Spektar broj 29/30

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 26. 12. 2014.

NEZABORAVNI ASIM FERHATOVIĆ: JEDAN JE HASE

CIJEPLJENJE ŠKODI ZDRAVLJU

VAKCINE - DA ILI NE?TITOVI POKLONI: OD IGLE DO LOKOMOTIVE

Broj 29/30

MEDVJE\A USLUGA BOSNI

PET GODINA PRESUDE "SEJDIĆ-FINCI"

VAKCINE - DA ILI NE?

CIJEPLJENJE ŠKODI ZDRAVLJU

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Sud za ljudska prava u Strazburu 2009. je presudio dase pripadnicima manjina u BiH mora omogućiti kan-didiranje za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Ni dodanas presuda nije provedena Str. 10

“Za svako cijepljenje vezan je značajan rizik i brojnekontraindikacije koje mogu cjepivo pretvoriti u opas-nost za zdravlje djeteta. No liječnici ih i dalje rutinskiuštrcavaju, obično ne upozorivši roditelje na opasnosti

Str. 24

OD IGLE DO LOKOMOTIVE!U strogo čuvanim depoima u Beogradu nalazi se200.000 darova koje je Josip Broz Tito za 35 godina vla-davine dobio od stranih državnika, ali i domaćihpreduzeća i udruženja Str. 34

TITOV PODRUM SA POKLONIMA

OBAVJEŠTENJE ZAÎTAOCE “SPEKTRA”NAREDNI BROJ NAŠEG MAGAZINAIZLAZI U PETAK 9. JANUARA 2014.

ovu zemlju - svoju domovinu - kaougodno prebivalište svim njenimstanovnicima, među kojima će imatineupitno "stanarsko pravo" inajdragocjeniji njezin građanin,Knez mira – Isus Krist!

SUTORINA (NI)JE NAŠA

Poslanik u novoizabranom sazivuZastupničkog doma Parlamentarneskupštine BiH Denis Bećirović uzvaničnu parlamentarnu procedu-ru uputio je Rezoluciju o Sutorini."Imajući u vidu da je pitanjeSutorine izuzetno važno zabudućnost Bosne i Hercegovine, ashvatajući i značaj direktnog izlaskaBiH na međunarodne vode, kao ipodržavajući napore da se objektivnoutvrde pravne, historijske,geografske, ekonomske i drugečinjenice u vezi sa Sutorinom, jasam, koristeći odredbe člana 167Poslovnika Zastupničkog doma, izvanično uputio Rezoluciju kako binajviši zakonodavni organ BiHnapokon zauzeo vrlo jasan stav oovom pitanju", rekao je DenisBećirović, dodavši da je u Rezolucijipredložio neprihvatljivu ocjenu pri-jedloga ugovora sa Crnom Gorom."Predložio sam da Zastupnički domocijeni neutemeljenim i štetnimPrijedlog ugovora o državnoj graniciizmeđu BiH i Crne Gore, koji jeutvrdilo Vijeće ministara BiHpočetkom novembra, a prema kojembi Sutorina trebala, voljom državnihorgana BiH, trajno ostati u sastavuCrne Gore", rekao je Bećirović.Podsjećamo, Vijeće ministara seoglušilo o pozive stručnjaka i širejavnosti koji su isticali da se ovakvim

U nizu božićnih obraćanjakatoličkih velikodostojnika, mon-sinjor doktor Franjo Komarica,banjalučki biskup, privukao jepažnju ovim riječima: Tisuću puta ostaju i u našoj život-noj sredini i srca i vrata zatvorenapred gorkim nevoljama brojnihnaših sugrađana. A to su zapravonevolje Isusa Krista, utjelovljenogBoga, jer on sam trpi u svakomčovjeku koji pati, bilo zbog vlastitihslabosti ili zbog bezosjećajnosti ibezobzirnosti njegovih bližnjih.Ništa nije gore nego nemarnozapustiti Isusa koji trpi u svojojCrkvi i u cijelom čovječanstvu.A ništa nije vrijednije negoodbačenog i napuštenog Isusa unjegovoj napuštenoj i trpećoj braći isestrama tješiti i pomagati. I ovaj putpozivam sve vas, koji kao kršćanislavite s razlogom i uvjerenjem tra-jnu, beskrajnu Božiju ljubav imilosrđe prema svakom čovjeku, alipozivam također i sve vas druge, ljudedobre volje: Otvorite svoje srce, svojum i svoj život veličanstvenoj Božijojistini o dostojanstvu čovjeka kako juje cijelom svijetu i za sva vremenaobznanio Božićni događaj!Omogućite da ta Božija istina,ljubav, milosrđe, pravda i dobrotadođu do izražaja u vašem životnomokruženju i da ih kroz vaše primjereupoznaju osobito sve žrtve ljudskeneljudskosti, sebičnosti, nehumanihi privrednih sistema i društvenihuređenja. Omogućite da što većibroj ljudi u našoj zemlji budeistinski sretan i da može izgrađivati

BRAVO!

Naši biseriHata Botonjić iz Bihaća proglaše-na je za najbolju studenticuMedicinskog fakulteta u Zagrebu.Priznanje joj je uručio dekanDavor Miličić, a povodom obil-ježavanja Dana fakulteta i njegove97. Godišnjice. Ovo priznanjejedno je u nizu zasluženih koje jeHata primila tokom svogškolovanja. Naime, kao učenica Tursko-bosanskogkoledža u Bihaću, učestvovala je unizu projekata sa kojima je nastupalana međunarodnim i svjetskimtakmičenjima i osvojila više zlatnihmedalja. "Kada sam dobila dekanovunagradu bila sam ponosna što samznanjem predstavila svoj grad isvoju državu i nadam se da ovo nijeposljednji uspjeh koji ću ostvaritiza sebe, svoj grad i Bosnu iHercegovinu", kazala je HataBotonjić koju je ugostio EmdžadGalijašević, gradonačelnik Bihaća.Kako je kazao, svojim znanjem iistrajnošću Hata je ostvarila velikiuspjeh i još jednom ime gradaBihaća i države BiH pronijela uinostranstvu. "Mi koji se bavimo politikommoramo učiniti sve da osobe poputnaše Hate imaju podršku u svomškolovanju i radu jer su oni zalognašeg uspjeha u godinama kojedolaze. Čestitke našoj Hati uznadu da će i dalje nastaviti studijodgovorno kao i do sada", kazao jegradonačelnik Galijašević.Za potpuni ugođaj još je potrebnoda Hata svoju stručnost primijeniu našoj zemlji. No, ne bi bila prvaodlikašica koja bi ovdje ostala bezposla ili bi, pak, svoju srećupotražila izvan BiH.

ZATVORENASRCA

4 Spektar, broj 29 26. decembar 2014.

MINISTRI BEZ PRAZNIKA

Ruski predsjednik Vladimir Putinskratio je novogodišnje praznike zaministre u vladi zbog aktuelneekonomske krize. Inače, službeniciruskih kompanija širom zemlje imajupravo na odmor od 1. do 13. januarakada Rusi slave Novu godinu.Ruska ekonomija, pogođenaniskim cijenama nafte i zapadnimsankcijama, ući će u recesiju idućegodine, prvi put u šest godina, dokje rublja opala na više od polovinesvoje nominalne vrijednosti.Kod nas je stanje još lošije nego u Rusiji.Ljudima u vlasti ipak ne pada na pametda proglase “vanredno stanje”.

ZENI^KA BRUKASlučaj Belme Kokić brutalan je, alibi mogao i promijeniti praksukažnjavanja žena radnica utrenutku kada se odluče da postanumajke. Kokić je radila kao pravnicau zeničkom Grijanju, a nakonotvaranja trudničkog bolovanja,obavijest o neproduženju ugovorasaopćena joj je SMS porukom.Bh. građani su bili potreseni ovomodlukom iz oktobra. Obrušili su sena ovu javnu instituciju, ali i osulikritike na račun društva i države ukojoj žive.No, na komentarima je sve i ostalo. “Ja sam, čisto radi diskriminacije,podnijela tužbu Sudu. Obratila samse ombudsmenu za ljudska pravakoji trenutno vodi istragu o svemutome“, kaže Belma Kokić.Slučaj Belme Kokić nije usamljen,kaže Duška Andrić iz zeničkogCentra za pravnu pomoć ženama.

ugovorom Crnoj Gori dobrovoljnoustupa dio prostora BiH.Ova rezolucija je upućena premaKolegiju Zastupničkog doma, kojiće je staviti na dnevni red sjednicezakazane za 29. decembar, amoguće je da bude stavljena nadnevni red sjednice koja će bitiodržana nakon Nove godine.Bećirović očekuje da se uvaže nje-govi priloženi argumenti.

EVROPSKIKATANAC

U Evropskoj uniji od 1945. godinenije bilo ovoliko izbjeglica i azilana-ta, kao sada. Stotine hiljada ljudipobjeglo je ovamo, zbog sukoba uSiriji, Eritreji, Pakistanu iAvganistanu. Hiljade umiru upokušaju da pređu morsku ilikopnenu granicu ka EU. Ko nemasreće da mu se automatski priznaizbjeglički status – a takvih je naj-manje – mora da zatraži azil. Tomože da učini samo na teritoriji EU.Pravno gledano, ko traži zaštitu,mora prvo ilegalno da uđe u EU. Tajilegalni ulazak u EU vrlo često orga-nizuju kriminalne bande. To jezločin koji donosi milijarde euraprofita, samo za kriminalce koji izLibije preko Mediterana šalju čamcena sjever. U mnogim zemljama EUveć sada postoji otpor protiv azilana-ta, a u nekim od njih su pokreti protivstranaca zastrašujuće porasli.Sve ovo treba da prime k znanju iojađeni Bosanci i Hercegovci kojistalno “prijete” da će napustitisvoju zemlju. Ljudi, budimo realni- niko nas tamo ne želi, za sreću setreba boriti ovdje!

FUJ!!!Demagoška

štednjaGrad Tuzla ove godine neće imatiorganizirani doček Nove godine naotvorenom. Za gradonačelnikaJasmina Imamovića je to, u erisiromaštva, rasipanje novca i dokazneosjetljivosti na socijalne prob-leme sa kojima se Tuzla i njenigrađani sučeljavaju u posljednjevrijeme.˝Nakon prirodne nesreće miimamo velike obaveze premagrađanima koji su nastradali usli-jed poplava i klizišta. Nama napamet ne pada da damo 100.000KM nekom pjevaču ili pjevačici zadva sata zabave. Bilo bi to bacanjepara˝, kazao je Imamović.Većina u ovoj odluci prepoznajesamo političku demagogiju. Dobroje da se SDP-ov Imamović nije sje-tio da iz budžeta odvoji novac zakupovinu specijalnih novogodišn-jih crnih marama. Tako bi daniveselja, kakvi vladaju u cijelom svi-jetu, ovdje postali dani žalosti.Iz BiH su mnogi i ove godine rez-ervisali za novogodišnje praznikeskupe aranžmane u svijetu i uekskluzivnim odmaralištima unašoj zemlji. Ko ima, može sebi dapriušti tu vrstu provoda.A ko nema, taj se i u novogodišnjojnoći ponaša u skladu sa svojimmogućnostima. Neka malo boljavečera od svakodnevne ipak možeda se priušti. A nakon večere, kakoje bilo posljednjih godina, šetnjagradom predstavljala je, ne samo uTuzli, svečaniji dio novogodišnjenoći. Zar i to treba ukinuti?Stoga je Imamovićev potez običnobacanje prašine u oči, kojim je,umjesto naklonosti, dobio samododatni prezir svojih sugrađana.

26. decembar 2014. Spektar, broj 29 5


Nema grada ni regije u BiHkoju nije pogodilo siromaštvo,beznađe, ekonomska i

politička kriza. Ako u tome baš i neprednjači, a možda je čak i tako,Tuzla je svakako u nezavisnoj BHdržavi doživjela najveće traume, izjedne otišla u drugu krajnost.Ko se ne sjeća, nije ga teško podsjetitikako je Tuzla u našim teškimnovodržavnim počecima bila primjer,čak i simbol nekog novog uspinjanja,uljuđivanja i pronalaženja modela zameđunacionalni suživot, ali i ekonom-ski napredak.

Selimova era: Nakon prvihvišestranačkih izbora u socijalističkojBosni i Hercegovini, nakon kojih jeetnički ključ postavljen na svakubravu, samo u Tuzli vlast nije formi-rana po principu uvezivanjanacionalnih zastava tri pobjedničkestranke: SDA, SDS i HDZ. Gradomje zavladala takozvana reformističkastruja, predvođena SelimomBešlagićem, koji će ubrzo formirati inovu, original-bosansku stranku:Unija bosanskih socijaldemokrata.Ta vlast, ta stranka, ti njeni glasači i tajnjihov vođa, Selim Bešlagić, i krozagresiju i rat prošli su sa najmanjenacionalnih ožiljaka. Govorilo se tadao tuzlnskom čudu, o tuzlanskom mod-elu, tuzlanskom simbolu... Stranci su

hrlili u taj grad da vide kako to jednomzrnu pijeska uspijeva da ne budepometeno velikim talasom koji je, dil-jem BiH, raspirivao zavadu,

neprestano smanjivao međunacio -nalnu toleranciju, rasijavao i množiorazdor među ljudima.Kruna veličanja takozvanog tuzlan-skog modela bilo je predlaganjegradonačelnika Bešlagića za Nobelovu

nagradu za mir, kojom bi bilakompletiran niska međunarodnihnagrada koje su tada dobijali taj grad itaj čovjek.No, upravo izostanak te nagradekao da je simbolički slutio na zlo:svi vas hvale, ali riječi polakotamne, tuzlanski uzleti se zaboravl-jaju, model se gura ustranu, gradpočinje polagano da tone... Još kadje Bešlagić okačio funkcije o klin, apolitička mlađarija preuzela kormi-lo, sjaj je ubrzano tamnio.

Kolona bijesa: Danas je Tuzlabolestan grad sa uništenomprivredom i raskrčmljenom imovi-nom, sa radnicima koji ne rade niti

SIMBOL NA PROSJAČKOM ŠTAPU

Nekad perjanica i uzdanica, Tuzla je danas uvenularuža, grad sa uništenom privredom i raskrčmljenomimovinom, sa pokradenim i razjarenim radnicima koji bezumno koračaju ka - Hrvatskoj!

NI “T” NE OSTADE OD BEŠLAGIĆEVE TUZLE

Piše: Vlastimir Mijović

Nakon prvihvišestranačkih izbora uBiH, samo u Tuzli vlast

nije formirana po principu uvezivanjanacionalnih zastava

SDA, SDS-a i HDZ-a...

Tuzlanska kolona baulja prema Orašju

zarađuju nego se bore da makarnaplate ono što su nekad (za)radili.Njihova su radna mjesta nestala,preduzeća su poharana, ugašena ilijedva sastavljaju kraj sa krajem, aod ono malo što još nešto donosi,korist imaju sumnjivi straniinvestitori i domaći profiteri. Odnajvećeg proizvođača struje uzemlji, tuzlanske Termoelektrane,koja proizvodi polovicu od ukupnekoličine električne energije uFederaciji, mještane su uglavnomzapali otrovni oblaci koje bljujudimnjaci ovog objekta. Profit sekrčmi u Sarajevu.Aida je propala, s njom i Dita, paLivnica čelika, pa još niz nekadmoćnih preduzeća. Njihovi bivširadnici čame u bijedi, bijesno alinemoćno prizivajući pomoć. Čineto već godinama, a posljednjihmjeseci praktično svakodnevno. Utome su mnogi već gotovo skrenulis uma, pa ne znajući kome i kakoviše da se obrate, ovih dana gacajupo blatu i mrazu prema -Hrvatskoj!U toj koloni izbezumljenih ljudiniko sigurno nema nikakav razu-man odgovor na pitanje: zaštotamo idu i šta tamo očekuju? Možeih tamo, ako i dođu do graničnogprelaza kod Orašja, jedino dočekatikordon hrvatske policije koji će ihcuriknuti natrag: prema Tuzli.No, upravo ovaj bezumni maršdosad je najbolji pokazatelj dramekoju preživljava nekadašnji grad-simbol. Nekad se mislilo da ćeTuzla postati rasadnik boljihvremena i boljih međuljudskih imeđunacioalnih odnosa. Danas jeona “crna rupa” države, kako jeovih dana nazva jedan od pješakazapućenih u Hrvatsku. Tuzla jeuvenula ruža, suha kao drenovina.

Žrtveno jagnje: Nije lako anal-izirati i utvrditi uzroke tuzlanskepropasti, ali nisu van pameti

“zavjereničke” teze o namjernom iplanski vođenom uništavanjuovoga grada. Umjesto da ona infici-ra ostatak zemlje, što se nekadpriželjkivalo i nerazumno prog-noziralo, sve bolesti iz ostatka BiHusmjeravane su ka “zdravoj” Tuzli.Eto šta vam je dala ta vaša“multivitaminska” politička orijentacija,rugajući se danas mogu reći svi kojim jebešlagićevska Tuzla nekad tako jakosmetala. Ode Tuzla sa konja na magar-ca, pa više nijedne koze, a kamoli stada,za mužu ne ostade.

