TREM

A 24

~ školski list III. gimnazije, Split ~ broj 24 ~ siječanj 2014. ~

Od kauča do kauča

Crtić ili Strip

DUMP

“Splitu nedostaje kontakta s kazališnim svijetom”

Krajolici Lijepe Naše utjelovljeni na filmskom platnu

Još jedna Trema, još jedna školska godina na zalazu…

Kako ne postoje dvije Treme identičnog sadržaja, tako

ne postoje ni dvije iste školske godine. Najzahtjevnija

školska godina je ona u kojoj se pohađa četvrti razred.

Pripreme za maturalnu večer: haljine, odijela, skečevi,

plesovi, vrapci; pripreme za državnu maturu plus škol-

ske obveze… Zato, da malo olakšamo tu školsku godinu

budućim maturantima, savjetujemo kako najjednostav-

nije izabrati hostmana i hostesu! Kako su ovogodišnji

maturanti to već obavili, nadamo se da će se utješiti jed-

nim iz palete članaka posvećenih informatici.

Vaša maturalna večer je jako, jako daleko? Zasigur-

no još uvijek imate glazbenu kulturu, zašto ne biste do-

datno proširili svoje znanje, onako, za dodatne bodove?

Pročitajte koji glazbeni članak; ima ponešto za svakoga,

od klasike do K-popa!

Iako smo učenici škole koja je poznatija po razvijanju

hladne logike i matematičkih sposobnosti, ne znači da

nemamo nos za umjetnost. Provjerite koji su se sve fil-

movi snimali na hrvatskom tlu te kakva su iskustva iz

prve ruke sa snimanja slavne uspješnice! Što se fotogra-

fija tiče, dok listate Tremu sigurno ćete primijetiti rado-

ve naših učenika.

A kada vas preko ljeta uhvati nostalgija za školskim

hodnicima (klima uređajima, automatom, malim odmo-

rima…) s Tremom u ruci otvorenoj negdje posred rubrike

MIOC, zatvorite oči i dobro se koncentrirajte. Garantiram

vam da ćete moći sasvim jasno čuti zvuk kovanica u auto-

matu koji prekida grobnu tišinu na srednjem katu.

U suprotnome, ako Trema ipak nije uspjela uhvati-

ti djelić školskog duha, nećete dobiti povrat uloženog.

Samo šansu da vi u tome uspijete. Dogodine.

Sretno!

Vaša urednica

Glavna urednica: Ema Marača, 4.b

Fotograf i naslovnica: Hana Ahmetović, 3.d

Mia Britvić, 4.e

Voditeljica novinarske grupe: Krunoslava Tadin Andromak, prof.

MIOCVjestice ................................................................4

Dvije dame MIOC-a ............................................... 8

Nepregledni izvor stipendija ..................................14

LIFESTYLEOd kauča do kauča ................................................16

Novac pokreće svijet.

Novac okreće svijet. Naglavačke. ........................... 20

Možeš / Ne možeš sve što hoćeš ..............................21

Program svih programa za top formu ..................... 22

Novi val u Jugoton-u ............................................ 24

Rušenje Zida na Poljudu ....................................... 26

K-pop Fenomen .................................................. 28

Svjetska dominacija piroga ....................................31

COOLTURAKrajolici Lijepe Naše

utjelovljeni na filmskom platnu ............................. 32

Crtić ili Strip ....................................................... 36

“Splitu nedostaje kontakta s kazališnim svijetom” .. 42

Razočarani idealist ............................................... 44

OpenBox knjižnica............................................... 45

Tuga ili sreća ....................................................... 46

INFORMATIKACloud Computing ................................................ 48

Kroz prizmu Weba 2.0 .......................................... 48

Dezorijentirani div s gomilom novca na računu ....... 50

DUMP .................................................................51

Stvarnost kao simulacija ....................................... 54

3

Trem

a 24

- r

iječ

ure

dnic

e

Novinari:Anita Brajković, 4.e

Mia Britvić, 4.e

Lucija Bročić, 3.d

Anđela Guja, 3.f

Lucija Jurić, 4.b

Ljubica Kotromanović, 4.c

Rato Kuzmanić, 4.b

Ana Lovrić, 4.e

Dora Matić, 4.c

Renata Runjić, 3.d

Daria Shafie, 2.b

Lucija Šalinović, 4.c

Ana Šegrt, 4.e

Viktoria Teklić, 3.d

Grafička priprema: Luka Vidoš

Tisak: Novi Vitri d.o.o.

Naklada: 900

Nakladnik: III. gimnazija

Matice hrvatske 11

tel: 021 465 417

http://www. trema.hr

e-mail: iiigs@hi.t-com.hr

FoTograFija: Hana aHmeToViĆ

INFO NEWS

Sudjelovanjem u prvom hrvatskom izdanju debatnog

natjecanja “Euroscola” 5. listopada 2013. u gradskoj

knjižnici Marko Marulić pod mentorstvom profesorice i

njihove razrednice Nede Križanović učenici 3.a razreda

osvojili su putovanje u Strasbourg gdje će provesti jedan

dan u Europskom parlamentu!

Pet učenika debatiralo je na engleskom i hrvatskom

jeziku o europskim pitanjima: Mihovil Glavina, Toni

Jukica, Robert Petričević, Branimir Rajčić i Marin Vu-

kosav. Zajedno s učenicima iz još dvadeset dvije zemlje,

članica Europske unije, održat će simulaciju parlamen-

tarnih debata i tako postati zastupnici Europskog par-

lamenta na jedan dan. Podijeljeni u grupe, raspravljat

će o temama važnima za Europsku uniju. U ostatku pu-

tovanja neće biti više radnih dana: učenici će posjetiti

Munchen i Salzburg.

Put za dvadeset četiri učenika i dva profesora ( prof.

D. Bavčević je gost profesor) financira Europska unija,

odnosno Europski parlament, a VIP Travel odlučio je

počastiti još dva učenika besplatnim putovanjem. Pro-

gram “Euroscola” namijenjen je učenicima viših razreda

srednjih škola zemalja članica. Cilj projekta je poduča-

vanje mladih europskim pitanjima, ali i njihovo među-

sobno upoznavanje.

MIOC U EUROPSKOM PARLAMENTU

Mladi informatičari naše škole redovito sudje-

luju na natjecanju Infokup. Natjecanje se sastoji

od triju kategorija: Osnove informatike, Algo-

ritmi i Razvoj softvera. Za ljubitelje programi-

ranja u školi se jedne subote u svakom mjese-

cu održava i natjecanje zvano HONI (Hrvatsko

otvoreno natjecanje u informatici). Svake se

subote mlađe generacije okupljaju na dodatnoj

nastavi prof. Novaković te na dodatnoj nastavi

Osnova informatike koju vodi prof. Oreb. Ove

su godine u organizaciji samih učenika (glav-

ni organizator Rato Kuzmanić, PR Arbi Krišto,

fotografija Ena Škopelja i asistent Petar Kova-

čević) prvi put predstavljena dva susreta Hac-

kathon. U našoj školi aktivno djeluje i grupa za

održavanja školskog sustava.

FoTograFija: ema marača

FoTograFija: Tina ŠTambuk

Šest bendova: Paradoks, Vatrena

voda, Alcatraz, Horizont, Velox

i ReMarkAble je 4. svibnja 2013.

nastupilo na tvrđavi Gripe u sklopu

koncerta “Not Another RockFeST”.

Pokretači i organizatori su bili

naši (sada već bivši) učenici David

Anzulović i Jakov Matas, a sam

koncert nastavlja na

“Mijoc Entertejnment”.

Not Another RockFeST

5

Trem

a 24

- m

IOC

4

Trem

a 24

- m

IOC

MAŠKARE 2013 MAŠKARE 2013 MAŠKARE 2013 MAŠKARE 2013 MAŠKARE 2013 MAŠKARE 2013

Mnogi su miočani i prošlu školsku godinu završili ne

samo s odličnim ocjenama već i sa ostvarenim odličnim

rezultatima na natjecanjima. Što se županijskih natje-

canja tiče, čak je četrnaest naših prvaša prošlo na župa-

nijsko natjecanje iz matematike. 1. mjesto su dijelili Karlo

Delić (1.c) i Dominik Mandić (1.d), 2. je bio Ivan Jerčić (1.f),

a 3. Mile Čarić (1.a). Redom 1., 2. i 3. su bili Dorotea Protrka

(2.f), Ana Strikić (2.a) i Marin Vilović (2.b). Drugaši su već

malo manje entuzijastični oko natjecanja – “samo” jeda-

naest drugaša je sudjelovalo na županijskom. Trećaša je

već bilo upola manje nego prvaša, ali gore navedeni Tin

Barišin (3.f), Marin Ogorevc (3.d) i Ana Bokšić (3.f) su pomeli

konkurenciju i zasjeli na 1., 2. i 3. poziciju, kao i maturan-

ti Petar Perković (4.b), Roko Kokan i Ante Koceić (4.a, oboje).

Iz osnova informatike 3. od prvaša je bio Marin Đujić

(1.b), a 1. od trećaša Mario Stipić (3.b) i 2. od četvrtaša

Matea Radovan (4.e). Što se prve skupine algoritama tiče,

na čelu prvaša u županiji je bio Nikola Vojković (1.f) i od-

mah iza njega Petar Điko (1.b), a za drugaše su to bili 1.

Pavao Jerebić (2.b) i 3. Matej Pavlović (2.b). Trećaši i ma-

turanti su se također iskazali u drugoj skupini algorita-

ma: 1., 2. i 3. su bili Toni Biuk (3.b), Filip Tolić (3.a) i Frano

ćaleta (3.d) te Petar Perković (4.b), Paulo Katić (4.f) i An-

tonio Viđak (4.f).

Softvere su iznimno uspješno razvijali Leonard Blaže-

vić (2.e) koji je odnio 1. mjesto; 3. je mjesto odnio projekt

Frane Ćalete (3.d) i Ivana Rezića (3.d), dok su četvrtaši

Domjan Barić (4.a) i Josip Paladin (4.a) zajedničkim pro-

jektom završili na 4. mjestu.

2. u županiji iz latinskog bila je Deša Matičević (2.b).

Iz povijesti 2. bio je Josip Kamber (2.e), a 1. Josip Varnica

(2.f); 3. u svojoj generaciji Ivan Todorić (3.c).

Geografi su bili uspješni: Anđela Krstulović-Opara (1.b)

i Ivana Čavka (1.c) su dijelile 3. mjesto, dok je Nikola Franić

(1.a) bio prvi. Kata Pogačić (3.b) je bila 3. u svojoj katego-

riji, a Mislav Čagalj (4.b) prvi od maturanata.

3. mjesto iz hrvatskog su osvojile Zorica Žitko (2.f) i

Lucija Jurić (3.b).

2. i 3. mjesto iz logike osvojio je Petar Kovačević (3.c) i

Marin Ogorevc (3.d), a 1. Petar Perković (4.b).

Kemičari iz sve četiri generacije pomeli su konkuren-

ciju: 1. i 3. su bili Petar Vrkić (1.d) i Ivan Jerčić (1.f); 1. je

bila i Hama Ahmetović (2.d), kao i Marin Ogorevc (3.d), a

2. Mihael Plosnić (4.c).

A DOBITNICI SU…Na županijskom iz biologije imali smo tri predstavnika.

Klara Jukić (1f.) i Tonči Ivanišević (4.d) na prvom mjestu, a Pa-

ula Kilić je bila 2.! Što se tiče samostalnog istraživačkog rada,

1. su mjesto zaslužile Hana Ahmetović (2.d) i Ena Škopelja (2.b).

Fizika je samo mrvicu manje popularna od matema-

tike, ali manji broj natjecatelja nije utjecao na njihovu

kvalitetu, dapače, miočani su u čak tri generacije osvo-

jili sva tri prva mjesta! Redom, 1., 2. i 3. bijahu Ivan Jer-

čić (1.f), Karlo Delić (1.c) i Petar Vrkić (1.d), zatim Domagoj

Jelić (2.c), Matej Pavlović (2.b) i Marin Vilović (2.b) i potom

Petar Perković (4.b), Domjan Barić (4.a) i Antonio Šabić

(4.b), dok je Petar Kovačević (3.c) uhvatio 2. mjesto.

A iz astronomije je Stella Vješnica bila 1. u županiji!

Pogledajmo tko je sve zaslužio svoju zvijezdu na stazi

uspješnih rezultata s državnih natjecanja. 12. mjesto iz

informatike osvojio je Nikola Vojković (1.f), 8. za četvrti

razred Petar Perković (4.b), a pohvalu i 4. mjesto Leonard

Blažević (2.e).

Prošle su se godine iskazali biolozi: četvrtašu Tončiju

Ivaniševiću (4.d) pošlo je za rukom uloviti 4. mjesto, dok

su Hana Ahmetović (2.d) i Ena Škopelja (2.b) u kategoriji

samostalnog istraživačkog rada osvojile 3. mjesto.

Na državnom natjecanju iz matematike imali smo bar

po dva predstavnika iz svake generacije! 8. mjesto i po-

hvalu je zaslužio Ivan Jerčić (1.f), a samo jedno mjesto is-

pod Karlo Delić (1.c), dok je 17. u državi bio Dominik Man-

dić (1.d). 6. je u svojoj generaciji bila Ana Strikić (2.a), a 17.

Dorotea Protrka (2.f). Marin Ogorevc (3.d), Tin Barišin (3.f)

i Ana Bokšić (3.f) ugrabili su redom 12., 13. i 15. mjesto.

Maturanti Petar Perković (4.b) i Roko Kokan (4.a) osvojili

su 7. i 13. mjesto, a Petar je kući donio i pohvalu.

Rezultati iz fizike bili su i više nego odlični: Ivan Jeričić

(1.f) sa 100% riješenošću testa. Domagoj Jelić (2.c) je osvo-

jio visoko 8. mjesto, dok je Matej Pavlović (2.b) završio 2.!

Tri predstavnika debatnog kluba, Ela Vujasin (1.b), Dora

Vukorepa (3.c) i Tomislav Grgurev (4.e) zauzeli su 46., 34. i

27. mjesto, a Marin Ogorevc (3.d) je bio 13. iz logike. Mislav

Čagalj (4.c) je zauzeo 11. mjesto na natjecanju iz geografije.

Pravi su kemičari Petar Vrkić (1.d), 8., i Ivan Jerčić (1.f)

sa osvojenim 12. mjestom.

I za kraj, 3. mjesto iz astronomije osvojila je Stella

Vješnica (2.b).

4.c prikazao je kako izgleda noĆna mora u kojoj su proFesori glaVni akTeri grupna maska proFesora. djelo ruku proF. dunje koje je osVojilo i nagradu grada pajaci i panTomima nenadmaŠnog 4.b

6

Trem

a 24

- m

IOC

7

Trem

a 24

- m

IOC

Pišu: Anita Brajković, 4.e i Ema Marača, 4.b

Intervjuirali smo dvije profesorice koje su predavale

mnogim generacijama miočana A i B smjene, pa su tako

možda predavale i vašim/našim roditeljima, a neki bivši

učenici sada su im kolege. Uz godine radnog iskustva u

MIOC-u koje su brzo proletjele vežu ih samo lijepa sje-

ćanja i, iako su im ovo bile posljednje, još uvijek imaju

elana za rad s našim učenicima za koje imaju samo riječi

hvale.

Koju ste školu i fakultet pohađale? Ispričajte nam anegdotu, dvije iz tog razdoblja vaših života.— Prof. Raos: Pohađala sam gimnaziju Natko Nodilo, to

je bila klasična gimnazija, realni smjer, nju su naslijedile

I. i II. gimnazija. Kako sam dijete sa sela, nisam mogla

birati. Tu su me upisali. Na selu smo imali učitelja, učili

smo tako lijepo i neobavezno. Tko je znao pet riječi iz

engleskog, dobio bi pet. A ta me petica koštala jaaaako

puno, najteži predmet mi je bio engleski. Zahvaljujem

profesorici Dadić koja me kao maturanticu nije poslala

na popravni i tako sam to fino završila. Profesor iz tje-

lesnog izdvojio je nas četiri da možemo studirati tjelesni

odgoj pa smo išle na Visoku školu za fizičku kulturu u

Zagrebu. Studentski život je najljepše razdoblje živo-

ta, tako da znate da vas najljepše tek čeka. Poslije sam

upisala postdiplomski. Uuu bilo je tu pričica svakakvih,

npr. kad smo na skijanju jedna kolegica iz Splita i ja za-

spale dok su nas tražili po hotelu. Profesor mi je rekao:

“A Slavena, Slavena, platit ćeš. Moraš platiti barem pa-

lačinke!”. Ipak je profesor počastio mene.

— Prof. Hrženjak: Rođena sam u Zagrebu, gdje sam za-

vršila osnovnu školu, gimnaziju (s nepunih 18 godina)

te Fakultet političkih znanosti. Na istom sam fakultetu

1990. godine i magistrirala. Kako je to sve bilo jako dav-

no, ne sjećam se nekih anegdota, ali se sjećam da smo

se prijateljica i ja dopisivale s dva momka iz suprotne

smjene tako što smo ostavljale pisma ispod klupe. Tada

još nije bilo interneta pa nam je ova komunikacija bila

jako zabavna. Nikad im nismo otkrile identitet i nikad se

nismo upoznali.

DVIJE DAME MIOC-A

Zašto ste izabrale studirati i predavati ove nastavne predmete? — Prof. Raos: Ponajviše jer me moj profesor usmjerio,

mada sam htjela studirati političke nauke. Sva sreća da

nisam išla u tom smjeru jer bi mi trebalo znanje stranih

jezika, koje očito nisam posjedovala.

— Prof. Hrženjak: Nisam ja izabrala baš ove predmete, nego

su oni izabrali mene. Naime, kako sam bila odlična uče-

nica i studentica, prava štreberica, namjeravala sam osta-

ti na fakultetu i baviti se znanstvenim radom, no nakon

udaje odselila sam u Split (ah ljubav!) i stjecajem okolnosti

zaposlila se u školi gdje sam u toku svog dugogodišnjeg

staža predavala čitav niz društvenih predmeta.

Sjećate li se svog prvog radnog dana?— Prof Raos: To je bilo u Zagrebu, mijenjala sam jednog ko-

legu koji je otišao na bolovanje i to jedan dan. Tako da je

prvi zavedeni i službeni radni dan bio u Splitu u Trgovačkoj

školi. Kad sam došla, jedna me profesorica htjela izbaciti iz

zbornice govoreći da je djeci zabranjen ulazak u zbornicu.

— Prof. Hrženjak: Naravno, bilo je to u gimnaziji Natko

Nodilo i umirala sam od straha. Imala sam 23 godine, a

u zbornici su uglavnom bili stari p rofesori ( ili se meni

tako činilo) pa sam se prema njima odnosila s poštova-

njem, a učenici su mi se činili bliži nego kolege.

Koliko dugo radite ovaj posao? — Prof. Raos: Predajem 38 godina, u MIOC-u sam od

1986.godine, u Tehničkoj školi sam radila deset godina.

— Prof. Hrženjak: Predajem već 40 godina, u MIOC-u od

njegovog osnutka, a osim u već spomenutoj gimnaziji

Natko Nodilo, predavala sam i u Brodograđevnom škol-

skom centru, u Građevinskoj i Kemijskoj školi te na Fi-

lozofskom fakultetu u Splitu.

