Zoran Debelić - Slike

  • View
    264

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Slike pune nostalgijeOvo je štivo za nostalgičare i one koji će to tek postati. Sve je u ovim slikama meko, pitko i mirisno. Nema oluja, nema opakih bura ni potresa, nema mržnje ni zavisti. Sve je to Zoran ostavio u nekom drugom kantunu, zabačenom i zaboravljenom, tamo gdje glad i studen izgnane čekaju neki zao čas kad će možda promoliti nos. Ali, neće im se to dogoditi u Zoranovoj priči i u njegovoj slici. U njegovom dobrom i tihom svijetu mjesta ima samo za ljubav i milosrđe, za ljepotu i raskoš boja i mirisa, i možda tek za naznaku tihe patnje koja na kraju ipak nalazi utjehu. Njegove su slike obilje koje nam priroda nudi iz dana u dan, iz časa u čas, ali mi često to obilje ne zapažamo. Uostalom, kao i onaj Cesarićev oblak koji krvari nebom svoju ljepotu pa se rasprši pod naletom vjetra dok oči sviju ljudi bjehu uprte u zemne stvari.Pa da ne budu takav oblak, uronite u Slike koje su uistinu to, slike obojene riječima, omekšane dušom i natopljene mirisima jednog mediteranskog djetinjstva koje zasjenjuje sva sjećanja i živi u autoru jednakim intenzitetom kao na početku, kao onda kad je u vremenu trajalo.Vesna Šredl

Text of Zoran Debelić - Slike

  • Biblioteka: AnimaNakladnik: T.O. Anima ZadarZa nakladnika: Zoran DebeliUrednik: Sonja Pea-DebeliLektura: Vesna redlGrafiko oblikovanje: Goran Bojani, Dino Rajevi

    Grafika obrada i tisak: FG Grafika Zadar

    Ilustracije: Zoran Debeli

    CIP-Katalogizacija u publikacijiZnanstvena knjinica Zadar

    UDK 821.163.42-32 DEBELI, Zoran

    Slike / Zoran Debeli. - Zadar : Anima, 2013. 103 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Anima)

    Str. 9: Slike pune nostalgije / Vesna redl. - Str. 102-103: Boris je zapisao --- / Boris kaberna. - Biljeka o autoru na unut. str. 1. om. lista.

    ISBN 978-953-95864-6-9

    140623003

  • ANIMA

    Zoran Debeli

    Zadar, 2013.

    like

  • mojim roditeljima s puno neizreene ljubavi...

  • Slike pune nostalgije

    Ovo je tivo za nostalgiare i one koji e to tek postati. Sve je u ovim slikama meko, pitko i mirisno. Nema oluja, nema opakih bura ni potresa, nema mrnje ni zavisti. Sve je to Zoran ostavio u nekom drugom kantunu, zabaenom i zaboravljenom, tamo gdje glad i studen izgnane ekaju neki zao as kad e moda promoliti nos. Ali, nee im se to dogoditi u Zoranovoj prii i u njegovoj slici. U njegovom dobrom i tihom svijetu mjesta ima samo za ljubav i milosre, za ljepotu i rasko boja i mirisa, i moda tek za naznaku tihe patnje koja na kraju ipak nalazi utjehu. Njegove su slike obilje koje nam priroda nudi iz dana u dan, iz asa u as, ali mi esto to obilje ne zapaamo. Uostalom, kao i onaj Cesariev oblak koji krvari nebom svoju ljepotu pa se raspri pod naletom vjetra dok oi sviju ljudi bjehu uprte u zemne stvari.

    Pa da ne budu takav oblak, uronite u Slike koje su uistinu to, slike obojene rijeima, omekane duom i natopljene mirisima jednog mediteranskog djetinjstva koje zasjenjuje sva sjeanja i ivi u autoru jednakim intenzitetom kao na poetku, kao onda kad je u vremenu trajalo.

