Click here to load reader

suvremena lingvistika

  • View
    257

  • Download
    8

Embed Size (px)

Text of suvremena lingvistika

  • /UDK 800

    Godina 27, Svezak 1-2

    ISSN 0586-0296

    Zagreb 2001

    suvremenalingvistika

    ---..- ..---.-- ..~-.--...-..-- . _......,....,........-.e_ ..----. --..-.--. ~------~-~-.ot __ ,-...-.,_-~......... - ..--...... .._, .... __ .._-..--....-pr--~--~~- ..... --"' ..-,"' ._ !Ot._ . _, __ .... ..._t.o---._ ........ .....,e.....,.- . ,......-...-..~ ..-- _.~60 __ ............-.-.oe_~_o........__ ._ .......... -er.-o. ' _---, '_60_.._---....-.1,1 ...._._--...-..- .....-...,....~.--,-...-----.__ .._,-........... -....--.-~~ ................._ .._o....~ e....--I_._.~.-.._ ....... _---.....-.. ....- ..~-...-.- ..-_ .......................... "....---. .... ,..----...- ...

    Zagrebaki lingvistiki krug Hrvatskoga filolokoga drutvaZavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

    Suvremena lingvistika, godina 27, svezak 1-2.(broj 51-52) str. 1-336, Zagreb 2001.

    Hrvatsko filoloko drutvo - Zagreb

  • suvremenalingvistika

    GODINA 27*, SVEZAK 1-2BROJ 51-52ZAGREB 2001Izdava: Hrvatsko filoloko drutvo

    Suizdava: Zavod za lingvistiku Filozofsko-ga fakulteta u Zagrebu

    Ureivaki savjet: Zagrebaki lingvistikikrug Hrvatskoga filolokog drutva

    Glavna urednica: Vesna Muhvi-Dimanov-ski (Zavod za lingvistiku)

    Urednitvo: Zrinka Jelaska, Ivo Pranjkovi,Josip Sili (lanovi Odsjeka za kroatistiku),Zrinjka Glovacki-Bernardi (Odsjek za ger-manistiku), Milan Mihaljevi (Staroslavenskiinstitut), Ranko Matasovi, Marko Tadi(Odsjek za lingvistiku), Dubravka Sesar (Od-sjek za slavenske jezike iknjievnosti)

    Tajnici: Ida Raffaelii, Sanja Fulgosi, MislavaBertoa iKreimirojat (Zavod za lingvistiku)

    Svi izZagreba

    Adresa urednitva: Zavod za lingvistiku, Filo-zofski fakultet, Ivana Luia 3, 10000 Za-greb, e-mail: [email protected]

    Korektor: Branko Erdeljac

    UDK i kljune rijei: Irena KolbasSlog: Durieux, ZagrebTisak: Zrinski d.d., akovec

    Ovaj je dvobroj tiskan uz financijsku potporuMinistarstva znanosti itehnologije RepublikeHrvatske

    U dvobroju 49--50zabunom je otisnuta godina25, a trebalo je otisnuti godinu 26.

    SADRAJ

    V In memoriamMiro Kai

    ZNANSTVENI RADOVI

    BRANIMIR BELAJ

    1 Prototipno-kontekstualna anali-za povratnih glagola u hrvat-skom jeziku

    MISLAVA BERTOA

    13 Neka lingvistika obiljeja na-hodskih imenskih formula. Pre-ma korpusu nastalom u tran-skom orfanotrofiju sredinomXIX. stoljea

    MARIO BRDAR, RITABRDAR-SZAB6,TANJAGRADEAK-ERDELJI,GABRIJELA BULJAN

    35 Predicative adjectives in someGermanic and Slavic languages:On the role of metonymy in ex-tending grammatical construc-tions

    IVANA FRANI

    59 Relacija subjekt-predikat: struk-turalna sintaksa i funkcionali-zam

    SANJA FULGOSI, NINATUMAN VUKOVI

    73 Relevantnost frekvencije jezineuporabe za opis strukture lekse-ma

    IVANA JEROLIMOV

    87 Frazemi sa somatskom sastavni-com na primjeru talijansko-hr-vatske frazeologije

    I

  • JELENA KUVA, MARIJANPALMOVI

    101 Raunalna obrada djejeg jezika:na primjeru usvajanja umanjeni-ca

    BORIS KUZMI113 Pridjevski vid u hrvatskoj jezi-

    noj povijesti (ralamba grae izSenjskog horizmenjaka, 1508.)NINA LANOVI

    123 Prijedlog lingvistikog pristupastilistikoj analizi knjievnog(pjesnikog) teksta

    DAVID MANDI143 Trea praslavenska palatalizaci-

    ja velara

    KREIMIR MIANOVI173 Posvojnost

    VESNAMUHVI-DIMANOVSKI

    191 Apokopa i afereza u funkciji je-zine ekonomije

    DUBRAVKA SESAR203 Modalni modeli u hrvatskom

    drugim slavenskim jezicima

    OLIVIER SOUTET219 Retour sur l'emploi du subjonc-

    tif dans les propositions subor-donnes concessives en bien queTOMISLAV STOJANOV

    227 Razredba zamjenica i zarnjeni-nih pridjeva, te pravila sintakti-ke povratnosti

    II

    HRVOJA HEFFER, NADAVAJS

    245 Privlanost ili analogija, prenesni-ca ili metafora, leposlovka ili reto-rika (tumaenja retoriko-lingvis-tikoga nazivlja u kajkavskihleksikografa 18. stoljea)

    'PREGLEDNI LANCI I STRUNIRADOVI

    ELJKA BRLOBA267 Teorijska promiljanja o vrstama

    rijei

    281 IZLAGANJA SAZAGREBAKOGALlNGVISTIKOGA KRUGA

    PRIKAZI, OCJENE, OSVRTI

    303 Metonymy in Language andThought .(Mario Brdar)

    310 Typologie denominaler Verben(Rita Brdar-Szab6)

    311 Morphological Analysis in Com-parison(Rita Brdar-Szabo)

    314 Grammatical Relations in Chan-ge(Dubravko Kuanda)

    319 Bjeloruska kultura u dijalogu ci-vilizacija(Dubravka Sesar)

    323 KRONIKA325 OBZNANE

    Ovaj dvobroj Suvremene linguistike posvetili smo svojemu dragom prijateljui kolegi profesoru Miri Kaiu koji nas je, na alost prerano, napustio 5. veljae2001. godine.

    Profesor Kai bio je lan urednitva Suvremene linguistike od 1993. godine,a od 1994. jedan od izvrnih urednika. Ve od prvih dana svojega sudjelovanjau izdavanju naega asopisa zalagao se za visoku razinu objavljivanih lanaka,za strog pristup pri recenziranju svakoga pojedinog p'riloga te za zastupljenostrazliitih podruja jezikoslovlja. Poticao je nae mlade jezikoslovce da to eesudjeluju svojim prilozima: ovaj e dvobroj najbolje pokazati koliko su ga nje-govi studenti, novaci, asistenti i mlai suradnici cijenili i prihvaali njegove su-gestije.

    U ovome smo dvobroju, upravo na poticaj naih mladih kolega, uveli i jednunovu rubriku: Izlaganja sa Zagrebakoga linguistikoga kruga. U njoj emo odsada objavljivati opsenije saetke predavanja, kako bi se osim turih naslova -kakav je bio obiaj - moglo neto vie saznati o sadraju i tematici pojedinihizlaganja odranih u okviru Kruga. Kako je Zagrebaki lingvistiki krug oduvi-jek bio forum na kojemu se, esto i vrlo ustro, raspravljalo o mnogim prelimi-narnim istraivanjima i (obino) se rado prihvaale sugestije i kritike sudioni-ka, uvjereni smo da bi profesor Kai, koji je nadasve volio rasprave o jeziko-slovnim temama, svesrdno podupro ovu inicijativu.

