TREMA (SŠ - LiDrano 2012)

~ školski list III. gimnazije, Split ~ broj 22 ~ veljača 2012. ~

Uredništvo: Maja Aralica, IV.b, glavna urednicaIvan Kraljević, IV.bDuje Rakić, IV.bPetra Radečić, III.bIva Šimić, III.bPaula Šantić, III.cIris Maras, II.cHana Đogaš, II.b

Grafička redakcija: Paula Šantić, III.c

Fotograf: Lili Zaneta, III.c

Strip: Vana Bašić, III.b

Križaljka: Mate Božanić, II.b

Voditeljica novinarske grupe: Ivana Katić, prof.

Grafička priprema: Luka Vidoš

Tisak: Graditeljska obrtničkai grafička škola u Splitu

Naklada: 900

Nakladnik: III. gimnazijaMatice hrvatske 11tel: 021 465 417http://www. trema.hre-mail: [email protected]

Posebna zahvala Pauli Šantić za izniman trud, strpljenje i odgovornost.

Redakcija

3~ veljača 2012. ~

XXII povlašteni prostor

devetsto primjeraka časopisa ostala bi na životu. A i vaši predani novinari imali bi više vremena za školu, prijatelje i sebe. Pa zašto smo se onda potrudili da ona bude pred vama?

Vjerojatno vam, kao ponekad i nama samima, to i nije baš najjasnije – ionako nećete imati vremena za boravak u našim stranicama, s obzirom na sve što se do-gađa u školi. Ali jeste li znali da se škola događa baš u vašim rukama? Pa otvorite samo rubriku “Mali odmor” (tek za vrije-me malog odmora, dakako). U njoj ćete naći zelenilo školskih podova, šarenilo po-kladnih maski, blještavilo natjecateljskih nagrada… Možda čak i samoga sebe.

Ali nemamo vas namjeru zadržava-ti u u ova četiri zida, znamo da vam je

Neki tekstovi nisu u potpunosti lektorirani kako bismo vam pružili sve čari izvornika. Označene su samo fotografije “Tremine” fotografkinje.

Vjestice .............................................................................4Svjetska bronca ................................................................6Svjetionik naše škole ........................................................8Projekt šafran – o Holokaustu ........................................8Oproštajni intervju s časnom Darijom Botom ..............9Zarobljena u strujnom krugu ........................................ 11Fizika i fotografija ...........................................................12Splitska tiramola .............................................................12Lukovanje........................................................................13Mali umjetnici MIOC-a ..................................................14Sjećanja ...........................................................................16Jesmo li se dovoljno preračunali? ..................................18Putovanje po Europi ......................................................20Haračenje po Europi: Krakow-Prag-Beč .....................22Ma, je li ono Toni iz Ruže vjetrova? ..............................26Biti ili ne biti – to je pitanje! ...........................................27Dajte mi jednu životinju! ................................................29Kaj te muči, njofra? .........................................................32Ready, set… GO! ...........................................................36Znanstveni kafić .............................................................37I Šveđani znaju programirati ..........................................38Kraj ili novi početak analogne fotografije?....................39Matko Trebotić: “Ne vjerujem u inspiraciju” ...............40Strip .................................................................................41Propadanje kina .............................................................46Najbolji film 2011. godine – Kraljev govor....................47

Sadržaj“Zima dolazi” .................................................................48Pottermanija ...................................................................50TEMA BROJA: Državna matura ...................................51Mlade nade hrvatskih klapa ...........................................66To the sea .......................................................................67MIOC Entertejment ......................................................68Andere Bands spielen, Rammstein brennt ..................69Bon Jovi ...........................................................................71Terraneo festival ............................................................72Festivali ...........................................................................73Ethnoambient .................................................................74Genetički materijal za B-strane ....................................75Njihov je san završen .....................................................75300 godina od rođenja Ruđera Boškovića ...................76Berlinski zid ....................................................................76Povratak Miroslava Krlezse ...........................................77Dvadeset godina od pada Vukovara .............................77Znanje o neznanju..........................................................78Plavo stablo ....................................................................79Origami ...........................................................................80Planinarenje ....................................................................81Sto godina “Splita” .........................................................82Đir prirodom ..................................................................83Predrasude i stereotipi ..................................................84On vs. Ona .....................................................................85Rebusi .............................................................................86

njih i više nego dosta. Zato zavirite i u svijet glazbe, filma, neškolske znanosti… Nadam se da će vas svaka stranica odni-jeti na neko drugo, čarobnije mjesto.

Ipak, nemojte sasvim otići! Stvarnost vas ipak čeka, čak i tu, među ovim listovi-ma. Jer matura se bliži, maturantima po-najviše, ali i svima vama. Zato smo joj, da na nju ne zaboravite, posvetili jedno vrlo važno mjesto (osim onoga u našim živo-tima): temu broja.

A sada navalite! Listajte, čitajte, smijte se i plačite. I ne razmišljajte o posječenim šumama – ona će ovako živjeti mnogo, mnogo duže, ispisane slovima, ljudima i sjećanjima.

Vaša urednica

Ne treba nikamo ići, nigdje drugdje tražiti, sve što jest i tu je.

Što bi bilo kad ne bi bilo “Treme”? Pa, za početak, profesorica Katić bi imala jedan čir manje na želucu. Osim toga, mnoga stabla koja su pala u borbi protiv ovih

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a

4 ~ školski list III. gimnazije, Split ~

tremamali odmor

I opet rasturamo

MIOC vs. natjecanjaPiše: Maja Aralica, IV.b

Prvo poluvrijeme: županijsko natjecanje. Marin Ogorevc iz I.d zakucava za treće mjesto u gol biologije. Mrežu istog gola prvim mjestom zatresla je Paula Kilić iz II.f, kao i Tonči Ivanišević iz II.d, koji je ponosno šutnuo loptu drugoga mjesta. Mislav Nikolić iz III.d pridružio se napadu na ekipu Biologiju i preuzeo treće mjesto. Na društvenjačkoj strani terena drugaši su oštro prešli u ofenzivu na engleski je-zik, pri čemu je Iris Bosnić dala pobjed-nički gol, a Tomislav Grgurev preuzeo titulu drugog najboljeg igrača. S jedne strane tribina, filozofska maskota Logos objavila je pobjedu Bojana Vujatovića iz IV.c te drugo mjesto njegova razred-nog kolege Petra Žuljevića. Domaćini su

odnijeli i potpunu pobjedu nad timom Fizika, osvojivši prvo (Petar Kovačević), drugo (Iva Tojčić) i treće mjesto (Filip Tolić). Isti rezultat ponovio se i kod dru-gaša, gdje je Petar Perković osvojio prvo, Mladen Sorić drugo, a Domjan Barić treće mjesto, kao i kod drugaša, na čiji je tron zasjeo Tomislav Begušić, zatim drugo-plasirani Marijan Barišin i trećeplasirani Luka Gulin, a dogodilo se to i s četvrtaši-ma, od kojih je prvi bio Petar Žuljević, za njim Bojan Vujatović te, kao treća, Nives Bonačić. Nogometni klub Geografija ta-kođer je pretrpio ozbiljne poraze od svih četiriju razreda: prvašica Kata Pogačić uklizala je u drugo mjesto, drugašica Tina Lela u prvo i drugaš Ante Nenadić u treće, trećaši Mavro Božičević i Ivan Kraljević su, jedan za drugim, izbili loptu s prvih

dvaju mjesta, a i četvrtaš Stipe Mustapić probio se do pobjedničkog postolja. A lijepom riječi Miočići su na koljena ba-cili i protivničku ekipu hrvatskog jezika: Barbara Keran izborila se za treće mjesto u prvim razredima, dok je Maja Aralica obranila prvo mjesto na golu trećaša. Na informatičko-nogometnim terenima po prva tri mjesta odnosili su redom: u I. podskupini algoritma Josip Ćaleta, Antonio Viđak i Petar Perković, u II. pod-skupini Jure Bogunović, Bojan Vujatović i Josip Vuković, u osnovama informati-ke Angela Bašić Šiško, Bojan Vujatović i Petar Kovačević, te u razvoju softvera pa-rovi Ivana Amižić i Zrinka Komić, zatim Bojan Vujatović i Petar Žuljević te Antonio Jurkić i Marko Miljak. Protiv kemičar-skog kluba slavili su prvaš Marin Ogorevc s prvim mjestom, kao i drugašica Paula Kilić, zatim dva imenjaka – drugoplasira-ni trećaš Tomislav Begušić i trećeplasirani Tomislav Piteša te trećeplasirani četvrtaš

Piše: Iva Šimić, III.b

Zahvaljujući mašti i trudu tete Dunje Ajduković Kaleb i knjižničarke Maje Duplančić Trumbić i ove godine smo imali topao i veseo Božić. Uz šareni ve-liki bor koji je krasio atrij naše škole (i uz još mnoge ukrase tete Dunje), spremile su i predstavu za djecu profesora. “Alisa u zemlji čudesa” obojila je tmurne zimske dane i zaslužila osmijehe i pljesak djece kao i roditelja.