Pritisnuta sa svih strana, stiješenje-na u kantonu koji se po njoj zove,ali u kojem je SDA uglavnomdominirala u poratnim godinama,Tuzla je postala žrtveno jagnje.Trebalo je dokazati da se ne možemimo svijeta već se mora niz vodu,nikako uzvodno.Tuzla je pala, ali nije baš sigurno daje potpuno propala, pogotovo tanjena samosvojnost, kuraž i nepris-tajanje na direktive iz nacionalnihpolitičkih visina. Nekakopredodređena da bude simbol, ona

je i sada primjer nemirenja sasudbinom, sa svevlašćem ineodgovornošću politike. Zar ufebruaru prva baklja dosadnajvećih socijalnih nemira u BiHnije buknula upravo tamo? Jeste, ito nimalo slučajno. A hoće li jošnove da buknu, one još jače, koje ćese opet rasplamsati sve do Sarajeva,i o tome se da razmišljati.

Centar otpora: Ako građaninegdje postanu potpuno svjesni dasvoja prava mogu ostvarivati samoako se budu žučno opirali onimakoji ih ponižavaju, prvi kandidat zatu ulogu svakako je Tuzla.Takozvana kritična masa za to uovom gradu postoji, pali se tamošibica za šibicom, pa ni golemavatra nije isključena.Ona se neće rasplamsati nagraničnom prelazu kod Orašja,prema kojem sad ide nevoljna iizmrcvarena kolona. Bijes će se,uvećan umorom, vratiti u Tuzlu. Ahoće li se tamo razliti u nekinovofebruarski ustanak, bunu,nerede i incidente, to baš niko nemože znati.Jedino sj sigurno da nova vlast, kaoni stara, nema ni ideje ni sredstavakojim bi umirila razjarene i osiro-mašene ljude. Neka im je svimaBog na pomoći...


Nekad se mislilo da ćeTuzla postati rasadnikboljih vremena i boljih

međuljudskih imeđunacionalnih odnosa.

Danas je ona “crna rupa”...

Februarski protesti i izgredi (ne)će se ponoviti

Strane investicije prve su naspisku želja Bosne iHercegovine. No, što više ih

priželjkujemo, one se više -smanjuju.U četiri posljednje godine su, sa 357(u 2011.) pale na 273, zatim u 2013.na 214 miliona eura, da bi u ovojgodini, u prvih osam mjeseci, cifrabila smanjena do 189 miliona eura.Ovo se najdirektnije odražava na sta-gnaciju i pad naše ekonomije.Međutim, na to možda i više utječenešto što stalno gubimo iz vida:nedostatak domaćih investicija. Onjima čak i nema pouzdanihpodataka, ali logika govori da našibiznismeni, koji još bolje od stranacapoznaju stanje u zemlji, još težeulažu svoj kapital u nove projekte iliproširivanje postojećih. Čak je prim-jetno da su neke kompanije, za kojese zna da su u posljednjih desetakgodina dobro poslovale i sakupilevelike profite, umrtvile ili smanjilesvoje aktivnosti.Oni su, jednostavno, iscrpljeni uborbi sa državom koja stalno traživiše poreza, a nudi sve manjepogodnosti. Ako ih ponegdje i uponečemu ima, onda se toisključivo odnosi na strane ulagače.Našim se ne nudi ništa, oni suobična perad za čerupanje. A jedanod zakona međunarodnog biznisaje taj da strani kapital želi da seuključi tamo gdje domaćaekonomija, svojim snagama, bilježi

rast ili makar pokazuje da možeproizvesti življi ritam ekonomije.Domaće privrednike takođe limitirai nedostatak adekvatne radne snage.Iako imamo oko 550 hiljada neza-poslenih, niz je profesija koje su natim spiskovima deficitarne. Evoprimjera iz Sarajevskog kantona.Na spiskovima nezaposlenih

“stanuje” 71.260 osoba. Tu je višeod 1.200 ekonomista, oko 1.000pravnika, 500 socijalnih radnika,400 politologa, 350 novinara, kao i3.600 maturanata gimnazije, 2.300ekonomskih tehničara i 1.900mašinskih tehničara.Najtraženija zanimanja su, pritome, na potpuno drugoj strani - utakozvanom IT sektoru (informa-cione tehnologije). Prema evidenci-ji Službe za zapošljavanje KS-a,među nezaposlenim najmanje suzastupljena upravo ta zanimanja.Poslodavci najviše tražepoznavaoce računarske tehnike,informatike, zatim agronomestočarstva i specijaliste u oblastimedicine.

I kako, sa takvom radnom snagom,pokretati razvoj? Praktičnonemoguće! Još je tu jedna mana koja ide nadušu radne snage. Osim skupe,lijene i gramzive države, ovdje jeskupa i radna snaga. Kako kažejedan od poslodavaca, radnik uBiH misli da platu od 300 eurauopšte ne mora zaraditi - takaviznos tretira se kao milostinja!Siromašne zemlje atraktivne su zaulaganja najćešće zbog jeftineradne snage. To ljudi u BiH nemogu da shvate, to da njihovaradna snaga košta onoliko kolikodiktira tržište, a ne onoliko kolikoiznose njihove lične potrebe.Uz niz mjera koje treba dapreduzmu vlast i država, značajandio zadatka na privlačenju stranih,ali i novih domaćih investicija jeupravo promjena svijesti radnika,posebno onih koji nisu zaposleni.Oni moraju znati da BiH zadugoneće biti zemlja izobilja. Bićemodržava u kojoj se ljudi uglavnombore za golu egzistenciju. Pri tome,nezaposleni treba više da misle ostatistikama, a manje o svojim žel-jama: treba da se školuju za ono začim postoji tražnja, a ne za ono učemu će najlakše doći do diplome.Takve diplome, nažalost, nisubeskorisne samo za njihove vlas-nike nego i za državu i njenuekonomiju.


EKONOMIJA NA KOLJENIMA

Strane investicije stalno padaju, domaće niko i nepotiče, a omladina se bori za diplome koje nemajutržišnu vrijednost, umjesto onih za kojim privreda vapi

NI INVESTICIJA NI RADNIKA

Piše:

Amra Zimić

Poslodavci najviše tražepoznavaoce računarske

tehnike, informatike,zatim agronome

stočarstva i specijaliste u oblasti medicine. A nudeim se hiljade ekonomista,

pravnika, politologa, novinara, gimnazijalaca...


Strazbur osudio BiH zbog

diskriminacije, Stop diskrim-

inaciji u Predsjedništvu, BiH

je dobila po prstima... Ovo su

naslovi kojima je prije pet godina

najavljivan istorijski korak ka

uklanjanju diskriminacije u

Ustavu BiH.

Evropski Sud za ljudska prava u

Strazburu ocijenio je kako

uskraćivanje prava pripadnicima

tzv. nekononstitutivnih naroda,

odnosno onih koji se ne izjašnjava-

ju kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, da

se kandiduju za poziciju člana

Predsjedništva BiH ili u državni

Dom naroda predstavlja kršenje

ljudskih prava. Ova se odredba,

presudio je Sud, mora provesti, te

se paralelno s izmjenom Ustava

BiH mora promijeniti i izborni

zakon kako bi se omogućilo

kandidovanje.

Riječi i djela: Označena kao

istorijska, ova je presuda unijela

nadu da je vrijeme za promjene.

Jakob Finci tada je kazao kako je

bio „gotovo siguran da će biti

ovakav rezultat, jer ko god se iole

razumije u ljudska prava i ko zna

čitati i Evropsku konvenciju o ljud-

skim pravima i Protokol 12 uz tu

konvenciju, bilo mu je jasno da naš

ustav nije saglasan s tim“. Pored

toga, naveo je, iako se slučaj zove

'Sejdić i Finci protiv BiH', „ovo je

potez u korist BiH - da se napokon

pređe sa riječi na djela, sa priča na

nešto konkretno.“

Danas se, kaže, ne kaje što je

povukao ovaj potez, mada je

razočaran jer pomaka nema.

Fotelje i ekskluzivitet, navodi Finci,

očito su važniji.

"Malo sam razočaran inertnošću

PET GODINA PRESUDE "SEJDIĆ-FINCI"

Sud za ljudska prava u Strazburu 2009. je presudio

da se pripadnicima manjina u BiH mora omogućiti

kandidiranje za Predsjedništvo i Dom naroda BiH.

Ni do danas presuda nije provedena

MEDVJEĐA USLUGA BOSNI

Označena kao istorijska,ova je presuda unijelanadu da je vrijeme za

promjene. No, one se nisudogodile, uprkos snažnimpritiscima međunarodne

zajednice...

Finci: Razočaran, ali se ne kaje

naših vlasti koja ukazuje na to da

nisu spremni da se odreknu

nijednog malog procenta svoje

apsolutne vladavine političkim

prostorom BiH otvarajući vrata

svima onima koji nemaju tu

mogućnost da se deklarišu kao pri-

padnici konstitutivnih naroda“,

kaže Finci. Sa žaljenjem dodaje da

su, umjesto toga, neki čak spremni

za ljubav fotelja promijeniti i naciju.

Zaludne prijetnje: Sve to

vrijeme bh. političari koristili su

ovu presudu kao pamflet za svoje

političke govore, osobito predi-

zborne, ali i priliku za uslovljavan-

je i rješavanje pitanja koja nikako

nisu povezana s presudom.

Halid Genjac u prošlom je sazivu

bh. parlamenta bio predsjedavajući

Komisije za evropske integracije.

Rješenja, kaže, nije bilo jer su se

otvorili ustavni apetiti koji su uz

ovo pokušavali da riješe i neka

druga pitanja, naročito tzv.

hrvatsko pitanje.

On dodaje da je ovakav princip

neprihvatljiv onima koji žele da se

bh. društvo integriše. Ova „krupna

politička nesuglasica“, kako navodi

Genjac, godinama nema rješenje i

neće ga uskoro ni biti.

Dugo je ova presuda bila ključni

element i za evropske integracije.

Bosni i Hercegovini prijetilo je

isključenje iz Vijeća Evrope, uslovl-

javane su reforme, napredak... A

onda je, čini se, i Evropa odustala.

BiH će iduće godine predsjedavati

Vijećem Evrope, a nova inicijativa

EU prema BiH provođenje presude

stavila je u drugi plan prioriteta. To

govori da EU nije bila dovoljno

odlučna, smatra Tijana Cvjetičanin

iz udruženja „Zašto ne“.

„Nijedno od tih upozorenja, očito

nije bilo dovoljno“, smatra

Cvetičanin, navodeći i da ni

prijetnje isključenjem iz Vijeća

Evrope nisu pomogle.

Vezivno tkivo: Cvetičaninova ističe

da to govori još nešto: “Da institu-

cionalni mehanizmi koji bi svakom

ozbiljnom političaru trebali da

budu zastrašujući kao perspektiva,

da zbog toga što vi nešto ne možete

da uradite da će vam država biti

izbačena iz neke važne institucije i

da vam neće priznati rezultate izb-

ora, to nije imalo nikakvog uticaja

u njihovom postupanju.“

Bosni i Hercegovini je, popuštanjem,

Evropska unija učinila medvjeđu

uslugu, smatra Zlatan Begić, profe-

sor na Pravnom fakultetu u Tuzli i

član ekspertne grupe za izmjene

Ustava u Federaciji BiH.

Dopuštanjem da se ne provode važne

odluke i presude Ustavnog suda BIH

i međunarodna zajednica je

doprinijela svojom neodgovornošću

ovakvom stanju, smatra on.

"Mi u Bosni i Hercegovini imamo

preko 80 odluka ustavnih sudova

koje nikada nisu realizovane.

Odatle je sve krenulo i sad dolazi-

mo do situacije kada treba

izjednačiti po nekim elementarnim

pravima sve građane. I naravno,

takav jedan odnos međunarodne

zajednice se i dalje produžava,

čineći time samo medvjeđu uslugu

Bosni i Hercegovini. Sigurno će

neprovođenje takve jedne odluke

voditi daljnjem etabliranju etnicite-

ta na pojedinim teritorijama jer

nema to vezivno tkivo koje se zove

Ostali“, tvrdi Begić.

Preživjeli model: Srđan

Dizdarević, bivši direktor Helsinškog

komiteta u BiH, po donošenju pre-

sude kazao je kako se radi o istorijskoj

odluci koja će na bolje promijeniti bh.

društvo. Danas se, međutim, živi po

istom, diskriminatorskom modelu, što

je „neprincipijelno i otvara vrata

našim svojeglavim, autoritarnim,

nedemokratskim političarima da i

dalje rade ono što je njima na pameti i

njihovom uskom interesu, a protivno

interesima građana BiH.“

Presuda u predmetu "Sejdić i

Finci", nadaju se i političari i

analitičari, mogla bi biti provedena

do kraja mandata nove vlasti. Ali...Dženana Halimović/RSE


Naši političari koristili su ovu presudu za svoje

političke govore, ali i priliku za uslovljavanje i rješavanje pitanja koja

nikako nisu povezana s presudom...

Sejdić: Sud jedno, politika drugo

Nakon februarskih demon-

stracija koje su se održavale

širom Bosne i Hercegovine

pokrenute su krivične prijave protiv

aktera građanskog bunta. Svi

učesnici demonstracija imaju iste

prijave, a terete se da su blokirali

saobraćaj i time ugrozili sigurnost

na glavnim saobraćajnicama u

gradovima Federacije BiH. Mnogi

od učesnika februarskih protesta

kažu kako su ovo represivne mjere

policije.

Učesnik februarskih protesta, Adis

Hukanović, dobio je prekršajnu

prijavu, u kojoj se navodi da je 13.

februara sa ostalim

demonstrantima blokirao glavne

saobraćajnice u Sarajevu. Tako je

navedeno u prijavi MUP-a

Kantona Sarajevo. Nakon

završenog usmenog ročišta, poslije

kojeg se očekuje presuda, Adis

Hukanović je rekao:

“Zabrinjava me postupanje polici-

je, koja je sve podnesene prijave

zbog kršenja Zakona o sigurnosti u

saobraćaju BiH bazirala na

službenim izvještajima pisanim u

maju, dakle tri mjeseca nakon

protesta. To me zabrinjava, jer se

postavlja pitanje koliko su policajci

napravili intervencija, kako su te

prijave pisane. A od tog službenog

izvještaja policija je u mom postup-

ku odustala i kao glavni dokazni

materijala navela isječke iz videa,

kojeg je snimio jedan bh. portal”,

objasnio je Hukanović.

Adis nije jedini koji se tereti za

blokadu saobraćaja i kršenje

Zakona o sigurnosti u ovoj oblasti.

Još dvadesetak ljudi iz Sarajeva i na

stotine u Mostaru dobili su

prekršajne naloge. Svjetlana

Nedimović, učesnica mirnih

protesta očekuje poziv iz suda.

“Ovo je poruka svima nama šta će se

desiti ako izlazimo na ulicu. U manjim

sredinama to su prijetnje, zastrašivanja.

Mostarci, Zeničani, Sarajlije izloženu

su prekršajnim prijavama. To apsolut-

no ne stoji s obzirom da je tih dana

policija blokirala saobraćaj, a da smo

svi mi prisustvovali neformalnim

okupljanjima građana, usljed socio-

ekonomske situacije, koju niko ne

treba da objašnjava.”

Poseban pritisak vršen je na

učesnike protesta u manjim

sredinama.

“To su većinom prijetnje koje se

odnose na zaposlene. Ako su ljudi

u privatnom biznisu, onda im se

prijeti otkazivanjem ugovora ili

gubitkom posla. I tokom trajanja

protesta, ljudi su nam prilazili i

obraćali su nam se, no imali su

izričite naredbe da javno ne

protestuju”, kaže Nedimović. Do

sada su u dva slučaja donesene

prvostepene presude.

Profesor na Fakultetu političkih

nauka u Sarajevu Asim Mujkić

smatra da su prijave konkretan

politički pritisak.

“Kroz brutalne policijske akcije,

vlasti pokušavaju preduprijediti

svaki vid protesta. Međutim, ne

možete zaustaviti istorijske procese,

kao ni potrebu ljudi da se bore za

pravičnije društvo”, zaključuje

profesor na Fakultetu političkih

nauka u Sarajevu Asim Mujkić.

Aida \ugum/RSE


PROTESTI I KRIVIČNE PRIJAVE

Kroz sudski progon februarskih demonstranata, vlasti

pokušavaju da zastraše ljude i da osujete da se u

budućnosti ponovi bilo kakav vid protesta

PRITISAK, NEGO ŠTA!

Protesti u Sarajevu, 9. februar 2014.


Belma Malagić je student prve

godine Medicinskog

fakulteta u Tuzli. Rođena je

15. jula 1995. godine, u vrijeme kad

su njen otac i ostala familija ubijeni

u genocidu u Srebrenici.

