Ta prokleta dijaspora! Opet (ni)je presudila!

Što dijasopora ima s nama i životom u Hrvatskoj? Kakve oni veze imaju s nama? Što će njima

pravo glasa na izborima?

Izvorište prava glasa dijaspore

Odmah u početku bitno je naglasiti slijedeće: Hrvati izvan Hrvatske ubrajaju se u tri kategorije: Hrvati u

Bosni i Hercegovini, hrvatske manjine u europskim državama, Hrvati iseljenici u prekomorskim i europskim

državama i njihovi potomci.

Hrvati u BiH imaju poseban status i ne ubrajaju se u 'pravu' dijasporu (iako ih izborni sustav tretira kao

''dijasporu'' te je u BiH najveći broj birača ''dijaspore''). Njih se izravno tiče unutarnja politička struktura RH, jer

je ona, prema Daytonu, garant stabilnosti BiH i izravni element zaštite prava i opstojnosti Hrvata kao

konstitutivnog naroda. Vladu RH se tiču politički odnosi u BiH, pa se tako Hrvate u BiH tiče Vlada RH. Hrvati u

BiH i vlast u RH međusobno su zakonski, ustavno i ekonomski povezani.

Krenimo dalje. Povijesno gledano, pravo glasovanja dijaspore seže do Rimskog cara Augusta

koji je bio prvi koji je omogućio glasovanje za senat i omogućio pošiljku zapečaćenog glasa u Rim.

Pravo glasa dijaspore proizlazi iz Ustava RH koji jamči pravo glasa svima koji su punoljetni i

imaju hrvatsko državljanstvo. Valja naglasiti da je pravo glasa, prema Ustavu, opće i jednako za sve.

Drugačija uredba nije moguća jer se ustrojstvo RH kao države najprije hrvatskoga naroda (a potom i

manjina) temelji na jednosti, jedinstvu i nedjeljivosti cjelokupnog hrvatskog naroda. Nedjeljivost i

neotuđivost prava cjelokupnog hrvatskog naroda (a ne građana RH) nalazi se u preambuli Ustava RH

i čini jedno od polazišta ustanovljenja RH kao nacionalne države. Hrvatski narod subjekt je

ustanovljenja RH, a time i vlasti, kojemu se pridružuju manjine koje žive na prostoru RH.

Očito je, dakle, da je za eventualnu promijenu prava na glasovanje na izborima potrebno

promijeniti preambulu Ustava te polazišne osnove za ustanovljenje RH. A to je nemoguće jer su one

najprije povijesno i činjenično uvjetovane. Svaki drugi razlog je daleko slabiji i neodrživ.

Hrvatska dijaspora u EU

Ulaskom Hrvatske u EU, hrvatska dijaspora koja živi u zemljama EU zadobila je logički i

stvarno još veću osnovu za pravo glasovanja izborima u RH. Kako se unutarnja politička situacija

jedne države, a tako i odluke izvršitelja vlasti pojedinih država članica izravno odražavaju na političku

situaciju u EU (preko interesnih skupina, zagovaranja, EU parlamenta i drugih tijela), dijasporu u

državama EU izravno se tiče vlast u RH, budući da ona sudjeluje u kreiranju zajedničke politike EU. Svi

su oni državljani, ali i građani Europske unije i kao takvi imaju zajamčeno pravo glasovanja o stvarima

koje se tiču njihovih država, tj. Europske unije.

Svjetska praksa (i hrvatska)

Iako je u Hrvatskoj raširen mit da jedino kod nas postoji pravo glasovanja dijaspore, to nije

točno. Štoviše, to je namjerna laž koju šire različite malograđanske političke druge skupine.

Naime, trenutno u svijetu, od svih demokratskih država, 115 država ima u zakonodavstvima

pravo glasovanja dijaspore, s određenim razlikama od zemlje do zemlje. 11 država ima poseban oblik

zastupništva ''dijaspore'' u nacionalnim parlamentima (uključujući i Hrvatsku). Dakle, možemo

govoriti o svjetskom (civilizacijskom) izbornom standardu.

