKE I REHABILITACIONE USTANOVE

grupe se dijele na bolničke i vanbolničke vanbolničke zdravstvene ustanove,

- ustanove primarne zdravstvene zaštite (PZZ), apoteke, ordinacije zdravstvenih stanica i- ustanove sekundarne medicinske zaštite - poliklinike i centri.

bolničke zdravstvene ustanove.- opće bolnice;- kantonalne-županijske ili regionalne bolnice (ako služe edukaciji mogu biti kliničko-bolničke i

kliničke ustanove);- specijalne bolnice (za TBC, rehabilitaciju i si.);- zavodi i instituti sa ili bez postelja (transfuziologija,onkologija, toksikologija i si.).

O organizaciji zdravstvenih ustanova više u drugoj knjizi.

12

ULOGA DRŽAVE U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI STANOVNIKAUloga države u bilo kom društvenom uređenju sastoji se u sljedećem:

- donošenje zakonskih propisa- obezbjeđenje sakupljanje i objava informacija o zdravstvenom stanju stanovništva, uzrocima

smrtnosti i oboljevanja, razvijenosti zdravstvene djelatnosti- obezbjeđenje djela sredstava za izgradnju zdravstvenih objekata i školovanje kadrova- usmjeravanje planiranja i programiranja zdravstvene zaštite- organizovanje načina upravljanja, organizovanje kontrole stručnog rada- obezbjeđenje i provođenje međunarodnih konvencija iz područje zaštite zdravlja- preduzimanje posebnih mjera za zaštitu zdravlja stanovništva u vanrednim prilikama –

katastrofama i ratu

Podsistem državne uprave u cjelokupnom zdravstvenom sistemu je od prvorazrednog značaja prvenstveno radi:

međunarodnih obaveza svake zemlje prema UN i njenih specijaliziranih agencija kakve su WHO, UNICEF, UNHCR i druge.

državni interesi u javnom zdravstvu sa drugim državama -izvode se iz regionalnih susjednih bilateralnih i muitilateralnih odnosa kao što su promet lijekovima, zaštita od jonizirajućeg zračenja, zaštita vodotoka i vazduha, okoline i slično.

nacionalni interesi države u oblasti zdravstva predstavljaju strateški interes svake zemlje koji se definira ustavom, kratkoročnom i dugoročnom politikom i sistemskim propisima.

Iz pomenutih razloga u svakoj zemlji najveći organi vlasti, skupština (skupštinski domovi), vlada, ministarstvo zdravstva i ministarstvo vanjskih poslova preuzimaju dio poslova i dosljedno realiziraju svoje međunarodne i nacionalne obaveze u ovoj oblasti. Država BiH će u narednom periodu konsolidacije centralne vlasti putem ministarskog vijeća i skupštinskih tijela odrediti nosioce međunarodnih obaveza BiH u zdravstvu.

Međunarodni sporazum i saradnja u zdravstvu ostvaruje se u dva pravca:1) Međunarodni sporazum o kontroli kontroli i kretanju zaraznih bolesti i sl.

U okviru WHOi UNICEF-a naša zemja pored velikog broja redovnih godišnjih programa dužna je izvještavati i prevoditi rezolucije i strategije kao što su:1. Primjena međunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti (ICD), (trenutno je 10

revizija u upotrebi),2. deklaracija Alma Ate o primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ),3. Evropsku strategiju "Zdravlja za sve do 2000.godine",4. Kalendar vakcinacija i kretanja zaraznih bolesti,5. Zdravstveno osiguranje lica stranih državljana i državljana BiH u drugim zemljama i si.

2) Prihvatanje međunarodnih konvencija iz humanitarnog prava kao što su Ženevske konvencije – 4 konvencije propisuju poštivanje osnovnih ljudskih prava u vrijeme oružanih sukoba i odnos prema osobama koji nisu neposredni učesnici sukoba (ranjenici, vjersko osoblje, sanitetska služba, brodolomnici, ratni zarobljenici i građanska lica na neprijateljskoj teritoriji)

Rezimirajući globalnu ulogu države u oblasti zdravstva ističemo tri značajna segmenta:

Međunarodne obaveze i saradnje,

Donošenje zakonske politike i

Zdravstvenog zakonodavstva:

13

Obavezni vidovi zdravstvenog osiguranja

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Mehanizam pomoću kojeg se skuplja novac za plaćanje zdravstvenih usluga, sa finansijskim doprinosima fondu; fond onda kupuje, zdravstvene usluge od onih koji te usluge inače pružaju, a u korist onih koji plaćaju doprinose ili/odnosno onih koji su pokriveni polisom.Doprinosi zdravstvenog osiguranja mogu biti kombinirani sa plaćanjem za druge socijalne koristi čija polisa se u tom slučaju zove socijalno osiguranje. Plaćanja mogu biti dobrovoljna ili obavezna. Sredstva za plaćanje osiguranja mogu biti dopunjena sa sredstvima sa strane kao što su državni porezi da bi se platilo za sve ili samo za dio korisnika.

ObavezniFederacija Bosna i Hercegovina je utvrdila (a vjerovatno je slično učinila i Republika Srpska) obaveznu zdravstvenu zaštitu, za sve građane pod jednakim uslovima koje obuhvata:

pružanje usluga hitne medicinske pomoći, prevenciju i liječenje zaraznih bolesti, liječenje akutnih i hroničnih bolesti u slučajevima i stanjima kada ugrožavaju život, zdravstvenu zaštitu djece do navršene 15. godine života, zdravstvenu zaštitu redovnih učenika i studenata, otkrivanje i liječenje endemske nefropatije, liječenje malignih oboljenja i izulin-ovisnog dijabetesa, zdravstvenu zaštitu u trudnoći i materinstvu, zdravstvenu zaštitu duševnih bolesnika, koji zbog prirode i stanja bolesti mogu da ugroze svoj

život i život drugih lica, ili oštete materijalna dobra, zdravstvenu zaštitu oboljelih od progresivnih neuro-mišićnih oboljenja, paraplegije,

kvadriplegije, cerebralne paralize i multipleks skleroze, provođenje obavezne imunizacije protiv dječijih zaraznih oboljenja, liječenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja, zdravstvenu zaštitu građana iznad 65 godina života, a koji nemaju prihode veće od prosječne

plaće, na području Federacije, ostvarene u prethodnom mjesecu po članu domaćinstva, liječenje narkomanije, službu prikupljanja krvi.

14

OPĆI IZVORI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITEU svijetu u različitim zemljama postoji više izvora ili oblika finansiranja zdravstvene zaštite.Ovdje ćemo spomenuti najčešće oblike: BEVERIDŽ SISTEM - Finansiranje zdravstvene zaštite putem državnog budžeta (Španija, Italija,

Engleska) BIZMARKOV SISTEM -Finansiranje putem nacionalnih mješovitih ili privatnih osiguravajućih

kompanija (Njemačka, Austrija) TRŽIŠNI PRINCIP - Sistem neposrednog plaćanja zdravstvenih usluga (Amerika) KOMBINIRANI SISTEM - dvaju ili više navedenih oblika finansiranja (Švedska, BiH).

BEVERIDŽ SISTEM (BEVERIDGE SYSTEM)

Sistem socijalne sigurnosti i zdravstvenih usluga koji potiče iz Beveridž zapisa u Engleskoj i Velsu prvi put je objavljen 1943. godine. Zapis Beveridž Komiteta bio adresiran "šefovima 4 giganta" – želji, bolesti, ignoranciji i besposlenosti. Ovaj zapis preporučuje mjere zaštite za sve ljude kroz centralno oporezivanje i druge finansijske dodatke, sistem univerzalne koristi koji će im dati podršku za vrijeme nezaposlenosti, bolesti i poslije invaliditeta i penzioniranja. To osigurava zaštitu od siromaštva i garantira zdravstvene usluge kao i osnovnu plaću za vrijeme bolesti. Centralno pitanje je bilo kako to obezbijediti bez ohrabrivanja nezaposlenosti. On je želio da naglasi da individua treba da radi, ali i da će dobiti doprinos kada ne može da radi zbog bolesti, povrede, nezaposlenosti, starosti ih si., država će mu obezbjediti sredstva za život.Sistem uključuje primarnu medicinu, stomatološke, optičke i farmaceutske usluge, javno zdravstvene službe, bolničke usluge te pokriva tjelesni kao i mentalni hendikep.

Britanska nacionalna zdravstvena služba je postala model za mnogo drugih zemalja.

BIZMARKOV SISTEM (BISMARCKIAN SYSTEM)

Sistem nacionalnog socijalnog i zdravstvenog osiguranja predstavljen u 19-tom stoljeću od strane Austro-Ugarskog carstva pod kancelarom Bizmarkom.Ova šema je uključivala

stvaranje bolesničkih fondova iz finansijkih doprinosa plaćenih iz bruto lične plaće od strane ljudi koji su primali usluge zdravstvene službe i socijalnog osiguranja.

Za one koji nisu radili, vlada je plaćala doprinos kojim bi se osiguravalo pravo osobe na blagodati osiguranja.

Taj sistem je bio napravljen kao osnovni oblik, kojim bi se spriječile posljedice nezaposlenosti, siromaštva i bolesti, a koje bi mogle zahvatiti veći dio populacije.

15

OPĆI PRINCIPI FINANSIRANJA ZDRAVSTVENE DJELATNOSTIDržava bi mogla za zdravstvenu zaštitu potrošiti polovinu svog narodnog dohotka da ne postoje regulacioni mehanizmi u finansiranju zdravstvenih organizacija. Da bi se obezbjedila podnošljiva potražnja za zdravstvenom zaštitom u jednom društvu postoje utvrđeni principi u sistemu finansiranja zdravstvene zaštite kojih se treba što direktnije pridržavati.