    U ime urednitva Suvremene linguistikeVesna Muhvi-Dimanovski

    III

  • B. Kuzmi, Pridjevni vid u hrvatskoj jezinoj starini ... - SL 51-52, 113-122 (2001)

    Definite and Indefinite Forms of Adjectives in CroatianLinguistic Ancient Times

    (An Analysis of the Sen ian Lent Book, 1508)

    In the paper the author analyses the definite (indefinite) adjective forms in the structure of theSenian Lent Book (1508), the Croatian glagolitic non-liturgical printed text. The paper discussesthe differences in meaning between the definite and indefinite adjectives taking into considerationtheir syntactic position in sentences, mostly in attributive function. The research conducted showsa great role of syntactic functions on selection of the .Kljune rijei: Senjski korizmenjak (1508), pridjevni vid, hrvatski jezik, sintaksa, povijest jezikaKey words: Senian Lent Book (1508), adjectival aspect, Croatian language, syntax, language

    history

    UDK 81'38821.134.3.09

    Izvorni znanstveni lanakPrihvaeno za tisak 2. 10. 2001.

    Nina LanoviFilozofski fakultet, Zagreb

    Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analiziknjievnog (pjesnikog) teksta

    S polazitem u stavu da je knjievno djelo primjerena, pa i reprezentativna grada za lingvi-stiko-stilistiku ralambu, u ovom si lanku postavljamo dvostruki cilj:a) dati prijedlog pristupa knjievnom tekstu sa stajalita lingvistike stilistike, na primjeruformalne, deskriptivne analize stilskih postupaka u pjesmi portugalskog pjesnika Jorgea deSene. u kojoj se, uz opa stilistika obiljeja postupaka, osobita pozornost poklanja njihovufunkcioniranju u kontekstu iskaza;b) dobiti uvid u specifinu problematiku ralanjivanja umjetnikog diskursa lingvistikommetodologijom.

    Uvod

    Od smrti- klasine retorike, pa sve do suvremenih stilistikih istraivanjau okviru lingvistike, odnosno teorije knjievnosti (u 20. st.), stoljeima je vla-dao otpor prema svezi lingvistike i knjievnosti. Knjievno se djelo doivljavaloprvenstveno kroz sadraj, a ne kroz njegovu jezinu grau; smatralo se da bidefinirati ga kao oblik jezinog izraza znailo povrijediti njegovu poetsku sna-gu, zasnovanu na osjeaju i intuiciji, Zbog usmjerenosti prema sadraju, napo-se>prema knjievnim anrovima, knjievno je djelo promatrano kao povijesniobjekt kojem treba istraiti i utvrditi podrijetlo, a ne kao forma iju struktu-ru valja ralaniti. I sama je lingvistika, ne doivljavajui sadraj- (podloansociolokim, povijesnim, estetskim kriterijima) kao dio jezika, iskljuivala knji-evnost iz predmeta svojeg prouavanja, ako izuzmemo vrlo ograniene dosegetada sekundarne filoloke discipline - stilistike. Retorika, iako joj je osnovnazadaa bila izuavanje odnosa knjievnog djela i njegova jezika i iako se njezi-nim nasljeem u obliku spoznaja, klasifikacija i specifinih problema modernastilistika uvelike okoristila, nije meutim imala znanstvenog cilja, niti zadovo-

    123

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... _ SL 51-52, 123-141 (2001)

    ljavajueg analitikog, pa ni kritikog aparata. Stoga se, iako 60-ih godina 20.stoljea dolazi do revalorizacije retorike 1, ne moe rei da su moderni pristupi,to briu- stroge granice izmeu lingvistike i literature, iz nje proizali.

    Teorije i metodologije unutar stilistikih istraivanja u 20. stoljeu mogu sepojednostavljeno svrstati u dva osnovna usmjerenja: lingvistiku stilistiku, kojase bavi opim zakonitostima uporabe jezika, i knjievno-teoretsku, koja je po-sveena individualnom izrazu, pa moe iznositi i vrijednosne, odnosno kritikesudove.

    Unato tome to su suvremene teorije unutar lingvistike donijele pomake inove perspektive u poimanju stila, poesto im nedostaje originalnosti, emu jeuvelike razlogom vrsta osnova koju je lingvistikoj stilistici poetkom 20. sto-ljea postavio strukturalist C. Bally, prouavajui izraajni sustav kolektivnogjezika kao objektivni oblik afektivnog sadraja. Bally, meutim, umjetniki, od-nosno knjievni jezini izraz iskljuuje iz domene stilistike, stoga to je pievjezini izbor svojevoljan i svjestan, s obzirom na prvenstveno estetiku na-mjenu pri sluenju jezikom-, Od takvog se stajalita udaljavaju ve Ballyjevinastavljai na polju lingvistike stilistike, ..kao to su J. Marouzeau i M. Cres-sot, koji e, naprotiv, upravo knjievni jezik smatrati idealnim materijalom zastilistiku analizu. Pritom ne ulaze u prirodu autora ili djela, ve jeziku lite-rarnog djela i njegovim izraajnim sredstvima pristupaju deskriptivnom meto-dom, sa stajalita lingvistike. I P. Guberina, iako pristaje uz Ballyja odvajajuistilistiku od umjetnosti (smatra da afektivni stilski postupci pripadaju domenigramatike), ide dalje, zacrtavajui naela nove znanosti - stilografije- - koja biprouavala afektivne i neafektivne stilske postupke u knjievnom djelu. Stilo-grafija pritom nije knjievna kritika, jer se rijei i vrednote govornog jezika.promatraju tek kao potencijalno stanje, koje se moe ostvariti i transformiratiu estetske vrijednosti-. U skladu s predmetom ovog rada, objektivnom lingvo-stilistikom analizom pjesnikog teksta, mi emo se prikloniti stavu prema ko-jem je knjievno djelo prije svega komunikacija, ija je zadaa - utoliko to pod-razumijeva svojevoljniji- i svjesniji- izbor - sustavnija nego u obinoj- ko-munikaciji, no njezina priroda nije bitno drugaija; prema tome, svaki je este-tiki imbenik samo sredstvo kojim pisac postie odreeni uinak u itatelja",

    Ponovno zbliavanje lingvistike i knjievnosti u 20. stoljeu moemo u naj-veoj mjeri zahvaliti dvama imbenicima. Jedan je djelatnost nekolicine pisaca- izdvojimo primjere Mallarmea i Valeryja - koji su, zanimajui se za samproces proizvodnje- literarnog teksta, svoje knjievno djelo posvetili radi kal-nom istraivanju jezika, nedvojbeno zaduivi i lingvistiku. S obzirom na naepolazite, vie e nas, meutim, zanimati onaj drugi imbenik koji djeluje Usuprotnom smjeru; mislimo pritom na otvaranje lingvistike prema knjievnom

    U djelima R. Barthesa, G. Genettea, J. Cohena, H. Moriera i dr., te skupine autora sa Sve-uilita u Liegeu i njihove Rhtorique generale.

    2 Vidi BaJly (1951: 19)

    3 Vidi Guberina (1967: 41)4 Usp. Cressot (1980: 15)

    124

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi ... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    tekstu. Presudnu je ulogu u tom smislu odigrala analiza poetske poruke; za-hvaljujui djelu R. Jakobsona, lingvistika e u podruje svojeg izuavanja uklju-iti poetsku funkciju- - uinke vezane uz samu poruku, a ne tek uz njezinreferent. Iskaz u kojem poetska funkcija ima prvenstvo jest knjievno djelo -ono je autorefleksija- jezika; poetici je stoga zadaa pokazati to to od jezikaini umjetniko djelo.