Među onih 115 država nalaze se i najrazvijenije zemlje svijeta: SAD, Rusija, većina Europe s

EU, Latinska Amerika, Oceanija... Razvijenije među njima dopuštaju i dopisno glasovanje. Poljska,

Venezuela, Rusija i Japan imaju sličan model kao i Hrvatska: registracija i glasovanje u ambasadama i

konzulatima. Zanimljivo, Velika Britanija i Australija imaju limit godina: ukoliko netko živi izvan države

veći broj godina od limitiranog (npr. 15), gubi pravo glasa. – Model glasovanja dijaspore se u svijetu,

dakle, razlikuje od države do države, ali je glasovanje dijaspore vrlo prihvaćena stvar. Države koje ne

dopuštaju svojoj dijaspori glasovanje ni pod kakvim uvjetima su: Salvador, Mađarska, Zimbabwe,

Irska, Nepal...

Udio zastupnika dijaspore u nacionalnim parlamentima varira, ali u prosjeku iznosi 2%, što je i

u Hrvatskoj slučaj s 3 zastupnika. Dakle, Hrvatska je i tu unutar svjetskog standarda.

Česti prigovori građana i malograđana

Razlozi za oduzimanje prava glasa dijaspori ne čuju se u akademskim, ekonomskim ili pravnim

krugovima, nego u ideološkim ili pak u laičkim, svakodnevno-životnim krugovima. Oni se svode na

dva glavna razloga: (ne)plaćanje poreza u državi te stvarna povezanost uređenja države s dijasporom

(iliti: ''oni nisu pod našim zakonima''). Oni logički i empirijski ne drže vodu, barem ne u potpunosti. A

svaki se može primjeniti i na one koji su građani RH.

Porez

Ako bi porezna davanja državi bilo kriterij, tko bi u Hrvatskoj imao pravo glasovanja? Naime, velik dio

hrvatskog inozemnog duga čini dug građana. Nemali broj građana dužan je stranim bankama više no

što uplati poreza u proračun RH ili se pak zadužuje da bi mogao podmiriti svoja dugovanja državi.

Država, opet, isplaćuje plaće i mirovine kojima se podmiruju dugovanja bankama, a to je jedan od

načina kontinuiranog izvoza novca iz RH i slabljena države. Uz to, nemali broj građana živi od

''neoporezivih'' prihoda (socijala) ili pak pripada u najniži porezni razred. Oni u višim poreznim

razredima, ili u gradovima s većim prirezom, godišnje uplaćuju više poreza. – Nameće se pitanje: ako

je porez kriterij, tko ima pravo glasovanja, tj. imamo li svi jednako pravo ili nečiji glas vrijedi više?

Ipak, temeljem Ustava, budući da je riječ o ljudskom pravu i dostojanstvu, svi imamo opće i

jednako pravo glasovanja, bez obzira na iznos poreznih davanja. I Bogu hvala da je tako jer bi sve

drugo bilo povreda ljudskog prava i diskriminacija na temelju materijalnog imutka. Plaćanje poreza ne

može biti kriterij ni domoljublja ni prava glasovanja, jer bi u protivnom, zbog većih poreznih davanja,

veliki domaći i strani poduzetnici, političari i ini imali veće pravo glasa i veće domoljublje od malih

ljudi. A to, znamo, nije tako.

Ne možemo dijaspori ukidati pravo zato što sve vlasti do sada nisu prepoznale ogroman

ekonomski, gospodarski i diplomatski kapital naše dijaspore. Nova radna mjesta otvaraju poduzetnici,

a ne vlade. Vlade čine vezu; posrednika. Ostvarivanje veza s dijasporom može rezultirati i radnim

mjestima i većim priljevom kapitala, jer ga dijasopora ima i ulaže ga vidljivo u RH.