Od velikog broja naučno utvrđenih principa o finansiranju zdravstvene zaštite najvažniji su sljedeći:1. plansko izdvajanje sredstava za zdravstvenu zaštitu u okviru zajedničkih potreba;2. učešće sredstava za zdravstvenu zaštitu u nacionalnom dohotku zemlje treba da iznosi

najmanje 5%;3. planski usmjeriti potrošnju sredstava za zdravstvenu zaštitu (primjer: bolnice i primarna

zdravstvena zaštita po 35%, lijekovi 8%, dijagnostika 10%, nemedicinske aktivnosti 10%, ostalo 2%);

4. obezbjediti stimulaciju planskog korišćenja sredstava za zdravstvenu zaštitu;5. sredstva usmjeravati po prioritetima za što većom efikasnosti u zdravstvenoj zaštiti (prednost6. preventivnog rada koji je jeftiniji i korisniji);7. utvrđivati cijenu zdravlja i bolesti (analize koštanja i koristi) u korišćenju sredstva za

zdravstvenu zaštitu;8. cijene zdravstvenih usluga i zdravstvenih programa iskazati odvojeno: medicinske -

nemedicinske9. vršiti kontinuiranu evaluaciju utrošenih sredstava i realiziranih programa zdravstvene zaštite.

16

IZVORI SREDSTAVA ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U NAŠOJ ZEMLJI

Zdravstvena zaštita svake zemlje košta određeni dio novačanih sredstava. Učešće troškova za zdravstvenu zaštitu u narodnom (nacionalnom) dohotku iznosi od 4 - 12% u pojedinim zemljama. U našoj zemlji, učešće ovih troškova u narodnom dohotku kreće se od 6,8-11,7%.Karakteristično je da je učešće sredstava u nacionalnom dohotku u BiH u periodu prije rata imalo, uglavnom, stalan rast.

Obično se pod sredstvima za zdravstvenu zaštitu stanovništva smatraju - sredstva koja se ostvaruju u fondovima zdravstvene zaštite.

Međutim, pored sredstava koja se obezbjeduju u ovim fondovima, za zdravstvenu zaštitu stanovništva koriste se i sredstva iz drugih izvora, i to:

- sredstva ostvarena neposrednom participacijom građana, - sredstva mjesnog samodoprinosa za investicije u zdravstvu,- sredstva iz budžeta društveno-političkih zajednica i - ostala sredstva (naknade LD-a za prvih 30 dana bolovanja, sredstva fonda nauke za

istraživanja u zdravstvu, sredstva za investicije na bazi udruživanja i nepovratna sredstva, sredstva za svoje radnike, odnosno osobna sredstva korisnika zdravstvene zaštite itd).

Neke karakteristike troškova u zdravstvenoj zaštiti u BiH- Izdvajanje za bolničko liječenje u iznosu koji je gotovo duplo veći od izdvajanja za primarnu

zdravstvenu zaštitu u direktnoj je suprotnosti sa odlukama međunarodne konferencije u Alma Ati (1978).

- Nekritično trošenje lijekova - Relativno velika sredstva za zdravstvenu zaštitu izdvajala su se za lijekove po receptima

17

ZDRAVSTVENO SOCIJALNE POSLJEDICE RATA U BIH I MOGUĆNOST NJIHOVE SANACIJE

DEMOGRAFSKI GUBICI I PROMJENE

- U toku rata poginulo je 258.000, ili 5,8%; - raseljeno u području BiH 1.170.000 ili 26,3% i - protjerano u inozemstvo (izbjeglice) 1.250.000 ili 28,2% stanovništva.

SPECIFIČNOSTI BIOLOŠKIH POSLJEDICA I GUBITAKA

- Odnos vojnih i civilnih gubitaka –U pravilu ginu 3-4 vojnika : 1 civilu, kod nas 1 vojnik : 5 civila

- Odnos ranjenih i poginulih – U pravilu je 4-5 ranjenih : 1 poginulom, a kod nas l ranjeni spram 1,2 poginula.

KRŠENJE SVIH MEĐUNARODNIH KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

- Napadi na škole, zdravstvene ustanove (poginulo medicinsko osoblje), civilna naselja, - istorijske spomenike, džamije i crkve bili su sastavni dio ratnog cilja.- Nasilje nad ženama i djevojčicama, fenomen nasilnog spriječavanja prekida neželjene

trudnoće, a nije ni mali broj žena, djevojaka i djevojčica koje su nakon silovanja ubijene ili su izvršile samoubistvo.

UŽE ZDRAVSTVENE POSLJEDICE

Rađanje i razvoj novorođenčadi - U prvom polugodištu 1992.godine zabilježen je dva puta veći broj poroda mrtvorodenčadi, i isto toliko poroda sa porođajnom težinom ispod 2.500 grama.5 vodećih uzroka smrti - Poredenje 5 vodećih uzroka smrtnosti do 1991.godine i u toku rata pokazuje da su nasilne smrti visoko kotirale i bile u prvoj godini rata 60 puta češće od prirodne smrti.5 vodećih oboljenja - iz 1991.godine je poremećen nasilnim povredama ratnih dejstava.Istraživanje psihosocijalnih aspekata rata u Bosni i Hercegovini upućuje na evidentan trend porasta stresom izazvanih psihičkih poremećaja u svim populacionim grupama. Socijalni plan - Na socijalnom planu razvijaju se akulturacioni procesi i pad ekonomskog potencijala stanovništva.Promjene u negativnim indeksi ma zdravlja, porast morbiditeta masovnih oboljenja i porastom općeg i specifičnog mortaliteta,

DRUGE ZDRAVSTVENO-SOCIJALNE POSLJEDICE RATA

Problem stanovanja - u toku rata je potpuno uništeno 457 sela, a preko 50 gradova je bilo pod opsadom i ratnim djejstvima, tako da je uništen znatan dio stambenog fonda. Procjena je da je 60,9% stambenog fonda u društvenom vlasništvu i 63,5% u privatnom vlasništvu potpuno ili djelomično uništeno. Nedostatak hrane tokom agresije – stanovništvo je bilo potpuno ovisno o humanitarnoj pomoći, koja je dopremana uz veoma teške uslove. Međutim, iako je postojala bojazan, ni u jednoj starosnoj grupi nije došlo do evidentne hronične pothranjenosti. Djeca su zahvaljujući velikoj brizi ostala pošteđena deficijencije makronutrijenata.Novi rizici u industriji - rat i razaranje zemlje stvorili su bezbroj novih rizika u hemijskoj industriji, preradi nafte, drvnoj industriji itd. Opasnost je značajnija što se upravo ova industrija nalazi u velikim gradovima, prvenstveno u Tuzli, Doboju, Goraždu, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Sarajevu itd.Odliv visoko školovanih kadrova u zdravstvu – i to što se radi o višem školovanju veći je odliv tako da je postotak smanjenja kod liječnika specijalista, ljekara opšte prakse, stomatologa, farmaceuta itd oko 40-47% Bolniki prostori – broj prostora povećan sa 139 u 1991 na 235 u 1995. ali je uništeno oko 100.000 m2 prostora te je oko 300 miliona DEM potrošeno na oporavak. Uništena medicinska oprema – laboratorije, radiološka biohemijska. Obrazovanje - Smanjen broj nastavnika na fakultetima za oko 50%, srednje škole oko 38%, uništene naučno obrazovne ustanove

18

NAČELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENOG INFORMACIONOG SISTEMADef. Zdravstveni informacioni sistem je mehanizam za prikupljanje, obradu, analizu i prijem informacija potrebnih za organizaciju i provođenje zdravstvene djelatnosti, kao i za naučno istraživanje organizacije zdravstva i medicine. Za taj posao su neophodni

- mehanizmi, metode, - ljudi i - strojevi,

Svi oni zajedno čine sistem posvećen razradi informacija, koje su ne samo podlogu za donošenje odluka, već i zbirku ljudskog znanja

METODE OBRADE PODATAKA

- ručna (manuelna), lice koje to radi sa olovkom i papirom;- poluautomatska (ručna i mašinska), podrazumijeva kombinaciju nekih mašina- računarska (kompjuterska) stroj koji radi bez subjektivnog uticaja čovjeka na vrijednost podataka, Kompjuter štedi vrijeme, papir, električnu struju, a omogućava unošenje podataka nakon završenih poslova. To mu je "mana", jer naknadna registracija podataka daje mogućnost uštimavanja rezultata. Podaci uneseni odmah i pohranjeni u kompjuteru su okosnica stvaranja zaključaka o budućim mjerama.

SPECIFIČNI PROGRAMI ZA KORIŠĆENJE KOMPJUTERA U ZDRAVSTVU

- Programi za unošenje podataka, analizu i grafičko predstavljanje – dBase, Access, Excel, Quattro pro,

- EPI INFO - Puni naziv je Computerized EPI Information System (CEIS). To je serija programa za manipulaciju epidemioloških podataka po principu upitnika (anketa) kao i za organiziranje programa studija i rezultata u tekst koji može biti napravljen i procesiran za par minuta, ali Epi Info - može napraviti osnovu za složenu bazu podataka koja se koristi pri nadzoru bolesti.

- HFO program je specifičan program za praćenje 38 ciljeva Zdravlja za sve do 2000. Jedna od karakteristika ovog programa je i tzv. geografsko-prostorni način prikazivanja stanja i dometa pojedinih zemalja članica Evropskog ureda Zdravlja za sve do 2000. godine u svakom od 38 ciljeva razvrstanih u 5 grupa.

NAČELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENO INFORMACIONOG SISTEMA

1. Sistem mora biti jedinstven: to znači da se definicije, nomenklatura i metodologija moraju utvrditi za područje čitave zemlje. U nekim elementima sistem mora biti unificiran i van granica zemlje (međunarodna klasifikacija o bolestima, povredama i uzrocima smrti)

2. Podaci kojima se manipulira moraju biti ažurni, egzaktni i na racionalan način prikupljeni.3. Tok informacija mora biti dvosmjeran: izvorište i ishodište podataka su zdravstvena radilišta, a

glavni producenti podataka su ujedno i konzumenti tih isti, ali obrađenih i interpretiranih podataka.4. Moraju se primjenjivati suvremena tehnološka sredstva (kompjuteri). U protivnom, uzevši u

obzir progresiju broja podataka, nastala bi "kongestija podataka", naime, oni bi klasičnom metodom obrade ostali neiskorišćeni, zastarjeli i po tome teško iskoristivi.

5. Broj obilježja koja se notiraju i obraduju mora biti odmjeren i dozirani: u protivnom nastaje "inflacija podataka" - situacija u kojoj se ne vidi mogućnost korišćenja pretjeranog broja podataka.

6. Podaci se prije predaje korisnicima selekcioniraju: što je više nivo korišćenja, vrsta podataka je manja i obratno.

7. Svi podaci moraju biti kontrolirani - logična i matematska kontrola: loši podaci ne mogu dati dobre rezultate i analize.

8. Valja izbjegavati dualizme sistema (u nas je uvijek nazočna opasnost dvostrukog kolosjeka: po liniji "državne statistike" i "statistike zdravstvenog osiguranja" udvostručenja su ne samo skupa, već unose i zabune i pogoduju separatizmu.

9. Sistem mora imati tzv. totalni karakter, tj. mora biti sveobuhvatan obzirom na teritoriju, ali i obzirom na svoje konstitutivne elemente (subsisteme).

10. Sistem mora biti višestruko konzistentan (unutar sebe, obzirom na međunarodne potrebe i veze, te obzirom na druge informacione sisteme, kao što su opći, registar stanovništva i si.).

19

SPECIFIČNOSTI STABLA ZDRAVSTVENO INFORMACIONOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINEStablo zdravstveno informacionog sistema Bosne i Hercegovine predstavlja bazu osnovnih podataka gdje se formiraju i to:1. Matični ured općina i MUP-a (evidencija rođenih, umrlih, doseljenih, odseljenih i slično),2. Jedinice PZZ, poliklinike, bolnice (evidencija prvih i ponovnih posjeta, bolesti, nesposobnosti,

invalidnosti, hospitaliziranosti i si.),3. Uprave zdravstvenih ustanova (objekti, oprema, kadrovi, amortizacija, škole),4. Fond zdravstvenog osiguranja (ukupna sredstva za zdravstvo, sredstva zdravstvenog osiguranja,

sredstva lične i materijalne potrošnje, investicije, konvencije),5. Farmaceutska proizvodnja i potrošnja (vakcine, esencijalni lijekovi, galenski lijekovi,

magistralni lijekovi, ljekovita sredstva),6. Epidemiologija (infektivne bolesti, epidemije, program imunizacija, intrahospitalne infekcije),7. Higijena (kontrola ekoloških rizikofaktora, vode, vazduha, hrane, jonizirajućeg zračenja),8. Posljedice rata i katastrofa (kadrovi, školski kapaciteti, oštećeni prostor, oštećena oprema,

povrede i smrt usljed ratnih dejstava),9. "Zdravije za sve do 2000.", HFA (indikatori za ocjenu ciljeva od l do 38),10. Bioinformatika u medicini (domaće publikacije, strane publikacije, časopisi, naučni izvještaji,

stručni elaborati).

Svi podaci se prikupljaju posebnim izvještajnim obrascima u Zavodu za javno zdravlje kantona. Nakon toga se šalju na obaveznu analizu i interpretaciju u Federalni odnosno Državni Zavod za javno zdravlje Bosne i Hercegovine.Završne ocjene sa selektiranim i kooperiranim podacima upućuju u određena ministarstva Vlada Federacije države BiH (Ministarstvo zdravstva. Ministarstvo vanjskih poslova), a potom i WHO, OECD, UNICEF-u, Svjetskoj banci i drugim agencijama UN ili Evropskog savjeta.

20

OSNOVE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE U ZAŠTITI ZDRAVLJA

SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA - WHO

Osnovana 7. aprila 1948. godine. Glavni cilj Svjetske zdravstvene organizacije utvrđen u njenom Ustavu, jeste dostizanje najvećeg mogućeg nivoa zdravlja za sve ljude svijeta. Od 1977. godine, kada je Svjetska zdravstvena skupština utvrdila "Zdravlja za sve do 2000. godine" kao prioritet WHO, aktivnost WHO uglavnom se odvija u skladu sa globalnom strategijom koju je Svjetska zdravstvena skupština usvojila, a u cilju rješavanja ovog prioriteta.Strategija koja podrazumijeva zajedničke napore organa vlasti i stanovništva za njenu primjenu i ostvarivanje zasnovana je na principima primame zdravstvene zaštite čiji osnovni sadržaj čini 8 esencijalnih elemenata:1. obrazovanje i odgoj stanovništva u odnosu na vodeće zdravstvene probleme,2. adekvatna snabdjevenost hranom i pravilna ishrana,3. ispravna voda za piće i sanitacija,4. zaštita zdravlja majke i djeteta uključujući planiranje obitelji,5. imunizacija protiv glavnih zaraznih bolesti,6. prevencija i kontrola vodećih oboljenja,7. odgovarajuće liječenje i rehabilitacija kod glavnih oboljenja i povreda i8. obezbjedjenost esencijalnim lijekovima.WHO pruža pomoć zemljama da razviju svoj zdravstveni sistem prije svega izgradnjom odgovarajuće infrastrukture, zdravstvenih kadrova i službi za potrebe pojedinca, obitelji i zajednice itd. WHO takođe pomaže zemljama, a i sama radi na unapređenju istraživanja, neophodnih za razvoj odgovarajućih tehnologija, potrebnih za adekvatno rješavanje zdravstvenih problema. Obezbedenje zdrave vode za piće i adekvatna dispozicija otpadaka, su glavni ciljevi međunarodne dekade za snabdjevanje vodom za piće i sanitaciju koju su Ujedinjene nacije proglasileWHO vodi opću svjetsku kampanju za efektivnu imunizaciju sve djece do 2000. godine u cilju prevencije 6 glavnih zaraznih bolesti djetinstva: difterije, malih boginja, poliomielita, tetanusa, tuberkuloze i pertusisa. Takode radi mnogo na smanjenju dijarealnih bolesti, kao glavnom uzroku smrti odojčadi i male dijece. WHO sprovodi i velike istraživačke programe a u saradnji i uz pomoć UNDP i Svjetske banke, koji su prije svega vezani za tropske bolesti (malarija, lepra, šistozomijaza, filarijaza, tripanozomijaza i lajšanijaza) ali u zadnje vrijeme izuzetno mnogo radi i na istraživačkim programima vezanim sa degenerativna, a posebno kardiovaskularna i maligna oboljenja, kao i druge vodeće uzroke oboljevanja i smrti u razvijenom svijetu.

Glavni organ vlasti WHO je Svjetska zdravstvena skupština kojoj prisustvuju predstavnici svih članica WHO. Skupština zasjeda jednom godišnje sa ciljem da izvrši pregled i ocjenu rada Organizacije u svih šest regionalnih ureda i da utvrdi politiku, program i budžet za naredni period. Sjedište Organizacije je u Ženevi, a sjedišta regionalnog ureda za Evropu - Kopenhagen,.

SISTEM UJEDINJENIH NACIJA (UN)

Sačinjen je od različitih komiteta koji su posvećeni određenim ciljevima i problemima stanovništva planete zemlje. Navešćemo samo one koji su u neposrednoj vezi sa zdravljem Svjetski problemi hrane FAO - rješavanje svjetskih problema hrane, a posebno eliminaciji gladi, s obzirom da je praktično jedna milijarda ljudi u to vrijeme u svijetu gladovala. Napravljen je plan rješavanja problema hrane, koji je sadržavao ocjenu potreba za hranom u svijetu, a posebno u pojedinim regionima, način snabdijevanja stanovništva hranom, potencijalne mogućnosti za povećanjem proizvodnje hrane (uključujući i povećanje plodnog zemljišta), način čuvanja, prerade, transporta, distribucije i prodaje, kao i zakonske i administrativne mjere i mehanizme koji su trebali da povećaju proizvodnju hrane,.Pomoć stanovništvu UNFPA - zadatak da obezbijedi dodatna sredstva za tehničku saradnju u oblasti populacione politike. Poseban zadatak UNFPA je bio da izgrađuje kapacitete sposobne za rješavanje populacionih problema, a posebno za planiranje obitelji, Najveći dio sredstava za aktivnosti UNFPA-e dolazi od dobrovoljnih priloga i troši se za projekte u oblasti planiranja obitelji. UNFPA sama izvršava 30% svojih projekata, dok preostalih 70% izvršavaju

21

druge agencije Ujedinjenih nacija, a prije svih UNICEF, UNESCO, ILO, WHO i FAO. Pomoć djeci UNICEF - Kombinujući humanitarne i razvojne ciljeve UNICEF saraduje sa zemljama u razvoju u njihovim naporima da obezbijede zaštitu svoje djece i da ih osposobi za normalan razvoj. UNICEF saraduje sa zemljama u razvoju na nekoliko načina:- pomaže u planiranju i razvoju službi za dobrobit djece, kroz konsultacije i razmjenu iskustava

između zemalja;- obezbjeduje sredstva za unapređenje obrazovanja stanovništva, a posebno kadrova relevantnih za

pravilan razvoj djece, kao što su zdravstveni radnici, radnici u sanitarnim službama, nastavnici, nutricionisti, njegovatelji i drugi, i obezbjeduje tehnička sredstva i opremu počev od papira za štampanje knjiga, do opreme i lijekova za dječje zdravstvene ustanove, kao i opreme za obezbjedenje zdrave vode za piće, zdrave ishrane, itd.

