LIST UČENIKA STRUKOVNE ŠKOLE VIROVITICA GODINA 9 • BROJ 9 • VELJAČA 2012. ISSN 1847-1080

PROJEKTI: debata o globalizaciji, brandiranje, modna revija i aukcija OPATIJA: Svi bi rado ponovno POSTATI BOLJI: Dodir ljubavi SPOLNOST I ZDRAVLJE: humani papiloma virus PUTOVANJA: Tri dana u Parizu SUSRETI: Draško Zidar UČENICI I MEDIJI: moral i etika u novinarstvu SPORTSKI VRHUNCI: Rukomet u Virovitici

zanimanje

ekonomist

SA

DR

ŽAJ

U OVOM BROJU

ISTRAŽIVANJE: I učiti treba znati 4-5

TEMA BROJA: ekonomija i trgovina 6-15Projekti:Parlaonica: GlobalizacijaPrezentacija: Brand i brandiranjeModna revija i aukcijaNa teren radi osnivanja tvrtkeU Hrvatskom zavodu za zapošljavanjeU Crvenom križuU šećerani VIROPoduzetništvo: Jesam li dobio posao?Ekonomci: kamo daljeRazgovor: Marinel Skrobić: Dosta je sjedenja doma

UGOSTITELJI 16-19Učenička ljetna praksa u OpatijiPrva BundevijadaBožić u EuropiKuhari na AgroexpuViroexpo: Slastice za posjetitelje

POSTATI BOLJI: 20-23Valentinovo 2012. Projekt Dodir ljubaviPredstavljena zbirka pjesama Željka BosiljaRadionice:Brailleovo pismoI pomagati treba znatiKako pristupiti slijepoj osobiRadionica znakovnog jezika

U spomen: Daniela Šolc 24Predstavljen časopis Poezija 24LiDraNo 2011. Prepoznatljiva kvaliteta 25

SVIJET OKO NAS: Godine (ni)su važne 26-27

SPOLNOST I ZDRAVLJE 28-31Znanje za sigurnost i zdravljeBolest pogađa cijelu obiteljAnka Dorić: Mladi prihvaćaju poruke naše knjige

PUTOVANJA 32-35Tri dana u Parizu: Putovanje u maminu pričuHodočastili u Ludbreg

SUSRETI 36-39Razgovor: Draško Zidar, dobitnik Zlatne ArenePolaznici Policijske akademije:Čast je biti učenik policijske škole

UČENICI I MEDIJI 40-43Moral i etika – imperativ kvalitetnog novinarstvaIvana Đilas, urednica: Ne ću odustati od pisanjaSuradnja radio Strukovnjaka i Gradskog radijaKrunoslav Blažević: Radio unosi život u školu

SPORTSKI VRHUNCI 44-45Duga i bogata tradicija velikih uspjehaCilj – svjetsko prvenstvo

AFS Hrvatska 46Odijevanje 47

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

2

TEMA BROJA:

EKONOMIJA I TRGOVINAProjektni dani: parlaonica, prezentacija, aukcija,

PUTOPIS:TRI DANA U PARIZU

Putovanje u maminu priču

str. 32-34

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

3

UV

OD

NIK

NOVINARI: Monika Kovač, Gabriela Grgić, Ana Antolić, Ida Zidar, Ana Marija Vlahović, Marijana Sklenar, Daria Čolić, Štefica Vukelić, Barbara Špoljar, Marija Komar, Mihaela Komar, Nikolina Nerovčić, Martina Oklopčić, Ivana Bjelica, Anamarija Mikulić, Nataša Miočinović, Andrea Lukač, Krunoslav Blažević, Mirela Radanović, Dajana Horvat, Tea Juma, Ines MijatovićILUSTRACIJE: Ivona MioljevićFOTOGRAFIJE: Aleksandra Đukić

Dragi naši srednjoškolci,

svake nove školske godine novinarska skupina donosi vam novi broj Strukovnjaka.Tako smo i ovaj put popratili sve aktualne događaje u našoj školi i one izvan nje. Ekonomisti su ove godine bili marljivi pa su održali parlaonicu o globalizaciji i predstavili nam neke najpoznatije brandove. Također su imali i praktične vježbe na satovima poduzetništva i dosta sati proveli učeći izvan učionica. O načinima učenja i o rezultatima istraživanja o strategijama učenja izvijestila nas je stručna suradnica Mirela Vlašić. U ovome broju možete pročitati i nekoliko intervjua. Marinel Skrobić upoznat će vas s osnovama politike, glumac Draško Zidar opisao nam je sve čari glume, Krunoslav Blažević provest će vas kroz svoje četiri godine rada na školskom radiju, a moja malenkost pokušat će vas potaknuti na pisanje u Strukovnjaku. Mjesec hrvatske knjige obilježen je na vrlo edukativan način uz gostovanje pjesnika Željka Bosilja i ostale goste uz koje smo naučili osnove znakovnog jezika i ophođenje prema slijepim i gluhonijemim osobama. U posljednje vrijeme mnogo se govorilo o uvođenju spolnog odgoja u škole, a naš prilog tomu je izvještaj o predavanju i informacijama o spolno prenosivim bolestima te prikaz književno-stručno-medicinskog djela

One misle da smo male autorica Julijane Matanović i doktorice Anke Dorić, koja nam je u intervju dala informacije zanimljive svim srednjoškolcima.Bili smo i na raznim putovanjima. Tea Juma donosi nam putopis iz Pariza, a Martina Oklopčić izvještaj iz Ludbrega.Ovim brojem završava moj posao na mjestu urednice Strukovnjaka. Na početku svake školske godine novi učenici priključuju se Strukovnjaku, ali i na kraju svake godine neki odlaze. Iz opravdanih razloga reći ću da mi je bila čast biti dio ove male grupe koja vam na 48 stranica donosi sažetak svih događaja i prikaze pametnih i darovitih novih učenika. Mnogo smo naučili i mnogo vidjeli. Biti novinar znači neprestano se educirati u različitim poljima srednjoškolskog života. Na kraju samo mogu reći da je lijepo bilo biti novinarka i urednica Strukovnjaka. Cijelu ekipu maturanata koji su sudjelovali u stvaranju dosadašnjih Strukovnjaka veseli činjenica da će dogodine nova novinarska ekipa zajedno s novom urednicom ili urednikom i voditeljicom profesoricom Marijom Karacsonyi pridonijeti stvaranju nekog novog, možda i drugačijeg i još boljeg Strukovnjaka, ali ne brinite, i dalje ćemo vam se povremeno javljati i pridonositi u idućim brojevima naših školskih novina.

U ime uredništva,urednica Ivana Đilas

Strukovnjak, list učenikaStrukovne škole ViroviticaGodina 9, broj 9, veljača 2012.List izlazi jednom na godinu.

Impresum

NAKLADNIK: Strukovna škola Virovitica Vukovarska cesta 1, tel. 033/ 72 29 39e-mail: info@ssv.hrZA NAKLADNIKA:Pavica Biondić-Ivanković, prof.UREDNICA IZDANJA:Ivana ĐilasODGOVORNA UREDNICA:Marija Karacsonyi, prof.IZRADA: Grafoprojekt, Virovitica Naklada: 700 primjerakaVirovitica, veljača, 2012.

UČENIČKA LJETNAPRAKSA U OPATIJI

Svi bi rado ponovno

modna revija

U MJESECU HRVATSKEKNJIGEDodirljubavi

Naslovna stranica: Ivo Jelenčić, Monika Kovač i Ivana Prajo, snimila A. Đukić

str. 6-15

str. 21-23

str.16-17

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

4

ISTR

AŽI

VAN

JE

Učenici mi se svakodnevno sami obraćaju za pomoć u učenju ili ih šalju nastavnici (najčešće razrednici) kada primijete da su im ocjene loše. Situacija je najgora na kraju obrazovnih razdoblja – polugodišta, a pogotovo školske go-dine. Učenici tijekom godine „skupljaju“ negativne ocjene, a kako se približava kraj godine, velika većina ipak želi završiti razred sa što boljim uspjehom (ili barem pozitivnim) pa se obraćaju za pomoć u nadi da će dobiti neko „instant“ rješenje kako što prije savladati gradi-vo. To potvrđuje da takvim učenicima prvenstveno nedostaju strategije orga-nizacije vremena i planiranja učenja. U velikom broju slučajeva ispostavi se da učenici uče gradivo napamet, bez imalo razumijevanja, zbog čega u situacijama usmenog ili pismenog odgovaranja, kada su pod određenim stresom, često zaborave što su htjeli reći, zbune se ili daju netočan odgovor. Neki učenici, po-gotovo oni iz trogodišnjih ugostiteljskih usmjerenja, u razgovoru iskreno izjavlju-ju da uopće ne uče, a kao razloge za to navode nezainteresiranost za gradivo, nerazumijevanje, ali i neznanje na koji način učiti određene predmete. Velik broj učenika zapravo i ne zna kako učiti, ili uče po istom principu sve predmete, bez obzira na to koje strategije učenja gradivo zahtijeva.

Strategije učenja

Jedna od najjednostavnijih definicija učenja jest da je ono psihički proces koji dovodi do relativno trajnih, stečenih

POVEZANOST KORIŠTENJA STRATEGIJA UČENJA SA ŠKOLSKIM USPJEHOM UČENIKA STRUKOVNE ŠKOLE VIROVITICA

• U istraživanju je sudjelovao 341 učenik iz svih trogodišnjih i četverogodišnjih usmjerenja.

• Učenici koji više koriste strategije organiziranog učenja, elaboracije i samoreguliranog učenja prošle su školske godine postigli bolji školski uspjeh od učenika koji manje koriste ove strategije

promjena u funkcioniranju pojedin-ca.Strategije učenja odnose se na donošenje odluke o tome kako učiti, ovisno o sadržaju koji treba naučiti, a mijenjaju se pod utjecajem vježbe i instrukcija. Strategije učenja očituju se u izboru učenika kako će učiti i obrađivati informacije, a mogu se podijeliti na: ponavljanje, organizaciju i elaboraciju informacija.Strategiju ponavljanja koristimo kada neki sadržaj želimo naučiti napamet, te se ona odnosi na višekratno doslovno ili sažeto ponavljanje sadržaja.Strategija organizacije počiva na

pretpostavci da se dobro organizirani materijal lakše uči i pamti. Traženje unutrašnjih veza, odnosno uspostava hijerarhije između ključnih informacija, jedan je od načina organiziranja mate-rijala. Strategija elaboracije odnosi se na uspostavu vanjskih veza između novih i već postojećih informacija. Drugim riječima, elaboracija se odnosi na povezivanje gradiva u cjeline, s gradi-vom iz drugih područja, ali i s onim što znamo iz istog područja, kao i s vlastitim iskustvom.Postoje velike individualne razlike u stilovima i strategijama učenja, kao i velik broj samih strategija koje se mogu koristiti pri učenju. Zato su vrlo važne i

metakognitivne strategije, koje uključuju poznavanje vlastitih strategija učenja i svjesno usmjeravanje, upravljanje njihovom upotrebom – planiranje, nad-zor i promjenu strategije ako je potre-bno. Samoregulacija, kao vrlo važna metakognitivna strategija, obuhvaća realizaciju velikog broja upravljanja procesima učenja, od dugoročnog i kratkoročnog planiranja učenja, pa do postupaka promjene u načinu učenja. To je ciklički proces koji sačinjavaju tri glavne faze: faza prije učenja (pos-tavljanje ciljeva i definiranje vlastitih vjerovanja), faza učenja (održavanje pažnje, samopoučavanje i samonadgle-danje) i faza nakon učenja (samovred-novanje, atribucije, vlastite reakcije i prilagođavanje).Organizirano učenje, koje se očituje u dobroj organizaciji vremena, redovitom izvršavanju školskih obaveza i kon-centraciji prilikom učenja, te priprema i planiranje učenja, što se odnosi na planiranje učenja i provjeru realizacije plana, također spadaju u metakognitivne strategije učenja i mogu se promatrati unutar pojma samoregulacije učenja. Učenici koji imaju efikasne strategije učenja i motivirani su da ih koriste dok ne izvrše zadatak vjerojatnije će biti uspješni u učenju, stoga takvi pojedinci obično postižu bolji školski uspjeh. Iako ranija istraživanja pokazuju da učenici, što su stariji, više koriste strategije učenja, te da je situacija nešto bolja kod učenica, novija istraživanja ne potvrđuju jednoglasno te nalaze.Kako bih istražila koriste li i u kojoj

Mirela Vlašić, stručna suradnica psihologinja

I učiti treba znati

• Učenicima trećih razreda najviše manjka strategija učenja

ISTR

AŽIVA

NJE

mjeri učenici Strukovne škole Virovitica sljedeće strategije učenja: organizirano učenje, elaboracija, samoregulacija učenja i priprema i planiranje učenja, te može li se to povezati s njihovim uspjehom na kraju školske godine 2010./2011., provela sam istraživanje u kojemu sam ispitala povezanost

korištenja strategija učenja sa školskim uspjehom – ukupnim prosjekom ocjena na kraju školske godine 2010./2011. te provjerila postoje li razlike u korištenju pojedinih strategija učenja s obzirom na školski uspjeh. Pri tome sam ispitala i postoje li spolne razlike u korištenju strategija učenja, razlike s obzirom na razred (godinu školovanja) koji učenici pohađaju, te razlike u korištenju strategi-ja učenja ovisno o trajanju programa školovanja (trogodišnja/četverogodišnja usmjerenja). U istraživanju je sudje-lovao 341 učenik iz svih trogodišnjih i četverogodišnjih usmjerenja.

Rezultati

Rezultati su pokazali sljedeće:Korištenje strategija učenja pozi-tivno je povezano s objektivnim prošlogodišnjim školskim uspje-hom. Dakle, ukoliko učenici redovito izvršavaju školske obveze, redovito uče tijekom cijele godine, organiziraju svoje vrijeme tako da odvajaju dovoljno vremena za učenje, postavljaju ciljeve učenja i provjeravaju ostvaruju li te ciljeve, vjerojatnije je da će postići i bolji školski uspjeh. Strategija evaluacije također se pokazala važnom za uspjeh. Učenici koji uče s razumijevanjem, povezujući novo gradivo s onime što već znaju, zasigurno će učiti lakše i efikas-

nije, što će rezultirati i boljim školskim uspjehom. Samoregulirano učenje ključno je za efikasnu upotrebu stra-tegija učenja. Takvi učenici znaju što i kako trebaju učiti, koju strategiju koristiti, kada promijeniti strategiju učenja, kada

potražiti pomoć i sl.Učenici koji više koriste strategije orga-niziranog učenja, elaboracije i samo-reguliranog učenja prošle su školske godine postigli bolji školski uspjeh od učenika koji manje koriste ove strategije.Učenicima trećih razreda najviše manjka strategija učenja: manje su organizirani i koncentrirani prilikom učenja i uče manje samoregulirano od učenika drugih razreda, te slabije povezuju novo sa starim gradivom i traže unutarnje veze od učenika četvrtih razreda. Ovakvi rezultati potvrđuju ono što i nastavnici primjećuju, a to je da, kada dođu u treći razred, učenici

„popuštaju“ u učenju, dobivaju slabije ocjene i slabije su motivirani za učenje. Ono što sam i sama primijetila u razgo-vorima s učenicima trećih razreda, jest da u toj dobi počinju sve češće izlaziti (vikendom, ali i tijekom radnog tjedna) i stupaju u nešto ozbiljnije ljubavne veze, zbog čega vjerojatno u većoj mjeri zane-maruju školske obveze. Što se tiče spolnih razlika, učenice se češće pripremaju i planiranju učenje od učenika, te bolje znaju što i kako trebaju učiti, koju strategiju koristiti, kada promijeniti strategiju učenja, kada potražiti pomoć i sl. (veća samoregulaci-ja učenja).Učenici četverogodišnjih usmjerenja više pripremaju i planiraju učenje i učenje im je više samoregulirano nego kod učenika trogodišnjih usm-jerenja. Rezultati istraživanja potvrdili su važnost korištenja strategija učenja za uspjeh u školi, ali i uputili na potrebu rada na razvijanju istih strategija, i to prvenstveno s učenicima muškog spola, trećih razreda i trogodišnjih usmjerenja.

• Učenice se češće pripremaju i planiranju učenje

• Učenici četverogodišnjih usmjerenja više priprema-ju i planiraju učenje

Na sastanku Vijeća učenika Strukovne škole 20. studenoga 2011. g. sudionici su imali zadatak izabrati predsjednika Vijeća, njegova zamjenika i zapisničara i nakon toga prokomentirati kućni red škole. Za predsjednika izabran je Gab-riel Gagulić, za zamjenika Iva Škvarić, a zapisničarka je Maja Ferenčević.Ravnateljica Pavica Biondić Ivanković naglasila je problem s korištenjem mobi-tela tokom nastave te je naglasila da će se to u buduće još strože kažnjavati.Novi predsjednik Vijeća Gabriel izjasnio

VIJEĆE UČENIKA STRUKOVNE ŠKOLE VIROVITICA

Novi predsjednik planira promjenese kako proteklih godina Vijeće učenika nije djelovalo onako kako bi ono to moglo. Bili su vrlo neaktivni i on to želi konačno promijeniti. Rekao je kako želi uvesti neke promjene u školi. Njegov plan je najprije saznati što svi učenici žele da se promijeni i onda sukladno tim željama nastojati promijeniti nešto, ali naravno sukladno pravilima i zakonima. Također je rekao kako želi vratiti staru satnicu u školu, jer je nova satnica dosta problematična zbog činjenice što ima vrlo mnogo putnika. G.G.

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

5

Školska knjižnica često je mjesto učenja

Gabriel Gagulić

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

6

EK

ON

OM

IJA

I TR

GO

VIN

AIvana Đilas, 4. b

• Globalisti su kao prednosti naveli veću mobilnost radnog stanovništva i veći protok znanja

• Antiglobalisti su tvrdili da je globalizacija samo proces širenja korporacija i sve većeg iskorištavanja stanovništva siromašnih zemalja

PARLAONICA: GLOBALIZACIJA – ZA I PROTIV

Mislimo globalno,djelujmo lokalno

Globalizacija, koja je postala česta tema u svijetu, našla je svoje mjesto i u parla-onici koja se održala 2. veljače. Učenici trećeg i četvrtog razreda ekonomskog usmjerenja sudjelovali su u raspravi koju je organizirala profesorica Snježana Cah. Učenike su kroz raspravu vodile Tea Juma i Ivana Bačar i pitanjima ih usmjeravale na glavna područja gospodstva, ekonomije i društva koja obuhvaća globalizacija. Globalisti i antiglobalisti iznosili su svoja mišljenja o

problemu gubitka suvereniteta, kulture i tradicije, globalnom blagostanju, kršenju ljudskih prava i obrazovanju.Globalisti su kao prednosti naveli veću mobilnost radnog stanovništva i veći protok znanja. Strani kapital i veće iskustvo stranih zemalja, prema njihovu mišljenju, dobro bi došlo Hrvatskoj. Ljudi koji vladaju Hrvatskom nisu uspjeli poboljšati stanje u zadnjih deset godina pa globalisti misle da bi nam Europska unija mogla pomoći u napretku. Anti-globalisti su pak tvrdili da je globaliza-cija samo proces širenja korporacija i sve većeg iskorištavanja stanovništva siromašnih zemalja. Ulazak u Europ-sku uniju za antiglobaliste predstavlja opasnost za Hrvatsko gospodarstvo koje bi nakon toga moglo oslabjeti zbog uvoza jeftinijih proizvoda iz zemalja EU. Globalisti su se pak usprotivi takvom načinu razmišljanja te su kao prednosti naveli mogućnost ostvarivanja brojnih poticaja, posebno u poljoprivrednom

Nastavnice iz osnovnih školaSuprotstavljene ekipe u žaru debate

Profesorica Snježana Cah

Voditeljice i moderatorice Ivana i Tea

sektoru. Kada se trebalo odrediti tko su vladari svijeta, globalisti su rekli da su to svi ljudi i da se nitko posebno ne ističe, a antiglobalisti su naveli korporacije i ve-like banke pošto se u njihovim rukama nalaze velike svote novca.Nadamo da će se uskoro opet održati jedna ovakvo parlaonica koja srednjoškolce potiče na promišljanje o područjima gospodarstva društva u cjelini.

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

7

TEM

A BR

OJA

Monika Kovač, 3.a

Brand je prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda koji često podrazu-mijeva kvalitetu i izrazito je povezana s emocijama. Svojim poduzećima jaki brandovi donose razne koristi: vrijed-nost kompanije, lojalnost, prepreke za konkurenciju, visoke profite, ugled i dr.Učenici strukovne škole Virovitica održali su prezentaciju o brandu, kako bi privukli učenike osnovnih škola da upišu neko od zanimanja u Strukovnoj školi. Prezentacija se održala u četvrtak 2. veljače 2012. godine u školskoj

PREZENTACIJA: BRAND I BRANDIRANJE

Kako kupujemo

knjižnici, a sudjelovali su učenici trećih razreda ekonomskog usmjerenja Barba-ra Špoljar, Rea Pranjić, Monika Kovač, Mirela Radanović i Dario Deak.Svoje znanje i vještine učenici su uz pomoć profesorice Silvije Kekez pretočili u djelo. Upoznali su učenike osnovnih škola s poviješću branda, podjelom i značenjem. Učenici su naučili da je brand prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda koji često podrazu-mijeva kvalitetu i izrazito je povezana s emocijama. Svojim poduzećima jaki brandovi donose razne koristi: vrijed-nost kompanije, lojalnost, prepreke za konkurenciju, visoke profite, ugled i dr. Marke se dijele na privatne (ekonom-ske privatne marke koje imaju obilježja niskih cijena, ali i nižu kvalitetu) i glo-balne, a one se mogu podijeliti u četiri skupine: master marke ( npr. Coca-Cola ili Sony, čija atraktivnost leži u njihovoj univerzalnosti i načinu na koji se nude), prestižne marke (poput BMW-a i Guc-cija, koje imaju vrijednost kojoj se teži), super marke (npr. Pepsi i Gilette, imaju međunarodni karakter, nije ga potrebno prilagoditi i obilježjima lokalnog tržišta) i global marke (npr. Dove i Nestle, marke dostupne u čitavom svijetu, ali se lo-kalno marketiraju). U bilo kojem trenutku zaštitni znak se može redizajnirati. Kako se mijenja tržište, tako se može mijenjati Profesorica Silvija Kekez

Prepoznati proizvod dodirom Osnovnoškolci sa zanimanjem prate program

• Cilj prezentacije bio je učenike osnovnih škola upoznati sa zaštitnim znakom, pokazati kako zaštitni znak utječe na emocije i odluke o kupnji

i zaštitni znak.Prezentacija je pružila mnoštvo zanim-ljivih informacija i zanimljivih sadržaja, kao što su pokusi koji su se izvodili uz pomoć prisutnih. Pokusima su doka-zali da brand mora pričati priču ako želi zadržati lojalnost potrošača. Na primjer, da bi dokazali specifičan okus čokolade i da je kupac može prepoznati

bez čitanja logotipa ili naziva proizvoda, učenike osnovnih škola ponudili su čokoladom. Uz malu dozu smijeha, bili su ugodno iznenađeni.Cilj prezentacije bio je učenike osnovnih škola upoznati sa zaštitnim znakom, pokazati kako zaštitni znak utječe na emocije i odluke o kupnji.

Koje je boje piće najslađe

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

8

Uz malo hrabrosti i odvažnosti, udruživanjem snage i sposobnosti s učenicima ostalih smjerova naše škole, komercijalisti i prodavači predstavili su se malom revijom i prodajnom prezentacijom. Revija se sastojala od dva izlaska, a u stanci za presvlačenje održana je aukcija čokoladne torte.Cilj projekta bio je povezati teoriju iz stručnih predmeta (trgovinsko poslovanje, stručna praksa i strukovne vježbe) s onim najzahtjevnijim i najljepšim dijelom posla u praksi, a to je prodajna prezentacija.