    Iako na to pitanje do danas nije pronaen zadovoljavajui odgovor, Jakobso-nove e se postavke u nekoliko aspekata pokazati kao primjereno polazite zalingvistiku analizu stila knjievnog teksta; njihovu emo utemeljenost poku-ati potvrditi u konkretnoj analizi. Iznimno je vaan Jakobsonov stav premakojem pravi objekt moderne znanosti nije injenica, ve -odnos->. Kako biobjasnio djelovanje poetske funkcije, prouava strukturu reenice i teksta, po-stavljajui naela strukturalne stilistike. Pretvaranje jezine u pjesniku poru-ku je projekcija naela ekvivalencije s osi selekcije na os kombinacije; izra-ajni uinak ovisi o odnosima jezinih jedinica unutar poruke, koje poetika pro-uava s obzirom na paradigmatsku (jezini sustav) i sintagmatsku os jezika, aodraavaju se u brojnim paralelizmirna poetske strukture.

    Osim s gledita same poruke i unutarnjih odnosa njezinih elemsnata'', poru-ku je mogue stilistiki analizirati i s gledita drugih imbenika- komunikacij-skog ina; M. Riffaterre tako u sredite pozornosti stavlja ulogu itatelja, koje-ga otklon od norme, odnosno agramatinosti, potiu na potragu za dubin-skim modelom, te tako tekst dobiva cjelovit smisao. Jezik se knjievnosti ponjemu izdvaja veom koliinom stilistike obavijesti; stil se temelji na konver-genciji, paralelizmu ili kontrastu znakova, to znai da vrijednost znaka pro-izlazi iz kontakta i opreke s drugim znakovima, tj. iz konteksta.

    Suvremene se lingvistike teorije koje se bave tekstom kao odreenim na-inom funkcioniranja jezika 7, esto zasnivaju na Hjelmslevljevu pojmu kono-tacijskog jezika, kojemu je plan izraza neki drugi jezik (sa svojim izrazom isadrajem). Znak prve poruke oznaiteljem je druge, pa je rije o dva semi-otika sustava; drugom sustavu, koji Hjelmslev naziva konotativnom semio-tikom, svakako, kao jezini izraz, pripada knjievnost. U knjievnom tekstuznak prve poruke - odreeni jezik - postaje oznaiteljem druge, ije je znaenjerazliito od jezinoga.

    Usporedno s tenjama suvremenih lingvistiko-stilistikih teorija potkraj 20.st. da stilistiku vre utemelje kao znanost koja se zasniva na objektivnim pa-rametrima, jezik knjievnosti postaje ravnopravnom, sve izrazitije i privilegi-

    5 V. Biti (2000: 149) navodi da u Jakobsona kljuno metodologijsko pitanje nije instrumentaJno(tko je i s kojom namjerom prouzroio strukturne procese i zakone), ve je relacijsko (kojojfunkciji oni mimo svojeg htijenja i znanja u danomu trenutku slue).

    6 To je uglavnom polazite tradicionalne lingvistike analize.

    7 Anticipirao ih je Jakobson, postavkom da znaenje znaka zapravo nije nita drugo nego nje-gov prijevod u drugi znak, ime ne dolazimo do konanog znaenja, ve tek do druge zna-enjske razine.

    8 To se osobito odnosi na kvantitativnu i statistiku stilistiku, koje se koriste matematikimmetodama.

    125

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    ranom graom za lingvostilistiku ralambu. Tendencija je, osim toga, novihkoncepcija da se stil prouava u irem okviru od onoga to ga moe obuhvatitilingvistika, ili teorija knjievnosti - u okviru semiologije. Moderna lingvistikastilistika - to osobito doprinosi primjerenijem pristupu knjievnom tekstu -postaje sve izrazitije kontekstnom- i diskursnom, ne sagledavajui iskaz izperspektive izolirane jezine jedinice, ve preko odnosa koji ti elementi uspo-stavljaju izmeu sebe i s djelom u cjelini, s obzirom na to da diskurs sa semio-lokog stajalita svakako nije tek puki skup reenica; pritom se ti odnosi i nji-hove funkcije, kako bi se zadovoljili zahtjevi znanstvene objektivnosti, opisujulingvistikim metodama.

    Navedene e nam teorije, te njihove postavke i spoznaje primjenjive na spe-cifino podruje objektivne lingvistike analize stila knjievnog teksta, posluitikao metodoloke smjernice u ovom radu.

    Prijedlog pristupa Iingvistiko-stilistikoj analiziknjievnog-pjesnikog teksta

    Cilj analize koju emo u ovom radu pokuati provesti je dvojak: dati primjermogueg pristupa sustavnoj, objektivnoj i metodoloki dosljednoj analizi knji-evnog-pjesnikog teksta, sa stajalita lingvistike, ali - ujedno - dobiti timeuvid u specifinu problematiku ralanjivanja umjetnikog diskursa lingvisti-kom metodologijom, to znai da se pritom nastojimo ograditi od moguih in-terpretacija s polazita drugih znanosti, poglavito teorije knjievnosti. Nastojatemo provjeriti sljedee pretpostavke:

    a) da je knjievni tekst reprezentativna graa za lingvistiko-stilistikuanalizu, s obzirom na to da je rije o obliku komunikacije u kojem ele-menti jezine izraajnosti to ine stil postiu svoju maksimalnu uinko-vitost, upravo na temelju svjesne i voljne- uporabe jezika i izraajnihpotencijala sadranih u jezinom sustavu;

    b) da je lingvistiko-stilistika analiza knjievnoga teksta najprimjerenijepolazite za svaku drugu ralambu kojoj bi se pristupalo s polazitadrugih znanosti'', stoga to lingvistika nudi potreban znanstveni apa-rat- za analizu jedinog konkretnog materijala od kojega je sazdan stil -jezika;

    c) da se knjievnom djelu moe pristupiti kao jednom od oblika jezinogizraza - zasnovanom na otklonu od stilistiki neutraInog izraza, te svje-snom i specifinom izboru iz jezinog sustava - identifikacijom opih sti-listikih obiljeja postupaka imanentnih izraajnom sustavu kolektivnogjezika, odnosno usredotoenjem na formu poruke, ograujui se od um-jetnikih kriterija;

    d) da se moderni znanstveni pristup, umjesto na utvrivanje injenica, tre-ba usredotoiti na odnos, a funkcioniranje izraajnih jezinih sredstava u

    9 Ovdje prvenstveno mislimo na teoriju knjievnosti, koja stilistike postupke moe odreivati sobzirom na individualnu pievu poetiku, odnosno kao izraz osobnosti ili psihe autora, izno-sei vrijednosne i kritike sudove.

    126

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi. .. - SL 51-52, 123-141 (2001)

    meuodnosu, ekuiualencija formi u kontekstu poruke osobito je razvidnau knjievnom, poglavito pjesnikom tekstu.

    Mogunosti lingvistiko-stilistikog pristupa knjievnom tekstu ilustrirat e-mo analizom pjesme Purificaciio da Unidade suvremenog portugalskog pjesni-ka Jorgea de Sene. Namjera nam je identificirati i - u okviru opih stilistikihobiljeja postupaka u izraajnom sustavu kolektivnog jezika - protumaiti mje-sta otkiona od gramatike norrne- danog jezinog sustava, u ovom sluajuportugalskog jezika, kojima pisac postie uinak na osnovi jezinog izbora, alii nain na koji jezine jedinice funkcioniraju u meusobnim odnosima u pro-storu pjesme- la kao posebnom tipu cjelovitog diskursa 11.