Koje vas uspomene vežu uz našu školu?— Prof. Raos: U MIOC-u mi je bilo posebno lijepo, djeca su

stvarno super, izvanredni sportaši. Najgore je to što nije

bilo mjesta za raditi. U svom radnom vijeku od 23 godine

nisam imala uvjete za rad. Imala sam automobil za kabi-

net, uvijek je bio pun lopti, opreme i sličnih rekvizita.

— Prof. Hrženjak: Iako uskoro odlazim u mirovinu, ni-

sam se umorila. Rad s učenicima uvijek mi je bio ra-

dost i inspiracija i nikad mi nije bilo teško ostati izvan

radnog vremena s onima koji žele naučiti više i razvi-

jati svoje osobnosti i komunikacijske vještine. Upravo

mi je taj dodatni rad sa grupom mladih logičara i De-

batnim klubom donio najviše profesionalnog i osobnog

zadovoljstva. Najljepše uspomene vežem uz boravke na

Debatnim kampovima gdje su ljetovali najbolji debatni

klubovi iz Hrvatske i uz druženje učili o debati.

U kakvom će vam sjećanju ostati MIOC?— Prof. Raos: Jako lijepom, tako da uvijek idem s profeso-

rima na izlet kad se organizira. Bila sam i ove godine u Al-

baniji i bilo je odlično. Čak sam maturantima prigovorila

što me nisu zvali sada na ekskurziju, vrlo rado bih išla.

— Prof. Hrženjak: MIOC je bio moj život. Imala sam veli-

ku sreću da sam radila u zdravom okruženju, s divnim

kolegama i izvanrednim učenicima od kojih su mnogi

postali uspješni i poznati na različitim područjima rada i

stvaralaštva. Jako sam ponosna na svoje učenike kao i na

ugled koji naša škola uživa u hrvatskoj javnosti.

Kako se razlikuju prijašnje generacije učenika od ovih danas? — Prof. Raos: Generacije su bile bolje. Puno izdržljivije,

mogle su više fizički raditi, a i ja sam bila stroža jer sam

tako na studiju učila. Zadnje dvije, tri godine gledala

sam na vas učenike kao na djecu, pazila da vam se nešto

ne dogodi. No, činjenica je da su učenici prije bili i puno

brži i da su rezultati bili bolji. Danas bi mladi ljudi trebali

više fizički raditi, trčati, jer je to puno zdravije. Ovim

tempom će ljudi početi četveronoške hodati.

— Prof. Hrženjak: Ne previše. Naša škola spada u elitne (ne

u lošem smislu), a to znači da su ovdje dolazili sposob-

ni i talentirani učenici koji žele uspjeti vlastitim radom.

Većina ima i radne navike i kućni odgoj, a što se tiče dis-

cipline, smatram da, ukoliko je učenicima zanimljivo na

satu, onda nema niti problema s disciplinom.

Koliko ste zadovoljni vještinama koje su iskazali naši učenici u vašim predmetima?— Prof. Raos: Naši učenici su osvajali prva mjesta u svim

disciplinama, a naša je škola pet, šest godina bila prva u

natjecanju svih splitskih škola. Bili bismo i državni pr-

vaci da je jedan učenik došao na natjecanje. Naime, kako

učenik nije došao na natjecanje izgubili smo 30 bodova.

— Prof. Hrženjak: Nadam se da su kroz nastavu logike

izoštrili svoje sposobnosti mišljenja i zaključivanja te

da su usvojili argumentirani način raspravljanja sa su-

govornicima. Također vjerujem da su učeći sociologiju

postali senzibilniji za društvene probleme i razvili tole-

ranciju prema različitostima.

Sjećate li se kakve anegdote ili nekog posebnog učenika?— Prof. Raos: Najzanimljivije je bilo s učenicima kad bi

kuglu bacali, to je bilo veselo.

— Prof. Hrženjak: Sjećam se mnogih učenika no ne bih

htjela nekog posebno izdvajati. Gotovo polovica današ-

nje zbornice su moji bivši učenici, a sada su mi kolege.

proF. raos

8

Trem

a 24

- m

IOC

9

Trem

a 24

- m

IOC

Imam zabilježene đačke “bisere” iz kontrolnih radova,

no o tome drugom prilikom. Rado se nasmijem na satu i

volim duhovite učenike.

Podijelite s nama uspjehe s natjecanja. — Prof. Raos: Najviše je bila zastupljena atletika i tu su

ostvareni izvrsni rezultati.

— Prof. Hrženjak: Na Županijskim natjecanjima iz logike i

debate je naša škola godinama neprikosnoveno prva. Na

državnoj razini smo iz logike osvojili prvo, drugo i treće

mjesto više puta, a u debati smo također imali uspjeha i

osvajali prva mjesta ili ulazili u finalna natjecanja. Tako-

đer smo sudjelovali u TV-emisiji “Ni da ni ne” na HRT-u.

Profesorice Hrženjak, kada ste osnovali debatni klub? Hoće li on djelovati i nakon što Vi odete u mirovinu?— Prof. Hrženjak: Debatni klub postoji koliko i debata u

Hrvatskoj, dakle od 1994. godine i nažalost jedini je u Spli-

tu. Voljela bih da se mojim odlaskom u mirovinu ne ugasi.

Kao voditeljica Županijskog aktiva za sociologiju i politiku

i gospodarstvo nastojala sam uključiti i druge profesore iz

naše županije u Debatu, za sada bez većeg odaziva.

Koji su vaši hobiji? Profesorice Raos, kako provodite vrijeme u mirovini?— Prof. Raos: Kad sam slušala umirovljenike da nemaju

vremena u mirovini, nisam vjerovala, ali sad mogu reći

da je to živa istina. Dosta vremena provodim s obitelji, u

poljoprivredi i u humanitarnom radu. Kad sam čula da

ministar Jovanović produžuje mirovinu na 67 godina,

rekla sam da me sad moraju vratiti!

— Prof. Hrženjak: Puno čitam, od beletristike do stručne

literature i dnevne štampe.Volim putovati koliko mi to

slobodno vrijeme i financijske mogućnosti dopuštaju.

Proputovala sam velik dio svijeta i obišla sve značajnije

muzeje i galerije.

Najdraže književno djelo/glazba?— Prof. Raos: Zadnje što sam pročitala je roman Nevjerni-

ci, svidio mi se. Volim zabavnu glazbu, ali i klasičnu. Prije

sam posebno voljela Indexe, a drag mi je i Thompson.

— Prof. Hrženjak: Volim ruske i engleske klasike, ali i do-

maće književnike od Krleže, Ujevića, Matoša do najno-

vijih imena. Najdraža mi je uvijek knjiga koju sam za-

dnju pročitala, a to je u ovom slučaju knjiga kanadske

književnice dobitnice Nobelove nagrade za književnost

Alice Munrow: Služba, družba, prošnja, ljubav, brak.

Veliki sam ljubitelj opere, a najradije slušam Verdija i

Mozarta. Volim i dobar rock.

Poruka za kraj. — Prof. Raos: Nikakvi preparati protiv celulita, samo

puno trčanja, puno šetnje, puno vježbe, pogotovo onih

koje sam vas učila! Vidjet ćete koliko će vam koristiti. Ja

sad malo vježbam i već osjećam kralježnicu. Znači puno,

puno vježbati, barem 15 min dnevno. Nastojite uvijek

ići pravim putem, ja bih rekla putem Božjim. Želim vam

ono najbolje i da se klonite onog zla, droge naročito, da

se oslobodite cigareta i računala. Trebate se čuvati onih

koji zavode na krivi put.

— Prof. Hrženjak: Ulažite u sebe. Učite radi znanja, a ne

radi ocjene. Radite na sebi i usavršavajte se i izvan ško-

le. Učite strane jezike, vježbajte komunikacijske vještine,

aktivno se družite s prijateljima, vodite brigu o vlastitom

zdravlju, putujte kada vam se ukaže prilika, naučite slu-

šati jedni druge… Znanje je vaša ulaznica za budućnost.

ILI-ILIKava ili čaj?

prof. Raos: Kava

prof. Hrženjak: Čaj

Šetnja ili kino?

prof. Raos i prof. Hrženjak: Šetnja

Film ili serija?

prof. Raos: Ako je dobra serija, onda može i to,

ali inače podjednako.

prof. Hrženjak: Film

Psi ili mačke?

prof. Raos: Psi, bretonci su mi najdraži.

prof. Hrženjak: Sve životinje.

Sunce ili kiša?

prof. Raos: Volim kišu, iako nemam ništa protiv

toplog i finog vremena.

prof. Hrženjak: Sunce… i ljeto… i more

Bicikl ili automobil?

prof. Raos: Automobil u svakom slučaju,

položila sam još 1975.

prof. Hrženjak: Automobil

Kazalište ili kino?

prof. Raos i prof. Hrženjak: Kazalište

Nogomet ili plivanje?

prof. Raos: Za gledanje - nogomet,

a osobno - plivanje.

prof. Hrženjak: Plivanje mi je najdraži sport.

Ljeto ili zima?

prof. Raos: Podjednako, jedino ne volim

prevelike vrućine.

prof. Hrženjak: Naravno ljeto.

proF. HrŽenjak

10

Trem

a 24

- m

IOC

11

Trem

a 24

- m

IOC

Piše: Lucija Jurić, 4.b

Vaš problem je riješen! Sve što vam treba je fotoaparat ili

mobitel s dobrom kamerom. Za sve ostalo samo slijedite

naše upute:

1. Odlučite koji ćete dan i koji školski sat izvesti ope-

raciju.

2. Saznajte u kojoj se učionici nalazi razred iz kojeg bi-

rate hostmena/hostesu (savjet: pomoć potražite u

voditeljice ili uđite u zbornicu na drugi način kako

biste pogledali raspored).

3. Kad uđete u traženu učionicu, profesoru/ici koji

tom razredu drži sat ispričajte o čemu se radi.

4. Konzultirajte se s tim profesorom/icom koju ćete

priču “prodati” trećašima (zašto se moraju fotogra-

firati). Mi smo im rekli da se moraju slikati za Tremu

(BUAHAHA). Budite uvjerljivi!

5. Posložite ih tako da se svi dobro vide kako bi vam

poslije bilo lakše izabrati (ako netko iz tog razreda

nije u školi, potražite ga neki drugi dan ili na Face-

booku, iako je uživo uvijek bolje).

6. Fotografirajte ih nekoliko puta, ako treba i iz više

kutova.

7. Fotografije stavite na Facebook u razredni inbox ili

grupu pa svi zajedno odlučite koje će dvije osobe biti

“počašćene”.

MATURANTI, IMATE PROBLEMA

S IZBOROM HOSTMENA/HOSTESE?

v

Piše: Mia Britvić, 4.e

Velik broj miočana nakon srednjoškolskog obrazovanja

odlučuje nastaviti svoje obrazovanje u jednima od naj-

cjenjenijih znanstvenih područja - medicini i farmaciji.

Nekoliko studenata odlučilo se okupiti i napraviti web

stranicu kojoj je svrha razmjena informacija i materija-

la korisnih za studiranje. Predstavljamo vam Perpetuum

Lab kroz razgovor s Marinom Viđakom, aktivnim članom

foruma i studentom Medicinskog fakulteta u Splitu.

Kada ste započeli s radom? Rad na Perpetuum Labu počeo je još 2007.godine kada

smo zakupili domenu perpetuum-lab.com kako bismo

mogli podijeliti skriptu iz organske kemije s drugim

studentima. Tada Facebook nije još bio razvijen u ovom

obliku, web prostor je bio skup, a e-mail inboxi prema-

leni kako bi se takve stvari dijelile. Upravo zato smo za-

kupili manji web prostor i na njega uploadali skriptu iz

organske kemije.

Koja je bila misao vodilja započetog foruma?Interes za skriptu bio je velik pa smo nakon nekoliko

mjeseci odlučili da možemo postaviti i forum na kojem

bi kolege, osim skripti, mogle dijeliti i druge materijale

i iskustva s fakulteta.

Kome je namijenjen forum?Forum je namijenjen svim studentima medicine i srodnih

fakulteta (farmacija, PMF, biotehnologije) i svim liječni-

cima i ostalima s interesima vezanim uz ljudsko tijelo.

Kako forum pomaže sadašnjim studentima i na koji način forum može pomoći budućim studentima medicine/farmacije?

Što skriva ovaj laboratorij…

Forum je postao popularan s porastom dostupnih ma-

terijala za download. S vremenom smo sakupili deset-

ke gigabajta skripti, prezentacija, handouta, pitanja sa

ispita, a kolege su razmijenile iskustva u preko 130 000

poruka. Za sada je forum zanimljivim i vrijednim regi-

stracije pronašlo oko 18 000 ljudi. Ljudima pomaže kada

im netko unaprijed kaže što ih očekuje na maturi, prije-

mnom ispitu ili ispitima na fakultetu.

Jesu li profesori svjesni vašeg djelovanja? Naravno, neki su i registrirani, dijele i oni studentima

neke naše materijale. Na splitskom fakultetu situacija je

nešto drugačija pa profesori još uvijek nisu posve upo-

znati i kaskaju za trendovima.

Kakva je bila reakcija profesora na pokretanje foruma?U početku dosta negativna, bunili su se na to što se dijele

pitanja koja su bila na ispitima, no ubrzo su shvatili da

studenti svejedno dijele pitanja, u digitalnom obliku ili

ih kopiraju i prenose s generacije na generaciju To što

smo mi to ponudili svima i u digitalnom obliku samo je

učinilo proces vidljivijim, nikako dostupnijim. Sad su

reakcije malo bolje.

Savjet za buduće studente medicine?Informirajte se, pitajte, povlačite ljude za rukav, istra-

žujte. Što god upisali, medicinu, farmaciju, PMF, naj-

važnije je znati što vas čeka i kako se pripremati za ispit.

Uvelike olakšava studij. Medicina je težak studij, na to se

pripremite, to morate voljeti i biti spremni raditi. Kao i

u svemu, ljubav i interes su presudni.

12

Trem

a 24

- m

IOC

13

Trem

a 24

- m

IOC

FoTograFija: Hana aHmeToViĆ

Stipendije iznose od $2,000 do $5,000, preduvjet je iz-

vrsno poznavanje engleskog jezika i izvrsnost ocjena.

Ako biste više željeli studirati u nekom priobalnom

gradu gdje je lijepa klima onda su za vas stipendije koje

nudi Hawaii Pacific University. Stipendije ovog fakulte-

ta vrijede za razne studijske programe, a grad u kojem

se nalazi fakultet će vas sigurno osvojiti na prvi pogled.

Zanima vas područje društvenih znanosti, avanturi-

stičkog ste duha i želite studirati po mogućnosti na ne-

kom neobičnom mjestu, onda je za vas ADA stipendija.

Zašto ne otići u Aziju? ADA je Azerbajdžanska diplo-

matska akademija i dodjeljuje izvjestan broj stipendija

za područje društvenih znanosti.

Važna napomena vezana uz prijavu na stipendiju je

ta da se veoma cijene vannastavne aktivnost i bavljenje

sportom. Tako da, ako već niste tenisač koji u slobodno

vrijeme volontira u domu za starije osobe, još nije kasno

početi. Malo sporta ne može štetiti, zar ne?

Uz navedene postoji još popriličan broj otvorenih

natječaja za stipendije koje možete naći na internetskoj

stranici www.stipendije.com. Bilo da želite studirati

unutar ili izvan RH, stipendije ne mogu odmoći, a mož-

da vam baš neke od ovih mogu pomoći ostvariti vaše

snove.

Piše: Viktoria Teklić, 3.d

U današnje vrijeme sve više mladih želi studirati izvan

rodnog mjesta. Puno je fakulteta i sve je dohvatljivi san o

studiju nekih struka koje nisu bile poznate do nedavno.

No i ako želite ostati “kod kuće” sigurno ste bar jedan

put razmišljali o stipendiji.

Postoji niz državnih stipendija koje stipendiraju izvr-

snost učenika, no postoje i udruge, društva i organiza-

cije koje također potiču izvrsnost i dodjeljuju stipendije.

U Hrvatskoj postoji Humanitarna organizacija DORA

kojoj je osnovni program stipendiranje učenika i stude-

nata. Program stipendiranja pokrenut je 1993. godine,

a do danas je dodijeljeno preko 1800 stipendija."Dorin

most dobrote" je program stipendiranja studenata i

srednjoškolaca koji omogućuje završetak studija onim

studentima koji pokazuju iznimne rezultate, ne samo

u učenju, već i ponašanju, društvenim aktivnostima

i slično. Prijaviti se mogu svi izvrsni učenici (prosjek

iznad 4,00) te učenici koji su iznimno nadareni i/ili

imaju neke posebne sposobnosti.

Ako se niste pronašli u prijašnjem opisu, možda vam

se svidi Zaklada Adris. Zaklada Adris dodjeljuje stipendije

u dva različita programa. U programu ZNANJE I OTKIĆA

učenici i studenti mogu dobiti stipendije na osnovu:

• izvrsnosti - učenici i studenti s natprosječnim ocjena-

NEPREGLEDNI IZVOR STIPENDIJAVelik broj učenika nije upoznat s postojanjem i ponudama stipendija što dovodi do “propadanja stipendija”

ma koji su sudjelovali u znanstvenim i istraživačkim

projektima, osvajali nagrade na natjecanjima i sl.

• materijalnog stanja učenika i studenata

• izvornosti i značenju nekog vlastitog projekta/pro-

grama za hrvatsku znanost i njezino promicanje u

svijetu.

U programu STVARALAŠTVA stipendiraju se učenici/

studenti koji su ostvarili iznimna umjetnička dostignuća.

Ako ste razmišljali o studiranju izvan granica Lijepe

Naše onda ste sigurno čuli i za Dream Foundation. Ova

organizacija nudi stipendije svojim studentima, a po-

maže i u pronalasku radnog mjesta za vrijeme studija.

Kako bi bili kandidat za ovu stipendiju, morate biti izvr-

stan učenik i nužno je poznavati (bar) jedan strani jezik

uz engleski. Ova udruga omogućava odlične uvjete stu-

diranja te mogućnost razmjene studenata. Prvu godinu

studirate u Nizozemskoj a dalje, tko zna? Brazil, Argen-

tina ili možda Japan.

Ako vam je velika životna želja studirati u SAD-u

onda su za vas stipendije Murray State Universityja.

Ovaj fakultet nalazi se u gradu Murray u saveznoj državi

Kentucky. Nude međunarodnim studentima stipendije

za oko 120 različitih preddiplomskih i diplomskih stu-

dijskih programa. Studijski programi vrlo su raznoliki.

14

Trem

a 24

- m

IOC

15

Trem

a 24

- m

IOC

Piše: Ema Marača, 4.b

Prema Francisu Baconu putovanja su dio obrazovanja

mladih ljudi. Nažalost, još uvijek prevladava mišljenje

da putovanja zahtijevaju velike sume novca, stoga mno-

gi odbacuju i samu ideju putovanja (ipak smo u krizi!).

S takvim negativnim stavom lako se zaboravi da živimo

u 21. stoljeću i da je svijet povezaniji nego ikada prije.