PROJEKT - MODNA REVIJA I AUKCIJA

Posao komercijalista i prodavača

lijep i zanimljivPrezentirali smo asortiman prodavaonica u kojima učenice smjera prodavač obavljaju praktičnu nastavu. U prvom izlasku predstavljeni su Butik kože i kožne galanterije, Amadeus plus - prodavaonica moderne muške i ženske odjeće, Elements - prodavaonica sportske i casual odjeće. U drugom izlasku djevojke su nosile večernje haljine po izboru

učenice Marine Teskere iz 3.e.Izazov nošenja modne revije prihvatile su Maja i Željka iz 3.e, Nikolina i Silvija iz 3.f te Darija, Maja, Marija i Ivana iz 2.c razreda. Odradile su to dobro, na vlastito zadovoljstvo, a i na zadovoljstvo publike.Program su vodili Antun i Marina iz 3.e te Nikolina iz 2.c, a glazbenu podršku osigurali su nam Jurica iz 4.d i Mario iz 3.d.

Gordana Kovač, prof.

Revija - sportski program Voditelji Antun i Marina Revija večernjih haljina

Naučili smo kako se kupuje i prodaje - prodajni razgovor

EK

ON

OM

IJA

I TR

GO

VIN

A

• Prezentirali smo asortiman prodavaonica u kojima učenice smjera prodavač obavljaju praktičnu nastavu

• Učenici su proveli prodajni razgovor, koji čini srž struke prodavača

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

9

TEM

A BR

OJA

• Licitirali smo čokoladnu tortu koju su ispekli i ukrasili učenici 3. f razreda pod stručnim vodstvom nastavnice Melite Balenović

• Najuspješniji kupci 4.d: za tortu 215 kuna

Budući da prodajni razgovor čini srž struke prodavača, prikazali smo ga kroz njegove faze. To su: definiranje potreba kupca, prodajna prezentacija, rješavanje prigovora, dopunska ponuda i zaključivanje prodajnog razgovora. Glorija iz 4.d bila je potencijalni kupac, a Marina iz 3.e prodavač.U stanci između dva izlaska Ivan iz 3.a je održao aukciju. Aukcija je poseban oblik prodaje u kojemu se licitira jedan predmet na način da se potencijalni kupci natječu dajući svoje ponude, a robu kupuje onaj tko ponudi najviše. Utvrđena je početna cijena od 1,00 kunu. Sudjelovati su mogli svi. Kako bi sve bilo prema pravilima, imali smo i povjerenstvo koje je cijeli postupak pozorno pratilo. Činili su ga: Tea iz 4.d, Ivana iz 3.a, Bruno iz 2.c i Domagoj iz 1.e.

Licitirali smo čokoladnu tortu koju su ispekli i ukrasili učenici 3. f razreda pod stručnim vodstvom nastavnice Melite Balenović. Od srca im zahvaljujemo. Najviše žara u želji za osvajanjem torte pokazao je 4.d koji ju je kupio za 215,00 kn. Pokazali su veliko srce i humanost u ovom projektu jer su baš oni htjeli biti razred koji će darivati djecu s poteškoćama u razvoju okupljenu u zajednici Vjera i svjetlo. Iako nisu osvojili tortu, i 3.a im se pridružio u donaciji.Ovim projektom htjeli smo pokazati kako posao prodavača i komercijalista može biti lijep i zanimljiv. Zahvaljujemo svima koju su nas podržali i nesebično pomogli u realizaciji ovoga projekta. Kako je pred nama bilo vrijeme blagdana, gledatelji su počašćeni bombonima.

Prodano! Voditelj aukcije I. Jerbić Ozbiljni žiri donosi odluku Samo ležerno

U ulozi modela

4. d: - Torta je naša!

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

10

Maturantima je jako važno na koji će se fakultet nakon srednje škole upisati i kako će usavršiti svoje do sada stečeno znanje, a upravo Američka visoka škola za informatiku i menadžment predstavila je sve mogućnosti koje taj fakultet pruža svojim studentima. Predstavnik Američke škole za informa-tiku i menadžment (American College of Managmenet and Technology) dana 8. prosinca u Strukovnoj školi Virovitica održao je predavanje o mogućnostima upisa na jedan od njihovih kampusa od koji je prvi osnovan u Dubrovniku, ali od ove godine njihov novi kampus može se pronaći i u Zagrebu. Posebnost škole je u tome što se sva predavanja u potpunosti izvode na engleskom jeziku, kao i činjenica da su profesori iz stranih zemlja. Veliku važnost ovoj instituciji daje i činjenica da je to prva privatna

PREDSTAVLJENA AMERIČKA VISOKA ŠKOLA ZA INFORMATIKU I MENADŽMENT

Hrvatska i američka diploma

• Američka škola za informatiku i menadžment (American College of Managmenet and Technology) u Dubrovniku i Zagrebu nudi tri smjera: stručni studij informacijske tehnologije, stručni studij međunarodnog poslovanja i stručni studij Service Management• Studentima se nudi prilika da svoju praksu odrade u poznatim tvrtkama diljem Europe

obrazovna institucija u Hrvatskoj. A kao najbolja strana studiranja upravo na ovom fakultetu istaknuto je dobivanje dvojne diplome, američke i hrvatske. Prvi upisu, saznali su učenici, potrebno je napisati esej koji naravno mora biti na engleskom jeziku. Nakon toga svaki se kandidat poziva na motivacijski razgovor koji se također vodi na engleskom jeziku. Posebno je naglašeno individualno pris-tupanje svakom studentu prilikom upisa, ali i tijekom daljnjeg školovanja. Studenti mogu izabrati jedan od tri smjera: stručni studij informacijske tehnologije, stručni studij međunarodnog poslovanja i stručni studij Service Management (koji se na-lazi samo u Dubrovniku). Studenti nauče izrađivati poslovne planove, stječu praktična znanja. Studentima se nudi prilika da svoju praksu odrade u pozna-tim tvrtkama diljem Europe. Grupni rad

i kvizovi potiču studente na povezivanje znanja iz različitih lekcija. Usmenih ispitivanja nema, već se izrađuju grupne i individualne prezentacije koje se kas-nije ocjenjuju. Ova škola ima mnoštvo posebnosti, a kao još jedna od njih je i prosjek koji studenti moraju imati nakon završenog akademskog kvartala. Pros-jek ne smije biti manji od 3,00. Američka visoka škola za informatiku i menadžment veliku pažnju posvećuje i tehnologiji koja je studentima jako potrebna. Svake tri godine tehnologija se u potpunosti mijenja kako bi studenti imalo što bolje uvjete za studiranje, a tome pripomažu i stipendije koje daju svojim studentima.Ovim predavanjem učenici 4. a i 4. b razreda naše škole dobili su na izbor još jednu instituciju gdje mogu nastaviti svoje školovanje.

Ivana Đilas, 4. b Predstavnik visoke škole prilikom prezentacije

EK

ON

OM

IJA

I TR

GO

VIN

A

Obje godine najviše učenika upisalo se na Visoku školu za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici (24/39).Ostali učenici studenti su različitih

KAMO NAKON STRUKOVNE ŠKOLE?

Kamo god želiš!• Mnogi učenici naše škole

nastavljaju školovanje, no sustavni podatci o tome nedostajali su sve dok evidenciju nije počeo voditi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. U zadnje dvije godine – otkad se provode ispiti državne mature - učenici Strukovne škole upisali su se na najrazličitije fakultete i veleučilišta.

Podaci NCVVO-a 2009./10. 2010./11.Maturanti (4-godišnji) 124 98Državnu maturu prijavilo 101 95Državnu maturu položilo 92 81Upisalo se 75 86Prvi izbor 43 57Drugi izbor 11 10Treći izbor 3 9Četvrti – 10. izbor 18 10

fakulteta i visokih učilišta u Republici Hrvatskoj, a na popisu fakulteta nalaze se: ekonomija i srodni predmeti na fakultetima u Osijeku, Rijeci, Zagrebu, Puli, veleučilištima u Požegi i Puli; pravo (Osijek, Zagreb), učiteljski studij (Osijek, Zagreb, Rijeka), predškolski odgoj, kineziologija, novinarstvo, socio-logija, poljoprivreda, filozofija, hrvatski jezik, njemački jezik, biologija, tekstilna tehnologija, elektrotehnika…

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

11

TEM

A BR

OJA

Ivana Đilas, 4. b

Učenici ne vole klasičnu nastavu i nisu fanovi profesorskih predavanja. To je već opće poznata činjenica. Ali zato volimo razne radionice, grupne radove ili prezentiranje nekog određenog dijela gradiva koje nas zanima. Našu školu pohađaju učenici različitih zanimanja, od ekonomista, komercijalista, hotelijera pa sve do konobara, kuhara, slastičara i pekara. Do sada su kuhari, konobari i slastičari imali priliku svoje umijeća poka-zati i na praktičnom radu, ali ovaj put je došao i red na nas, ekonomiste.Profesor Igor Kekez sa 4.a i 4.b raz-redom održao je zanimljive satove poduzetništva. Kako bi nas pripremio za situaciju koja nas očekuje u našem daljnjem poslovnom životu, održao je s nama intervjue za posao. Izabrao je učenike koji su predstavljali voditelje određenih odjela: proizvodnje, prodaje, marketing i knjigovodstva. Također je imenovao i njihove pomoćnike koji su zajedno s njima morali sastavljati pitanja za kandidate i pregledavati životopise kandidata, ali prije toga sastaviti natječaj kojim zahtijevaju posebne vještine kod kandidata. Kandidati su bili ostali učenici.

Morali su znati napisati životopis, pre-poruku od poslodavca i pripremiti se za usmeno ispitivanje pred svojim budućim poslodavcem. Neki će sigurno pomisliti da to nije baš teško, ali zapravo jest. Stolovi su se posložili kao kod pravog intervjua za posao, a kandidat bi morao sjesti ispred tzv. žirija. Iako su to njegovi školski prijatelji, kod svakog kandidata osjetila se mala nesigurnost. Voditelji odjela, za koji se kandidat prijavio, pitali su ga pitanja koja su oni smatrali da su bitna za posao za koji se kandidat prijavio. Na primjer, ako ste se prijavili za knjigovodstvo, mogli ste očekivati pitanje: koji su računi aktive; kod prodaje: znate li asortiman prodaje; kod proizvodnje: jeste li marljiva osoba; kod marketinga: kako biste anketirali svoj kupce itd. Naravno, prije samog intervjua voditelji su pročitali i životopise i na temelju pročitanog su postavljali pitanja o radnom iskustvu ili o poznavanju jezika.Pokušali smo dočarati atmosferu kao na pravom razgovoru za posao. Gledali su se i pokreti tijela i sve što bi mo-glo upućivati da je određeni kandidat prikladan za posao koji želi raditi. Na

kraju, kada su svi kandidati bili gotovi sa svojim razgovorom za posao, pokazali sebe u najboljem ili malo manjem do-brom izdanju, došlo je vrijeme da se iza-bere kandidat koji bi po našem mišljenju u tom trenutku dobio posao u našoj tvrtki. Voditelji bi ustali i rekli što su oni i njihovi pomoćnici zapazili kod određenog kan-didata, koje su mu bile dobre strane, a u kojim segmentima je griješio te zašto je dobio posao ili nije dobio. Profesor Kekez također nam je ukazao na naše propuste i rekao kojega on kandidata smatra najboljim te što je netko do nas voditelja odjela pogriješio i zašto se možda njegovo mišljenje razlikuje od našega. Tu je došlo i do razilaženja mišljenja i do diskutiranja gdje je opet svatko od nas mogao dati svoje mišljenje.Ovakav način rada pozitivno se odra-zio na učenike. Naravno, ne mora se svakome svidjeti ovakav način rada, ali bar možemo reći da je bilo zanimljivo. Uvidjeli smo što nas zapravo jednoga dana čeka. Svaka pogreška na koju nam je ukazao profesor ili su je naši školski prijatelji primijetili za nas će jednog dana biti možda presudna. Pisanje životopisa učili smo i na prijašnjim satovima dakti-lografije, knjižiti znamo iz knjigovodstva, ali kada nas netko stavi pred sebe i traži konkretne plodove svega onoga što smo naučili u četiri godine, tada to postaje stresna situacija. Na ovakav način počinjemo se učiti govoriti pred drugim ljudima, izražavati se tako da nas drugi razumiju i koristi se stručnim izrazima. Sve što smo do sada naučili iz bilo kojeg stručnog predmeta mogli smo upotrijebiti na ovom razgovoru za posao i to smo na kraju ipak shvatili. Iako se učenici uvijek bune protiv „nepotrebnih stvari“ koje uče, ovaj put smo shvatili da to nije puko štrebanje, već nešto što će nam trebati u životu.

PODUZETNIŠTVO: UČENJE NA PRAKTIČNOJ VJEŽBI

Jesam li dobio posao?

• Pokušali smo dočarati atmosferu kao na pravom razgovoru za posao

• Sve što smo do sada naučili iz bilo kojeg stručnog predmeta mogli smo upotrijebiti na ovom razgovoru za posao

DOJMOVI

Michael Bošnjaković: - Nije mi se svidjelo, čini mi se potpuno beskorisnim jer ne možeš prikazati kao pravu situaciju, pogotovo zato što se poznajemo, a i nismo imalo dovoljno podataka o tvrtki i malo je nezgodno što smo morali lagati u životopisu pa se i sami izgubimo u tim informacijama :D

Dorotea Vlainić: - Dopao mi se način i sama ideja da već sada isprobamo samo-stalno, svojim životopisom i stečenim znanjem, te praksom da budućem poslo-davcu prikažemo sebe u najboljem svjetlu jer to nas doista uskoro i očekuje. Za-nimljivo je bilo čuti što sve kolege odgovaraju na postavljena pitanja. Smatram da je praktično znanje od velikog značaja prilikom zapošljavanja. Postoje poslodavci koji su spremni maksimalno ulagati u kandidate za koje su se odlučili. Osnovne karakteristike su: komunikativnost, spremnost za timski rad te želja za daljnjom edukacijom i usavršavanjem znanja. Vremena su teška u gospodarstvu, ali vjeru-jem u sebe i dat ću svoj maksimum kako bih opravdala ukazano mi povjerenje jer moja egzistencija ovisi o tome.

Kao na pravom razgovoru za posao

Kako bi se što bolje upoznali s poslovni-com Fina i što uspješnije ispunili zada-tak osnivanja samostalne vježbeničke tvrtke, učenici trećeg razreda komercija-lista 20. su listopada 2011. s profesorom

Gabriela Grgić i Ana Antolić, 3.c

Duškom Mandićem posjetili poslovnicu Fina u Virovitici. Tamo su se susreli s gospođom Vinovrški, voditeljicom poslovnice, koja ih je uvela u poslovanje Fine i njezine mogućnosti koje pruža za

bolje poslovanje. Bila je riječ o servisu HITRO.HR koji se nalazi na šalterima financijske agencije (Fina) s kojim se može lako i brzo osnovati društvo s ograničenom odgovornošću. Na jednom mjestu dobivaju se svi potrebni obrasci i informacije o dokumentaciji i obavljanju radnji za osnivanje društva.Vlastito trgo-vačko društvo putem HITRO.HR ureda osniva se u četiri koraka. Prvi korak je ime društva, drugi korak je javni biljež-nik, treći korak je predaja dokumentacije i uplata pristojbi i zadnji odnosno četvrti korak je preuzimanje dokumentacije i otvaranje računa. Učenici su dobili i objašnjenje o dnevno–noćnom trezoru koji se danas koristi. Saznali su da se dnevno-noćni trezori odlikuju jednostav-nošću, sigurnošću te pristupačnošću. Korisnik može bez gužvi i redova, samo uz korištenje ključa ili magnetne kartice, jednostavno i brzo deponirati svoj novac, a Fina će ga uplatiti na njegov račun. Na osnovi ugovora koji se sklapa između Fine i korisnika usluge korisnik stječe pravo polagati novac u torbama, kasetama ili vrećicama u trezore koji se nalaze u Fininim poslovnicama, a dostupni su i čuvani dvadeset četiri sata dnevno. Naučili su i da sigurnost koju pruža poslovnica pri čuvanju novca i dugogodišnje iskustvo u obavljanju ovog posla jesu glavni motiv zbog kojeg mnogobrojni klijenti sa zadovoljstvom koriste mogućnost uplata u korist svojih računa preko dnevno-noćnih trezora te povjeravaju svoj novac Fininim dnevno-noćnim trezorima.

POSJET POSLOVNICI FINA

Na teren radi osnivanja vježbeničke tvrtke• Servis HITRO.HR nalazi se na šalterima financijske agen-

cije (Fina) i pomaže u osnivanju društva s ograničenom odgovornošću.

• Dnevno-noćni trezori odlikuju se jednostavnošću, si-gurnošću te pristupačnošću. Korisnik može bez gužvi i redova, samo uz korištenje ključa ili magnetne kartice, jednostavno i brzo deponirati svoj novac, a Fina će ga uplatiti na njegov račun

EK

ON

OM

IJA

I TR

GO

VIN

A

Učenici 3. c razreda, Strukovne škole Virovitica, smjer komercijalist, u povodu Međunarodnog dana za iskorjenjivanje siromaštva uručili su svoju donaciju Gradskom društvu Crvenog križa. Učenici ovog razreda su uz pomoć svoje razrednice Maje

MEĐUNARODNI DAN ZA ISKORJENJIVANJE SIROMAŠTVA

Donirali namirnice pučkoj kuhinjiKasapović samoinicijativno pokrenuli akciju kako bi prikupili prehrambene artikle za potrebe pučke kuhinje Crvenog križa u Virovitici. U donaciji su se tako našli šećer, sol, brašno, riža, ulje i ocat. Udruga Crvenog križa ovom je inicijativom učenika bila iznenađena i prije svega zahvalna. Ovim putem pozivamo sve ostale da

se pridruže ovakvim akcijama, jer ono što je nama malo, nekome znači mnogo. U Crveni križ se svakog dana do 14:00 h mogu odnijeti prehrambene namirnice, stara odjeća i nemojmo zaboraviti stare igračke koje nama sakupljaju prašinu na policama, a nekome će uveseliti nadolazeće blagdane.

Ida Zidar, 3.c

Voditeljica poslovnice u razgovoru s učenicima

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

12

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

13

TEM

A BR

OJA

Učenici 3. c razreda Strukovne škole Virovitica, smjer ko-mercijalist, uz pratnju profesora Duška Mandića posjetili su Hrvatski zavod za zapošljavanje. Ondje su ih dvije vrlo ljubazne gospođe upoznale s djelatnošću HZZ-oa. Učenici su saznali mnogo korisnih stvari s kojima će se vrlo brzo sus-resti. Između ostalog saznali su da je HZZ-o javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, a sjedište mu je u Zagrebu. Cilj joj je rješavati pitanja vezana uz problematiku zapošljavanja i nezaposlenosti. Usluge koje HZZ-o nudi vezane su za djelat-nost posredovanja pri zapošljavanju, materijalno osiguranje za vrijeme nezaposlenosti, profesionalno usmjeravanje te ob-razovanje za zapošljavanje. Učenicima su podijeljeni obrasci i priručnici u kojima se nalaze savjeti i informacije koje bi mogle biti potrebne i korisne. Na kraju predavanja predstavile su pro-gram u kojem se putem odgovaranja na pitanja može saznati za koja je zanimanja tko kvalificiran. Par učenika koji su se dobrovoljno javili dobili su nekoliko zanimljivih prijedloga.

Ida Zidar, 3.c

U HRVATSKOM ZAVODU ZA ZAPOŠLJAVANJE

Moglo bi zatrebati

Dana 28. listopada 2011. godine učenici 3.a i 3.b razreda u sklopu nastave Tehnologije s ekologijom posjetili su Tvornicu šećera Viro Virovitica. Posjet tvornici organizirala je profesorica Karmenka Picek, a s cilje da vidimo ono što smo naučili o ot-padnim vodama i pročišćavanju. Na ulazu u tvornicu dočekala nas je gospođa Ksenija Vukšić Zidar koja je zaposlena u tvornici, te nam je detaljno opisivala što se gdje nalazi i na koji način se pročišćavaju otpadne vode te za što se mogu kasnije koristiti. Virovitička tvornica jedna je od rijetkih koje imaju sustav pročišćavanja otpadnih voda i koja pročišćava i grad-sku vodu. Vidjeli smo velike bazene za vodu te kako nastaje prirodni plin. Dobili smo prospekte o našoj tvornici s raznim zanimljivostima. Najzanimljiviji dio posjeta bio je odlazak u jedan pogon gdje sve mora biti sterilno te smo dobili navlaku za obuću da ne prljamo pod. Nakon obilaska učenici su mogli postavljati razna pitanja ako ih je nešto posebno zanimalo. Posjet tvornici bio je koristan i zabavan.

3.A I 3.B U POSJETU TVORNICI ŠEĆERA VIRO VIROVITICA

Korisno i zanimljivoInes Mijatović, 3.a

• Virovitička tvornica jedna je od rijetkih koje imaju sustav pročišćavanja otpadnih voda i koja pročišćava i gradsku vodu

KNJIGOVODSTVO S BILANCIRANJEMKrunoslav Blažević, 4.bMentorica: Jadranka KrmpotićKOMERCIJALISTI – INTEGRIRANI PREDMETIIvan Spajić, Irena Gorčan, Ivana Grizelj, 4.cMentor: Igor KekezPRODAVAČ – PRODAJNI RAZGOVORMarina Teksera, Željka Stolnik, Maja Mlinarić, 3. eMentorica: Gordana KovačRECEPCIJSKO POSLOVANJEMartina Ričko, 4.dMentorica: Gordana KovačENGLESKI JEZIKJuraj Zahanek, 2. cMentorica: Vlatka Kolesarić-KneževićPetar Krešimir Bišćan, 2.bMentorica: Martina HolerNJEMAČKI JEZIKGabriel Gagulić, Matea Petrušić, 3.bMentorica: Biljana JuzbašaMATEMATIKAGabriel Gagulić, 3.bMentorica: Vera Nađ-LisjakVJERONAUKStela Oćuršćak, Marija Živković, 2.b, Tea Mijoković, Martina Oklopčić, 3.aMentorica: Marija OlićLiDraNoRea Pranjić, 3.a, Krunoslav Blažević, 4.bMentorica: Vanda BalažIvana Đilas, 4.b, Tea Juma, 4.a, Ida Zidar, 3.cMentorica: Marija Karácsonyi

PROVEDENA ŠKOLSKA NATJECANJA

Najbolji na županijsko i regionalno natjecanje

Ksenija Vukšić-Zidar upoznaje učenike s radom pročistača

Učenici 3. c na terenu

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

14

Marinel, ti si pomalo drugačiji srednjoškolac, možeš li nam reći koji su sve tvoji hobiji i koja sve područja istražuješ?- Ej, pozdrav, moji hobiju su mnogi, npr. solarna joga, tehnika kojom se gledanjem u Sunce dostiže savršeno zdravlje, smireniji um i smanjen unos prehrane, meditacija, za smirenje uma i podizanje vibracija, bioenergija za li-ječenje s pomoću energije te makroe-konomija gdje sam shvatio da je HNB mjenjačnica te nam novac u optjecaj ulazi jedino u obliku vanjskog duga. To sve pokušavam spajati i izlagati u prezenta-cijama i zapisivati u knjigu.

Gdje pronalaziš sve informacije o područjima koja te zanimaju?- Informacije pronalazim u knjigama, na internetu i predavanjima u Hrvatskoj i europskim zemljama poput Austrije koju često posjeću-jem i gdje razgovaram s lju-dima koji se bave navede-nim stvarima i koji mi daju nevjerojatne informacije. Isto tako spoznaje oboga-ćujem vlastitim iskustvom.

Kada bi trebao reći nešto o sebi, kako bi se opisao?- Mladić sam koji voli slobodu, avan-turu, znanje i mudrost jer znanje bez mudrosti je ništa. Ne volim vidjeti kako drugi pate te sam se zbog toga aktivi-

PORTRET: MARINEL SKROBIĆ, MATURANT EKONOMIST

• Učenik Strukovne škole Marinel Skrobić bio je jedan od aktivnih na protuvladinim prosvjedima koji su se odvijali u Virovitici i diljem Hrvatske od ožujka do travnja prošle godine. Iako su prosvjedi već odavno završili, Marinel se odlučio nastaviti baviti politikom. U četvrtom razredu ekonomskog smjera koji pohađa često je održavao prezentacije vezane uz politiku, gospodarstvo, bankarstvo i ostale teme koje su vezane uz ekonomiju. Takvim temama i nas je zaintrigirao da počnemo više razmišljati o ekonomiji i politici, tako da ovim intervjuom donosimo pogled u svijet jednog mladog političara.

Dosta jesjedenja doma

rao politički i kao aktivist jer smatram da živimo u svijetu manipulacija i laži te ih je bitno razotkriti, a ja ću tome posvetiti svoj život.