Piše od svoje desete godine i jedinu

očevu sliku stavila je na naslovnicu

knjige "Moć sudbine". To je knjiga

o porodici i njenom ocu Harizu

kojeg nikada nije upoznala.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni

su u masovnoj grobnici Snagovo, a

sahranjen je u Memorijalnom

centru Potočari.

Belma je opisala sudbinu svoje

porodice, koja je godinama tragala

za kostima ubijenih članova

porodice. U knjizi je potresna priča

djevojčice koja je samo na taj način

upoznala oca kojeg nikada nije vid-

jela. Pisanje ove knjige trajalo je

dugo.

"Od prvog razreda počela sam

pisati dijelove knjige. To je trajalo

do trećeg razreda srednje škole, a

zatim sam sve te dijelove sastavila u

jednu cjelinu", kaže Belma. Ona je

knjigom pokušala ispuniti prazn-

inu nastalu uslijed nedostatka

jednog roditelja.

"Kako je došlo do toga da napišem

ovu knjigu? Nedostatak jednog

roditelja je veliko uskraćenje -

predstavlja jednu veliku prazninu.

Ovom knjigom pokušala sam pop-

uniti tu prazninu. Uspjela sam, na

neki način u tome. Slika koja se

nalazi na naslovnici ove knjige je,

zapravo je slika koja me podsjeća

na oca i kad je vidim osjetim da ga

nikada, baš nikada neću

zaboraviti", ističe ona.

Porodičnu dramu Belma

preživljava skupa sa majkom, čije

su riječi i sjećanje pomogle Belmi

da upozna svoga oca. Belma kaže

da je oca upoznala iz priča koje su

ostale nedovršene.

"Svi koji su pričali o tome, o mom

ocu, nikada nisu završili tu priču.

Naš razgovor bi se uvijek završavao

plačem. Slike koje sam ja stvarala o

ocu prenijela sam na papir i uvrsti-

la u knjigu", navodi Belma.

O događajima iz Srebrenice, Belmi

je pričala njena majka, pa je

Sadina, na neki način sudjelovala u

stvaranju pisanog djela.

"Ja sam majka kao i svaka druga

majka. Prepričala sam Belmi ono

što sam preživljavala. Nisam željela

da budem nikakav heroj ove knjige.

Belma je to sve opisala, a ka sam je

podržavala u tome. Imale smo

razumijevanje jedna prema drugoj

cijelo ovo vrijeme", pojašnjava

majka Sadina.

"Pisanje knjige pomoglo mi je da

shvatim ko sam i šta sam ja.

Postojale su kod mene dileme odak-

le sam. Moji korijeni su iz Glogove

kod Bratunca, a u rodnom listu piše

da sam rođena u Tuzli. Gdje ja pri-

padam, pitala sam se? Ja sam

odlučila da moja rodna gruda, ipak,

bude Glogova", iskreno će Belma.

Malagići su se među prvima vratili u

Glogovu i obnovili kuću.

Prvu promociju svoje knjige "Moć

sudbine" Belma je imala u

Lukavcu, dok će druga biti održana

u Srebrenici, gdje je njena porodica

boravila tokom ratnih dešavanja.Sadik Salimović/RSE

MOĆ BELMINE SUDBINE

KNJIGOM “UPOZNALA” OCAMlada Srebreničanka Belma Malagić knjigom “Moć

sudbine” opisala je tragičnu povijest svoje porodice,

koja je godinama tragala za kostima ubijenih članova

Belma Malagić sa očevom slikom


Na mjesnom mezarju uŠićkom Brodu kod Tuzle urazmaku od nekoliko dana

ukopano je šest osoba.„To su Jusuf Nurkić, MustafaĆatić, Mulaga Hirkić, HasanHusić, Mevludin Begunić, NusretaMulaosmanović“, kaže mjesniefendija Nurija Čikarić. Svi suumrli u toku jedne sedmice uaprilu 2013. godine.Preminuli su bolovali od plućnih,srčanih ili malignih bolesti. Podacinadležnih zdravstvenih institucijapokazuju da su to najčešće bolestiod kojih obolijevaju Tuzlaci.

Atak na pluća: Prema Svjetskojzdravstvenoj organizaciji (SZO),

uzročnici ovih bolesti su štetne česticekoje oslobađaju termoelektrane naugalj, dok Međunarodna agencija zaistraživanje raka (IARC) ističe da jezagađeni zrak najčešći uzrokkarcinoma pluća.Istraživanje Centra za istraživačkonovinarstvo (CIN) pokazuje da

nadležne institucije u FederacijiBosne i Hercegovine godinamadozvoljavaju Termoelektrani „Tuzla“prekomjerno zagađivanje zraka.

Umjesto da ih natjeraju na odsumpo-ravanje dima, daju im okolišnedozvole na osnovu kojih moguzagađivati više nego što dozvoljavajusvjetski standardi.Predstavnici Termoelektrane okoli -šnu dozvolu koriste kao sredstvo sop-stvene zaštite, odnosno izgovor darade prema važećim pravilima.Prvo postrojenje Termoelektrane„Tuzla“ proradilo je prije polastoljeća, a danas rade sa četiritermobloka. Za prosječnu godišnjuproizvodnju od oko 3.000 gigavat-sata (GWh) struje potroše oko 3,3miliona tona uglja iz ugljenogbazena Kreka-Banovići. Nakonnepotpunog sagorijevanja sumporau ovom uglju, kroz dimnjake elek-trane izlazi oko 50.000 tonasumpordioksida godišnje.Ovaj štetni gas izaziva plućnedisfunkcije, astmu, hroničnibronhitis i plućna oboljenja. Premapodacima Općine Tuzla, poredovog štetnog gasa, iz gigantskihdimnjaka godišnje izađe i četirimiliona tona ugljendioksida, 8.500tona azotdioksida te 3.500-4.000tona čestica prašine.

Epidemija karcinoma: Ovebrojke prelaze nivo prihvatljivezagađenosti zraka koja jeustanovljena smjernicama SZO-a.

ZRAK ŽIVOTA I - SMRTI

Tuzlanska termoelektrana godinama prekomjernozagađuje zrak. Stoga stanovnici najčešće obolijevaju iumiru od bolesti uzrokovanih štetnim česticama kojeizlaze iz gigantskih dimnjaka na ulazu u ovaj grad

STRUJA I BOLESTI IZ

TUZLANSKE TEROELEKTRANEPiše:

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Nakon nepotpunog sagorijevanja sumpora

u naloženom uglju, krozdimnjake elektrane izlazi

oko 50.000 tona sumpordioksida godišnje...

Termoelektrana Tuzla bljuje opasne gasove

Toksične i kancerogene materijekoje se nalaze u dimu lako prodiruu disajne puteve, cirkulaciju i srcete ih oštećuju i izazivaju ranu smrt.„U tim česticama, koje ne vidimo ikoje udahnemo, imate i kancero-genike i metale koji su vrlo toksični;imate iritante, imate alergene i oniće kad propuste ti odbrambenimehanizmi polako ubiti osobu“,kaže prof. dr. Nurka Pranjić, speci-jalista medicine rada u tuzlanskomDomu zdravlja i profesorica naMedicinskom fakultetu.Zrak zagađen štetnim česticama izTermoelektrane udiše preko470.000 ljudi iz 13 općinaTuzlanskog kantona. U 2011.godini od karcinoma pluća oboljeloje 136 osoba iz ovog kantona, dokje, primjera radi, broj oboljelih odove bolesti bio šest puta manji ukantonima koji nemaju termoelek-trane: Posavskom, Livanjskom iZapadnohercegovačkom.U 2012. i 2013.godini na područjuTuzlanskog kantona od karcinomapluća oboljele su još 242 osobe. Uovom dvogodišnjem periodu od7.686 umrlih, za polovinu su uzroksmrti bila kardiovaskularna irespiratorna oboljenja, uključujućii karcinom pluća.

Jalovi protesti: Probleme sadisanjem ima i Senail Ajšić izŠićkog Broda kod Tuzle. Prvepoteškoće je osjetio prije desetgodina, ali je to tumačio slabomkondicijom. Poslije je i odlazak dokupatila zahtijevao nekolikozaustavljanja, a prije četiri godinedijagnosticirana mu je astma,hronična plućna bolest. Disanjemu olakšava pumpica koju uvijeknosi sa sobom.Prolazeći sa novinarima CIN-akroz mezarje na kojem su ukopanenjegove komšije, Ajšić kaže da senada da im se neće uskoropridružiti.

„A šta ću, od Boga je. (…) A,ustvari, od zagađenja je. Ne trebakriviti Boga za nešto što nije kriv“,kaže Ajšić.U susjednom mjestu Bukinju MateMarković je tokom svog života ukopaomajku, brata, stričevića te nekoliko

susjeda. Umrli su u četrdesetim ilipedesetim godinama života. „Svi odkarcinoma“, kaže Marković.Sam je doživio šezdeset i tri godine i tozbog toga, kaže, jer je većinu životazbog posla proveo daleko od Tuzle.„ Znao sam doći jednom mjesečno,vikendom na dva dana i tako“,objašnjava Marković.Stanovnici Šićkog Broda, Bukinja iHusina, naselja u neposrednoj bliziniTermoelektrane, posljednjih godinaod rukovodstva ovog preduzeća tražeda riješi problem zagađenosti zraka.Organizirali su nekoliko protesta nakojima su, uz ostalo, tražili smanjenjezagađenosti, adekvatnu zdravstvenu

zaštitu stanovništva i ulaganje uinfrastrukturu naselja.

Okolišna dozvola: Međutim,predstavnici Termoelektrane, iakosvjesni da zagađuju zrak, nesmatraju da su isključivi krivci zacrnu statistiku.„Ja bih mogao prihvatiti tu odgov-ornost da mi imamo egzaktnepodatke da Termoelektranaprouzrokuje to, ali to je rezultatsvih zagađivača ovdje“, kaže IzetDžananović, direktor TE „Tuzla“.Istraživanje CIN-a pokazuje da jeDžananović samo djelimiceupravu. Od šest mjernih jedinicakoje mjere kvalitet zraka napodručju TK-a, pet je smješteno ublizini Termoelektrane. Kvalitettuzlanskog zraka mjeri se od 2003.godine, kada je takva obavezapropisana federalnim Zakonom ozaštiti okoliša. Prema ovom zakonuzrak mora biti zaštićen odzagađenja koja mogu predstavljatiopasnost za zdravlje ljudi, a kada seplanira proizvodnja, potrebno jepoduzeti mjere kako bi „nivo polu-tanata bio sveden na najmanjumoguću mjeru“. Prema ovomzakonu, industrijska postrojenjamoraju imati okolišne dozvole.Okolišna dozvola se izdaje pod


U 2011. godini odkarcinoma pluća oboljelo

je 136 osoba iz ovog kantona, dok je broj

oboljelih od ove bolesti bio šest puta manji u

kantonima koji nemajutermoelektrane...

Mate Marković je uvjeren da su članovi njegove porodice umrli od zagađenogzraka iz tuzlanske Termoelektrane

uslovom da termoelektrana neugrožava zdravlje ljudi svojimemisijama zagađivanja. Kako bidobila okolišnu dozvolu,termoelektrana se obavezuje da ćepoduzeti sve odgovarajućepreventivne mjere kako bi spriječilazagađivanje okoliša.Na osnovu Zakona je u martu2005. godine usvojen Pravilnik omonitoringu kvaliteta zraka kojimsu definirane granične vrijednostizagađujućih materija. Pravilnik jeza područje FBiH definiraogranične vrijednosti znatno višenego one koje definira SZO.Federalni pravilnik dozvoljavazagađenje od 125 mikrogramasumpordioksida po metru kubnomdnevno, što je šest puta većakoličina od one koju propisujeSvjetska zdravstvena organizacijakao dozvoljenu.

Uvećani rizik: U 2012. i 2013.godini zrak na područjuTuzlanskog kantona sadržavao jetri do četiri puta više štetnih mater-ija nego je federalni pravilnik pred-vidio, pokazuju izvještajiMinistarstva prostornog uređenja izaštite okolice Tuzlanskog kantonaiz tog perioda.

Doktorica Pranjić kaže da količinaprekomjernog zagađenja određujestepen i vrstu opasnosti po zdravlje.„Ako se, recimo, dozvoljena granica

pređe za deset, veći je rizik odkarcinoma 4 puta, rizik za hroničneopstruktivne bolesti je veći za 27puta, itd.“Elvedin Grabovica, generalni direk-

tor Elektroprivrede BiH, koja je vlas-nik TE „Tuzla“, rekao je za CIN daTermoelektrana posjeduje okolišnedozvole za sve svoje projekte.„U okviru okolinskih dozvola sudati uslovi koje je ElektroprivredaBiH uvrstila u svoje programe iplanove.“Najznačajnija mjera koju jeTermoelektrana uvela u poslijerat-nim godinama jeste ugradnjaelektrofiltera koji pročišćavaju dimi smanjuju nivo grubih čestica uzraku. Zbog toga od prošle godineu Tuzlanskoj regiji nema crnog sni-jega. Ali, od krupnijih su opasnijesitne čestice, jer lakše prodiru uorganizam putem disanja.


Mjerna stanica Bukinje stalno pokazuje prekomjerna zagađenja

Mjerna stanica Bukinje stalno pokazuje prekomjerna zagađenja

Stanovnici Šićkog Broda,Bukinja i Husina, naselja

u neposrednoj bliziniTermoelektrane, sveupornije traže da se

riješi problem zagađenosti zraka...

Nivo sitnih čestica u zraku smanjiobi se procesom odsumporavanja, aliMinistarstvo okoliša i turizmaFBiH Termoelektranu ne obavezu-je da vrši odsumporavanje.Predstavnici Ministarstva s kojimasu razgovarali novinari CIN kon-statuju da Termoelektrana nemapostrojenje za odsumporavanje, alida ispunjava uslove za dobivanjeokolišne dozvole, jer „ne ugrožavaokoliš“.„Ovo što mi dajemo kao okolinskudozvolu, to nije prava dozvola,nego su to u biti uslovi koje državapostavlja na jedan fleksibilannačin“, kaže Mehmed Cero,pomoćnik u Sektoru za okoliš priovom ministarstvu.

Skupa investicija: Fleksibilniuslovi daju se Termoelektrani zbognjezine strateške važnosti. Ona jenajveći proizvođač struje u zemlji iproizvodi polovinu od ukupnegodišnje količine struje u FederacijiBiH.„Ako bismo mi išli na odsumpora-vanje Termoelektrane, onda njumožete zatvoriti. To je preko stomiliona investicija i to ne bi seisplatilo“, kaže Cero.Zvanični podaci pokazuju da jeElektroprivreda BiH samo u 2013.godini ostvarila dobit od 37 miliona

maraka, što znači da bi, uz ovakvoposlovanje, mogla u naredne trigodine otplatiti izgradnju postro-jenja za odsumporavanje. S drugestrane, istraživanje Evropske agen-cije za zdravstvene rizike i Svjetskezdravstvene organizacije, koje jenaručio tuzlanski Centar za

ekologiju i energiju, pokazuje da ćedo 2030. godine nivo ekonomskeštete iznositi 810 miliona eura tegubitak od 39.000 godina životazbog smrti izazvane hroničnimoboljenjima.Ovo istraživanje je urađeno 2012.godine po metodologiji HRAPIEkoja definira maksimalnodozvoljenu vrijednost čestica nadnevnoj bazi. Džemila Agić, direk-torica ovog centra, kazala je za CINda su se na taj korak odlučili zbogznačajnog prekoračenja nivoasumpordioksida u zraku.

Jeftina naknada: Savjetnik zaokolišne dozvole u resornom min-istarstvu Maden Rudež kaže da je

za rješavanje ovih problema potreb-no vrijeme.„Mi u sadašnjim uvjetima nemožemo riješiti SO2 jer koristimougalj. Šta ćemo sa našim ugljevima,to je naš resurs?!“, kaže Rudež,dodajući da će nova postrojenja,odnosno nove termoelektrane imatiugrađen sistem odsumporavanja.„Mi bi htjeli da sve probleme zakoje treba sto godina riješimo za stodana! Pa, to ne može!“, kažeRudež.Prema federalnom Zakonu o zašti-ti okoliša termoelektrana moraplatiti naknadu za zagađivanjeokoliša. Naknada se izračunavaprema nivou godišnje emisiječestica, ali je za mjerenje zagađenjazadužena sama termoelektrana.Prema riječima direktoraDžananovića, Termoelektranagodišnje na osnovu ove naknadeplaća oko 2.5 miliona KM. Dio novcaostaje Fondu za zaštitu okoliša, a 70posto novca vrati se Tuzlanskomkantonu koji finansira ekološke pro-jekte, shodno aplikacijama kojedobiju od općina. Tuzlanska općinadio ovog novca troši na projektedaljinskog grijanja, kako bi se sman-jio broj individualnih ložišta udomaćinstvima.