Na internetu se “skriva” stranica koja vas može odvesti

gdje god poželite.

Kao korisnik couchsurfinga (iliti couchsurfer) mo-

žete naći smještaj u mjestu koje želite posjetiti u domu

drugog člana couchsurfing zajednice. Smještaj je be-

splatan. Oni koji traže smještaj moraju se samo pobri-

nuti za prijevoz do destinacije (I natrag. Ili naprijed! :D).

Običaj je donijeti poklon ljudima na čijem kauču “sur-

faš” kao i sudjelovati u kućanskim poslovima.

Ono što je pokrenulo couchsurfing val leži u jednoj

drugoj ulozi koju možete obnašati povodom reigstracije.

Host/domaćin je osoba koja nudi smještaj surferu/gostu

u svojem domu. Možete se povezati s couchsurferima

koji žive (ili se zateknu) u vašoj blizini tako da organi-

zirate druženja (activities), a sa ostalima preko grupa

dostupnih na stranici. Članovi koji su potvrdili da di-

jele ideju i vrijednosti couchsurfinga te se žele dodatno

angažirati, mogu sami sebe predložiti za couchsurfing

ambasadora. Status ambasadora označen je naranča-

stom zastavom na profilu.

OD KAUČA DO KAUČA Putovanje na valovima couchsurfer zajednice

Stranica je objavljena 2004.godine, a njezin idejni za-

četnik je Casey Fenton. Danas okuplja nekoliko milijuna

avanturista diljem svijeta, ali nije za svakoga. Prva stvar

koja čini tu stranicu primamljivom većini ljudi je no-

vac – točnije njegova ušteda. Površnom promatraču bi

se moglo učiniti da je to primarni razlog popularnosti te

stranice. Koliko god to klišeizirano zvučalo, couchsur-

fing donosi puno, puno više od uštede novca. Doživljaj

zemlje iz potpuno drugačije perspektive. Upoznavanje

lokalnog načina života, posjet mjestima koja nisu zapi-

sana u vodičima, a na koja te može uputiti tvoj domaćin.

Ipak, ono najvrjednije što vam couchsurfing može do-

nijeti je sklapanje prijateljstava s ljudima iz drugih ze-

malja, te onima sličnih pogleda na svijet.

S druge strane, ovakav koncept putovanja zahtijeva

i neke žrtve. Kao surfer morate biti svjesni da vaše pre-

noćište ne mora biti ni adekvatno ni komforno. Ako ne

plaćate za svoj smještaj, ne možete se ni žaliti na njega

(iliti: poklonjenom konju se ne gleda u zube). Nedostatak

privatnosti je nešto što iskuse obje strane, i host i surfer.

Iako privremen član kućanstva, surfer bi trebao poštovati

kućanska pravila i red. Kulturološke razlike mogu stva-

rati neprilike kod svakog načina putovanja, ali kod “sur-

fanja” je još važnije biti upoznat s običajima zajednice.

Može se dogoditi i da vam nitko ne pristane dati smještaj

ili da se hostu poremete planovi te na kraju izvisite.

Treba imaTi hrabrosTi upusTiTi se u nešTo ovakvo,

dobre volje i razumijevanja za ljude s kojima ćeTe se

susresTi na svom puTu.

16

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

17

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

Novac je glavni argument za couchsurfing, glavni ar-

gument protiv je sigurnost. Surfer prihvaća mjesto za

počinak (kauč, krevet, sobu, madrac, ležaljku) za koji

mu nitko ne može jamčiti da je sigurniji (ili čak udobniji)

od drvene klupe u lokalnom parku osim nepoznatog čo-

vjeka u čijem domu se nalazi komad namještaja na koje-

mu će otpočinuti. Analogno tomu host u stan prihvaća

potpunog neznanca s kojim je razmijenio par e-mailova

ili inboxa ili čega već (što, ako imate imalo soli u glavi ili

ako ste ikada gledali Catfish, znate da nikako nije do-

voljno za objektivnu procjenu). Zato je na profilu (koji

vam sam po sebi može dati sliku o korisniku – doslov-

no) svakog hosta i svakog surfera omogućeno komenti-

ranje i ocjenjivanje člana u svrhu boljeg predstavljanja

člana ostatku zajednice. Komentari su neizbrisivi (što je

loše jer ne možete maknuti lažnu lošu recenziju, a opet

dobro jer one loše a istinite nisu cenzurirane). To može

pomoći u procjeni osobe, ali ne mijenja ulog koji riski-

raju couchsurferi, bilo da su gosti ili domaćini. Nekada

se loša iskustva svedu samo na neudoban kauč ili surfere

koji vam poharaju frižider prije odlaska bez pitanja.

Osim sigurnosti, zamjerka couchsurfingu je i činje-

nica da je 2011. godine iz neprofitne organizacije koja je

djelovala pomoću donacija svojih članova postala pro-

fitna organizacija, te cenzura – brisanje profila ambasa-

dora iz Berlina i Chicaga koji su kritizirali promjene na

stranici. Nezadovoljnici su se okrenuli europskoj nepro-

fitnoj stranici BeWelcome.

Sve u svemu, couchsurfing nije za svakoga. Treba ima-

ti hrabrosti upustiti se u nešto ovakvo, dobre volje i razu-

mijevanja za ljude s kojima ćete se susresti na svom putu.

U nastavku slijedi intervju s bivšim učenikom naše škole

i iskusnim couchsurferom, Igorom Tomićem.

Kada i kako si saznao za couchsurfing?Za couchsurfing sam prvi put saznao davno, još u dru-

gom razredu MIOC-a kada smo prijatelji i ja vidjeli na

internetu članak na tu temu. Tada sam napravio account

na couchsurfingu, koji je ostao u stanju mirovanja par

godina dok nije iskočio iz zaborava.

Kako si se odlučio na ovakvu vrstu putovanja? Što te privuklo couchsurfingu?Moram napomenuti da su temelj svim mojim putovanjima

bila ona sa Časnom Darijom za vrijeme školovanja u MI-

OC-u na kojima sam stekao iskustvo za daljnja samostal-

na putovanja. Na tim putovanjima spavalo se kod obitelji

u privatnom smještaju. Oduvijek sam volio slobodniji tip

putovanja, gdje te nitko ne ograničava, ona ne klasično

turistička. Couchsurfingu me privuklo to što on, osim

besplatnog smještaja, omogućava da uz pomoć domaćina

upoznaš ljude i način života u mjestu gdje se nalaziš. Puto-

vanje za mene nije samo razgledavanje znamenitosti nekog

mjesta. Osjećaš se kao kod kuće kad te domaćin dočeka na

kolodvoru ili gdje već, sprema ti hranu, upozna sa svojom

ekipom, vodi po gradu i navečer u izlazak.

Što je sve potrebno za takvo putovanje? Putuješ li sam ili u društvu?Sve što je potrebno za takvo putovanje je puno dobre vo-

lje. Couchsurfing je prepun pozitivnih ljudi koji će pomo-

ći da se u bilo kojem kutku zemaljske kugle osjećate kao

kod kuće. Naravno, treba imati i povjerenja, ali s obzirom

da se na stranici vide reference, tj. iskustva drugih ljudi

kod navedenih domaćina, sve je poprilično sigurno. Naj-

češće putujem u društvu (2-4 ljudi je idealno), ali bilo je

situacija kada sam putovao sam, što isto ima svoje čari.

Kakva je couchsurfing zajednica? Kakvi su (općenito) bili ljudi kod kojih si boravio?U couchsurfing zajednici ima stvarno svakakvih ljudi.

Od Južnoafrikanke koja živi u Izraelu i koja je spavala u

šumi nekoliko mjeseci, do jednog od najbogatijih Jor-

danca. Jedino što im je svima zajedničko je da su nevje-

rojatno pozitivni i zabavni ljudi. Svi oni su mi omogućili

da se u njihovom kutku svijeta osjećam kao doma i sada

su moji doživotni prijatelji. Budite sigurni da tu nećete

pronaći dosadne ljude.

dovoljan pogled na “reference” vašeg potencijalnog do-

maćina ili pak gosta ako ste voljni ugostiti ljude koji do-

laze u Split. Ukoliko želite osjetiti atmosferu couchsur-

finga prije nego se zaputite na putovanje uvijek možete

nekoga tko dolazi u Split ugostiti ili makar provesti po

gradu, odvesti na pivo/pizzu, vani s društvom.

Koje bi couchsurfing iskustvo izdvojio kao najposebnije?Bilo je toliko iskustava da ne znam koje bih izdvojio. Od

boravka na Santoriniju kod barmena iz najboljeg hotela

koji je na parti pozvao Sean Parkera (suosnivača Face-

booka, koji doduše zbog predoziranja i nije učestvovao),

Huntera Richardsa (američkog redatelja) i njegovu

curu, englesku manekenku i voditeljicu na BBC-u koji

su nas pozvali kod sebe u Kaliforniju, do pretprošlog

ljeta kad smo dvanaest dana proveli kod couchsurfera

u palači i to do kraljeve palače u Ammanu (Jordan). Prvi

susjed bio nam je kralj Abdulah II. To putovanje trajalo

je mjesec dana. Obišli smo Jordan, Izrael i Palestinu. Da

sad krenem nabrajati sva iskustva i couchsurfere, tre-

balo bi nekoliko stranica, a teško je reći gdje je bilo bolje.

Za kraj, što poručuješ čitateljima?Potičem sve ljude na putovanja jer nismo stvoreni samo

da bismo išli u školu, na fakultet i na posao. Živi se samo

jednom, a iskustva, prijatelji i znanje koje ćete steći

putujući su neprocjenjivi! Nedostatak novca danas nije

izlika, jer vam uz puno dobre volje pare i ne trebaju. Za

početak svi napravite couchsufring profil i voljan sam

svima pomoći oko pronalaska jeftinih putnih karata i

smještaja.

Jesi li doživio kakva negativna iskustva? Što misliš o opasnostima couchsurfinga?Mislim da opasnosti uopće nema ukoliko se provjere

“reference”, tj. iskustva drugih couchsurfera s navede-

nim domaćinom/gostom, pogotovo ako putujete u gru-

pi. Od mojih 20-ak domaćina teško je izdvojiti koji je bio

bolji. Negativnih iskustava uopće nije bilo, bilo je samo

jedno zanimljivo iskustvo kod domaćina u Ateni 2011.

godine. Cijela kuća je bila prašnjava i opremljena sta-

rim namještajem, kao iz horor-filmova, a u sobi u kojoj

smo spavali bio je poster sotonističkog benda. Prvu noć

je bilo sve u redu, jer su tu bili prijatelji njegovog brata.

Drugu noć, kad smo ostali sami s njim, u dva sata ujutro

se iz njegove sobe čulo nekakvo klanjanje koje je zvučalo

otprilike ovako: “abzala arhaaa baaa, whaaa, wa-waa”.

Mi smo nakon početnog šoka stali u obrambene pozi-

cije. Prijatelj s elektrošokerom, prijateljica s pepper-

sprejom, a ja s nožem. To je trajalo, nekih sat vreme-

na, a ohrabrilo nas je kad smo promislili: “Što bi Vuco

učinio u ovoj situaciji?” Na kraju se pojavio na vratima

naše sobe (ne Vuco, nego taj lik), rekao: “Hi guys!” i od-

veo nas u svoju sobu da pogledamo video njegovih biv-

ših gostiju kako pjevaju nacionalne pjesme. Nakon one

navale adrenalina, to je bio najdosadniji sat vremena u

mom životu. Vratili smo se u svoju sobu, a on je nastavio

sa svojim klanjanjem ili čime već. Ujutro smo pobjegli,

uz opravdanje da nas prijatelj čeka.

Imaš li kakve savjete/mjere opreza za couchsurfer početnike?Svakako savjetujem svima da odmah odu na couchsur-

fing.org i naprave profil. Što se tiče opreza, sasvim je

FoTograFija: igor TomiĆ

FoTograFija: igor TomiĆ

18

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

19

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

Piše: Ema Marača, 4.b

Svjedoci smo krize. Nepravda, siromaštvo, dugovi,

spajanje kraja s krajem – na jedvite jade.

No ljudi i dalje nerijetko troše novce na stvari koje im

ne trebaju kako bi impresionirali ili izazvali zavist ljudi

do kojih im nije stalo. Ta čovjekova potreba za akumu-

lacijom predmeta proteže se kroz čitavu povijest, ali ni-

kada nije bila izraženija nego danas. Onda su se ćupovi

zlata otimali zajedno s kravama da bi se preživjelo. Da-

nas je općeprihvaćeno kupovati kupnje radi. Reklame

nas mame s televizijskih i računalnih ekrana, svaki pro-

izvod će nam, obećaju, poboljšati život, šoping-centri

su zamijenili gradske trgove. Shopping je postao sport i

zabava za cijelu obitelj.

Filozofija minimalizma suprotstavlja se tom servira-

nom doživljaju svijeta (kojeg, opet, uglavnom slijedi-

mo i ne propitkujemo). Kao jedan kontrakulturni alat

pomaže ljudima koji se njime koriste da budu sretniji,

zadovoljniji sami sobom i slobodniji. Minimalizam sreću

pronalazi u životu i doživljajima, ne u stvarima.

Minimalizam se definira kroz sam cilj – izbaciti iz

života sve ono što pojedincu oduzima vrijeme i pažnju

(i novac), a što ga ne čini istinski sretnim. To se, zbog

jednostavnosti i toga što ljudi u modernom društvu daju

prevelik značaj stvarima, uglavnom svodi na materijal-

no. Minimalizam potiče darovanje ili prodaju nepotreb-

nih predmeta, kao i puno razmišljanja i propitkivanja

prilikom kupnje novih. Novac daje određenu slobodu

i neovisnost, ali i sputava, u koju god krajnost otišao.

Višak novca znači više stvari, a premalo novca – dugove

(samo se sjetite studentskih zajmova u SAD-u).

Mnogi smatraju kako je minimalizam automatski

povezan sa asketskim stilom života, odricanjem, ko-

NOVAC POKREĆE SVIJET. NOVAC OKREĆE SVIJET.

NAGLAVAČKE.rištenjem starih, istrošenih predmeta (npr. odjeće i

obuće), odbacivanjem društvenih normi i samotnjač-

kim životom. Takav život je osobni izbor ljudi koji žive

na taj način, ne i dogma minimalizma. Čovjek nije rob

minimalizma, kao što ne bi trebao biti ni rob stvari. Ne

moraš mijenjati sebe da bi bio minimalist – samo trebaš

spoznati što ti je zaista bitno i pronaći način da to ostva-

riš ne razmišljajući o reakcijama okoline. Minimalizam

pruža slobodu.

Ne postoji maksimalan broj predmeta što ih osoba

smije posjedovati da bi bila minimalist (npr. manje od

sto ili pedeset osobnih predmeta). Ta je zabluda najbo-

lji primjer nerazumijevanja koncepta minimalizma (i

ironije) – težište se sa osobe i njezinog pogleda na svijet

prebacuje na broj stvari koje posjeduje! Materijalno je

opet u prvom planu, a to je upravo ono protiv čega se

minimalizam bori. Doduše, mnogi minimalisti na svo-

jim blogovima znaju objavljivati popise svih stvari koje

posjeduju (npr. Colin Wright), no to uglavnom rade

kako bi šokirali čitatelje.

Nema priručnika sa detaljnim uputama o tome kako

postati minimalist. Čvrsta pravila bi mogla dovesti do

doslovnog shvaćanja minimalizma. Ne zaboravite, on

zahtijeva da ga prilagodite sebi i svojim željama! Ako

ne znate odakle početi, evo vam par linkova do blogo-

va koje vode minimalisti. Ono što je većini zajedničko

je filozofija koju dijele. Svi su oni veoma različiti i žive

određeni stupanj minimalizma prilagođen njihovim

životnim potrebama. Neki od njih su obiteljski ljudi s

mnogo djece, poslovni ljudi, samci, parovi, i, naravno,

svjetski putnici puni energije koji se ne planiraju skrasiti

tako skoro!

Piše: Anđela Guja, 3.f

Zamislite da uzimate lijek protiv bolova u trbuhu, no da

je, u biti, riječ samo o običnoj dražeji. Bez obzira na či-

njenicu da dražeja ne sadrži analgetike, bol u nekim slu-

čajevima nestaje. Koji je razlog nestanka boli? Ono što je

na vas djelovalo zove se placebo efekt. Taj efekt ukazuje

ljudima na iznimno eksploatiranu tezu koja glasi da je

vjera u nešto vrlo moćan lijek.

“Ja mogu sve što hoću!” ili “Moj život je odličan!”

krilatice su koje bi danas trebale spasiti sve rastrojene i

labilne osobe. Te, kao i mnoge druge slične izjave, ljudi

pronalaze u knjigama o samopomoći koje su dostupne

na svakome uglu. Možeš ih naći u gradskim knjižnica-

ma, marketima, supermarketima, kioscima, dobar su

izvor zarade velikih kompanija i samoprozvanih pisaca.

Neke od najpoznatijih knjiga o samopomoći su: “Sa-

mopomoć” Emanuela Smilesa, “Kako steći prijatelje i

naklonost ljudi” Dalea Carnegieja, “Duhovna rješenja”

Deepaka Chopre, “Dvadeset koraka prema naprijed”

Jorgea Bucaya.

Sve te knjige nisu utemeljene na znanstvenim či-

njenicama i dokazima, već na pričama i svjedočenjima

raznih ljudi. Stanje psihičke stabilnosti tih ljudi nama

čitateljima, naime, nije poznato. Pozitivne izjave mogu

na različite načine djelovati ili ne na različite tipove.

U knjizi Joanne Wood “Pozitivne izjave o sebi: moć za

neke, opasnost za druge” detaljno je objašnjeno da lju-

dima koji imaju visoku razinu samopouzdanja, peri-

odično ponavljanje pozitivne izjave kao što je “Ja sam

osoba koju većina ljudi može voljeti” podiže samopouz-

danje, dok s druge strane takve izjave mogu osobe bez

samopouzdanja dovesti do ludila i dodatno naštetiti nji-

hovom psihičkom stanju.

Hm… Ono što je meni najzanimljivije od svega je či-

njenica da svi štovatelji ovakvih knjiga zanemaruju po-

MOŽEŠ / NE MOŽEŠ SVE ŠTO HOĆEŠ

stojanje prepreka i prirodnih mogućnosti ili nemoguć-

nosti, npr. postojanje malih i velikih, mršavih i debelih,

glupih i pametnih, siromašnih i bogatih, onih aktivnih i

onih pasivnih ljudi. Svi zaboravljaju na društveno dje-

lovanje koji je neostvarivo bez uzimanja u obzir tuđih

interesa i ciljeva kao i normi ili pravila nametnutih od

strane društva.

Tako primjerice debeli čovjek neće s lakoćom posta-

ti svjetski poznati maneken jer ne zadovoljava uvjete.

Potrebno je osvijestiti njegovo stanje. Znači, potrebno

je smršavjeti i vježbati. No debeli čovjek neće smršavje-

ti sam od sebe ili pak od rečenice “Ja sam mršav i zgo-

dan!” Potrebna je želja koja će omogućiti preobrazbu.