O politici i političarima

Član si i stranke Saveza za pro-mjene. Kako si se i kada odlučio početi baviti politikom?- Politikom sam se odlučio baviti kada

me Ivan Pernar, organiza-tor prosvjeda u Zagrebu i sada predsjednik stranke Saveza za promjene koje sam i ja sam član, upitao da osnujem podružnicu u Virovitici. Bio sam skepti-čan u politiku, ali svakako treba pokušati i politički iznijeti istinu te nastojati da dopre do ušiju mase.

Zašto si se uključio u politiku? Što misliš o političarima općenito, o našim današnjim i o stranima?- Smatram da Savez za promjene ima program koji je istinit, kritičan i realno ostvariv dok ostale stranke i političari prodaju demagogiju, kao npr. pune

džepove te služe interesima hrvatskih banaka koje su u stranom vlasništvu, europskih gospodara i tajnih društava, masona, a to znači da nikako nisu u službi naroda, nego u službi onih

1 posto najmoćnijih na svijetu poput bankarske obitelji Rotschild koji imaju beskonačne izvore novca jednostav-no tako da to srede na računalu jer posjeduju sve banke, koorporacije i medije i koji žele sve kontorlirati.

Koji ti je političar uzor i zašto?- Nemam ih baš, ali kada me već pitaš, John Kennedy jer se zalagao za mir i pravdu te je htio raspustiti Fede-ralne rezerve, kartel privatnih banaka koje kamatare državu vlastitim nov-cem, i uvesti realan novac iz državne blagajne po izvršnoj naredbi 1110 i to ga je koštalo života. Smatram ga zadnjim pravim predsjednikom SAD-a. Uzor mi je i Nigel Farage koji rastura u Europskom parlamentu te razotkriva prave namjere europske birokratske diktature i predstvanika koji zastupaju tu istu politiku.

Koje bi osobine - kvalitete trebao imati političar i jesu li političari takvi? - Političar bi trebao biti jako dobro informiran, imati znanje o makroeko-nomiji i ne živjeti u prošlosti podjela na lijeve i desne i dobu sukoba. Najvaž-nije je kako uspostaviti održiv razvoj te zaštititi narod od manipulacija ban-kara i sličnih institucija. E. G. White je rekao: “Najveća potreba svijeta je potreba za ljudima: ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni, ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom, ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao

EK

ON

OM

IJA

I TR

GO

VIN

A

Ivana Đilas, 4. b

Političar bi trebao biti jako dobro informiran,

imati znanje o makroekonomiji

i ne živjeti u prošlosti podjela na

lijeve i desne i dobu sukoba. Najvažnije je

kako uspostaviti održiv razvoj te zaštititi narod

od manipulacija bankara i sličnih

institucija

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

15

TEM

A BR

OJA

magnetska igla polu, ljudima koji će ostati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.” Inače nam se ne piše dobro ukoliko ne promijenimo naše vrijednosti.

Kako su okolina, tvoji roditelji i prijatelji prihvatili tvoje uključenje u stranku? - Roditelji me podržavaju iako sami nisu uključeni u politiku dok prijatelji rade sa mnom i uglavnom sam u krugu intelektualaca i, što je najvažni-je, srčanih i poštenih ljudi.

Prosvjedi i mogućnosti promjena

Bio si aktivan i u prosvjedima koji su se odvijali i u Virovitici. Koji je bio tvoj motiv za uključenje u prosvjede?- U prosvjede u Virovitici uključio sam se jer smatram da stanje nije pozitiv-no. Krajem svibnja 2011. u bankama je bilo ukupno 213 mlrd. kuna depo-zita, a kreditnih plasmana bilo je 307 mlrd. kuna. Drugim riječima, bili smo dužni bankama 94 mlrd. kuna više

nego što u bankama ima depozita (novca). Gledano makroekonomski, iz ptičje perspektive, bili smo dužni bankama skoro 50 posto više novca nego što smo ga imali u njima. Isto-dobno, kamata na kredit je uvijek 2 ili 3 puta veća od kamate na depozit, a novi novac u optjecaj ulazi samo kao dug. Bilo mi je dosta sjedenja doma u fotelji i ne činiti ništa po tome pitanju. Ljudi su nezaposleni, posvuda blokade, krediti koji se ne mogu vratiti te neinformirani političari starog kova koji prodaju demagogiju i rade protiv naroda.

Jesi li osjetio neku promjenu u Virovitici nakon tih prosvjeda?

- Zbog prosvjeda su se otkrile vitalne informacije i istina o monetarnoj politi-ci, da je HNB mjenjačnica te da novac u optjecaj ulazi samo kao dug te da su dugovi neotplativi u ovakvom mode-lu. Pokazalo se i da ima jako mnogo nezadovoljnih ljudi.

Jesi li na prosvjedima susreo možda i neke svoje vršnjake? - Bilo je par hrabrih i pametnih vršnja-ka, ali većina je ostala doma gledati turske sapunice, Farmu i Big Brother.

O izborima i budućnosti

Kako bi komentirao izbore na ko-jima si sudjelovao i kao kandidat?- Za izbore smo se jako trudili. U stranci su velika većina mladi ljudi, bez novaca, samo sa srcem i željom za bolje sutra. Dijelili smo letke i pla-ćali ogromne iznose za intervjue. Malo sam se razočarao u odrasle ljude oko sebe, kad su najteža vremena, ljudi onda pokazuju svoje pravo lice. Iako nismo dobili mandat u saboru, nismo razočarani, jer smo postojali samo nekoliko mjeseci, a skupili smo 15 tisuća glasova.

Smatraš li se možda starijom osobom od ostalih svojih vršnjaka? - Ne smatram se starijim, mislim da sam jedino svjesniji stanja u svijetu i dakako to me i zanima. Uspio sam se oduprijeti globalizaciji, mentalitetu krda i pokazao i rekao ono što stvarno mislim bez straha o tome što će reći okolina, roditelji ili prijatelji. Većinu mojih vršnjaka ne zanimaju stvari o kojima ja govorim, svaka čast izuzet-cima.

Gdje se vidiš u budućnosti? - U budućnosti ću raditi nešto što ima veze s oratorstvom, jer mi je jedan od najvećih talenata govoriti ispred više ljudi bez straha od ismijavanja. Već sam održao nekoliko prezentacija te sam vodio emisiju na Urbanom radiju Virovitica. Možete me pratiti i na You-tube kanalu Marchy77777. Što bi poručio svim mladim ljudima? - Poručio bih im da se maknu od televizije i stvari koje im nameće globalizacija, da budu odgovorni za sebe, pogotovo za znanje i zdravlje. Jer nitko ne želi da budete slobodni, osim vas samih. Istina je sakrivena i treba je pronaći. Da se otarase straha o tome što okolina misli o njima, roditelji, profesori te nedajbože neki svećenici. Nemojte trošiti život na površne stvari i živite svoju veličan-stvenost. Jer vi upravo jeste unikatni i veličanstveni. Ujedinimo se i stvori-mo svijet kakav želimo u ime ljubavi, istine i poštenja. Bez straha.

Mladi političar - Marinel Skrobić

Poručio bih mladima da se maknu od televizije i stvari koje im nameće globalizaci-ja, da budu odgovorni za sebe, pogotovo za znanje i zdravlje. Jer nitko ne želi da budete slobodni, osim vas samih.

UG

OS

TITE

LJI

UČENIČKA LJETNA PRAKSA

hoteli. Oni upravljaju vodećim opatijskim hotelima s četiri i pet zvjezdica: hotel Milenij, Milenij Grand hotel 4 opatijska cvijeta i Milenij hotel Agava. Milenij hoteli dio su tvrtke Ugo grupa koju pored Milenij hotela čini i Solaris Hotels Resort u Šibeniku. Kada su nam profesori spomenuli ljetnu praksu u Opatiji, postali smo vrlo znatiželjni, mnogo nas je odmah odlučilo ići, samo je još trebalo dogovoriti s roditeljima. Jako smo se veselili, ali bili

Nakon uspješne suradnje Strukovne škole i Milenij hotela iz Opatije, učenici su bili pozvani da odrađuju svoju ljetnu praksu u njihovim hotelima. Opatija je grad elegantne turističke destinacije, ima najdužu tradiciju turizma u Hrvatskoj. Sadrži njegovane parkove, osvijetljeno obalno šetalište Lungomare na kojemu smo moji prijatelji i ja rado provodili svoje slobodno vrijeme. Opatija ima još mnogo raznih znamenitosti.Milenij hoteli su vodeći opatijski luksuzni Ana Marija Vlahović, 4.d

Svi bi rado

GRAND HOTEL 4 OPATIJSKA CVIJETAPrva grupaKonobari: Antonio Šamec i Valentina Špoljarić Kuhari: Tina Rajn, Nikolina Repinac, Marijana Sklenar, Dajana Čoklo i Josip Terihaj Slastičarka: Magdalena PoljakKavana: Marija Kladušić i Maja MaretićDruga grupaKonobari: Dejan Popović i Lucijana IvšićKuhari: Sanela Borovčak, Nikolina Koščak i Nikolina Šelember Slastičari: Marijana Martinković i Adrian DužKavana: Danijela Fijala i Glorija Dubravčić

HOTEL AGAVAPrva grupa: Ana-Marija Vlahović Druga grupa: Katarina Mijatović i Ana Blatančić

HOTEL MILENIJ Prva grupa: Antonijo ŠtulecDruga grupa: Mihael Sertić, Marijana Martinković, Marijan Kozjak i Ivana Đurasek

Marija u kavani Antonijo Štulec u Mileniju Antonio Šamec u Grandu

Izlet u Rijeku

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

16

RASPORED UČENIKA NA LJETNOJ PRAKSI

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

17

UG

OS

TITELJI

U MILENIJ HOTELIMA U OPATIJI

smo pomalo i zabrinuti. Većina od nas možda nikada nije imala priliku vidjeti takve hotele, ali svi smo imali volju i želju da naučimo nešto novo. Prije odlaska u Opatiju u školi su se održali sastanci s profesorima i roditelji-ma. Na prvom sastanku bili su i pred-stavnici Milenij hotela koji su nam sve detaljno opisaliNakon iscrpnih priprema došlo je vri-jeme i za ljetnu praksu. Svaki je učenik bio na praksi četiri tjedna, tako da smo

bili podijeljeni u dvije grupe.Ne znam kojim bih riječima opisala to iskustvo u Opatiji, bilo je super. I svim ostalim prijateljima se svidjelo. Svi imaju pozitivno mišljenje, nekima se jedino nije svidio smještaj. Hrana je bila dosta dobra! Ispočetka nam je bio malo teško, ali smo se brzo uklopili. Svašta smo novoga naučili i upoznali mnogo dobrih prijatelja koji su nam pomagali i s njima smo ostali u kontaktu. Svakodnevno smo odlazili na posao,

ponovno

Maja u kavani Slastičarke Valentina i Magdalena Teta Bosa u marendaoni

Gledaj i uči SRZ

ponekad su neki zakasnili ili ih je spriječila bolest. Radili smo svaki dan 8 sati, a dva dana u tjednu smo imali slobodno, sasvim dovoljno za odmor i kupanje. Svidjelo nam se što smo imali priliku govoriti na stranim jezicima. Nekima je bilo teško otići od obitelji, ne-kima su zadnji tjedan nedostajali obitelj, prijatelji i mamina kuhinja, ali ipak - svi bi rado išli ponovno!

UMJESTO RODITELJATijekom ljeta s učenicima su se smjenjivali nastavnici: Marija Karác-sonyi, Karmenka Picek, Melita Balenović, Mato Balenović, Josip Botić i Franjo Đođ.

UG

OS

TITE

LJI

Događaj su osmislili i organizirali učenici i profesori Industrijsko-obrtničke škole u Virovitici. Kako bi Bundevi-jadu sadržajno obogatili, pozvali su i kuhare i slastičare Strukovne škole. Nastavnice praktične nastave Ljubica Mihaljević i Melita Balenović predložile su meni u znaku bundeve te je desetero učenika (Krešimir Bertić, Štefica Vukelić, Božica Biondić, Marijana Sklenar, Marijana Martinković, Marija Gavranović, Ivana Jager, Nikolina Re-pinac, Tina Rajn i Kristina Bedeković) pripremilo ukusan slijed – od juhe do deserta te su ih dijelili prolaznicima, a oni su pokazali zanimanje za ponuđeno kao i za to da pokušaju isto napraviti kod kuće, što su nastavnice i pred-vidjele te su za sva jela koja su se mogla kušati priprem-ljeni i recepti.

INICIJATIVAINDUSTRIJSKO-OBRTNIČKE ŠKOLE

Prva Bundevijada

Marijana Sklenar, 3.f

Ove je jeseni održan i prvi virovitički Agroexpo pod nazivom „Sajam agro proizvoda i opreme” na kojem je sudjelovalo više od stotinu proizvođača poljoprivrednih proizvoda i agro opreme iz Slovenije, Mađarske, Bosne i Her-cegovine i Hrvatske. Uz izložbe voća i povrća, paprike, meda, ljekovitog bilja i vina, na sajmu su održana i stručna predavanja i radionice iz područja voćarstva i proizvodnje ljekovitog bilja. Za posjetitelje su pripremana i tradi-cionalna jela ovoga kraja. U okviru izložbe održano je i natjecanje učenika ugostiteljskog usmjerenja srednjih škola s područja Virovitičko-podravske županije – na kojem su pobijedili učenici Srednje škole Pitomača spremivši sataraš za čak 700 osoba!

KUHARI NA AGROEXPU Branili boje Strukovne škole

Svi učenici sudionici natjecanjaBoje Strukovne škole branile su učenice 3.f razreda (kuhar) Nikolina Repinac, Marija Ribić i Tina Rajn, pod vodstvom nastavnice Ljubice Mihaljević.

Profesorici Hanzić prijaju proizvodi od bundeve

Učenici škole inicijatora Bundevijade Predstavnici Strukovne škole

• Bundevijada je događaj koji se prvi put odvijao 29. listopada na virovitičkom Cvjetnom trgu

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

18

Svečana straža

UG

OS

TITELJI

U ZAGREBU ODRŽAN Daria Čolić i Štefica Vukelić, 3.f

U organizaciji Udruge europskih hotelijersko-turističkih škola ovog je prosinca u Zagrebu održana manifestacija Božić u Europi, koja se već dvadeset godina održava svaki put u drugoj zemlji. Događaj je to na kojemu učenici iz dvadeset europskih zemalja predstavljaju nacionalne božićne običaje. Ove je godine sudjelovala i Strukovna škola Virovitica, a predstavljale su je Štefica Vukelić i Daria Čolić te nastavnice Melita Balenović i Ljubica Mihaljević. One su izložile tradicionalne kolače (šape, linzeri, breskvice, oblatne itd.), te suhomesnate proizvode nas-tale kolinjem (čvarke i švargl). Prvog dana manifestacije predstavili su se sudionici i njihovi proizvodi, drugog dana prošetali su do Kaptola, predvođeni Kravat-pukovnijom i sudjelovali su na svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali. Domaćin manifestacije bila je Hotelijersko-turistička škola Zagreb, a izložba se održala u Hotelu Westin.Bila je to prilika da se upoznaju mnogi dragi i dobri ljudi, vide razni običaji drugih zemalja, da se doživi nešto poučno što će se dugo pamtiti.

Božić u Europi

Na tradicionalnom međunarodnom sajmu Viroexpo i ove je godine održana prezen-tacija i ponuda gastronomskih proizvo-da učenika ugostiteljskih usmjerenja s područja Virovitičko-podravske županije i lokalnih ugostitelja.Rezultate svoga stručnog umijeća poka-zali su kuhari i slastičari srednjih škola iz Orahovice, Slatine, Pitomače i Virovitice.Strukovnu školu predstavljali su učenici

UČENICI NAMEĐUNARODNOMSAJMU VIROEXPO Slastice za posjetitelje

Štefica i Daria s domaćim pripravcima

U svečanom mimohodu

Na fotografijama:Nikolina prezentira izložak (lijevo)Ekipa Strukovne škole (gore)

koji su pod vodstvom Stoje Vujasin, Josipa Botića, Melite Balenović i Lju-bice Mihaljević pripremili slana i slatka jela (sarma, dizanica, koktel-sendviči, dekoracije), a bio je angažiran i voditelj restorana Strukovne škole Franjo Đođ.

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

19

• Dvadeset godina tradicije• Učenici iz dvadeset zemalja predstavili

nacionalne božićne običaje

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

20

PO

STA

TI B

OLJ

IIvana Đilas, 4. b

Što kažu sudioniciTea Mioković: - Ne mogu riječima opisati osjećaj u svom srcu.Viktorija Rakijašić: - Osjećala sam se ugodno i lijepo sam se provela. Martina Oklopčić: - Svijeće su me podsjetile na neke lijepe trenutke moga života.Goran Čordaš: - Bilo mi je tako lijepo da sam ponovno počeo vjerovati u ljubav.Ines Mijatović: - Svidio mi se ugođaj. Ivo Jelenčić i Igor Pasarić: - Svidjela nam se prilika da našim radom pridonesemo školi za Valentinovo. Ovo nam je bila najbolja radionica jer smo se zabavili i nasmijali iako nam je ovo bio jedan od najzahtjevnijih radova.Ljiljana i Ivana: - Radionica nam je bila zanimljiva, nismo bile na nastavi što je ekstra cool.Ivana i Ivona: - Bilo nam je odlično, sve u duhu ljubavi, voljele bismo da se ovakva radionica ponovi prije nego što završimo školu.

Barbara Špoljar, 3.a

VALENTINOVO 2012.

Ljubavna pisma

1. mjesto GORAN ČORDAŠ (3.A):Njoj i samo njoj

Glavna tema ovogodišnjeg Valentinova bila su ljubavna pisma. Program je započeo pjesmom Vesne Parun „Ti koja imaš nevinije ruke“ u izvedbi Danijele Manović. Učenice 2.a razreda Sara Pilek, Danijela Koren, Lucija Stanić, Valentina Tovarović i Ana Grlica pročitale su neko-liko pisama što su ih poznati hrvatski pisci napisali dragim osobama (Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, August Šenoa, Ivan Goran Kovačić), a Kruno-slav Blažević i Rea Pranjić nastupili su s tekstovima koje su pripremili za LiDraNo. Učenica Martina Mikolčić pročitala je inspirativne činjenice i izjave o ljubavi, a Filip Hrvojić i Andrea Lukač izveli su pjesme „Tremolo“, „Krivo je more“ i „Dođi“ te time dodatno motivirali učenike koji su nakon toga stvarali svoja vlastita ljubavna pisma. Dok su učenici literarne skupine marljivo pisali, Igor Pasarić i Ivo Jelenčić likovno su prikazali skulpturu Augusta Rodina „Poljubac“.Članovi komisije (Ivana Blažević, Ivana Cugovčan, Mateja Podravac - 3.a i Ivana Đilas - 4.b) dobili su deset pisama koja su prvo lektorirali, a nakon toga i odabrali nauspješnije.Ljubav treba poštovati jer ljubav je kao rijeka koja nikad ne može presušiti, a upravo takva su bila i pisma. Prvo mjesto osvojio je Goran Čordaš (3.a), drugo Ljiljana Krnjajić (1.d), a treće Martina Oklopčić (3.a). Predsjednica povjeren-stva proglasila je najbolja, a ravnateljica im je uručila prigodne nagrade.

14. veljače 2012.Ovo nije pismo mojoj ljubavi, jer ljubavima sam zvao mnoge, a mnoge ću još i zvati. Ovo nije pismo nekoj djevojci koju želim osvojiti lijepim riječima, samo da joj s vremenom dosade i izblijede u zaboravu. Ovim pismom ne govorim puno, opisujem samo jedan osjećaj. Ovo pismo, na današnji datum, 14. veljače, pišem Njoj, jedinoj pravoj, boljoj polovici moje malenkosti, stvarnoj i istinitoj budućnosti moga života. Njoj, jer će jednoga dana učiniti moje kratko postojanje na Zemlji podnošljivim. Njoj, jer svaka pomisao da ona negdje postoji užari moje srce veseljem. Pišem njoj jer vjerujem da je svakoga trenutka bliža meni i da je vođena Kupidovim osmijehom i da lebdi u Hermesovim sandalama. Pišem samo da joj kažem da ju čekam, nju, i naš susret, moj

susret sa sudbinom. Iako možda ne izgledam kao da ju čekam, u tuđim zagrljajima, nekada čak i za petama drugih djevojaka.Moraš razumjeti da je ljudsko srce

slabo, lako, naivno i s puno mana, i da često griješi protiv svoje volje. Tebe čekam, i vjerujem u tebe kao u savršenstvo, idilu, jer onaj dan kada prestanem vjerovati u tebe i počnem sumnjati da postojiš, bit će dan kada će mi srce stati. Čekam, da napokon postanem tvoj, da jednako svojom mogu tebe zvati. Taj dan, u tko zna koliko dalekoj budućnosti, kada ću te vidjeti, kada ćeš se nasmiješiti, kada ću te prepoznati. Tada ću napokon početi voljeti osobu, a ne samo misao.Rekao sam da ovim pismom opisujem samo jedan osjećaj, no to nije ljubav ni zaljubljenost, već čežnja, želja i nada, vjera i strpljenje. Nadam se da postojiš, no sumnjam da isto misliš za mene, što u ovom trenutku i nije važno. Važno je da se jednom pojaviš, jedne noći ili dana, tužna ili sretna, doći ćeš, i prepoznat ću te.

• Priredba, likovna i literarna radionica s odličnim radovima

Ljiljana Krnjajić (2. mjesto) i Martina Oklopčić (3. mjesto)

Voditeljica MartinaIvona i Ivana

Stroge i pravedne članice povjerenstva

Goran Čordaš

Jutro ljubavne poezije

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

21

PO

STATI B

OLJI

Središnji događaj obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, koji se ove godine provodi pod geslom Čitajmo pjesnike, u Strukovnoj školi Virovitica bio je susret učenika s gluhoslijepim pjesnikom iz Osijeka Željkom Bosiljem, autorom zbirke pjesama i priča Dodir ljubavi s kojim je u pratnji bio predstavnik naklad-nika - tajnik Matice hrvatske iz Osijeka Josip Cvenić.Zbirka Dodir ljubavi prva je knjiga koju je do sada izdao Željko Bosilj, aktivni član i predsjednik udruge gluhoslijepih osoba grada Osijeka i Osječko-baranjske županije i osnivač športskog kluba

MJESEC HRVATSKE KNJIGE

Dodir ljubavi

• Pjesnički susret sa Željkom Bosiljem i

radionice sa slijepim i gluhoslijepim

osobama projekt su stručnog vijeća

profesora hrvatskoga jezika Strukovne škole posvećen poboljšanju komunikacije između

osoba s poteškoćama vida i sluha i zdravih

osoba

osoba s invaliditetom Dlan. U knjizi piše o odrastanju, mladosti i ljubavi, koja je zastupljena u većini pjesama i najveća mu je inspiracija. Zbirka je nastala izborom pjesama koje je pisao u mladosti, a njezinom objavom potakao je i ostale članove udruge da počnu objavljivati svoje radove. Pozitivne reak-cije na prvom predstavljanju održanom u Osijeku potaknule su ga na daljnje stvaranje tako da se sada očekuje i knjiga koja će biti namijenjena mlađim uzrastima, a nakon toga svakako bi želio objaviti još jednu zbirku ljubavnih pjesama. Mladim umjetnicima poručio je

da se ne boje prepreka. Imali smo priliku poslušati i samog autora kako interpre-tira nekoliko svojih pjesama.Pjesnički susret sa Željkom Bosiljem dio je projekta stručnog vijeća profe-sora hrvatskoga jezika Strukovne škole posvećenog poboljšanju komunikacije između osoba s poteškoćama vida i sluha i zdravih osoba. Cjelodnevne aktivnosti obuhvaćale su radionice sa slijepim i gluhoslijepim osobama. U četiri radionice pod stručnim vodstvom profesora klavira u Glazbenoj školi Jana Vlašimskog Virovitica Perice Mihaljevića i Marine Navare, prof. defektologije log-opeda iz Centra za odgoj i rehabilitaciju Virovitica, učenici su se naučili bolje sporazumijevati sa slijepim i gluhim oso-bama te kako im pomoći u određenim situacijama. Jedna skupina upoznala se s Breillovim pismom i izradila natpis „Željko Bosilj Dodir ljubavi“, druga je izvodila skečeve u kojima su prikazivane neugodne situacije koje bi se mogle do-goditi ako ljudi ne poznaju dobro slijepe osobe i načine na koje bi im zapravo trebali ponuditi pomoć. Treća radionica bila je posvećena proučavanju zna-kovnog jezika gluhih i njegovu ovlada-vanju. Četvrta grupa slikom je prikazala situacije u kojima se mogu naći slijepe osobe. U radionicama i na susretu s pjesnikom bilo je angažirano stotinjak učenika i pet profesorica članica stručnoga vijeća hrvatskoga jezika.