    Vesna redl

  • 9Marina

    Ciklus slika i skica

    Slika prva

    Prvi je dojam mir bonace. Nebo i more zagrljeni u magliastoj tiini. Oreola svjetlosti nevidljive, ali tako prisutne. Zaudo, nema galeba na nebu, u izmaglici, na stijeni. Ona je tu. Stijena. Uronjena u plavetnilo neba. Njena se sestra ogledava u morskom zrcalu. Zaudna istovjetnost s odmakom svitanja i punoga dana. Rubovi kamena taknuti blagom svjetlou, pa neto zagasitiji tonovi u raspuklinama, pukotinama ispunjenim kapljicama rose. Iz stijene gotovo neprimjetno izvire uperak zelenila. Oaza. Tu, na okaminama vremena, duboka korijena prkosi vjetrovima, suncu, kii, slanim dodirima rasprene morske pjene.Stijena zaranja u tajne podmorja. ivi arenim ivotom algi, riba, jeinaca i puia. Majinskom dobrotom prima ih sve u svoja njedra, prua utoite, kiti se njima poput kakve morske kraljice.Izmeu visina i dubina mjesec je plimama i osekama islikao rub koji mjeri vrijeme, prepoznaje godinja doba i ocrtava mijene. Snaga valova za nemirna mora dodiruje vrstu stijenu arom ljubavnika u zanosu. Ona ih prima i otputa. Oni je miluju i odnose sa sobom dio njene vrstoe, a ostave u njenim njedrima odbaenu krhotinu s neke brodice, bocu s tajanstvenom porukom, algu iz dubina. Potom se more smiri i stijena utone u san. Vjena je ta njihova ljubav.

    Slika druga

    Jutro je. Zapravo onaj smiraj kad se no preputa ljepoti zorenja. Nevjestu u zagasitoj kopreni od sna razotkriva mladi toplim

  • 10

  • slike

    11

    dahom jutrenja. Stijena se jedva nasluuje. Tek detalj na njoj. Bijeli galeb. Pogled mu je jasan i otar, usmjeren prema puini ije lice ljubi barka i njen vesla. Ribar. Galeb eka nepomino. Izgleda kao dio stijene. Ribar je snaan. Barka malena. Sjena vesala, njegovih obrisa i ljuske koja nekom arolijom pluta na morskome zrcalu u rano jutro. Slika je skladna. ovjek, barka, more, galeb i stijena. Nebo u moru. More u nebu.Zvuk je zarobljen u nijansama izvan okvira slike. Zapravo ga uje zadivljeni promatra dok otkriva onostrano u prizoru. Jasan zvuk ritmikog uranjanja vesala u pravilnim odmacima. Disanje ribara, kripa pajola pod nogama i zavojiti zvuk vesala koja se opiru o uspavano lice mora i podmazani keramb usaen u bokove barke. aputanje vode u raspuklinama dubina poput disanja jutra koje se budi. More se giba prsima diva opijenog snom. Njime tee nevidljiva rijeka. Mrsi alge i vlasulje, nosi ribarevu barku i lijene ribe.Galeb eka prvi ulov. eka baenu ribicu koju mu ribar odvaja za vjernost. Za sreu. Uzdigne se i niskim letom u pratnji svog obrisa sleti pokraj zalogaja. Proguta ga, protrese krila i zaroni kljun da ispere sladak okus svjeeg ulova. Ispusti nekakav zvuk. Neto kao hvala. Ribar mu uzvrati. Drago mu je to ima drutvo. Pali cigaretu i oslukuje trzanje na niti uronjenoj u nepreglednu modrinu. Povremeno je podie kako bi provjerio je li mamac jo na udici, da otealo olovo ne bi zapelo za podvodnu hrid, je li se neto ulovilo izmeu dva dima cigarete.Ribar je istovremeno oputen i budan spreman na svaki potez kistom staroga slikara. Kad bi slikao njegov portret, rabio bi bronane nijanse, tonove prene zemlje do tamnosmeih u utorima bora zguvane koe presuile u dugim ljetima, bievane vjetrovima.Bistre oi iskre sjajem i oslikavaju mir nutrine. Zubi, jo uvijek biserno bijeli taknuti utom na mjestu gdje izgara cigareta, zabljesnu kad se nasmije kakvoj dobroj dosjetki ili iznenadnom ulovu.

  • slike

    12

    Ruke su mu mirne. Snane. Dlanovi izbrazdani posjekotinama niti, noa, koljke. Koa je tvrda, tamna i mirie na duhan i ribu. Vrci prstiju istanana osjeta poput onih u glazbenika, grnara, ljubavnika.Pogled mu ponire u dubine. Oslikava ih. uti. Uzdie mu se u visine. ita nebesku mapu. Nosnice love mirise. Dah vjetra donosi ih natopljene solju, cvatom brnistre, lavande, kadulje, bilja i grmlja s kojega sunce ispija opojnu rosu.Slika je uronjena u jutarnje svjetlo. Pobuuje nadu u novi dan ispunjen svakim dobrom. Slikar e naslikati niz prizora ribara i njegove barke pod ovim nebom. More e ljubiti obale. Bit emo zadivljeni svjedoci ljepote i sklada.