Isto tako, društvo neće promijeniti sebe, svoj sustav i

nametnute zakone kako bi debeli čovjek postao ono što

želi, već se taj čovjek kao pojedinac mora prilagoditi za-

konima i društvu. Dakle, samo vlastito djelovanje pra-

ćeno društvenim može dovesti do ostvarivanja nekog

cilja.

Rečenice upućene samome sebi ispred zrcala, izvu-

čene iz konteksta knjiga o samopomoći, neće magično

promijeniti trenutačnu realnost u kojoj se nalaziš. Te

iste rečenice uputi društvu i svome djelovanju. Htijenje

je psihološki prirodno stanje. Kako bi se htijenje pre-

tvorilo u mogućnost potrebno je stvaranje određenih

karakteristika koje pospješuju ostvarivanje zacrtanog

koje nastaje kroz više faza. Prvo, htijenje prelazi u mi-

sao o htijenju, misao o htijenju u želju, želja u djelo pa

tek onda djela otvaraju vrata mogućnostima ostvari-

vanja cilja. Drugim riječima, za ono što hoćeš, moraš

se neizmjerno boriti, a ne biti pasivan u svijetu koji te

okružuje. Čak i kada te karakterizira aktivnost, zakoni

tvoje društvene stvarnosti mogu te spriječiti u ostva-

renju želje.

21

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

20

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

PROGRAM SVIH PROGRAMA ZA TOP FORMUInsanity je sve popularniji kućni program za vježbanje poznatog fitness trenera Shaun T-a.

Piše: Lucija Šalinović, 4.c

Ovaj program obećava naizgled nemoguće, da ćete na-

kon 60-ak dana ući u najbolju formu. Iako sumnjajući u

to obećanje, odlučila sam isprobati program.

Insanity se sastoji od sljedećih vježbi:

1. Fit Test

2. Plyometric Cardio circuit

3. Cardio Power & Resistance

4. Cardio Recovery & Max Recovery

(piše recovery (oporavak), ali ne dajte se zavarati)

5. Pure Cardio & Abs

6. Cardio Abs

7. Core Cardio & Balance

8. Max Interval Circuit

9. Max Interval Plyo

10. Max Cardio Conditioning & Abs.

Fit Test, kako mu i samo ime kaže, testira tvoju kondi-

ciju i snagu. Zahtjeva da napraviš koliko god možeš po-

kreta jedne vježbe unutar jedne minute ( npr. sklekovi,

skokovi, čučnjevi…). Po mom mišljenju on postoji samo

da bi se motiviralo vježbača da ne odustane. Uvidjevši

koliko sam napredovala u samo dva tjedna, uporno sam

nastavljala. Preživjevši Fit Test, mislila sam da ovo dru-

go neće biti puno gore. Grdno sam se prevarila. Već u

zagrijavanju sam se počela znojiti i teško disati (moram

dodati da sam bilo u koliko-toliko dobroj formi prije

nego što sam počela raditi Insanity). Ono što je slijedilo

nakon zagrijavanja i rastezanja bio je pravi pakao. Više

puta tijekom vježbe htjela sam odustati, uzeti laptop na

kojemu mi je bio video i baciti ga kroz prozor. Ali sama

pomisao na odustajanje, bila je grozna pa sam se prisilila

i dovršila vježbu nakon koje sam pala u vlastitu lokvu

znoja. Da, Insanity je zaslužio svoje ime (ludilo). Gotovo

pa da nema razloga zašto bi to netko sebi radio. Nakon

još jednog dana tog ludila razmislila sam o tome da jed-

nostavno prekinem, ali onda sam se sjetila prijateljice

koja je rekla da većina ljudi odustane na tom programu.

Tvrdoglavo magare kakvo jesam, odlučila sam da nema

odustajanja. Slušanje motivirajućih pjesama (npr. Till

I Colapse i Indestructible) i prijateljica koja je radila uz

mene, pomagali su. Nakon petog dana, već sam naučila

uživati u boli i iscrpljenosti koju je Insanity donosio. Moje

je tijelo otkrivalo da može raditi puno više od dosegnute

granice. Trudila sam se svim silama držati korak sa Sha-

unom T-om i njegovom ekipom kojoj sam polako počela

pamtiti imena. I već na pola drugog tjedna pri rastezanju

sam primijetili razliku u definiciji mišića na ruci. Na kraju

tog tjedna opet je bio Fit Test. I mogu reći da sam osta-

la zapanjena nad rezultatima. Tada mi je sjelo, ono što je

program promovirao (najbolja forma u životu u 60 dana)

je bilo sasvim moguće. Toliki je bio intezitet Insanityja.

Ne znam je li to zbog dobrih rezultata (uključujući

puno mršaviji izgled bez promjene prehrambenih na-

vika), mazohističkih tendencija ili očitog predoziranja

endorfinom, ali Insanity je nakon dva tjedna postao di-

jelom moje svakodnevice. Nakon prvog mjeseca je slije-

dio tjedan 'oporavka'.

Vi koji želite isprobati Insanity, ne nadajte se odmo-

ru. Cijeli tjedan se ponavljala jedna vježba: Cardio Core

& Balance. Bila je lakša nego prijašnje vježbe, ali ne za-

boravimo o kojem je programu riječ. Svrha tog tjedna

oporavka je da vas pripremi za drugi mjesec. Koji ne

može biti TOLIKO strašan kao prvi. Zar ne?

Pogrešno. Upravo kad ste počeli bez problema pratiti

ekipu i uživati u vježbama, osjećate se kao da ste se vratili

na početak početaka. Neke vježbe bih često vraćala una-

trag jer ih ne bih uspjela odraditi u zadanom vremenu.

A nakon vježbi trebala mi je krpa ili ručnik da pokupim

znoj s poda (na koji sam se čak uspjela poskliznuti par

puta). No nije trebalo dugo da se priviknem na intezitet.

Rezultati koji se postignu Insanityjem su nevjerojat-

ni. Kondicija, snaga, rastezljivost, sve se poboljšalo. Ušla

sam u formu u kakvoj nisam bila ni u osnovnoj školi,

vjerojatno i bolju. Insanity se odrazio na cijeli moj život.

Postala sam discipliranija, organiziranija i upornija u

drugim područjima. Naučila sam bolje procijeniti svoje

granice i mogućnosti. I čini mi se da od silne razine en-

dorfina nisam mogla biti loše volje. Samopuzdanje mi je

bilo na zavidnoj razini.

*Topla preporuka svima onima koji se namjerava-

ju uhvatiti u koštac s Insanityjem. Dok radite program

uvijek pazite da pravilno izvodite sve pokrete. I prije

nego što počnete, nađite si udobne patike za dvoranu i

polako se fizički pripremajte ako ste izvan forme. O da, i

ne zaboravite pripremit puno vode i jedan ručnik!

23

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

22

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

Piše: Renata Runjić, 3.d

I tako je nastalo ime 'novi val' (engl. new wave). Seymour

Stein, jedan od osnivača izdavačke kuće Sire Records, je,

kako bi distancirao novonastale bendove i samostalne

pjevače poput The Ramones, Talking Heads i Patti Smith

od punka, osmislio (otprilike u isto vrijeme kao i Malcom

McLaren, menadžer Sex Pistolsa) naziv 'novi val'.

Novi val je naziv za glazbeni žanr započet u Velikoj

Britaniji i SAD-u 1976. godine. U početku je bio sinonim

za punk, ali je vremenom obuhvatio pop-rock te ponaj-

više punk-rock stil kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Ubrzo se

u novi val uključuje i glazba koja kombinira funk, disco,

reggae te pogotovo elektronsku glazbu.

U Hrvatskoj se novi val pojavljuje oko 1977. godine, a

u Srbiji i okolici godinu-dvije kasnije osnivanjem benda

Pekinška patka u Novom Sadu (Sreten Kovačević i Laslo

Pihler bili su osnivači benda). Pekinškoj patki se ubrzo

pridružuju Šarlo akrobata te Električni orgazam, koji

prije izdavanja samostalne ploče, izdaju album Paket

Aranžman i VIS Idolima.

Album je izdan 1981. godine u izdanju Jugotona s jeda-

naest pjesama koje su postale antologijske. Na albumu se

nalaze pjesme Maljčiki od Idola (u prijevodu s ruskog Dje-

čaci), parodija na tadašnji život u socijalizmu, koja je ubrzo

postala hit diljem cijele Jugoslavije te njihova pjesma na

njemačkom Schwüle über Europe (u slobodnom prijevo-

du bi to značilo Dosađivanje nad Europo, parodija na stav

prema Nijemcima). Značenje pjesme Amerika i danas je

vrlo upitno (baš kao i samo postojanje značenja te pjesme)

s obzirom da se pjesma sastoji od 2 stiha (A ja kažem a, /

A gde je Amerika). Idoli su bili sastav prijatelja iz osnovne

škole pod vodstvom Vladimira Divljana. Ostali su upam-

ćeni kao jedan od najoriginalnijih jugoslavenskih bendova,

NOVI VAL U -uPunk je po nekima bio sjajna stvar, a ružna riječ za neke druge..

a popularnost su stekli pjesmama: Djevojko mala, Retko te

viđam sa devojkama, Malena, Čokolada itd.

Šarlo akrobata se u Paket aranžmanu predstavio pje-

smama Ona se budi, Oko moje glave, Mali čovjek i Niko

kao ja, a Električni orgazam pjesmama Krokodili dolaze,

Zlatni papagaj i Vi.

Zlatni papagaj Električnog orgazma je, kao kritika i

parodija na snobovsko društvo, postala pjesma bez koje

koncert nije mogao proći (ili barem tako kažu): “Jer

naše tate, naše mame parama nas zasipaju / I neka za

nas drugi misle, mi sposobni za to nismo”. Diskografska

kuća Jugoton je Električnom orgazmu dala šansu da prvi

od navedenog tria snimi album, pa oni stvaraju album

Električni orgazam. Nakon navedenog albuma, sastav

snima novi, ovaj put psihodelični album pod nazivom

Lišće prekriva Lisabon te s vremenom prestaju biti no-

vovalni bend i prelaze u druge žanrove. Bend i danas

postoji, ali u nešto drugačijem sastavu.

Šarlo akrobata postojao je godinu dana i nekoliko

mjeseci. Uz Paket aranžman izdao je i album Bistriji ili

tuplji čovjek biva kad… (1981.). U svega par pjesama

(Ona se budi, Rano izjutra, O,o,o, Niko kao ja, Oko moje

glave, Mali čovek…) bend je stvorio obožavatelje, a vokal

benda Milan Mladenović karijeru je nastavio u Ekatarini

Velikoj (EKV), jednom od najpoznatijih i najuspješnijih

rock-bendova.

Izvođačima tog doba bilo je vrlo teško promovirati se,

a svoju su prvu priliku za pravi koncert dobili na Omla-

dinskom festivalu u Subotici. Problem ondašnjih punk

(kasnije i novovalnih) bendova je bilo društvo u kojem

su nastupali jer režim nije dopuštao slobodu govora, a to

je bilo baš ono što su izvođači voljeli. Nerijetki su stihovi

pjesama kritizirali socijalizam i političke neprilike, pa

su nekim izvođačima bila zabranjena javna nastupanja

(Električnom orgazmu bilo je zabranjeno nastupati na

prethodno spomenutom festivalu 1980. godine).

Bilo je i drugih srpskih bendova novog vala: Labora-

torija zvuka, Piloti, Radnička kontrola, Luna, Via talas,

La strada, TV moroni.

U Sloveniji su djelovali Pankrti, Lačni Franc i Grupa

92, a u Hrvatskoj su se najviše isticali Azra, Paraf, Hau-

stor, Prljavo kazalište, Film, Animatori, Aerodrom.

BIH nikad i nije imala pravog predstavnika (eventu-

alno Bijelo Dugme albumom Doživjeti stotu), ali se u BiH

kao odgovor na novi val javlja novi primitivizam čiji su

začetnici bili Zabranjeno pušenje, Plavi orkestar, Bom-

baj štampa, Crvena jabuka te Elvis J. Kurtović.

Kao i u Velikoj Britaniji i SAD-u, novi val na ovim

prostorima je u prvoj trećini 1980-ih počeo gubiti sna-

gu. Neki bendovi okreću se čistom rock zvuku, a neki

pak prestaju s radom. U svijetu se pojavljuju i novi glaz-

beni žanrovi poput novog romantizma i post-punka

koji istiskuju novi val u potpunosti s glazbene scene.

Iako je trajao svega nekoliko godina, novi val je ostavio

za sobom pjesme koje se dan danas slušaju i stihove koji

su dan danas jednako istiniti kao što su bili prije dvade-

setak godina.

“Ja / Ja nosim plastično odelo / I plastika je

moja hrana / možda sam plastičan i ja.”

25

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

24

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

25

Trem

a 24

- l

iFes

TYle

kritiku kapitalizmu, korporacijama i religiji, a rekvizi-

ti poput lutke učitelja i maskote vepra zajedno sa svime

što simboliziraju također su predmet oštre kritike.

Izvedba Another Brick In The Wall s dječjim zbo-

rom splitske glazbene škole Josip Hatze bila je jedan

od vrhunaca koncerta, kao i izvedba pjesme Mother

u kojoj se nakon Watersovih stihova Mother should I

trust the government? na zidu ispisuje poruka “NEMA

JE*ENE ŠANSE”.

Nakon pauze drugi set otvorila je izvedba Hey You.

Roger Waters je komentirao kako je splitska publika

jedina dosad koja je toliko glasno pjevala stihove da ju

se čulo preko zida. U drugom setu Waters je igrao ulo-

gu fašističkog vođe s mitraljezom u rukama i vojnicima

iza sebe. Eksplozija konfeta, pirotehnike, zvukova i boja

popratila je konačno rušenje Zida i kraj koncerta osta-

vivši publiku u potpunom transu.

Kritizirajući kapitalizam i istovremeno krcajući

bankovni račun zarađen na turneji (koja je u tu svrhu

bila produžena), Waters je poljuljao vjeru u dosljednost

vlastitih poruka. Unatoč tome, ne može se zanijekati

da je ovo bio dokaz da Split ima publiku koja zna pre-

poznati dobru glazbu, a i fantastičan audio-vizualni

doživljaj.

Piše: Dora Matić, 4.c

Prošle su dvije godine od posljednjeg koncerta Rogera

Watersa u Hrvatskoj, a ipak se koncept Watersove tur-

neje promijenio. Za razliku od zagrebačkog koncer-

ta u Areni, Split je 23. srpnja 2013. godine imao prili-

ku biti domaćin novom stadionskom konceptu turneje

The Wall. Iako Poljud nije bio ni približno pun kao na

Thompsonovom koncertu par tjedana ranije, dobre

atmosfere i još bolje glazbe nije nedostajalo, a ni cijena

karte nije bila previsoka zahvaljujući popustu zbog ula-

ska Hrvatske u EU.

Svi oni koji su, poput mene, neozbiljno shvatili upo-

zorenje da koncert počinje točno u zakazano vrijeme,

RUŠENJE ZIDA NA POLJUDU23. srpnja 2013.

sigurno su žalili za svakom propuštenom minutom.

Osim što je ovo bio koncert koji se ne propušta, bio je i

onaj na koji se ne kasni. Žureći prema ulazu na stadion,

zvukovi koji su dopirali ostavljali su dojam prepunog

stadiona (iako je bio tek upola pun) zahvaljujući fanta-

stičnom surround soundu. Zvučnu kulisu popratili su

zvučni efekti poput paljbe strojnice i helikoptera u letu,

a čitavo vrijeme se pred publikom gradio Zid od cigli. U

pomalo orvelovskoj atmosferi podignuti Zid u potpuno-

sti je fizički odijelio publiku od izvođača. Na zidu su se

puštale genijalne projekcije video animacija i ispisivale

oštre antiratne poruke. Natpisima na Zidu Waters daje

26

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

27

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

s takvim kriterijima konkurencija je ogromna. Ukoliko

osoba prođe audiciju, ona postaje takozvani trainee.

Život im se otada drastično mijenja. Od traineea se

puno očekuje: uz svoje uobičajene školske obveze (koje

su veoma zahtjevne – Južna Koreja je vrlo visoko na

svjetskoj ljestvici obrazovanja te se južnokorejski su-

stav obrazovanja nerijetko smatra i rigoroznim), trainee

mora svakodnevno odlaziti u agenciju koja ga je odabra-

la i tamo trenirati s raznim stručnjacima. Osim pjevanja

i plesnih pokreta, trainee uči strane jezike, prvenstve-

no engleski, japanski i/ili kineski. Uz malo sreće i puno

truda, za par godina ima svoj debi u nekoj grupi. Tih par

godina može trajati i nešto duže, primjerice Jo Kwon,

vodeći član grupe 2AM je bio trainnee punih 7 godina.

Kako bi uspjeh bio zagarantiran, agencije ulažu i do

400.000$ (nešto više od 2 milijuna kuna) u treniranje

jednog glazbenika.

Više pažnje će dobiti oni izvođači koji debitiraju pod

pokroviteljstvom poznatijih agencija. Tri vodeće agenci-

je su: S.M. Entertainment (osnivač je Lee Soo-man), YG

Entertainment (Yang Hyun-suk) i JYP Entertainment

(Park Jin-young). Prednjači S.M. Entertainment s mno-

gim poznatim imenima (Super Junior, Girls' Generation,

SHINee, f(x), EXO, BoA, TVXQ), iako YG Entertainment

postaje sve popularniji (PSY, BIGBANG, 2NE1), a JYP Ent.

ih i dalje prati (Wonder Girls, 2PM, MissA, 2AM).

Riječ K-pop idol označava K-pop zvijezdu koja je

trenirana od strane agencije i koja je prošla više razina

audicija. Prema mnogima, tipičan K-pop idol je “izu-

zetno lijepa, mlada ličnost koja je sposobna melodrama-

tično se izražavati”.

U prethodno navedenim agencijama, K-pop idoli,

osim što idu na zajedničke svjetske turneje, oni i žive

zajedno te se zbog toga često nazivaju obiteljima. Tako

su, primjerice, poznate 'obitelji' poput YG Family, JYP

Nation i SM Town.

S obzirom da Južna Koreja i dalje ima problema sa

Sjevernom Korejom, ni K-pop 'idoli' nisu oslobođe-

ni vojne obveze koja je uvedena za sve muškarce do 30

godina. Svaki pjevač (kada dođe vrijeme) mora odraditi

dvogodišnju službu u vojsci, a odlazak u vojsku zna se

godinama unaprijed. Takva odsustva su nerado dočeka-

na jer uvijek prvo odlaze oni najstariji koji su najčešće

bili vodeći članovi grupe.

K-pop zvijezde su ograničene i u odabiranju svog

dečka/cure. Njima je zabranjeno imati partnera pa se

mnoge veze čuvaju u tajnosti, a još jedan razlog skriva-

Izvođač PSY je svojim zabavnim plesnim pokretima i

neodoljivim ritmom zaludio čitav svijet. Navedena pje-

sma drži rekord u broju klikova na YouTubeu i, kako

izgleda, tako će ostati neko vrijeme.

K-pop (korejski: 가요 [čitaj: kayo]) je kratica za Ko-

rean Pop, odnosno korejsku pop-glazbu, glazbeni žanr

podrijetlom iz Južne Koreje koji je u početku bio sino-

nim za svu korejsku zabavnu glazbu, ali se danas termin

koristi u užem smislu označavajući južnokorejsku pop-

glazbu koja u sebi sadrži elemente popa, rocka, elektro

popa, hip-hopa, R&B-a i sl.