Ivana Đilas, 4. b

Znamo se služiti znakovnim jezikom

Željko Bosilj i profesorica Ivana Kućan

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

22

PO

STA

TI B

OLJ

I

Skupini učenika, koja se bavila proučavanjem i pisanjem brajice, profe-sor Perica Mihaljević temeljitije je ob-jasnio kako pisati na brajici. Profesor je upoznao učenike s poviješću Brailleova pisma te je pročitao knjigu pisanu braji-com. Učenicima je bilo fascinantno kako s lakoćom čita knjigu samo dodirima prstiju. Iako neki nisu mogli vjerovati, knjiga na brajici može sadržavati i slike. Profesor je poslao knjigu razredom te su učenici imali priliku vidjeti kako izgleda pismo s kojim se još nisu imali prilike služiti.Dobili su zadatak na ha hamer papir s pomoću izrezanih kružića i ljepila napišu naziv projekta „Željko Bosilj – Dodir ljubavi“. Učenici su marljivo prionuli na posao te su ga, prema riječima profe-sora Mihaljevića, jako kvalitetno odradili.

BRAILLEOVO PISMO

Učenici naučilipisati brajicom

Krunoslav Blažević, 4.b

Na početku je prof. Jelena Balenović ukratko objasnila učenicima kako se treba ponašati prema slijepim osobama te je na ploču postavila slike koje prikazuju što je dobro, a što nije u tom kontaktu. Učenici su pažljivo promatrali slike i tražili inspiraciju, pronašli su je vrlo brzo i počeli crtati. U svom radu olovke, bojice i ugljen za crtanje. Dvije učenice su ukrašavale plakat i smišljale tekst koji je išao ispod svake slike i opisivao ju, a šest učenika je crtalo. Iako je u toj ekipi bilo najmanje učenika, smijeha i zabave nije nedosta-jalo, a atmosfera je bila vrlo ugodna i opuštena. Svaka slika na kojoj su radili predstavljala je neku situaciju iz života slijepih osoba.. Prva i druga slika prika-zivale su slijepu osobu u parku i na ulici kada je kraj nje pas vodič koji joj pomaže i olakšava kretanje. Na trećoj slici poka-zano je kako se treba ponašati na odlasku od slijepe osobe jer se često dogodi da sugovornik ode i ne javi se pa osoba oštećena vida često govori praznom stol-cu. Četvrta slika prikazuje da slijepi mogu

LIKOVNA RADIONICA

Kako pristupiti slijepoj osobiBarbara Špoljar i Ines Mijatović, 3.a

odlučivati o sebi u restoranu i da se treba njima obraćat, a ne osobi koja je kraj nje da govori u ime slijepe osobe. Peta slika prikazuje tabue. Mnogi ljudi se ne usude rabiti riječi kao što su slijep, vidjeti, pro-matrati, ali slijepi se ponekad šale na svoj račun. Šesta slika prikazuje slijepu osobu na ulici koja je slučajno preokrenula koš za smeće, a ljudi samo prolaze i ne žele pomoći. Kada su slike bile gotove, trebalo ih je staviti na plakat i opisati te smisliti tko će rad prezentirat i na koji način.Rezultat rada je bio jedan predivan i vrlo poučan plakat, iz kojega se može naučiti kako se ponašati pri susretu sa slijepim osobama, što je pravilno, a što nije, i po-laznici radionice mnogo su toga naučili.Dojmovi su da bi se ovakve radionice trebale češće održavati i ponešto naučiti ne samo učenike, već i građane grada Virovitice. Komentari učenika bili su pozitivni i svi se slažu da je bilo zabavno i poučno te su sretni što su svojim radom mogli napraviti nešto poučno i pokazati to drugima. Ivo i Igor u svom elementu

Profesor Perica MihaljevićBrajica ne mora biti samo na papiru

Naziv projekta na Brailleovu pismu

Plakat o pravilom odnosu sa slijepim osobama

• Cilj likovne radionice bio je proširiti spoznaje o komunikaciji sa slijepim i slabovidnim osobama izradom plakata

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

23

PO

STATI B

OLJI

Krunoslav Blažević, 4.b

Uvijek sam se pitala kako se gluhonijemi ljudi mogu sporazumijevati. Njihov znakovni jezik izgledao mi je kompliciran te sam mislila kako ja to nikad ne bih mogla naučiti. Zatim je naša škola obilježila Mjesec hrvatske knjige na jedan prekrasan način.

RADIONICA ZNAKOVNOG JEZIKA

Raznolike mogućnosti komunikacije

Tea Juma, 4.a

Grupa koja je pripremala skeč upoznata je sa tehnikom kretanja slijepih i slabovidnih osoba. Profesor Mihaljević objasnio je na koji se način kreće slijepa osoba s pomoću štapa za raspozna-vanje, a kako s pomoću psa vodiča, koji je treniran za vođenje osoba oštećena vida.Nakon toga objasnio je kako pomoći slijepim osobama i odvesti ih na njihovo odredište. Potrebno im je ponuditi rame dodirom po ruci, te kada slijepa osoba dohvati rame, polako ju odvesti na željeno mjesto, s tim da vodič bude ispred da slijepa osoba može pratiti. Također je napomenuo da je nepotrebno doći slij-epim osobama i napadno ih povesti na mjesto na koje mislimo da znamo da slijepa osoba želi ići.Učenici su uvježbali pravilan i nepravilan pristup slijepoj osobi.

Fascinirani novim spoznajama• Na početku programa profesor Perica

Mihaljević izveo je s grupama učenika vježbe abecede. Kako bi podigao atmos-feru u grupama, zabavio je učenike vicev-ima na račun slijepih i slabovidnih osoba, među kojima je i on sam

SCENSKA GRUPA

Naučimo jezik: Marina Navara

Razumiješ li što govorim?

Kako pomoći slijepoj osobi da prijeđe cestu

• Upoznali smo vrste komunikacije gluhonijemih osoba: sporazumijevaju se ručno, neručno, kombinirano, putem mimike, očnim kontaktom te znakovima

Profesori su organizirali radionice sa slijepim i gluhonijemim osobama. Pratila sam radionicu za gluhonijeme osobe i sudjelovala u njezinu radu. Voditeljica radionice bila je logopedica Obiteljskog centra Marina Narava. Pozdravila nas je znakovnim jezikom te započela radionicu prezentacijom. Upoznali smo povijest znakovnog jezika te kako je William Stokoe zaslužan za izum znakovnog jezika. Znakovni jezik je jezik manjine te se koristi u više od 30 država. Također ima svoje dijalekte te se uči kao i svaki strani jezik. Upoznali smo vrste komunikacije gluhonijemih osoba: sporazumijevaju se ručno, neručno, kombinirano, putem mimike, očnim kontaktom te znakovima. Neke znakove gospođa Marina nas je naučila te smo prošli zajedno kroz cijelu abacedu. Znakovni jezik sastoji se od jednoručne i dvoručne abecede, dok se imena, nazivi i predstvaljanja moraju spelati. Nakon prezentacije sastavili smo plakat sa svim podatcima iz prezentacije, kako bismo i druge učenike upoznali sa znakovnim jezikom.

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

24

DO

GA

ĐA

JI

S tugom i sjećanjima dana 24. siječnja 2012. g. na virovitičkom groblju nakon duge i teške bolesti oprostili smo se od naše drage kolegice i prijateljice Daniele Šolc. U našoj školi, Strukovnoj školi Virovitica, predavala je hrvatski jezik.Daniela Šolc rođena je 1967. god. u Virovitici. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a zvanje profesora kroatistike i jugoslavenske filologije stekla je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dva dana prije preminuća navršilo se točno 20 godina kako je bila dio našeg kolektiva, dijelila s nama zbornicu i puno zajedničkih trenutaka.Za sve učenike naše škole i nas kolege njen odlazak znači gubitak osobe po mnogočemu posebne. Uvijek vođena odgovornošću i savjesnim pristupom obvezama na poslu bila je dobra, iskrena i pouzdana suradnica. Kroz njezin radni vijek prošle su mnoge generacije učenika koje je podučila znanjima iz hrvatskog jezika, ali više od toga podučila je svoje učenike ljudskim vrijednostima i kao trajnu vrijednost usadila u njih dio svoje dobrote i životne radosti. Osim što je bila vrijedna i izuzetna nastavnica, bila je uključena i u društvene aktivnosti našeg grada i ostavila trajni trag u njemu. Bila je dugogodišnja članica Hrvatskog pjevačkog društva „Rodoljub“ iz Virovitice, a neko vrijeme i njegova predsjednica.

Odlazak izuzetne osobeU SPOMEN

Naša Daniela imala je jedan poseban dar, svaki prostor u koji bi ušla i svako društvo u kojem bi se našla oplemenila je svojim smijehom i spremnošću da učini radosnim sve oko sebe. Hvala našoj dragoj Danieli što nam je dala priliku da budemo dio njenog života, da joj budemo prijatelji i kolege, hvala joj što nas je naučila svojim primjerom da kroz život trebamo ići radosni i nasmiješeni, puni optimizma i iskrene dobrote prema svima oko nas.Uspomena na nju živjet će u svima nama.

Učenici i djelatniciStrukovne škole Virovitica

U povodu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici 28. listopada 2011. godine predstavljen je časopis Poezija.

Glavnu riječ imali su glavni urednik časopisa Ervin Jahić i suradnik i član redakcije Tonko Maroević. Govorili su o nastajanju ovog časopisa i trnovitom putu do uspjeha. Prvi broj je izašao 2005.godine, a nastao je spletom sretnih okolnosti. Časopis je kroz godine poboljšao i osuvremenio izgled te danas ima kako domaće, tako i inozemne uspjehe i prevode ga na više jezika. U stvaranju časopisa sudjeluju mnogi pjesnici jer im je čast to raditi. Časopis

MJESEC HRVATSKE KNJIGE U GRADSKOJ KNJIŽNICI I ČITAONICI

Predstavljen časopis PoezijaInes Mijatović, 3.a

čitateljima pruža izbor iz različitih pjesničkih scena. Ervin Jahić izrazio je čuđenje što se časopis prodaje i čita u ovo doba suvremene tehnologije kad knjiga polako umire i pada u zaborav, a pjesnici su na neki način izgurani iz društva, što je žalosno. Rekao je da bi se trebalo posvetiti više vremena predstavljanu poezije općenito, kako čovjek prepoznaje sebe kroz poeziju te da se poezija mijenjala, skrivala da ne dijeli prostotu svijeta. Tonko Maroević pročitao je nekoliko njemu dragih pjesama i oduševio publiku. Na kraju se predstavila i mlada virovitička pjesnikinja Alena Hrvoić sa svojom zbirkom Bezimene.

Ravnateljica Gradske knjižnice i gostiE. Jahić i T. Maroević

prof. Daniela Šolc

S posljednjim svojim razredom

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

25

US

PJE

SI

Biti sudionikom na državnoj smotri literarnih, dramsko-scenskih i novi-narskih uradaka najveće je priznanje učenicima i njihovim profesorima za požrtvovan izvannastavni rad i predstav-lja vrhunac učeničke produkcije radova triju izričaja u cijeloj zemlji. Na toj se smotri srednjoškolski svijet Virovitičko-podravske županije profilirao s pre-poznatljivim ‘proizvodima’ specifičnim po pojedinoj srednjoj školi ili pak voditelju. Ove ju je godine u Šibeniku predstavl-jalo dvanaestero predstavnika, u svim izričajima smotre (osim u skupnom dramsko-scenskom nastupu). Poziv državnih povjerenstava predloženim au-torima značio je i dobro odrađen posao županijskih stručnih povjerenstava u svakom pojedinom izrazu. Tako je prvi put nakon podosta godina na najviše okupljanje mladih literata pozvan učenik iz Virovitičko-podravske županije. Bio je to Boris Bićanić iz Srednje škole Marka Marulića Slatina, s radom Proces preobrazbe (pod vodst-vom profesorice Dinke Filipović). Borisa je nažalost bolest spriječila u odlasku na put.

Orahovački filmaši

Učenici Srednje škole ‘Stjepan Ivšić’ Orahovica Nikola Kašić, Mario Iličić i Ruža Živković ponovili su lanjski uspjeh i ponovno snimili dobar film, ovaj put kratki igrani, nazvavši ga ?.., te potvrdili, po ocjenama državnog povjerenstva,

ODJECI DRŽAVNE SMOTRE LIDRANO, ŠIBENIK 12.-14. TRAVNJA 2011.

Prepoznatljiva kvalitetavirovitičko-podravskih srednjoškolaca

• Na državnom susretu tradicionalne smotre sudjelovali Boris Bićanić i Toni Bosak (Gimnazija Slatina), Nikola Kašić, Mario Iličić i Ruža Živković (Gimnazija Orahovica), Petra Kozjak (Gimnazija Virovitica), Ivana Đilas i Tea Juma (Strukovna škola Virovitica)

kako su odlično svladali umijeće tog specifičnog izraza i pokazali izvrsno poznavanje tehnike i zrelost u ob-radi teme trajno zanimljive mladima. Voditeljica mladih filmaša je Ivana Bešlić.

Virovitički novinari

U novinarskom izrazu županiju su predstavljali samostalni novinarski rad i školske novine. Za komentar Tko umije njemu bolje gimnazijalka Petra Koz-jak pohvaljena je za zanimljiv i uvijek aktualan izbor teme – prepisivanje u školi – koji se u zadnje vrijeme sve više nameće u raspravama, uslijed uvođenja ispita državne mature. Petrina voditeljica vjerojatno je, po učestalosti sudjelovanja na najvišoj smotri, najvjernija lidranovka virovitičko-podravskih srednjih škola profesorica Zdenka Kos.Šestu godinu za redom (od ukupno osam izdanih brojeva), među pet-naest pozvanih školskih listova s najvećim brojem bodova, virovitičke srednjoškolske novinske boje ponovno je branio Strukovnjak iz Strukovne škole Virovitica čije su uredništvo predstavljale urednica Ivana Đilas, novinarka Tea Juma i voditeljica Marija Karácsonyi. Razlog za još veće zadovoljstvo i ponos učenicama je dala preporuka članova povjerenstva predstavnicima prvi put pozvanih listova da u Strukovnjaku pogledaju ‘kako se to radi’. U komen-taru je istaknuto da se među uglavnom

gimnazijskim listovima (uz dvije medi-cinske i dvije umjetničke škole) Stru-kovnjak izdvaja uzdizanjem vrijednosti rada, kao i da poštuje zastupljenost svih novinarskih formi, dobro je uređen te je, po riječima predsjednika povjerenstva, primjer kako se na najbolji mogući način predstavlja škola u kojoj se živi i radi.

Slatinski glumci

Profesorica Dinka Filipović iskusno je i ove godine pripremila slatinskog učenika (proteklih godina to su bile učenice s monolozima koje su također pozivane na državnu smotru) Tonija Bosaka koji je svojim uvjerljivim i dojm-ljivim dramsko-scenskim nastupom sa stilskim varijantama pjesme More Josipa Pupačića oduševio stručno povjeren-stvo te dobio čast sudjelovati u završnoj priredbi susreta i svih gotovo četristo sudionika podsjećati na još jedan, ovaj put jubilarni dvadeseti LiDraNo.Toni je svojim nastupom učinio završnu svečanost kakvom se samo poželjeti može i koja je razgalila sve predstavnike naše županije – kako učenike, tako i voditelje - ispunio im srca ponosom i potvrdio spoznaju o vlastitoj vrijed-nosti. Nakon toga uslijedio je dug, dug put kući, u svakodnevicu stvarnosti sa starim obvezama, uz ipak malo ‘punije baterije’, za suočavanje s izazovima odgoja i pomoći u sazrijevanju mladih ljudi na kojem putu i LiDraNo ima svoje, ne nevažno, mjesto.

Milenijska fotografija: predstavnici redakcija srednjoškolskih listova na jubilarnoj smotri LiDraNoMarija Karácsonyi, prof.

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

26

SV

IJE

T O

KO

NA

S Demi Gene Guynes (49), poznatija kao Demi Moore, svoje prezime nosi od bivšeg muža Freddyja Moorea (61). Nakon njega također joj je propao brak s Bruceom Willisom (56) s kojim ima tri kćeri. Godine 2005. udala se za mladog glumca Ashtona Kutchera (33). Brak je trajao šest godina i prije

dva mjeseca podnijeli su zahtjev za rastavu zbog Ashtonove nevjere. Bernie Ecclestone (81), poznat po karijeri vozača Formule 1, 1985. oženio se riječkom manekenkom Slavicom Ecclestone (53). Nije ih spriječila razlika u godinama (28), a ni razlika u visini (29 cm). Imaju dvije kćeri, Petru i Tamaru. Par se rastao 2009. godine. Slavica je iz bračne luke isplovila bogatija za 1,2 milijarde funti.

Je li normalno da mlada djevojka bude u vezi s muškarcem koji joj po godinama može biti otac ili čak djed? Može li se tu roditi ljubav ili je to samo ljubav prema materijalnom i korist? Sve učestaliji primjeri u svijetu, a i u Hrvatskoj, po-taknuli su nas na razmišljanje. U tome nam je pomogla dotada nezanimljiva lektira „Posljednji Stipančići“ koja se na kraju pokazala vrlo intrigantom po tom pitanju. Senjanin Ante Stipančić početkom 19. st. sa svojih je četrdeset godina oženio šesnaestogodišnju Valpurgu, što je u ono doba bilo sasvim normalno i uobi-čajeno. Brak Ante i Valpurge tipičan je primjer braka iz prošlosti u kojem je muž glava kuće i vodi glavnu riječ, a žena je pokorna i poslušna, poput sluškinje. Valpurga je bila pokorna jer je bila iz osiromašene obitelji i smatrala je svog muža savršenim te bi za nju bila sramo-ta da ju odbaci. Ante je bio vrlo strog i

nepravedan u odgoju djece, dok je Val-purga bila njegova totalna suprotnost. Valpurga se brinula za Luciju i uvijek je pitala za sina, ali Ante nije dopuštao da mu se približi. Ante se brinuo za Jurja, a ženu i kćer zanemarivao. Od sina je že-lio napraviti ono što on nije uspio. Umro je onako kako je i živio, okružen svojom ženom i kćeri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.

Kako to izgleda danas

Mel Gibson (56) nakon 28 godina braka prevario je svoju ženu Robyn Moore Gibson (55) s ruskom pijanisticom Oksanom Grigorievom (41). Proces rastave započeo je kad su se u javnosti pojavile fotografije zagrljenih ljubavnika na plaži. Ova rastava zabilježena je najskupljom u Hollywoodu, morao joj je isplatiti polovinu svog bogatstva od 850 milijuna dolara. Ni veza s Oksanom nije potrajala, Gibson je ubrzo optužen za nasilno ponašanje te je dobio tri godine uvjetne kazne. Oksana mu je oduzela skrbništvo nad njihovom kćeri Luciom i uzela mu 750 tisuća dolara.

UTJEČE LI VELIKA RAZLIKA U GODINAMA NA ODNOSE U VEZAMA I BRAKOVIMA

• Jedna od tema koje preplavljuju medije ljubavne su veze poznatih i manje poznatih javnih osoba. Vrlo često među njima pojavi se par koji dijeli desetak, dvadesetak, pa i više godina. Je li to moda suvremenog doba? Književnost nas uči da nije. Je li se ipak nešto promijenilo u odnosima među muškarcima i ženama? Čini se da jest.

Poznati biznismen Donald Trump (66) ostavio je u prošlosti dva braka, a zatim se oženio Slovenkom Melaniom Trump-Knavs (41) s kojom ima sina Barrona. Trump iz prijašnjih brakova ima još četvero djece. Nedavno je postao i djed. Brak se još uvijek nije ugasio.

Tom Cruise (49) iza sebe ima dva propala braka. Nekoliko godina nakon toga počeo je vezu sa Katie Holmes (33). U vrlo kratkom roku Tom ju je zaprosio na vrhu Eiffelovog tornja i, naravno, pristala je. Vjenčali su se krajem 2006. Par ima jedno dijete, djevojčicu Suri. Ljubav još uvijek traje.

Nakon propalog braka sa Billyjem Bobom Thorntonom (56), Angelina

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

27

SV

IJET O

KO

NA

S

brak s pokojnom glumicom Enom Begović s kojom ima i kćer Lanu te propali brak s Vlatkom Pokos (41). Par je poznat po brojnim skandalima, ali usprkos tome Dikolores još uvijek plovi ljubavnim vodama.Razlika u godinama postojala je i u brakovima u prošlosti, no odnosi među supružnicima nekad i danas bitno su

se promijenili. Žene su danas mnogo ravnopravnije muškarcima te mogu same odabrati „čovjeka svog života“. U današnje vrijeme, kad u braku nestane ljubavi, poštovanja i bliskosti, supružnici se rastaju. Uz to još uvijek postoje parovi koji su unatoč dobnim razlikama uspjeli izgraditi ljubav i dom i očuvati to zajedništvo. Ne smijemo se previše povoditi za predrasudama o takvim brakovima jer godine nisu važne, barem tako kažu.

Fotografije: web

Jolie (36) je 2005. započela svoju vezu s Bradom Pittom (48). Njihova afera započela je na snimanju filma “Gospodin i gospođa Smith” kada je Brad prevario svoju dotadašnju ženu Jennifer Aniston (42). Par ima troje posvojene i troje biološke djece iako još uvijek nisu u braku. Kao najpoznatiji

par na svijetu prepoznajemo ih pod nazivom “Brangelina”.

Michael Douglas (67) poslije 23-godišnjeg propalog braka krajem 2000. godine oženio se velškom glumicom Catherine Zeta-Jones (42). Oboje su rođeni 25. rujna, samo s 25 godina razlike. Imaju dvoje djece, Dylana Michaela i Carys Zeta. Par je još uvijek u braku usprkos

njegovoj bolesti i drugim obiteljskim problemima.

U Lijepoj Našoj

Splitski gradonačelnik Željko Kerum (52) razveo se sa suprugom Anom s kojom je bio devetnaest godina u braku

i ima dvoje djece. Napustio ju je zbog Fani Horvat (24), ljubavnice s kojom je bio u tajnoj vezi pet godina i s kojom sada ima sina.Glumica Dolores Lambaša (31) nakon veze s Ivom Gregurevićem (60) prohodala je s njegovim prijateljem Franom Lasićem (58). Kao šećer na kraju, spetljala se s poznatim poduzetnikom Josipom Radeljakom Dikanom (71). Dikan iza sebe ima

Godine (ni)su važne

Marija Komar i Mihaela Komar, 3.b

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

28

SP

OLN

OS

T I Z

DR

AVLJ

E

Dana 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Strukovna škola obilježila ga je predavanjem o spolno prenosivim bolestima i sigurnom seksu, koje su održali apsolvent Medicinskog fakulteta u Osijeku Zoran Gorjanović i Jelena Kolesarić iz udruge S.O.S. Viro-vitica. Cilj ovog predavanja je bilo podučiti učenike o spolno prenosivim bolestima, to jest sprječavanju širenja virusa HIV-a.Predavanje je započeto pitanjem: Što je reproduktivno zdravlje? To je zdravlje reproduktivnih i spolnih organa. Kako bi održali reproduktivne organe zdravima, ljudi se moraju pridržavati mjera zaštite, i to redovito održavati higijenu, redovito odlaziti na pregled liječniku (ginekologu) i ukoliko su spolno aktivni, prilikom spolnog odnosa koristiti zaštitu. Govoreći o sigurnom seksu, predavači su detaljno pojasnili sve poznate i korištene metode. Učenici su čuli i koje su spolno prenosive bolesti, koje su im karakteristike, simptomi i posljedice.