Božić u MIOC-u

5~ veljača 2012. ~

XXII mali odmor

Bojan Vujatović. Logično osmišljenom strategijom Tomislav Begušić ugrabio je pobjedu iz logike, a drugo mjesto podi-jelili su Bojan Vujatović i Mirela Oštrek. A lijepa riječ je još jednom pokazala svoju vrijednost kada su Maja Aralica i Franka Kovačević osvojile prvo mjesto na Lidranu u kategoriji literarnoga izraza, a zatim Maja Aralica još jednom u katego-riji novinarskog izraza. A i sama “Trema” je zaigrala na strani Treće gimnazije, ta-kođer osvojivši prvo mjesto na Lidranu. Glavni predmet naše škole u polufinalnoj utakmici obranili su brojni: među prva-šima prvo mjesto iz matematike osvojio je Vinko Škobalj, dok su se na sljedećem postolju rodile petorke – Filip Tolić, Mate Božanić, Lucija Jurić, Ana Bokšić i Leon Ćatipović stisnuli su se na drugom mjestu, ispod sebe čuvajući Tina Baršina. U dru-gim razredima pobjedu je odnio Mladen Sorić, neposredno ispod kojega se smje-stio Roko Kokan. Treće mjesto pripalo je

Petru Perkoviću. Treći razred je za svog prvaka postavio Tomislava Begušića, kao drugu najbolju Ivanu Vukorepu i tre-ćeg Luku Gulina. Od četvrtaša proslavio se Petar Žuljević, za njim Marko Jerčić i, kao treći, Bojan Vujatović. A povijesna bitka odigrala se također među svim ge-neracijama: prvo mjesto za prvi razred osvojio je četvrtaš Bojan Vujatović, a od-mah iza njega ugnijezdio se Ivan Todorić. Preostala tri razreda osvojila su, svaki za sebe, po jedno drugo mjesto: za drugaše učinio je to Mladen Sorić, za trećaše Ivan Kraljević i za četvrtaše Stjepan Štambuk. I za kraj, vjeronaučna ekipa je svojim zna-njem dosegnula visoko drugo mjesto. A među njima su bili Ivan Lovrić, Vesna Jurić, Lucija Šimić i Matea Gudelj.

Stanka: ispijanje mozga, grickanje nok-tiju, redovna nastava.

Drugo poluvrijeme: državno natje-canje. Petar Perković cilja. Proračunava. Puca. I osvaja drugo mjesto iz fizike! A s jednakovrijednim pogotkom na drugom mjestu pridružuje mu se i Bojan Vujatović. Mavro Božičević još jednom igra protiv kluba Geografija i oduzima mu naslov pr-vaka, prisvojivši ga sebi. Ne igravši pro-tiv pravopisnih pravila, Maja Aralica igra protiv ekipe hrvatskoga jezika i vraća se u MIOC s trećim mjestom. U isto vrijeme, ali na nekom drugom mjestu, Angela Bašić Šiško nulama i jedinicama ne osvaja ni nulu ni jedinicu, već treće mjesto na natjecanju u osnovama informatike. I dok su se tako brojni Miočići vratili kući sa svojim karton-skim medaljama, za neke je ovo bila tek kvalifikacijska utakmica. Tomislav Begušić pozvan je na međunarodnu olimpijadu iz kemije, a Nives Bonačić na međunarodni turnir mladih fizičara. Čestitke svim nogo-metašima… pardon, natjecateljima i puno uspjeha i ove godine!

Piše: Iva Šimić, III.b

Što je splitski MIOC bez tradicionalnih maškara vidjeli smo prije dvije godine, a lani smo se ponovno podsjetili kako to izgleda kad se Miočići zamaskiraju i nastupaju. Nisu se samo učenici po-trudili i Nastavničko vijeće je prodefi-liralo školom u kostimima carskih pin-gvina! Na kraju ih je četvero zasjelo u žiri i predstava je počela. Bilo je tu svega: štreberskih prosvjednika, peci-va, tinejdžera iz 50-ih, mumija, Vlaja, Facebooka…

Otplesavši pravi afrički ples iz za-padnoga dijela Konga uz zvukove tam-tama (uživo!), pobjedu u A smjeni je odnio tadašnji II.b. Ples su vježbali par mjeseci, obično tijekom satova TZK jer je služio kao izvrsna kardiovježba. Obučeni u žute suknjice, sa zveckavim nakitom i jarkom šminkom, prizvali su atmosferu uzavrele džungle. Sve kraf-ne koje su dobili za nagradu su nestale svjetlosnom brzinom. I neka, zaslužili su ih!

Maškare 2011.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

aFo

togr

afija

: Lili

Zan

eta

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a


tremamali odmor

natjecanja, dok je peta djevojka bila drugi razred. Atmosfera je bila većinom radna, tješile smo se kada bi nešto bilo neshvat-ljivo, a i odlično se zabavljale. Samo natje-canje se odvija u borbama pa je dolazilo i do sitnih napetosti u ekipi, ali na kraju smo (p)ostale prave prijateljice.

Kakva su bila tvoja očekivanja i pretpo-stavke prije putovanja?Dosta smo radile i stoga isto toliko očeki-vale. Imale smo strah od Irana i bile smo na savjetovanju s bivšim veleposlanikom o doličnom ponašanju i običajima.

Kakva je bila atmosfera među suparnič-kim timovima?Sa suparničkim timovima smo u početku morali biti distancirani jer je bitno saču-vati tajnost svojih rješenja. Kasnije smo se družili sa češkim i poljskim timom, dje-vojkom iz Koreje, ali i svima ostalima jer smo kao isključivo ženski tim bile izuzet-no zanimljive.

Što se sve može vidjeti u Iranu? Iran je šarena zemlja, neobičnih boja i mirisa, kaotičnoga prometa i ljudi u du-goj odjeći i za najvrućih dana. Teheran je ogroman i nepregledan, moderan grad, prepun parkova i zelenila, dok su van

napraviti mjerenja i naći smislenost u rezul-tatima. Sastali smo se još tri puta nakon na-tjecanja kako bi izložile rješenja ostalih pro-blema, a onda smo u lipnju imale i zajed-ničke pripreme pred natjecanje na “Ljetnoj školi fizike” u Malom Lošinju i dodatna dva tjedna priprema u Zagrebu.

Je li ti teško pao dodatan rad i pripreme? Bilo je trenutaka kada sam mislila da neću stići, ali svugdje sam nalazila razumijeva-nja i interes za probleme.

Kakvi su ti bili mentori? Većinom sam sama radila za turnir i ni-sam imala nekog istinskoga mentora. Prvi problem sam u potpunosti sama rje-šavala, a kasnije su pomagali svi, većinom savjetima i literaturom. Drugi problem je mjeren u laboratoriju “Brodosplita”, a te-oriju smo smišljali prijateljica s građevine, moj tata i ja. Za treći problem me pro-fesorica Đelalija uputila na prof. Paška Županovića s PMF-a, a posljednji je u potpunosti izveden u Zagrebu uz pomoć studenata fizike, posebno naše voditelji-ce, Veronike Sunko.

Kakva je bila atmosfera u ekipi? Od nas pet četiri smo bile maturanti-ce i poznavale smo se otprije s raznih

Piše: Ema Marača, II.b

Nives Bonačić, bivša učenica naše ško-le, bila je član ovogodišnje hrvatske re-prezentacije na svjetskom natjecanju eksperimentalne fizike “International Young Physicists’ Tournament” (IYPT). Hrvatska se reprezentacija vratila iz Teherana s broncom, a mi vama dono-simo intervju u kojem se Nives potrudila opisati period od 22. do 31. srpnja, koli-ko je trajalo samo natjecanje.

Kako si postala članica tima?Prijateljice Una Pale i Gabrijela Clara Racz sudjelovale su na turniru i prošle godine pa sam se tako i ja zainteresira-la. U jedanaestom mjesecu 2010. se sla-la prijava za državno natjecanje, zatim se biralo deset učenika koji su išli u Zagreb na državno natjecanje i od njih je oda-bran tim Hrvatske od pet učenica.

Kako ste se pripremale za natjecanje? Natjecanje se sastoji u rješavanju seda-mnaest problema i za državno natjecanje je svaka trebala riješiti jedan problem, a nakon toga smo preostale probleme po-dijelile i rješavale svaka za sebe. Problemi su eksperimentalni zadaci iz fizike o kojima treba proučiti literaturu, osmisliti teoriju,

Svjetska broncaIntervju s Nives Bonačić, Miočankom koja je u društvu s Katjom Kusturom, Unom Palom,

Gabrielom Clarom Racz i Larom Vrbanec te pod vodstvom mentora Veronike Sunko i Željkom Marohnić osvojila broncu na svjetskom natjecanju iz eksperimentalne fizike

7~ veljača 2012. ~

XXII mali odmor

grada kamene pustinje. Vidjele smo no-madska plemena, ostatke stare Perzije, bogate dvorce prijašnjih vladara, ali i da-našnji islamski režim. Posljednjih dana smo išli na izlet u Isfahan, predivan turi-stički grad, prekrasnih džamija i trgova.

Jesu li postojale nekakve zajedničke aktiv-nosti, zabava za sve timove, organizirana druženja? Druženja je bilo, ali su većinom bila od-vojena po spolovima. Djevojaka je na turniru bilo malo (ipak se radi o natjeca-nju iz fizike) pa bi na takvim aktivnostima većinom bio naš tim i poneke djevojke koje bi imale hrabrosti zaigrati odbojku ili zaplesati s nama.