Bolest i smrt: Senail Ajšić istanovnici najugroženijih tuzlan-skih naselja nisu dobili daljinskogrijanje jer su projekti toplifikacijeovih naselja još na čekanju. To bi zanjih značilo simboličnu satisfakcijuza cijenu koju plaćaju vlastitimzdravljem.Senail kaže da neće odustati odborbe za čist zrak.„Političari mi kažu: ‘Šta to radiš!?Zrak je dobar. Dišemo i živimo!Da’, kažem, ‘ali nije dobro svimanama. Dok je vama dobro, mi diše-mo otrov, bolujemo i umiremo’“,kaže Senail Ajšić iz Šićkog Brodakod Tuzle.Izet Džananović, direktor TE Tuzla

U 2012. i 2013. godini zrakna području Tuzlanskogkantona sadržavao je tri

do četiri puta više štetnihmaterija nego je federalni

pravilnik predvidio...



Sletio, pravo iz bajke, DedaMraz u „realnost“. Dočeka gaova naša, bosanska, te ga

odmah učini tužnim i umornim.Virim ja ima li poklona, bez obzirana njegovu tugu? Nema! Izgledada ni Deda Mraz više nije ono što jenekad bio?Pitam ga je li on uistinu DedaMraz, ima li certifikat kojim jedokazana njegova kontrola kvalite-ta. Kaže da nema, da nikad za tonije čuo. E, imam ja frenda koji sebavi tim poslom, ima firmu za tokontrolisanje kvaliteta i on bi sig-urno želio da kontroliše i DedaMraza, a i mene u paketu s njim.Samo ne znam ima li ovaj DedaMraz iz bajke novca da to kon-trolisanje plati? Nema ni poklon daga ponudi kao mito ili eventualnurazmjenu robe umjesto novca.

Ja bih možda mogla proći i zadžabe, dobiti certifikat, da nemoram plaćati to kontrolisanje.

A ako bih „znala s njim prijateljski“i malkice mu ugađala, onako utajnoi diskretno provjeravala njegovukontrolu kvaliteta ponuđenih cen-timetara, (iako su stari kao StaraGrčka), ne bih se radovala više DedaMrazu. On bi postao moj DedaMraz? Samo pravi Deda Mrazobično nije oženjen i nema čopordjece i unučadi. Sva djeca svijeta sunjegova, on sve njih voli, a ne samosvoje obiteljske isprdke.E, tako nama dođe u Bosnu ovaj

Deda Mraz bez potrebnog certi-fikata, ali bitno je da je ipak izbajke. Pitam Deda Mraza da nijenegdje opljačkan ili da ga neko nije,

ne daj Bože, prevario? Doduše,tako smotan Deda Mraz nijeuobičajena pojava u svijetu DedaMrazova?Naljuti se on odmah i reče mi dapostoji samo jedan Deda Mraz, ada su svi ostali prevara. E, je linama opet prevara, ovaj put u viduDeda Mraza došla u Bosnu?Izgleda da jeste.Ne mogu se pomiriti sa činjenicomda razgovaram sa Deda Mrazom

koji se sav sje..o i kome trebajutablete za depresiju, a možda i nekedruge? Još par minuta u društvu snjim i on će od mene tražiti pok-lone da mu dam. Ali mogla bi seizvući neka korist u tom momdavanju, poštivala bi se ženskaravnopravnost, te bih ja postalagender osvještena Deda Mrazica.Samo još da nabavim poklone ipočnem ispunjavati želje.

Kažem ja Deda Mrazu da javi,onim tamo svojim u „bajci“,da me prijavi da volonterski

radim, bar malo, kao Deda Mrazica,a da on uzme bolovanje dok ne nađeizgubljene darove. Gleda me DedaMraz i misli “ova je totalno pukla” ipita me da li smo mi svi malo„puknuti“ u ovoj Bosni?E, sad se ja naljutih, zar smopuknuti zato što, kao sav normalansvijet, očekujemo normalnog Deda

DEDO BEZ POKLONAU momentu slijetanja iz bajke u Bosnu, odmah pri dodiru sa našim tlom, Djeda Mrazovi pokloni su jednostavno isparili. Ne zna da li su već u letu, čudom, nestali...

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Pravi Deda Mraz običnonije oženjen i nema čopordjece i unučadi. Sva djecasvijeta su njegova, on svenjih voli, a ne samo svoje

obiteljske isprdke...


Mraza koji svoja obećanja i našeželje ispunjava? Sram te bilo DedaMraze što tako misliš o namaovdje,(foliram ja da on nije upravu)! Poče on da se cjenjka samnom, da pregovara, vidi da samozbiljna u namjeri da mu uzmemposao i odletim u bajkoviti svijet.Osjeti se i na meni pukotina i dasam umorna od raznihsvakodnevnih „puknuća“ na poslu.

Vidi on da bih rado bilaodmaknuta od te hroničnepuknutosti i svih ostalih,

hodajućih neliječenih puknuća iraznih pukotina, imenovanih zapretpostavljene na poslu. Ne bi meniu tom mom prebjegu u bajkovitostbio problem naći ono što mi treba ispustiti i ostalim darove na zemlju.Deda Mraz napokon prizna da nezna kako je uopće ostao bez poklonaza nas ovdje u Bosni. Imao je divnih,kaže mi. Pitam ga je li bilo novaca?Potvrđuje da je zbog specifičnostisituacije u našoj zemlji „Vrhovnovijeće Bajkovitosti“ odredilo dapokloni za sve nas budu isključivo ukešu, količinski shodno zahtjevimapojedinaca i njihovih želja.

Kaže sijedi bradonja da je krenuo savrećama i vrećama para, da je dobionovac da se kompletno popunidržavni proračun, da se svimaisplate zaostale plate, penzije, te dase materijalno daju novčaneinjekcije propalim firmama ipreduzećima i plati svima sve onošto im pojedinci i „država“ duguju.Dobio novac i da Bosna sredi malusitnicu, neki beznačajni kreditić

koju duguje MMF-u, i da ih još ipočastimo što su nam tako zdušnopomogli i pomažu bezinteresno sveove protekle godine.Posebne vreće su bile namijenjenepolitičarima na vrhu vlasti, dazadovolje sve njihove pohlepnepulzije i da tako, napokon sitisvega, odu s njim posebnim čarterletom u bajkovitost. Tamo stalnoima novca u izobilju i nikada ne

nestaje, a postoje i specijalna ljeto-vališta u kojima je sve napravljenood novčanica. Čak se i voda ne pijenego se piju novčanice i umjestohrane jedu iste. Spava se na njima,oblači se, kupa se u njima... one sevole, obožavaju.

Kaže da mu je mnogo takvih željabilo upućeno, naročito iz našegpolitičkog vrha, pa je i taj

specijani aranžman bio uključen kaoudio u poklonima. Međutim, totalno jezbunjen.U momentu slijetanja iz bajke uBosnu, odmah pri dodiru sa našimtlom, pokloni su jednostavno isparili.Ne zna da li su već u letu, čudom,nestali, a sumnja da je bilo izaslanikaiz Bosne koji su se, kao dijaspora,nekim čudom i u bajku infiltrirali teimali „dojave“ o enormnoj količinikapitala koji slijeće u zemlju.Ušutih se ja kad skontah da je uovoj našoj Bosni i Deda Mrazopljačkan pa odustadoh od ideje dabudem Deda Mrazica. Ni u bajciviše nisi siguran!Sva sreća pa mi ostade mašta, ukojoj nema novca, pa sam sigurna.Jer, “njih“ ljubav ne zanima!

Kaže sijedi bradonja da je krenuo sa vrećama ivrećama para, da je dobio

novac da se kompletnopopuni državni proračun,

da se svima isplatezaostale plate, penzije...

Čudna kružna formacija nedavno jeprimjećena na površini Marsa, anjeno porijeklo naučnicima za sadapredstavlja pravu misteriju.Fotografiju je napravio NASA-inMars Reconnaissance Orbiter uzpomoć svoga instrumenta HiRISE.Ona je objavljena u srijedu, aprikazuje dva kilometra širok krugčija je unutrašnjost "naborana“ poputpovršine ljudskog mozga.Formacija je locirana u regijiAthabasca koja je poznata po oka-menjenim koritima lave. Upravo jeta činjenica pomogla naučnicimada konstruišu prvu pretpostavku oprirodi kruga."Moguće je da su vulkani odigraliznačajnu ulogu u formiranjuneobičnog geološkog objekta. Postojimogućnost da je lava tekla tik ispodpovršine i podigla tlo nakon čega sunastale svojevrsne površinske bore.Također, formacija izgleda kao da iznje nedostaje velika količina materi-jala, a pretpostavljamo da je riječ oledu koji je ispario nakon pojavelave", rečeno je iz NASA-ine JetPropulsion laboratorije u Kaliforniji.

VATRA DAVNOOTKRIVENA

Istraživači su u izraelskim pećinamaotkrili ostatke ognjišta starih oko350.000 godina, što nagovještavamogući početak masovnog korištenjavatre. Otkriće je objavljeno uovomjesečnom magazinu Journal ofHuman Evolution, a riječ je označajnom ukazatelju da su našipreci uveliko koristili svojstva vatre

već prije oko 350.000 godina.Ipak, prvi ostaci korištenja vatre dati-rani su na period od prije milion godi-na, ali tadašnje korištenje plamena biloje više slučajno nego namjernostvaranje vatre kaja bi se koristila zapreživljavanje, kuhanje ili ceremonije.Kako bi dobili bolji pogled na razvojtadašnje tehnologije, naučni tim saRonom Shimelmitzom na čelu pre-gledao je davno otkopane alatke kojesu pronađene u 16 metara dubokimslojevima zemlje u pećini Tabun."Na taj način možemo vidjeti kako setehnologija stvaranja vatre vremenommijenjala", rekao je Shimelmitz.Pećina je bila nastanjena 500.000godina, a alati i oruđa otkrivaju dali su načinjeni u periodu kada jevatra bila u širokoj upotrebi ili ne.Naučnici su zaključili da je vatra„ukroćena“ prije oko 350.000 godi-na, a na osnovu postojanjacrvenkastih tragova na oruđu.Takvi tragovi, potvrđeno je, ne pos-toje u periodima starijim od350.000 godina.

NAJTRAŽENIJI R. WILLIAMS

Kompanija Google objavila je svojgodišnji izvještaj vezan za naj-traženije termine na internetu.Najpopularnij pretraživač na inter-netu milionima ljudi širom svijetasluži za traženje najrazličitijihstvari, a ove su godine u smisluglobalnog pretraživanja bilisportski događaji, ličnosti,fenomeni vezani za pop kulturu...Google je obznanio deset najtraženi-jih termina u 2014. godini. Na dese-tom mjestu su Olimpijske igre, koje

KRUŽNA FORMACIJA


REÊNO UPAM]ENO Novac je jedino apsolutno dobrojer ne zadovoljava samo jednupotrebu nego potrebu uopće.

n Arthur Schopenhauer

Ako imate velika načela, malegreške mogu biti lako opravdane.

n Tsunetamo Yamamoto

Ljudi plaču ne zato što su slabi,nego zato što su bili predugo jaki.

n Johnny Depp

Zablude velikih ljudi više se cijeneod istine mladih.

n Friedrich Nietzsche

Želite li da nešto bude učinjeno,dodijelite zadatak osobi koja imamnogo posla.

n Richard Denny

Zlo koje ljudi čine živi i poslijenjih. Dobro se, međutim, sahran-juje s ljudima.

n William Shakespeare

Tko je protiv svake reforme,kukavica je; tko nije za svaku,avanturist je.

n Quintus Curtius

Znam da je alkohol čovjekovnajveći neprijatelj. Ali Biblija kažeda moramo voljeti i neprijatelje.

n Frank Sinatra

Biti originalan vrlina je: htjeti bitioriginalan - mana je.

n Maurice Chevaliers

Ono što jedino i doista ostaje u živ-otu, to su ideje.

n Wilhelm Humboldt

Jedna od kazni od odbijanja sud-jelovanja u politici je ta što nas nakraju vode oni koji su inferiorniji.

n Platon


su ove godine održane u ruskomSočiju, a ispred njih je Disneyjev film"Frozen" na devetom mjestu. Osminajtraženiji termin bila je Islamskadržava, odnosno ISIS, a korisniciinterneta su bili zainteresovani i zaConchitu Wurst, pobjednicu ovo-godišnjeg Eurosonga.Šesto mjesto zauzela je igra FlappyBird, dok je peto mjesto pripalo"ledenom izazovu", odnosno ALSIce Bucket Challengeu. Načetvrtom mjestu je kompanijaMalaysia Airlines, zbog dvijekatastrofalne nesreće, dok je ebolana trećem mjestu.Drugi najtraženiji pojam na inter-netu u 2014. je Svjetsko prvenstvo unogometu odigrano ove godine uBrazilu, dok je najtraženije biloime slavnog komičara RobinaWilliamsa koji je u ovoj godinipočinio samoubistvo.

SVE DUŽI LJUDSKI VIJEK

Globalno očekivano trajanje životaporaslo je od 1990. za više od šestgodina, zahvaljujući padu stopesmrtnosti od raka i srčanih bolesti ubogatim zemljama i boljem preživl-javanju u siromašnim zemljama odproljeva, tuberkuloze i malarije. Uanalizi 2013. znanstvenici projektaGlobal Burden of Disease (GBD)zaključili su da životni vijek rastegotovo svuda u svijetu, s iznimkomsubsaharske Afrike, gdje je smrtnostod HIV/ AIDS-a umanjila životnivijek od 1990. za oko pet godina."Napredak koji vidimo kod raznihbolesti i ozljeda je dobar, čakizvanredan, ali možemo i moramoučiniti još i bolje", rekao je Christopher

Murray, profesor globalnog zdravlja naSveučilištu u Washingtonu u SAD,koji je vodio istraživanje objavljeno umedicinskom časopisu Lancet.Murray je rekao da je veliki porastkolektivnog djelovanja i financiranjadoveo da potencijalno smrtonosnezarazne bolesti poput proljeva, ospi-ca, tuberkuloze, HIV i malarijesmanjuju stopu smrtnosti i šire živ-otni vijek. No, dodao je da su nekevelike kronične bolesti zanemarene ida im se podiže važnosti kao prijetnjiživotu, posebno problemi s drogom,ali i ciroza jetre, dijabetes te bolestibubrega.

NEPRESTANIDEJA VU

Zamislite da svoje budno vrijemeprovodite u konstantnom osjećajudeja vua, da ne možete pročitatinovine ili imati razgovor a da vamsve nije poznato i već viđeno. Oko70 posto ljudi u svom životnomvijeku doživi bar jedan deja vu,tačnije osjećaj već viđenog – iskustvotako često, ali u isto vrijeme takomalo poznato nauci predstavljapojavu "sjećanja" događaja uvrijeme kada se on odvija.Najčešće ga doživljavaju osobe u dobiod 15 do 25 godina i na sreću dešavase rijetko i nefrekventno. Ipak, zajednog 23-godišnjeg Britanca deja vupredstavlja noćnu moru sa kojommora živjeti u kontinuitetu.Njegov slučaj nije izolovan, jerpojedine bolesti, kao što su epilep-sija i demencija, u opisu svojihsimptoma imaju povećan broj dejavua. Ipak, 23-godišnjak ima jednuspecifičnost – ne postoji vidljivfizički razlog njegovog stanja.Britanac je prije pojave problema patiood opsesivno-kompulsivnog poreme -ćaja. Zbog tog stanja napustio je fakul-tet, a u tom periodu pojavio se problemsa deja vuom koji je postao toliko čestda je njegovo stanje još gore.