HIV

Najopasnija spolno prenosiva bolest je AIDS, koji je posljedica zaražavanja virusom HIV, koji izaziva propadanje imunološkog sustava razarajući njegove ćelije nakon čega osobe inficirane HIV-om gube sposobnost da se bore protiv bilo koje bolesti. Imunitet je jedan od najvažnijih sustava u našem organizmu jer je odgovoran za borbe protiv infekcija i bolesti. Kada dođe do nekakve infekcije, imunološki sustav stvara različita anti-tijela za borbu protiv nje. HIV se može prenijeti nezaštićenim spolnim odnosom zaražene osobe, izravnim unosom krvi

Znanje za sigurnost i zdravlje• Predavanje o sigurnom seksu i spolno prenosivim

bolestima• HIV – najopasniji uzročnik spolno prenosive bolesti

zaraženoga u organizam nezaraženoga ili pak sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, poroda ili dojenja. Treba znati i to da se HIV ne prenosi uobičajenim socijalnim kontaktom, zrakom, hranom, vodom i insektima. Širenje HIV-a danas se smatra globalnom pandemijom, kugom 21. st., globalnom ubojicom - jednim od najoz-biljnijih zdravstvenih problema današnjice. Ne postoji učinkovito cjepivo ili lijek kojim bi se zaražena osoba izliječila, stoga je najbolja zaštita prevencija.

I što sada?

Nakon svega rečenoga na predavanju, učenici su zaključili kako se prije stupanja u spolne odnose trebaju savjetovati s liječnikom (ginekologom) te obvezno koristiti zaštitu i održavati redovitu higijenu i redoviti odlazak liječniku.

(Sve podatke o metodama sigurnog seksa i spolno prenosivim bolestima čitatelji mogu pronaći na brojnim internetskim stranicama.)

ABECEDA SEKSAA (apstinence) – apstinencija - suz-

državanje od spolnog odnosa.B (be faithful) – vjernost - vjernost

jednom partneruC (condom) – prezervativ - upotreba

prezervativaD (the pill) - kontracepcijske pilule -

upotreba pilulaZa sprječavanje širenja HIV-a najbo-lja prevencija ja apstinencija.Ukoliko je osoba spolno aktivna, svakako je najbolja prevencija kori-štenje prezervativa, kontracepcijskih pilula i vjernosti

SPOLNE BOLESTI • vaginitis • stidne uši • kan-didoza • hepatitis • sifilis• svrab • gonoreja • triho-monijaza • klamidija • HPV virus • genitalni herpes.

SIGURAN SEKS• prezervativi (muški i ženski) • kontracepcijske pil-ule • plodni i neplodni dani • prekinuti snošaj • dijafrag-me • spirale • podvezivanje • apstinencija

O HIV-U• Prije negoli se bolest razvije, HIV može živjeti u organizmu 10, 15 pa i više godina.• U svijetu se dnevno HIV-om zarazio oko 14000 osoba, od toga su 50% osobe između 14 i 24 godine života.• Osoba se može zaraziti HIV-om zbog ono-ga što radi. a ne zbog onoga što jest.Ne postoje rizične skupine. Postoje rizično ponašanje!• HIV/AIDS ne pita kojeg ste spola, starosti, bračnog statusa, vjere, nacionalnog ili imov-inskog statusa. HIV/AIDS ne bira, ali ti možeš!• HIV/AIDS je problem ovdje i sada - prob-lem koji se tiče svih nas. Ukoliko nešto ne poduzmemo upravo danas, ostat će problem naše budućnosti.

Nikolina Nerovčić, 2.eOBILJEŽAVANJE SVJETSKOG DANA BORBE PROTIV AIDS-A

Prave informacije u pravo vrijeme

Siguran seks - osnovni podatci

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

29

SP

OLN

OS

T I ZDR

AVLJE

Kada bismo znali kada ćemo se razboljeti i koliko će ta bolest biti teška, zasigurno bismo sve učinili da se to ne dogodi. Pokušavali bismo to spriječiti na razne načine, bez obzira jesmo li mladi ili stari. Mlade se posebno želi upoznati s problemima spolno prenosivih bolesti, simptomima, načinom liječena i svim informacijama za koje mladi misle da nisu bitne. Jedna od najčešćih spolno prenosivih bolesti u svijetu od koje je zaraženo 630 milijuna ljudi je tzv. HPV, punim nazivom humani papiloma virus. U Hrvatskoj od te bolesti umre više od 200 žena na godinu, a oboli i do 400. Kako u Hrvatskoj još nema spolnog odgoja u školama, ali i taj se problem polako počine rješavati, o toj su temi progovorile autorice knjige One misle da smo male Julijana Matanović i Anka Dorić. Iz njihove suradnje nastalo je književno – stručno–medicinsko djelo koji se sastoji od dva dijela koja bi mladima trebala na što lakši način pojasniti sve o spolno odgovornom ponašanju kao i o spolnim bolestima, prikazati emocionalno stanje oboljele osobe, ali i osjećaje ljudi koji su u najbližem kontaktu s oboljelim. Knjigu je u prosincu 2010. godine objavila Mozaik knjiga.

Matija, Vjera i Dorotea

U prvome dijelu književnica Julijana Matanović napisala je priču o djevojci Matiji koja živi normalnim životom, ide u školu, druži se s prijateljima, a jedini joj je problem što ne zna tko je njezin

“ONE MISLE DA SMO MALE” JULIJANE MATANOVIĆ I ANKE DORIĆ

Bolest pogađacijelu obitelj

• Književno-medicinski uradak o jednoj od najčešćih spolno prenosivoj bolesti – humanom papiloma virusu • U godinu dana života knjiga osvojila nagrade Mali princ, Anto Gardaš, Kiklop I Biser mudrosti

otac, a baka Dorotea joj pokušava nadoknaditi upravo taj nedostatak, dok mama Vjera sve mirno promatra sa strane i prema njoj se odnosi kao prema prijateljici. Matijin život je jednostavan, bez problema, sasvim običan sve do trenutka kada njezina majka oboli od raka vrata maternice. Matija pokušava slagati kockice svoga života, ali za jednu petnaestogodišnjakinju to postaje teško. Niti jedan lik ove knjige nije po svojim osobinama negativan, već zapravo svi pokušavaju pomoći Vjeri. Ovdje bi se bolest mogla okarakterizirati kao jedina negativna „osoba“ koja na kraju gubi bitku sa svim dobrim koje može proizići iz ljudi i brige jednih za druge. Matijina mama ipak na kraju dobiva svoju borbu što mladima ulijeva vjeru da nada postoji i kod spolnih bolesti, koje su sve češće. Knjiga se bazira na Matijinim razmišljanjima, unutarnjoj borbi nje same sa sobom i sa svijetom koji je okružuje. Postaje potpora svojoj majci, iako joj je majka tajila ime njezina oca, jer zna da joj je ipak potrebna u tako teškom trenutku. Tako nešto može se dogoditi i samoj Matiji i ona je toga svjesna. Cijela knjiga prožeta je i duhovitim dijalozima, humor je stalno prisutan i raspoloženje u knjizi nikada ne pada u depresivno stanje iako je riječ o jako teškoj bolesti, koja ne utječe samo na bolesnika, već pogađa i cijelu obitelj, i to u emocionalnom i psihičkom smislu. Kada jedna osoba iz obitelji oboli, to znači da se i cijela obitelj suočava s tim problemom, a Julijana je pričom o Matiji najbolje to dočarala upravo

mladoj čitateljskoj publici, ali i dala nadu svima onima koji boluju od raka vrata maternice.

O bolesti stručno

Drugi dio knjige napisala je doktorica Anka Dorić koja u stručnom dijelu govori o bolesti, HPV-u. Čitatelji mogu saznati bitne informacije, npr. da se bolest raka vrata maternice može otkriti Papa testom; također odgovara na najčešća pitanja koja muče adolescente koji se ili boje pitati odrasle ili ne dobivaju točne informacije. Na ovaj način željelo se mladima pomoći da ne dolaze u neugodne situacije kada ne žele pitati ono zbog čega im je neugodno ili pak nemaju koga pitati. Knjiga je tijekom 2011. godine predstavljena u više od dvadesetak gradova, također u Gradskoj knjižnici u Virovitici, i posebna je po tome što je prva knjiga takve vrste u Hrvatskoj, a i nastajala je pune dvije godine, koliko je zapravo potrebno i raku vrata maternice da se razvije. Također je posebna po tome što je ovo prva knjiga Julijanine Matanović koju je napisala za mlade. Knjiga One misle da smo male može se pohvaliti i brojnim književnim nagradama, a to su nagrada Mali princ, Anto Gardaš, Kiklop za najbolju knjigu za mlade, i Biser mudrosti, ali definitivno najveća nagrada će biti ako svatko od nas pročita ovu knjigu i svatko pomogne u očuvanju svoga zdravlja, samim informiranjem o mogućim spolnim bolestima na koje nitko nije imun.

Ivana Đilas, 4.b

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

30

SP

OLN

OS

T I Z

DR

AVLJ

E

Što vas je potaklo da zajedno sa spisateljicom Julijanom Matanović napišete knjigu One misle da smo male? - Željela sam na jednostavan način približiti mladim ljudima spoznaje o da-nas najrasprostranjenijoj spolno preno-sivoj zaraznoj infekciji koju uzrokuje virus, raširenoj u cijelom svijetu i kod nas, koja može uzrokovati vrlo ozbiljne posljedice po zdravlje žena pa i smrtni ishod, ako se ne liječi jer tada može uzrokovati bolest poznatu kao rak vrata maternice. Smatrala sam da bih to mogla najbolje učiniti ako napišem roman u suradnji s jednom od popularnih i rado čitanih

domaćih književnica. Kako sam prije nekoliko godina upoznala Julijanu Matanović, na promociji jedne druge ženske knjige, zamolila sam je da osmislimo književno-dokumentarnu priču o jednoj ženskoj sudbini u pozadini koje bi bila spomenuta bolest, a kao dodatak književnom dijelu napisala sam u jednostavnoj formi pitanja i odgovora stručno medicinski dio o svemu što je nama liječnicima, a i znanstvenicima

RAZGOVOR: ANKA DORIĆ, DOKTORICA,SUAUTORICA KNJIGE ONE MISLE DA SMO MALE

Mladi prihvaćajuIvana Đilas, 4.b

• Od 23. do 29. siječnja 2011. g. diljem Europe održao se Peti europski tjedan prevencije raka vrata maternice. Svoj doprinos ostvarenju programa svojim predavanjem o humanom papiloma virusu dala je i jedna od autorica knjige One misle da smo male Anka Dorić, dr. med. spec. trans fuzijske medicine, predstojnica Odjela za transfuzijsku medicinu Imuno loškog zavoda Zagreb, predsjednica Nacionalne udruge „Plan A“, stručna suradnica Poliklinike Virogena Plus i ECCA. Doktorica Dorić rođena je Virovitičanka, liječnica koja spoznaje o bolesti nastoji prenijeti što širem broju ljudi i na što pristupačniji način

diljem svijeta do sada poznato o HPV-u i njime uzrokovanim genitalnim infekci-jama.

Mislite li da mladi shvaćaju poruku vaše knjige?- Dosadašnji „život“ ove knjige pokazao je ne samo da su je mladi prihvatili svo-jom i zavoljeli i da je čitaju i djevojčice, djevojke, žene, mladići, muškarci, nego vole i odglumiti neke dijelove u okviru rada u svojim kazališnim grupama, te se dogodilo i da su nas par puta u različitim gradovima Hrvatske iznenadili na pro-mocijama i gostovanjima po školama. Oni prihvaćaju i samo djelo i poruke koje smo njime odaslale, i sve češće nas na do sada više od 60 promocija dočekaju istim pitanjem: Hoće li biti nastavka?

Knjiga za djevojke i mladiće, majke i očeve

Kojoj biste dobnoj skupini najviše preporučili knjigu?- Kad sam dobila ideju za pisanje, ciljna populacija bile su djevojke koje razmišljaju o stupanju u spolne odnose te su zbog svoje mladosti, a katkad i zbog fiziološke nezrelosti, u višem riziku opasnosti od stjecanja perzistirajućih, trajnih i višestrukih HPV infekcija. Zna se naime, da sa svakim novim spolnim partnerom rizik da se žena inficira HPV infekcijom raste za visokih 15 posto. Međutim, ciljna su populacija i njihove majke, starije sestre, prijateljice, iako

knjiga nije samo za žene, već i za muškarce, mladiće i očeve, jer ova spol-no prenosiva virusna infekcija moguća je kod oba spola, u raznim životnim dobima, te osim raka vrata maternice, koji je najopasnija njena komplikacija, može uzrokovati i genitalne kondilome (spolne bradavice), ali i bolesti i karci-nome drugih lokalizacija, među kojima treba spomenuti karcinome regije glave i vrata, osobito usne šupljine, jezika i ždrijela.

U knjizi se opisuje bolest poznata kao HPV, točnije bolest humanog papiloma virusa. Koji su simptomi te bolesti i kako se liječi?

- Bolest se pojavljuje na koži i sluzni-cama, tek dugo godina nakon same infekcije, koja u najvećem broju slučajeva prolazi potpuno tiho i nepre-poznato. Simptoma može i ne mora biti te zaražena osoba može širiti virus

Lagale bismo kad bismo rekle da ovo nismo pisale i radi njih. Jesmo. I to iskustvo što smo obje majke i te kako nam je dobro došlo u pisanju.

Posebna je svrha knjige između ostalog bila osvijestiti potrebu prestanka tabu-šutnji i stig-matizacije spolno prenosivih bolesti općenito i učiniti is-tinite i valjane informacije o ovoj bolesti lako dostupnim svima, a posebno mladima, na pedagoški, psihološki i znanst-veno-medicinski primjeren način, prilagođen njihovoj dobi i psihološkom poimanju teme.

Na slici: Anka Dorić i Julijana Matanović tijekom predstavljanja knjige u Virovitici

(arhiv Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica)

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

31

SP

OLN

OS

T I ZDR

AVLJE

poruke naše knjigegodinama, a da niti sama pojma nema da je zarazna i zaražena. S početkom spolne aktivnosti vrijeme je za prvi posjet ginekologu i daljnje redovite preglede kao i PAPA-test. Njime se obavlja probir, provjera velikog broja

žena na prisutnost abnormalnih stanica, koje postaju bolesne jer su se u njima nastanili HPV virusi, a kao rezultat dugotrajne neprepoznate bolesti, budući da simptomi nisu golim okom vidljivi, dolazi do promjena na organima spo-lovila, koje se u prvih par mjeseci pa i godina mogu povući i spontano zaliječiti same od sebe, ali također i napredovati u ozbiljnu spolno prenosivu, a kasnije i onkološku bolest koja nije samo hen-dikep i životna opasnost za ženu, već i za njenog partnera.

Mladi i upućenost u spolno prenosive bolesti

Jesu li u doba vašeg srednjoškolskog obrazovanja mladi bili manje ili više upoznati s tom i drugim bolestima?

- U doba kad sam bila srednjoškolka, strahovalo se od neželjene trudnoće i od klamidijskih infekcija, gonoreje i hepatitisa B, za HPV se gotovo nije niti znalo, osim što se znalo da mladi mogu oboljeti od tzv. spolnih bradavica te da postoje neki kožni virusi koji uzrokuju genitalne bradavice. Tek kasnije, na

fakultetu iz ginekologije učili smo o Papa testu, CIN-ovima (cerviklanim intraepitelnim neoplazijama) i metodama kojima se mogu na vrijeme otkriti i liječiti predmaligne i maligne promjene kako bi se spriječilo nastajanje karcinoma. Nije se znao niti točan uzročnik, niti meha-

nizam nastanka ove bolesti, te se čak neko vrijeme mislilo da je uzročnik ove bolesti uzročnik genitalnog hepresa- hu-mani herpes simplex virus.

Koji je po vašem mišljenju razlog slabe upućenosti mladih u probleme spolno prenosivi bolesti u vremenu i uvjetima u kojima živimo?- Ponekad mi se čini da su uslijed mnoštva raznih medijskih izvora i često neprovjerenih informacija mladi zatrpani svim i svačim, što dovodi do lažne samouvjerenosti da se sve zna, da se ružne i opasne stvari i bolesti događaju drugima, a ne njima, što dovodi do osjećaja lažne sigurnosti, da se ima kontrola nad svime, a to je daleko od istine i dovodi u po život opasna ponašanja i zablude koje se plaćaju zdravljem.

Uspjeh i nagrade

Planirate li obraditi problem još neke bolesti u nekoj novoj knjizi?- Mislim da to čitateljice i čitatelji naše knjige očekuju od nas nakon svih ovih nagrada koje smo dobile, a dobile smo nagradu Anto Gardaš, nagradu Mali princ, nedavno Kiklopa i najnovije, nagradu Europske udruge raka vrata maternice (ECCA) Biser mudrosti za prevenciju raka vrata maternice. Čitatelji očekuju nastavak priče i nova rješenja za neke druge životne probleme. Bit će

nam to velika čast, odgovornost i izazov. Veselimo se novoj suradnji i vjerujem da ćemo ispuniti ta očekivanja na najbolji mogući način!

Što vam znače nagrade koje ste dobili za knjigu?- Kad sam dobila ideju da pišem knjigu, bilo je to nakon jedne vrlo naporne i teške večeri u siječnju prije oko 5-6 godina, ni u peti mi nije bila pomisao o bilo kakvoj nagradi. Samo sam imala potrebu pružiti produženu ruku razu-mijevanja i znanja, u obliku knjige koju će svaka žena, djevojčica, moći staviti u torbu, pa i onu osobnu žensku, i onu školsku, ili pod jastuk… koju će moći u miru pročitati, a kasnije i ponoviti neku od onih zadnjih četrdesetak stručnih stranica, osobito kad joj bude trebalo. U tišini svoje djevojačke sobe, ili nevažno gdje, ali da ima pri ruci to iskustvo i znanje o kom sam pisala, i onda kad nema struje i kad nema interneta. Knjiga je moćan čovjekov prijatelj. Vjerujem

u knjige. Život nam je na neki način tu ljubav koju smo uložile u ovo djelce vra-tio s nekoliko lijepih priznanja i nagrada. Međutim, najveće priznanje, tj. sreća su žene i muškarci, mladi i stari - ljudi koje smo upoznale, koji su prepoznali što su time dobili i zahvalili nam svojim prihvaćanjem na tome što smo učinile, kako za sebe, svoju djecu, tako i za njih i njihovu djecu. Za sve nas. Za zdravlje.

Možete li opisati svoje osjećaje nakon „završenog“ posla i velikog uspjeha?- Zahvalna sam ponajprije Julijani, jer se prihvatila područja u kojem nije bila do tada baš „doma“, a to je pisati za djecu... zahvalna sam životu, što mi je dao taj izazov, zahvalna sam članovima svoje obitelji jer su imali razumijevanja za to što radim, bodrili me i podržavali. U pisanju te knjige moj sin, moja majka i ja bili smo svi skupa. Na promocije po Hrvatskoj Julijana i ja često vodimo svoju djecu, ne zato jer ih nema tko čuvati, već stoga što vjerujemo da mladi njihove dobi trebaju ići među ljude i stjecati iskustva druženja s knjigom i tako ih odgajati za knjigu i učenje, a konačno i zato jer ona ima djevojčicu, ja dječaka koji će za kratko vrijeme uletjeti u nemirne vode puberteta. Lagale bismo kad bismo rekle da ovo nismo pisale i radi njih. Jesmo. I to iskustvo što smo obje majke i te kako nam je dobro došlo u pisanju.

U doba kad sam bila srednjoškolka, strahovalo se od neželjene trudnoće i od klamidijskih infekcija, gonoreje i hepatitisa B, za HPV se gotovo nije niti znalo.

Nakon svih ovih nagrada čitatelji očekuju nastavak priče i nova rješenja za neke druge životne probleme. Bit će nam to velika čast, odgovornost i izazov.

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

32

Sjećam se dana kad sam imala šest godina: mama me uzela u krilo i za-jedno smo pregledavale fotografije iz njezinih mladih dana. Tako smo naišle na fotografije iz Pariza. Očarale su me slike iako tada nisam znala gdje se sve te građevine nalaze i gdje je zapravo taj Pariz. Godine su prolazile, a ja sam naučila mnogo toga o Parizu i Francuskoj. Jednog dana sama sam uzela album u ruke i ponovno pregle-davala slike Eiffelova tornja, crkve Notre Dame i Sacre Coeur. Sjećam se da mi je mama govorila o umjetničkoj četvrti gdje umjetnici slikaju prolaznike te režu njihovu sjenu i tako zarađuju za život. Zatim je započela svoju priču. Odabrala je jedan kafić u toj četvrti, naručila kavu i proučavala njihove portrete. Tada joj je prišao mladić i na stol stavio njezinu izrezanu sjenu. Pokušala ju je vratiti jer nije imala novaca, no mladić se nasmi-jao te rekao da je to poklon. Nakon te priče pokazala mi je izrezanu sjenu. Oči su mi se zacaklile. Nisam mogla zamisli-ti da ljudi stoje vani i crtaju prolaznike ili, u maminom slučaju, režu sjenu. Time je probudila u meni veliku želju da posjetim taj veličanstveni grad. Čak sam izjavila da ću jednog dana živjeti u Parizu. Bio je to moj san koji se na kraju i ostvario. Pred moj osamnaesti rođendan tata je rezervirao tri karte za Pariz i apartman na Montmartreu. Nisam mogla vjerovati da ću napokon upoznati svoj grad iz snova.

Prvi dojmovi – očarana i razočarana

Osamnaesti rođendan se bližio, a mome uzbuđenju nije bilo kraja. Nakon užurbanog spremanja, kratkoga leta i dugog čekanja na aerodromu, konačno

PUTOPIS: TRI DANAU EUROPSKOJMETROPOLI PARIZU

Putovanje

Tea Juma, 4. a

• Ljubav prema Parizu od malih nogu• Žrtva pljačke• Noćni provod• Policajci na biciklima• Osamnaesti rođendan• Francuzi - zašto mislimo da su svjetski ljubavnici?

smo se unajmljenim automobilom zapu-tili prema Montmartreu.Vožnja Parizom me očarala, ali i razočarala. Očarale su me prekrasne visoke stare zgrade i preslatki balkončići s mnoštvom visećeg cvijeća. Nažalost, Pariz je veoma prljav i pun smeća. Što je najtužnije, i najuži centar je takav. Uočila sam i kako su svi ljudi užurbani. Hodaju kao da će polet-jeti. Svi nose kavu u rukama, a tek gd-jetko sjedi u kafiću i puši cigaretu. Kafići su mali s 3-4 stolića ispred, različith boja te se nalaze na pješčkoj stazi. Nakon smještaja u prekrasnoj prljavožutoj zgradi s veličanstvenim drvenim vratima i fontanom u dvorištu, koja je bila naše prebivalište sljedeća tri dana, krenuli smo u upoznavanje grada.Prva postaja bio je Louvre. U obližnjoj ulici kupili smo poznate francuske kroasane. Vjerujte mi, dala bih dušu da tih kroasana ima u Hrvatskoj, izvana hr-skavi, a iznutra mekani kao putar. Pred muzejom napala su nas dva mladića, romskog podrijetla, nasilno nam pružajući neke papire za potpis (na to me bila upozorila prijateljica Klara koja je posjetila Pariz prije mene i kojoj se također dogodilo da su joj na prevaru iz-nudili 20 eura). Otjerali smo mladiće, no kad smo krenuli prema autu, prijateljica je primijetila da joj nedostaje Iphone koji se nalazio u džepu njezine košulje.

Nisam mogla vjerovati kako su nam u roku od 5 sekundi uspjeli ukrasti nešto, a da to nismo ni primjetili, a Valentina nije ni osjetila.Nakon incidenta s mladićima krenuli smo napokon u razgledavanje. Sunce je već polako zalazilo i uputili smo se u dvorište Louvrea gdje se nalaze poznate staklene piramide. Ulaskom kroz vrata zaslijepila nas je žarko narančasta sunčeva svjetlost. Mislim da vam putem ovog putopisa ne mogu predočiti kako je zapravo velik taj muzej. Sastoji se od jedne velike, veličanstvene bež zgrade, koja se prostire kroz četiri ulice te okružuje poznate staklene piramide. Nažalost nismo ušli u muzej, jer bismo vjerojatno čekali sat vremena u redu da samo uđemo, a Louvre je toliko veliki da

Ovu fotografiju sam snimila točno ispod Eiffelova tornja za vijeme paljenja svjetla

Pogled na Sacre Ceour s Mountmartea.Najviše su me očarale zgrade s balkonima punim cvijeća

PU

TOVA

NJA

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

33

u maminu pričuje potreban cijeli dan za njegov obilazak. Mi smo bili tri dana u Parizu te nismo imali vremena ni da protrčimo kroz njega. Nakon toga šetali smo uz rijeku Seinu te prešli na drugu stranu starinskog mosta. Sljedeća poznata pariška građevina koju smo posjetili bila je crkva Notre Dame. Kada sam ugledala crkvu, istog trena sjetila sam se mamine fotografije.