    Najsustavnijim naelom u provedbi analize smatramo identifikaciju pojedi-nanih stilistikih sredstava na svim jezinim razinama - fonolokoj (fonetskoj),morfolokoj, semantikoj i sintaktikoj. Iako cjelovit stilistiki opis zahtijeva svenavedene razine analize, u ovom emo lanku, s obzirom na ogranienje kojenam namee njegov opseg, mogunost takvog pristupa ilustrirati ralambomsamo dviju: fonostilistike i sintaktostilistike, na kojima se ujedno i zasnivaspecifinost de Senina stilskog izraza, zasnovana upravo na poloaju jezinogznaka u tekstu, Tonije - i jo ue - unutar tih razina analizirat emo samodva segmenta, dva tipa postupaka: figure ponauljanja12 i inverziju, kao najti-piniju figuru honetruhcijer', Postupke emo podvrgnuti formalno-gramatikojdeskripciji, te ih, kad god to bude mogue, usporediti sneobiljeenim, logi-kim- ekvivalentom u cilju odreivanja stilistike vrijednosti-; osobitu emo po-zornost pokloniti utvrivanju odnosa postupaka na istoj ili na razliitim jezi-nim razinama u kontekstu pjesme.

    Budui da je jezik knjievnosti, kao prostor kreativnosti u tenji za pobolja-njem komunikacije, podruje najvee napetosti- izmeu jezika i govora, u ana-

    la Pojam B. Vuletia (1999)

    11 Naem se cilju stoga najprimjerenijim pokazao odabir cjelovitog teksta ograniene duljine ukojem je mogue ispitati stilistike funkcije i uinak stilema U kontekstu. Ova je analiza, me-utim, uzorak prema kojem bi se, kada bi se primijenio na vei korpus - pogotovo na cijeliopus - de Senin stil mogao gotovo egzaktno (i kvantitativno) opisati.

    12 To znai da e izvan okvira ove analize ostati izraajna vrijednost izdvojenog glasa. Iako sumiljenja prema kojima pojedina fonetska obiljeja glasova preslikavaju pojedine aspekte zna-enja zastupali mnogi, pa i suvremeni teoretiari (npr. Grammont, Morier, Jespersen), takvesu teze vrlo sporne, osobito kad je rije oglasovnom simbolizmu. Tzv. -imitativna harmonija,koja se smatra viom razinom impresivne fonetike, ionako dolazi do izraaja kroz identifika-ciju figura ponavljanja. U okviru fonostilistike analize mogu se inae razmatrati i razliiterazine onomatopeje.

    13 Sintaktostilistikim se postupcima djeluje na strukturu reenice, pa je najee rije upravo oizmjenama u redu rijei, odnosno o inuerziji; potpuna bi analiza sintaktikih figura obuhva-ala ianakolut, parentezu, elipsu, retoriko pitanje, sint. pleonazam, te asindetiko i polisin-detiko vezivanje. Pored toga, na ovoj razini moe se sagledati stilogenost nepotpunih reeni-ca (monoreme, direme, fragrnentarne reenice), te duljine reenica i njihova segmentiranja,to se svakako odraava na melodijskoj liniji, odnosno na ritmu.

    14 Vidi Guberina (1967). Kae da izraz treba tumaiti sa stajalita misaono-ernocionalnog razu-mijevanja, no izbjegavajui svaki utjecaj estetsko-literarnih kriterija.

    127

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... _ SL 51-52, 123-141 (2001)

    lizi emo upuivati na govornu organizaciju- pjesme, odnosno naznaivati ka-ko se jezini stilistiki postupci odraavaju na planu govora, iako na pisanometekstu ulogu prozodije nije mogue primjereno ispitati. Valja, uostalom, uzeti uobzir injenicu da je ritmika i intonacijska organizacija osnovno naelo po ko-jem funkcionira pjesnitvo slobodnog stiha.

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    (46) ah mas niio te enganes,(47) a vida rodeia-te, rodeia-te de ser,(48) e a gua cai de longe, do alto,

    de {ora,(49) um dia s6 depois,(50) um dia s6 depois, como e talvez,(51) ah mas ruio te enganes!,(52) o banho aceite recolhido e morno

    (53) e a frescura dentro ah niio teenganes ...

    (54) e NAO O ENGANES: tu ruiochegas

    (55) a ele, ele, ruio e ainda ele opr6prio Deus!

    Pjesma govori o ovjekovoj udnji za duhovnou, za Bogom, koju je nemogue za-dovoljiti s obzirom na ogranienost tijela (i duha); stoga se valja osloboditi pretenciozno-sti, oistiti od neopravdane tatine i pokuati pronai jedino to moemo - unutarnjiduevni mir.

    S obzirom na sadraj, moemo je strukturno podijeliti na nekoliko tematski i ugo-ajno jedinstvenih cjelina: 1. - od 1. do 6. stiha (uputa, savjet to treba, odnosno opome-na to ne treba traiti), 2. - od 7. do 20. stiha (opis onoga to je mogue postii, rezultattraganja), 3. - od 21. do 46. stiha (opis onoga to je postignuto - hipotetski, ako se slijedisavjet i razoaranje/gubljenje iluzija), 4. - od 47. do 51. stiha (traak nade da je moguedosei neto vie), 5. - od 52. do 55. stiha (zakljuak, svijest o ogranienosti; ponovnoopomena - paralelizam sl.cjelinom). Ovakvu emo podjelu, odnosno postavku da sustilska sredstva-figure klju za razumijevanje smisla pjesme, nastojati potkrijepiti lin-gvostilistikim postupcima, upuujui na nju tijekom analize; navedene su sadrajne cje-line saete, ograniene i ozrcaljene izrazom, stilistikim sredstvima, i to upravo figura-ma ponavljanja.

    Fonostilistika analiza - figure ponavljanja

    Pjesma Purificaco ... izrazito je zatvorene strukture, upravo zato to jesazdana na postupku ponavljanja; to je najbolji nain da se tekst zatvori uodnosu na samog sebe16, da dobije unutarnju motivaciju-I",

    Ako pretpostavimo da su paralelizmi, simetrija, kontrasti, razliiti postupciekvivalencije - bit poetske funkcije, i da poetski uinak proizlazi iz kombinacijenaela ekvivalencije na paradigmatskoj i sintagmatskoj osi, moemo primijetitida se de Sena u analiziranoj pjesmi uglavnom sluio uinkom poloaja jezinogznaka u tekstu, odnosno njegovim odnosom s tekstom. Veina izraajnih sred-stava u tekstu su fonostilemi - odnose se upravo na razinu glasa, ali u figu-rama zvunosti koje svoj uinak ostvaruju razliitim tipovima paralelizama iponavljanja veih jedinica, vraanjern na tekst koji je svoju informacijsku

    16 Vidi Jakobson (1964: 350-377)

    17 Vuleti (1988: 10) o tome govori kao o motiviranom pjesnikom znaku, Kae da nas natraenje postupaka unutarnje motivacije upuuje blizina (Jakobsonova os kombinacije), bilou glasovnom sastavu, ritmikom obliku, ili u poloaju u tekstualnoj odnosno govomoj organi-zaciji; unutranji ikoniki postupci motiviraju odnose unutar pjesnikog teksta i od njega tvo-re motivirani pjesniki znak.

    129

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilislikog pristupa analizi ... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    ulogu ve ispunio-U', pa samim time dobiva ekspresivni ili afektivni naboj. Tisu postupci istodobno i pojam i znak, i oznaeno i oznaitelj - ne upuuju navanjski predmet, ve predmet stvaraju u tekstu samome. Moemo ih pratiti naizdvojenim glasovima (asonanca, aliteracijarl'', ali i na rijeima, sintagmama, pai itavim stihovima, gdje svoju afektivnu vrijednost, ostvarenu odraavanjem,takoer zahvaljuju izraajnoj vrijednosti zvunosti. Specifini stilistiki uinakpostignut je poigravanjem na osi kombinacije. Pritom u cjelovitoj ralambi tre-ba voditi rauna o odrazu zvukovne organizacije na organizaciju ritmikestrukture, pri emu je neizbjena uloga govornih vrednota, odnosno prozo-dije20.