Izbjeglice – UNHCR - Ključni problem izbjeglica i prognanika i potreba njihovog rješavanja manje - više ostao je uvijek isti, kako kroz vrijeme, tako i kroz prostor: izbjeglica treba da bude nahranjen, obučen i smješten i što brže vraćen svom ranijem prebivalištu. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu UNHCR nije ispunio svoja očekivanja, niti je opravdao mandat koji je od UN dobio (Goražde, Srebrenica, Bihać i drugi primjeri).Pomoć postradalima – UNDRO - Centralni biro sa zadatkom da mobilizira, na najbrži mogući način sve raspoložive snage na pružanju pomoći postradalima, da koordinira na sistematičniji i manje rizičan način sve te aktivnosti u cilju izbjegavanja dupliciranja pa i haosa u nekim situacijama. Što je još važnije od toga bilo je potrebno sačiniti planove priprema za nastanak velikih nesreća, nepogoda i katastrofa,

MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE - SPECIJALIZIRANE AGENCIJE UJEDINJENIH NACIJA ZNAČAJNE ZA ZDRAVLJE NARODA

Međuvladine organizacije koje su na osnovu posebnog sporazuma samostalne organizacije, ali koje obavezno rade sa Ujedinjenim nacijama i jedna sa drugom kroz Međunarodna agencija za atomsku energiju – IAEA - Međunarodna konferencija o atomskoj energiji, IAEA ima dva osnovna cilja: - da se poveća i ubrza doprinos atomske energije miru, zdravlju i prosperitetu i - da se obezbijedi, da ne bude iskorišćena protiv čovječanstva i u vojne svrhe. Međunarodna organizacija rada – ILO - samostalna institucija povezana sa Ligom naroda. ILO djeluje u cilju unapredjenja socijalne pravde za radnike.Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivreduFAO - cilj ove Organizacije je podizanje nivoa ishrane stanovništva i životnog standarda, unapređenje proizvodnje, prerade, marketinga i distribucije svih prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda, unapređenje ruralnog razvoja i poboljšanje životnih uslova ruralne populacije, kao i eliminacija gladi.Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu UNESCO - Primarni cilj UNESCO-a je da doprinese miru i bezbjednosti u svijetu, unapređujući saradnju medu zemljama i narodima kroz obrazovanje, nauku, kulturu i komunkacije.

MEĐUNARODNI KOMITET CRVENOG KRSTA (MKCK)

Porijeklo i osnivanje ove humanitarne organizacije je slučajno i spontano pokrenuto plemenitom i humanom željom za pomoć ranjenim i unakaženim licima.Istorija Crvenog krsta počinje 24. juna 1859. godine u sjevernoj Italiji kod Solferina, gdje Talijani i Francuzi vode bitku protiv austrijske okupacione vojske. Za svega nekoliko sati, u toj bezpoštednoj borbi stradalo je čak 40.000 ljudi.Nemoćne da svim ranjenicima pruže pomoć, sanitetske službe protivničkih armija su mnoge ranjene vojnike ostavile na bojnom polju, prepuštajući ih sudbini. Zgranut tim prizorom i patnjama napuštenih ranjenika, jedan švicarski trgovac, koji se slučajno zatekao u blizini pozvao je stanovnike okolnih sela da mu se pridruže u organiziranju pomoći i pružanju njege svim ranjenicima, bez obzira na državljanstvo. Njegovo ime Henry Dunant. Kasnije je izdao knjigu po imenu sjećanje na Solferino koja je potresla Predsjednika Društva javne koristi – Gustava Movniera - predložio da o knjizi razgovara sa ostalim članovima društva. U toku tog sastanka stvorena je petočlana komisija, čiji su članovi, pored Dunanta i Moyniera, bili general Guillaume-Henri Dufuor i liječnici Louis Appia i Theodore Maunior, svi švicarski državljani. Na svom prvom sastanku, održanom 17. februara 1863. godine, komisija je usvojila ime "Međunarodni komitet pomoći ranjenicima".

22

PRINCIPI ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITEOsnovni principi u organizaciji zdravstvene djelatnosti:

6. učestalost zahtjeva i potreba za zdravstvenom zaštitom7. težina i složenost zahtjeva i potreba8. teritorijalna distribucija zahtjeva i potreba

Zdravstvena djelatnost se zasniva na sljedećoj podjeli rada- prema profilu zdravstvenih kadrova- prema tipu zdravstvenih kadrova

na osnovu složenosti učestalosti i teritorijalnoj distributivnosti zdravstvenih poremećaja sve zdravstvene usluge dijelimo na tri nivoa:primarna zdravstvena zaštitasekundarna zdravstvena zaštitatercijalna zdravstvena zaštita

23

PLANIRANJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITEPlaniranje zdravstvene zaštite je planiranje u cilju optimalne upotrebe ograničenih sredstava raspoloživih u jednoj zemlji za poboljšavanje zdravlja u određenom vremenskom periodu.Plan zdravstvene zaštite treba da se zasniva na temeljitom poznavanju zdravstvenih potreba stanovništva i realističnoj procjeni mogućnosti za njihovim zadovoljavanjem.

Planiranje zdravstvene zaštite znači treba da od ograničenih resursa stvori soluciju za najbolju moguću zdravstvenu zaštitu. Ograničena sredstva odnsno resursi pri tome su:- zdravstveni kadrovi (manjak, dugotrajnost školovanja i usavršavanja kadrova)- objekti (manjak, dugotrajnost izgradnje novih zdravstvenih objekata)- tehnologija- novac

Aktivnost planiranja je usmjerena na ostvarenje cilja a sastoji se iz1. Snimanje i analiziranja postojećeg stanja2. Identifikacija i definisanje problema i ciljeva3. Projekcija realizacije ciljeva4. Ostvarenje plana 5. Evaluacija plana

Dimenzije planiranja1. vrijeme (kratkoročno, srednjeročno, dugoročno)2. nivo organizacije (mjesna zajednica, opština, radna organizacija, kanton, država)3. funkcija - grana zdravstvene djelatnosti (opšta praksa, hirurgija, farmacija, stomatologija

itd...)4. obuhvat (početni plan rada, finalni plan)5. standardi6. fleksibilnost

24

PROGRARMIRANJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITEProgramiranje zdravstvene zaštite predstavlja detaljnu kvantifikaciju (numerička vrijednost aktivnosti) i kvalifikaciju (opis vrsta aktivnosti) aktivnosti usmjerenih na realizaciju planova zdravstvene zaštite.Program zdravstvene zaštite u pravilu treba da sadrži:

1. Definiciju problema (saobraćajni traumatizam - uzrok masovnihnasilnih i teških povreda)2. Veličinu problema (na 100.000 stanovnika godišnje 20 smrtno stradalih i 100 teško

povrijeđenih)3. Operativni cilj (smanjivanje nasilne smrti u narednoj godini za 50% a povrede za 35%)4. Operativni zadaci (mobilisati više sektora)5. Mjere aktivnosti (zakonske tehničke i obrazovne)6. Način provođenja (detaljna lista programskih zadataka i aktivnosti)

Programiranje treba da uključuje i:Monitoring – kontinuirano praćenje aktivnosti za vrijeme implementacije u cilju ostvarenja onoga što je predviđeno.Evaluaciju – proces utvrđivanja rezultata izvršenog programa sa stanovišta adekvatnosti, efikasnosti i prihvaćenosti od strane učesnika

PROGRAMI RAZVOJA – ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

Sadrže detaljne elemente razvoja, izgradnje i širenja mreže zdravstvene djelatnosti na jednom području. Takav program obuhvata- program izgradnje- investicioni program- program projektne dokumentacije- program pojedinih faza izgradnje- program nabvavke opreme- program osposobljavanja kadrova do definitivnog puštanja u rad nekog zdravstvenog objekta

PROGRAMI RADA – ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

detaljno kvantificiranje i kvalificiranje svih radnih operacija koje ulaze u jedan proces rada kao npr.: radno vrijeme, broj pregleda u jedinici vremena, broj dijagnostički procedura po vrstama u jedinici vremena, broj dijagnostičkih operacija u hirurškom bloku, broj rtg pregleda u rtg kabinetu, broj laboratorijskih pretraga.

PROGRAMI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

mogu se odnositi na kvantifikaciju cjelokupne primarne sekundarne tercijalne zdravstvene zaštite

Ili na zdravstvenu zaštitu pojedinih populacionih grupa kao npr program zdravstvene zaštitite novorođenčadi i dojenčadi program zdravstvene zaštitite malog i predškolskog djeteta program zdravstvene zaštitite školske djece i omladine program zdravstvene zaštitite studenata program zdravstvene zaštitite radnika program zdravstvene zaštitite lica treće dobi program zdravstvene zaštitite trudnica itd.

25

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA (definicija kadrovi i ustanove)Deklaracija u Alma Ati 1978 prezentirala je primarnu zdravstvenu zaštitu kao ključ za ostvarenje ciljeva zdravlja za sve do 2000. PZZ je esencijalni vid zdravstvene zaštite koji se odvija uz punu participaciju pojedinca i društva a prilagođena je datom stepenu ekonomskog razvoja.PZZ je prva linija kontakta između pojedinca i zdravstvenog sistema, locirana je na mjesto gdje ljudi žive ili rade i predstavlja prvu stepenicu kontinuiranog pružanja zdravstvene zaštite.