Ekonomski utjecaj dijaspore na Domovinu

S ekonomske strane dijaspora bitno utječe na hrvatski proračun i tiče ju se tko će raspolagati

njezinim novcima. Naime, prema statistici UN-a, hrvatska dijaspora je jedna od najizdašnijih na

svijetu. Godišnje hrvatska dijaspora u RH uloži 1,1 milijardu EURA (nešto manje od 9 milijardi kuna)

što kao pomoć obiteljima, što kao štednja. To je jedno od najveće ulaganje stranog novca u Hrvatsku.

Taj iznos jednak je ukupnom stranom ulaganju u RH. U odnosu na državni proračun, koji godišnje

iznosi do 130 milijardi kuna, izravno ulaganje dijaspore u RH godišnje iznosi 7% državnog proračuna.

Iznos od 1.1 milijarde eura odnosi se samo na priljev novca u RH službenim putevima, dok je

stvarni iznos novca iz dijaspore u RH, dakako, nešto veći.

Bitno je reći: nije baš da hrvatska ekonomski ovisi o dijaspori. To bi bio priglup zaključak. Ali

da dijaspora na godišnjoj razini službenim putem itekako oblikuje ekonomsku sliku Hrvatske, to je

činjenica. To sve govori da se onih koji taj novac zarađuju i šalju u RH tiče tko raspolaže i kako

njihovim novcem. Ali, više od toga, nas se tiče da vlast RH vodi brigu i održava dobre veze sa

dijasporom. (Opaska da se radi o priljevu ''službenim putem'' govori o tomu da taj novac podliježe

porezima i inim davanjima, što umah pobija argument da ''oni ne plaćaju naš porez'')

Život i podložnost zakonima države

Što se tiče kriterija života pod zakonima države, tu je sasvim druga priča. Jasno je da zakoni

države najviše pogađaju one koji u državi stvarno i žive. Ostale zakoni pogađaju ovisno o tome gdje,

koliko, zašto i kako žive. EU države su povezanije pa je utjecaj nešto jači. (svi ispaštamo ako je politika

Grčke progrešna) Drugdje je, osim ekonomski i diplomatski, stvarni utjecaj znatno slabiji, do gotovo

nikakav. Tu se mora reći da su relativno u pravu svi oni koji ovaj kriterij navode protiv utjecaja

dijaspore na izbore.

No, valja reći: zbog takvih slučajeva postoji jasno određen udio utjecaja dijaspore u

nacionalnim parlamentima. Sami građani Republike Hrvatske biraju 148 zastupnika sabora, dok

dijaspora bira 3. Taj je omjer svjetski standard. Logički, tih 2% zastupnika im omogućuje da utječu na

ekonomsku politiku prema onih 7%+ njihovog ekonomskog doprinosa državi. ukinuti mogućnost da

dijaspora ima takav utjecaj ne bi bilo pravedno niti bi prošlo bez pritiska EU.

Međutim, problem nastaje onda i čini se samo onda kada tih nekoliko zastupnika čini prevagu

u glasovanju o povjerenju vlasti. Međutim, takvi slučajevi su rijetkost i u svijetu: zadnji put važniju

prevagu dijaspora je odnijela 2006. na izborima u Italiji i to s i dalje tijesnim rezultatom). Uostalom,

takav scenarij može se zakonski spriječiti, bez oduzimanja prava glasa dijaspori.

Glasovi HDZ-a

Također, velik je problem izrazita homogenost glasova dijaspore. Drugim riječima: HDZ

apsolutno pobjeđuje. No, to je problem i stranaka i građana RH. Ovi izbori su pokazali da i druge

stranke u dijaspori imaju šanse: nakon HDZ-a, koaliciji M. Bandića nedostajalo je 0,5%, a Mostu 1,2%

da bi dobili zastupnika dijaspore. To pokazuje da je moguće da dijaspora izabere zastupnika izvan

HDZ-a. Ali, sve druge ozbiljnije stranke nisu se uopće ni kandidirale za dijasporu te je, gledajući

kretanja u Hrvatskoj, logički i matematički slijed da birači glasuju za HDZ. Dakle, najveći krivci za to da

dijaspora glasa homogeno za HDZ su druge velike stranke u Hrvatskoj koje prepuštaju dijasporu HDZ-

u, a potom ju malograđanski demoniziraju i obezvrijeđuju, poput Matića i Stazića. Nikome glasovi

dijaspore ne bi bili problem kada bi raspored zastupnika bio: HDZ 1, SDP 1 nezavisni 1. No, to nije

moguće sve dok se netko jak, osim HDZ-a, ne kandidira u dijaspori i dok ne pokaže stvarnu brigu i

program za dijasporu. Jer, ono što smo vidjeli do sada od svih je čista nula.