Je li bilo spletkarenja među suparničkim timovima ili je postojala samo zdrava kon-kurencija?Postojalo je mnogo opreza i straha, ali mi osobno nismo doživjele nikakvo neugod-no iskustvo. Sva ta panika i konspirativni duh pridonose čarima natjecanja.

Kako je izgledalo samo natjecanje?Svi timovi rješavaju sve zadatke. Na tur-niru se svaki dan vode borbe u skupina-ma po tri tima gdje jedan izlaže svoje rje-šenje, drugi mu oponira, a treći tim daje osvrt na borbu. Sučeljavanja su nekad glasna i intenzivna pa te članovi/ce tima moraju i upozoriti na pribranost i pristoj-nost. Suci ocjenjuju sve uloge nakon sva-kog izloženoga problema. Zatim se unu-tar borbe rotiraju uloge dok svi timovi ne budu sve uloge.

Kakva pitanja tematski prevladavaju na natjecanju?Zadnjih godina ima jako puno pitanja s tekućinama, neobičnim pojavama i pri-jenosima energije, ali problemi dolaze iz svih područja fizike i najčešće traže pri-mjenu i pogled iz više različitih područja.

Koje ti je pitanje ostalo u pamćenju kao jedno od težih?Težinu problema nameće onaj koji rješa-va. Za svaki od njih je lako naći i objašnje-nje jednom rečenicom, ali bitna je potpu-nost istraživanja svega za što imaš mo-gućnosti. Nisu mi dragi vrlo općeniti za-datci ili oni nedovoljno definirani poput:

nasmijale na što je on naglo zalupio lap-top i pokunjeno sjeo na mjesto, a osta-tak tima ga je korio. Mi naravno nismo ni shvatile da oni misle kako razumijemo njihovo pismo, jezik i savjete izlagaču.

Kako si se nosila s tremom? Imala sam tremu, ali sam kao kapetanica morala biti hrabra i bodriti ostale u timu. Jednostavno sam je potisnula.

Je li ti teško pao odlazak iz Irana?Ne, bila sam premorena i željna doma, plaže i odmora. Do povratka iz Irana se gotovo nisam ni okupala, a i jedino o čemu sam razmišljala je bila fizika.

Jesi li ostala u kontaktu s ljudima koje si upoznala na natjecanju?Naravno, prijatelji smo na Facebooku s onima koji nisu Iranci, kako Iranci ne mogu imati Facebook s njima kontaktira-mo mailom.

Što čini međunarodna natjecanja kao što je ovo toliko važnima i vrijednima?Međunarodna natjecanja su prilika za us-poredbu različitih školskih sustava i na-grada učenicima za uloženi trud i rad van nastave.

Za kraj – poruka čitateljima!Nemojte kasnije požaliti što se niste više posvetili onom što volite jer ste obavlja-li ono što morate jer sami birate koliko morate to što morate.

Koji si fakultet upisala? Misliš li da ti je na fakultetu lakše nego ljudima koji nisu za-vršili MIOC?Upisala sam PMF-Fiziku istaživački smjer u Zagrebu. Većina je također iz matematičkih ili prirodoslovno-matematičkih škola tako da je svima matematika poznata. Fiziku uči-mo ispočetka, a na kolegiju računarstva sam u prednosti jer sam programirala u C-u dok mnogi uopće nisu pogramirali.

Po čemu ćeš pamtiti MIOC?Po dragim i posebnim ljudima i profesori-ma s kojima bi dani u školi brže prolazili.

Za Nives želimo još puno uspjeha i sre-će, kao i sljedećoj hrvatskoj reprezenta-ciji koja se bude natjecala na IYPT – u!

“Podigni A4 papir na visinu od 2m u naj-kraćem vremenu!”

Što misliš o pobjedničkim timovima? Koji je po tebi bio najbolji tim?Pobjednički tim je bio iz Koreje i mislim da su zaista bili izvrsni, Njemački tim je također bio odličan, ali susreli smo i neke timove kroz selekciju koji nisu došli do finala, a imali su izuzetno dobro riješe-ne probleme. Dosta toga ovisi i o sreći s prozvanim problemima.

Kakve si sve ljude upoznala na putovanju?Iranci i Iranke su vrlo gostoljubivi i sim-patični ljudi koji često ne pričaju engleski jezik. Smijali su se tome koliko je nama njihova kultura neobična. Trudili su se približiti nam je i pojasniti.

Po čemu ćeš pamtiti ovo natjecanje?Po prelijepom Iranu, svijetu tako blizu našem, a toliko drugačijem.

Postoji li koja zanimljiva anegdota s natje-canja?Za vrijeme borbe s Tajvanom jedan je od članova njihovoga tima pokazao za-slon laptopa svom izlagaču s hrpom kine-skih znakova. Njegov način je prijateljica-ma i meni bio komičan pa smo se glasno


tremamali odmor

Piše: Maja Aralica, IV.b

Kada bih rekla “svjetionik na otoku”, ve-ćini bi prva asocijacija vjerojatno bila Palagruža. Možda Jabuka. Ili čak Sveti Ivan na pučini. Ali kome bi ikada pao na pa-met Solin? A kome drugome, nego prof. Slavici Čilaš. I zbog te njene ideje (točni-je, jedne od mnogih) dvotrećinski MIOC sjatio se 10. prosinca u Gradsku knjižnicu Solin da sudjeluje u jednom važnom do-gađaju za našu profesoricu, ali i sve nas: predstavljanju njene dvojezične poetsko-grafičke mape Svjetionik na otoku.

Među ovih devet pjesama u prozi i de-vet haiku pjesama, koje su uistinu, kako i sama prof. Čilaš često kaže, kratke rije-čima, ali široke mislima, skrila se svjetlost koja svakodnevno struji kroz Treću gimna-ziju – svjetlost kreativnosti. U “običnim”

Svjetionik naše školeIli kako je jedna profesorica zasvijetlila svojom pisanom riječi

motivima poput Gospina otoka, osa-mljenog jablana ili netom pokošene trave prof. Čilaš pronašla je daleko više – cije-li svijet. Ne onaj okrugli, nego onaj sat-kan od doživljaja i emocija. Onaj koji je

Ela Gašparov u ovoj mapi uspjela oslikati, onaj koji je prof. Ivana Pločkinić uspjela prevesti, onaj koji je Tea Filipović uspjela pročitati, ali ipak onaj koji je samo Slavica Čilaš uspjela vidjeti.

Iako je svaka njena pjesma inovacija, ovo njeno, drugo po redu izdano djelo zapravo i nije ništa novo, nego samo za-divljujuće izvedena potvrda onoga što profesorica čini svaki dan, trudeći se da mi, njeni učenici, shvatimo kako ništa nije obično. “Priroda hram je gdje stu-povi živi izrijecima mutnim ponekad se glase”, česte su njene (i Baudelairove) riječi pod kapom školskoga sata. Ali ta kapa našu profesoricu nikad nije u pot-punosti prekrila – uvijek je ispod nje po-malo provirivala, šireći svoju svjetlost ideja, naš postojani svjetionik na škol-skome otoku.

Piše: Ivan Kraljević, IV.b

Rađamo se, dišemo, odrastamo, živimo i umiremo. Ali nakon smrti nastavljamo živjeti u sjećanjima. Kako odrasli, tako i djeca. One koje zatekne nesreća ili zločin urezuju se u našu memoriju, prečesto u obliku krivnje. Žrtve Holokausta su za-rezale jednu veliku brazdu u kolektivnom sjećanju cijeloga ljudskog roda. Svjedočili smo kroz povijest ubijanjima, ratovanju, osvajanjima i ropstvu (križarski ratovi, istrjebljenje Inka, Stogodišnji rat, turska osvajanja, Sedmogodišnji rat, Prvi svjet-ski rat, itd.) Nijedan od ovih događaja, ni-jedan rat, nijedno osvajanje nije ni blizu Holokaustu na ljestvici okrutnosti ljud-ske psihe, u dubini implementacije osje-ćaja krivnje.

Projekt šafran – o Holokaustu

“Jučer je samo današnje sjećanje”“Povijest je učiteljica života” i iz nje treba

učiti kako se ne bi ponovila. Shodno tome pokrenut je “Projekt šafran” (“The Crocus Project”) diljem svijeta, a u našoj školi je zaživio prije tri godine pod vodstvom pro-fesorice povijesti – prof. Križanović, gdje ga i danas provodi sa svojim I.a razredom. Projekt je cjelogodišnja aktivnost koja je namijenjena učenicima u dobi od jedanaest do osamnaest godina. Cilj projekta je da svaki učenik zasadi jednu lukovicu šafrana u sjećanje na židovsku djecu koja su umrla u Drugom svjetskom ratu. Mladi tako do-laze u izravni doticaj s prošlošću te se uče poštivanju, toleranciji i empatiji koja u da-našnjem svijetu bolno nedostaje.