K-pop je među tinejdžerima također poznat kao po-

pularna subkultura koja masovno utječe na modu te ima

ogroman broj obožavatelja (više o tome nešto kasnije u

članku), a svoju je popularnost ovaj žanr stekao ponaj-

više putem Interneta (preko YouTubea i iTunesa).

Kao glavne značajke K-popa ističu se izuzetna razno-

likost audiovizualnog sadržaja, plansko 'treniranje' pje-

vača, razne maštovite koreografije i plesni pokreti, brza

distribucija internetom i odani obožavatelji.

Povijest K-popaKorejska popularna glazba vuče korijene iz davne 1885.

godine kada američki misionar dolazi u Koreju i u škola-

ma djecu uči američkim i engleskim narodnim pjesma-

ma. Kasnije, tijekom japanske vladavine nad Korejom,

Korejci pjesmom iskazuju svoje nezadovoljstvo i tada

nastaju prvi korejski pop-albumi.

Osnivačima K-popa (kakvim ga mi danas poznaje-

mo) smatraju se Seo Taiji & The Boys koji svojom pje-

smom Nan Arayo (Znam) na jednom talent showu 1992.

godine dobijaju najgore ocjene. Kasnije, Nan Arayo (pje-

sma i istoimeni album) postižu toliku slavu da postaju

prekretnica u korejskoj glazbi.

Korejski val (drugim imenom Hallyu val) je sada veli-

ki dio zapadne glazbene scene i ističe se mnogobrojnim

idol grupama poput Super Junior, BIGBANG, SHINee,

Girls' Generation, 2NE1, EXO, TVXQ i dr.

Kako funkcionira K-pop estrada? Temelj cijele K-pop industrije su kompanije (eng. en-

tertainment agencies). Nema pjevača, grupe ili glumca

da nije potpisao ugovor s nekom od njih.

Kompanije često imaju audicije na koje se mladi ljudi

(najčešće 10-15 godina) prijavljuju. Te audicije probiru

najtalentiraniju mladež: samo oni koji dobro pjevaju i uz

to odlično plešu mogu se nadati da će biti izabrani, a i

Sigurno ste već čuli za PSY-a i njegov Gangnam Style ili biste barem prepoznali

glazbu ukoliko vam je netko pusti.

K-POP FENOMENInternetski fenomen koji je postao

simbolom korejske pop-glazbePišu: Lucija Bročić, 3.d i Renata Runjić, 3.d

2ne1

28

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

29

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

Piše: Ana Lovrić, 4.e

Vraćajući se kući nakon napornog miočkog dana, pe-

njem se stepenicu po stepenicu. Svaki korak je sve teži i

opet neizmjerno podsjeća na ono što je upravo završilo.

Na muku koje sam se riješila izašavši kroz školska vrata

na svježi zrak koji je kroz moje nosne dlačice prostrujio

i podražio njušne stanice koje su impuls prenijele na ne-

urone sve do neke tame u mozgu.

Podsjeća…

i podsjeća…

i podsjeća…

i podsjeća… i podsjeća… I sjetim se! Piroge!

Trenutačno je ublažen taj osjećaj praznoće u mom izglad-

njelom želudcu. Zamišljam, dok završavam svoje hodo-

čašće do kuhinjskih vrata, taj čudesan spoj najobičnijih,

dapače, najosnovnijih sastojaka koji čine riječima neopi-

sivu cjelinu. I prinoseći ustima, sjedinjujem se s Raskolj-

nikovom u zaustavljenom trenutku dok mi kroz hrskavu

koru probija istopljeni i stopljeni sir s pire-krumpirom.

Ako vas je namamio ovaj zaron u svijest u kojem je

okus sve što trebate, jer njime nahranite i sva ostala osje-

SVJETSKA DOMINACIJAPIROGA

nja je izloženost javnim neugodnostima. Obožavatelji,

sasaengi, su između ostalog poznati i po napadima na

partnere svojih idola.

MarketingU izdavanju singlova i albuma agencije se koriste raznim

marketinškim trikovima.

Prije nego što se pjesma službeno izda, u javnost izla-

zi teaser, odnosno kratki video u kojem se pojavljuje dio

pjesme i koreografije ili pak nekoliko slika sa snimanja.

Nakon otprilike pet dana izlazi i cijeli video (MV).

Agencije se često služe i metodom comeback (povra-

tak) pa nakon duže pauze od par mjeseci do par godina,

vraćaju pojedine pjevače nastupanju i promoviranju. Ti-

jekom tog perioda nastupaju u raznim glazbenim emisi-

jama (poput Music Bank, M! Countdown Mwave, Show!

Music Core i sl.), po nekoliko dana tjedno uživo. Takav

comeback zahtijeva pripreme koje traju mjesecima.

ObožavateljiK-pop obožavatelji glase za jedne od najposvećenijih i

najbrojnijih obožavatelja na svijetu. Prema nekima K-

pop glazba nije presudni faktor kod obožavatelja, već na

obožavatelje ponajviše utječe jaka povezanost idola sa

svojim fanovima koja je u današnje vrijeme omoguće-

na preko Interneta. Idoli se redovito pojavljuju u svim

medijima i na raznim intervjuima očaravajući osobno-

šću i vedrinom. Često je i pojavljivanje u reality i variety

showovima. Ponekad se u jednom takvom showu pojavi

više idola (npr. Star King, Star Golden Bell i sl.), a neki

imaju i svoje vlastite showove.

Zadržavala obožavatelje glazba ili ih zadržavala osob-

nost glazbenika, sigurno je da K-pop obožavatelja ima

diljem svijeta i da oni u K-popu imaju nešto drugačiju

ulogu od standardnih obo žavatelja na Zapadu. Mnogi

od njih putuju satima da podrže svoju najdražu grupu

na njihovom nastupu u nekoj od glazbenih emisija pri-

tom izvikujući fanchants u ritmu pjesme. To su najčešće

stihovi složeni od početnih slova imena pjevača u grupi,

imena grupe ili imena pjesme.

Obožavatelji raznih grupa imaju i svoje nazive – baš

kao što Hajduk ima Torcidu, SHINee ima Shawols (SHI-

NEee World), Super Junior ima E.L.F. (Everlasting Fri-

end), 2NE1 ima Blackjack, BIGBANG ima V.I.P. i dr. Uz

nazive su nerijetko pripisivane i razne boje, primjerice

tirkizna za spomenute Shawolse ili pak safirno plava za

E.L.F. Boje kod obožavatelja označavaju jedinstvo i novi

izvođač ne može 'uzeti' neku boju ukoliko ona pripada

drugom izvođaču/bendu.

Međutim, šokantno je da postoje i obožavatelji koji se

nazivaju sasaeng fans. Ti se obožavatelji smatraju uho-

dama. Oni koriste razne metode kako bi došli do svojih

idola, ugrožavajući njihovu privatnost, a bilo je i sluča-

jeva kada su sasaengi stavljali ljepilo u hranu svojim ido-

lima ili pak namjerno izazivali prometne nesreće kako bi

njihova najdraža grupa bila na vijestima.

tila, moram vas razočarati jer tu prestaje prustovski do-

jam. Sve što vam preostaje je na neki komadić papira pre-

pisati dolje navedeni recept, zalijepiti ga negdje u kuhinji

i iščekivati onaj dolazak kući koji će nagovijestiti piroge.

Recept Potrebni sastojci:

– tijesto: brašno, voda i sol

– punjenje: pire-krumpir,

sir (drobljeni, mrvljeni, kravlji)

Umijesite brašno, vodu i sol pa tijesto razvaljajte kao

koru za pitu, ali deblje. Čašom oblikujte krugove, po

sredini svakog kruga stavite veliku žlicu punjenja. Pre-

savijte krug s punjenjem na pola. Zatim pritiščući pr-

stima po rubu kruga, zatvorite vašu pirogu. Piroga bi

trebala oblikom nalikovati na rafiolu. Stavite ih kuhati

u zasoljenu vodu. Ako tko voli hrskavo, skuhane piroge

popržite na masti.

Dobar vam tek uz Raskoljnikovljeve piroge!

30

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

31

Trem

a 24

- L

IFeS

TYLe

KRAJOLICI LIJEPE NAŠE

UTJELOVLJENI NA FILMSKOM

PLATNUJe li vas ikada zadivio

određeni filmski kadar, a da pritom

niste prepoznali vlastitu domovinu?

Pišu: Anita Brajković, Ana Lovrić i Ana Šegrt,4.e

Ono što ima drugi, često nam je privlačnije, zanimljivi-

je, uzbudljivije, jednostavno – bolje. Tu smo da srušimo

tu općeprihvaćenu tezu i da vam pokažemo kako Hrvat-

ska ne prolazi tako nezamijećeno. Redatelji je izrazito

dobro prepoznaju pa je tako hrvatski krajolik utjelovio

Divlji zapad, Afganistan, Veneciju, Svetu Zemlju i mno-

ge druge lokacije.

Kultni vestern Winnetou iz 1967. godine našao je svo-

je mjesto na padinama Velebita kao i u Stobreču, Solinu,

Vrlici i Splitu. Ambijent navedenih mjesta točno je od-

govorao traženom za ekranizaciju romana Karla Maya

koji kroz lik Winnetoua izražava romantičnu želju za

jednostavnijim životom i obnavljanjem veze čovjeka s

prirodom. Nadalje, višestruko nagrađivan Sofijin izbor

(1982.) sniman je u Reiserovu dvorcu u Samoboru. Film je

zaradio pet nominacija za Oscara, a Meryl Streep u ulozi

Sophie upisana je među dobitnike i svrstana na treće mje-

sto najboljih glumačkih izvedbi svih vremena. Odlično

ocijenjen film Vikinzi (1958.) doveo je glumce Kirka Do-

uglasa i Tonyja Curtisa na impresivni Limski zaljev koji se

odlično uklapa u fjordovski pejsaž. Izvrsni Sean Connery

ostao je zapamćen kao James Bond iz drugog dijela seri-

jala o agentu 007 Iz Rusije s ljubavlju (1963.). Nadat ćemo

se da je pozitivnim kritikama pridonijela i koja akcijska

scena sa zagrebačkog kolodvora. Posjet Richarda Gerea

povodom snimanja filma Lov u Bosni (2007.) zaokupljao

je hrvatske medije i javnost upravo zbog odabira Hrvat-

ske kao glavne lokacije, ali i zbog same tematike koja je

usko vezana uz događaje iz devedesetih godina. Film je

sniman u Dugoj Resi, Karlovcu, Zagrebu, Kostanjevcu i na

Žumberačkom gorju. Mjuzikl koji je osvojio tri Oscara i pet

Zlatnih globusa, Guslač na krovu (1972.), sniman je na lo-

kaciji Općine Lekenik. Kroz spoj židovske kulture i ruskog

folklora, progovara o svakodnevnim i aktualnim temama

u tadašnjim predrevolucionarnim godinama.

Priča o neobičnom dječaku iz Danziga koji izraža-

va svoj revolt protiv Drugog svjetskog rata ispričana je

u filmu Limeni bubanj (1979.), a dio radnje odigrao se i

u Zagrebu. S osvojenim Oscarom i sa još 15 drugih pre-

stižnih filmskih nagrada je film Venuto al mondo (2012.)

s Penelope Cruz u središnjoj ulozi majke koja se vraća u

Sarajevo, preko Korčule i Dubrovnika.

Redatelj Ferdinand Baldi 1960. godine Svetu Zemlju,

osim u Italiji i Izraelu, vidi i u, ni manje ni više, Zagre-

bu. Ulogu kralja Salomona utjelovljuje oskarovac Orson

Welles koji se dvije godine kasnije vraća u Zagreb, ali kao

redatelj. Snima avangardni Kafkin Proces. Kad smo već

kod Zagreba, spomenimo i jednu od najpoznatijih azij-

skih filmskih produkcija Božji oklop iz 1986.godine s jed-

nim, jedinim i neponovljivim Jackie Chanom koji je reda-

telj, producent, scenarist, i naravno, glavni glumac. Svoje

je vratolomije i borilačke vještine manje-više uspješno

iskazao skačući, kako po zagrebačkim, tako i po uskim i

strmim uličicama našeg Motovuna.

Potencijal Istre kao filmske lokacije zamijećen je u 21.

stoljeću. Lov na vještice iz 2012. godine, u kojem glavnog ugo i jakŠa maTuliĆ pored indijanskog ToTema u radmanoVim mlinicama,

nakon snimanja jednog od “WinneTou-a” (WWW.almissa.com)

ricHard gere i Terence HoWard, loV u bosni 2007.

32

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

33

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

lovca prikazuje Nicolas Cage, snima se na rtu Kamenja-

ku i u Puli. Iščekivana biografska drama Diana, koju igra

Naomi Watts, dio svog zapleta snimat će na predivnoj

opatijskoj i rovinjskoj rivijeri.

Iako ni sami nismo vjerovali, popisu jedva ima kraja,

tako da treba spomenuti i: Udri do kosti (1999., u glav-

noj ulozi Antonio Banderas) – Hvar; Blubbarella (2012.) i

Max Schmeling (2010.) u potpunosti snimljeni u Zagre-

bu; Kull osvajač (1997.) – Murter i Kornati; Detonator

(1993.) te Detonator 2 (1999., u glavnoj ulozi Pierce Bro-

snan) – Zagreb; Željezni križ (1977.) – Villa Cezar (Savu-

drija) i Zagreb; Isadora (1968., u glavnoj ulozi Vanessa

Redgrave) – Rijeka i Zagreb, ali i mnogi manje poznati

filmovi čije hrvatske prijevode naslova i točne lokacije

snimanja nismo našli.

Osim u filmovima, naši prostori odlično su iskorišteni u

mnogim čuvenim serijama! Snimanje vrlo popularne serije

Doktor Who odrađeno je u gradu pod UNESCO-vom zašti-

tom, Trogiru (dvije epizode iz pete sezone, 2009.). Isto tako,

u odlično ocijenjenoj seriji Dvanaestorica žigosanih (1988.)

mogu se prepoznati kadrovi iz Zagreba i Samobora. Turi-

stički najpoznatiji grad Dalmacije, Dubrovnik, pojavljuje

se u tri epizode još jedne BBC-jeve uspješnice - Casanova

(2005.), a jedinstvenoj povijesnoj pozadini ovog grada nisu

mogli odoljeti ni redatelji serije Igre prijestolja (2011.) koji

su snimali osim u Dubrovniku i u Makarskoj, Klisu i Splitu.

Među statistima bio je i učenik naše škole Toni Kodžoman s

kojim smo popričali o njegovim iskustvima sa seta.

Kako izgledaju audicije i kako si saznao za njih?Od prijateljice sam saznao da se ove godine, osim u Du-

brovniku, GoT snima i u Splitu. U svom pretrpanom ljet-

nom rasporedu jedva sam pronašao vremena za audiciju

– to jednostavno nisam smio propustiti. Taj dan uranio

sam s ekipom pola sata da bih shvatio kako već tako rano

redu nije bilo kraja. Nije nam preostalo ništa drugo nego

čekati. Kad smo napokon došli na red, ispunili smo for-

mulare i fotografirali su nas. Srećom, bio sam izabran pa

su me za nekoliko dana pozvali na probu kostima.

Kako izgleda radni dan jednog statista?Radni dan… Nazovu vas dan prije snimanja i kažu da su-

tradan trebate bit u tri, četiri sata ujutro na TTTS-u. Na-

hrane vas, našminkaju i naprave frizuru. Najbolji dio je

uprljavanje, tj. potamnjivanje ovisno o ulozi. Kosu vam

izgeliraju tako da bude tamna, masna i šporka, kao da

ste ju oprali u blatu. To je očito bila in fizura u tom ne-

postojećem vremenskom razdoblju.

Kakva atmosfera vlada na filmskom setu?Hladna. Jako hladna. Dekice su spašavale živote. Osim

toga, svi su prijateljski raspoloženi i spremni za razgo-

vor. Glumci se nisu ponašali kao neka uzvišena bića.

Okruženje je bilo nekako bezvremensko (tehnologi-

ji primjerice nije bilo ni traga), a ostvarenju tog dojma

pridodao je i krajolik (Klis i Makarska) u kombinaciji s

domaćim životinjama.

Za sve ljubitelje GoT-a, izdvoji glumca/glumicu koji te se posebno dojmio/dojmila?Pa predivna Emilia Clarke koja glumi Daenerys Tar-

garyen definitivno je ostavila najveći dojam, kako na

mene, tako i na većinu ostalih statista. Njeno prija-

teljsko raspoloženje i vedrina važni su razlozi stoičkog

podnošenja mog robovanja tih dana. Iain Glen (Ser Jo-

rah Mormont) je jednostavno pojava, kako u seriji, tako

i uživo. Uvijek ozbiljan i smiren ostavlja dojam pravog

viteza. Ian McElhinney (Ser Barristan Selmy) zabavljao

je set svojim šalama kad ga ne bi nadvladala nikotinska

ovisnost. Ali ipak, Emilia…

Jesi li susreo još miočića?Prema mojim saznanjima, na setu su bila još dvojica

mojih školskih kolega i mnogo ex-miočića kojima je ovo

očito bio dobar izvor zarade i zabave. Na setu sam upo-

znao nekolicinu, ugodno popričao i malo tračao profe-

sore.

A što je napornije: MIOC ili filmski set?Subjektivno, naporniji je MIOC! Osjećaj hladnoće i duge

radne dane od dvanaestak sati ipak je pobijedila moja

uživljenost u seriju.

Hoće li se i dogodine održati audicije na hrvatskom tlu?Dogodine se ekipa vraća i u Split i u Dubrovnik (bar kako

za sad stvari stoje). Oni koji su dobili svoje mjesto na

setu ove godine, imaju prednost i dogodine. Što se mene

tiče, nije nimalo upitno da ću dogodine opet praviti rupe

u svom rasporedu!

Je li honorar jednog statista dovoljan da bi se počastilo društvo?Ovisi o ulozi koju dobijete i koliko dugo traje angažman.

Imam dovoljno za počastiti društvo, a dogodine mi ne

preostaje drugo nego narasti kako bih dobio ulogu voj-

nika koja je bolje plaćena.

scene sa snimanja game oF THrones u dubroVniku

posTaVljanje scenograFije game oF THrones na klisu i Trening sTaTisTa, FoTo: goran leŠ

34

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

35

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

Pišu: Lucija Šalinović, 4.c i Ema Marača, 4.b

Svi ste vjerojatno već čuli za ovaj popularni proizvod

iz Japana. Ali, nažalost, neki još ne znaju što su anime i

mange pa ih zamjenjuju sa crtićima i stripovima. Kreni-

mo od početka.