Dvojno državljanstvo

Još jedan problem s kojim će se Hrvatska morati pozabaviti je dvojno državljanstvo. Njegovo

ukidanje već se dugo navodi kao obveza i naspram EU standarda, a dovelo bi do jasnijeg broja birača

u dijaspori i jasnije povezanosti dijaspore s RH. Tada bi se dijaspore više ticalo političko stanje u RH,

budući da bi vlast RH imala još veću odgovornost spram Hrvata izvan Hrvatske, budući da bi oni tazda

bili značajnija nac. manjina. To je neizbježno pitanje i neizbježno je njegovo rješavanje. Pitanje je

jedino kriterija i metoda koji će dovesti do rješenja.

Dijaspora u brojkama

Od 2001. do 2012. god. Hrvatsku je napustilo 110 000 ljudi, mahom mladih, 2013. godine 30

000 ljudi i trend se nastavio. Ti ljudi su uglavnom otišli iz ekonomskih razloga, budući da im vlasti u

Hrvatskoj nisu omogućile uvjete za život s obzirom na njihove potrebe. Tim ljudima se mora zajamčiti

pravo glasovanja, jer imaju pravo srušiti vlast koja im nije omogućila život u RH i izabrati vlast za koju

misle da će im omogućiti uvjete za povratak i život u Hrvatskoj.

Druga su stvar oni koji trajno ostaju vani (i sa stranim državljanstvom), no to se može riješiti

uvođenjem limita godina izbivanja iz Domovine (jer, limit postoji i za stjecanje državljanstva), kao što

to neke zemlje imaju. Opet, to je pitanje modela glasovanja, a ne prava na glasovanje.

Brojevi i matematika govore da ''dijaspora'' (s BiH) nije odlučila pobjednika ni ovih niti prošlih

izbora. Relativni pobjednik samo unutar RH dobio je 3641 glas više od ''drugoplasiranih''. Konačni

ishod izbora tako ovisi o postizbornim koalicijama – ne o dijaspori!

XI. izborna jedinica je jedinica dijaspore i Hrvata u BiH. U toj jedinici glasovalo je 28 944

birača. U BiH glasovalo ih je oko 19 000. Ako taj broj s brojem konzula, ambasadora i sličnih

izuzmemo od ukupnog, dobit ćemo stvarni broj glasova stvarne dijaspore: oko 8900. Ako se uzme u

obzir pretpostavka da u najvećim procjenama u dijaspori živi jednak broj Hrvata (ne birača!) kao i u

Hrvatskoj, broj od 8900 je zastrašujuće malen – 0,25% (s BiH to je 0,75%) i jedva odražava broj onih

kojih se stvarno tiče politika u Hrvatskoj, s obzirom na priljev kapitala.

Za usporedbu, u UK živi oko 10 000 Hrvata, dok ih je glasovalo samo 9; U španjolskoj samo 3,

Rusiji 7, Portugalu, Irskoj i Poljskoj 2, Afganistanu 1, a u četiri države nitko. Najviše se glasovalo u

zemljama EU u koje Hrvati odlaze zbog posla ili mogućnosti dostojnog života, posebice u zadnjih 10

godina.

Broj od 8900 glasača je gotovo tri puta manji od broja ljudi koji godišnje napusti Hrvatsku

zbog nemogućnosti da otvare dostojan život. Dijaspora, dakle, ne glasuje u kilometarskim kolonama,

kao što to diskriminacijski prikazuju uglavnom ultralijevi mediji i pojedine stranke koje se ni ne

kandidiraju u dijaspori. To sve govori da je reći: što dijaspora ima s nama i našim životom vrlo

nesmotreno, jer ih u praksi glasuje i manje od postotka onih kojih se stvarno i tiče politika Hrvatske.