Oni koji budu čitali ovo sigurno će se zapitati zašto se sadi baš šafran? Kakve veze ima šafran sa Židovima? Šafran je

cvijet žute boje koji cvate krajem siječ-nja ili samim početkom veljače. Davidove zvijezde koje su Židovi bili prisiljeni nosi-ti na reveru bile su žute boje kako bi bili što upadljiviji očima “njemačke nadrase”. Krajem siječnja pale se svijeće za sve umr-le i nestale Židove u Drugom svjetskom ratu, točnije 27. siječnja, na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust. To je otprilike i razdoblje u kojem šafran cvate.

Kada šafrani procvjetaju, mi se prisje-ćamo svih ljudi koji su umrli (njih više od milijun i pol). Iako nas to prekrasno cvije-će podsjeća na njih i rastužuje jer shvaća-mo koliko je život vrijedan, a koliko ih je izgubljeno uzalud, ono budi u nama nadu jer nam pokazuje da i nakon najstrašnijih događaja opet započinje novi život. Budi se nova nada za bolje i ljepše sutra.

– H.Džubran

9~ veljača 2012. ~

XXII mali odmor

Pišu: Dora Matić, II.c; Tea Vojković, II.d

Kako se osjećate sada kada ste nakon toli-ko godina prestali raditi u Trećoj gimnaziji?Ponosno i zahvalno. Kao da i nisam pre-stala raditi. Duh je onaj koji nas povezu-je i zato moji osjećaji nemaju granica ni barijera nego su iz trena u tren, iz sata u sat, iz dana u dan uprisutnjeni u škol-skim učionicama uz molitvu i pjesmu, uz razgovor i smijeh. Radosno u meni živi susretanje mladenački nasmijanih i zabri-nutih lica po hodnicima, radosni i poticaj-ni susreti s kolegama u zbornici. Dakle, moj prestanak rada u Trećoj gimnaziji nije dio prošlosti, nego trajno zajedniš-tvo u duhu. Ono što se s ljubavlju i sna-gom Božjom gradi, ne zaboravlja se lako. U tom duhu vedrine i optimizma živim i svoju sadašnjost.

Održan je domjenak povodom Vašega od-laska iz škole. Opišite nam dojmove?Sama priprema za moj oproštajni domje-nak bila je popraćena radosnim osjećaji-ma ljubavi i toplinom ponovnoga susreta s kolegama. Taj nezaboravni susret ovio se u zajedništvo neprolazne vječnosti. Našavši se sama u svojoj samostanskoj sobici, preplavili su me osjećaji duboke zahvalnosti Bogu što mi je omogućio da moj život bude dar za druge i što su mno-gi prepoznali i prihvatili taj dar. Bože, hva-la Ti! To je tvoja milost i ljubav, a ne moja zasluga.

Zašto ste se odlučili za rad s mladima? Kako je taj rad utjecao na Vas? Ušavši u redovničku zajednicu, stavi-la sam se potpuno Bogu na raspolaga-nje. On mi je udijelio ljubav prema mla-dima i nadahnuo me: “oni su tvoji, budi im pomoć i oslonac”. Prepoznala sam u sebi taj providnosni Božji dar – kariz-mu i rado sam se uključila u Njegov plan

Oproštajni intervju s časnom Darijom Botom

Povodom odlaska časne sestre Darije Bote iz “predavačkih klupa” održali smo oproštajni intervju. Doznali smo više o njezinom radu i dojmovima koje je stekla kroz dugogodišnje iskustvo predavanja u našoj školi

stvaralačkoga djelovanja u ovom vreme-nu. Osobno sam se trudila biti korisno sredstvo u Božjim rukama. I tako, uz sve vrijednosti i nestašluke, mladi su posta-jali sve više dio mene. Znajući da proces mladenačkoga odrastanja nije nimalo lak, spremno sam se uključila na suradnju u procesu najzahtjevnijega razdoblja ljud-skoga odrastanja, iako nije uvijek bilo lako meni s mladima, a ni mladima sa mnom. Zajedno smo pronalazili najbo-lji put odolijevanja izazovima vremena i ugrađivali prave životne vrijednosti u os-tvarenje postavljenih ciljeva. Sada kada, s određenim odmakom, pogledam na svoj rad s mladima, postaje mi jasno da sam samo slijedila svoj životni poziv po-svećenja i predanja Bogu služenjem bra-tu čovjeku. Rad s mladima uvijek me je radovao i obogaćivao. Uzajamno smo se

pomagali i učili, poticali na što bolji i kva-litetniji svakodnevni ljudski život. Živeći i djelujući s mladima, naučila sam biti str-pljivija i tolerantnija, puna mladenačkoga poleta i optimizma i sve većega povjere-nja u Božju providnost. Nastojala sam mladima podariti svoju vjeru i nadu, a oni su moje zrele godine ispunili mladenač-kim optimizmom i radošću.

Kako ste došli do ideje osnivanja Udruge mladih “Isus je put”? Čime se sve Udru-ga bavi?Osnivanje udruge nije moja ideja. Mladi su, najjednostavnije rečeno, osjetili po-trebu za snažnijom duhovnošću i većom aktivnošću i predložili osnivanje Udruge. U teškim situacijama Domovinskoga rata, Božja providnost me postavila kao profesora vjeronauka u Trećoj gimnaziji.


tremamali odmor

Nakon dugotrajnoga rada s mladima, u zajedničkom druženju uz molitvu i pje-smu, rasprave i razumijevanja, hodo-čašća i pomaganje drugima, sami mla-di su iskazali spremnost za ovaj iskorak. Pomislila sam: “O, Bože, kakva Udruga?”. Dugo sam se opirala toj ideji. Ali, mladi su bili uporni. S vremenom sam uvidjela da to i nije loša ideja i pristala na osniva-nje Udruge. Moram priznati da je osni-vanjem Udruge rad s mladima bio bolji i sustavniji, mladi su se mogli raznolikije angažirati i djelovati.

Prema Statutu Udruge, “Cilj Udruge je pripomoć u duhovnom, kulturnom i psiho-fizičkom odrastanju mladih oso-ba, zalaganje za ideju altruizma, huma-nitarnog djelovanja te njegovanje kvali-tetnog stvaralaštva. Kroz zabavu i dru-ženje, Udruga posebno nastoji osvijesti-ti mlade te ih osposobiti za kvalitetan i zdrav život utemeljen na učenju katolič-ke Crkve.”

U svrhu ostvarenja ciljeva Udruge nastale su slijedeće djelatnosti: okuplja-nje mladih koji njeguju duhovnost i za-lažu se za kreativno stvaralaštvo kroz glazbu, književnost, likovnu umjetnost, šport, ekološko zalaganje, volonterski rad, hodočašća u domovini, Europi i dru-gim kontinentima, gdje su mladi članovi Udruge, u mnogim slučajevima, povezani

s tisućama mladih svijeta te djeluju kao ambasadori svoje domovine. Smijem se nadati da će kroz Udrugu mladi izrasti kao bolji i kvalitetniji ljudi i dublje se po-vezati s Isusom koji je temelj i izvor sva-kog kvalitetnog ljudskog djelovanja.

Možete li izdvojiti najdraže putovanje s Udrugom? Teško. Svako putovanje ima svoje speci-fičnosti, isprepletene lijepim doživljajima i poteškoćama, susrete s istim ili (i) ra-zličitim osobama, raznolikosti kulturnoga bogatstva. Sva ta iskustva ostavljaju du-boke pozitivne tragove u životu svakoga sudionika putovanja. U tome nismo izu-zetak, ni ja osobno, ni mladi koje pratim na tim putovanjima.

Je li se Vaš život bitno promijenio otkad ste prestali raditi u školi? Ni govora. To je nastavak već započeto-ga puta, sa svojim mladima sam povezana kroz rad Udruge i na mnoge druge nači-ne. Međutim, dobila sam vremena da s duhovnog stajališta analiziram svoj dosa-dašnji rad, shvaćajući da je to bio nepre-stani hod prema vječnosti, prema ostva-renju nade u kraljevstvu Božje ljubavi.

Želite li ovom prigodom poručiti nešto učenicima škole i bivšim kolegama? Vrlo rado. Dragi učenici Treće gimnazije, učite i budite marljivi, slušajte svoje pro-fesore i onda kada mislite da su zahtijevni i naporni, jer to su najbolji profesori na svijetu. Izgrađujte svoj život u susretu s Bogom, u molitvi i povjerenju, jer je Bog neizmjerno Dobro i Ljubav, najsigurni-ja banka koja nikad ne propada. Osobe koje se povjeravaju Bogu i svoj život gra-de s Bogom u životu su radosnije i odgo-vornije, zdravije i dulje žive. Želim da i vi u tom smislu budete radosni i uspješni, zdravi i poletni. Neka vam Bog udijeli dug život i preko vas učini ovaj svijet boljim, ljudskijim, savršenijim i svetijim.

Dragi profesori Treće gimnazije, znam da ste dobri i stručni, marljivi i odgovor-ni, strpljivi i tolerantni, zahtijevni i od-lučni. Nastavite i dalje biti najbolji pro-fesori! Usmjeravajte naše mlade prema zdravom i moralnom životu! Oni su naša nada i naša budućnost. I stoga se više-struko isplati svaki trud i napor koji u njih ulažete. Godine provedene s Vama u za-jedničkom radu sa zahvalnošću nosim u sebi kao divan dar i bogatstvo koje nika-da neće izblijedjeti.