Anime je izraz koji se koristi za svaki animirani film

ili seriju iz Japana. Objavljuju se u kinima, na televiziji

ili na videu i DVD-u (tzv. OVA anime = Only Video Ani-

mation). Iako ima izuzetaka, većina anime je nastala

po mange. Riječ manga se općenito koristi za japanske

stripove. U doslovnom prijevodu bi značila "pokretna

slika". Te 'stripove' rade mangake. Taj izraz koristi se ili

za crtača mange ili za njenog pisca (iako su pisac i crtač

obično ista osoba). Uz pomoć asistenata mangake rade

po jedan strip (od oko 20-ak stranica) na tjedan koji

se zatim objavljuje u specijaliziranim magazinima (od

kojih je najpoznatiji Weekly Shōnen Jump). U jednom

takvom magazinu objavljuje se više serijala istovreme-

CRTIĆ ILI STRIPŠto su zapravo mange i anime

no. Ako je manga popularna, sakuplja se u knjige zvane

tankōbon. Važno je naglasiti i da se mange čitaju kao i

japansko pismo, od desne strane prema lijevoj (da se ne

biste zabunili pa kao ja čitali mangu unazad i dobili rad-

nju sličnu Mementu). Pod utjecajem manga nastali su

stripovi: manhua (Kina i Tajvan), manhwa (Južna Kore-

ja) i la nouvelle manga (francuska).

To su osnovni pojmovi. Jeste li sve razumjeli? Super,

krenimo dalje.

Veliki je problem što većina zapadnjaka mange i ani-

me doživljava kao proizvode za djecu. U Japanu ih gle-

daju i čitaju ljudi svih generacija, pa zato postoje i spe-

cifični žanrovi koji označuju koje su mange i anime za

djecu, a koje za odrasle. Čak i mange rađene za djecu

obrađuju u neke važne životne teme. Za razliku od stri-

pa ili crtića, radnja je povezana, a uočava se i psihološki

razvoj ili degradaciju glavnih i sporednih likova. Mange

i anime možemo nazvati proizvodima za djecu i besmi-

slenima isto koliko i bilo koji film ili knjigu.

JAKO KRATKA POVIJESTPreteče mange sežu još iz 12. stoljeća, no moderne man-

ge kakve poznajemo danas razvile su se nakon II. svjet-

skog rata tijekom savezničke okupacije Japana (1945.-

1952.). Tada su proizvodi američke kulture izvršili jak

utjecaj na razvoj mange i anime. “Oca mange” Osamu

Tezuku su likovi iz Disneyevih crtića (Bambi, Mickey

Mouse) i Betty Boop potakli da svoje likove crta velikih,

izražajnih očiju, što je jedan od zaštitnih znakova man-

ge i anime. Tezuka je uveo i dinamičnu vizualnu tehni-

ku (tzv. kinematografsku = paneli su poput isječaka iz

filma), dočaravanje slow motion scena kao i onih su-

per brzih te promjene perspektive. Prve profesionalne

anime počele su se pojavljivati nakon I. svjetskog rata.

Današnji karakterističan stil razvio se 1960-ih kada je

Tezuka preuzeo i pojednostavnio metode Disney ani-

macije kako bi povećao proizvodnju. Tezukova anime

Astro Boy (i istoimena mange) probila je led i postigla

veliki uspjeh u svijetu, te ustanovila određena estetska

načela koja će kasnije definirati anime. Zbog toga Osa-

mu Tezuku smatraju “ocem mange” i “djedom anime”,

a većina obožavatelja ga zove još i “bogom stripova”.

Akira, autora Katsuhira Otomoa, označava prekretni-

cu u zapadnjačkom shvaćanju mange i anime. Otomo je

jedan od prvih mangaka koji je odbacio neke od karak-

teristike anime crtaćkog stila pa učinio svoj serijal puno

realističnijim. Animirani film Akire, koji se dan danas

smatra jednim od najboljih animiranih filmova ikad,

zbunio je zapadnjake. Ozbiljna tema koja se bavi proble-

mima odraslog svijeta nije bila ni približno slična onome

što su navikli gledati na animiranom filmu.

Mange koja je pokrenula zapadnjački 'otakuizam' je

Dragon Ball. Ili je možda bolje reći da je to pokrenuo njegov

anime Dragon Ball Z. Uz poznate Pokemone on je većini

bio prvi kontakt s anime i u mnogih je potaknuo interes

za takve serijale. Akira Toriyama (mangaka Dragon Balla)

ostavio je dubok trag i inspiraciju novim crtačima mange.

Među ostalima i autorima “velike trojke” koji tvrde da nji-

hova djela ne bi bila takva kakva jesu bez utjeca Toriyame.

VELIKA TROJKAČlanak ne bi bio potpun bez spomena tri najveće i naj-

popularnije mange današnjice.

Prva od njih je One piece. Shonen anime, zabavan i

komičan, s glavnim likom (pomalo tupavim) koji po-

kušava biti najbolji od svih, bori se protiv zlikovaca i,

nekim čudom, uvijek pobjeđuje. Svaki lik je objašnjen,

a najmanja priča o sporednom liku kasnije se poveže

uz glavnu radnju i čini mali dio velikog svijeta kojeg je

Eiichiro Oda stvorio. Priča je čuna, razigrana i neobično

originalna prožeta porukama prijateljstva.

Bleach priča je o Ichigu Kurosakiju, mladiću koji vidi

duhove, koji da bi spasio svoju obitelj preuzima na sebe

moći shinigamija (boga smrti). Iako nije tipičan junak

shonen mangi (po čijim bi karakteristikama trebao biti:

optimističan, vječno sretan, nepokolebljiv, pomalo glup…)

ipak radi isto što i svaki od njih: daje sve od sebe da spasi

one do kojih mu je stalo. Mračna atmosfera prožeta nitima

humora, cijelom vojskom interesantnih likova i zanimlji-

vom formom crtanja likova čini ovu mange vrhunskom.

Dodala bih i to da njegov anime ima možda najbolje skla-

danu glazbu koju sam ikada čula u shonen-serijalu.

Možda najpoznatiji Hrvatima je Naruto, plavokosi

i plavooki ninja nepokolebljive volje. Odbačen od svih

zbog čudovišta u njemu, mladi se ninja strašno trudi da

privuče pažnju i postane najjači u svom selu. Zanimljiva

priča puna pouka.

KARAKTERISTIKE… NEKE ODČiste, jednostavne linije i velike oči - to su karakteri-

stike stila većine anime i mange. Određeni se fizički

atributi naglašavaju kako bi se lik izdvojio. Najvažniji

likovi često imaju, blago rečeno, ludu kosu (anime hair)

neobičnog oblika i/ili boje. U ono davno vrijeme kada

37

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

36

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

je Hrvatskom harala prva sezona Yu-Gi-Oh!-a Yugijeva

kosa bila je zagonetnija od svih njegovih kartaških pote-

za. Kako to čudo uopće stoji???

Originalan, nerijetko neponovljiv i provokativan

odjevni stil (novija anime Kill La Kill kao samo primjer)

također služi za lakše raspoznavanje likova (ako im kosa

već nije dovoljno uočljiva).

Radi boljeg dočaravanja radnje tu su i dramatično obli-

kovani oblačići te onomatopejske riječi/zvučni efekti.

Poglavlja uglavnom završavaju cliffhangerom – šo-

kantnom scenom koja može promijeniti cijeli tijek rad-

nje pa vas ostavi u mučnom iščekivanju sljedećeg broja

tura često se spominje, a u nekim anime i mange glavna

je tema (Lucky Star).

Originalno japansko značenje riječi otaku je štreber,

ali može označavati i bilo kojeg predanog fana bilo ka-

kve pojave. U ostatku svijeta otaku je sinonim za har-

dcore obožavatelja anime i mange.

Fanovi mogu svojim omiljenim likovima odati počast

tako da se preruše u njih, što se naziva cosplay (skraćeno

od “costume play”). Cilj cosplaya je što vjernije utjeloviti

izgled, ali i duh lika kojeg se predstavlja. Cosplay natjeca-

nja sastavni su dio skupova i konvencija koje se redovito

održavaju. Ipak, za vjerodostojno “skidanje” nekih likova,

magazina što je jako nezgodno, jer jednom kada krenete

gledati, ne stajete pa ćete izgubiti volju za bilo kakvom

društvenom interakcijom, a obaveze da ne spominjem.

Iz istog razloga postoje i takozvani filleri – epizode (po-

nekad i više njih) koje ne donose nikakve pretjerane no-

vosti već samo produžuju radnju.

Poznavanje japanske kulture nije preduvjet, ali po-

maže boljem razumijevanju radnje i šala. Otaku subkul-

treba imati dosta hrabrosti, jer ponekad je funkcija odje-

će svedena na minimum, a u prvom je planu dobar izgled

cosplayera. Uzrok manjku odjeće i višku gole kože leži u

fanservice-u. Fanservice je termin pod kojim se misli na

sve čime se podilazi publici (prikazuje se ono što žele vi-

djeti), od usporenih prizora ulaštenih robota što blistaju

pod suncem u mecha žanru do oskudno odjevenih likova

u… svakom žanru (osim onih za djecu, naravno).

ŽANROVIBishōjo: na japanskom ”lijepa djevojka”, svaki anime

koji sadrži likove lijepih djevojaka (ako volite velike oči)

Bishōnen: na japanskom ”lijep dječak”, svaki anime

koji u sebi ime zgodne dječake i ljude (ako volite kosu

koja izgleda kao da je u nju upala petarda)

Ecchi: dobijeno izgovorom latiničnog slova ”H”, što u

Japanu označava nepristojnu seksualnost

Hentai: na japanskom ”perverzno” i koristi ga zapad-

njačka publika da uputi na pornografski anime

Josei: na japanskom ”mlada žena”; ovaj anime ili

mange namijenjen je mlađim odraslim ženama

Kodomo: na japanskom ”dijete”, ovaj anime ili mange

namijenjen je mlađoj deci

Mecha: anime ili mange koji sadrže divovske robote

Moe: anime ili mange koji sadrže likove koji su ek-

stremno veseli i slatki

Progresivni: umjetnički filmovi

Seinen: anime ili mange koji su slični shounen tipu,

ali su namijenjeni starijoj publici zbog veće količine krvi

i nasilja

Sentai/Super Sentai: anime ili mange koji uključuju ti-

move superheroja

Shōjo: na japanskom ”male djevojčice”, označava

anime ili mange koji su namijenjeni djevojčicama

Mahō Shōjo: podžanr shoja poznat kao priče o magič-

nim djevojkama

Shōjo-ai: označava anime ili mange čija je tema ljubav

između ženskih likova

Shōnen: na japanskom ”dječaci”, odnosi se na anime

ili mange namijenjene dječacima ili tinejdžerima (u tom

žanru napisane su i tri najpopularnije mange današnji-

ce: Naruto, Bleach i One Piece)

Shōnen-ai: označava anime ili mange čija je tema lju-

bav između muških likova.

Yaoi: nešto slično Shōnenaiu, tema je ljubav između

muških likova. Za razliku od Shōnenai u Yaoiu često su

prikazani prizori seksa.

Yuri: slično Shōjo-ai-u, također je tema ljubav izme-

đu ženskih likova sa scenama seksa.

Action, Comedy, Drama, Fantasy, Love / Romance, Histo-

rical: poput animirane verzije nekog filma iz pripadaju-

ćeg žanra

Game: likovi sudjeluju u nekoj igri (karte, čudovišta,

čarobne moći, itd.)

Harem: glavni lik (muški) okružen je s minimalno tri

pripadnice ženskog roda koje se bore za njegovu naklo-

nost, a u skladu s emancipacijom žena postoji i obrnuti

harem (Reverse Harem), kada se za glavnog ženskog lika

otimaju muškarci

School: prati zgode i nezgode djece i tinejdžera

Mange i anime ne razlikuju se previše od drugih stri-

pova i serija po kvaliteti. Ima ih dosta loših, čak i stra-

vično loših, dok su neke pravi mali dragulji koje bi bilo

šteta propustiti jer nude najljepše priče i pouke.

39

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

38

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

Slijedi lista preporuka. Toplo se nadamo da ćete škic-

nuti koji od naslova! Većina ovih serijala su i mange i

anime, pa sami odlučite koja vam je verzija draža.

Code Geass – iznimno inteligentan, prognan princ

jedne od tri velike svjetske sile (“1984.”, itko?) Britannie

u Japanu kuje mračan plan osvete (uz “malu” pomoć

magije i ogromnih robota), a uz to je i tinejdžer koji po-

hađa elitnu školu.

Tengen Toppa Gurren Lagan – u budućnosti ljudi žive

pod zemljom i u stalnom su strahu od čudovišta na po-

vršini, no skupina hrabrih pojedinaca im se odlučuje

suprotstaviti.

Cowboy Bebop – lovci na glave, “kauboji” budućnosti,

po svemiru hvataju razbojnike i kradljivce, ali umjesto

konja pravdu provode jašući genijalne svemirske bro-

dove.

Gantz – priča o Keiu Kuronu koji nakon smrti pod

vlakom postaje dio čudne “igre” u kojoj on i nekolicina

drugih postaju lovci na izvanzemaljce.

Hellsing – vampiri, na način koji su trebali biti: krvo-

pije koje vrebaju na ljude. Radnja se vrti oko organiza-

cije Hellsing kojoj je glavni cilj “naći i uništiti mrtve i

druge sile zla koje prijete kraljici i državi”. Originalni i

najjači vampir, Alucard, glavni je lovac u organizaciji.

Veoma mračna manga, vrhunski napravljena.

Memories of Emanon – veoma kratka manga o čudno-

vatoj djevojčici i njezinim sjećanjima koja su stara koliko

i sam početak života na Zemlji.

High School of the Dead – za ljubitelje zombi apokalipse.

Wolf Guy Ookami no Monshou – ne preporučuje se čita-

nje onima koji nisu spremni na popriličnu količinu krvi.

Priča o mladom vukodlaku i nesreći koja ga svugdje prati.

NANA – prati život dviju mladih cimerica. Dok jedna

želi postati rock-zvijezda, druga samo želi pronaći pra-

vu ljubav.

Neon Genesis Evangelion – čudno i ludo i na momente

uznemirujuće.

Naruto – priča o odbačenom ninji koji trudom i vo-

ljom uspijeva biti prihvaćen.

Berserk –nasilje, čudovišta, veliki mačevi i prokleti

mačevalac vođen bijesom i željom za osvetu. Topla pre-

poruka za sve ljubitelje srednjovjekovnog fantasy žanra.

Vagabond – čisti užitak i neuobičajeno realističan stil.

Prati život poznatog japanskog mačevaoca Miyamota

Musashija.

Angel Densetsu – za ljubitelje komedije. Riječ je o mla-

diću iskrenog i dobrog srca kojeg zbog izgleda zamje-

njuju za narkomana i delikventa. Priča je laka i topla. Je-

dina mana je kvaliteta crteža na koju se treba navikavati.

Deadman Wonderland – Ganta je živo poprilično nor-

malni životom sve dok se jedan dan nije pojavio miste-

riozni crveni čovjek. Crveni čovjek ubio je sve njegove

kolege iz razreda, a Ganta biva osumnjičen i poslan u

zatvor u kojem otkriva nove sposobnosti i biva prisiljen

boriti se za život.

Gekiryuuchi – Kei je zlostavljan svakog dana od svojih

kolega. Izmoren takvim životom prihvaća ponudu svog

prijatelja Akire da se zajedno ubiju. Kein pokušaj ne uspije

i mjesecima ostane uvjeren da je sam on preživio dok nije

slučajno vidio svog prijatelja na videu uličnih borbi.

Shingeki no Kyojin – zadnji preživjeli ljudi prisiljeni su

boriti se za svoj opstanak protiv glomaznih titana. Za sve

ljubitelje akcije, ovaj anime je za vas.

The Count of Monte Cristo – jedan od najboljih anime

ikad napravljen. Priča o odnosu Alberta i grofa Monte

Cristoa. Jedni problem u ovoj animiranoj seriji su pretje-

rano jake boje na koje ćete trebati navikavati oči.

Death Note – koji god žanr voljeli ovo je nešto što oba-

vezno morate pogledati. Light Yagami pronalazi čud-

novatu knjižicu smrti koja mu omogućuje da ubija bilo

koga čije ime zapiše u nju. Misterij novog ubojice poku-

šava razriješiti detektiv “L”.

40

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

41

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

“SPLITUNEDOSTAJE KONTAKTA S KAZALIŠNIM SVIJETOM”Splitski glumac Elvis Bošnjak, široj publici poznat po ulozi psihijatra Tomislava Vukova u dramskoj seriji “Na terapiji” priča o splitskoj kazališnoj publici, srednjoškolskim danima i dubokoj starosti…Jesenski program HRT-a obogaćen je novom dramskom

serijom “Na terapiji”. Izraelski scenarij za seriju adap-

tiran je za snimanje u petnaest zemalja, a u hrvatskoj

inačici serije glavnu ulogu psihijatra Tomislava Vukova

tumači splitski glumac Elvis Bošnjak. U pretrpanom

rasporedu pisanja, režiranja, glume i organizacije vla-

stitog kazališta Playdrama uspio je naći vremena za zna-

tiželjne Tremaše.

Pišu: Ljubica Kotromanović, 4.c i Dora Matić, 4.c

Imali smo Vas prilike gledati u novoj dramskoj seriji “Na terapiji” koja se prikazivala ove jeseni na HRT-u. Zbog čega ste odlučili prihvatiti ulogu u seriji?Prihvatio sam je jer se radilo o sjajno napisanom scenariju i

o izuzetno zahtjevnoj ulozi. Serija "Na terapiji" predstavlja

značajan iskorak u dramskom programu i povratak prema

složenijim temama. U posljednje vrijeme zatrpali smo pu-

bliku vrlo plitkim sadržajima čija razina ne prelazi okvire

diletantizma. To je i te kako ostavilo traga na publici. Kad

ljude naviknete na jedan nivo, teško je podići letvicu jer

oni padaju preko nje. A dramske serije su vrlo važna forma

jer dopiru do velikog broja ljudi i ako im dvadeset godina

ne nudite ništa više od plitkih limunada napravili ste veli-

ku štetu. Ova serija je korak prema nečem drugom.

U seriji tumačite lik psihoterapeuta Tomislava Vukova. Možete li se ikako poistovjetiti s njim i koja Vam se njegova osobina najviše sviđa? Tomislav Vukov slojevita je, kompleksna osoba i predstav-

lja izazov svakom glumcu. Osobito mi se dopalo što sama

struktura serije traži da svoj lik otkrivate polako. Nemam

se potrebu poistovjećivati s likom niti tražiti sebe u nje-

mu. Uvijek postoje neke sličnosti, neke poveznice između

glumca i onog što on glumi, čak i kad igra osobu koja mu

je na prvi pogled potpuno strana. Pokušavam razgovarati

s likom, postavljam mu pitanja. Zajedno s njim tražim od-

govore. Nastojim ne kretati od sebe. Svaka uloga novo je

putovanje, a na svako putovanje nosite drugačiju prtljagu.

Osnivač ste kazališta Playdrama. Koliko je riskantan bio taj potez?Bio je jako riskantan i još uvijek je riskantan. U neovisnom

kazalištu svaki je projekt novi rizik. Ukoliko promašite,

možete zapasti u ozbiljne probleme. Dakle, nemate pravo

na grešku i ako se dogodi puno je teže ublažiti posljedice.

S druge strane, puno je veselja u toj neizvjesnosti. Nešto

što je postojalo samo u tvojoj glavi odjednom se počne do-

gađati tu pred tvojim očima, predstava, kazalište. Sve to

kao ideja izgleda tako daleko i gotovo nemoguće, a onda

si odjednom usred toga, tu je oko tebe, zaista postoji, po-

staje stvarnost. Sjećam se prvih razgovora o Glumačkom

studiju. Izgledalo je tako daleko, neostvarivo, nemoguće,

a studio radi evo već četvrtu godinu.