Podsjetimo se: dijaspora godišnje pošalje do 7% BDP, a najviše 0,75% ih glasuje na izborima.

Izvor problema koji zapravo ne postoji

Stvarni problem nalazi se u Hrvatskoj. Izlaznost dijaspore je izuzetno mala. Računajući ili ne u

taj broj BiH, to je postotak ponekad i ravan broju nevažećih listića na izborima i daleko manji broj od

broja građana koji nisu izišli na izbore. Prevagu ne odnose tih 3 zastupnika dijaspore, nego oni koji ne

glasuju na izborima.

Nadalje, manjine imaju svojih 8 mjesta u saboru koje biraju kao zasebna jedinica.

Dijaspora, također kao zasebna jedinica, bira svoja 3 zastupnika. Dijaspora se u praksi priklanja

desnici. Od trećine do polovice zastupnika manjina pripada lijevim strankama, a ostali se u praksi

priklanjaju onome tko im obeća više ili tko je izgledniji za vlast, bez obzira na rezultat izbora. U

konačnici, zastupnici manjina češće odnesu prevagu u saboru nego dijaspora. I to nije i ne treba biti

problem.

Manjine su izabrale da ih ti i takvi zastupnici predstavljaju. Oni su birali samo tih 8 zastupnika

i njihova je stvar koga su izabrali. Dijaspora bira svoja 3 zastupnika iz onih koji su im se ponudili na

izbor. Oni koji se nisu kandidirali, sami su si krivi. Dijaspora bira samo ta 3 zastupnika, a ne i čitav

sabor. Iz kojih će oni stranaka biti, to je ''unutarnja'' stvar dijaspore, jednako kao što je unutarnja

stvar Hrvata u Hrvatskoj koga će izabrati na onih 140 ostalih mjesta. Vlastite izbore pojedinih skupina

treba poštivati, bez obzira na sve.

Svi mi ostali, dakle, biramo 140 drugih zastupnika. Naš je problem što nam je jedinstvo

nepoznat pojam i što ne uspjevamo sami izabrati vlast. Naša vlast u praksi ne ovisi ni o manjinama

niti o dijaspori, nego o postizbornim koalicijama za koje je kriv manjak jedinstva oko ključnih pitanja.

Uostalom, ako nam rezultati izbora uvijek ispadnu podjednaki za dvije najveće stranke, ako

godinama postoji podjela društva, ako godinama nismo u stanju svoju sudbinu krojiti jedinstveno, niti

izabrati većinsku vlast, onda nas ne treba čuditi što nam je vlast svaki puta uvjetovana

koalicijama/dijasporom/dogovorima/manjinama... Začudo: perverzne postizborne koalicije nisu

problem, ali 3 glasa dijaspore jesu?

Izbor nas, građana RH, uvjetuje koliki će utjecaj imati što na izborima. Naš izbor zato uvjetuje

i utjecaj dijaspore. Što je naše jedinstvo oko ključnih pitanja za Hrvatsku veće, ono će i na izborima

biti veće, a onda je utjecaj svega drugoga bliži stvarnosti.

Ukinuti pravo dijaspore nemoguće je i nepravedno. Bolje, jasnije i pravednije urediti model

glasovanja i utjecaja dijaspore u RH, te posebno odrediti status Hrvata iz BiH, poželjno je i prijeko

potrebno. Kao i iskoristiti potencijal koji dijaspora ima i nudi. Sva demonizacija dijaspore proizlazi iz

potpune nezainteresiranosti svih dosadašnjih vlasti RH za ogroman potencijal Hrvata izvan Hrvatske

koji su, paradoksalno, naši najveći inozemni ulagači.

O, tempora, o, mores!

(tekst objavljen na kovacnica.wordpress.com)