I dalje s vama, dragi kolege i učenici. Svih sam vas utkala u svoj život, u svoju molitvu. Dobri Bog neka vas vodi i čuva.

11~ veljača 2012. ~

XXII mali odmor


“Treba samo da mu se razvije dobro srce, da bude spremno drugima pomo-ći, druge razveseliti, pa da se prikloni svemu što je lijepo i plemenito”, kaže Jagoda Truhelka za obrazovanje djece. Tu je ideju provodila potičući kreativno stvaralaštvo svojih učenika dok je radila u školi, a sada, nakon njene smrti, ta ide-ja se nastavlja provoditi u njeno ime, pu-tem nagrade “Jagoda Truhelka”. Na ovo-godišnjem Trećem festivalu priče prvu nagradu odnijela je naša učenica Maja Aralica iz IV.b za svoj esej “Zarobljena u strujnom krugu”. Tema natječaja je bila “Elektronički i tiskani mediji su svuda oko nas, “in” je biti “online” sve vrijeme. No kako pronaći sebe u mnoštvu poruka?” Kako preživjeti bez interneta i struje? Kako se uklopiti u “elektrizirano” druš-tvo? Kako učiniti nešto lijepo i plemenito? Maja se snašla, a evo i njenog eseja:

Jučer je nestalo struje. Sasvim iznenada i potpuno urotnički, baš kad sam upalila ra-čunalo. Reflektirani kvadratići u mojim oči-ma zamrznuli su se na trenutak, iznenađe-ni zbog nemoći elektronike pred Hrvatskom elektroprivredom. Razbježali elektroni (koji su se, sigurna sam, podmuklo smijali iz nu-trine kabela) sa slikom na ekranu ugasili su i dio mene. Praznog pogleda buljila sam u monitor zavijen u crninu, gledajući u veliki zapis svog mozga: a što sad?

I dok su oči još bile uprte u crnu rupu mog slobodnog vremena, ruka je već po-sezala za daljinskim upravljačem. I koliko god da se trudila, televizor je s njom odbijao uspostaviti komunikaciju. U elektroničkom štrajku pridružio mu se čak i mobitel, čija je baterija zaključila da je pametnije nastaviti spavati, s obzirom na to da su ostali uređaji složno proglasili jučerašnji dan praznikom.

Uz snažan osjećaj odsječenosti od svije-ta, koji me prožimao pri pogledu na utihnule stand-by lampice, shvatila sam da je došlo vrijeme da odgonetnem najtežu zagonetku svoga vremena: ima li života poslije nestan-ka struje?

Na moje zaprepaštenje, odgovor me gurkao prema “ne”: u nepomičnom svijetu

namještaja sve je izgedalo mrtvo. Novine, knjige, razderane omotnice – kao statisti u nijemom filmu: nema pomičnih slova, nema izmjenjujućih reklama, nema bujica riječi koje se rađaju i umiru u jednom danu, po-put malih vodencvjetova. U svoj toj papir-natoj šumi nisam nalazila informacije, ne u njihovu današnjem značenju: nigdje nije pisalo kolika je danas temperatura mora u Porto Allegru, ni riječi o stanju u prometu na hamburškim cestama, a kako sam tek mogla saznati koji brazilski sport danas komentira Juca Kfouri?!

Iz očajničkog prebrojavanja neiskorištenih neurona i ne-ispunjenih moždanih vijuga izvukao me snažan tresak i nekoliko psovki. Pokraj ot-kotrljanog kotača i semafora

simbiotski povezanoga s branikom čulo se patničko: “Zar opet? Na istom mjestu kao i jučer!” Opet…? S glavom isturenom kroz prozor gubila sam glavu: jučer se pred mo-jom zgradom dogodio sudar dok sam ja pre-traživala činjenice o životinjama, sasvim za-dovoljna svojom informiranošću! Ipak, ne zna svatko da konji imaju 40, a kobile 36 zubi… No vjerojatno ih još manje, baš kao i ja, zna što se događa dva metra nalijevo od ovih kutija bez dna.

Kako li je lako uroniti u internetske vode i ostati u njima dok se pluća ne napune vodom! Tada se malo nakašljemo i dobro-voljno nastavimo utapati s mišem zaveza-nim oko noge umjesto betonskoga utega.

Zarobljena u strujnom kruguKnjige? One su stare i prašnjave, ne sadrže linkove od jedne do druge stranice – treba ih okretati. Ali zato u sebi kriju mudrost do koje ne moramo dolaziti razgrćući rečenice lopatama. Ona je tu, i ne skriva se pod hr-pama podataka. Za nju nema updatea, već traje koliko i tinta kojom je otisnuta.

Nikad nije knjiga s police sama skočila čitatelju u ruke – možda upravo zato čitate-lja ima sve manje. U “pokretnom svijetu” in-formacije iskaču, blješte, viču! A numerirane

stranice mirno leže i čekaju svoj red. Ali čar i jest u tom “lovu” na podatke. Kad je sve ponuđeno na pladnju, a k tome i dekorirano, nema ljuba-vi prema onome što se dobije, nije zasluženo. Knjigu treba odabrati, otvoriti, pročitati. I nikad ne zna-mo u potpunosti što ćemo u njoj

naći. Potraga je izazov! A u svijetu otmje-ne elektroničke dosade to je upravo ono što nam nedostaje.

Ipak, nije sve u slovima, a jedino njih vi-dimo. Čovjek postaje poluslijepo biće – čita o osobi koja stoji tik do njega, vjeruje napi-sanom “sve je u redu” dok drugi pored nje-ga plaču. Ne postavlja pitanja, nego odmah traži odgovore. A ono što Google ne može naći, to ne postoji! No možda se činjenice kriju baš iza ugla, u ljudima kojima se ni-smo obratili.

Došla je struja – nisam ni primijetila. Bila sam vani, mijenjala gumu na onom automo-bilu zaljubljenom u stup. I znala sam sve što je trebalo: pomoći čovjeku.


tremamali odmor

Piše: Matea Čotić, III.b

Iznimno napredovavši tijekom zadnjih desetljeća, fizika je dobila status znanosti preteške za razumijevanje te je postala zanemarena i potisnuta. Tako je s ciljem popularizacije fizike, ali i znanosti općeni-to, organiziran natječaj za najbolju foto-grafiju iz fizike. Tim natječajem dokazuje se da lijepe stvari u prirodi, poput zala-ska sunca, možemo, osim očima umjet-nika, gledati i očima znanstvenika. Na natječaj, čiji je organizator bila E-škola FIZIKA Hrvatskog fizikalnog društva, su se mogle poslati fotografije spontanih ili izazvanih događaja koji prikazuju razne fizikalne procese koje su učenici, uz po-moć svojih profesora iz fizike, objasnili. Izabrano je 40 učeničkih radova osnov-nih i srednjih škola, među kojima su i uče-nici naše škole. Radovi su bili objavljeni 11. travnja 2011. na HTV2 u posebnoj

emisiji Školskoga programa pod naslo-vom “Znanstvena fotografija”, a izloženi su 20. travnja u velikoj dvorani “Školske knjige” u Zagrebu. Kasnije je izložba pu-tovala po raznim hrvatskim gradovima.

U sklopu devetoga Festivala znano-sti čija je tema, povodom 300. obljet-nice smrti Ruđera Boškovića, bila svje-tlost, organizirana je 11. travnja izložba

Piše: Matea Čotić, III.b

Izložba mladih neafirmiranih autora do 29 godina održana je u trajanju od 10. do 20. listopada 2011. godine u prostoru Fotokluba Split u Marmontovoj ulici.

Postav fotografija birao je Elvir Tabaković. Odabrao je 60 fotografija

Fizika i fotografija

Splitska tiramola

“Svjetlo”. Na njoj su sudjelovali učeni-ci Treće gimnazije: Ivan Kraljević, Maja Aralica, Iva Šimić, Paula Šantić, Mila Vuković, Matea Čotić te, naravno, Lili Zaneta. Fotografirali su razne fizikalne procese koji uključuju svjetlost, a posje-titelji su mogli pročitati i objašnjenja tih fotografija koja su napisali maturanti, uz pomoć svojih profesora.

od 38 mladih autora, od prijavljenih 118. Sve fotografije su, naravno, snimljene u Splitu.

Matea Čotić i Lili Zaneta, učenice Treće gimnazije, također su među oda-branim mladim fotografima.

13~ veljača 2012. ~

XXII škola preživljavanja

Nikola, dok je pozorno pratio sat matematike, začu glas davnih predakakoji su sjedili na njegovu mjestu baveći se drevnom vještinom nazvanom:

LukovanjeRečeno mu je da o njemu ovisi opstanak te vještine i on počne zapisivati.

Pišu: Nikola Vujasin, II.b; Ivan Braica, II.b

Postoji više tipova zadataka koji su rješivi ovim metodama.

Prvi uključuje imaginarne brojeve i gene-ralno se smatra najtežim za rješavanje. Kod ovih je vrlo bitna imaginacija.

Zadatak 1

Ako ste mislili izjednačavati realni i imagi-narni dio… da…

Zamislite da ste pojeli pet komada pizze. To bi vam se trebalo vrtiti u glavi dok rješavate ovakve tipove zadataka. Sad će tih pet komada pizze stalno biti u vašoj imaginaciji. Zašto se ne bi poslužili s tim?