    Kako je mrea odnosa koja se paralelizmima uspostavlja veoma sloena, tre-ba napomenuti da je figure ponavljanja mogue promatrati na svim razinamastilistike analize; mi emo, meutim, pretpostaviti da je ono po emu se po-navljanje opaa upravo zvunost - stilski obiljeen izraz identificiramo po nje-govu glasovnom sastavu i po suprasegmentalnim obiljejima (intonacija, ritam),dakle, po zvuku,

    Zbog ogranienosti prostora, izostavit emo tumaenje postupaka ponavlja-nja izdvojenoga glasa (koje je to se tie objektivnosti ionako najdvojbenije) -odnosno asonancu i aliteraciju; zapoet emo identifikacijom klasinih Iirskihparalelizama, figura ponavljanja rijei u stihovima, to - uz stilistiku vrijed-nost njihova znaenja koje se u cjelovitoj ralambi podvrgava semantikoj in-terpretaciji - ravnopravno spadaju u figure zvunosti, i u tom smislu nisu nitadrugo nego poseban oblik ponavljanja glasova.

    Pobrojimo prvo primjere anafore, gdje se rijei ili sintagme ponavljaju na po-etku stihova:

    - 1. i 2. stih: nii.oprocures (o que ej, pa onda i 5.: niio procures;- 11. i 12. stih: deixa;- 13. i 14. stih: niio;- 24. i 25. stih: de eternidade (kombinirano s anadiplozorn);- 49. i 50. stih: um dia s6 depois.

    Zatim epifora, figura ponavljanja rijei na kraju stihova:- 2. i 4. stih (iako nisu uzastopni, ali su tematski i strukturalno nedjeljivo

    povezani): e eterno;- 16. i 18. stih (isti sluaj): (flutuacolflutuaree) com ela;- 42. i 43. stih: (ali) niio se propaga(m).

    18 Citat J. Lotmana - u: Uarevi (1991: 61)19 Uzimajui u obzir njihovu eventualnu ulogu li tvorbi imitativne harmonije ili eufonije, svoj-

    stvenih lirskom pjesnitvu.

    20 Iako u ovom lanku neemo zasebice analizirati ritmiku organizaciju de Senine pjesme, na-pominjemo da se ona temelji na naglim izmjenama - cjeline legato ritma naglo se presijeca-ju kraim staccato fragmentima, punim ritmike napetosti (na graninim poloajima izmeucjelina); na nepravilnost ritma utjee i razliita duljina stihova. Izgraivanje pravilnosti - po-mou brojnih paralelizama - na ritmikoj razini prati njezino razaranje, i na tom se postupkuzasniva pjesnika zaudnost.

    130 131

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    I, konano, anadiploza ili udvostruenje, figura u kojoj se jedna ili vie rijeis kraja stiha ponavljaju na poetku idueg stiha:

    - 23. i 24. stih: de eternidade (kombinirana s anafororn);- 36. i 37. stih: engano;- 53. i 54. stih: ruio telo enganes.

    Ove e figure ponavljanja rijei u uzastopnim stihovima imati svoju ulogu ina vioj razini, gdje se njihovi paralelizmi odraavaju na ritmu i cjelovitoj stru-kturi pjesme. Dopustit emo si, meutim, pokuaj da njihov poloaj na osikombinacije potvrdimo i odgovarajuim izborom na osi selekcije, s koje se na-elo ekvivalencije- projicira, rezultirajui osebujnim pjesnikim stilskim sred-stvima. Odnosno, da li potrazi za razlogom isticanja navedenih rijei (isticanjese zapaa zbog uloge zvunosti!) iznimno posegne mo i udomenu semantike.

    Dakle, pokuajmo staviti u suodnos rijei koje se u spomenutim figuramanajee ponavljaju (kao i na drugim mjestima u tekstu, izvan navedenih figuradikcije): niio (procures) - eternidadeleterno - enganoliruio telo enganesJ21. Jo o-stajemo na objektivnom planu jezika ako ustvrdimo da se, u semantikom smi-slu, izmeu ovih pojmova moe uspostaviti unutarnja motivacija, s obzirom naizloen sadraj, temu pjesme u njezinoj cjelovitosti: ne trai, ne tei za vje-nou, jer je zabluda da je moe dokuiti!

    Ekvivalenciju segmenata teksta mogue je postii i posebnim nainom tauto-lokih ponavljanja, koja umjesto glasovnih vrijednosti niu jednaka gooornaostuarenja, odnosno, na odreen su nain paralelna po svom metru. Dajmoprimjer iz pjesme:

    a carne te complica,a materia te envolve,

    os sons ali niio se propagam,a luz ali niio se propaga,a carne, la, niio uibra,

    Uho itatelja lako e zamijetiti podudarnost u govornom ostvarenju, a autorostvaruje namjeru insistiranja na tlelesnosti, to je bitna i nepremostiva pre-preka dosezanju transcendentnog. Stovie, ovo insistiranje na osobit se nainsaima u 47. stihu, gdje nalazimo reduplikaciju, gotovo klasinu zrcalnu struk-turu:

    a vida I rodeia-te II rodeia-te I de ser22

    Termini vida s poetka i ser s kraja stiha nisu homofoni, ali tvore simetrijun~ razini sinonimije. Jako afektivno obiljeena struktura, kakva je zrcalna, ov-dje odraava ideju ivotnosti = tjelesnosti, koja ljudsko bie ograniava, zatva-ra samo li sebe, iz koje ne moe izii.

    2122

    'ne (trai)' - 'vjenost'/'vjeno' - 'zabluda'/'ne zavaravaj se/ga''ivot /te okruuje II okruuje tel postojanjem'

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stiHstikog pristupa analizi... SL 51-52, 123-141 (2001)

    Ilustrirajmo na primjerima jo jedan mogui uinak figura ponavljanja _svraanje pozornosti upravo na onaj dio stiha (ili sintagme, ili sintaktike cje-line) koji se jedini ne podudara, koji nije ponovljen:

    Niio procures o que e efemero ...;niio procures o que e Eterno,Dakle, 1. i 2. stih su identini, osim posljednjih rijei, pa su takvim postup-

    kom upravo one istaknute; tonije, istaknut je njihov kontrast, opreka prolaz-nost-vjenost, od kljune vanosti za itavu pjesmu.

    U 49. i 50. stihu23, takva je vrsta isticanja jo izraenija:um dia s6 depois,um dia s6 depois, como e talvez,

    Potpuni paralelizam poremeen je u 50. stihu dodatkom como e talvez24, kojije ba zato naglaen, afektivno nabijen, zaudan. Traak nade koji se pojavioodmah je zatim potpuno relativiziran; uinak krajnje nesigurnosti, neizvjesno-sti postignut je i neuobiajenim, neoekivanim spajanjem dvaju priloga: jednognainskog upitnog (bez upita!) i jednog priloga nesigurnosti, ali to bi ve bilatema morfostilistikog dijela analize.

    Naelo ponavljanja i Iirskog paralelizrna sada emo pokazati na strukturicjelokupne pjesme. U simetrinom razvijanju svojih ideja i stvaranju napetostikontrapunkta, de Sena se slui viestrukim postupkom ponavljanja istih (ili go-tovo istih) sintagmi, stihova, pa i itavih fragmenata.

    Upozorili smo na opaaj da su sadrajne cjeline razgraniene upravo takvimpostupcima, pa emo sada naznaiti ta formalno i sadrajno istaknuta mjesta:

    I - Nao procures seruio o silencio fechado, recolhido e morno,- 5. i 6. stih.; granica 1. i 2. cjeline;- O silencio, o silencio fechado, recolhido e morno.

    - 19. stih; granica 2. i 3. cjeline;- O banho em que te banhas

    do silencio recolhido e morno,- 39. i 40. stih; jezgra 3. cjeline;

    - o banho aceite recolhido e morno- 52. stih; granica 4. i 5. cjeline.