Bili ste nominirani za ovogodišnje Nagrade hrvatskoga glumišta kao jedini Splićanin. Mislite li da Split ima publiku koja zna prepoznati i cijeniti kvalitetan dramski projekt?Mislim da Split ima jako dobru kazališnu publiku i da je

potražnja veća od onoga što im se nudi. U Splitu sigur-

no postoji prostor za još koje kazalište Kao mediteranski

grad, on je sam vrlo živahna pozornica. Žao mi je što se

u Splitu nije napravio jedan ozbiljan europski kazališni

festival. Kazališnom Splitu nedostaje kontakta s kazališ-

nim svijetom. Imamo brojne pogodnosti i siguran sam

da bi europskim umjetnicima bilo zanimljivo boraviti u

Splitu neko vrijeme. Prije svega treba dovršiti kultur-

ne objekte koji zjape godinama prazni, kao recimo Dom

mladih.

Kada ste zapravo shvatili da se u životu želite baviti glumom i kazalištem općenito?Negdje u drugom razredu srednje škole. Ja sam poha-

đao školu Natko Nodilo, Centar za odgoj i obrazovanje

u kulturi i obrazovanju, novinarski smjer. Danas je to 1.

gimnazija. Ta škola je uistinu značajno utjecala na mene.

Nekako mi je rastvorila vidike. Bila je to škola u kojoj se

poticala kreativnost. Nisam bio osobito dobar učenik,

ali mislim da je moja srednja škola izvršila ovaj najvaž-

niji utjecaj kad je bio u pitanju izbor mog budućeg za-

nimanja. Tu sam otkrio i glumu i pisanje i ljubav prema

umjetnosti općenito.

Gdje se vidite za deset godina?Teško je na to odgovoriti. Volio bih živjeti malo tiše, više

boraviti u prirodi. Doživjeti duboku, duboku starost i

baviti se nekim staračkim poslovima.

42

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

43

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

Piše: Anđela Guja, 3.f

Komičar, glumac i pisac George Car-

lin rođen je 12. svibnja 1937. godine u

Bronxu u New Yorku. Nakon što je isklju-

čen iz škole i izbačen s posla na kojemu

je radio kao pilot zračnih snaga, počeo se

baviti radijskim poslovima. Radijske emisi-

je, koje je vodio zajedno s kolegom Jackom

Burnsom, privukle su pažnju velikog stand-

up komičara toga doba Lennyja Brucea koji mu

je pomogao ostvariti se na tom polju. Bruce je Car-

linu omogućio sudjelovanje u emisiji Jacka Paara “The

tonight show” koje ga je upoznalo s budućim obožava-

teljima i otvorilo vrata slavi. Kada je bio jako mali, maj-

ka Mary Carlin irska katolkinja, rastala se od Carlinova

oca Patricka, stoga je na nju pala odgovornost odgajanja

maloga Georgea i njegova brata Pata.

“U svakome ciniku čuči razočarani idealist” izjava je

koja opisuje Carlinov život i stvaralaštvo te njegovo poi-

manje samoga sebe. Najviše uspjeha ostvario je stand-up

komedijama koje su mu omogućile iznošenje razmišlja-

nja, stavova i ponajprije kritika svakodnevnih društvenih

tema poput filozofije, religije, politike, države i drugih

aktualnosti. Iz Carlinovih nastupa koji pršte emocijama,

naglašenom mimikom, cinizmom, ponekad čak i bi-

jesom, proizlazi nešto mnogo više od običnog ko-

mičara koji na smiješan način progovara o pre-

šućenim istinama. Proizlazi filozof, kvalitetan

govornik i glumac koji na svojim plećima

nosi teret frustracije, ogorčenosti na ružnu

i zločestu svakidašnjicu. Sve svoje teze on

potkrjepljuje dobro logički razrađenim

dokazima i činjenicama tako da je nje-

govim pričama gotovo pa nemoguće

ne povjerovati.

George Carlin je zbog izvedbe

stand-up komedije “Seven words

you can never say on television”

RAZOČARANI IDEALISTGeorge Carlin američki stand-up komičar

bio uhićen 21.

lipnja 1972. godine.

Naime, riječ je o Carlinovu

monologu u kojem je javno, bez imalo

straha ili srama, iznio “sedam prostih riječi”

nad kojima se u to vrijeme u Sjedinjenim Američkim

Državama provodila stroga cenzura. Te se riječi nisu smjele kori-

stiti u javnim medijima.

Ratnik naoružan mnoštvom riječi i ideja napisao je i tridesetak

knjiga od kojih je najpoznatija “Brain droppings” izdana u više od sto-

tinu primjeraka te prevedena na više jezika. Osnovni cilj njegova djelo-

vanja bio je javno prenijeti sve svoje spoznaje čovječanstvu, ali i pribli-

žiti svijetu važnost aktivnog iznošenja svojih ideja i misli kao osnovnih

pokretača povijesnih promjena i revolucija.

Piše: Anđela Guja, 3.f

Vjerovali ili ne, među splitskom mladeži postoji i onaj

sloj koji potpomaže održavanju alternativne kulture.

Mladi ljudi koji su aktivni iz nematerijalnih pobuda. Na-

ime, riječ je o osam splitskih volontera udruge “Akti-

vist” koji su otvorili knjižnicu “OpenBox” 4. listopada

2013. godine u prostorima kluba “Kocka”. Knjižnica

je u kratkom roku ispunila sve svoje police doniranim

knjigama, časopisima, stripovima, fanzinima, priručni-

cima… Učlaniti se možete besplatno kao i posuditi knjige

i svakako, lijepa gesta od svih vas bila bi doniranje koje

knjige viška s prašnjavih polica vašega doma. Otvara-

njem knjižnice, povećao se i broj održavanja raznih či-

taonica, radionica i projekcija filmova.

Kako bih vam približila cjelokupnu atmosferu i funk-

cioniranje rada mladih kreativaca, odlučila sam inter-

vjuirati članicu “Aktivista” i jednu od osnivačica Ope-

nBox knjižnice, Katarinu Duplančić.

Predstavite nam OpenBox.OpenBox je projekt volontera neprofitne udruge Akti-

vist, a kao ideja zaživio je 2012. godine. Nekolicina ljudi,

mahom studenti, su svojim rukama, uz minimalna ula-

ganja obnovili prostor stare knjižnice.

Kako je ideja o otvaranju knjižnice rođena?Početkom 2000-ih je u sklopu prostora Doma mladih

postojala i knjižnica/čitaonica Dislexia koja se ugasila

odlaskom njenih pokretača za drugim obvezama. Od tu

ideja o oživljavanju iste, pa smo odlučili preurediti pro-

stor, iskoristiti već prikupljene donacije knjiga, časopi-

OpenBox KNJIŽNICAsa i fanzina s ciljem poticanja mladih (i svih drugih) na

čitanje.

Kako sve knjižnica može potaknuti na čitanje?Navedenom logikom, naš cilj je promocija čitanja, ra-

zvijanja svijesti o učenju i društvenoj odgovornosti pa

tako uz knjižnicu, Aktivist organizira projekcije filmova

i radionice od kojih su se zasad održale ona aranžersko-

scenografska i logička, a još nas čekaju grafičke i DIY

radionice.

Što čini knjižnični fond?Literatura gotovo svih žanrova, stručni priručnici, udž-

benici, rječnici, priručnici za samopomoć, zbirke poezi-

je, razni znanstveni, glazbeni i aktivistički časopisi, fan-

zini i pamfleti. Sve knjige donirane su od članova udruge

Aktivist, njihovih obitelji, prijatelja, članova knjižnice,

profesora i velikodušnih stranaca (Veliko hvala svima!).

Koje je radno vrijeme knjižnice i koja je cijena članarine?Knjižnica radi utorkom, srijedom i petkom od 17 do 20

sati, a učlanjenje, kao i posudba, knjiga je besplatna.

Knjige se vraćaju u roku od tri tjedna, a ostali materijali

prelistavaju se u prostorima knjižnice gdje je dozvoljeno

uvesti kućne ljubimce, popiti kavu ili čaj.

Tako je! Ipak postoji kutak za vas, velike i male umjet-

nike. Stoga, ako se želite zabaviti na onaj malo drugači-

ji, kreativniji način, znate gdje ste utorkom, srijedom i

petkom od 17 do 20 sati uvijek dobrodošli.

45

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

44

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

Piše: Daria Shafie, 2.b

Glazba prati čovjeka od prapovijesnih vremena. Njoj

su se od samog začetka pripisivala magična svojstva,

te je smatrana kanalom za prenošenje i širenje trenut-

nog duhovnog stanja ili raspoloženja. Prvotna primjena

glazbe vraća nas do primitivnih magijskih obreda, koji

su, iako iščezli, ostavili traga na današnjoj glazbenoj

tradiciji. Prapovijesni su ljudi nesvjesno otkrili najveću

tajnu glazbe; ona je medij za prijenos emocije i afekta,

najmoćnije psihološko oružje.

Afekt i emocija nisu istoznačnice. Emocija je eterična

i neopipljiva, dok je afekt njeno realno ostvarenje koje

kombinira stanje duha i tijela. Prvi filozof afekta, Baruch

Spinoza, dijeli ga na tri osnovne vrste: sreću (laetitas),

tugu (tristitas) i želju (cupiditas). Prema Spinozi, sreća je

stanje koje čovjeka vodi od stanja manjeg savršenstva ka

većemu, dok tuga čini upravo suprotno. Raspoloženje se

može shvatiti kao prijelazni oblik, kombinacija emocije i

afekta u masi kroz određeno vremensko razdoblje.

Da bi se raspoloženje prenijelo mora postojati odre-

đen medij. Glazba je zarana pokazala da može biti mo-

ćan medij za prenošenje raspoloženja. U starom Rimu

pojavljuju se vojni odredi svirača limenih puhačkih

instrumenata i praksa marširanja, što dodatno stva-

ra osjećaj zajedništva te podiže borbeni moral. Utjecaj

glazbe na masu potvrđuje i postanak revolucionarnih

pjesama i budnica, poput Marseljeze. Takva vrsta glaz-

be, koja potiče na revolucionarne poduhvate i podiže

borbeni moral, zapravo služi pojačavanju trećeg afekta

ili želje, te potiskivanju ostalih emocija.

U današnjoj zapadnoj glazbenoj tradiciji iskristalizi-

rala su se dva osnovna tonska roda, tj. dur i mol. Postoje

tri vrste mola, no zbog češće primjene u klasičnoj har-

TUGA ILI SREĆADoživljaj tuge i sreće kroz tonalitete dura i mola

monijskoj praksi ovaj članak će se koncentrirati isklju-

čivo na harmonijski mol.

Durska ljestvica razvila se iz jonskog modusa, a mol-

ska iz eolskog, koji danas predstavlja prirodni mol. Har-

monijski mol se od prirodnog razlikuje samo po posto-

janju vođice, odnosno povišenog VII stupnja.

Osnovna razlika između dura i mola je razmještaj ci-

jelih stupnjeva i polustepena. No, ta razlika u razmje-

štaju dovodi do bitnih razlika u glazbenom tkivu, koje

mogu biti iznenađujuće. Naime, dur se većinom perci-

pira kao tonalitet sreće, a mol tuge.

Praksa korištenja kontrasta tuge i sreće uvukla se to-

liko duboko u pore europske glazbe da je kontrast dura

i mola postao sastavnim, standardnim dijelom mnogih

glazbenih formi. Promjena iz istoimenog dura u mol i

obratno naziva se mutacijom. Naravno, dur i mol kao

predstavnici sreće i tuge nisu konstantne kategorije, no,

durovi će u kontekstu tuge imati blag melanholični pri-

zvuk, te će uvijek zadržati svoju dursku osnovu. Gotovo

je nemoguće izreći intenzitet molske tuge u durskom

rodu, a vrijedi i obratno. No, tu se postavlja prvo pita-

nje; zašto glazba, koja je potpuno neasocijativna, proi-

zvodi emocionalni podražaj, u inače neutralnog slušača,

te zašto se određeni tonski rodovi povezuju s doživljaji-

ma tuge i sreće?

Odgovor na ovo složeno pitanje lakše se može sagle-

dati u okviru akordičke strukture. Naime, uz svaki ton

proizveden ne većini glazbala proizvodi se i određen

broj viših tonova, koji tvore alikvotni niz. Prva četiri

tona alikvotnog niza tvore durski akord, pa je prema toj

pretpostavci durski rod prirodniji i “srodniji uhu”. U

molskom toničkom trozvuku terca je snižena u odnosu

na durski, taj akord odudara od alikvotnog niza. Prema

tome, teorija alikvotnog niza pretpostavlja da se osjećaj

uzemirenosti i tuge razvio zbog polutonskog odstupanja

III stupnja mola.

Druga teorija, teorija intervala, pretpostavlja da je

interval velike terce, koji se pojavljuje u duru, prirodniji

jer se može izvesti kao prilično pravilan pitagoreanski

razlomak. No, interval male terce koji se pojavljuje u

molu može se izvesti na tri načina, od kojih dva imaju

manja ili veća odstupanja prema intervalu povećane se-

kunde. Na taj način samo se dokazuje nepravilnost terce

u toničkom trozvuku mola.

Obje teorije zapravo daju odgovor na pitanje kako, a

ne zašto. Uzevši u obzir Spinozino stajalište da je sreća

stanje savršenije od tuge, zaključak je jasan. Nepravilna

struktura mola, prema alikvotnoj i intervalskoj teoriji,

trebala bi uzrokovati afekt tuge.

No, to ne objašnjava princip povezivanja nesavrše-

nosti i osjećaja tuge. Osnovni problem tih teorija pred-

stavlja nedostatak čvrste osnove koja povezuje glazbu

i sugestivni doživljaj emocije. Na to pitanje pokušala je

odgovoriti teorija glazbene ekvilibracije.

Osnovna postavka ove teorije je da prosječan slušač

ne doživljava ton kao frekvenciju, nego kao nešto zbilj-

sko, ali neodredivo. Zbog prirode tona on se ne može

uklopiti u racionalno shvaćanje materijalnog svijeta

oko nas, te se, da bi ga se moglo interpretirati, moraju

pokrenuti emocionalni mehanizmi. U nedostatku lo-

gičnog shvaćanja i integracije tona u materijalni svijet,

ljudska se psiha služi širokom paletom alternativnih

emocionalnih rješenja, te koristi neograničenu količinu

mašte kako bi mogla pojmiti neopipljivu prirodu glazbe.

U doživljaju glazbe upitna je i kulturološka konota-

cija. Iako većina slušača koji nisu bili izloženi europskoj

glazbenoj tradiciji prepoznaje i vrednuje dur kao sretan

i mol kao tužan, neke glazbene tradicije, koje izvorno ne

poznaju ovakvu podjelu na tonske rodove i temperira-

ni sustav, razvile su druge vrste podjele na rodove, te

vlastite sustave vrednovanja, u kojima se može pronaći

jaka korelacija s onim zapadnjačkim, iako postoje i od-

stupanja. Bliskoistočne i semitske tradicije većinom se

zadržavaju u okvirima harmonijskog mola, te ga ne do-

življavaju kao predstavnika tuge. Iako je većina tradicij-

ske glazbe europskih naroda durska, odstupaju Slaveni,

čije je stvaralaštvo pretežito molsko.

Osobita djelovanja nekih djelova glazbenog jezika

skladatelji su pronašli, standardizirali i uveli u glaz-

benu simboliku. Glazbeni simbolizam možda nije vrlo

sugestivan, ali odražava nastojanje za približavanjem

apstraktne glazbe i ljudskog shvaćanja. On na jedan

drugačiji način djeluje na upoznatog slušatelja te ga

usmjerava prema osnovnom pravcu djela. U novije vri-

jeme skladatelji su se oslobodili strogog harmonijskog

poimanja tonaliteta te dobili veće slobode u kreiranju

vlastitih harmonijskih jezika koji mogu, ali i ne mora-

ju biti u okviru standardnog dura i mola. Nove slobode

dale su poleta stvaranju novih harmonijskih figuracija

koje se igraju s ljudskim emocijama.

S obzirom na sve teorije, možemo samo zaključiti da je

glazba, po svojoj prirodi bliska i srodna ljudskom duhu.

Mnogo će vremena proći prije nego odgonetnemo sve taj-

ne koje ona krije. No, jedno je sigurno: glazba je univerzal-

ni jezik, njena sposobnost da spaja ljude, njihove osjećaje

i umove ostaje jedna od najvažnijih vrednota umjetnosti.

47

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

46

Trem

a 24

- C

OOL

TUra

Piše: Rato Kuzmanić, 4.b

Zbogom. Prava riječ za opis izvornog, statičnog weba.

Vrijeme statičnih HTML stranica s vrhuncem dosega u

objavi GIF-ova davna je prošlost. Još 1999. godine Darcy

DiNucci pokreće razvoj novog, naprednijeg weba, popu-

larno nazvanog Web 2.0. Ta revolucija trebala je promije-

niti uloge te pasivnog korisnika učiniti aktivnim, štoviše

dati mu glavnu kreatorsku ulogu. Interakcija i kolabora-

cija između korisnika postala je osnova preobrazbe, time

nastaju ideje blogova, foruma, internetskih enciklopedi-

ja, društvenih mreža, video portala i brojnih drugih.

Novi web prelazi u svijet dinamike kako s korisničke

strane, tako i s razvojne strane. Statički dizajn i suče-

lje zamijenjeni su responzivnim dizajnom i korisnički

prilagođenim sučeljem, HTML i GIF-ovi PHP-om i Ja-

vaScriptom. A navodno su i ljudi iz Microsofta razvili

nekakvi ASP.NET MVC. Po prvi put se u središtu nalazi

korisnik koji više nije pasivni promatrač predkreiranih

stranica, već aktivni moderator sadržaja istih.

Chen, Page, Zuck, Dorsey, Hoffman i slični u pravom

su se trenutku našli na pravom mjestu i tako započeli de-

finirati web onakvim kakvim ga danas poznajemo. Šejra-

mo, četamo, tvitamo, skajpamo, jutjubamo, linkedina-

mo, pinterestamo, quick pass tu, zip-zap tamo, jurcamo

po webu uopće se ne pitajući gdje se svi naši podaci nala-

ze niti kome su oni dostupni. Uistinu živimo u oblacima.

Digitalizirali su nam putovnice, vozačke, dobili smo OIB,

geolokacijske usluge na mobitelima, RFID kartice za vo-

zila… Gdje su svi ti podaci koje tako olako darujemo?