Zaista sam u Parizu!

Zaputili smo se tada prema najpoznati-joj građevini u Parizu, Eiffelovu tornju. Moram priznati da, kad god sam vidjela toranj na televiziji ili na slikama, pa čak i na maminoj fotografiji, nije mi izgledao naročito posebno. Smatrala sam ga hrpom lijepo konstruiranog željeza. To je nešto što se mora vidjeti uživo, toliko je veličanstven da su mi suze krenule. Tada mi je zapravo ušlo u glavu da se moj san ostvario. Ja sam tu, u Parizu sam. To je bio jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu. Svjetla su se polako počela paliti jer se sunce sakrilo iza prekrasnog grada. Stali smo točno ispod tornja, uslikali se nekoliko puta i tada su nam se približili prodavači s malim privjescima Effelova tornja. Znala sam da se vole cjenkati te sam krenula u akciju. Veliki toranj ponudio mi je za 25 eura, što ja naravno nisam prihvatila

te mi ga je na kraju spustio na 5 eura. Mislim da se po ovom cjenkanju vidjelo da imam iračke krvi u sebi.

Povratak u prošlost

U subotu obujutro obišli smo Sacre Ceur, a nakon toga nisam znala kamo me ses-tra i tata vode, ali u trenu sam se našla u jednoj malo četvrti gdje su ljudi sa slikar-skim platnima stajali vani i slikali portrete turista te rezali sjene. Istog trena shvatila sam da se nalazim u maminoj priči. Prvo smo napravili mali krug oko svih umjet-

nika, a jedan gospodin prišao je sestri i meni te nam se obratio sa “signorina” jer je pomislio da smo Španjolke. Na engleskom smo mu objasnile da nismo iz Španjolske već iz Hrvatske, te smo počeli razgovarati na hrvatskom jeziku jer je gospodin iz Makedonije. Nakon obi-laska sjeli smo u kafić te sam ponovno doživjela pokušaj pljačke – ovaj put prišle su nam dvije djevojčice s papirima. Otjerali smo ih, ali očito su ih policajci uočili te jurili za njima na biciklima kroz umjetničku četvrt. Malo mi ih je bilo žao jer su imale tek osam godina, ako ne i

Najveća Louvreova staklena piramidakoju okružuje vodena površina

PU

TOVA

NJA

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

34

PU

TOVA

NJA

manje, ali opet, krasti ljude nije uredu ma koliko god imali godina.Na Boulevardu de Clichy, ulici sa seks-trgovinama i striptiz barovima, tata nam se odjednom izgubio, no pojavio se nakon pet minuta sa zanimljivom pričom kako ga je jedna gospođica uhvatila pod ruku i pokušala uvući u jedan od striptiz barova. Nasmijali smo se tomu i nastavili

dalje prema Moulin Rougeu. Taj klub postoji još od daleke 1889. godine i u njemu su se održavali plesni nastupi, a naziv je dobio po crvenom mlinu koji se vrti iznad krova. Nakon šetnje kroz Montmarte posjetili smo zgradu Centar Pompidou koja izgleda kao da je izvrnuta naopako, odnosno sve se instalacije na-laze izvana u raznim bojama, a u zgradi nalazi se knjižnica.

Noćni život

Bez obzira na to što smo bile umorne od cjelodnevnog hodanja po gradu, imale smo još malo energije i za tulumarenje. Valentina, sestra i ja za početak smo sjele u jedan kafić na Montmartu kao bis-mo razmislile kamo ćemo dalje. Odlučile smo se za klubu The Machine u Moulin Rougeu. Glavni dio diskoteke u prizemlju nalazi se pozornica na kojoj je svirao

neki DJ, a teta u kratkim hlačicama plesala je sa svijetlećim kolutom i rogovima na glavi, dok su ljudi skakali uz techno glazbu. Nismo znale plesati na tu vrstu glazbe pa smo krenule u obilazak podruma koji je bio uređen na temu Alise u zemlji čudesa, no nažalost također je svirao techno. Ostao je još jedan kat, ali kad smo vidjele muškarce kako se ljube s drugim muškarcima, a isto tako i djevojke s djevojkama, odlučile provesti vrijeme u glavnom dijelu, a naučiti ple-sati uz tehno i nije teško, samo skačete i mašete glavom gore-dolje. Čak nas je gospodin fotograf uslikao pa smo završile na stranici soonnight.com.Nakon divljanja u klubu odlučile smo otići na spavanje. Na putu do stana doživjele smo nešto što nam se u Hrvatskoj nikada nije dogodilo. Dečki su nam se upucavali sa svih strana. Svi su imali otvorene prozore u auto-mobilima i dok su čekali zeleno svjetlo na semaforu, dovacivali su nam kom-plimente, vikali nam da nas vole, da smo ljepotice, zviždali za nama, slali poljupce, nismo mogle vjerovati svojim očima i ušima. Nismo se obazirale na dovikivanja pa smo krenule dalje. Zatim nam je prišla grupica Francuza koji su nas zaustavili i počeli nam govoriti na francuskom jeziku. Objasnile smo im da nismo iz Francuske te smo nastavili komunikaciju na engleskom. Jedan od Francuza prišao mi je i rekao: “Tvoje su oči lijepe kao tvoje oči” - dečko stvarno ima smisla za poeziju - a drugi se derao za mojom sestrom dok smo odlazile: “Ja tebe volim” - mislim da je probudio cijelu ulicu. Mislila sam da od toga ne može biti gore, ali na pola puta do stana prišao mi je crnac i upitao me: “Hašiš?”. Nisam razumjela što me pitao te sam mu odgovorila na engleskom da ne razu-mijem francuski, a moja sestra se istog trena počela smijati te mi ponovila što je rekao, zgrabila me za ruku i krenule smo dalje. Do doma smo doživjele još

hrpu uleta i onda se mi još pitamo zašto Francuze zovu svjetskim ljubavnicima.

Sretan rođendan, Tea

Ujutro sam se probudila sva iscrpljena od noćnog tulumarenja, prvi dokaz da sam godinu starija. Jedine osobe koje su mi čestitale rođendan bili su sestra, tata i Valentina. Nisam trebala reći prijateljima da idem u Pariz, osjećala bih se bolje da su mi bar neki prijatelji poslali poruku. Ali što je, tu je, u Parizu sam i ništa me nije moglo potištiti. Shvatila sam da je ovo bio zadnji dan i zato smo se istog trena spremili te napustili stan kako bismo ga iskoristili. Bila je nedjelja pa nije bilo ve-like gužve. Ponovno smo posjetili crkvu Notre Dam, Eiffelov toranj, ali i hotel de Ville gdje se u nedjelju održavalo natjecanje u uličnoj košarci. Nakon posjeta užem centru zaputili smo se prema Palais de Chaillot koji omogućuje prekrasan pogled na Eifelov toranj, a ulični plesači zabavljali su posjetitelje svojim plesnim i glumačkim točkama. Dok smo se slikali uz Eiffelov toranj, prišao nam je još jedan prodavač nudivši mi privjeske znamenite građevine. Prvo mi je ponudio 4 privjeska za 3 eura - naravno nisam prihvatila tu cijenu - zatim me upitao otkud sam, a kad sam mu od-govorila, počeo je govoriti na hrvatskom i vikati: “Jedan za jedan ojro”. Svi smo se nasmijali, a ja sam počela koristiti svoj talent u cjenkanju te dobila 10 privjesaka za “jedan ojro.”Nakon cjelodnevnog hodanja po Parizu, zaputili smo se doma kako bismo se spremili, jer me tata vodio na večeru u Le Petit Marché, mali francuski restoran, staromodno uređen, sa starinskim fotografijama, sve nekako natiskano i usko, ali nije mi smetalo jer upravo to je davalo čar francuske atmosfere. Bio je to najljepši mogući način završetka trodnevnog puta u grad mojih snova, grad iz mamine priče.

Moja sestra Mei i ja, kod Slavoluka pobjede ili Arc de Triomphe

Dvorište LouvreaIspred crkve Notre Dame

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

35

PU

TOVA

NJA

Zajednica „Vjera i svjetlo“ okuplja osobe s posebnim potrebama, odnosno osobe s Down sindromom, elementima autizma i ostalim poremećajima, njihove roditelje, braću, prijatelje. Naziv zajed-nica „Vjera i svjetlo“ koristi se u cijelome svijetu, a naša grupa iz Virovitice zove se „Marijine iskrice“. Djeluje već šest godina, pod vodstvom vjeroučiteljice Dijane Stanić koja je zaposlena u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabili-taciju Virovitica. Trudimo se da osobe s posebnim potrebama u ovoj zajed-nici sklapaju nova prijateljstva, da se mole, približe Bogu te da se osjećaju prihvaćenima. Želimo uz pomoć Božje ljubavi pokazati ljudima da su te osobe vrlo slične nama, možda čak i bolje od nas. Njihove potrebe je vrlo lako ispuniti: mali znak pažnje, osmijeh, igra, pjesma njima su dovoljne za sreću. Naš prijatelj Damir koji ima Downow sindrom jako voli pjevati i plesati, isto tako Dijana koja je u kolicima voli pjevati i zna sve pjesme napamet, prijatelj Miro voli sudjelovati u oživljavanju evanđelja, a Ivan voli crtati. Male stvari njima znače puno i to im je potrebno, oni su osobe kojima je Bog dao puno topline i ljubavi koje mi katkada nemamo. Naša zajednica okuplja se jednom na mjesec te se tada družimo, razgovara-mo, pjevamo, molimo, igramo, i odlaz-imo na razna hodočašća. Nedjelje 11.

ZAJEDNICA „VJERA I SVJETLO“

Hodočastili u Ludbreg

• Ljudi bi trebali bez predrasuda prihvatiti osobe s posebnim potrebama te biti zahvalni Bogu na svome zdravlju i svemu što im je podario

rujna 2011. hodočastili smo u Ludbreg, najstarije europsko svetište krvi Kris-tove, gdje smo išli s našim prijateljima iz zajednice u Đurđevcu. Saznali smo da je to svetište utvrđeno 1411. g. i da ove godine slavi 600 godina svoga postojanja, te smo imali priliku za svetu ispovijed. Nakon svete ispovijedi igrali smo razne igre, pjevali te smo upoznali još jednu zajednicu iz Koprivnice. Nakon upoznavanja slijedila je sveta misa na kojoj su članovi naše i zajednice iz Đurđevca oživljavali evanđelje. Kada je misa završila, slijedilo je vrijeme ručke i mali odmor, a zatim križni put. Križni put organizirala je naša zajednica iz Vi-rovitice, te su naši prijatelji Miro, Marta, Petar i ostali sudjelovali u oživljavanju postaja križnoga puta. Završivši križni

Martina Oklopčić, 3.a

put, krenuli smo prema crkvi u centru grada gdje je bila izložena krv Kristova. Poslije obilaska i molitve u crkvi svi zajedno počastili smo se sladoledom, a zatim pošli kući. U autobusu je bila at-mosfera zajedništva, pjevalo se, molilo, razgovaralo. Želimo poručiti ljudima da prihvate osobe s posebnim potrebama, da nemaju predrasude o njima, već da budu zahvalni Bogu na svome zdravlju i svemu što im je podario.Naša škola već niz godina prikupljajući novac pomaže zajednici „Marijne iskrice“. Radionicama za Uskrs i Božić pod vodstvom naše vjeroučiteljice Marije Olić, učenici prave razne čestitke, figu-rice, te tako prikupljaju novac i daruju ga zajednici.

Vrijeme odmora: vjeroučiteljica M. Olić, Marija, Tea i Martina

Zajednica “Marijine iskrice”

Čitanje postaja Križnog puta

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

36

SU

SR

ETI

Kako si se odlučio baviti glumom i što ti znači biti glumac?- Budući da je moj otac radio u kazalištu, vrlo sam se rano susreo s kazalištem i to je za mene bilo neko mistično mjesto, mrak gledališta i svjetla pozornice uvijek su me privlačili i onda se jednom ukazala prilika kada su za predstavu Hasanaginica trebali djecu, otac me odveo na audiciju i dobio sam ulogu malog Mehe. Tako je sve krenulo. Biti glumac znači mi ostvarenje svih mojih dječjih želja i također egzistencija. To je za mene sretna kombinacija, kada mogu raditi ono što volim i pritom živjeti od toga.

Imaš li neku anegdotu iz svojih glumačkih početaka?- Imam, glumio sam u predstavi Čudnovate zgode Šegrta Hlapića i u

sceni kada Hlapić bježi od majstora Mrkonje, zaboravio sam ponijeti torbu tako da sam sve stvari morao kroz pred-stavu nositi u rukama jer bi bilo čudno da se odjednom pojavim s torbom. U

RAZGOVOR: DRAŠKO ZIDAR, GLUMAC KAZALIŠTA VIROVITICA

Razgovarala: Ida Zidar, 3.c

Draško Zidar, moj otac, poznati je virovitički glumac koji je prvi put na kazališne daske stao s jedanaest godina u kazalištu Virovitica i od tada profesionalno je angažiran 26 godina. Velik dio svoje karijere proveo je u virovitičkom kazalištu, ali je također glumio u drugim kazalištima kao što su: Kazalište Joza Ivakić Vinkovci, Hrvatsko kazalište u Pečuhu, HNK Osijek, Glumačka družina Histrion u Zagrebu, Teatar Rugantino u Zagrebu, Satiričko kazalište Kerempuh Zagreb, HNK Varaždin. Na prošlogodišnjoj pulskoj Zlatnoj Areni Draško je osvojio nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu Kotlovina.

spomenutoj Hasanaginici trebali smo plakati i da bismo to postigli, oči smo namazali lukom, tako da su se odrasli pitali kako smo plakali uvijek kad treba.

Komu osim sebi možeš zahvaliti svoj uspjeh?- Zapravo mogu zahvaliti svima s kojima sam imao priliku surađivati jer sam od svakog ponešto naučio.

Kazalište ili film?

Osim bogate kazališne karijere imaš i iskustvo na filmu. Postoje li razlike u glumi u ta dva medija? - Zapravo je isto, gluma je gluma. Jedino je razlika u samom stvaranju filma i predstave. Predstava se priprema mjesec dana i kasnije ju stalno igraš. Meni je draže i zanimljivije glumiti u predstavi jer imaš kontakt s publikom i uvijek dobiješ povratnu informaciju od nje. Film je puno precizniji, jedino je lakše što možeš ponavljati i popraviti što treba. Snimanje filma može ponekad biti naporno zbog uvjeta, npr. kiša...

Glumio si i u mnogo serija, koja ti je bila najdraža?- Najdraža mi je bila Bumerang jer sam imao najveću ulogu.

Osim glume baviš se i redateljst-vom, kako je došlo do toga?- Sasvim slučajno. Trebali smo odgoditi jednu predstavu jer je redatelj završio u

bolnici i kako bismo to nadoknadili, meni su predložili da ju režiram. Dramatizirao sam jedan roman i kasnije režirao predstavu.

Je li teže biti redatelj ili glumac?- Zapravo je teško odgovoriti na to pitanje, ali jako je zanimljivo naći se i u jednoj i drugoj ulozi jer kada siđeš dolje u publiku kao režiser, onda na neki način bolje razumiješ muke koje redatelj ima s nama glumcima, a i kao glumac kada se vratiš na pozornicu, bolje razumiješ upute koje nam redatelj daje. Mislim da je jako dobro glumcima upustiti se u ulogu redatelja da bi bolje shvatili neke stvari.

Nagrada – vrhunski osjećaj

U svojoj karijeri osvojio si mnogo nagrada. Koje su to bile i što ti one kao glumcu znače?- Nagrade su veliko priznanje za ono što sam dosad radio, a to su godišnje nagrade HDDU-a, nagrada Fabijan Šovagović na Festivalu glumca, na-

Od malog Mehe

Biti glumac znači mi ostvarenje svih mojih dječjih želja i također egzistencija. To je za mene sretna kombinacija, kada mogu raditi ono što volim i pritom živjeti od toga

Zlatna Arena za glavnu mušku ulogu

U sceni kada Hlapić bježi od majstora Mrkonje zaboravio sam ponijeti torbu tako da sam sve stvari morao kroz predstavu nositi u rukama

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

37

SU

SR

ETI

grada grada Iloka na istom festivalu, dvije nagrade na NAJ NAJ festivalu u Zagrebu, Hrvatskog centra ASSITEJ, na festivalu Pučkog teatra u Omišlju, na-grada Naj Histrion, i veliku Zlatnu Arenu u Puli i gradska županijska priznanja.

Kakav je osjećaj nakon toliko kazališnih dobiti i glavnu hrvatsku filmsku nagradu?

- Osjećaj je vrhunski jer je to na neki način priznanje da i u ovom drugom glumačkom svijetu nešto vrijediš. Kada sam čuo da sam je dobio, nisam vje-rovao jer se nisam nadao da ću je dobiti i doslovno sam morao sjesti jer je to bilo veliko iznenađenje da bih ga stojeći podnio.

Kako je bilo glumiti u filmu ‘’Kot-lovina’’?- Bilo je super. Kao ekipa bili smo izoli-rani u jednoj vikendici na Čučerju pored Zagreba. Atmosfera je bila obiteljska i čini mi se da je to, pored glume, dobrog scenarija i režije, bio ključ uspjeha.

Misliš li da ćeš nakon ove nagrade glumiti još češće u filmu?- Teško je reći jer filmovi dolaze i odlaze i ne mogu na to utjecati, ali se toplo

nadam da će mi se pružiti još koja prilika i smatram da je ova nagrada dobra preporuka.

Kabaret – kritika društvenih događanja

Također si režirao kabaret. Koja je bila ideja, motivacija za tekst, likove i govor?- Ideja je kao i kod svakog kabareta. Kabaret ima svoju formu, a to je da

do Zlatne Arene

kroz ples, pjesme i humorne dijelove na zabavan način govori o ljubavi, životu i nekim životnim aktualnostima (politika). Tako se s obzirom na pojedine dijelove (ljubav, život, politika) prilagođava i jezik. Želja da iznesem svoj stav – kri-tiku o društveno-političkim zbivanjima, o ljubavi, bila je moja motivacija. Kaba-retska forma nema zadanih likova kao što imaju neke druge kazališne forme, npr. commedia dell’arte. Uglavnom postoje glumci koji ujedinjuju likove, uobičajeno je da ima i ženskih i muških likova, no u ovom kabaretu su samo muški iz čisto praktičnih razloga jer nije bila namjera komentirati muško-ženske odnose, već iznijeti svoj stav o svemu tome. Htio sam razbiti stereotip tog kabaretskog klišeja i na kraju krajeva našaliti se zbog samog naslova.

Kao glumac često putuješ pa nekad propustiš blagdane i obiteljske rođendane. Kako to utječe na tebe?- Takve stvari ne smiju utjecati na kvalitetu ovog posla jer na to pristaješ kada se počneš baviti time, ali kasnije to nastojimo nadoknaditi.

Koliko ti je kao glumcu važna podrška obitelji?- Podrška je jako važna, jer upravo zbog ovih razloga bez podrške obitelji teško je kvalitetno obavljati posao.

Na kojim predstavama trenutačno radiš?- Poslije Nove godine čeka me rad na predstavi Eling u Kazalištu Virovitica, a na proljeće najvjerojatnije predstava Mletački trgovac u HNK Osijek.

Kako usklađuješ obaveze i privatni život?- Teško jer uvijek nešto mora trpjeti, a to je najčešće obitelj, ali kada se ukaže prilika, nastojim to što bolje nadoknaditi nekim izletom i slično.

Koji su ti planovi za budućnost?- Planiram što duže biti zdrav i odigrati još mnogo uloga.

Jako je zanimljivo naći se i u jednoj i drugoj ulozi jer kada siđeš dolje u publiku kao režiser, onda na neki način bolje razumiješ muke koje redatelj ima s nama glumcima, a i kao glumac kada se vratiš na pozornicu, bolje razumiješ upute koje nam redatelj daje

Meni je draže i zanimljivije glumiti u predstavi jer imaš kontakt s publikom i uvijek dobiješ povratnu informaciju od nje

Uvijek nešto mora trpjeti, a to je najčešće obitelj, ali kada se ukaže prilika, nastojim to što bolje nadoknaditi nekim izletom i slično

Redatelj i glumac u kabaretu Kod veselih muškaraca/komaraca

U filmu “Bijelo”

mnoge prijatelje kojih se svaki dan sjetim.Jure: - Škola ne, ali razred mi jako ne-dostaje jer smo bili zajedno dvije godine i svi smo bili kao jedno.

Dražen: - Razred da, to je normalno jer ljude s kojima sam proveo dvije godine neću nikada zaboraviti.Jurica: - Nedostaje mi. Sa starim raz-redom proveo sam odlične dvije godine i neke događaje pamtit ću cijeli život. Najviše mi nedostaju prijatelji s kojima sam provodio skoro cijele dane.

Zanimljivo i korisno

Što mislite, gdje je lakše?Stjepan: - Kao u svakoj školi pa tako i ovdje mora se učiti, ali mislim da je ovdje ipak zanimljivije, što olakšava učenje, jer sve što naučimo, zaista će nam trebati u životu i budućem poslu.Dane: - Mislim da su škole po težini uglavnom jednake i da se svugdje mora jednako učiti.Jure: Mislim da je u policijskoj školi puno lakše. Svi stručni predmeti su zanimljivi i lako shvatljivi.Dražen: - Mislim da je u policijskoj školi puno lakše jer se uči o onome što me zanima i puno je shvatljivije i razumljivije B

RO

J 9

• VEL

JAČ

A 20

12.

38

Kako to da ste odlučili napustiti staru školu?Stjepan: - O akademiji nisam nikada ozbiljno razmišljao sve dok nisam bio pozvan na liječnički pregled. Prije toga sam razmišljao o nogometu, ali pošto su mi neki planovi propali, a prošao sam na liječničkom, odlučio sam otići u Zagreb i započeti nešto novo.Dane: - Nisam nikada razmišljao o tome da postanem policajac, uvijek sam mis-lio da ću završiti ekonomsku školu, otići na fakultet, a paralelno s tim trenirati nogomet. Sudbina je htjela drukčije. Jednim dijelom su me na to nagovarali i roditelji pa sam se prijavio i prošao sve testove te upisao akademiju. Jure: - Kada sam saznao da se otvara natječaj za srednju policijsku školu, odmah sam znao da je to dobra prilika za mene. Želio sam isprobati nešto novo i drugačije od ekonomske škole (i nisam požalio).Dražen: - Odlučio sam napustiti staru školu jer sam želio raditi ono što volim, a to je policijski posao koji je, iako pone-kad težak, jako zanimljiv ako se to želi. Uostalom, moj otac i brat rade u policiji te ovako nastavljam obiteljsku tradiciju.Jurica: - Biti učenik policijske škole želja mi je još od osmog razreda, jer mislio sam da ću poslije četvrtog razreda upisati tečaj. Pošto je izašao natječaj za 3. razred srednje škole, odlučio sam se potruditi da upadnem.

Nedostaje li vam Strukovna škola i stari razred?Stjepan: - Škola ne, ali razred naravno. Pogotovo mi nedostaju neke osobe iz razreda.Dane: - Strukovna škola mi nedostaje, a također i stari razred jer sam tu stekao

• Nakon završenog drugog razreda srednje škole mnogo učenika željelo je nastaviti školovanje u Policijskoj akademiji Zagreb. Nekima je to pošlo za rukom, prošli su na svim ispitima i sada se školuju za buduće policajce.

od predmeta u ekonomskoj školi.Jurica: - Meni je ovdje lakše, jer takvo je gradivo – zanimljivo. Dosta toga zapamtim na satu da kasnije ne moram ni učiti.