    II - ... ah mas ruio te enganesporque ele niio e Deusl No e Deusl- 20. i 21. stih; granica 2. i 3. cjeline;

    - ah mas ruio te enganes que ele nao e Deus,- 28. stih; unutar 3. cjeline (ali takoer promjena ugoaja)

    - essa sim ah mas ruio te enganes: ruio e Deus.- 33. stih; unutar 3. cjeline;

    23 Te smo primjere ve istaknuli kao anaforiko ponavljanje.24 'kako i moda'

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi ... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    - ah mas nao te enganes,- 46. stih; granica 3. i 4. cjeline;

    - ah mas niio te enganes!,- 51. stih; granica 4. i 5. cjeline;

    - ... ah niio te enganes ...e NAo O ENGANES: ...- 53. i 54. stih; jezgra 5. cjeline.

    Evo jo dvaju primjera ponovljenih dijelova stiha, koji se ne nalaze na gra-ninim poloajima:

    - " ... O banho / em que te banhas sem ouvir ..." (26. i 27. stih); 0 banha emque te banhas (39. stih); 0 banho aceite recolhido e morno (52. stih);

    - e longe, e alta, e {ora" (35. stih); e a dgua cai de lange, do alto, de {ora"(48. stih)25.

    Postupci ponavljanja svraaju pozornost na sadrajno kljuna mjesta, tepjesma dobiva gotovo cikliku strukturu; razbijaju arbitrarnost i linearnost je-zinog znaka, s obzirom na to da se istaknuti dijelovi teksta ogledaju jedan udrugome. Ponavljanje na granicama cjelina ima, u prvom redu, funkciju na-glaavanja, svraanja pozornosti na pjesnike ideje iznesene u izdvojenim je-zinim jedinicama. Ve je vie puta reeno da se de Senina poetika zasniva nadijalektikim suprotnosti ma, dualizmima, kontrapunktima koje prenosi jezi-nim sredstvima i na specifian ih nain rasporeuje u kontekstu pjesme. Sin-tagma silencio [echado, recolhido e mam026 jezini je znak koji predstavljaideju duhovnog smirenja (razraenu u pjesmi nizanjem mnogih motiva,stilistiki obiljeenu uinkom zvunosti), najvieg stupnja koji ovjek moepostii u svom osobnom ispunjenju (a pjesnik mu za to daje upute). No ta seideja razbija tematskim nao te enganes27 (gdjekad interpunkcijski naznaenimi usklinikom), viestruko ponavljanom opomenom, upozorenjem, razbijanjemiluzija28 - nije doputeno zanositi se, uljuljati se u ugodu (o banho em que tebanhas29) i pothranjivati iluzije, jer Bog je ovjeku nedostian (e longe, e alto,e (ora30).

    Sloenije jezine jedinice koje autor ponavlja na vie mjesta u pjesmi, ot-prilike u jednakim vremenskim razmacima, u stilistici su jedna od oznakazrcalne strukture pjesme - refren; uloga refrena je istaknuti znaenje, vanostdanog izraza, tumaiti i zgusnuti- sadraj pjesme, a k tome je vaan imbenikeufonije i ritma. Privlai pozornost identifikacijom po zvuku, prepoznaje se po

    25 Sintagma croalto ponavlja se na vie mjesta u tekstu.26 'zatvorena, skrovita i mlaka tiina'

    27 'ne zavaravaj se'28 Sintaktostilistika analiza pokazuje da su i versifikacijske cjeline u kojima se ta sintagma po.

    javljuje esto razlomijene.29 'kupka u kojoj se kupa'30 'daleko je, visoko, izvan'

  • N. Lanovi, Prijedlog Iingvistiko-stilistikog pristupa analizi ... - SL 51--52, 123-141 (2001)

    jakoj afektivnosti, a onda na imaginativnoj razini, motiviranou i V' 1" v zme uoznaite Ja I oznacenog, sugerira uvjerljivost poruke.

    Postupa~ ~rir.nij:?-ien ~~ san:om poetku i kraju pjesme moemo, zbog istak-nutog poloaja I oitog vieslojnog paralelizma, smatrati (iako ne sasvim V

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog prist.upa ariallz . SL1... 51-52, 123-141 (2001)

    ha udcuo suficiente; c) ha udcuo suficiente em ti meutim st' .t doi .... " ve se n mogucno-s I oimaju manje prirnjereruma poetskom izrazu.

    Hiperbaton nalazimo i u 39. i 40. stihu:O banho em que te banhasde silncio recolhido e morno,

    Ume.tn~ta. sinta~a em que te banhas razbija sintaktiku cjelinu imenice obanho I njezina atnbutnog skupa de silencio recolhido e morno: neutralni bired bio: o banho de silencio recolhido e morno em que te banhas ...'No u kombi-naciji s dru~m sin~tostilistikim sredstvima, opkoraenjem, elipsom, ak ianak?lu~m, mverzru Je poredak ovdje mnogo izraajniji i ritminiji. Umetnu-tom Je dijelu dana emfaza (u svrhu upozorenja, opomene- imaginarnom su-govorniku) koju u gramatinoj konstrukciji ne bi imao.

    Viestruk stilistiki uinak postignut je inverzijom i u ulomku od 42. do 44.stiha:

    os sons ali nOOse propagam,a luz ali nOOse propaga,a carne, la, nOOuibra,

    U sva tri stiha mjesni su prilozi (ali, ali, ld) umetnuti gdje im nije sintak-tiko mjesto; u stilistiki neobiljeenom poretku stajali bi ili na poetku, ili nakraju stiha, odnosno sintaktike cjeline. Dva su prva stiha paralelne konstruk-cije s epiforom, a u treem, gdje epifore nema, suptilna je ritmika izmjenaunesena i promjenom umetnutog priloga (to vie to je istoznaan), te njegovimodvajanjem zarezima. Neuobiajenim poretkom pjesnik je istaknuo priloge uinverziji, ali i imenice u slubi subjekta35. I vie od toga - na taj je nain uspo-stavio simetriju stihova i istaknuo ri.jihovu paralelistiku konstrukciju.

    Red komponenata izmijenjen je i u 49. i 50. stihu:um dia s6 depois,um dia s6 depois, como e taluez,

    Rije je o krnjem, eliptinom obliku36, gdje funkcioniraju i druge sintaktikefigure, no u prilonoj oznaci vremena primjeujemo anticipaciju imenice - ne-utralan bi poredak bio: s6 um dia depois. Povlaenjem imenice na poetak sin-tagme, ona je osobito istaknuta, a inverzijom je i cijeli vremenski izriaj dobiona dramatinosti, Taj emo postupak identificirati kao prolepsu. Napomeni-mo uzgred da je u 50. stihu zamjetan otklon u povezivanju sintaktikih eleme-nata meu kojima ne postoji jasna logika veza37.

    Sugestivan je oblik obrtanja reeninog poretka i hijazam, figura koja, za-snovana na paralelizmu, odnosno simetriji, omoguuje dojmljive izraajne uin-ke kontrasta ili kontinuiteta, pri emu se osobito istie sredinja tema kon-

    35 Koje bi u semantostilistikoj analizi bile uvrtene meu kljune evokativne rijei Czvuci','svjetlost', 'meso').

    36 Bezglagolske reenice, koje se sastoje samo od prilone oznake, pa itatelj dobiva dojam jakogafektivnog naboja, zgusnutosti emocija koja onemoguava gramatiki organiziran izriaj.

    37 Cohen (1976:172)tu vrstu otklona naziva ineosequence.

    l::lfl

    N. La.novi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi ... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    strukcije; nalazimo ga u 47. stihu, a kao klasina zrcalna struktura ve je opi-san u fonostilistikoj analizi:

    a uida rodeia-te, rodeia-te de ser

    Druga je polovica fraze, odnosno stiha, u obrnutom sintaktikom :aspore~u,a s obzirom na to da su U igri- imenica i glagol, moe se smatrati oglednirnprimjerom hijazma. . .