Upravo smo riješili prvi imaginarni broj! Za druge možemo koristiti pizzu ili nešto drugo, na primjer one tri litre soka koje ste upravo zamislili kako pijete uz pizzu.

Ovo nas dovodi na drugi tip zadatka. Zaista nije potrebno reći da 21 nije 75.

Zadatak 2

Pošto 21 nije 75, pišemo ovo:

Svi koje je podučavala profesorica Mia znat će da treba dodati kontradikcijske munje:

Ovo se rješava na vrlo jednostavan način:

Ugradnjom gromobrana!

Mi shvatimo da 21 zapravo i je 75.

Teorem o gromobranu: Svaka kon-tradikcijska tvrdnja se može obrani-ti gromobranom od kontradikcijskih munja.

Zadatak 3U ovom tipu zadatka problem je množe-nje velikih brojeva. Na primjer:

Izmnožiti 356 i 65 je relativno lako, ali kad dođemo do 25909564, postaje teže. A najbolje rješenje za neželjeno množenje (ili razmnožavanje, ako smo malo vulgar-niji) jest kontracepcija.Bonus

Zadatak koji nije za šire mase!

Zadatak 4Sada smo već prešli na zadatke s korijenima.

Kako je najlakše riješiti zadatke s puno malih korijena?

Naravno, dovest ćemo traktor!

On ih izvadi i dobijemo:

Koristeći teorem o gromobranu, lako rješavamo ostatak zadatka.

Zadatak 5Što ako imamo ovakav zadatak?

Dovedemo Debelu Maru!

Ona izvuče korijene (jer su veliki) i po-jede luk jer je gladna i ostatak se lako rješava.

Zadatak 6Marko svaki mjesec uštedi sto kuna. Koliko će imati nakon pet mjeseci?

-100kn 0kn

HDZ na vlasti SDP na vlasti


trematrema istražuje

Mali umjetnici MIOC-aPiše: Mate Božanić, II.b

Mnogima od nas je dosadno na nekim sa-tovima. Što raditi u takvim trenutcima? Ponavljati neki drugi predmet? Možda. Pratiti na satu? Možda. Crtati po klupa-ma? Dapače!

Mnogo je umjetnika koji jednostavno obožavaju “škrabati” (crtati, risati, kako god vam drago) po klupama preko svojih najdosadnijih predmeta, a ponekad i pre-ko zanimljivijih. Kome bar jednom nije bilo dosadno, recimo, na satu povijesti, a imao je ideju u glavi kako bi što bolje ukrasio svoju klupu? Tko je već odgova-rao, recimo, biologiju, što mu je drugo

preostalo nego se umjetnički izražavati po svojoj klupi?

Lokacije umjetnikaVećina boljih umjetnika, iz nekoga razlo-ga, sjedi u lijevom redu, i to najčešće u za-dnjoj klupi, kada gledamo učionicu otra-ga. Naravno, češće će crtati oni koji su zaštićeniji od profesoričina/profesoro-va pogleda, a to je, logično, zadnja klu-pa. Ali, zašto li je lijevi red češće “ukra-šen” od desnoga, koji je uglavnom naju-daljeniji od profesoričine/profesorove klupe, stvarno ne znam. Moglo bi biti to da je lijevom redu lakše “sakriti dokaze” ako bi što pošlo po zlu. Sve profesorice

i profesori, moglo bi se reći, dopuštaju te naše male “ispade kreativnosti”, ali ih uglavnom dopuštaju ne znajući za njih.

Vrste umjetninaIma ih zaista raznoraznih. Od običnih škrabarija, koje su jedva vrijedne spome-na i jedva se mogu smatrati umjetnosti-ma, do pravih umjetničkih djela za koje je bilo potrebno nekoliko desetaka minuta, (ili čak cijeli blok-sat). Mnogi, kad ne zna-ju što bi mogli nacrtati, samo škrabaju, ali doslovno škrabaju po svojoj ili tuđoj klupi.

Ima nekih učenika koji su dobro zapo-čeli svoj projekt, ali su se preračunali u vremenu potrebnom za završetak. Ti ra-dovi inače izgledaju dosta lijepo i kreativ-no, ali su ipak nedovršeni. No, ponekad se dogodi, (ne)zahvaljujući našim dragim spremačicama, da ti i takvi radovi “preži-ve” do idućeg dana ili čak i dulje. Tako nji-hovi autori imaju vremena dovršiti svoje djelo nađu li se opet u istoj učionici.

Neki kreativci ponekad igraju društve-ne igre na svojim klupama (“Čovječe, ne ljuti se”, “vješala”, ili pak stari i pouzdani “križić – kružić”). Naravno, za “Čovječe” vam još treba i kocka, ali nju nije preteš-ko nabaviti, a za pijune koristite papiriće ili neki drugi školski pribor koji vam je pri ruci.

Pošto je ovo ipak MIOC, nerijetko se susreću i kojekakve matematičke i fizičke

15~ veljača 2012. ~

XXII trema istražuje

jednadžbe, neke stilizirane, neke samo zapisane. Tako je na primjer, jedan uče-nik na nečiju (možda i njegova) formulu za oplošje valjka docrtao sunce s naoča-lama i šišlama.

Upravo tako, nekim umjetnicima je potreban poticaj za njihovo remek-djelo. Oni uglavnom “nadocrtavaju” tuđe ra-dove, jednadžbe, slova i sve ostalo što ih asocira na njihovu ideju. Ti su radovi ne-rijetko najbolji jer spajaju nečiji “kostur” s tuđom idejom.

Ono što se ne bi moglo ubrojiti u crta-nje po klupama, ali se ipak nalazi po klupa-ma, stihovi su pjesama. Podosta učenica i nešto manje učenika često ispisuju po klupi različite stihove svojih najdražih pjesama, ili pjesama koje opisuju njihove osjećaje u tom trenutku. Dakle, ako želite indirektno saznati kako se netko osjeća, čitanje s nji-hovih klupa bi moglo katkad pomoći.

Među najboljim radovima su oni in-spirirani osjećajima. Naravno, svaki je

rad temeljen na osjećajima, ali što se više osjećaja unese u sliku, to slika uglavnom bude bolja. Osim ako “slikar” ne unese toliko osjećaja da samo ona/on razumije što je prikazano.

Ako bismo podijelili “umjetnine” po veličini, možemo izdvojiti tri skupine. U prvu skupinu spadaju oni sitni, mali, de-taljni crteži, gotovo kao minijature sred-njovjekovnih knjiga. One su lijepe jer su male i imaju više “praznoga prostora” kako bismo mogli sami u glavi dopuniti sliku. Druga skupina je ona prosječna, to su slike uobičajene veličine, koje su če-šće nedovoljno detaljne i nisu zapravo stvorene kao umjetnine. Dapače, ima i dobrih prosječnih radova. A treća grupa su radovi preko cijele klupe ili bar njezina većeg dijela. To često bude nekakav grad iz mašte, ili nešto tome slično, iako sam vidio i jednog dizača utega preko cijele klupe, koji je zbog svoje monumentalno-sti ostao nedovršen.

Motivi

Najčešćega motiva nema. Svi crtaju sve. Netko ovce, netko ljude, a netko pak strojeve. Nemoguće je nabrojiti što se sve može nacrtati, ali glavne teme bi, ako bih pokušao, bile: životinje, ljudi, vozila, prostori(je), simboli, karikature, itd.

Karikature su vrlo rijetke jer je malo karikaturista, a još manje je onih koji će uspjeti završiti svoju karikaturu do zvona (a u slučaju da je karikatura profesorice/profesora, onda pobjeći prije nego pro-fesorica/profesor vidi tko se to našalio).

Dakle, crtajte i dalje jer nema ničega lošeg u tome, osim što biste mogli na-ljutiti profesore i, dakako, spremačice. U tom slučaju se potrudite da vam crtež ima dovoljno duha kako bi vam oprostili. Ipak, ne posežite baš svi za tom razbibri-gom, ili bar za sobom brišite svoje trago-ve kako bi i drugi povremeno (kad stisne dosada ili emocija) došli na red.


tremasjećanja

imalo ikonice na zaslonu, što su nekoliko godina kasnije kopirale mnoge softver-ske kompanije, uključujući i “Microsoft” sa svojim “Microsoft Windows” ope-racijskim sustavom. Sljedeća generaci-ja računala iz njegove produkcije bio je “Macintosh”, što je naziv vrste jestivih ja-buka u SAD-u. U međuvremenu je tvrtka IBM izbacila svoju inačicu osobnoga raču-nala IBM PC, koja je bolje prošla na trži-štu i značajno potisnula Jobsova računala. Jobs je bio prisiljen napustiti svoju tvrt-ku, koju je u međuvremenu prodao te je osnovao sljedeću tvrtku pod simboličnim

Piše: Iris Maras II.c

(San Francisco, Kalifornija, 24. veljače 1955. – Palo Alto, Kalifornija, 5. listopa-da 2011.) Poznat je kao osnivač tvrtke “Apple Computer”. Bio je jedan je od naj-utjecajnijih ljudi u svijetu računalne indu-strije. Zajedno sa Steveom Wozniakom u garaži punoj jabuka napravio je prvo kućno računalo “Apple” (“Jabuka”). Tako je i imenovao tvrtku, koju je osnovao s Wozniakom. Poslije nekoliko generaci-ja računala “Apple”, napravio je računalo “Lisa”. “Lisa” je bilo prvo računalo koje je