REÊNO UPAM]ENO Vlada koja je dovoljno velika davam pruži sve što želite je dovoljnovelika da vam to i oduzme.

n Barry Goldwater

Ljubav je platno koje je prirodaistkala, a vezom uresila mašta.

n Voltaire

Niko ne šepa od tuđe boli.n Publius Ovidius

Nijedno zadovoljstvo nije samo posebi loše, već su loši načini putemkojih ljudi dolaze do zadovoljstva,koja time postaju bolna, a nesretna.

n Epikur

Ko ima zlato, on određuje pravila.n Artur Bloch

Najbolja vlada je ona koja vladanajmanje.

n Henry David Thoreau

Radije kasno nego nikada.n Lucius Livius

Veličina se odvija u unutra.n Karol Woytila

Svi imaju dvojbe. Zato treba slušatisaradnike i tek onda odlučiti.

n Giorgio Armani

Čovjek će se pronaći kada se zaboravi.n Sv. Franjo Asiški

Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi ipored toga te još uvijek cijeni.

n Elbert Hubbard

Demokracija ne zna istine i zbogtog ona prepušta većini glasova dariješi što je istina.

n Nikola Berdjajev

Zločin je živjeti protiv svoje sudbine.n Ludvig Vaculik


Na samom početku civilizacijesu Svete knjige koje, kažu,treba znati tumačiti. Je li

onda posljedica krivog tumačenjapotlačenost žene i neravnopravnostpolova i dan-danas u mnogimkrajevima svijeta, je li moguće da jetoliko generacija krivo razumjeloono što piše?Ja, lično, čitam i tumačim kakopiše. A piše ovako: - Tada reče Gospod Bog: "Nijedobro čovjeku da je sam. Načinit ćumu pomoćnicu, koja mu pristaje."...ali se Adamu ne nađe među njimapomoćnica, koja bi mu pristajala.Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san načovjeka te on zaspa, pa mu izvadijedno rebro, a mjesto zatvorimesom. Od rebra što ga je uzeočovjeku napravi Jahve, Bog, ženu paje dovede čovjeku. Nato čovjek reče:"Gle, evo kosti od mojih kostiju,mesa od mesa mojega! Ženom nekase zove, od čovjeka kad je uzeta!(Stari zavjet, Knjiga postanka 2, 20)- Podložni budite jedni drugima ustrahu Kristovu! Žene svojimmuževima kao Gospodinu! Jermuž je glava žene kao i Krist GlavaCrkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kaošto se Crkva podlaže Kristu, tako ižene muževima u svemu! (Novizavjet, Efežanima 5, 21)- Muškarci vode brigu o ženamazato što je Allah dao prednost jed-nima nad drugima i zato što onitroše imetke svoje. Zbog toga sučestite žene poslušne i za vrijememuževljeva odsustva vode brigu oonome o čemu trebaju brigu voditi,

jer i Allah njih štiti. A one čijih seneposlušnosti pribojavate, vi posav-jetujte, a onda se od njih u posteljirastavite, pa ih i udarite; a kad vampostanu poslušne, onda im zulumne činite! – Allah je, zaista, uzvišeni velik! (Kur’an, En-Nisa, 34)

Moja majka kaže da se netreba miješati u odnosemuža i žene, da svaki par

za sebe stvara svoj svijet i svojodnos. A je li baš tako, je li moralnoprepustiti ih uvijek same sebi?Ovako je to sa Selvom i Muhsinombilo... Ovo je moj pomen za Selvinukrhku dušu i duše mnogih ženakoje nisu znale ili nisu imale snageda se odbrane.Prvi puta je vidim u jednu subotukada smo mi, sva djeca ulice, krenuliza svatovima do Jalije. Uz smijeh ipjesmu se ide po mladu: ženi seAjkin Muhsin, sin jedinac koji je poočevoj smrti preuzeo obućarskuradnju na vrhu čaršije i dobro se

uozbiljio. Muhsin je poružan, male-han na oca, kratka trupa, glavat sauvučenim tamnim očima ispodgustih, skoro sastavljenih obrva.Ima taj dan 24 godine i vrijeme je dase ženi, mlada je napunila 16 i trebapotpis roditelja da se uda.

Udvorištu kod mlade uspijemda se provućem izmeđuzvanica i da vidim kada je

izvode. Čini mi se da nikada u živ-otu nisam vidjela nešto ljepše odnje na trijemu toga dana. Liči naprincezu iz bajki u svojoj bijelojdugoj haljini sa šlajerom od tilaispod koga se bjelasa prekrasnomilo lice, tamne crne oči i rumeneusne. Muhsinovi svatovi bacaju namladu bombone u vareku i midjeca pužemo po kaldrmi dapokupimo što više. Drugi susret koji pamtim sa njom jeone godine kada sam krenula na

SELVINA ZLA SUDBINANestrpljivo se okrećem da nastavim put i tiho šapćem za sebe: Bože moj, taj gad još uvijek pije i živi, a nje više nema...

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

studij u Sarajevo. Otišla sam samajkom svekrvi joj na kafu, i tamosmo zatekle i Selvu kod kuće; dok jojsvekrva sjedi sa mojom majkom ipriča, ona kuha kafu i služi nas. Svevrijeme glava joj je pognuta, lice tužnosa velikim podočnjacima od plača.

Moja mati upita šta je Mladoj.Ajka, koja živi sa sinom isnahom, snebivajući se

odgovora: Sinoć se Muhsin napio učaršiji, a kada je došao kući nastavio jepiti ovdje, u avliji. Moja Rapko, kadase napije, sin mi je gadan, na oca.Postane nasilan, traži da mu se ljeva učašicu, zove da se sa njim pije, da senazdravlja... Mi iznosile mezu irakiju, prošla ponoć, nismo mogleviše. On počeo da psuje, ustao, uhva-tio je Selvu i tresnuo od zid svomsnagom, ja zapomagala, ona pobjeglau zahod i zaključala se. Prijetio je daće nas pobiti, nju zvao, lupao na vratazahoda, svu kuću probudio Jedva sesmirio. Jutros Selva pokupila svojestvari, hoće da se vrati ocu, plače, nemože više, a ja molim da ne ide, nemasmisla, šta će ljudi reći, školu prekin-ula, ne radi a trudna je.Te godine Selva se porodila i dijetejoj je umrlo tri dana po porođaju.Poslije smrti svog prvog djetetaMuhsin se smirio, nije pio u čaršijinego bi mezio poslije večere kod

sebe u avliji. Tražio je od Selve dasjedne kraj njega i sipao joj u čašicuda budu, kako je govorio, u tuzizajedno. Tako bi sjedili, Selva bi pomalo pijuckala, nekada i prolila daon ne vidi, najviše su šutili.Dvije godine poslije je ponovo osta-la trudna i ovaj puta rodila dvojke-djevojčice. Poslije rođenja dvojki,sjedila bi uz Muhsina dok se ne bijedno od djece probudilo ilizaplakalo, ali je uvijek trebala moli-ti dozvolu od njega da ustane i ode.Nizale su se godine.Treći i posljednji susret koji pam-tim sa Selvom se desio kad sam većstanovala u Sarajevu. Srela sam jeu prizemlju robne kućeBeograđanke. Bila sam sa majkomkada sam je ugledala, zastale smoda se upitamo sa njom. Ispod jošuvijek lijepog lica, oko vrata joj jebio visoki bijeli okovratnik - zavo-ji. Mama me je uštinula za rukuda ne pitam ništa, a onda, kada jeSelva produžila, šaptala mi je:Pobili se u pijanstvu njih dvoje i onskočio da je kolje grljatkom razbi-jene flaše. Jedva su je otrgli odnjega. Ukočila sam se: „Pa zar je iona pijanica?“.„Kako nije, moja Nerice, ne zna seko od njih dvoje više pije“ zatvorilaje priču mama.

Poslije te svađe, u kojoj ju jeMuhsin skoro preklao, sve jekrenulo nizbrdo za njih dvoje.Svekrva je, na preporuku ljekara,poslala djecu sestri na škole da ihizmakne iz kuće da ne gledajumaterine i očeve tuče i pijanstvo.Poslije odlaska djece, Selva se više nijetrijeznila. Muhsin ju je istjerao izkuće, preselila je u Kasinu, jednusobu... Počeli su stizati glasovi kako začašu pića može da je ima bilo ko upreduzeću... viđali su je mortus pijanuna ulici, svi ju je napustili, djecu nijemogla vidjeti, na kraju su je izbacili i sposla... U zimu 1988. je nađenasmrznuta u jarku u blizini željezničkestanice. Imala je 41 godinu.

Prošle su godine. 2014. je iprolazim čaršijom našekasabe. Muhsin, dobro

ostario, još uvijek glavat sa velikimpodočnjacima, crvenih očiju izlaziiz radnje i, prolazeći kraj mene, zas-tane da se priupita, iako pokušavamda ga zaobiđem. Malo zanosi dokgovori, oko njega miris alkohola.Pitam ga za kćeri: Završile škole,rade, udale se. Majka mu je živa, neizlazi više iz kuće, zajedno su.Nestrpljivo se okrećem da nastavimput i tiho šapćem za sebe: Božemoj, taj gad još uvijek pije i živi, anje više nema...



Negdje južnije u BiH, gdjesela i gradove okružuje golikrš, u narodu se kaže – koga

je ljuti poskok ujeo i sljepića se boji,dok bi “kontinentalci”, aludirajućina proživljene ratne trauma rađekazali – u čijoj blizini su granatepadale, i od petarde “štrecne”.Ovih dana mediji su objavilipodatak da je u protekla dva mjese-ca samo u sarajevskom Domuzdravlja Vrazova 485 djece primiloantitetanus, a pošto je nakon ovevakcine, od ukupno stotinu učenikasarajevske Srednje medicinskeškole njih 13 (1996. godište) sasimptomima glavobolje, vrtoglav-ice, nestabilnosti pri hodanju i trn-

jenju u rukama završilo na Kliniciza infektivne bolesti, Zavod zajavno zdravstvo Kantona Sarajevo

je donio odluku da se do daljnjegobustavi upotreba ovih vakcina.

Trajna oštećenja: Kao da jeneko pustio zlog duha iz boce,odjednom nas je ovaj događaj pod-sjetio na godinama skrivanu pre-

strašnu, nikada dokazanu istinu ohiljadama beba umrlih u BiH odposljedica cijepljenja neprovjerenimcjepivom protiv hepatitisa B, u peri-odu od 2002. do 2012. godine. Riječje provedenom testiranju Nov -artisovog cjepiva pod okriljem fondaGAVI (Global Alliance for Vaccinesand Immunization), čiji je glavnidonator bio Bill Gates, sa 1,5 miliondolara, na inicijativu UNICEF-a iuz odobrenje Ministarstva zdravstvaBiH. Tim povodom, u izjavi zahrvatske medije (jer mnogi domaćiovo nisu htjeli objaviti) JagodaSavić, predsjednica OdboraUdruženja roditelja teško bolesnedjece BiH, kazala je da je oduvođenja GAVI projekta cijepljenjazdravih novorođenih beba protivhepatitisa B, u navedenom perioduod deset godina, broj umrlih beba,dobi do 12 mjeseci, iznosio 2.249(!),od čega 1.768 otpada na FederacijuBiH, a 481 na Republiku Srpsku iDistrikt Brčko. U FBiH je posebno zabrinjavajućibroj od 71 umrle bebe kojima je uprijavnom listu uzrok smrti označenkao “nepoznat ili neobjašnjen”.Uzrok ovoj klasifikacijskoj oznacimože biti i propuštena ili zakašnjeladostava podatka, ali i dijagnoza smrtbez objašnjenja (SIDS).Ovu dijagnozu Udruženje roditeljateško bolesne djece u BiH smatraneprihvatljivom u okolnostimabombardiranja nejakog organizma

Cijepljenje (ne)dovodi do teških oboljenja

“Za svako cijepljenje vezan je značajan rizik i brojnekontraindikacije koje mogu cjepivo pretvoriti u opasnostza zdravlje djeteta. No liječnici ih i dalje rutinskiuštrcavaju, obično ne upozorivši roditelje na opasnosti ibez prethodne provjere je li cjepivo kontraindicirano zadijete koje cijepi!”, tvrdi pedijatar Robert S. Mendelsohn,autor knjige “Zdravo dijete uprkos liječnicima”

VAKCINE - DA ILI NE?

Piše: Šefik Avdagić

Pored 2.249 malih grobovakoji nas opominju, koliko

je djece u BiH ostalo paralizirano, odnosnokoliko ih ima ozbiljne

zdravstvene poteškoće kaoposljedicu cijepljenja...

Roditelji pred teškim odlukama

beba hemijskim spojevima iz 13cjepiva koje bebe prime u prvoj godi-ni života. Pored 2.249 malih grobovakoji nas opominju, koliko je djeceostalo paralizirano, odnosno kolikoih ima ozbiljne zdravstvenepoteškoće kao posljedicu cijepljenja?Cijeloj priči još se kraj ne nazire...

“Razumni” roditelji: Ovi i brojnidrugi šokantni podaci postali su pre-sudni i u odluci mnogih roditelja štoposljednjih godina odbijaju cijepitisvoju djecu u brojnim državama civi-liziranog dijela svijeta u kojima rasteotpor obaveznom cijepljenju mal-išana, bez obzira na zakonskeposljedice ovakvog čina. Jasno je dasu roditelji u cijeloj toj zamršenoj inedorečenoj priči oko cjepiva/vakcinana velikim mukama jer morajuodlučiti da li odbiti cjepivo ili (kao štose pokazalo u brojnim primjerima)riskirati da ga dijete primi.Ali, dopustite i malo samokritičnosti:ko se od roditelja danas nastojiinformirati, prije nego svoje dijeteodvede na vakcinisanje/cijepljenje?Ko se, pored toliko raspoloživih izvorainformiranja i stručnih komentara,imalo potrudi da prikupi sve činjeniceo mogućem riziku, pozitivnim i nega-tivnim stranama cijepljenja i ko uopćezahtijeva od pedijatra da pojasni ili

odbrani svoje mišljenje, ako je riječ oketegoričkom stavu da se dijeteOBAVEZNO cijepi?Prije više od tri decenije (1982. g.),na Forumu američke akademijepedijatara (AAP) predložena jerezolucija koja bi pomogla roditelji-ma da budu obaviješteni o rizicima ikoristima od cijepljenja. Rezolucijaje zahtijevala “da AAP osigura jednu

i jednostavnim jezikom pisanuobavijest koja bi razumnim roditelji-ma rekla sve o koristima i riziku ruti-nskih cijepljenja, riziku od bolestikoje se mogu spriječiti cijepljenjem ištetnim reakcijama na cjepivo”.Međutim, pošto prisutni liječnicinisu bili ubijeđeni da “razumniroditelji” uopće imaju pravo na tuvrstu obavijesti, rezolucija je glatkoodbačena, a gorke nesuglasice okocijepljenja nisu prestale do danas,kako u medicinskim krugovima takou medijima. Sve više roditelja odbijacijepiti svoju djecu i za to snose

zakonske posljedice, a oni čija sudjeca nakon cijepljenja dobila trajnaoštećenja više ne prihvaćaju takvusudbinu nego se parniče i sproizvođačima i s liječnicima koji sudali njihovoj djeci cjepivo.

Medicinska bomba: Evidentnoje da se oni koji upozoravaju namoguće štetne posljedice uzrokovanecjepivom najčešće proglašavaju„neupućenim osobama koje koristenetačne, neprovjerene informacijepročitane na nekom internetportalu”, ali se istovremeno čestoprešućuje jedna vrlo važna činjenica:širom svijeta mnogi stručnjacipodigli su svoj glas upozoravajući naštetne posljedice koje mogu bitiuzrokovane cjepivima, mnogi ljekari(pedijatri) o tome u posljednje vri-jeme pišu (održavaju se i tzv.webinari).Jedan od njih je američki liječnik ipedijatar Robert S. Mendelsohn,autor veoma čitane i tražene knjige“Zdravo dijete uprkos liječnicima”,u kojoj on ukazuje na prirodudječjih zaraznih bolesti i mogućeopasnosti ukoliko se dijete protivnjih cijepi, te iznosi razloge zašto jevećina cijepljenja nepotrebna izašto cijepljenje treba bitineobavezno. U prvom poglavlju pod nazivom“Cijepljenje - medicinska tempiranabomba”, Mendelsohn ističe da seono tako promišljeno i agresivnoreklamira da mnogi roditelji vjerujukako je riječ o čudu koje je zauzdalomnoge bolesti od kojih su ljudinekada strahovali, te u nastavkukomentariše:“Zbog toga je, za njih, suprostavl-janje cijepljenju ravno ludilu. Kadapedijatar napadne ono što je postaloosnova pedijatrijske prakse, isto jekao da svećenik negiranepogrešivost pape. Mnogo toga ušto su vas uvjerili u vezi sacijepljenjem nije tačno. Ako bih sli-


Gorke nesuglasice okocijepljenja nisu prestale

do danas, kako u medicinskim krugovima

tako u medijima. Sve višeroditelja odbija cijepiti

svoju djecu i za to snosezakonske posljedice...

Jedno liječe, drugo razbuktavaju


jedio svoja najdublja uvjerenja, sav-jetovao bih vam da ne pristanete nina koje cijepljenje svog djeteta, noto neću napraviti, jer su roditelji upolovici američkih država izgubilipravo na izbor.”Za svako cijepljenje, kakoističe ovaj pedijatar, vezan jeznačajan rizik i brojne kon-traindikacije koje mogucjepivo pretvoriti u opasnostza zdravlje djeteta. No,liječnici ih i dalje rutinskiuštrcavaju, obično ne upo-zorivši roditelje na opasnosti ibez prethodne provjere je licjepivo kontraindicirano zadijete koje cijepi.Nijedno dijete ne bi trebalocijepiti bez prethodneprovjere, no čitave vojske djecedobivaju ubod u ruku, a da senikoga ništa ne pita! Sve se višesumnja da su cijepljenja protivrazmjerno bezopasnih dječjihbolesti možda odgovorna zadramatičan porast autoimunihbolesti, otkako su uvedena masovnevakcinacije.