    S obzirom na specifine zakonitosti pjesnikog diskursa - u. kojem versifi-kacijska cjelina na neki nain preuzima ulogu sintaktike - stIlo.genost opko-raenja neki teoretiari poistovjeuju s uinkom hiperbatona. Zasmva se n~ n~-podudaranju versifikacijske i sintaktike o.rganiza~ije,.na ras~or~u forme. I ~I-sli38. U pjesmi s mnogo opkoraenja, gdje se stihovi "~reliJ~vaJ.ubez jasnihgranica, odsutnost opkoraenja postaje zaudn~m, .pos~J~ stllski~ sreds~vo~.U pjesmi Purificaco ... neemo ih sustavno popisati, vec cemo dati tek primjeru kojem se ogleda stilistika funkcija tog postupka:

    - NLO procures senLOo silencio [echado,recolhido e morno, (5. i 6. stih)

    Na kraju 5. stiha je zarez uz uzlaznu intonaciju, jer je ~anicom sti~a ~~-tavijena skupina stalnih epiteta uz imenicu silenei? Ta. se .smtagma .poJavIJ~Jena vie mjesta u tekstu, i to na jakirn- strukturnim mjestima (gra~.lcanla cje-lina)39, a dojam je da se de Sena u tom sluaju upravo pOlgra~a uc~nkom.vop-koraenja, jer granica stiha svaki put na drugom mjestu pre~?a smta.ktIc.kucjelinu. Navest emo te primjere, budui da su opkoraenja u njima zanimljivai s drugih aspekata:

    - O silencio, o silncio [echado, recolhido e morno.descera do alto ... ah mas nOOte enganesporque ele nOOe Deus! NOOe Deusl (19., 20. i 21. stih)Kraj 19. stiha zaudno je obiljeen tokom, no unato tom:, doivlja:ra se

    kao gramatina sintaktika cjelina s prvom polovicom 2? s~lha (zapvoceto~,osim toga, malim slovom), dakle, kao opkoraenje. U 20. Je stih pr~ba~n. di?asimetrine , nejednake duljine, pa unosi promjenu ~ gov~~nu orgaruz~clJu I n-tamo Druga je pak polovica istog stiha u opkoraenju s dijelom 21. stiha - ~~~unosi semantiki obrat (koji smo oznaili kao opomenu), napetost, drugaiji,staccato- ritam i markira granicu izmeu 2. i 3. strukturne cjeline. Prva po-lovica 20. stiha u asimetrinom opkoraenju (koja, k tome, zavrava elipsom stri tokice) doivljava se, na neki nain, kao priprema preokreta, najava 10-ma, Dakle, jako- mjesto govorne organizacije oznaava vanu to~u. u sadr-ajnom pogledu. Kako bi intenzivirao dojam Iorna, de ~e.na uvodi 1 anak~-lut40, koji uglavnom primjenjuje u stihovima gdje se pojavljuje opomena- (nao

    38 Po Vuletiu je taj raskorak samo prividan, jer je govoma organizacija opkoraenja snaga kojauspostavlja sklad izmeu versifikacijske i sintaktike cjeline.

    39 Njezino je ponavljanje u foriostilistikoj analizi istaknuto kao primjer lirskog paralelizma.40 Figura pod kojom emo podrazumijevati prekidanje reeninog kontinuiteta, n~ nain da re-

    enica, obino nakon pauze, -skree posve drugim smjerom .no to Je nagovijetao poetak

    137

  • N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    te enganes). Reenica zapoeta u 19. stihu (u legato- ritmu) ostavljena je uzraku, pomou elipse s tri tokice; kontinuitet se kida odsjenim ritmom upo-zorenja - odnosno uzvikom ah - ritam se mijenja, sintaktike cjeline krate, po-zornost itatelja se budi i svraa na drugu temu, postie se kontrapunkt.

    U drugom dijelu pjesme, ista e se imenska sintagma ponovno nai u opko-raenju:

    - O banho em que te banhasde silencio recolhido e morno, (39. i 40. stih)..Zanimljivo je pritom upozoriti na spregu izmeu semantike i sintaktike

    organizacije pjesme, jer se na ovom mjestu - i to ba u primjeru opkoraenja+l- leksem banho putem metaforikog izraza dovodi u svezu s leksemom silencio(praenim stalnim epitetima), da bi u sljedeem opkoraenju dolo do zamjenepojmova, pa se isti atributi pridodaju imenici banho:

    - o banho aceite recolhido e momoe a frescura dentro ah no te enganes ... (52. i 53. stih)

    Unato tome to u 53. stihu granica sintaktike cjeline nije interpunkcijskioznaena, opkoraenje zahvaa samo prvu polovicu stiha - nova cjelina, uz pro-mjenu intonacije i ritma (ponovno opornena) zapoinje uzvikom ah.

    Povrh toga, de Sena pojam banho u pjesmu i uvodi opkoraenjem, i to eks-presivnim kontra-prebacivanjem, u 3. cjelini:

    - e s6 diferenca de mundos! O banhoem que te banhas sem ouuir (26. i 27. stih)

    Zakljuak

    Analizom (djelominom) fonoloke i sintaktike razine de Senine pjesme Pu-rificacao da Unidade dobili smo - ponajprije - uvid u specifinosti i problemekoji se ukazuju na svakoj od tih razina. Budui da se fonostilistika ralambazasnivala na glasu, materijalnoj realizaciji fonema, jezik i govor su na toj razinipromatrani kao jedinstvo, vie s aspekta fonetike nego fonologije. Odreenjeglasa- kao objekta analize ne znai, meutim, da ga je mogue promatrati kaoizoliranu jedinicu; analiza je potvrdila da se na izraajnosti glasa - odnosnozvunosti - temelji izraajnost sloenijih jezino-govornih jedinica: rijei, sin-tagmi, sintaktikih cjelina, pa i veih segmenata diskursa. Identifikacijom mno-gih paralelizama potvruje se i status figura ponavljanja kao jednog od naj-izrazitijih obiljeja lirskog pjesnitva, privilegiranog- postupka kojim se gradikoherencija pjesnikog teksta. Neosporno je, meutim, da se uinak figura po-navljanja moe promatrati i s aspekta drugih jezinih razina; ista se napomena

    iskaza; isto se dogaa s tijekom misli, koja pritom naglo mijenja temu, odnosno psiholokisubjekt.

    41 -Pojaanog- elipsom, jer je rije o -krnjoj sintaktikoj cjelini, koja se sastoji samo od subjekt-nog skupa.

    138

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa an.alizi... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    odnosi i na ritam, ija stilogenost ravnopravno pripada sintaktikoj razini. Usintaktostilistikoj smo analizi, osim gramatiki shvaenim sintagmatskim i re-eninim jedinicama, smatrali nunim pozornost posvetiti i versifikacijskoj cje-lini, kao specifinoj stilistikoj i prozodijskoj jedinici poetskog izraza; pritompoglavito mislimo na intervencije- u njezinu cjelovitost, odnosno opkoraenje.Pokazalo se da je de Sena na kljunim mjestima sadrajne i ritmike strukturepjesme stilistiki uinak esto postizao kombinacijom razliitih sintaktikih fi-gura, pa i njihovom interakcijom- s postupcima na drugim jezinim razinama,osobito na razini zvunosti. Isprepletanje, kombinacija, interakcija postupakana svim jezinim razinama i jest osebujna odlika stila pjesnikog diskursa.

    Ovakav nam pristup analizi daje, meutim, dobar uvid i u problematiku vi-e razine, odnosno u specifine probleme lingvistiko-stilistikog pristupa ana-lizi knjievnog teksta, a - s obzirom na izbor grae - poglavito poezije, kojeemo pokuati naznaiti.