  • slike

    13

    Slika trea

    Stijena uiva u hladu borove kronje nadvijenom nad njom. Poznati prizor upotpunjava stari ribar u sjeni mirisave pinije. Pred njim ispruen u more muli s naslaganim kamenjem, vezom za barku. Ona je vidno zahvaena sjeanjem vremena. Boje su tople, arke na osunanom dijelu slike, tamne u sjenama iaranim oazama svjetla koje obrubljuje obrise kroanja, ugrijane bridove barke, konope smotane pokraj mrea odloenih na toplom kamenju.Samotna stijena via sve rjee svoga bijeloga galeba. Postala je dio slike male luice s portom. More je oplahuje maestralom. Nanizano kamenje titi je od jakih juga, prenosi snagu udaraca valova, glazbu orgulja.Mjesec i sunce raspu na nju svoju svjetlost kroz iglice bora. Iz guste tamnozelene kronje padne pokoja ika ili kap mirisave smole. Kia joj vie ne pere lice. Suzi sjetno niz grane. Slika se mijenja poput ivotne pozornice. Kulise i glumci nagovjetavaju godinja doba, mijene dana i noi. I svakim trenom pred naim oima otvara se novo uprizorenje, a opet sve je odavno tu. I more i nebo, plime i oseke, vjetrovi, mjesec i sunce.

    Izvlaimo skicu za prvi prizor

    Nostalgija, sjeanja, neispisani stihovi, pokoji uzdah. Ribar sa tapom na koji se oslanja da ublai kripu u kostima. Pognut. Slamnati eir donesen vjetrom jednog ljetnog popodneva kad je naglo nevrijeme iskrenulo nebo i more. Lula umjesto cigarete. Ne dimi se. Ispunjava prostor izmeu zuba. Poslije e kuriti uz kaljucanje i betime. U skici on dolazi opreznim hodom da mu tap ne zaglavi izmeu neravnoga kamenja na muliu. Sam ih je slagao dok je imao

  • slike

    14

    snage. uo je od susjeda da e sve prekriti betonom. Zbog gostiju. Prilazi barci. Pomalo sjetno kao da nosi cvijee na grob. Pria joj neto, provjerava vez. Vesla su na mistu. Ni dailo. Ne triba paljat. Nima vode pod pajolima. Bilo bi te dobro zeru polit da ne zgara na suncu. Kad dojde sin na ferije, povu e te na suho i uredit kako triba. Kako Bog zapovida. Zameritala si, e. Vie san vrimena pasal z tobon vengo sa svojon staron, Bog joj duu pomiluj. Dobro je, dobro. Pacijenca. Gleda svoju druicu samilosnim pogledom, a ona se veselo zaljulja na zalutalom valu to ga posla neka brodica na puini. Dirljiv je taj njihov odnos. Svijet bez rijei, a toliko ispunjen punoom zajednitva. Stopljeni jedno u drugo, dua i tijelo. Pa to srce koje otkucava zaveslajima, as snanije, as mirnije, ali uvijek ivo. Njih dvoje kao jedno. A onda more koje ih miluje, hrani, prua im svoje grudi kao dobra mati. Pa ta osunana neba. Neba posuta zvjezdanom prainom. Mjesecom lutalicom i njegovim mijenama. Neba proarana oblacima koji stalno nekamo brode. Zaklone sunce pa dignu vjetar, rasipaju kine kapi. Ponekad tople, katkad ledene, gdjegod snjene pahulje. Znali su oni, ribar i njegova barka, iitati tajne poruke zapisane u bespuu morskih dubina i nebeskim prostranstvima. Potovali su jedno drugo. ivot je skladno plovio, pijesak toio u klepsidri. Istoilo se jedno vrijeme. Treba okrenuti pjeani sat.

  • slike

    15

    Skica druga Sunce je poleglo na krajolik, uvuklo se u svaki mogui kutak. Sjene su se stisnule, povukle u dubine, ispod krapa, uz sam korijen bora, na dno pod barkom. Zemlja isparava sokove. Mirie. Povjetarac raznosi zvuk mora koje se igra izmeu stijena, glasove ispunjene bezbrinom radou, ispreplee dah s puine, snane mirise bilja taknutog suncem i ulja za sunanje iz arenih platnenih torbi kupaica. Slikar skicira muli za koji je privezana barka. Na njemu dvije djevojke, bijele poput mramora. Glavu pokriva slamnati eir iroka oboda. Umjesto izraza oiju, koji je doista radostan, ovee naoale za sunce. Kasnije e ih odloiti i prepustiti se milovanju sunca. Dvodijelni kostim prekriva s