Cjepiva i autizam: Prema dr.Mendelsohnu, radi se ozastrašujućim bolestima poputraka, leukemije, reumatskog artriti-sa, multipleks skleroze, LouGehrigove bolesti, lupus erythe-matosus i Guillain-Barreova sin-droma. Autoimuna bolest jednos-tavno se može objasniti kao bolest ukojoj tjelesni obrambeni mehaniz-mi nisu sposobni razlikovatistranog napadača od uobičajenihtkiva. Zbog toga tijelo počinje samosebe uništavati.“Jesmo li zamijenili zaušnjake iospice za rak i leukemiju?”, pita saovaj pedijatar.Dr. Tedd Koren, jedan od naj-gorljivijih protivnika cijepljenjadjece koji razotkriva pravu istinu ocjepivima, u jednom od brojnih

video zapisa objavljenih nainternetu, tvrdi sljedeće:„Disleksija, minimalno oštećenjemozga, hiperaktivnost i poremećajdeficita pažnje, autizam, alergije,

vizualne i mnoge druge neurološkebolesti koje se danas sve zajednonazivaju ‘poremaćaj u razvoju’,jedva da su postojale prije programamasovnog cijepljenja“. Premanjegovim tvrdnjama, čak 20 odstoameričke djece (jedno od pet) pati od

„poremećaja u razvoju“. Ovajzaprepašćujući broj „poremećaja urazvoju“ gotovo uvijek je uzrokovanencefalitisom, čiji je primarni uzroku SAD-u (i drugim industrijskirazvijenim zemljama) - programcijepljenja djece.

Zato nije slučajno ni pretjerano tošto je još jedan Amerikanac, dr.Leonard Horowitz, stvorio novu„kovanicu“ poznatu kao „holokaustcjepivom“. Naime, šestogodišnje

dijete u SAD-u ukupno je do ovedobi izloženo cjepivima čak 17puta, primilo je 36 injekcija s 50doza antigena! Slučajno ili ne,epidemija autizma započela je1989. – dakle, istovremeno kada inovi program, odnosno plancijepljenja.Autizam je bio rijedak 1980-ihgodina, a prema procjenamatada je na 10.000 djece svegašestero bilo autistično, da bi kra-jem 2009. bio objavljenzabrinjavajući podatak: u raz-doblju od 1990. do te godinestopa autizma u Americi jepovećana za nevjerovatnih1.000 posto! Tek tada su mnogipočeli zabrinuto vrtjeti glavamai zbunjeno pitati: „Što se todogađa? Koji je uzrok tome?“

Gledajte i mislite: Potrebno jenaglasiti da su mnogi stručnjaci većranije upozoravali na moguću vezuizmeđu cjepiva i autizma, a evident-no je da je svijet svake godine suočensa sve većim brojem djece kod kojihsu dijagnosticirani autizam ipoteškoće u učenju. Primjera radi, uposljednjih deset godina VelikaBritanija je suočena s katastrofalnomepidemijom autizma – bilježi porastod čak 1.500 posto.Za kraj, vrijedi citirati DonaldaTrumpa, koji je izjavio kako njemunisu potrebne nikakve informacije oprovedenim „studijama“, što navodnodokazuju sigurnost i učinkovitostcjepiva, jer on osobno vjeruje onomešto vidi vlastitim očima - a to je dadjeca nakon cijepljenja obolijevaju.Stoga on poručuje:„Ljudi, ne budite kao ovce.Gledajte… i razmišljajte o onomešto vidite!“

Sve se više sumnja da sucijepljenja protiv

razmjerno bezopasnihdječjih bolesti možda

odgovorna za dramatičanporast autoimunih bolesti,

otkako su uvedenamasovne vakcinacije....

Knjiga čiji autor ne preporučuje

vakcinaciju

Dnevni najam ve} od 50 KM!

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo H. Kreševljakovi}a 18Tel./fax: 033 481 088Mobitel: 063 393 180

063 399 648 063 393 181


Meni se ljudi često žale kakose u državi niko o njima nebrine. A ja ih onda pitam

šta oni to od države očekuju i imajuli neki konkretan plan. Mi više neživimo u socijalizmu i ako hoćemoda nam bude koliko-toliko dobro,mi stvari moramo uzeti u svojeruke i moramo sami neštopokrenuti, kaže Šemsudin Bajrić,predsjednik Obrtničke komoreUnsko-sanskog kantona i gotovoljutito odmahuje rukom, dok slažepapire na svome radnom stolu uuredu u Bihaću.„Ljudi su još dosta uspavani, a idejese rađaju tek kada ljudi počnurazmišljati na poduzetnički način. Ionda im padne na pamet da bi semoglo nešto plesti, da bi se ono što seuzgaja na polju iza kuće negdjemoglo i plasirati, da se rade nekisuveniri i tako dalje. I nije važno

imati samo ideju. Mora se znati i sakojom opremom će se raditi i mora seimati i neko potencijalno tržište. Tekonda se može početi sa pokušajemrealizacije“, kaže Šemsudin Bajrić.

Poticanje duha: Obrtničkakomora USK-a, na čijem je on čelu,nevladina je i neprofitnaorganizacija, a glavni njen cilj jepotaći i podržati poduzetnički duhgrađana BiH. Njega pomalo i

nedostaje, ljudi kao da se još nisunavikli na kapitalistički sistem, apotencijala za obrte razne vrste bibilo, smatra predsjednik Komore,koja u međuvremenu broji preko

1.500 članova. Ona im na usluzistoji na raznim poljima: pri regis-traciji obrta, u knjigovodstvu, priorganizaciji sajmova i radionica, tepri aplikacijama za poticajnasredstva ministarstava, najćešćeMinistarstva za obrt i poduzetništvo.„Smatram da je sve to, naravno,dobra konkretna pomoć, ljudima todobro dođe, ali meni lično se višeradi o tome da ljudi naučepoduzetnički razmišljati, to jeosnovno, bez toga nema uspjeha“,kaže Bajrić.Jedna od članica Komore kojapoduzetnički razmišlja je AzraMahmutović, koja u domaćoj radinostiproizvodi ukrasne svijeće za raznesvečane povode: proslave, rođendane,svadbe ili jubileje u firmama.„Ja sada samo razmišljam o robi, onovim dekoracijama, o kalupima itako dalje, potpuno sam tome

IZAZOVI SAMOSTALNIH OBRTNIKA

BIZNIS I ZADOVOLJSTVO

Nije važno imati samoideju. Mora se znati i sakojom opremom će se

raditi, a mora se imati ineko potencijalno tržište...

Mogućnosti za pokretanje obrta u BiH ima dovoljno, tvrde u Obrtničkoj komoriUSK kantona u Bihaću. Nedostaje poduzetičkog duha, potpore

državnih institucija, te platežnog morala mušterija

posvećena, a to mi je i jedno velikozadovoljstvo. Drugačije i ne ide,mora se raditi i mora se i voljeti onošto se radi“ priča Azra.

Puno truda: I Azra je na samompočetku poslovanja imala podrškuObrtničke komore i ta pomoć joj je unekoliko navrata izuzetno dobro došla.„Da, moram priznati da su mi uKomori na početku dosta pomogli.Nekoliko puta su mi, naprimjer,isporučili robu, što je bilo jakovažno. Jednokratni poticaj kog samdobila preko Komore takođe mi jedobro došao, pogotovo jer sam se jaodlučila za obrt u koji na početku inije trebalo posebno puno uložiti“,priča Mahmutović.A možda i zbog toga, Azra kaže da oddržave zapravo i nije puno očekivala.„Valjda sam ja i po prirodi takva da senekako najviše volim pouzdati usamu sebe; u svoje ruke i svoj rad. Alii radim i po 12 sati dnevno, drugačijene može“, kaže Azra.I u Obrtničkoj komori objašnjavajuda ja za uspješan obrt, posebno napočetku, potrebno uložiti punorada i truda. Ali da se tim tempommora nastaviti i nakon uspješnogpočetka, te da obrtnici sebi ne moguzapravo priuštiti previše grešaka.„Obrtnici su u dosta teškompoložaju, rade puno i grčevito i dajusve od sebe, često pri poslovanjujamče svom svojom ličnom imovi-nom. Pri tome istovremeno nisu upoziciji da akumuliraju kapital,kako bi ga uložili u dalji razvoj. Onošto je poseban problem, jestečinjenica da oni sve svoje račune –za robu, za mašine, za ambalažu -moraju podmiriti odmah, a danekada jako dugo čekaju naplatuisporučene robe, što ih zna dovesti ido ruba poslovanja“, kažepredsjednik Obrtničke konmoreUSK-a Šemsudin Bajrić.Admira Ezić, još jedna od poslovnihčlanica Komore, kaže da jako dobro

zna o čemu Bajrić govori. Ona uprizemlju porodične kuće proizvoditjesteninu, svoju robu redovno šaljeprodavnicama i tržnim centrima ukojima se prodaje, dok na njenračun nekad i po tri mjeseca nestigne niti jedna uplata.„To vam je velika borba i velikonatezanje, ali mi se, eto, nekakoprovlačimo. Mada bi trebalo bitinajnormalnija stvar da redovnonaplaćujemo naše proizvode, baškao što redovno plaćamo račune idadžbine“, kaže Admira.

Skupe mašine: Posebno optere -ćenje za nju bila je nabavkaprilično skupih mašina za pravljen-je rezanaca i raznih vrsta tjestenine.

„Ova ovdje nam dođe kao peti članporodice“, šali se Admira i pokazu-je na mašinu koja je kupljena uItaliji. Neke mašine su opet ručnirad, njih je osmislio i napravioAdmirin muž.A baš kao i Azra Mahmutović, iAdmira Ezić priča da puno radi, alii da je rad ispunjava. Njena

tjestenina prodaje se umeđuvremenu u nekoliko velikihtržnih centara, a posla ima višenego dovoljno.„Mi ćemo se i dalje boriti, nemaodustajanja. Teško jeste, radimo pocijeli dan, ali iskreno da Vamkažem, ja sam se u ovo upustila izljubavi – ja jednostavno volim tezdrave tjestenine raznih boja iokusa“, priča Admira.Velika je stvar kada ljudi dođu naideju da rade on što vole, to je jakamotivacija, kaže i predsjednikObrtničke komore Šemsudin Bajrić.„Ljudi onda imaju jasne ciljeve iznaju kako će do njih doći. Mora seimati ideja, mora se znati sa kojomopremom će se to raditi i mora seimati neko potencijalno tržište“,kaže Bajrić. I mora se, reći će i AzraMahmutović, shvatiti i prihvatitisistem u kojem se živi.„Mi smo preko noći ušli u tajkapitalistički sistem i ljudi se jošprivikavaju. Nema ni početnihsredstava, to je veliki problem. Pomeni je upitno i kako se ti poticajidijele i dođu li uvijek do onih koji-ma su zaista potrebni. Ali potenci-jala ima, i ja ga prvenstveno vidimu prirodnim resursima“, kaže AzraMahmutović, samostalna iuspješna obrtnica iz Bihaća.

Emir Numanović/DW


Obrtnici u poslovanjučesto jamče svom

svojom ličnom imovinom.Pri tome nisu u poziciji daakumuliraju kapital, kako

bi ga uložili u dalji razvoj...

Azra Mahmutović radi i po 12 sati dnevno


Butika Vam se zove Jotanovimlini, i zadnja je ovakva, nesamo u Bihaću, već na plan-

eti. Tako napišite, zadnja naplaneti, smije se Luka Orlić i,držeći se za remen vezan za metal-nu šipku iznad kreveta, pridiže seiz postelje.Luka je nepokretan još od `93. ivezan je za invalidska kolica, a sadga je, od dugog sjedenja, „snašla idodatna boljka na gospođistražnjici“, pa će dok rana nezaraste morati mirovati u krevetu uporodičnoj kući pored mlina.„Otiđite Vi prvo do vodenice i svefino pregledajte. Pregledajtetočkove i žrvnje, njih je po šest, toVam je nešto posebno, uslikajte svedok je dana i onda se opet vratite,pa ćemo popričati. Ja sam tu, nećuVam ja odavde nikud pobjeći“,smije se Luka.

Drveni objekat: Luka je veseočovjek. Šali se svako malo, uglavnomna svoj račun, a onda i smije.„A šta bi drugo, ja da se ne šalim ine smijem, ja bi odavno pobudalio.Puno je bilo ružnih stvari, svačegase čovjek nagledao, i u ratu i umiru, i kad se ne bi smijao, neznam ni kako bi sa svim tim izašaona kraj“, kaže Luka.Lukina vodenica datira izdevetnaestog stoljeća. Sagrađena jeod drveta i obložena limenimpločama, od kojih se poneka većodvaja od drveta i visi. Lijeva strana

krova već pomalo propada, alivodenica radi.„Radi, itekako, kò doksa“, kaže AzraVojić, dok u koš iznad žrvnja iz vrećeistresa kukuruz. Azra je Lukinadesna ruka i brine se i o njemu i okući u kojoj stanuju, ali i o mlinu.

„Ma nije baš kò doksa, tu i tamose mora nešto popraviti, ali jedobra. Moraju se redovno mijen-jati lopatice u vodi, to je malokomplikovno. Inače je sve u redu.Nije ni lako istresati vreće, zaboleme leđa, ali ovo je zanimljiv

posao. Ne idete daleko od kuće,radite sa ljudima, radite neštokorisno“, priča Azra.

Prijatelj i mušterija:Azra je onižegrasta i ne izgleda baš kao neko ko slakoćom podiže vreće sa žitaricama ibrašnom. One znaju biti teške i po 50kilograma. U Bihać je za vrijeme ratadoselila iz Orašca, odakle ju je, priča,protjerala srpska vojska. U Bihaću jeupoznala Luku i od tada žive skupa unjegovoj porodičnoj kući.Azra se brine o svome Lukasu, kakoga od milja zove, o kući i imanju, alii o njihovim „starim znancima“,poput Augusta Vukovića, kojemupravo u veliku šolju za kafu,ulijeva domaću rakiju.„Danas imam pet vreća kuruza idvije kante ječma“, priča August.„To mi je za blago, imam jednogkonja i devet svinja. Ljudi za svemelju, možeš samljeti kako hoćeš;sitno najsitnije ili krupno, kako tivolja. Neko melje za stoku, neko zakruh. Dobro nam dođe, velika je

POSLJEDNJA BIHAĆKA VODENICA

Iako star i dotrajao, mlin Luke Orlića na Uni i danasradi gotovo punim kapacitetom i popravlja budžetmalog Lukinog domaćinstva

LUKA I NJEGOVA AZRA

„Radi, itekako, kò doksa“,kaže Azra Vojić, dok u

koš iznad žrvnja iz vreće istresa kukuruz. Azra je

Lukina desna ruka i brinese i o njemu i o kući

u kojoj stanuju, ali i o mlinu...

Vodenica je sagrađena u 19. vijeku

ušteda, ja bi inače to brašno zablago morao kupovati. Ovako sumoji kuruzi, moje brašno, parmaraka Luki i Bog te veselio“, pričaAugust, i friško zapaljenu cigaretuzalijeva domaćom šljivovicom.August kod Luke brašno melje većdecenijama. Još je njegov otacdolazio kod Lukinog djeda Jovana,po kojem je vodenica dobila ime, iu mlinu mljeo brašno.„Eh, tada se mljelo po pedesetvreća, a vidi sad šta nas je spopalo, inas sve, a i Luku posebno“, kažeAugust. A ono što je Luku spopalo,zlo je, reći će Lukin stari prijatelj,kakvo se samo u ratu može desiti.„Hajmo do njega, najbolje da Vamon ispriča. Ako bude htio“, kažeAugust.Od mlina do Lukine porodičnekuće, preko dvorišta vodi u traviutaban uski put i prolazi poredštale. Od nje do kuće pruža sekonopac na kom se suše plahte i veš,ispod njih šetaju kokoši. Izprostranog hodnika Lukine kućeulazi se u kuhinju u kojoj službujestari, bijelo-crni šporet na drva, aonda dnevna soba; kredenac, namalom stolu televizor i Lukinkrevet. A tu će Luka svoju ratnupriču ipak ispričati.