Vrste usluga- prva i hitna medicinska pomoć- kod nastupa neke zdravstvene potrebe i prvog kontakta sa ljekarom, liječenje ili referisanje

bolesnika na konsultantske preglede- zdravstveni nadzor nad pacijentom kod povratka sa specijalističkig ili bolničkog liječenja

Elementi PZZ- promoicija zdravlja- promocija ispravne hrane i adekvatno vodosnadbjevanje, sanitacija- imunizacija- zaštita majke i djetetea- planiranje porodice- prevencija lokalnih endemskih bolesti- prevencija oboljevanja ugroženih grupa – kandidati za dijabetes i oboljenja KVS- odgovarajući tretman bolesti- nabavka osnovnih lijekova- edukacija o problemima i mjerama za prevenciju

Kadrovi1. zdravstveni tehničar – SSS – samostalno rješava 30-40% svih zahtjeva i potreba2. Viši zdravstveni tehničar VŠS – samostalno rješava i do 60% svih zahtjeva i potreba3. Ljekar – dr Medicine – VSS – samostalno rješava do 90% svih zahtjeva i potreba4. Zubni Ljekar – dr Stomatologije VSS – samostalno rješava do 90% zahtjeva i potreba iz

oblasti stomatologije5. Diplomirani farmaceut – VSS – samostalno rješava 100% zahtjeva iz oblasti korištenja

magistralnih gotovih lijekova od strane pacijenta

Ustanove- ambulante porodične medicine sa prirurčnim laboratorijem na oko 2000 stanovnika- školske ambulante, ambulante u fabrikama na 100- apoteka – naselje i opština

Obuhvata područje opštine, kadrovi su ljekari opšte medicine a zdravsvene organizacije su:- domovi zdravlja- područna ambulanta porodične medicine- ustanova za zdravstvenu njegu u kući- apoteka- stomatološka ordinacija

26

SEKUNDARNI I TERCIJARNI NIVO ZDRAVSTVENE ZAŠTITE (definicija, kadrovi, ustanove)

Ovu vrst zdravstvenih usluga radi ljekar specijalista pretežno u bolničkom odjeljenju a dio vremena se nalazi na raspolaganju ljekaru opšte medicine za konsultacije...

Ovo obavezno proširi jer je sraaaaanje.

Sekundarni nivo zdravstene zaštite organizuje se na području sa više od 500.000 stanovnika. kadrovi su različite specijalističke službe.Zdravstvene organizacije su:- kantonalne i opšte bolnice- zavodi i poliklinikenivo rješenih zahtjeva je 10-12%

Tercijalna zdravstvena zaštita se organizuje na području koje obuhvata oko 1.500.000 stanovnika. Kadrovi su specijalističke i subspecijalističke službeZdravstvene organizacije su- klinički centar- kantonalne bolnice% rješenih zahtjeva je 1-3%

27

TIPOVI ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA U FEDERACIJI BIH

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

1. Područna ambulanta sa ili bez stomato-loške ambulante i priručnim laboratorijem

mjesna zajednica, škola, fabrika 1000 lica i više

2. Dom zdravlja općina3. Apoteka mjesna zajednica i općina4. Ustanova za zdravstvenu njegu u kući (privatna)

općina

SEKUNDARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

5. Poliklinika - specijalističko konsultativa općina 6. Zavodi, Centri i jedinice za zdravstvenu zaštitu radnika, žena, djece, školske i studentske mladeži

općina

14. Zavodi za: - javno zdravstvo - transfuziologiju - sportsku medicinu - medicinu rada

općina ili kanton

7. Opća bolnica (interna, hirurgija, pedijatrija, ginekologija i akušerstvo)

općina ili više općina do 500.000 stanovnika, udaljenost od druge bolnice do 100 km i br. kreveta 1,0/1000 stanovnika

8. Kanlonalna-županijska bolnica (sve specijalnosti)

kanton - više općina do 1 .500.000 stanovnika, udaljenost do korisnika 150 km, i 1,1 krevet na 1000 stanovnika

9. Specijalna bolnica (rehabilitacija, i onkologija. pneumoftiziologija, psihijatrija)

entitet -država - 1,1 krevet na 1000 stanovnika

Liječilište općina ili kanton

TERCIJARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

10. Klinika više kantona ili entitet

11. Kliničko bolnički centar više kantona ili entitet

12. Klinički centar (sveopće i usmjerene specijalnosti) visoko specijalizirana i zdravstvena zaštita sa bolničkim liječilištem

više kantona ili entitet 0,4 kreveta na 1000 stanovnika

13. Zavodi za javno zdravstvo, transfuzijsku medicinu i kontrolu lijekova

federalni nivo

14. Referalni centar federalni nivo

28

SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽENA i TRUDNICAZdravstvena zaštita majke i djeteta podrazumjeva brigu za očuvanje majke za vrijeme gravidite laktacije, brigu da donese zdravu djecu i da ih rađa pod normalnim uslovima. Vaspitanje majki da pravilnu njeguje sdvoju djecu i staranje za razvitak djece u zaštiti od štetnih uticija.

PRENATALNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITIA

U širem smislu podrazumjeva- pripremu mladeži za pravilan ulazak u brak, - pomoć mladim ljudima da upotrebom kontracepcije planirano stvaraju porodicu i imaju djecu, - kontrolisanje stanja zdravlja polnih organa,- sprječavanje i suzbijanje bolesti u trudnoći, porođaju i babinjama, - vaspitanje o higijeni trudnoće, - obezbjeđenje socijalno pravne zaštite trudnice.

Mjesta za praksu prenatalna zaštitie: porodica, ordinacija, porodilište, savjetovalište za ženu

MINIMALNI PROGRAM ZAŠTITE TRUDNICA OBUHVATA

- zakonsku zaštitu trudnica- redovan periodični ginekološko akušerski pregled – svaka 2 mjeseca- kontrola krvi, pritiska, pluća, urina, tjelesne težine- profilaksa svih stanja koja mogu da ugroze graviditet ili normalan porođaj- određivanje medicinske indikacije za arteficijelni abortus- obezbjeđenje pomoći pri porodu

OPTIMALNI PROGRAM PRENATALNE ZAŠITITE

- anamneza (opšta i ginekološka)- opšta zdravstvena kontrola- ginekološko akušerska kontrola svakih 30 dana do 28-me nedjelje trudnoće- svakih 15 dana do 36 nedjelje- svakih 7 dana od 37 nedjelje do porođaja- kontrola krvi, urina, nivo hemoglobina, serodijagnoza na lues, rh faktor, kontrola tjelesne

težine, pritiska, ultrazvučna kontrola, - vaspitanje o higijeni trudnoće- psihološka priprema za porod- zakonska zaštita trudnice- socijalna zaštita trudnice

29

SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA PREDŠKOLSKOG DJETETAZadatak joj je da pruža medicinsku pomoć djeci od rođenja do polaska u školu te da patronažnom djelotvornošću ispituje socijalne ekonomske i higijenske uslove porodice i omogućuje pružanje zakonske i ostale društvene pomoći djeci i porodici.

Optimalni program se sastoji od sljedećih aktivnosti

1. Vođenje medicinske i razvojne istorije djeteta – što podrazumjeva otvaranje zdravstvenog kartona. U njega se unose nalazi svih kontrolnih pregleda, bolesti liječenja i drugih medicinskih intervencija

2. Zdravstveni pregledi po potrebi i periodični pregledi – u prvoj godini obuhvataju 1-4 puta mjesečno a kasnije dva puta godišnje. Treba da obuhvate

- fizikalni pregled svih sistema- posebno razvoj djeteta- otkrivanje fizičkih, fizioloških i mentalnih devijacija i abnormalnosti u razvoju- praćenje emocionalnog razvoja djeteta3. Imunizacija, cjepljenje i potrebne revakcinacije po obaveznom programu imunizacije4. konsultacije sa roditeljima5. Patronaža ljekara i medicinske sestre uz provođenje zdravstvenog vaspitanja roditelja i

djece u okviru porodične sredine6. Socijalna zaštita ugroženih porodica i ugrožene djece u porodicama koje zanemaruju ili

sasvim napuštaju djecu

30

SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŠKOLSKOG DJETETA I ADOLESCENTA

Trebalo bi da svaka škola ima školsku ambulantu sa ljekarom i med sestrom.

ŠKOLSKA AMBULANTA

Minimum rada ove ambulante bi bio: sedmična kontrola stanja lične i opće higijene i eventualno blagovremeno otkrivanje bolesti, liječenje bolesti, konsultacija sa nastavnicima i roditeljima.

ŠKOLSKA POLIKLINIKA

Diferencirana specijalistička organizacija čiji su zadaci: prvi pregled pri polasku u školu, utvrđivanje sposobnosti učenika prema njihovom fizičkom i mentalnom razvoju, sistematski pregledi 2 puta godišnje, specijalistički pregledi, liječenje bolesnika, organizovani rad na suzbijanju školskih zaraza.

SISTEMATSKI PREGLEDI

Sistematski pregledi su neophodni za procjenu stanja zdravlja i tjelesnog, psihološkog razvoja školske djece. Ti pregledi treba da obuhvate:

antropometrijska mjerenja, fizikalne i ostale preglede svih organa i sistema i pregled psihičkog stanja.

Svi rezultati se unose obavezno u zdravstveni karton.