U oblacima. Svi se oni nalaze na serverima, teoretski

nedefiniranim, irelevantnim lokacijama. Van uništivih

tvrdih diskova našeg računala. Taj takozvani “cloud

CLOUD COMPUTINGKROZ PRIZMU WEBA 2.0

computing” je svoj početak doživio 50-ih godina proš-

log stoljeća. Spominjem to tek toliko da oni manje upu-

ćeni ne bi pomislili da su ove ideje koje im se servira-

ju kao nove uistinu takve, već su one zapravo iznimno

ofucane. Stvari se u računalnoj industriji vraćaju ci-

klički, samo su ciklusi sve brži. No pustimo tu digresiju

i vratimo se temi. I tako mi ostavljamo svoje digitalne

tragove, opise najmračnijih dijelova naše osobnosti pod

utjecajem intoksinirajućih sredstava diskutabilne kvali-

tete u sumnjive noćne sate ne premišljajući čijim to in-

telektualnim vlasništvom tada postaje, tko bi to sve mo-

gao vidjeti ili kakve posljedice će to na nas imati. Time je

ostvareno temeljno načelo dinamičkog weba.

Sva ta “sloboda” koju nam dinamika i oblaci donose

ima veliki minus, vječnu odgovornost naših aktivnosti.

Nedostatak koji su ultraliberali jedva dočekali kako bi s

polica skinuli Orwella i rekli: eto, to je to. Jer doista je

divno kada novi šef iskopa snimku na kojoj ne znam za

sebe, objavljenu u tri ujutro, s poslovnog seminara na

kojem otkrivam tajne tvrtke bivšeg poslodavca… Lako

za šefa, kako objasniti svoju terorističku šalu ljudima iz

NSA-e? Onima koji ne prate vijesti, promakla je infor-

macija da jedna od najmoćnijih američkih špijunskih

organizacija NSA kontrolira sve i svakoga. Brojni ljudi

su tada ustali na noge, kao da su odjednom progledali

i kao da nisu bili svjesni činjenice da na webu ostavlja-

ju podatke kao mačka dlake dok je pas ganja. Poruka je

jasna: špijunske organizacije špijuniraju, a web nije vaš

toalet u kojem vas nitko ne gleda.

S druge strane “cloud computing” u osnovi omogu-

ćava virtualni život onakav kakav je nama danas jedi-

no zamisliv – umrežen, aktualan, konstantno aktivan

i dinamičan. Lijepa je ideja da jedan uređaj možemo

koristiti za pisanje seminara od kuće, gledanje filma u

autobusu dok putujemo na posao, prezentiranje istraži-

vanja poslodavcu i skajpanje s curom na povratku kući.

Upravo to je smjer razvoja weba – dopustiti korisnicima

da, osim što sami kreiraju web, pristupaju s koje god lo-

kacije i uređaja žele i da što manje podataka spremaju na

uređaje, a što više podataka ostavljaju “u oblacima” te

da prihvate digitalizaciju i sve njezine medije kontrole.

sva Ta “sloboda” koju nam dinamika

i oblaci donose ima veliki minus,

vječnu odgovornosT naših akTivnosTi.

FoTograFija: mia briTViĆ

48

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

49

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

Piše: Rato Kuzmanić, 4.b

Microsoft je totalno otišao na kvasinu. Postojao je period

kada bi se cijela Trema dala ispuniti člancima o Microsof-

tu i to sve redom pozitivno intoniranim. Bio je to period

prije nego što je Microsoft uveo službenu titulu evanđeli-

sta, dakle zaista davno, kada sam imao argumente za po-

zitivno mišljenje o tom softverskom divu iz Redmonda i

osjećao se kao pravi evanđelist – tumačio namjere nekog

s nebesa neobrazovanom narodu; širio znanje.

Taj je period, nažalost, davno završio. Današnji

Microsoft je dezorijentirani div s gomilom novca na ra-

čunu. Operacijski sustavi za sučelja (Windows) i uredski

paketi (Office) siguran su mu izvor prihoda, no izgubio

je one manje inovativne programe koji su ga nekada

činili velikim. Uzmimo primjerice Windows 8. Većina

menadžera smatra da ne treba bacati novac u nešto što

ne donosi rezultate. Ako ljudi ne kupuju neki proizvod,

obično postoji dobar razlog. Microsoft pak misli da je to

sve jedan veliki nesporazum i da, ako korisnici ne vole

Metro i njegovo sučelje, onda je problem u korisnicima.

“Možda ne razumiju ili nešto tako. Moramo im pokazati

da su u krivu, na bilo koji način.”

Ovo podsjeća na Microsoft Boba i način na koji je

Microsoft to izveo. Radilo se o crtačkom sučelju koje je

trebalo zamijeniti ono na Windowsima; sučelje buduć-

nosti. Koliko su oni bili oduševljeni projektom govori i

samo kodno ime – Utopia. Osnova projekta bila je go-

mila doktora i svjetski priznatih psihologa koji su radili

na kognitivnim teorijama te izučavali kako ljudi raz-

mišljaju. I tako su napravili Boba s golemom količinom

samouvjerenosti. Bob je doista izazivao zapanjenost, ali

DEZORIJENTIRANI DIV S GOMILOM NOVCA NA RAČUNUJe li Windows 8 novi Bob?

ne samom svojom kvalitetom, već Microsoftovim odu-

ševljenjem.

Taj pristup poglupljenog sučelja kao što je Bob odražava

se i u Metrou (sučelje Windows 8). Jednostavno preglupo

da bi ga se ozbiljno shvatilo. A iz nekog nepoznatog razlo-

ga sve Metro aplikacije odvijaju se na čitavom ekranu čim

se pokrenu. Tako nemamo prozore, već hrpu virtualnih

prozora među kojima se prebacujemo kao u ranim danima

prije nego što je itko umio proizvesti višezadaćnost. Još je

iritantnije kako ove aplikacije koje zauzimaju čitav ekran

izgledaju na 27'' monitorima rezolucije 1920x1080 kojima

teži sve više korisnika. Kada na njima pokrenete neku od

tih Metro aplikacija, jednostavno su OGROMNE. Osjećate

se poput djeteta koje čita knjigu za djecu s golemim slovi-

ma. Znači, neovisno imate li 15'' ADI CRT iz 1997.godine ili

upravo najnoviji 27'' FullHD monitor, aplikacije se otvara-

ju preko čitavog ekrana iako im realno za prikaz podataka

treba deseti ili dvadeseti dio tog prostora. Istina, možete

raditi u Desktop modu, ali Windowsi 8 preferiraju rad u

Metrou i sve je jednostavno ogromno.

Razumijem da ovakvo sučelje ima smisla na tabletima,

ali Microsoft je zakasnio na to tržište i sumnjam da će tu

ostaviti neki trag. Kada se sve uzme u obzir, Windows 8

i Metro završit će zajedno s Bobom, a to znači da će biti

zaboravljeni. Ako se želite dobro nasmijati, otiđite na

Microsoftove stranice s poviješću tvrtke i potražite Boba.

Nećete ga naći – izbrisan je iz povijesti. Kao da nikada nije

postojao. Ni Metro ne može ovako dovijeka. Glupost je

prejaka, previše koncentrirana. Što se dogodilo Bobu do-

godit će se i ovoj epizodi neviđene arogancije.

Piše: Viktoria Teklić, 3.d

Udruga postoji već neko vrijeme u Splitu, a njeni čla-

novi su zaljubljenici u programiranje. Dvojici članova,

Antoniju Pavlinoviću i Juri Granić-Skenderu, oduzeli

smo jedno nedjeljno jutro da bi više saznali o Udruzi i

njenom djelovanju.

Kako je došlo do osnivanja Udruge?Antonio i Jure: “Ne možemo reći da smo od početka

znali da želimo osnovati udrugu”. U samim početcima

bili smo skupina mladih programera koja se vikendom

okupljala na FESB-u, jela pizzu, pričala o programira-

nju, svojim projektima, ciljevima i raspravljala o novim

programima i tehnologijama. Onda se sve pokrenulo i u

početku smo bili Društvo Mladih Programera. Tada smo

imali više članova nego sada, no shvatili smo da se mo-

ramo reorganizirati jer je postojao velik udio pasivnih

članova, a sav teret je padao na nekolicinu. Sada smo

udruga, brojimo 15 članova i trenutno imamo nekoliko

pripravnika koji bi mogli postati članovi. Ponosni smo

na to što smo vrlo povezan krug ljudi koji voåli progra-

miranje, želi se aktivno tim baviti i na kraju to približiti

ostalima, a ne iz nekih sebičnih razloga.

Govorili ste o pripravnicima. Možete li nam objasniti taj proces postajanja članom? Kakve osobine bi trebali imati potencijalni članovi?Antonio: Ne bih rekao da smo tako strogi kako se naslu-

ćuje u tvom pitanju. Tražimo motivirane pojedince koji

neće lako odustati od svojih zamisli, koji su spremni

truditi se i aktivno sudjelovati u Udruzi. Tražimo poje-

dince koji vole to što rade i koji su spremni sudjelovati

u našim aktivnostima, a ne samo biti članovi “na papi-

ru”. Pripravnici su osobe koje su se prijavile za članstvo

u Udruzi, a postati će to na osnovi naše prosudbe posje-

duju li ove prije navedene osobine.

Kad smo već kod novih članova, koliko godišnje dobijete novih članova?Antonio: To nije velika brojka, jedna ili dvije osobe. Kada

prihvatimo nekoga kao člana onda znamo da je to moti-

virana osoba koja se stvarno želi baviti programiranjem.

Kako nam se godišnje priključe novi članovi, dio člano-

va diplomira i zaposli se, pa ne mogu biti toliko aktivni

u Udruzi koliko bi htjeli. Tako da je broj članova uvijek

nekako uravnotežen.

DUMPUDRUGA MLADIH ENTUZIJASTIČNIH PROGRAMERA

51

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

50

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

Od petnaest članova vidim na popisu samo jednu žensku osobu, kako to?Antonio: Za to ne postoji neki konkretan razlog, jedno-

stavno se veći broj cura nije pronašao u programiranju.

To je sve.

Jesu li svi članovi DUMP-a ujedno i FESB-ovci?Antonio: Sad trenutno jesmo, imamo članove koji su stu-

dirali na PMF-u, pa to ne računam. Također je većina

nas iz MIOC-a iako nas ima i iz Elektrotehničke SŠ, V.

Nazora i dr.

FESB ili FER?Antonio: Moj izbor je naravno FESB, ne kažem da je FER

loš fakultet. Tamo se dobije vrlo dobro akademsko obra-

zovanje, ali na FESB-u imaš više slobodnog vremena pa

se stigneš baviti stvarima koje voliš, a meni je to dosta

bitno. Tako da: FESB + DUMP > FER.

Recite nam nešto o zapošljavanju mladih programera u Hrvatskoj. Postoji li potražnja za programerima i koliko je to zanimanje razvijeno u Lijepoj Našoj? Jure: To je vrlo kompleksno pitanje. Postoji potražnja i

postoje radna mjesta, naravno plaća će biti manja nego

u nekim drugim državama i mi smo slabije razvijeni po

tom pitanju nego neke informatičke velesile, ali pitanje

je zapravo koliko mi želimo raditi za nekoga i po nekoj

šabloni koja nam je zadana. Ja osobno ne bih volio raditi

takvu vrstu posla. Više mi se sviđa pokretanje vlastite

Start-up kompanije s nekolicinom suradnika i razvoj

vlastite ideje nego da programiram po nekoj šabloni koja

mi se ne mora nužno svidjeti.

Antonio: Slažem se s Jurom. Mi možemo naći radna

mjesta, ali osobno bih više volio biti vlasnik, prije spo-

menute, Start-up kompanije ili partner, nego nečiji

radnik. Smatram da u poslu radnika-programera nema

puno kreativnosti koja je važan dio našeg posla.

Start-up kompanije su sve češća pojava u današnjem društvu, no nema ih baš u Hrvatskoj. Što mislite da je tome razlog?Antonio i Jure: Moguće je da jednostavno još ljudi nisu

dobro upoznati sa tim pojmom, a realno je za očekivati

da će naš birokratski sustav dijelom i otežati nastanak i

razvoj tih kompanija.

Bi li otišli živjeti i raditi u inozemstvo?Jure: Bih, naravno. Kad bih vidio da moja Start-up kom-

panija ili bilo koji drugi projekt, iako ima potencijala za

uspjeh, ne može uspjeti u Hrvatskoj iz bilo kojeg razlo-

ga, spakirao bih se i otišao. Nisam toliko vezan za jedno

mjesto, tako da mi ne bi bio velik problem otići.

Antonio: Ja ne znam bih li otišao. Ovdje mi se sviđa.

Ovdje mi je obitelj i naravno DUMP.

A što biste napravili u slučaju neuspjeha na poslovnom planu s obzirom na podatke da dosta kompanija takvog tipa ne uspijeva? Antonio: Ako je ideja koja leži u temeljima osnivanja dobra

i na kraju krajeva komercijalna, ne vidim razlog za neu-

spjeh. No u tom slučaju to bi unatoč neuspjehu bio veliki

korak naprijed i naučio bih neke važne stvari za buduć-

nost. Jer pri osnivanju i kroz rad u takvoj kompaniji nauči

se na primjer i o marketingu, a ne samo o programiranju.

I definitivno bih pokušao unatoč mogućnosti neuspjeha

jer smatram da bi to bilo iskustvo više u životu.

Udruga DUMP drži već petu godinu za redom besplatna predavanja za sve zainteresirane na temu “Osnove programiranja” na FESB-u. Kako je došlo do te ideje?Antonio i Jure: Do ideje je došlo spontano, mislili smo da

će ljudima biti zanimljivo i poučno. To je bila prilika da

vježbamo naše govorničke i prezentacijske vještine. I

naravno vidimo neke stvari iz nove perspektive, jer sva-

ko novo pitanje otvara nove vidike.

Prošle akademske godine održali ste predavanje o Photoshopu. Kakav je bio odaziv? Planirate li nova predavanja?Antonio: Pošto je Photoshop nešto bliži široj javnosti, bio

je i nešto veći odaziv na to predavanje. No ne možemo se

požaliti na odaziv na bilo koje naše predavanje. Planovi

uvijek postoje. Trenutno razmišljamo o nekim novim

predavanjima, točnije dva, ali to još nije ništa sigurno.

Teme o kojima bismo predavali su teme za koje je poka-

zan interes.

Vidi se da stvarno voliš to što radiš. Kada si se počeo baviti programiranjem ili općenito informatikom?Antonio: Ne znam što bi točno spadalo u početak, ali

mislim da je najbliže tome sedmi razred osnovne škole.

Znao sam često pomagati školskom psihologu s informa-

tičkim poslovima, a i vršnjacima. Tada su bili popularni

forumi pa sam mnogima izradio forumski signature. To

sam znao raditi po cijele dane. U srednjoj školi (naravno

MIOC-u :)) pobliže sam se upoznao s programskim jezi-

cima i tako je sve počelo.

S čime se sad baviš, mislim na to baviš li se baš programiranjem u DUMP-u ili nečim drugim?Antonio: Pa moglo bi se reći da se bavim Web Dizajnom.

Smatram to zanimljivim jer, osim što programiraš i ure-

đuješ web-stranice, ti si zapravo ona osoba koja infor-

mira ljude. Mi odlučujemo što će se nalaziti na određe-

noj web-stranici, što je zahtjevnije, ali i zanimljivije. U

Udruzi se zapravo malo ljudi bavi time, pokušali smo za-

interesirati neke od članova no interes je ostao na mom

mentoru Marku Matijeviću i meni. Osim navedenog,

volim JavaScript, kikiriki maslac i kofein.

Reci nam malo više o JavaScript jeziku. Na koji način se razlikuje od drugih?Antonio: JavaScript je čudan, ali zanimljiv jezik namije-

njen razvoju interakcija na webu. Također je vrlo, vrlo,

fleksibilan. Ne biste vjerovali, ali u njemu se uspješno

može izgraditi drugi programski jezik temeljen isklju-

čivo na konceptu funkcije. Kad možete napravit tako

nešto, znate da imate dobar alat u rukama. Još je puno

koncepata koje bih htio razviti u JavaScriptu, polako… :)

Dug u zanimljiv razgovor morali smo nažalost prekinuti.

Našim sugovornicima želimo puno uspjeha u njihovom

radu i napredovanju.

52

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

53

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

Piše: Rato Kuzmanić, 4.b

Jeste li ikada promatrali stvarnost kao simulaciju? O ne,

neću se zavlačiti u filozofsko-metaforičke rasprave, već

vas ovo pitam iz konkretnih razloga. Naime, ako niste

primijetili, scene iz novih igara za PlayStation 4, Xbox

One i high end PC izgledaju gotovo realistično. Pogotovo

onaj tech demo za PlayStation s čarobnjakom kojem sam

zaboravio ime. Sada samo okrenite situaciju: ako simula-

cije sliče realitetu, nije li taj isti realitet samo simulacija?

Drugim riječima, kada gledate plavo nebo možete li defi-

nirati točan heksadecimalni broj plave boje? Jeste li ikada

gledali oblake i pitali se koji su grafički filteri aplicirani pri

njihovoj izradi? Pogledajte stabla i zapitajte se koliko je

poligona u stvarnosti upotrijebljeno da bi se “izrenderi-

rala” njihova krošnja. A što je s “lens flareom” sunca koji

vam se probija kroz prozor dok čitate ovaj članak? Ima

ovo temelja i u kvantnoj fizici te u informacijskim i holo-

grafskim teorijama polja koje su sasvim dovoljno udalje-

ne od ezoterije i trademarka “lažljivih baba s viskovima”.

Teorija popularno nazvana “it from bit” postulira

tezu po kojoj je cijeli svemir kakvim ga mi poznajemo

ništa više nego računalna simulacija; gomila nula i jedi-

nica. Skupina teoretičara smatra da je realitet simuliran

od strane superiorne vrste – one koja je dosegla višu ra-

zinu tehnološkog razvoja od ljudi. Ukoliko je ta visoka

Pogledajte stabla i zapitajte se koliko je poligona u stvarnosti upotrijebljeno da bi se “izrenderirala” njihova krošnja…

STVARNOST KAO SIMULACIJA

tehnološka razina ostvariva, slijedi da stvarnost mora

biti simulirana. Statistika teorije paralelnih svemira

insuira mogućnost postojanja vrste koja bi bila u mo-

gućnosti razviti kompleksni, cijeloviti virtualni realitet

oplemenjen umjetnom inteligencijom. Ako stavimo na

stranu pretpostavke, zaključujemo da ljudi to već rade.

Sjećate se onih next gen igara s početka članka? Zar to

nije simulacija unutar realiteta?

Također se smatra da je cijeli realitet nakupina jednih

simulacija unutar drugih, koje se međusobno pokreću i

na taj način determiniraju. Uistinu rekurzivno virtualno

bivanje.

Ukoliko je svemir oko nas determiniran našom svje-

snom interpretacijom, je li moguće da je pogon te inter-

pretacije računalo?

Gordo podsjeća na Matrix. Stoga, nemojmo ništa pre-

pustiti slučaju – umjesto da natežete Move kontroler u

pokušaju virtualnog ispucavanja luka i strijele, možda

biste mogli napraviti vlastiti luk od drveta? Znate, onog

smeđeg što raste u šumi. Mogućnosti su neograničene jer

je stvarnost, bila ona simulacija ili ne, prepuna poligo-

na, Beizerovih krivulja, anizotropnog filtriranja i bump

mappinga. Uživajmo u njezinoj slobodi i zahvalimo no-

vim konzolama i tehnologijama na inspiraciji za ove misli! FoTograFija: mia briTViĆ

54

Trem

a 24

- IN

FOrm

aTIK

a

www.trema.hr