Ratno zlo: Napadnut je uvodenici. Tri napadača su mu, dok jeu koš sipao kukuruz, prišla s leđa izabili nož u leđa. Direktno u kičmu.„To me u sekundi sredilo. Nisam ihni vidio, bio sam sagnut. Možda su touradili što sam Srbin, a možda i samo

da me opljačkaju, jer pljačkali su mecijeli rat – i svinje i kokoši i sve ostalo.Ali šta se može, ništa se ne može. Biloje takvo vrijeme, brat je na bratanapadao. Rat je gadna stvar, nisam niznao koliko ljudi mogu biti zli izlobni dok nije počeo rat. Ali o tomene treba ni pričati, to je gotovo, to jezavršeno“, kaže Luka.„Eto, vidite, mene su Srbi otjerali izOrašca, Luku ovdje napali muslimani,a evo nas, šta nam fali“, dobacuje Azraiz kuhinje, dok priprema kolač i kafu.Ništa, a i zašto bi?„Pa znate kako je to kod nas,komšije, rodbina, niko nama ništadirektno ne kaže, ali mi znamo štase o tome misli“, kaže Azra.„Ma šta mi je za tim“, dodaje Luka,

„ljudima je mržnja popila mozak.Ništa od mržnje ne vide, a kamoliono šta bi trebali“, kaže Luka.A sve ono što bi trebale vidjetikomšije zaslijepljene mržnjom,pobrojaće August Vuković, nakonšto grlo još jednom podmaže kra-jiškom šljivovicom.„Pa da smo prije rata ovdje imali17.00 zaposlenih i to u devet državnihfirmi. Polietilenka, Žitoprerada,Štamparija, Željezara, Kombiteks, 4.Novembar, Energoinvest, Gorenjeitd., a da danas imamo samo tri, i daone samo naplaćuju, a ništa neproizvode. Al` gotovo je, babo jeručò“, kaže August i ljutitoodmahuje rukom.„Jašta je nego“, dodaje Luka, „alimi ćemo ovako kako znamo i umi-jemo, pa dokle budemo mogli.“„Dok ne dođe vrijeme da mirišemoljubičice, ali iz žila“, šali se Augusti pripaljuje novu cigaretu.„Ja nemam djece, cijeli život sambio momak. Za sada nam mlindobro dođe. Imam 320 marakainvalidnine, mlin nam pokrije sveostale troškove. Poslije kako će biti,ne znam ni ja“ kaže Luka, jedan odposljednjih bihaćkih vodeničara,vlasnik najboljeg mlina na planeti.

Emir Numanović/DW


Nisam ni znao koliko ljudimogu biti zli i zlobni doknije počeo rat. Ali o tomene treba ni pričati, to jegotovo, to je završeno“,

kaže Luka...

Posla ima, svakodnevno po neka vreća


Na listi popularnosti najo -miljenijih božićnih jelki uNjemačkoj je jedno stablo

na uvjerljivo prvom mjestu:kavkaska jela (Abies nordmanni-ana), poznata i kao nordmanskajela. Devet od deset božićnihstabala biti će te vrste, jer kupcipoznaju njene prednosti: ona jedvada "gubi" iglice, a i ne "bode" jer suiglice razmjerno elastične.Nedostatak joj je možda da tolikone miriše tipičnim mirisom bora,ali obzirom i da razmjerno dugomože preživjeti posječena,praktični razlozi daleko nadmašujutaj nedostatak.

Umjetna sadnja: Ako segrađane koji kupuju drvce pita da liznaju odakle dolazi to drvce, malokoji od njih ima i približnupredodžbu. Doduše, ovdašnjabožićna stabla se najčešće sade,

uzgajaju i obaraju u Njemačkoj, alisjemenke za njih obično dolaze izdaleka, iz Gruzije.Osim kavkaskih jelki, u njemačkimdnevnim sobama se mogu zateći iponeka smreka, još rjeđe "pravi"bor, makar su ta stabla "kod kuće" unjemačkim šumama. Doduše, i toje samo donekle točno: smrekadoista ima u divljini, ali to stablo nepotječe odavde. One su zapravouvezene u Njemačku sa istokaRusije, objašnjava nam Simon

Keelan iz Botaničkog vrtasveučilišta u Bonnu.On i njegovo sveučilište većtradicionalno provode božićnu

dražbu stabala crnogorice koja sudoista i rasla u divljini, u parkuprirode u Eifelu. Naime, umješovitim šumama crnogorica"ima bolje karte", brže raste, a natlu oko nje obično više ne možerasti baš ništa. Zato šumariostavljaju bjelogorično, a sijekucrnogorična stabalca koja ondadolaze na dražbu u Bonn.Dio je također bio umjetno zasađenna područja koja se žele vratitiprirodi, ali kod sadnje je teško rećida li će se izdanak "prihvatiti". Zatose i sade veoma gusto i zato ih semora "prorijediti". Doprinos oveaukcije je onda i donacija parkuprirode.

Čudne šume: Zapravo, sve doosamdesetih godina prošlogstoljeća je većina svih božićnih sta-bala doista dolazila "iz šume", kaonusproizvod šumarske industrije.

ODAKLE DOLAZE BOŽIĆNE JELKE?

U ovim blagdanskim danima u malo kojoj katoličkoj dnevnoj sobi nije biloukrašenog božićnog drvca. Gdje su rasla i gdje su posječena ta stabla?

OD GRUZIJSKIH ŠUMA DO NJEMAČKIH PLANTAŽA

Sve do osamdesetih godinaprošlog stoljeća

je većina svih božićnih stabala doista dolazila

"iz šume", kao nusproizvodšumarske industrije...

Ali u proteklom razdoblju se to kor-jenito promijenilo: danas praktičnosva božićna stabla dolaze iz poseb-nih uzgajališta. Stabla se sade iuzgajaju samo zato da bi uočinekog Božića, bila posječena i došlau dnevnu sobu.A to je praksa oko koje se još uvijeklome koplja. Jer obzirom na golemupotražnju, tako se zasađuju igolema područja, neka su i prije bilašuma, ali neka nisu. Ipak, umnogim njemačkim pokrajinamase i takva rasadišta vode kao "šuma",što onda i poljoprivrednicimadonosi beneficije i porezne olakšice- makar se i u rasadištima navelikokoriste umjetna gnojiva i pesticidi.Još je veći apsurd što tako nastaju"šume" usred polja krumpira,kukuruza ili repice. A čak i kad surasadišta u raskrčenoj šumi,najčešće su ona onda okruženažicom: "Kad se tako ograniči nekopodručje u šumi, onda ono nijedostupno niti za divlje životinje. Pomom mišljenju, to onda više niješuma", smatra Keelan. A povrhtoga se tu i nameće pitanje: "Da li jedoista potrebno na plodna poljazasađivati sadnice božićnih stabala,makar zapravo mogu služiti zaproizvodnju hrane za ljude ili živ-otinje?", pita se direktor bonskogbotaničkog vrta.

Sakupljač češera: Kad je riječ oomiljenoj kavkaskoj jeli, potražnjaza tim stablima je ogromna:godišnje se proda oko 45 milijunastabala, što ispada da svaki drugistanovnik Njemačke kupuje jed-nom godišnje stablo jelke. Alistanovnici Gruzije, koji sakupljajučešere i sjemenke jelki, nemaju bašnikakav razlog da i oni uživaju ublagdanskom slavlju. Jer da bisakupili sjemenke, oni se svakejeseni moraju verati na stabla kojaznaju biti visoka i po šezdesetak

metara, obično bez konopa i bezikakvih zaštitnih mjera. Padovinisu rijetki, a svake godine ima imrtvih. Zarada je zapravo jadna: uGruziji je prosječan prihod negdjeoko 2200 eura godišnje, ali onizarađuju još mnogo manje odprosjeka.Danska poduzetnica koja se bavitrgovinom božićnih stabala,Marianne Bols, je odlučila barempokušati tu nešto promijeniti. Na

zapadu se ionako šire proizvodikoji iz inozemstva stižu po načelu"fair trade", poštene trgovine gdje senastoje izbjeći posrednici iuzgajivačima platiti koliko-tolikopoštenu cijenu za njihov trud.

"Pošteno" drvce: Od 2007. setako prodaju i božićna drvca ponačelu "fair trade". Za pojedinog

kupca, to nije velika razlika: trgovcistablima trebaju platiti jednu nal-jepnicu kojom se to drvce proglaša-va "poštenom" trgovinom tek jedaneuro i 25 centi, a od toga 67,5 centiodlazi u posebnu zakladu. Iz nje seonda plaćaju socijalni projekti uzemlji porijekla, od opreme zaveranje po stablima pa do plaćanjaosiguranja u slučaju udesa onih kojisakupljaju češere. Sve to "sa malen-im iznosom kojeg si gotovo svatkood nas može priuštiti, ali mnogoznači za stanovnike tih područja",objašnjava Marianne Bols.Ipak, tek mali dio božićnih stabalau ovoj zemlji je kupljen na "pošten"način: od preko 40 milijuna jeprošle godine prodano samo 80tisuća takvih božićnih stabala. Alisve više građana zna i podržava tuinicijativu tako da se gospođa Bolsnada da će se takva stabalca jednogdana pojaviti i u trgovačkimcentrima građevinskog materijala ina drugim mjestima gdje semasovno prodaju božićni ukrasi.

Shora Azarnoush/DW


Da li je doista potrebno na plodna polja zasađivatisadnice božićnih stabala,pita njemački botaničar...

Najmanje jelki stiže iz prave divljine


Netko je opasno podvalio

Titu. Poklon koji mu je

neposredno nakon Drugog

svjetskog rata stigao iz Osijeka,

vjerojatno iz Tvornice žigica

Drava, glinena kič figura parti-

zana s crvenom petokrakom na

kapi i torbicom za dokumente

preko ramena, dok se odmara

naslonjen na stijenu, imala je i

svoju uporabnu vrijednost -

služila je kao držač za šibice.

U kutiji za žigice sva su drvca na

svom mjestu. No, više od svega

zanimljiva je crno-bijela etiketa: uz

ustaško U i natpis Nezavisna

Država Hrvatska, šahovnicu s

prvim bijelim poljem, oznakom

Društvo žigica za Nezavisnu

Državu Hrvatsku, Zagreb i

cijenom od 1,5 kuna, taj se kipić

našao među tisućama darova

poklonjenim najvećem sinu

jugoslavenskih naroda i narodnosti,

kako se tepalo Josipu Brozu.

Neviđeni darovi: I danas se ta

figurica, zajedno s kutijicom žigica,

nalazi u Muzeju istorije Jugoslavije

(MIJ), ogromnom kompleksu na

beogradskom Dedinju, koji se širi

na više od tri hektara i od 1996.

objedinjuje nekadašnji

Memorijalni centar 25. maj, Kuću

cvijeća s Titovim (sada i

Jovankinim) grobom i Muzej rev-

olucije. U MIJ-u je fascinantna

zbirka predmeta vezana uz povijest

Jugoslavije, države koja danas

postoji još samo u muzeju. Najveći

dio predmeta i dokumenata odnosi

se, posredno ili izravno, na Josipa

Broza, što je i logično jer je

zemljom koja je pod nazivom

Jugoslavija postojala 74 godine, od

1929. (kao Kraljevina Jugoslavija),

do osnivanja Federacije Srbije i

Crne Gore (2003.), Tito bio na

čelu, kao premijer, odnosno pred-

sjednik, gotovo polovicu njenog

trajanja - punih 35 godina.

Za tri i pol desetljeća skupilo se

mnoštvo predmeta - od bizarnih

poklona, poput spomenutog držača

za žigice, do basnoslovno vrijednih

umjetničkih rariteta.

Reporteri zagrebačkog Jutarnjeg

lista imali su rijetku privilegiju

zaviriti u depoe Muzeja istorije

Jugoslavije i vidjeti nevjerojatnu

količinu predmeta od kojih je tek

TITOV PODRUM SA POKLONIMA

Reporteri zagrebačkog Jutarnjeg lista dobili su mogućnost da razgledaju strogo

čuvane depoe s 200.000 darova koje je Josip Broz Tito za 35 godina vladavine

dobio od stranih državnika, ali i domaćih preduzeća i udruženja

OD IGLE DO LOKOMOTIVE!

Glava Bude, koja datira iz četvrtog stoljeća prije naše ere, dar

afganistanskog kraljaMohammeda Zahira,

danas je svjetski raritet...

manji dio, u različitim prigodama,

bio izložen očima javnosti.

Svakako, najzanimljiviji dio pred-

meta darovi su koje je Tito dobivao

od stranih državnika, bilo kad im je

odlazio u posjetu, bilo kad su oni

stizali u Beograd. A ima ih sa svih

strana svijeta.

Carski pokloni: Manji dio pok-

lona, onaj od okrunjenih glava,

javnosti je prikazan sredinom

prošle godine, na izložbi pod

nazivom Carski darovi. No tada je

izloženo samo sedamdesetak pred-

meta, a autori te izložbe, kustosi

Veselinka Kastratović Ristić i

Momo Cvijović, koji nam

omogućavaju da te dragocjene

predmete ne gledamo tek u

izložbenim vitrinama i iza

staklenih pregrada već da ih držimo

u rukama, kažu da je ukupni broj

poklona koje je Tito primio od

različitih osoba i u različitim

prigodama veći od 200 tisuća.

Tito je tijekom svoje duge

vladavine putovao u čak 169

državničkih posjeta u 73 zemlje.

Prvi poklon koji je dobio od neke

okrunjene glave je brončana

korintska antička kaciga s kraja 7.

stoljeća prije nove ere, dar grčkog

kralja Pavla I. Grk je očito bio

darežljiv - dvije godine jasnije,

kada je s kraljicom Federicom pos-

jetio Tita u Beogradu, na poklon je

donio dva zlatna pehara, repliku

onih pronađenih u Lakoniji iz 15.

stoljeća prije Krista.

Glava Bude, visoka tek 16

centimetara, koja datira iz četvrtog

stoljeća prije naše ere, dar afgan-

istanskog kralja Mohammeda

Zahira, na kojem se nalazi i inven-

tarski broj kabulskog muzeja 2296,

danas je svjetski raritet.

Afganistanski kralj, kada je Titu u

Beogradu poklonio taj nacionalni

dragulj, nije ni slutio da će glavu

Bude na taj način sačuvati. Da je nije

donio u Beograd, stradala bi u van-

dalskom pohodu talibana na

Narodni muzej u Kabulu, gdje su

opljačkani i uništeni brojni dragulji

svjetske kulturne baštine samo zato

što su talibanske vlasti nastojale zatr-

ti sve tragove drugih kultura i vjera.

Zlato i dragulji: Darivanje

predmeta iz nacionalnih muzeja,

čini se, nije bila samo praksa

posljednjeg afganistanskog kralja. I

Norodom Sihanuk, princ

Kambodže, posegnuo je u muzej

da bi Titu izabrao poklon. Na

reljefu nebeske plesačice, koji se

nalazio na hramu u zidinama

Angkor Toma, nekadašnje pri-

jestolnice Kmera, još je vidljiva

oznaka Odjeljenja za starine

nacionalnog muzeja iz Phnom

Penha s rednim brojem 693.

Neke okrunjene glave, poput jor-

danskog kralja Huseina, bile su

sklonije poklone naručiti u glaso-

vitim svjetskim draguljarnicama,

pa je tako Jordanac u londonskoj

Goldsmiths Silversmiths &

Jewellers Asprey Company naručio

figuru ratnika na devi, izrađenu u

srebru i djelomično pozlaćenu, na

postolju od oniksa. I marokanski

kralj Hasan II. dar Titu nabavio je

u draguljarnici, ali onoj u Parizu, u

glasovitoj Marchak, smještenoj tik

uz Ritz Hotel. Po narudžbi

marokanskog kralja ondje su

izradili unikatnu tabakeru,

napravljenu od čistog zlata i

ukrašenu sa 35 brilijanata i 16

safira.

Za razliku od bliskoistočnih suver-

ena, darovi europskih okrunjenih

glava bili su skromniji. Norveški

kralj Olaf V., kada je sa suprugom

posjetio Beograd 1966. godine, Titu

i Jovanki poklonio je emajliranu

posudu, zdjelu s posrebrenim

dnom vrhunskog dizajna, no ni pri-

bližne vrijednosti kakvu imaju

zlatni pladanj i čaša, poklon etiop-

skog cara Haila Selassija, darovan

1968. godine.

Kad su Beograd 1976. posjetili

tadašnji japanski princ Akihito

(danas car) i njegova supruga

Michiko (danas carica), znajući za

Titovu strast prema fotografijama,

poklonili su mu fotoaparat Nikon F2

Photomic. Da je Tito obožavao


Manji dio poklona, onaj od okrunjenih glava,javnosti je prikazan

sredinom prošle godine,na izložbi pod nazivom

Carski darovi...

U depou Muzeja pohranjene su tisuće vaza koje je Tito dobio na dar od stranihdržavnika: većinom su majstorska djela

fotografiranje i snimanje, vidi se i po

minijaturnom, špijunskom

fotoaparatu Steky s početka

pedesetih godina, nalik onima kakve

se viđalo u prvim filmovima o

tajnom agentu 007, Jamesu Bondu.

Sveta pravila: Kolika je bila

Titova strast prema fotografijama

svjedoči i opširan dokument pod

nazivom: Način rada predsjednika

Republike i zadaci sekretara, koji

nam pokazuje muzejski savjetnik

Momo Cvijović. U njemu je, na 24

stranice, do najmanjih potankosti,

opisano kako je morao postupati

Titov osobni tajnik i koji su bili

izuzeci kada ga nipošto nije smio

prekidati, bez obzira na to kakvu

mu važnu poruku morao prenijeti.

Tako Tita nije bilo moguće preki-

dati kada bi u svom fotolaboratoriju

razvijao filmove i izrađivao slike.