Kakvi su profesori?Stjepan: - Profesori su dobri. Neki stroži, neki blaži. To su sve policijski inspektori koji nas uče kako je stvarno na ulici i kako što bolje obavljati svoje obveze.Dane: - Profesori nas uče tome kako da i mi postanemo dobri policajci.Jure: - Profesori su ponekad strogi,ali većinom su dobri prema nama i izlaze nam u susret.Dražen: - Profesori su nekada radili i na cesti te s ljudima, tako da nam puno pomažu svojim savjetima.Jurica: - Profesori su dosta strogi. Većina njih veći dio svoje karijere proveli su u službi policajaca ili inspektora.

Kako uspijevate s tolikim satovima tjelesne kulture?Stjepan: - Meni je to sve zanimljivo jer nije kao tjelesni u ostalim školama.

Mirela Radanović, 3.b

Jurica: - Oni koji žele biti policajci, neka svakako upišu ovu školu jer neće nimalo požaliti. Policijska akademija je jedna u državi, a školovanje ovdje bit će najbolji dio njihovog života. Ako to stvarno žele, neće ih moći ništa više obradovati nego da sa 16 ili 17 godina nose hrvatski grb i uče o tome kako će do kraja života služiti svojoj domovini.

Prilkom dolaska kući obavezno posjete svoje dojučerašnje kolege

SU

SR

ETI

Jurica: - Stvarno je odlično. Prelijepo mi je svako jutro biti na pisti postrojen i dati počast himni i domovini, veći dio dana biti u uniformi i biti u stroju. Svi se moramo ponašati kao jedan, a to mi se najviše sviđa. Sve u svemu, čast mi je biti učenik policijske škole.

se sprijateljili sa svima zato što živimo u istom prostoru i sve dijelimo.Dražen: - Da, brzo smo se svi prilago-dili. Zagreb je Zagreb, njemu se lako prilagoditi. Što se tiče nepoznatih ljudi, svi smo se brzo upoznali i sprijateljili jer svi imamo na umu da smo kolege i da mora posta-jati jako dobar odnos između nas.Jurica: - Svi smo se brzo prilagodili i sprijateljili. To je bio najmanji problem.

Poželite li ikada odustati i vratiti se?Stjepan: - Bilo je težih trenutaka kada mi je nedostajalo sve što imam i što sam imao u Virovitici, ali nikada nisam htio odustati. Dane: - Ponekad to poželim, zbog svih prijatelja koje imam u Virovitici, ali onda se sjetim - nema povratka, u Zagrebu je bolje.

Jure: - Nemam namjeru odustati, a to je i nemoguće jer smo potpisali ugovor koji nas u tome sprječava. Uostalom doma sam gotovo svaki vikend pa je sve lakše. Svaki put se vidim s nekim od prijatelja pa mi se čini kao da smo stalno zajedno.Dražen: - Nikad pa ni tad! Jurica: - Nikada ne bih odustao. Ovo mi je san.

Preporučujemo

I za kraj, što biste poručili mladima koji žele karijeru poput vaše?Stjepan: - Neka dobro promisle prije no što dođu u Zagreb.Dane: - Ovo bih preporučio onima koji to stvarno žele i koji to vole.Jure: - Neka bez straha dođu na akade-miju. Dobro se pripremite za motoričko i psihološko testiranje i to je to.Dražen: - Mnogi su mislili da je ovo lagan posao, ali tek kada su došli na akademiju, shvatili su što ih čeka.Jurica: - Oni koji žele biti policajci, neka svakako upišu ovu školu jer neće nimalo požaliti. Policijska akademija je jedna u državi, a školovanje ovdje bit će najbolji dio njihovog života. Ako to stvarno žele, neće ih moći ništa više obradovati nego da sa 16 ili 17 godina nose hrvatski grb i uče o tome kako će do kraja života služiti svojoj domovini.

UČENICI KOJI SU DVIJE GODINE BILI POLAZNICI STRUKOVNE ŠKOLE DANAS SU NA POLICIJSKOJ AKADEMIJI U ZAGREBU

Čast je biti učenik

Učimo sve ono što će nam trebati u životu.Dane: - Tjelesni je drugačiji nego u ostalim školama, ali to je i na neki način dobro. Meni se sviđa!Jure: - Tjelesni... Prvih tjedan, dva bilo je jako naporno jer nismo navikli na takav način rada. TZK imamo dva puta na tjedan po sat i pol. Sada smo već u

“formi” i, kako bi novi profesor rekao, na tjelesni dolazimo „sa smiješkom“.Dražen: - Tjelesni jest naporan, ali ipak, to je policijska škola i ovdje se na tjelesnom rade stvari puno drugačije od tjelesnog u ostalim školama.Jurica: - Sada nije naporno kao na početku. Prva dva tjedna bilo je prena-porno, jer nismo navikli na takvo što. Sada to više nije problem.

I bolje od očekivanoga

Je li to ono što ste i očekivali?Stjepan: - Ja sam očekivao da će biti puno teže, s obzirom na to kako je bilo prva tri tjedna.Dane: - Prvih tjedan dana je bilo naj-gore, ali sada je sve ok.Jure: - I više od očekivanog. Tu imamo sve i sve nam je osigurano (smještaj, hrana, džeparac...)

Dražen: - Uglavnom da. Nisam mogao očekivati da će me netko štedjeti jer, kao što sam rekao, to je policijska škola i ozbiljan posao gdje nas pripremaju da budemo odani hrvatskom narodu i našoj zemlji.Jurica: - I bolje od očekivanog. Stvarno je odlično. Prelijepo mi je svako jutro biti na pisti postrojen i dati počast himni i domovini, veći dio dana biti u uniformi i biti u stroju. Svi se moramo ponašati kao jedan, a to mi se najviše sviđa. Sve u svemu, čast mi je biti učenik policijske škole.

Kako ste se prilagodili novoj sredini i nepoznatim ljudima?Stjepan: - Dosta brzo smo se svi spri-jateljili i prihvatili novu sredinu. Uz šalu lakše i brže prolaze dani.Dane: - Ja sam se brzo prilagodio. Ovdje ima dobrih prijatelja koji idu sa mnom u razred. Sve u svemu, jako mi se sviđa ovdje.Jure: - Pa mogu reći da jesam. Na Zagreb se brzo prilagodiš. Odmah smo

Dražen: - Da, brzo smo se svi prilagodili. Zagreb je Zagreb, njemu se lako prilagoditi. Što se tiče nepoznatih ljudi, svi smo se brzo upoznali i sprijateljili jer svi imamo na umu da smo kolege i da mora postajati jako dobar odnos između nas.

Stjepan: - Profesori su dobri. Neki stroži, neki blaži. To su sve policijski inspektori koji nas uče kako je stvarno na ulici i kako što bolje obavljati svoje obveze.

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

39

Dane, Jure, Lucija i Stjepan

SU

SR

ETI

POLICIJSKE školeIz naše škole takav put izabrali su Jurica Fapali, Dane Sertić, Stjepan Fijala, Jure Egri i Dražen Kožul, koji su do odlaska bili učenici ekonomskog usmjerenja

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

40

UČ

EN

ICI I

ME

DIJ

I

„Ljudi previše očekuju od novinarstva. Ne samo da očekuju da ih ono zabavlja, oni još žele i da ono bude istinito.“ Ovom rečenicom je Lewis H. Lapham najbolje opisao s kakvom se publikom novinari nose svaki dan. Najveći paradoks koji postoji su ljudi koji smatraju da onaj koji želi postati novinar ne mora ići na fakultet novinarstva da bi to jedan dan i postao. Ti isti ljudi poslije će reći kako je novinarstvo na niskoj razini, prepuno nebitnih informacija, napuhanih priča te u krajnjoj liniji čak i laži. Kako očekivati kvalitetne i sposobne novinare ako oni neće proći školu za to?Fakultet političkih znanosti u Zagrebu ima dva smjera - novinarstvo i politologiju. Oba se sastoje od preddiplomskog i diplomskog studija. Odabrati novinarstvo znači imati svake akademske godine, uz obvezne kolegije, mogućnost izbora dvaju od desetak izbornih kolegija koji vežu novinarstvo s politikom, ekonomijom, psihologijom, sociologijom i mnogim drugim znanostima. Samo na fakultetu mogu vas naučiti što je to ‘’objektivno i pošteno novinarstvo’’ jer radom u raznim redakcijama ti epiteti često nestanu. Ovdje se usađuju kvalitete koje dobar novinar mora imati, ovdje se uči zašto su moral i etika imperativ kvalitetnog novinarstva i ovdje se analizira sve što ne valja u sadašnjem novinarskom svijetu. Uz redovite profesore na fakultetu česta su i gostovanja različitih profesora, političara, diplomata, psihologa te novinara. Osobe iz novinarskog svijeta poput televizijske voditeljice Daniele Trbović, radijskog voditelja Trpimira Vickovića (Vicko), zamjenika glavnog urednika Večernjeg lista Zorana Turkovića i mnogi drugi često gostuju na predavanjima studenata novinarstva. Tako osim učenja teorija o novinarstvu, moguće je

Je li teško uskladiti školske obveze s obvezama u novinarskoj skupini? - Nije. Ako imate želju za pisanjem i ako znate što trebate napisati kako biste zainteresirali druge učenike da pročitaju vaš članak u novinama, to onda nije teško. Ne možete obavljati neki posao ako ga ne volite. Tako je isto s izvannastavnim aktivnostima u školi.

Već si treću godinu urednica novina. Kako si reagirala kada si obaviještena da ćeš obavljati tu dužnost? - Bilo me je pomalo strah. Ali profesorica Karacsonyi puno me savjetovale i na temelju uputa koje sam dobivala od nje mislim da sam dosta napredovala i kao osoba i kao urednica i novinarka. U prvome razredu samo sam pisala članke za školske novine i nisam se morala brinuti ni za što drugo. Posao urednice je ipak malo odgovorniji. Treba puno više angažmana i sve što ima veze sa školom treba odmah gledati kao moguću novu ideju za članak u Strukovnjaku. Kao urednica počela sam se i više družiti s ostalim novinarima i razgovarati i razrađivati moguće teme za neki zanimljiv članak. Svaka nova ideja je dobrodošla.

Išla si na i na državni Lidrano s novinama. Vjerujem da je to lijepo iskustvo. Opiši nam malo svoj doživljaj s te smotre.- Već dvije godine išla sam u Šibenik na državni Lidrano. Ti dani koje sam provela u Šibeniku ostat će mi u jako lijepom sjećanju. Prve godine sve mi je bilo novo. Nisam znala kako će izgledati, koliko ćemo putovati i kako ću se snaći kao predstavnica Strukovnjaka, no sav strah koji me je mučio nestao je onoga trena kada sam se počela družiti s ostalim sudionicima te smotre. Svi su bili jako ljubazni i ne pamtim nikakva loša iskustva. Druge godine sa mnom je išla i Tea, jedna od naših novinarki, tako da smo se tada još bolje proveli. Imala sam sreću da sam srela neke ljude koje sam upoznala godinu prije tako da nam

Moral i etika – imperativ kvalitetnog novinarstva

VODIČ KROZ STUDIJ NOVINARSTVA

• Kako bi se postalo dobrim novinarom, nužno je naučiti što to znači i kako se postaje, a Studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti svojim sadržajima i načinom rada stvara osnove i otvara mogućnosti za uspješan rad

čuti iskustva onih koji rade kao novinari godinama te su napornim radom postali priznati u svom poslu. Nakon druge godine studenti se opredjeljuju za smjerove – tisak, televizija, radio, novi mediji ili odnosi s javnošću. Dotada oni veći imaju relevantna znanja o svakom području te se na temelju vlastitih interesa opredjeljuju. Također se i odrađuje praksa, ovisno o izabranom smjeru novinarstva. Primjerice, odabirom tiska kao smjera, praksu student odrađuje u Večernjem listu. Postoji i mogućnost ostanka u redakciji nakon prakse ako vaš rad, trud i kreativnost zapaze urednici ili zamjenici urednika.

Nakon pet godina studiranja student odlazi s fakulteta sa širokim spektrom znanja o novinarstvu kao profesiji i ostalim znanostima koje su u srodstvu s njime. Stoga, ako smatrate da ste kreativni, originalni, voljni raditi s ljudima, komunikativni i željni nečega potpuno drugačijeg od dosadne svakodnevice, upišite novinarstvo i pripomognite u stvaranju kvalitetne budućnosti novinarstva.

Ivana Bjelica, studentica 2. godine novinarstva

Razgovarao: Krunoslav Blažević, 4.b

RAZGOVOR:

Angažman u novinarskoj grupi, ljubav prema knjigama, pomno njegovanje vlastitog modnog stila... Ne mogu svi uza sve te slobodne aktivnosti zadržati i odlične ocjene. No, našoj urednici Strukovnjaka Ivani Đilas to je uspjelo. Njezin angažman u školi ne prolazi nezapaženo. Uz pisanje članaka za novine, uređivanje školskih novina, vođenja brojnih priredbi u školi, uspjela je s najvišim uspjehom doći do kraja četvrtog razreda.

Dobar novinar uvijek pripravan

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

41

UČ

EN

ICI I M

ED

IJIIVANA ĐILAS, UREDNICA ŠKOLSKIH NOVINA

Ne ću odustati od pisanja

Posao urednice ipak je malo odgovorniji. Treba puno više angažmana i sve što ima veze sa školom treba odmah gledati kao moguću novu ideju za članak u Strukovnjaku.

Dani koje sam provela u Šibeniku na državnom Lidranu ostat će mi u jako lijepom sjećanju.

Pisanje je jedno od mojih najdražih hobija i ako ne uplovim u novinarske vode, ne ću odustati od pisanja.

Najveće je zadovoljstvo kada prvi put ugledate novine u kojima se nalazi vaš članak i znate da ste to vi sami napisali i stvorili bez obzira na to što ste mislili da to ne možete. Većina škola nema svoje školske novine, a svi učenici naše škole u mogućnosti su sudjelovati u stvaranju našeg školskog lista.

tema za razgovor nije nedostajalo. Mogu samo reći da je to jako lijepo iskustvo.

Koje su dobre, a koje loše strane obavljanja dužnosti urednice? - Ne postoje tu neke loše i dobre strane. Meni je to sve jedna jako zanimljiva i zabavna izvannastavna aktivnost u kojoj mogu raditi ono što najviše volim, pisati. Biti novinar i biti urednik za mene nije neki različit posao. Jedina razlika je u tome što kao urednica radim i na osmišljavanju sadržaja i izgleda naših publikacija i više se savjetujem s našom voditeljicom, a i drugi učenici me nekada pitaju bi li određena tema bila primjerena za Strukovnjak.

Vidiš li se za pet godina kao profesionalna novinarka? - Zapravo ne znam. Sve sada ovisi o državnoj maturu, koliko ću je dobro napisati. Iako planiram studirati ekonomiju, nisam u potpunosti prekrižila novinarstvo. Pisanje je jedno od mojih najdražih hobija i ako ne uplovim u novinarske vode, ne ću odustati od pisanja.

Voliš čitati. Otkud tolika ljubav prema knjigama? - Ljubav prema knjigama postoji od malih nogu. Svi u mojoj obitelji jako puno čitaju knjige tako da sam od malena uvijek listala i čitala slikovnice, nakon toga je došla i školska lektira i tako je to sve s vremenom preraslo u svakodnevno čitanje najmanje dvije ili tri stranice neke knjige. Posebno mi je bitno da je knjiga u tiskanom obliku. Pročitati jednu stranicu knjige i onda preći na drugu za mene znači naučiti

puno toga novog i proširiti vokabular. Svaka okrenuta stranica predstavlja napredak u mome daljnjem školovanju.

Vodila si i brojne priredbe u školi. Koja će ti najviše ostati u sjećanju? - Ne mogu izdvojiti ni jednu, jer je svaka bila posebna. Neke sam priredbe vodila, na nekima sam sudjelovala na neki drugi način. Svaka ta priredba ostala mi je lijepom sjećanju zato što su na svakoj od njih sudjelovali i moji prijatelji iz škole. Možda ipak u sjećanju ostaju oni gafovi koji se naprave tokom čitanja tekstova ili najavljivanja, ali samo zato da se poslije svi zajedno tome možemo nasmijati.

Koji će ti događaji i profesori ostati u lijepom sjećanju? - Posebno će mi u sjećanju ostati prijateljski odnos sa svim profesorima. Svi su bili jako ljubazni i prijateljski raspoloženi. Kao i moj razred koji mi je u većini slučajeva bio velika potpora. Iako je tu bilo i svađa, ipak se uvijek zapamti smijeh, šale i zanimljive anegdote sa satova, ali i pod odmorima. U školi sam provela isto onoliko vremena koliko i kod kuće tako da je ona za mene postala jedno od mjesta gdje sam najviše boravila. Sa svim prijateljima i profesorima provodila sam dosta vremena tako da se ovu zadnju godinu osjeća već prava prijateljska atmosfera u svakom pogledu. Bilo je i prijateljstava koja su s vremenom pukla i možda se nisu nastavila u onom pogledu u kojem sam očekivala, ali samo sjećanje, bez obzira izaziva li tugu ili sreću, za mene je dobro.

Kakvi su ti planovi s fakultetima? - Trenutačno mi je najveća želja upisati se na Ekonomski fakultet u Zagrebu. Iako sam uvijek poricala sklonost ekonomiji, ovu zadnju godinu nešto se jednostavno prelomilo i ipak sam odlučila pokušati nastaviti i usavršiti svoje školovanje koje sam evo već četiri godine gradila u ovoj školi u smjeru ekonomista. Kao ostali izbori tu su novinarstvo, komunikologija, kroatistika, komparativna književnost te filozofija, svi fakulteti naravno na području Zagreba.

Savjetuj učenike zašto bi se trebali priključiti novinarskoj. - Zato što je to zabavno. Samo se jednom ide u srednju školu i samo se jednom prolazi kroz razdoblje kada vam odrasli dopuštaju da imate slobodu vlastitog odabira i odlučivanja. Možete pisati o temama koje zanimaju vas ili vaše kolega iz razreda. Možete pokazati da može biti odgovorni za zadatke koje ćete dobiti. Oni koji misle da imaju žicu za pisanje, slobodno mogu dati sve od sebe i na kraju imati novine u rukama i svoj članak u njemu. Najveće je zadovoljstvo kada prvi put ugledate novine u kojima se nalazi vaš članak i znate da ste to vi sami napisali i stvorili bez obzira na to što ste mislili da vi to ne možete. Većina škola nema svoje školske novine, a svi učenici naše škole u mogućnosti su sudjelovati u stvaranju našeg školskog lista. Zato preporučam da se priključite. Nakon odlaska većine maturana koji su sudjelovali u stvaranju našeg Strukovnjaka dobro će doći nove mlade snage.

Ivana

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

42

UČ

EN

ICI I

ME

DIJ

I

Kako je započeo tvoj rad na školskom radiju?- U listopadu 2008. godine, bili smo prvi razred, došla je oglasna knjiga u učionicu njemačkog jezika. Marija Bunderle i Mateja Szabo pročitale su oglas o pridruživanju novinarskoj skupini. A pošto sam i u osnovnoj školi bio u novinarskoj, razmišljao sam kako bi bilo fora to nastaviti. No, tada sam saznao da novinarska ekipa raspolaže i radijom. Bilo mi je fascinantno slušati najnovije hitove po hodnicima. Stoga sam se javio i na radio.

Tko te upoznao s tehnikom?- Mateja i Marija. Rekle su mi koji dan da dođem do njih (srijeda, ako se ne varam) i pokazale mi sve kako se radi. Nakon toga su one sve više bile zauzete maturantskim poslovima pa je velik dio tog „tereta“ pao na mene. No mislim da sam se za svojih tadašnjih 14 godina sasvim dobro snašao.

Jesi li ikada prije nego što si došao u ovu školu razmišljao da ćeš biti voditelj na radiju?- Nikako. Kada smo došli u srednju, radio je bio jako mlad. Postojao je tek kojih par mjeseci pa nas na predstavljanju škole nitko nije upoznao s time.

Rad na radiju ne uključuje samo rukovanje tehnikom. Treba imati i pripremljene vijesti koje će se prenijeti učenicima. Što ti je lakše, doći do informacija ili ih čitati pred mikrofonom?- Pa ni jedno i drugo nije baš lako. Budući da u školi baš nema previše informacija, dosta ih je teško sve prikupiti da bismo imali neke kvalitetne emisije, da se može nešto pričati svaki dan. A što se tiče čitanja pred mikrofonom, imao sam veliku tremu prvi put. Mateja i Marija su stajale kraj mene i nagovarale me da pročitam neku vijest, jer se njima nije dalo. Nakon toga, sve je postalo moguće. Čak sam se i riješio treme pred mikrofonom!

Možeš li se sjetiti neke zgode koja je vezana uz školski radio?- Ajoj. Svašta se događalo u radiju. Od sklapanja novih prijateljstava, pjevanja, iako je profesorica Cabunac sve slušala, iskazivanja ljubavi, ljubavnih svađa, prekida, čak i prepiranja s nekim profesorima... Bilo je stvarno svašta.

Kako je biti šef

Je li teško šefovati kolegama na radiju, koji su od tebe mlađi samo godinu ili dvije i koliko te ozbiljno shvaćaju?- Jako je teško. Ponekad se jako teško svojim vršnjacima postaviti kao neki tip

U listopadu 2011. godine Strukovna škola Virovitica započela je suradnju s Gradskim radiom Virovitica, na inicijati-vu urednika školskog radija Krunoslava Blaževića i uz suglasnost ravnateljice škole Pavice Biondić-Ivanković i urednice Gradskog radija Vlatke Kiš. Ideja i cilj bilo je povezivanje radija s mladima i informi-ranje šire javnosti o događanjima u školi. Naime, svake srijede za vrijeme velikog odmora dvoje učenika Strukovne škole, Barbara Špoljar i Krunoslav Blažević, javljaju se vijestima iz škole u program

Krunoslav Blažević, 4.b

Ivana Đilas 4. b

RADIJSKI VALOVI: SURADNJA RADIOSTRUKOVNJAKA I GRADSKOG RADIJA VIROVITICA

Širimo horizontena 97.00 MhZ. U emisiji se donose događanja u školi, teme i problemi koji muče mlade. Tako je jedan od značajnijih projekata u ovoj školskoj godini, pred-stavljanje knjige Željka Bosilja „Dodir ljubavi“, također predstavljen na radiju u emisiji uživo. Uz to sve, prilozi obrađuju i istražuju aktualne teme, ne samo u srednjem školstvu, već u školstvu na razini županije. Od početka drugog polugodišta suradnja je još i proširena, brojem učenika sudionika u programu Urbanog radija. Tom aktivnošću une-seno je još malo zabave, ali i obveza u svakodnevni školski život.

U koju školu nakon osnovne - pitaju se svi osnovnoškolci svake godine nakon što završe osam godina bezbrižnog školova-nja. Nakon toga ipak se moraju odlučiti što žele dalje u životu raditi. Učenice iz Osnovne škole Suhopolje, Maja i Tea, svojim vršnjacima željele su pomoći tako što su posjetile našu školu, ali i ostale srednje škole koje se nalaze u Virovitici i pobliže istražile što svaka škola nudi, kakvi su programi, opremljenost škola i kakvi su profesori. Obišle su školske prostore – učionice, knjižnicu, dvoranu,

POSJET SUHOPOLJSKIH OSNOVNOŠKOLKI

Sve nam se sviđakantinu, tajništvo, računovodstvo... Kako bi osmašima prenijele iskustva srednjoš-kolaca, razgovarale su i učenicima naše škole postavljajući tipična pitanja koja su mučila i nas po završetku osnovnoškol-skog obrazovanja. Maja je za našu školu rekla: - Jako mi se sviđa Strukovna škola. Zadovoljava sve moje zahtjeve. Posebice mi se sviđa što imate radio. Sviđaju mi se učionice te profesori. Nastava mi se ne čini prezahtjevna. Nema onoga što mi se ne sviđa. Sve mi je super. Naše su gošće tako na jedan dan postale i srednjoškolke i upoznale se s jednim našim školskim danom.

RAZGOVOR: KRUNOSLAV

Barbara u eteru

Maja i Tea u školskom radiju

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

43

UČ

EN

ICI I M

ED

IJI

Radio unosi živost u školu

BLAŽEVIĆ, UREDNIK PROGRAMA ŠKOLSKOG RADIJA

• Svaki odmor čujemo naše najdraže pjesme, a jeste li se upitali tko cijelu ekipu školskog radija drži na okupu? Naravno glavni urednik školskog radija Krunoslav Blažević. Kada bismo ovoga maturansta morali opisati jednom riječju, rekli bismo da je svestran. Osim vođenja emisije na Urbanom radiju i pohađanja satova plesa u Plesnom centru Virovitica, on osvaja i medalje na plesnim natjecanjima, sudjeluje u brojnim aktivnostima i priredbama koje se odvijaju u našoj školi, ali i piše za školske novine. Zato ovom prilikom predstavljamo vam našega Krunu.