    Svojevrsna proturjenost pristupa ogleda se u dvjema tendencijama koje smoujedno pokuali zadovoljiti. S jedne strane, samo polazite u stavu da je knji-evni tekst reprezentativna graa za formalnu, deskriptivnu lingvistiko-stilis-tiku analizu odaje tenju da pribliimo lingvistiku i knjievnost, uz uvjerenjeda se suvremeni znanstveni pristup treba osloboditi iskljuivosti, zatvorenosti istrogih granica. S druge pak strane, osnovno naelo prema kojem se nastojimoograniiti na formalnu deskripciju postupaka i tumaenje njihovih opih sti-listikih obiljeja prema lingvistikim kriterijima, ujedno znai nastojanje darazluimo i - koliko je to mogue - razgraniimo lingvistiku stilistiku od li-terarne, pa i od moguih pristupa s polazita drugih znanosti.

    Ta nas spoznaja navodi na pitanje je li mogue (i konano - je li potrebno?)-ishljuiti umjetniku dimenziju kad je rije o formaInoj analizi knjievnogteksta. Naime, s obzirom na to da polazimo od stajalita da je osnovno razu-mijevanje misli i smisla cjeline djela i pojedinih stilema preduvjet ralambi,pokuaj tumaenja uinka i funkcije pojedinih postupaka u kontekstu poestooteava objektivnu lingvistiku analizu, odnosno egzaktan znanstveni pristup.Odlukom da uinke tumaimo u skladu s opim obiljejima pojedinih stilskihsredstava u izraajnom sustavu danog jezika, iskazali smo stav da se - iakonije mogue u potpunosti apstrahirati umjetniku dimenziju, koja je prisutna usvijesti - graa moe promatrati kao pieva vjetina uporabe jezika, u ciljuprenoenja odreene poruke u jednom specifinom obliku komunikacije.

    Jo jedan vaan imbenik koji oteava opis pojedinanih stilistikih postu-paka i njihovih uinaka jest problematika kodificiranog othlona poezije; sti-lerni, naime, predstavljaju otklon od neobiljeenog. izraza, ali ne i od poet-skog jezika teksta. Iako dolazi do izraaja na svim razinama analize, taj je pro-blem osobito lako uoiti na njezinoj sintaktikoj razini - odreeni su postupci,kao to je inverzija i opkoraenje, toliko esti i karakteristini za pjesnitvo (e-

    139

  • N. Lanovi, Prijedlog Iingvistiko-stilistikog pristupa analizi. .. - SL 51-52, 123-141 (2001)

    sto i uvjetovani metrom i eufonijom, ako ne i rimom) da bi -neutralan. izrazbio posve neprimjeren'V,

    Taj je problem mogue razrijeiti ako analizu provodimo u skladu s naelomekvivalencije; naime, zadovoljavajue funkcionalnim pristupom knjievnom, aosobito pjesnikom tekstu, koji upravlja pozornost na njegove osobitosti i razli-ke od drugih tipova iskaza, smatramo jedino promatranje stilema na paradig-matskoj i na sintagmatskoj osi. Jezini stil u knjievnosti (i unutarnja koheren-cija knjievnoga teksta) temelji se na paralelizmu ili kontrastu znakova, toznai da vrijednost znaka nije apsolutnaj ve se aktualizira iskljuivo u kontek-stu. Sukladno tome, analizu u interesu znanstvene objektivnosti treba provodi-ti sa stajalita neutralnog- izraza - imajui u vidu jezinu os selekcije - navo-dei, kad je to mogue, neobiljeeni ekvivalent stilistikog izbora; s druge stra-ne - s obzirom na os kombinacije - svijest o kodificiranom otklonu je nunapri upuivanju na funkcije stilema u odnosu na cjelinu analiziranog teksta.

    Literatura

    Bally, C. 1951 Traite de Stylistique Francaise cl i II), GeneveIParis: Librairie Georg & Co. S. AILibrairie Klincksieck

    Bally, C. 1957 El lenguaje y la vida, Buenos Aires: EditoriaI Losada S. A

    Barthes, R./Jakobson, R.IPicchio, L./Cohen, J./Ruwet, N.trodorov, T./Kristeva, J./

    Bakhtine, M./Genette, G./Marcus, S./Jansen, S. 1980 Linguistica eLiteratura, Lisboa: Edices 70

    Biti, V. 2000 Pojrnounih suvremene hnjieune i kulturne teorije, Zagreb: Matica hrvatska

    Cohen, J. 1987 A Plenitude da Linguagem (Teoria da Poeticidade), Coimbra: Livraria Almedina

    Cohen, J. 1976 A Estrutura da Linguagem Poetica, Lisboa: Dom Quixote

    Cressot, M. 1980 O Estilo e as suas Tecnicos, Lisboa: Edices 70Cunha, C./Cintra, L. 1996 Nova Gramatica do Portugues Contempori.neo, Lisboa: Edices Joao Sa

    da Costa

    Giraud, P. 1964 Stilistiha, Sarajevo: Veselin Maslea"

    Guberina, P. 1967 Stilistika, Zagreb: Zavod za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu

    Jakobson, R. 1964 -Linguistics and Poetics, in: Style in Language, by Thomas A Sebeok, Cam-bridge, Massachusetts: The M. 1. T. Press

    Jakobson, R. 1975 Ensayos de lingiiistica general, Barcelona: Editoriai Seix BarraI, S. A

    Levin, S. R. 1973 Linguistic Struetures in Poetry, Paris: Monton

    Marouzeau, J. 1969 Precis de Stylistique Francaise, Paris: MassonMartins, N. S. 1989 Iruroduco d Estilistica, Sao Paulo: T. A. Queiroz, Editor, Ltda.

    Morier, H. 1981 Dictionnaire de Poetique et de Rhtorique, Faris: Presses Universitaires de France

    Riffaterre, M. 1973 EstiUstica Estrutural, Sao Paulo: Cultrix

    Sena, J. 1988 Poesia I, Lisboa: Edices 70

    42 Problem -kodificiranog otklona osobito je razvidan i na semantikoj razini, iako taj segmentralambe u ovom lanku nismo prikazali. itava je pjesma Purificar;IOda Unidade zapravofigura znaenja - alegorija. Kao takva je sazdana na .virtual~om. jeziku u koji se prebacu-jerno, pa pojedine semantostileme, npr. ~letafore, VIe ne dozlv!javamo kao otklon (svaka jeelement ustrojene mree znaenja; itava Je pjesma slika).

    140

    N. Lanovi, Prijedlog lingvistiko-stilistikog pristupa analizi... - SL 51-52, 123-141 (2001)

    Todorov, T. 1982 O Discurso da Poesia, Coimbra: Livraria AlmedinaUIlmann, S. 1968 Lenguaje y estilo, Madrid: AguilarUarevi, J. 1991 Kompozicija lirske pjesm.e, Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog

    fakulteta u Zagrebu

    Vuleti, B. 1988 Jezini znak, govorni znali, pjesniki zna", Osijek: Izdavaki centar Revija, Rad-niko sveuilite -Boidar Maslari

    Vuleti, B. 1999 Prostor pjesme, Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta uZagrebu

    Proposal of an approach to the analysis of literary (poetic) textsfrom the point of view of linguistic stylistics

    Starting from the assumption that literary texts are adequate, and even representative materialfor analysis from the point of view of linguistic stylistics, this article aims to reach a double objec-tive:

    a) propose an approach to literary texts from the point of view of linguistic stylistics, which isexemplified by the formaI, descriptive analysis of the means of expression used in a poem by thePortuguese poet Jorge de Sena, focusing general stylistic characteristics of the stylemes, as well astheir functioning in the context of literary discourse;

    b) explore the specific problems of the analysis of artistic discourse by linguistic methodology.

    Kljune rijei: lingvistika stilistika, stilistika analiza, pjesniki diskurs, portugalska knjiev-nost, Sena, Jorge de

    Key words: linguistic stylistics, stylistic analysis, .artistic discourse, Portuguese literature, Sena,Jorge de

    141