Važne depeše pristigle u to vrijeme

morale su pričekati da Tito završi

sa svojim hobijem.

Postojalo je još jedno sveto pravilo

kada se Tita nije smjelo uznemira-

vati. Bilo je to vrijeme kada bi gledao

film. A filmove je gledao

svakodnevno, o čemu postoji pedant-

na evidencija. Bez obzira na to gdje se

nalazio, u svojoj rezidenciji na

Dedinju, na Vangi, u Plavom vlaku,

zrakoplovu ili na brodu Galeb, Titu

su organizirali filmske projekcije.

Od 1949. do kraja života 1980. Broz

je pogledao ukupno 8801 film, ili u

prosjeku 285 godišnje. Najviše je

volio horor filmove, potom

vesterne, osobito one u kojima je

igrao John Wayne, poput “Tragača”

koji mu je prikazan 30. svibnja

1958. i nimalo mu nije smetalo što

je taj popularni američki glumac

bio zagriženi antikomunist.

Obožavao je i američke ratne fil-

move i u šali je - kaže muzejski

savjetnik Cvijović - znao reći da

Amerikanci ratuju samo zato da bi

mogli snimati dobre filmove.

Omiljeni crtić: Je li Tito gledao i

porniće? O tome nema pisanih

tragova, a organizatori izložbe Velika

iluzija koja je nedavno postavljena u

MIJ-u tvrde da su pronašli samo

jednu eksplicitnu scenu seksa u fil-

movima koje je Tito gledao. No zato

se pouzdano zna da je gledao animi-

rane filmove. Kada je 1953. operirao

žuč, tijekom oporavka prikazali su

mu crtić o Pinokiju.

Sjedim u ogromnoj udobnoj fotelji

koja se nekoć nalazila u Titovoj

rezidenciji, iz koje je, zavaljen,

gledao najveći broj filmova. Koliko

je u njima uživao, može se

zaključiti iz još jednog svetog prav-

ila, zapisanog u protokolu kojeg su

se svi, a posebno njegov osobni

tajnik, morali pridržavati: “Sekretar

napušta radno mjesto kada počinje

film (u velikom salonu). Ako za vri-

jeme trajanja filma stignu depeše

državnog sekretarijata inozemnih

poslova ili bilten Tanjuga, dežurni

ordonans oficir predaje ih, nakon

završetka filma, predsjedniku

Republike u mapi Tanjug i depeše

u zatvorenoj omotnici”.

Filmske projekcije nije propuštao

ni na dan vjenčanja, 15. travnja

1952. Tada je pogledao kratki doku-

mentarni film “Jedan dan u životu

Laponaca”.

Zbirka štafeta: Jedan od depoa u

Muzeju istorije Jugoslavije sadrži

samo fotografije i albume. Radovan

Cukić, kustos odgovoran za taj dio

MIJ-a, pokazuje nam police na

kojima je smješteno 708 kutija. U

svakoj je od 170 do 200 fotografija

formata 18x24 centimetra. Sve su, a


U svakoj od 708 kutija u fotoarhivi pohranjeno je 170 do 200 slika koje su snimili Titovi osobni fotografi

Po narudžbi marokanskogkralja u Parizu su za Tita

izradili unikatnu tabakeru,napravljenu od čistog

zlata i ukrašenu sa 35 brilijanata i 16 safira....

ima ih oko 123 tisuće, crno-bijele i

bilježe Titove aktivnosti kroz cijelo

vrijeme njegove vladavine. Snimali

su ih njegovi osobni fotografi Mirko

Lovrić, Miloš Rašeta, Dragutin

Grbić i Aleksandar Stojanović. U

posebnim kutijama čuvaju se nega-

tivi svih snimljenih filmova, a njih

je znatno više nego izrađenih

fotografija. Sačuvana je i velika

zbirka dijapozitiva, koji su, za raz-

liku od crno-bijelih fotografija,

uglavnom u boji.

Tu je i oko 2600 fotoalbuma koje su

Titu poklanjale tvornice, škole i

ustanove koje je posjećivao. Pod ruke

nam dolazi fotoalbum, dar osječkog

OLT-a, nekoć moćne tvornice

poljoprivrednih strojeva, koju je Tito

posjetio u rujnu 1957. godine. Sve

fotografije su digitalizirane i moguće

ih je pregledavati na internetskoj

adresi www.foto.mij.rs, a u tijeku je i

digitalizacija negativa, što je opsežan

posao s obzirom na ogromnu količinu.

Najzanimljivije je svakako u

depoima gdje se čuvaju pokloni

darovani Titu. Najviše je štafeta, od

pravih malih umjetničkih djela do

očajnih socrealističkih, ili potpunog

kiča. Kustosica Veselinka

Kastratović kaže kako bi bilo iznim-

no zanimljivo znanstveno obraditi

poruke iz štafeta. Iako, najveći dio

njih nikada nije dolazio do Tita,

one, između redaka, oslikavaju

stanje i političke, ali i gospodarske i

socijalne prilike u pojedinim kraje-

vima nekadašnje države.

Umjetno zubalo: Titu bi često,

uz rođendanske čestitke - kaže

Kastratović - u porukama priložen-

im u štafetama napisali: još nam

nisu u selo doveli struju, ili: naši

političari obećali su nam asfaltirati

cestu, ali ni ove godine ništa od toga.

Među tisućama poklona kojima je

darivan Tito ima uistinu svega,

doslovce od igle (za kravatu) do

(makete) lokomotive. Ne manjka

ni prepariranih zmija ili tarantula.

Engleska kraljica Elizabeta Titu je

poklonila 12 papiga, ali one više

nisu među živima. Pomalo morbid-

no djeluje poklon koji je Titu

darovao Savez zubotehničara

Jugoslavije - umjetno zubalo.

- Danas to možda djeluje smiješno,

ali treba shvatiti ponos tih ljudi koji

su u državi, u vrijeme kada većina

stanovnika nije imala četkicu za

zube, bili gordi na svoj proizvod -

objašnjava Veselinka Kastratović.

Police depoa s poklonima, od kojih je

svaki zaveden u katalog, prepune su

kojekakvih maketa, vaza s likovima

Tita, tanjura, portreta Staljina, iz vre-

mena prije Informbiroa, lutaka,

skulptura (među kojima smo zapazili

i jednu Vanje Radauša), globusa, čak i

zubarskih stolaca.

Mjesečev grumen: Našu

pozornost plijeni i “kamen s

Mjeseca”, kako stoji u katalogu,

poklon američkog predsjednika

Richarda Nixona. U zbilji, radi se

tek o četiri razočaravajuće sićušna,

minijaturna grumena - od kojih je

tek jedno veličine zrna bibera -

zalivena u prozirnu plastičnu

masu, na postolju zajedno s

jugoslavenskom zastavicom koja je,

navodno, s barjacima ostalih

zemalja svijeta bila u modulu misi-

je Apolla 11 kada je u srpnju 1969.

dovela prvog čovjeka na Mjesec.

Među poklonima iz Sjedinjenih

Država nalazi se i srebrni pisaći

pribor izrađen u glasovitom

Tifanny&Co, dar američkog pred-

sjednika Johna Kennedyja. Tito je

navodno bio posljednji državnik

kojeg je u listopadu 1963., samo pet

dana prije nego što je ubijen u aten-

tatu u Dallasu, primio Kennedy.

Međutim, na Kennedyjevu poklonu

potkrala se pogreška. Uz pisaći pri-

bor nalazio se i maleni blok za bil-

ješke s otisnutim memorandumom

na kojem je pisalo Kabinet

Predsjednika sfrj. Netko u Americi,

očito, nije znao da se u jeziku kojim

govori gost, predsjednik piše malim,

a kratica SFRJ velikim slovima. No

to je bila mnogo manja pogreška od

one na američkim televizijskim

postajama, kada su Jovanku Broz,

Titovu suprugu, umjesto gospođa

Broz nazivali gospođa Tito, misleći

da joj je to prezime.

Drago HedlSkladište Titovih štafeta

Jedna američka televizijska stanica jeJovanku Broz, Titovu

suprugu, umjesto gospođaBroz nazvala gospođa Tito, misleći da joj je

to prezime...


Otpjevano je jednom: “Ko igraza raju i zanemaruje taktiku,završiće karijeru u nižer-

azrednom Vratniku.” Time jenagovještena neophodnost pozna-vanja strategije u odnosu nadruženje, što nam je danas postalasvakodnevnica u životu i radu.Ovakav početak ne sluti na dobro,al’ (zlo)slutnju ćemo parkirat’ uovom navratu i bacit’ se na sjećanjao jednoj od ljudskih gromada kojeće zauvijek Sarajevo činiti jednimod najljepših gradova na svijetu,koliko god “aktuelni trenutak”ukazivao na suprotno.

Ljudska veličina: Malo je ljudikoje svi s ponosom i divljenjem ističukao svog. Još je manje takvih u čaršiji,čak i u lopti, jer će se za svakog naćineka opravdana ili neopravdana riječkoja će upropastiti uspomenu.Međutim, evo se, i nakon više oddvije decenije, još nije našao niko kobi za Asima Ferhatovića mogao rećibilo šta što bi pokvarilo uspomenu nanjegovu istinsku, ljudsku i sportskuveličinu, s koje god se strane uhvatilapričati ta priča. Zato, i kada pričapočinje stihom poput gore pomenu-tog, a glavni lik joj je AsimFerhatović – Hase, dijete Vratnika,ljudska veličina (Baš)čaršije iSarajeva (svakako i fudbala), tapriča može biti samo o istinskoj leg-endi koja se i danas prenosi namlađe generacije. Jer, na kraju kra-jeva, isti pjesnik je opjevao i

“Nedjelju kad je otiš’o Hase”.Malo je ljudi koji sasvim običannadimak poput “Hase” pretvore uime, ne dajući šansu bilo kome dataj nadimak preuzme. Raja to jed-nostavno ne bi prihvatila jer – jedanje Hase! Takvi se rijetko rađaju iskoro nikad nemaju usporedbu.I nakon 23 godine se sa istom

naklonošću i divljenjem priča omalcu iz Strošića (ulica koja sKovača vodi ravno do Bakija), kojije krenuo od mahale, preko FKVratnika (ispitne stanice za FKSarajevo), obukao bordo dres,otišao čak do Fenerbahčea, a nakonmjesec i po “pobjegao” nazad uSarajevo, jer “nigdje na svijetunema sarajevske raje i čaršije”.Haseta podjednako voli sva raja.Iskreno ga vole i navijači FKSarajevo i NK Željezničar.

Mala raja: Hase je oduvijek volioloptu, uvijek je bio za raju, a kako to valj-da svemir namjesti, kad nešto iskrenovoliš to ti se istom mjerom i vrati, pa se,prema predanju i činjenicama, bezimalo dvojbe može reći da su lopta i rajajednako voljeli Haseta.Nesebičnost ga je krasila u svakomsegmentu života. Prvi je provoz’o“vespu” u Sarajevu i njom dolaziona svoje utakmice, a mala raja,čekajući ispred stadiona (koji sedanas zove po njemu), samo bi sezakačila za cic i u voziću ušla nastadion kao “njegovi”. Kada bičuvar na crvenim tarabama sta-diona pitao:“Hase, pa nisu valjda svi tvoji?”, Hasebi samo mahnuo rukom i rekao:“Svi su moji. Puštaj.”U to vrijeme je bilo dostakvalitetnih igrača i izdvojiti semeđu imenima poput Šekularca,Kostića, Milutinovića, Jusufija,Vukasa, Ćire, Švabe, Toze,…mogao je samo neko ko bi redovnoslao loptu iza mreže “strašnom”Beari ili Šoškiću, a Hase je to radiokad god i kako god je htio. Svegasam se naslušao, ali još nikog nisamčuo da je rekao kako neko znadriblat’ k’o Hase, niti da znaizradit’ kompletne protivničkeodbrane i, iako je u više negoizglednoj prilici za gol, vratit’ senazad s loptom na nastavak nadi-gravanja, ili bi samo gurnuo loptusaigraču koji bi zatim lako zabio.

Stalni bijegovi: U konkurencijikoju upravo spomenuh nije bilolako doći do reprezentativnog dresaako nisi iz “velike četvorke”, pa kad

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

JEDAN JE HASE!

Malo je ljudi koji sasvimobičan nadimak poput“Hase” pretvore u ime,

ne dajući šansu bilo komeda taj nadimak preuzme...

Ljudska i fudbalska gromada, Asim Ferhatović (1933. - 1987.), valjda je jedini veliki Sarajlija o kojem još niko nije rekao ništa ružno


je konačno došao red da i Hase odi-gra za državni tim on je na prvoprimanje lopte (nakon pola sataigre) prošao kompletan protivničkitim, došao do gol crte, na njojostavio loptu, a zatim napustioteren mašući selektoru Tirnaniću.To je, naravno, bila i jedinautakmica Asima Ferhatovića zareprezentaciju Jugoslavije.Hase je uvijek radio po svom, pa jetako legendarnog trenera FKSarajevo, Brozovića redovno nervi-rao svojim “bježanjima” iz karantinapred velike utakmice protiv Zvezde,Partizana, Dinama ili Hajduka. Išaobi da s rajom, samo par sati prijevelikih mečeva, na Bentbaši, “namale” presliša odvažne mangupe, aonda i skoči s brane.Kad bi došao nazad, pred samipočetak utakmice, Brozović ga pita:“Jesi li to s Bentbaše, Asime?”, aHase bi:“Ma kakvi, iš’o do kuće”.Brozović onda povuče prstom popodlaktici, a izdajnički bijeli tragna ruci bi ga izdao.Isto to “po svom” se odnosi i naodlazak u Tursku gdje je za Fener odi-grao samo nekoliko utakmica i “pob-jegao” nazad u SVOJE Sarajevo gdjeje nastavio nastupe u bordo dresu.

Burek i ćevapi: Ne smije se nepomenut’ čuvena “prečka naGrbavici”. Jesu tada vratnice bile oddrveta, neki će reći da je prečka bilanapuknuta. Vjerujte šta hoćete, al’ jasam od mog starog slušao varijantuda je Hase opalio loptu sa tridesetakmetara, pa kad je pukla prečkaokrenuo se Željovcima i rekao:“Neću vam ja više ovdje ni dolazit’.Šutaću vam s Vratnika.”Haseta se, na žalost, ne sjećam safudbalskih terena nego izćevabdžinice. Hase je pred kraj kar-ijere krenuo u ugostiteljstvo, a starimi je pričao da je svoju prvućevabdžinicu otvorio kod pijace na

Telalima. Iz tog vremena je ostalaanegdota sa Numom, radnikom ućevabdžinici kojeg je zaposlio nalijepe oči, odnosno kao vjernognavijača Sarajeva. A Numo, da seoduži i da napravi posla, svraćaoraju s čaršije. Hase, skroman kakavje uvijek bio govorio mu je:“Haj, Numo, života ti, idi kući.Daću ti ja platu samo nemojdolazit’ u radnju, svraćat’ ljude inudit’ im kilu kad traže po’ kile.”Kila se odnosila na pitu koja setakođer prodavala u prvoj mućevabdžinici, a Numo bi navlačiomušterije da više uzmu. Sramota

Haseta bilo da čaršija ne pomisli štaružno. (Vjerovatno vam je to danasnestvarno, al’ vjerujte mi k’o što javjerujem i svom starom i toj raji izvremena kad se više znalo, poštova-lo i kad se nije grabilo nego živilo.)

Pravo u legendu: Poslije Telalaje prešao ispod današnje slastičarne

Saraj, a onda preko puta hotelaStari grad, gdje je otvorena“Devetka”, najbolja ćevabdžinca sanajslađim ćevapima koje jeSarajevo ikad imalo. Ko drukčijekaže – laže – i imaće posla samnom.E, ja se sjećam “Devetke” i sjećam se,iako mi k’o malcu nije bilo jasnozašto, da se nikad nije smjelo platit’kad je Hase u radnji. Kasnije samskont’o da je razlog bio to što je stari,s kojim sam k’o mali i dolazio, bioHasetova mala raja iz mahale, a zaraju je vazda bio poseban režim. Akoproba platit’ bilo je “za vratove”.I nikad niko nije rekao niti jednuružnu riječ o Asimu Ferhatoviću.E, zato ovo Sjećanje nije tek suhoredanje biografskih činjenica. Hasejeste živio za raju i nije mario zataktiku. Raji je najviše dao, ali nijezavršio u nižerazrednom Vratnikuveć u legendi i lijepim uspomena-ma. I gdje god sad bio, sigurno, kaoi za života, ima svoju čaršiju i raju i“bekane” koje izluđuje svojim drib-linzima.A ovi današnji, koji možda poznajutaktiku, ali ne igraju za raju… koće njih zapamtiti?

Nermin Čengić


Hase jeste živio za raju i nije mario za taktiku,

ali nije završio unižerazrednom Vratniku

već u legendi...

OD ÊGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

Documents

Spektar broj 29/30