Steven Paul Jobsimenom NeXT (“sljedeći”). NeXT je do 1993. godine. proizvodio složena računala koja su bila po mnogo čemu revolucionar-na i moćna, ali i skupa. Njegovo tržište bili su znanstvenici, grafičari i školstvo. Tim Berners Lee razvio je originalni World Wide Web na jednoj NeXT radnoj sta-nici u CERN-ovim laboratorijima. Pod Jobsovim vodstvom razvijen je i napred-ni operacijskii sustav “NextStep”, zasno-van na UNIX-u, koji je u osnovi današnjeg Appleovog MacOS-a X. Godine 1996.” Apple Computers” se nalazio u najvećoj krizi od osnivanja, stoga je, u dogovoru s Jobsom, kupio njegovu tvtku NeXT za 402 milijuna dolara s namjerom da na temelji-ma NextStepa izgradi zasebni operacijski sustav za novu generaciju “Macintosh” ra-čunala. Naredne godine Jobs se kao spa-silac vraća u “Apple” i odmah postaje v.d. predsjednika danas preporođene kompa-nije. Jobs je bio “spiritus muovens” i pred-sjednik “Applea”. Od 1986. godine. on je i suosnivač animacijskoga studija “Pixar” (“Pixar Animation Studios”), poznatog po animiranim filmovima Priča o igračkama (Toy Story), Život buba (A Bug’s Life) i U po-trazi za Nemom (Finding Nemo). Iako mu je 2001. godine brisano ono v.d. iz titule, Jobs je upravljao “Appleom” za godišnju plaću u visini od jednoga dolara, zbog čega ga je Guinnessova knjiga rekorda stavila na listu najslabije plaćenih menadžera. Dana 30. lipnja 2004. Jobs je operiran od rijetke vrste tumora gušterače. Preminuo je 5. li-stopada 2011., u 56. godini života.

Vinko Anđelić, školski portir premi-nuo je u srpnju 2011. godine u šezde-set drugoj godini života. U našoj školi radio je od 1993. godine, a kolege ga opisuju kao marljivoga radnika koji je predano obavljao svoje portirske duž-nosti. Bavio se i slikarstvom, a rado-ve je prodavao i dijelio unutar školskih krugova.

U sjećanje na portira

Pišu: Ljubica Kotromanović, II.c; Dora Matić, II.c

17~ veljača 2012. ~

XXII sjećanja

Rođen je u Bronxville 9. rujna 1941., a umro je 12. listopada 2011., u New Jerseyu. Diplomirao je na Harwardu (fiziku i matematiku). Početkom 1967. godine počinje raditi u “Bele Labs”, a bio je i na čelu “Lucent Technologiesa”. Bio je američki računalni znanstvenik, poznat po svom utjecaju (ALTRAN, B, BCPL, C, “Multics” i “Unix”). Dobio je Turingovu nagradu 1983. i Nacionalnu medalju tehnologije 21. travnja 1999. godine. Ritchie je bio vođa Odsjeka za istraživanje sustavne programske po-drške tvrtke Lucent Technologies do umirovljenja 2007. godine.

Dennis Mac Alistair RitchiePiše: Iris Maras II.c

redivivae”, “I rič se čovikom učini”). Jedan od suosnivača Festivala dalmatin-skih klapa u Omišu. Ljubo Stipišić je bio voditelj brojnih dalmatinskih klapa ( Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir). Zabilježio je više od dvjesto dalmatin-skih pučkih napjeva kao melograf, čime je pridonio njihovoj reafirmaciji. Napisao je mnogo zbirki narodnih napjeva (Pisme staroga Trogira i Oj, Marjane!) te više knji-ževnih djela (Aforizmi 1971, Rod titansk, rod žgincani 1975, Kušaonica smisla 1992. i dr.) Utemeljitelj je brojnih drugih festi-vala, priredbi, smotri i susreta te je ute-meljitelj časopisa “Bašćinski glas” (Omiš,

Piše: Iris Maras II.c

Ljubo Stipišić se rodio 28. rujna 1938. godine u Splitu. Rodom je bio iz mje-sta Vrbanja na otoku Hvaru. Školovao se kod poznatih učitelja glazbe Josipa Zjačića i Silvija Bombardelija u Splitu. Bio je skladatelj pretežno vokalne glaz-be za manje klape i zborove koja se te-melji na starogradskoj folklornoj bašti-ni koralnoga podrijetla. Pisao je i veće vokalne oblike kantate (“Zaplakalo dite na žudinski kanat”, “Dignite barjak za neznane”, Hrvatska suita”) te oratorij (“Matija Ivanić” Kalvarija”, “Misa Croatie

Delmati

1991.), glazbene edicije “Leut”. Aranžirao je i producirao navijačku pjesmu “Marjane, Marjane”. Pokrenuo je književnu večer ča-kavskoga pjesništva u Podstrani “Ča pod Perunom”. Zadarska knjižnica je objavila tri knjige Ljube Stipišića (Mojih prvih 100 pjesa-ma za dječje klape i školske zborove, 2006, Moje prve 222 pjesme, 2010 i Identitet, 2011. Knjiga “Identitet” trebala je biti predstavlje-na u listopadu 2011. godine međutim pred-stavljanje je odgođeno zbog autorove bole-sti. Otac je poznatog hrvatskoga glazbeni-ka Zlatana Stipišića (Gibonnija). Preminuo je 9. listopada 2011., u sedamdeset četvrtoj godini života.


tremaputovanja

Piše: Iva Šimić, III.b i Paula Šantić, III.c Fotografirala: Lili Zaneta

Kažu da svi putevi vode u Rim, a nas je naš odveo. Boravivši tamo nekoliko dana, uspjeli smo osjetiti moć i slavu, blještavilo i uzor, ali i strah i suze nekada najmoćnijega grada na svijetu.

24. travnja u popodnevnim satima sja-tili smo se na Lovret kako bismo se po-molimo za sretan put i krenuli u Vječni Grad. Nakon iscrpne propovijedi fra Macelića, kao sardine smo se zbili u

gubljenima po gradu, uz pomoć stanov-nika Assisia, a nekima čak i uz policijsku pomoć, na vrijeme smo stigli do autobu-sa. U večernjim satima stigli smo u sa-mostan kojega drže simpatične karmeli-ćanke s dobrom hranom (toliko smo bili gladni da nam je sve bilo dobro). Hotel je bio vrlo mistično zdanje. Dugi hodni-ci visokih sjajno-bijelih zidova s lukovima na sjecištima, vrlo staro i škripavo dizalo, ogromne slike časnih sestara na zidovi-ma, slaba rasvjeta i starinsko pokućstvo noću su utjerivali strah u kosti, ali časna je

euforija. Nažalost, nije čitao na hrvatsko-me jeziku, ali nas je lijepo pozdravio.

Nakon toga smo razgledali najmanju državu na svijetu – Vatikan. Zbog ča-sninih poznanstava, nismo trebali čekati red ni za što, pa smo pokraj ljubomornih pogleda ponosno marširali do Bazilike sv. Petra, odnosno Vatikanske bazilike. Zlatom, mramorom i bakrom ukraše-na veličanstvena unutrašnjost odgovara vanjskom izgledu kojeg su radili majstori Michelangelo i Maderna. Također smo se popeli na kupolu (Michelangelovo djelo),

Jesmo li se dovoljno preračunali?Putovanje u Rim s č.s. Darijom Botom

autobus sa simpatičnim vozačima i naj-dražim nam GPS-om te napokon kre-nuli na put. Bila je to duga noć, nikako se namjestiti i zaspati. Nakon što smo se međusobno isprepleli i usnuli, već smo bili u Italiji! Prvi je na popisu bio Assisi, predivan maleni grad u kojem su rođeni sveti Franjo Asiški i sveta Klara. Bazilika sv. Franje je impozantna građevina na dva kata ukrašena Giottovim freskama. U podzemlju se nalazi i njegova kripta koju smo također posjetili.

U gradu smo se zadržali cijelo po-podne i uživali u čarima uskih uličica, lo-kalnim restoranima i suvenirnicama, ali došlo je vrijeme da krenemo naprijed s našom ekspedicijom. Unatoč grupnim

našla rješenje – svi smo morali u 23 sata biti u krevetima. Nismo se bunili prve noći, nego smo jedva dočekali baciti se na krevet i zaspati.

Ujutro su nastali problemčići oko bu-đenja pa je polovica grupe, ne samo prespavala doručak, nego se i oblači-la trčeći hodnicima. Zašto taj dan nismo smjeli kasniti? Zbog audijencije kod pape Benedikta XVI. “Načičkali” smo se na Trgu svetoga Petra zajedno s hrpom stra-naca iz svih dijelova svijeta, ali smo se sve-jedno uspjeli domoći prvih redova. Kad je Njegova Svetost došla u papamobilu po-praćenim glazbom koja podsjeća na onu iz “Super Maria”, nastalo je sveopće veselje i

odakle puca predivan pogled na sve dije-love Vatikana (u većinu Vatikana puk ne smije ulaziti) i Rim. Neki od nas su pobi-jedili veliki strah od visine i popeli se do samoga vrha. Nakon Vatikana posjetili smo i neke simbole Rima: Piazza Navona, Pantheon, Koloseum i Forum Romanum. Vratili smo se u hotel mokri od kiše koja nas je zadesila, ali ne i obeshrabrila te smo krenuli u napad na hranu.