Ivana Đilas, 4.b

„autoriteta“... Znalo se (malo-malo, pa često) događati da me se nije slušalo, iako sam neke stvari zabranio, pa je tu moralo biti malo intervencije profesora.

Urednik si i emisije na Urbanom radiju. Je li ti rad na školskom radiju pomogao u radu na Urbanom radiju?- Rad na Strukovnjaku mi je jako pomogao. Inače ljudi, kada u nekoj nepoznatoj okolini stanu pred mikrofon, zablokiraju. No, kako sam se ja te treme riješio na školskom radiju, bilo mi je puno lakše. Iako sam znao da će me sada slušati mnogo više ljudi, a ne 600 kao u školi, nisam imao neku tremu.

Zašto bi našim učenicima preporučio da se uključe u rad školskog radija?- Dolazak na radio preporučio bih prvenstveno radi zabave. No, nije to samo zabava. Ima puno posla. Nije to samo staviti pjesmu i „jej, na radiju sam“. U pozadini se krije puno više stvari. Iako je velika obveza paziti na to sve, to je prvenstveno zabava. Cilj mi je tijekom zadnje tri godine uredništva bio omogućiti učenicima ugodan boravak u školi. Kada hodnicima odzvanjaju samo glasovi, škola se čini pusta. Ovako unesemo u nju neke boje i živost. Svakako preporučam učenicima da se priključe, da nastave ono što smo pokušavali izgraditi ovih godina. Bila bi šteta da to sve padne u vodu. Na koncu konca, svi pitaju, ako se slučajno jedan dan ništa ne pusti, zašto radio ne radi, pusto je. A sada kada smo maturanti, imat ćemo manje prilike biti u radiju i zabavljati učenike pa bi bilo

lijepo prikupiti nove članove, podučiti ih da budu fenomenalni voditelji, tehničari, i na poslijetku novi urednici koji će nastaviti rad mojih kolega suvoditelja i mene samoga.

Koju bi osobu iz naše škole volio intervjuirati za školski radio?- Najviše bih volio početkom svibnja porazgovarati malo sa svima koji su prošli kroz naš radio i ostavili neki trag. Makar i pisani. Po zidu.

Na završetku školovanja

Kao maturant, ove godine završavaš svoje školovanje. Što će ti najviše nedostajati?- Iako nam se činilo da smo si upisom u srednju nanijeli hrpu briga, ipak smo u jednu ruku živjeli bezbrižnim životom. Za koji mjesec sve će se to promijeniti. To će mi nedostajati. Također i svakodnevno druženje s prijateljima, kave poslije škole, pa čak i neki profesori koji su prema meni bili stvarno dobri i koji su mi pomogli da izgradim svoj stav i učvrstim svoju osobnost. Ali i oni koji su mi „manje“ dragi. „Manje“ je pod navodnicima, jer u biti nemam nekih omraženih profesora. Svaki profesor se trudio da nas nečemu poduči, da nas pripremi za budućnost.

Možeš li nam malo pobliže opisati svoje najdraže hobije?- He-he-he, hobiji… Bavim se standardnim i latinoameričkim plesovima. Iako to ne bih nazvao hobijem. To mi je ljubav. Vrijeme kada

se uspijem odmoriti od svega, ne misliti ni na školu, na ljubavne probleme, ni na što. Samo odem, isplešem se, zabavim i razvedrim se. Ali naravno, to ne bi bilo tako idilično da nema moje Dorice (partnerice).

Uspiješ li uskladiti sve svoje aktivnosti?- Ponekad je jako teško. Zna se dogoditi da ima dosta učenja, a učim kad zaškripi, a opet, htio bih na trening, pa onda od nečega moram odustati. Često to bude učenje. Ali riješim na kraju sve. Ipak se odlučim ostaviti plesa na kojih tjedan dana pa ispraviti u školi što imam. Čak mi se i trenerica ljuti kada dobijem negativnu ocjenu pa moram nekome za ljubav ispravljati.

Vidiš li se i u budućnosti na radiju ili želiš krenuti nekim drugim putem?- Rad na radiju je idiličan, u to nema sumnje. Ali prioriteti su mi ipak neki drugi. Obožavam hrvatski jezik, obožavam struku, pa bih se htio posvetiti tome. No, ako mi se ikada pruži prilika za posao na nekom radiju, najviše bih volio da to bude Gradski radio, na kojemu se pokušavam što više angažirati jer sam tamo već u jednu ruku „domaći“. Poznajem ekipu, super je tamo, pa zašto ne. Ali priliku za fakultet ne treba propustiti. Obrazovanje je uvijek na prvom mjestu. A sad, što će se od ovih mojih prioriteta ispuniti, vidjet ćemo. Bilo hrvatski, bilo ekonomija, ja sam sretan, jer ću znati da je to ono što volim raditi.

Kruno sa svojim omiljenim alatom

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

44

U rukometnoj sezoni 2010/2011 kadetkinje

Tvin Trgocentra postale su prvakinje Hrvatske, a za tu ekipu nastupile su učenice Strukovne

škole: Martina Majkovčan, Nataša Miočinović, Kristina Smiljčić, Antonela Kuzman,

Anamarija Mikulić, Ivana Aurer, dok danas uz njih još u prvoj ligi nastupaju Lucija Sabo i Iva Galetić

SP

OR

TSK

I VR

HU

NC

I

Pokretač rukometa u Virovitici je profesor Vilim Tičić koji 1948. godine u virovitičkoj gimnaziji počinje sa svojim radom. Samo godinu dana nakom toga u Virovitici je osnovan RK Mladost, a prva utakmica odigrana je protiv ekipe Osijeka (1-3). Tijekom 1950. godine u Virovitici se osniva i ženska veliko-rukometna ekipa Lokomotiva, koja je uspjesima nadmašila muškarce. ŽRK Lokomotiva ubrzo igra međunarodnu utakmicu protiv Rotweiss Klagenfurt (Austrija), te je tu utakmicu pratilo oko 1500 gledatelja, što je do tada neza-pamćen broj ljudi na jednoj utakmici. Ženska ekipa 1953. godine nastupa i osvaja neslužbeno prvenstvo Jugoslavi-je, a na povratku u Virovitici su djevojke dočekali brojni navijači, a ova ekipa je u petnaest mjeseci odigrala 35 utakmica, te ostvarila 33 pobjede. Za ovu ekipu nastupile su Štefica Rupčić, Erma Lach, Štefica Mladić, Ankica Ostrun, Mirna Žunić, Ljerka Lokmer, Katarina Hosi, Marija Šerbeđija, Rajka Kitunić, Branka Mihalić. Veliko priznanje Virovitici dolazi kada se 1957. godine igra jedan dio Svjetskog prvenstva, dok se drugi dio održava u Beogradu. Na svakoj utakmici je bilo 3000 gledatelja, a ovaj događaj je pomogao uređenju našeg grada. Tih je tjedan dana Virovitica živjela s rukome-tom. Inače, u reprezentaciji tadašnje države koja je osvojila treće mjesto, nastupilo je čak pet igračica iz Viroviti-ce, odnoso Katarina Hosi Tičić, Branka Mihalić, Ankica Ostrun, Marija Šerbeđija Sabljak i Lackica Horak. Ispadanjem

RUKOMET U GRADU VIROVITICI

Tradicija velikih uspjeha

Pripremila: Anamarija Mikulić, 3.a

iz Savezne lige, Lokomotiva se 1964. spaja s Drvodjelcem, te se RK Drvodje-lac natječe u Hrvatskoj ligi sjever. RK Drvodjelac 1973. godine mijenja ime u RK Tvin, te pod njim djeluje do 1980. godine. Do 1980. godine postiglo se mnogo uspjeha (prvak Jugoslavije, orga-nizacija SP...), ali bilo je tu i neuspjeha i poraza, ali najvažnija osoba virovitičkog rukometa bio je prof. Vilim Tičić, koji je puno učinio za ovaj sport, a bio je trener reprezentacije Jugoslavije i ekipe Lokomotiva. U devedesetima godina-ma dolazi do velikog uspjeha muškog i ženskog virovitičkog rukometa, u kojem muškarci dva puta igraju kvalifikacije za prvu ligu, ali oba puta su zaustavljeni. Uz njih rukometašice Tvin Trgocentra bi-lježe uspjehe, izborile su prvu Hrvatsku ligu, kadetkinje 2000. godine postaju pr-

vakinje Europe, a virovitička Gimnazija Petra Preradovića 2002. u Grčkoj posta-je srednjoškolski prvak svijeta. Od 2004. godine do danas Tvin Trgocentar igra tri finala Kupa Hrvatske, dva puta zaredom završnica se igra u ŠD Tehničke škole, a Virovitičanke gube od Lokomotive i Podravke Vegete (nakon sedmeraca). Uz igranje finala kupa, naše rukometaši-ce 2005. godine zauzimaju drugo mjesto u prvenstvu Hrvatske, odmah iza Po-dravke Vegete. Uz domaća natjecanja, klub sudjeluje u europskim natjecanjima kao što je: EHF kup, Kupu kupova, te Challenge cup. Najveći uspjeh ovdje je IV. kolo u Kupu kupova, gdje Tvin Tr-gocentar ispada od norveškog Gjerpen Handball Skien. U ovom lijepom razdo-blju virovitičkog ženskog rukometa za Virovitičanke nastupaju reprezentativke Hrvatske, Makedonije, Rumunjske, a Virovitičanke koje nastupaju za hrvat-sku reprezentaciju su: Zdenka Krušelj, Maja Kožnjak, Dijana Batelka. Danas se rukometašice Tvin Trgocentra natječu u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi za žene, gdje nastupaju u vrlo pomalađenom sa-stavu, s igračicama iz vlastitom pogona. U prošloj rukometnoj sezoni 2010/2011 kadetkinje Tvin Trgocentra postale su prvakinje Hrvatske, a za tu ekipu na-stupile su učenice naše škole: Martina Majkovčan, Nataša Miočinović, Kristina Smiljčić, Antonela Kuzman, Anamarija Mikulić, Ivana Aurer, dok danas uz njih još u prvoj ligi nastupaju Lucija Sabo i Iva Galetić. Spomenimo da rukometaši Viro Virovitice igraju u 2. HRL sjever.

• Ženska ekipa 1953. g. prvak neslužbenog prvenstva Jugoslavije

• Utakmice Svjetskog prvenstva 1957. u Virovitici

• Virovitička Gimnazija Petra Preradovića 2002. u Grčkoj srednjoškolski prvak svijeta

• Od 2004. godine do danas Tvin Trgocentar igra tri finala Kupa Hrvatske

Ekipa Lokomotive Virovitica: prvakinje Hrvatske i Jugoslavije 1955.: Mirna Žunić,

trener Vilim Tičić; sjede: Mira Horak, tajnica kluba, Marija Pobi, Katarina Hosi, Marija

Šerbeđija, Ankica Ostrun, Branka Mihalić, Milka Kekez, Ladislava Horak i Štefica

Rupčić (leži) (fotografija vlasništvo Ladislave Jergović, snimio Vjekoslav Sudarević)

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

45

SP

OR

TSK

I VR

HU

NC

I

• Prvi put u reprezentaciju bila sam pozvana prije otprilike godinu dana. U reprezentaciju su bile još pozivane Anamarija Mikulić (3.a), Antonela Kuzman (3.d) i Kristina Smiljčić (2.a.), od učenika današnjih prvih razreda pozivana je bila i Iva Galetić (1.a.)

Biti pozvan u reprezentaciju Hrvatske veliki je uspjeh za sve nas, jer nastupati za zemlju u kojoj živiš neki neće možda nikada ni doživjeti.S reprezentacijom sam bila na pripremama od 15. do 19. studenoga u Delnicama. Treninzi nisu bilo previše naporni. Trening nam je trajao 2-2 i pol sata. Početak treninga odrađivali smo s našim kondicijskim trenerom Valterom Vuletom. S njim smo se zagrijavali te radili trening snage i izdržljivosti. To je trajalo oko 45 minuta. Ostalo vrijeme radili smo trening s izbornikom Šmitom, to je bio trening taktike i šuta. Trenirali smo dva puta na dan u dvorani i jednom na dan smo imali tzv. „futing“ (trčanje) ujutro u 7 sati. Slobodnoga vremena imali smo jako malo i to vrijeme morali smo provoditi u svojim sobama odmarajući se. Nakon pet dana priprema krenuli smo u Italiju na Mediteranske igre, koje su bile u Mestrinu, gradu pored Padove. Tamo smo proveli sedam dana od 20. do 27. studenoga. Naši protivnici bile su reprezentacije Francuske, Turske, Tunisa, Crne Gore, Italije, Slovenije i Portugala. Igrale smo po dvije utakmice na dan, bilo je dosta naporno. Bile smo pete, nismo baš bile zadovoljne svojim rezultatom, ali kako je rekao i sam izbornik, to nam je bila samo usputna stanica, jedna od priprema za svjetsko prvenstvo koje će biti iduće godine u Crnoj Gori.Ove pripreme doživjela sam kao vrlo bitne trenutke u životu jer provesti dva tjedna s ljudima koje jedva da poznaješ veliko je iskustvo i borba da budeš što bolji, razdvojen od svojih roditelja koji su mi velika podrška i bez ijedne cure koja sa mnom trenira u klubu veliki je napor.

NATAŠA MIOČINOVIĆ, REPREZENTATIVKA:PRIPREME KADETSKE REPREZENTACIJE I MEDITERANSKE IGRE

Cilj - svjetsko prvenstvoNataša Miočinović, 3.b

Kadetska reprezentacija Hrvatske (Nataša Miočinović, šesta s lijeva-stoji)

Rukometašice Tvin-Trgocentra

Zlatne godine virovitičkog rukometaNAJAVLJUJEMO: U PRIPREMI ZA TISAK

Početkom ožujka očekuje se izlazak iz tiska knjige Ladislave Jergović Zlatne godine virovitičkog rukometa u kojoj opisuje šesnaest najuspješnijih godina ženskog rukometa u Virovitici. U to doba ekipa Mladosti, a nakon toga Lokomotive, zabilježila je svoje najveće uspjehe osvojivši dva puta prvenstvo Jugoslavije, tri puta prvenstvo Hrvatske i mnoštvo drugih i trećih mjesta. Autorica je i sama bila igračica virovitičkog rukometnog kluba u tim godinama. Nakladnik je Rukometni savez Virovitičko-podravske županije, urednica Dubravka Sabolić, a knjigu grafički priprema i tiska virovitički Grafoprojekt.

Lijevo: Ladislava Jergović, autorica (fotografija iz knjige)

Desno: naslovna stranice knjige o virovitičkom rukometu (Ilustrirala Branka Marčeta-Gregurić, aka-

demska slikarica i bivša rukometašica)

BR

OJ

9 • V

ELJA

ČA

2012

.

46

SLO

BO

DN

O V

RIJ

EM

E

Pod sloganom u naslovu otvoreno je prvo sklonište za životinje u Virovi-tici. Malen je to kutak za nezbrinute životinje koje su odbačene, nemaju dom ili su napuštene zbog ljudske nemarnosti.Za životinje u skloništu marljivo se brinu veterinari Dražen Majetić i Oliver Rajković iz veterinarske prakse za male životinje Feliks. U skloništu se nalazi poseban prostor u kojem posjetitelji – najčešće djeca – provode vrijeme sa psima, hrane ih i šeću. U radu skloništa mogu pripomoći svi koji žele volontirati za bolji boravak životinja, a naravno, ukoliko žele, mogu ih i udomiti.

SKLONIŠTE ZAŽIVOTINJE

Moj pas - mojaodgovornost

Potražite ih!Sklonište za životinjeMatije Gupca 63Viroviticafeliks.vet@gmail.componedjeljak-petak 10-14subota 10-12

Andrea Lukač, 3.d

AFS HRVATSKA

Uđite u svjetsku obitelj

AFS je skraćenica za American Field Service koju su osnovali vozači ambulantnih vozila u Prvom i Drugom svjetskom ratu. AFS je neprofitna, nevladina, volonterska organizacija koja omogućuje prilike za interkulturalno učenje, s ciljem da bi ljudima pomogla razviti vještine i razumijevanje potrebno za stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta. Postoji u 60 zemalja svijeta te godišnje 12.000 učenika sudjeluje u AFS programima razmjene. Prvi AFS program razmjene dogodio se 1947.godine između SAD-a, Francuske i Japana. AFS u Hrvatskoj postoji još od 70-ih godina prošlog stoljeća, a provodila ga je AFS Jugoslavija. Godine 2000. utemeljena je udruga “Globus” kojoj je sjedište u Zagrebu. U jedan-aest godina u programima razmjene sudjelovalo je osamdeset hrvatskih učenika, a petnaest učenika iz inozem-stva udomaćeno je u Hrvatskoj. Globus i AFS Intercultural programs Croatia su hrvatski partneri AFS mreže. AFS broji oko 40.000 volontera diljem svjeta, a jedna od njih sam i ja. Svake godine održavamo promocije, svi volonteri iz

Hrvatske obilaze škole te učenicima drže prezentaciju o programima razmjene. Na razmjenama učenici uče jezik države u kojoj borave, upoznaju drugu kulturu, žive u obitelji domaćina koja ne prima nikakvu novčanu na-knadu, upoznaju školski sustav druge škole, upoznaju vršnjake diljem svijeta te zauvijek mogu sudjelovati u AFS organizaciji kao volonteri i ostati u našoj velikoj obitelji. Učenici prije razmjene sudjeluju na ljetnom predorijentacijskom kampu u Bolu na Braču koji traje tjedan dana i tada upoznaju sve učenike iz Hrvatske koji će sudjelovati na razm-jeni, a možda čak i zajedno otputovati u istu zemlju gdje će se ponovno naći na on-arrival, mind-stay i pre-departure kampu. AFS nudi godišnje stipendirane programe u trajanju od 11 mjeseci u Njemačkoj i Italiji. Također su u ponudi dvomjesečni i tromjesečni programi u Francuskoj, Italiji, Austriji, Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Portugalu, Češkoj, Rusiji, Španjolskoj i Švicarskoj. Zato, dragi učenici i učenice, pridružite nam se, budite dio naše obitelji i doživite prekrasno iskustvo.

Tea Juma, 4.a

• U jedanaest godina u programima razmjene sudjelovalo je osamdeset hrvatskih učenika, a petnaest učenika iz inozemstva udomaćeno je u Hrvatskoj

Hrvatski učenici na predorijentacijskom kampu u Bolu zajedno s AFS-ovim volonterima

Završilo je ljeto, počela škola. Prošlo je vrijeme ljenčarenja, došlo vrijeme obveza. Ok, sve štima. Još samo uskladiti odjeću! Rujan je uglavnom još uvijek mjesec velikih vrućina i učenici se pokušavaju što laganije obući kako bi si olakšali boravak u školi. No, do kojih granica se smije ići? Kratke suknjice, majice bez rukava, kratke hlačice sigurno nisu dobar izbor. Djevojke, ako već niste u mogućnosti izdržati u dugim hlačama to vrijeme u školi, umjesto pokazivanja po školi ipak odaberite neku dužu suknju ili haljinu laganog materijala. Vjerujte, uštedjeli ste neugodnosti i sebi i profe-sorima. Isto pravilo vrijedi i za dječake. Znamo da je ugodnije doći u havajkama i ljetnim papučama, ali - ovo je škola, a ne plaža! Škola je mjesto gdje se obrazujemo, podižemo ocjene kako bismo jednog dana postali ono što želimo biti, mjesto gdje trebamo pokazivati svoje znanje,

KOJA JE ULOGA ODJEĆE U ŠKOLI?

Dok ne izgledate kaoda idete na modnupistu, već u školu– sve je dopušteno!

• Kratke suknjice, majice bez rukava, kratke hlačice sigurno nisu dobar izbor za vrijeme provedeno na nastavi

• Što znači primjereno se odijevati?

• Umjesto da na sebe stavimo dovoljno odjeće, a malo šminke, mi radimo upravo suprotno

a ne izgled. Normalno je da se u školu treba dolaziti čist, uredan, ali ne i kao lutka iz izloga. Nitko ne brani učenicima da prate modu i modne trendove, no sve u nekim granicama normale. „Je, je, to je moderno, briga me bilo hladno ili ne, ja ću se obući tako jer je to in!“ „Ja ću imati goli trbuh unatoč tome što profesori prigovaraju. Briga me za njih, bitno da se sviđa dečkima!“ „Što me briga za zdravlje, izgled je ion-ako bitniji!“ Sve navedeno mišljenja su i stavovi većine današnjih tinejdžera. U školama ne postoje točno precizirana pravila što se smije odijevati, a što ne. Odjeća mora biti primjerena! Svi se razlikujemo u mišljenjima, a po načinu oblačenja vidi se i da svi drukčije shvaćaju to pravilo. Što znači primjereno se odijevati? Ono odijevanje u kojem će na satu normalno raditi i profesori i učenici, bez neugodnosti. Nastava traje samo nekoliko sati. Zato možete prije ili poslije nastave, ovisno o smjeni, raditi i odijevati

Mirela Radanović, 3.bCrteži: Ivona Mioljević, 1.a

Što odjenuti da izgledate dobro

se onako kao vi želite, ali ipak – škola je škola! Problem s odijevanjem postao je sve veći. Unatoč okvirnim napomenama kako se trebamo odijevati u školu, većini to „na jedno uho uđe, na drugo izađe“ i opet opleti po svom! Umjesto da na sebe stavimo dovoljno odjeće, a malo šminke, mi radimo upravo suprotno. U nekim državama još uvijek postoje pravila da se moraju nositi uniforme. Baš kao nekada. Stil odijevanja mijenjao se sa stoljećima. Kraj 19. i početak 20. st. donio je stroga pravila, posebno za djecu koja su pri-padala višem staležu. Okolina je pratila njihovu odjeću koja je bila odraz kućnog odgoja. Dizajn i materijal nisu dopuštali da djeca budu slobodna i razigrana, već ih se učilo da budu mirna i staložena. Nije se vidjela klasna razlika, svi su bili jednaki, a neugodnosti nije bilo.Sve u svemu, škola je mjesto pokazivan-ja znanja, primjernog ponašanja i kulture. Imamo hrpu slobodnog vremena. Odjeću neprimjerenu za školu nosite u to vrijeme i sve će biti na svome mjestu.

Prijedlog školske odore za momke Ovo bi sigurno prošlo kao školska odora

MO

DA I Š

KO

LA

47

BR

OJ 9 • VELJA

ČA 2012.

OVOG BOŽIĆA

GlazbeniritmoviOvogodišnja božićna priredba prošla je u malo drugačijoj organizaciji programa. Naši najbolji pjevači otpjevali su nam neki božićne pjesme, a neki skladbe hrvatskih i stranih pjevača. Nakon priredbe pitali smo ih zašto su odabrali baš te pjesme, treba li biti više takvih priredbi i kakvi su njihovi dojmovi. Donosimo vam njihove izjave. Filip Hrvoić (Crni humor, koncert): - Htjeli smo svirati više domaćih pjesama jer u našoj školi učenici slušaju različitu glazbu, od folka do rocka i hip hopa, al mislim da su te obrade dobro primljene i mi smo stvarno bili zadovoljni koncertom, mada smo htjeli svirati duže, ali na žalost bilo je premalo vremena. Takve priredbe treba češće organizirati, ne samo za Božić i predblagdanske dane, već i za npr. Valentinovo i druge prigode. I eto, u biti, moj band Crni humor postoji već tri godine, ali su se postave mijenjale i u ovoj postavi sviram već tri mjeseca. Drugi put ćemo napravit još bolji koncert i malo odužiti tajming (he-he).Andrea Lukač (samostalni nastup, Dođi): - Božićni koncert bio mi je jako lijepo iskustvo kojem sam se radovala priključiti. Otkad znam za sebe, volim pjevati i voljela bih se baviti pjevanjem. Drago mi je što sam svoj talent i ljubav prema pjesmi mogla pokazati na pozornici naše škole, a pjesmu Dođi Knockouta izabrala sam jer mi puno znači kao i osoba kojoj je posvećena i zbog koje sam uspjela pobijediti tremu pred mnoštvom ljudi.