PROGRAM ZDRAVSTVENE ZAŠTITE TREBA DA OBUHVATA:

1. Režim školske nastave treba da vodi računa o nastavi, odmoru, fiskulturi igri, spavanju.2. Kontrola fizičke sigurnosti (neophodna je s obzirom na udaljenost škole od kuće, saobraćaj,

saobraćajna sredstva, mogućnosti ozljede u školi).3. Dopunska ishrana u školi (korigovati nedostatak animalnih proteina, Ca, vitamina C,

liposolubilnih vitamina).4. Suzbijanje akutnih i hroničnih zaraznih bolesti.5. Fizičko vaspitanje ima značaj za pravilan razvitak i zdravlje učenika. 6. Unapredenje psihičkog zdravlja (sva mentalno zaostala i defektna djeca treba da se izdvajaju u

posebne razrede)7. Zdravstveno vaspitanje putem školske nastave vaspitanje djece u čuvanju i unapređenju vlastitog

zdravlja.

31

SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA RADNIKAILO međunarodna organizacija rada

ZNAČAJ ZDRAVSVENE ZAŠTITE RADNIKA

- opšte humanitarni značaj- zakonski, - odbrambeni, - socijalni - preventivni

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA RADNIKA TREBA DA IDE ZA

unapređenje i održavanje najvišeg stepena fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja radnika u svim zanimanjima,

prevencija poremećaja zdravlja izazvanih uslovima radne sredine, zaštita radnika pri zapošljavanju, postavljanje radnika u radnu sredinu prilagode psihološkom i

fiziološkom ustrojstvu.

POSLJEDICE OBOLIJEVANJA RADNIKA

privremeno odsustvo sa posla, trajni i privremeni gubitak sposobnosti za rad, smrtnost

ZADACI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE RADNIKA:

- pregledi u cilju očuvanja radne sposobnosti i profesionalne orijentacije, - periodični pregled, - ocjena radne sposobnosti - ocjena medicinskog zahtjeva radnog mjesta. - zdravstveni odgoj, periodični pregledi omladine 18-21 god. - periodični pregledi radnika preko 40god, - kontrola radnika sa hroničnim oboljenjima, - studijski rad.

ZDRAVSTVENI PREGLEDI RADNIKA

1. Prethodni zdravstveni pregledi - Utvrđuje se opće zdravstveno stanje pojedinca i ocjenjuje radne sposobnosti.Obavezan je za:

- radnike koji stupaju u radni odnos, - učenike usmjerenih škola, - pri promjeni posla.

2. Periodični pregledi - provode se - kod radnika koji rade na mjestima štetnim po zdravlje- radnici mlađi od 21 godine bez obzira na mjesto rada,- učenici izloženi štetnim faktorima u toku školovanja - radnici stanji od 40 god, - radnici sa hroničnim bolestima, - radnici sa promjenjenom radnom sposobnošću.

32

SPECIFIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA LICA TREĆE DOBIGerontologija je nauka o starenju u najširem smislu riječi. Nauka koja se bavi fiziološkim i patološkim problemima starih osoba naziva se gerijatrija.

Osobe starije od 65 godina spadaju u grupu starijeg stanovništva a predstavljaju 8-12% cjelokupnog medicinskog stanovništva.

Problemi gerijatrijske medicine.Starije osobe mogu bolovati od svake bolesti ali najviše oboljevaju i umiru od:

1. Cirkulatornih poremećaja – hipertenzija, ateroskleroza, infektivne i vaskularne bolesti, bolesti srca, anemije

2. poremećaji metabolizma – (diabetes mellitus, poremećaji štitnjače, klimakterične promjene)3. Artritisi4. neoplazme

Po pravilu se kod starijih javlja više različitih poremećaja koji pogoršavaju opšte stanje. Gerijatrija se bavi ne samo starošću nego i protiv uzroka koji prethode bolestima u starosti.

Medicinski nadzor nad osobama koje stareSve osobe starije od 40 godina trebale bi da budu pod stalnim ljekarskim nadzorom bez obzira kakvo je njihovo zdravlje.

PERIODIČNI PREGLEDI

Obavljaju se kod starijih od 40 1-2 puta godišnje. Pregled ima više ciljeva:- da prati stanje zdravlja i tako mjeri biološku starost- da što prije otkrije poremećaje zdravlja- da poboljša zdravlje pojedinca- da anticipira poremećaje i slabljenje- da ljude uči kako da čuvaju zdravlje koje im je preostalo

Periodični pregled se sastoji iz:- istorije pacijenta- fizikalnog pregleda- laboratorijske (Hb, Er, Le, krvna slika itd.) i RTG studije- dopunske studije- savjetovanje i pomoć

33

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STANOVNIŠTVA U KATASTROFAMA I RATURazličite katoastrofe (požari, poplave, zemljotresi ekspolozije, velike saobraćajne nesreće itd) i ratovi dovode do masovnog ozljeđivanja ljudi, do pogoršanih zdravstvenih uslova i do epidemija raznih bolesti.Za ovakve slučajeve postojeće zdravstvene službe same po sebi nisu dovoljne nego je potrebno aktiviranje posebne službe za zaštitu civilnog stanovništva u katastrofama i ratu koju nazivamo civilna zaštita.

Suiština zdravstvenog problema u katastrofi i ratu je iznenadno izbijanje i masovnost povrjeđivanja koje nastaje u tom trenutku. Iznenadna pojava se mora prevenirati, dakle moraju postojati uhodani sistemi zdravstvene zaštite koji bi odgovorili na ovaj zahtjev a takvi sistemi se moraju razmatrati hipotetski.Dakle potrebno je predvidjeti sve moguće katastrofe i razraditi planove za zbrinjavanje povrijeđenih u takvim situacijama. Planovi moraju biti pripremljeni tako da se mogu prilagođavati novonastaloj situaciji – šta recimo kada bi glavna regionalna bolnica bila uništena u katastrofi? – tada bi svi planovi koji je stavljaju u centar zaštite građana propali i našli bi se u situaciji da ne možemo pomoći ogromnom broju povrijeđenih.

Kada nastane katastrofa uz istovremeno uključivanje sistema civilne zaštite potrebno je formirati krizni štab koji će odlučivati o daljim akcijama.

Glavni problemi koji nastaju u katastrofama- iznenadno izbijanja- masovnost - raznovrsnost povreda- pogoršana higijensko epidemiološka situacija

Glavni problemi u realizaciji zdravstvene zaštite i metode za njihovo rješavanje- nekoordiniranost – formirati krizni štab i informacione centre- nedostatak bolničkih kapaciteta – otvoriti poljske bolnice, omogućiti evakuaciju u druge

centre, pozvati u pomoć sanitetsku službu armije- nedostatak kvalifikovanog osoblja – aktivirati svo raspoloživo zdravstveno osoblje – (zubari

recimo, itd.)- nedostatak sanitetskog materijala i krvi – mobilirati stanovništvo na masovne akcije darivanja

krvi- u početku neadekvatna trijaža – potrebno je uspostaviti prijemotrijažne jedinice na samom

mjestu nesreće da se adekvatno odgovori na zahtjeve- problemi u evakuaciji povrijeđenih – oštećenje puteva, nedostatak transportnih vozila –

aktivirati alternativne metode transporta, ali je najbitnija adekvatna trijaža- pogoršanje HE uslova – izbijanje masovnih epidemija- ugroženost samog zdravstvenog kadra

34

HRONIČNE MASOVNE NEZARASNE BOLESTIOsnovna obilježja HMNB:

1. Masovnost (20% stanovništva su hipertoničari, 1-2.5% su dijabetičari, 1% koronarna bolesti, 25-30‰ mentalni poremećaji)

2. Udruženost kod jednog bolesnika (5% pregledanih 1 bolest, 20% 2 bolesti, 40% 3 bolesti, 35% 4 i više bolesti)

3. Dugotrajnost (traju od nastanka do smrti – pa i 30-40 godina)4. Visoka cijena liječenja5. Visoka stopa apsentizma i invaliditeta (veći je broj invalidnih nego starosnih penzionera)6. Visoka stopa smrtnosti

I – KVS bolesti Koronarna bolest, hipertenzija, cerebrovaskularna ošt.II – hronična respiratorna oboljenja Astma, hronični bronhitis, emfizemIII – hronična Git oboljenja Ulkusna bolestIV – maligne bolesti Karcinom bronha, dojke, želucaV – bolesti metabolizma Dijabetes mellitus, bolesti štitnjačeVI – nervna i psihijatrijska oboljenja Psihoneuroze, poremećaji ličnosti, adikcijeVII – hronična degenerativna oboljenja Oboljenja koštanozglobnog sistema

METOD PREVENCIJE MHNB

Integralni intervertni program, otkrivanje i eliminisanje rizikofakiora (pušenje, holesterol, povišeni pritisak, gojaznost, stres, fizička neaktivnost, ishrana, mast, šećer, so)Primarna prevencija Sudionici - djeca predškolskog uzrasta i roditelji, školska omladina i roditelji, nastavnici, radni kolektivi i mjesna zajednica, zdrastvene organizacije, masmedija.Sadržaj: savjetovanje o načinu ishrane i to predavanja organizacija društvene ishrane, zdravstveni odgoj, demonstracione kuhinje, organizovanje fizičke aktivnosti.Sekundarna prevencijasavjetovalište za hipertoničare, odvikavanje od pušenja, rano otkrivanje i liječenje MNB, periodični pregledi dva puta godišnje.Ciljevipraćenje zdravlja - rizika, prevencija poremećaja i slabljenja, poboljšanje zdravlja, rano otkrivanje i liječenje, učiti ljude da čuvaju i koriste preostalo zdravlje.Sadržaj periodičnih pregleda(anamneza i istorija bolesti, fizikalni pregled, dijagnostika - lab, RTG, EKG; dopunske pretrage, savjeti i pomoć).

Nosilac ZZ je ljekar opšte medicine i tim sa konsultacijama specijaliste. Mjesto zaštite : porodica i mjesna zajednica (klubovi), institucionalni i oblici zaštite, domovi i bolnice.

35

METODE RADA U ZDRAVSTVUI pored veoma stare i često korištene mudre arapske izreke «Bolje spriječiti nego liječiti» ipak kao najčešći metod rada je čekati da se čovjek razboli pa se nakon toga pristupa liječenju.Postoji naime više metoda rada kao što su:

- Unapređenje zdravlja, - specifična prevencija, - primarna i sekundarna prevencija i- rehabilitacija.

TERAPIJSKE METODE

Dijagnosticiranje i liječenje bolesnika – najstariji oblik medicinske djelatnosti kao tzv «kurativna medicinska djelatnost». Terapeutska metoda može se podijeliti na više nivoa kao što su:

- ambulantno liječenje- kućno liječenje- bolničko liječenje- liječenje u specijalnim institutima zavodima i klimatskim lječilištima

PATRONAŽNI I DISPANZERSKI METOD RADA

Ovaj metod rada podrazumjeva aktivni nadzor nad zdravljem kako bolesnih lica tako i grupacija stanovništva sa rizikom za oboljevanje. Najadekvatniji predmet posmatranja, kontrolisanja i primjene ovih metoda je porodica.Razlikuje se monovalentni i polivalentni metod rada u dispanzeriztaciji.

- MONOVALENTNI METOD RADA – podrazumjeva praćenje jedne posebne grupacije stanovništva kao što su djeca, žene ili pak posebna grupa oboljelih kao oboljeli od dijabetes mellitusa, tuberkuloze itd.

- METODA POLIVALENTNE PATRONAŽE - daleko prihvatljiviji zbog racionalnijeg i sveobuhvatnijeg pristupa. Polivalentno patronažni i dispanzerski metod rada uključuje obavezno i kombinaciju zdravstvenog odgoja i savjetovanja kao i terapeutsku djelatnost koja se provodi kako kod akutnih tako i kod hroničnih bolesnika uključujući kućnu njegu i liječenje

36

SOCIOPATIJE - nezdrave navikePostoje 5 tipova navikavanja zbog nezdravih navika.

1. najblaži tip - ovisnosti daje upotreba kafe I čaja (kofein)2. Jači stepen ovisnosti su ovisnosti o raznim tabletama - tabletomanija.3. Treći tip ovisnosti je nikotinomanija— predstavlja naviku upotrebe cigarela. Ovisnik o

pušenju je osoba koja puši 20 i više cigareta dnevno.To su jaki ovisnici, mada postoje i umjereni i laki

4. Četvrti tip je upotreba alkoholnih pića — alkoholizam. 5. Peti tip ovisnosti je upotreba psihogcnih supstanci - droga.

BOLESTI OVISNOSTI

Nastaju navikom upotrebe sredstava ovisnosti kojima se narušava: psihičko zdravlje, fizičko zdravlje, socijalno blagostanje. Karakteristike ovisnosti:

- Bolesti emancipiranog svijeta, - Broj sredstava ovisnosti raste — sredstva ovisnosti zovu se još i sredstva maloadaptacije.- Postoji individualna osjetljivost - Sredstva ovisnosti uzimaju mladi, - Uslovi za korištenje sredstava su pogodni, - Široka društvena tolerancija, - Sredstva ovisnosti su jeftina, - Ovisnosti ne biraju spol, - Socijalne , zdravstvene, i ekonomske posljedice su teške i numerički nesagledive.

ALKOHOLIZAM - prema WHO - Alkoholizama je svaki oblik potrošnje alkohola koji premašujeuobičajenu tradicionalno - prehrambenu potrošnju ili prelazi granice socijalnih običaja za posmatranu grupu, bez obzira koji su etiološki faktori zato odgovorni i kako je porijeklo tih faktora: hereditet, fizička konstitucija, ili fiziološko metaboličko stečene ovisnosti. Posljedice alkoholizma : 1. Za društvo (odsustvo- apsentizam sa posla- učinak proizvodnje, povrede na radu, materijalna šteta, uticaj na porodicu, vaspitanje - zapuštenost, skraćenje radnog vijeka, prometne nesreće, kriminal).2. Za pojedinca ( zdravlje, materijalni gubitak, siromaštvo, gubitak posla, konflikti, smrt, afirmacija.

- Mentalnog zdravlja (hronično pijanstvo, alkoholne psihoze, delirium Iremens, Korsakova psihoza, polineurotična psihoza, mentalna tupost.

- Fizičkog zdravlja (ciroza jetre, epilepsija, gastritis, karcinom usne šupljine i jednjaka, gubitak radne sposobnosti, opća tjelesna nemoć, ozljede u pijanom stanju).

- Socijalnog blagostanja (nesocijalno ponašanje, nasilje, oštećenje zdravlja djece, gubitak zaposlenja, raspad obitelji.

Danas trošimo 15 - 12 l po glavi stanovnika.Alkoholizam kod odrasle populacije se kreće 15 - 17 %.Žene i alkoholizam : prije 15 godina odnos muškog prema ženskom alkoholizmu je bio 10 : 1.Uslovi koji pogoduju nastanku alkoholizma: potrošnja alkohola rasle, pomjeranje alkoholnih uživanja prema mladima, niska cijena, veliki broj objekata za točenje alkohola, uzimanje alkohola za vrijeme objeda,savremeni život - stresovi - bijeg iz stalnih teškoća – porodični problemi, radni problemi, društveni problemi, neuspijesi u životu, socijalni uslovi.

NARKOMANIJA - Povremena ili trajna upotreba sredstava ovisnosti koja dovodi do fizičkog, psihičkog i socijalnog oštećenja i stoji u suprotnosti ciljevima društva i pojedinca.

37

PRINCIPI PORODIČNE MEDICINE1. Odnos ljekar pacijent je osnovni u porodičnoj medicini – Pacijent je u središtu njege2. Porodični ljekar je obučeni medicinski ekspert3. Porodična medicina je orjentisana ka društvu4. Porodični ljekar je «sredstvo» za definisano populaciju pacijenata

Odnos ljekar-pacijent- Pacijent u središtu njege – razlike u odnosu na konvencionalni model.

Konvencionalni model ili ontologijski – bolest u središtu – je model gdje se bolest posmatra kao dobro odvojen entitet kao da je konceptualno odvojiva od tijela bolesnika.Kod fiziološkog ili ekološkog modela – koji se odnosi prema bolestima tako da su sve bolesti koje smo učili samo apstrakcija uobrazilje dobro klasificirane u medicinskoj nauci – nemoguće je bolest odvojiti od osobe a osobu od sredine.

- Srž porodične medicine je kontinuitet njege, dakle jedan ljekar prati svog pacijenta dugo vremena tokom života, dokle god je za njega odgovoran, u bolesti nakon ozdravljenja prilikom oboljevanja od druge bolesti.

Porodični ljekar je obučeni medicinski ekspert- obrazovanje mora uključivati kako kliničke tako i komunikacione vještine

Potrebno je uočiti situaciju kada pacijent dolazi ljekaru i odnos i neravnomjerna raspodjela moći u tom trenutku. Naime rijetke su situacije u čovjekovom životu kada se on osjeća toliko bespomoćnim kao kada se nalazi u ljekarskoj ordinaciji, a ljekar ga mora primiti sa suosjećanjem i empatijom prema njegovoj patnji

- omogućava sveobuhvatnu njegu za sve starosne grupe- vještina u manjim hirurškim procedurama ali i psihosocijalnoj medicini itd.

Porodični ljekar je sredstvo za definisanu populaciju pacijenata- gleda na medicinsku praksu kao praksu sa populacijom, pri tome obraća pažnju na

populacione rizike pojedinih grupa unutar svoje definisane populacije- treba da ima dobro organizovan sistem prikupljanja podataka od pacijenata za bolje

koordinacije informacija.- Porodični ljekar je sredstvo i to uspješno sredstvo pristupačno u svakom trenutku za pacijente.

Porodična medicina se orjentiše prema društvu- Jer je u njenoj osnovi javno zdravlje, dakle zdravlje cjele populacije – dakle u velikoj mjeri

preventivna medicina – u obliku promoviranja zdravlja- Koordiniranost prilikom pružanja njege i trošenja sredstava

38

PALIJATIVNA NJEGAPallium lat. sklonište ili kabanica.Palijativna njega je kompetentna susosjećajna njega pacijanta i njegovih voljenih osoba kada liječenje više nije moguće. Ova njega traje do smrti a poneka i poslje smrti za one koji su ostali da tuguju.

Palijativna njega afirmiše kvalitetniji život ali cijeni i smrt. Ona ne požuruje niti odlaže smrt ali omogućava oslobađanje od bola i patnje jer ... bol je čak gori i od same smrti – Arnold Schweitzer.

Palijativna njega je u suštini kontrola simptoma bolesti u času kada se etiološki više ne može da djeluje. Prema tome ona je korisna kod:

- bola- muke i povraćanja- konstipacije- dispneje

A potreba se javlja kod bolesti različitih bolesti kao npr.:- karcinom bilo na onaj na koji se može bilo na onaj na koji se ne može djelovati terapijski - različite hronične bolesti: pluća, kardiovaskularne bolesti, hronična insuficijencija bubrega itd.- hronični bolni sindrom.

TERAPIJA BOLA

Najčešće se palijativna njega svodi na terapiju bola. Terapija bola sprovodi se analgeticima prema 3 osnovne grupe bola:Preporuka za primjenu analgetika WHO:

I korak– slaba bol –

NSAIL ili acetaminofen, adjuvantni analgetici

II korak– umjerena bol –

blagi opijati – trodon uz I korak i adjuvantne analgetike po potrebi

III korak– jak bol –

jaki opijati (morfij) uz I korak i adjuvantne analgeitike

39

CILJEVI ZDRAVLJA ZA SVE DO 2000.Svjetska zdravstvena organizacija a posebno njen Evropski regionalni ured utvrdio je 38 ciljeva sa kojima bi se do 2000. godine trebao obezbjediti dogovoreni nivo zdravlja za sve narode, države i socijalne kateogrije ljudi u Evropi. Ciljevi su podjeljeni na 5 grupa. Ovi se ciljevi mogu ostvariti uz dva uslova:

a) smanjivanje u nejednakusti u pravima i mogućnostima da se proklamirana prava ostvare među svim društvenim grupacijama

b) unapređenje i jačanje promocije zdravlja, lične i kolektivne građanske svijesti u vlastitom čuvanju i unapređenje zdravlja te smanjenju preventabilnih oboljenja

01-12

fundamental requirements – fundamentalni zahtjevi

Jednakost u zdravlju, zdravlje i kvalitet života, mogućnosti za invalide, smanjenje MHNB...

13-17

lifestyles – promjene u stilu života Promocija zdravlja, zdrav život, odnos prema duhanu, alkoholu, drogama

18-25

environment – zdrava životna sredina Stav prema zdravo životnoj sredini, kvalitet vode, zraka, hrane, odlaganje otpada

26-31

appropriate care – odgovarajuća medicinska doktrina

Organizacija zdravsrve zaštite, resursi i menadžment zdravsvene zaštite, PZZ, SZZ, TZZ

32-38

health developement – razvoj zdravstvene zaštite

Razvoj zdravlja za sve, informativna podrška, unaprjeđenje kadrova, partnerstvo, zdravlje i etika

1-12 13-17 18-25 26-31 32-381. Equity in health 13. Healthy public

policy18. Policy on environment and health

26. Health service policy

32. Health research and development

2. Health and quality of life

14. Settings for health promotion

19. Environmental health management

27. Health service resources and management

33. Health for all policy development

3. Better opportunities for people with disabilities

15. Health competence

20. Water quality 28. Primary health care

34. Managing health for all development

4. Reducing chronic disease

16. Healthy living 21. Air quality 29. Hospital care 35. Health information support

5. Reducing communicable disease

17. Tobacco, alcohol and psychoactive drugs

22. Food quality and safety

30. Community services to meet special needs

36. Developing human resources for health

6. Healthy aging 23. Waste management and soil pollution

31. Quality of care and appropriate technology

37. Partners for health

7. Health of children and young people

24. Human ecology and settlements

38. Health and ethics

8. Health of women 25. Health of people at work

9. Reducing cardiovascular disease10. Controlling cancer11. Accidents12. Reducing mental disorders and suicide

40

KRIVIČNO PRAVNA ODGOVORNOST ZDRAVSTVENIH RADNIKAKrivično pravna odgovornost zdravstvenog radnika počiva na prekršaju konkretnih propisa krivičnog zakonika. Prema našim zakonskim propisima zdravstveni radnik je najviše izložen slijedećim krivičnim propustima i iskušenjima:

- nepružanje hitne medicinske pomoći;- nepružanje redovne medicinske usluge;- kriminali abortus;- eutanazija;- neovlašćeno odavanje profesionalne tajne;- nesavjesno liječenje;- proizvodnja i prodaja štetnih sredstava za liječenje;- prenošenje zaraznih bolesti;- nesavjesno rukovanje drogom itd.

Najčešći motivi neetičkih postupaka uz to i protuzakonitih akata su:- želja za zaradom;- lakoumnost;- taština;- ljenost;- seksualni interes;- nenaučna znatiželja za novim otkrićem;- javno isticanje svakodnevnih rezultata rada.

Sudska praksa u svijetu priznaje da medicinski radnik nije odgovoran za neuspjeh svojih postupaka pod uslovom da je postupao lege artis tj. u skladu s običajima i pravilima svoga znanja i prema postojećim stručnim i naučnim spoznajama.

Krivnja medicinskog radnika u svakodnevnom radu može biti trostruka i to:1) nepridržavanje utvrđenih stručnih i naučnih spoznaja i pravila profesionalne tehnike (vitium artis)

npr: aplikacija nedozvoljene doze ili pogrešno davanje injekcije;2) povreda načela humanosti specifičnih za medicinsko zvanje3) banalna nesmotrenost i nemarnost.

Medicinski radnik u svom radu treba da bude kritičan i samokritičan, odgovoran i svjestan stalnog rizika i krajnje dobronamjeran.

Težinu medicinskog zvanja, sažeto je prikazao Hipokrat u svojm pravnom aforizmu "Ljudski život je kratak, a liječničko je umijeće veliko povoljan trenutak brzo prođe, iskustvo je varljivo, a odluka teška".

41

ZAKONODAVNA FUNKCIJA DRŽAVE U OBLASTI ZDRAVSTVA

DRŽAVNI INSTRUMENTI UPRAVLJANJA ZDRAVSTVOM

Na nivou entieta Federacije BiH i Republike Srpske putem ministarstva zdravstva, Vlade i skupštinskih domova, a u saradnji sa kantonalnim-regionalnim ministarstvima za zdravstvo, medicinskim školstvom i profesionalnim udruženjima liječnika, farmaceuta i medicinskih sestara utvrđuju se:

- osnove politike u zdravstvu;- strategije obnove i razvoja zdravstva;- zakon o organizaciji zdravstva;- zakon o zdravstvenom osiguranju i drugi prateći podzakonski akti, uredbe, pravilnici i si.

Federalno ministarstvo zdravstva također svojim aktima osniva zdravstvene ustanove na nivou federacije (zavodi, instituti, kliničko-bolnički centri, klinike i si.). Ovo ministarstvo donosi i čitav niz propisa iz oblasti

- zaštite okoline, - sanitarne inspekcije, - osposobljavanja zdravstvenih kadrova, - kontrole kvaliteta zdravstvenih usluga,- kretanja i evidencije zaraznih i masovnih nezaraznih oboljenja i si.

Kantonalna ministarstva u Federaciji BiH putem kantonalne skupštine donose:- osnove politike u zdravstvu za kanton,- zakon o zdravstvu kantona;- zakon o zdravstvenom osiguranju na svom kantonu usaglašene sa istovjetnim zakonskim aktima Federacije. Ova ministarstva osnivaju zdravstvene ustanove na kantonalnim nivoima od kantonalnih bolnica, zavoda, centara do nivoa općih bolnica, poliklinika na svojoj teritoriji.

Općinski organ uprave u oblasti zdravstva (sekretarijat) putem izvršnog odbora i skupštine općine donosi odluke o osnivanju jedinica (ustanova) PZZ i druge odluke, naredbe, uputstva i rješenja u djelokrugu primarne zdravstvene zaštite na svojoj teritoriji.

U praktičnoj realizaciji država svoje funkcije ostvaruje:usaglašavanjem međunarodnih zdravstvenih obaveza sa nacionalnim obavezama, praksom i mogućnostima;

- politikom i reformom razvoja zdravstvenih sistema u tranziciji (promjenama);- usaglašavanje odnosa između proizvođača zdravstvenih usluga i pacijenata,- uvođenje tržišnih mehanizama u zdravstvenim sistemima;- utvrđuje balans vlasničkih odnosa (državne, privatne i mješovite svojine u zdravstvu);- kreira i unapređuje mehanizame zdravstvenog osiguranja sa tržišnim bankarskim principima;- utvrđuje odgovarajuće sadržaje upravljanja između centralnog ministarstva i nižih nivoa

zdravstvene vlasti;- kako učiniti efikasniju, efektivniju PZZ i obezbjediti kvalitetniji nivo saradnje PZZ sa

sekundarnim i tercijarnim nivoem;- ostvariti veću mobilizaciju stanovništva i njihovu participaciju u samozaštiti i promociji

zdravlja;- razviti mehanizam kontrole životne sredine, kvalitet zdravstvenih usluga i troškova

zdravstvene zaštite itd.

Vidi dalje

42

OBAVEZNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ZA SVE GRAĐANE

Federacija Bosna i Hercegovina je utvrdila (a vjerovatno je slično učinila i Republika Srpska) obaveznu zdravstvenu zaštitu, za sve građane pod jednakim uslovima koje obuhvata:

- pružanje usluga hitne medicinske pomoći,- prevenciju i liječenje zaraznih bolesti,- liječenje akutnih i hroničnih bolesti u slučajevima i stanjima kada ugrožavaju život,- zdravstvenu zaštitu djece do navršene 15. godine života,- zdravstvenu zaštitu redovnih učenika i studenata,- oktrivanje i liječenje endemske nefropatije,- liječenje malignih oboljenja i izulin-ovisnog dijabetesa,- zdravstvenu zaštitu u trudnoći i materinstvu,- zdravstvenu zaštitu duševnih bolesnika, koji zbog prirode i stanja bolesti mogu da ugroze svoj

život i život drugih lica, ili oštete materijalna dobra,- zdravstvenu zaštitu oboljelih od progresivnih neuro-mišićnih oboljenja, paraplegije,

kvadriplegije, cerebralne paralize i multipleks skleroze,- provođenje obavezne imunizacije protiv dječijih zaraznih oboljenja,- liječenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja,- zdravstvenu zaštitu građana iznad 65 godina života, a koji nemaju prihode veće od prosječne

plaće, na području Federacije, ostvarene u prethodnom mjesecu po članu domaćinstva,- liječenje narkomanije,- službu prikupljanja krvi.

43