Idućega dana nismo imali problema s dizanjem pa smo krenuli prema za-mišljenom planu. Dakako da su časni-ne veze (da mi je znati što se nalazi na onom žutom papiriću) ponovno pro-radile kad smo trebali ući u najpoznati-ji muzejski sklop u svijetu – Vatikanske

19~ veljača 2012. ~

XXII putovanja

muzeje. Dakle, kraj ogromnoga reda lju-di koji je čekao već satima (a tada je bilo oko 8 ujutro) smo se samo prošetali i ušli u kompleks koji nam je oduzeo dah. Prošli smo sve, od antičkih kipova do su-vremene umjetnosti, od Faberge jaja do zbirke markica. Mnogo eksponata smo prepoznali iz svojih udžbenika iz likovno-ga! Vrhunac svega je bila Skistinska kape-la koju je Michelangelo ručno oslikao kao kaznu. Dojam s fotografija je neusporediv s dojmom uživo. Nažalost, nismo se smje-li mnogo zadržati pa smo krenuli dalje. Taj dan smo posjetili većinu rimskih zna-menitosti, uključujući i Michelangelovog Mojsija i grob Katarine Kosače, posljednje hrvatske kraljice hercegovačkih korijena. Tko bi rekao da ona počiva baš u Rimu…

poznatu riječ “preračunavam”, dočekao nas je vodič, i to Hrvat. Ispričavši nam zanimljivu priču o katakombama i svetoj Ceci, poveo nas je kroz te hladne, pod-zemne grobnice ispunjene vlažnim zra-kom. Nije bilo najugodnije hodati tlom koje je natopljeno krvlju, prolaziti uskim, mračnim hodnicima, sve dublje i dublje, okruženi sarkofazima, ispisanima razno-vrsnim simbolima. Osim isticanja svoga domoljublja, konzervativnosti, političke privrženosti desnici i drugih detalja ne-kima simpatičnih, a drugima već manje, vodič nam je pokušao prodati priču (ali doslovno) o čarobnoj molitvi. Nadajmo se da mu je to samo posao. Dok smo izlazili iz katakombi bili smo sretni što ponovno vidimo svjetlo dana te nastavili

nismo imali riječi kako im zahvaliti. Šećer na kraju su bili šareni kolači spravljeni kao u nekoj vrhunskoj slastičarni. Još smo se malo družili u tom ugodnom okruženju (sestre su bile neizmjerno simpatične), ali je vrijeme tako brzo prolazilo da smo na-žalost morali krenuti prema Padovi.

Iscrpljeni od napornog dana, čim je au-tobus krenio uz hit GPS-a “Preračunavam”, većina nas je zaspala. Isti taj hit nas je i probudio. Naime, oko 3 ujutro stigli smo u Padovu. (krenuli smo par sati ranije za slučaj da se izgubimo….ah, taj GPS) Ali gdje? Paaa… to baš i nismo znali, kruži li smo praznim ulicama sve dok nismo na-išli na jednu divnu gospođu na biciklu koja se vraćala kući s posla u 4 sata ujutro i bez imalo razmišljanja zamjenila GPS.

Nakon što smo se iscrpili hodajući, molili smo (i molili, i molili) časnu da nas pusti da odemo u “Hard Rock Caffe”. Bila je malo sumnjičava, ali nam je dozvolila. Kako je Rim građen na 7 brežuljaka, skoro smo iz-dahnuli trčeći uzbrdo-nizbrdo, ali isplatilo se, a i vratili smo se u formu nakon svih onih uskršnjih ručkova!

Te večeri smo se vratili u hotel umor-nije nego ikad prije, ali puni dojmova i doživljaja.

Sljedeće jutro spakirali smo svoje stva-ri i krenuli prema katakombama sveto-ga Kalista, jednima od najvećih u Rimu. Nakon višesatnoga kruženja oko Rima i neposlušnoga GPS-a koji je neprestal-no ponavljao jedno te istu, svima nam

s obilaženjima. Obišli smo sve što nam je preostalo (Bocca della verita’, Piazza Venezia, Castel Sant’ Angelo, student-ska knjižnica), prošetali smo se i do Kaznenoga suda i zatvora koji se nalaze u centru grada (?!) i na našu veliku radost dočekali slobodno vrijeme predviđeno za shopping. Tako je i bilo, punih pet sati obilazili smo izloge, presvlačili se, obla-čili, razgledavali, pregledavali, kupovali, trošili, potrošili i tako u nedogled sve dok umorni nismo dočekali ponovni susret s časnom. Naše zadnje odredište u Rimu bio je samostan i škola sestara franjev-ki, starih prijateljica naše časne. Ne samo da su nas velikodušno dočekale, već su nam i priredile tako ukusnu večeru da

Tako smo se još malo vozili Padovom, ovaj put u pravom smjeru i prije sun-ca došli do Basilica di Sant’Antonio da Padova. Ranojutarnja misa (u 6 ujutro) na talijanskom kao i šetnja najvećim trgom na svijetu, malo nas je razbudila, dovolj-no da ne možemo ponovo zaspat u auto-busu, ali to nam nije smetalo. Najdražim nam Emannuelom, koji se orio autobu-som dobrih par sati, isprali smo mozgo-ve našim vozačima koji su jače pritisnuli papučicu za gas pa smo bili u Splitu nešto ranije od predviđenoga. Lijepe upomene koje smo stekli će nam ostati za cijeli ži-vot i jedva čekamo da se vratimo, ipak smo bacili novčić u najpoznatiju fontanu na svijetu!


tremaputovanja

Piše: Lucija Šalinović, II.c, Karla Banić, II.b

Godina dana pripremanja, marljivo su-djelovanje na vjerskim susretima “Isus je put” i mnoštvo drugih duhovnih pripre-ma ipak nije bilo dovoljno da nas pripre-mi za ono što nas je dočekalo: Lourdes, Fatima, Santiago de Compostela (jedna od najvećih svetišta svijeta). Vođeni na-šom časnom Darijom Botom proputova-li smo pet tisuća kilometara preko Italije, Francuske, Španjolske i Portugala. Ali vratimo se na početak našega nezabo-ravnog putovanja. Tekle su završne pri-preme i konačno 11. kolovoza 2011. kre-nuli smo na naš put.

U zraku se osjećala ushićenost mladih ljudi. Uz smijeh i dobru ekipu, stigli smo u Veronu već predvečer. Prizori poznato-ga “grada nesretno zaljubljenih” nisu nas ostavili ravnodušnima. Jedina nelogičnost u svemu tome je bio par sfingi ispred am-fiteatra. Nakon lijepe Verone uputili smo se za Avignon gdje smo vidjeli staro sje-dište crkve, Papinsku palaču te ostale znamenitosti grada. Posjetili smo pozna-to svetište Lourdes, gdje smo se zajed-nički pomolili i uputili naše želje Blaženoj Djevici Mariji. Nismo se stigli okupati u Svetoj rijeci te smo zbog žurbe krenu-li na sljedeću lokaciju. Arhitektonsko čudo “Guggenheim” u lučkom gradu Bilbau razveselio je ljubitelje suvremene

Svjetski susret mladih

Putovanje po Europiumjetnosti, ali ipak na neke nije ostavio veliki dojam. Svi smo se složili oko toga da vanjski oblik ostavlja čudesan dojam te da se, obliveni suncem, zlatni zido-vi muzeja kreću. Naša sljedeća postaja bila je Santiago de Compostela, prekra-sno gotičko svetište s crkvom sv. Jakova. Tu smo sudjelovali na prvoj zajedničkoj svetoj misi na putovanju koja nam je dala snage za nastavak našega puta. Spuštajući se prema jugu Potrugala svratili smo i do još jednog poznatoga mjesta ukazanja Djevice Marije, Fatime. Lisabon, grad na ušću rijeke Tajo, po nekima je najljepši grad na našem putu. Za mene je to poma-lo nečist grad pun sirotinje, ali prije svega grad pun prelijepih kulturnih znamenito-sti koje su nas natjerale da zaboravimo na ono malo “šporkice” usput. Vidjeli smo most Vasca de Game, ali se nismo odlu-čili za vožnju žičarom. Ručali smo u ulici Rua Augusta gdje smo prisustvovali neo-bičnoj izvedbi konobara “kako se zaštiti-ti od džeparoša”, nakon što su neuspjelo pokušali okrasti jednu djevojčicu. Neke je Lisabon posjetio na San Francisco zbog svojih kosih ulica i crvenoga mosta. Lisabon će nam zauvijek ostati u dobrom sjećanju. Gibraltar (ili kako naša časna kaže “Gildebard”) je grad je pod vlašću Velike Britanije. Nekolicina nas se popela žičarom do vrha te uživala u pogledu na grad, a, zahvaljujući dobrim vremenskim

uvjetima, i na Afriku. Tada smo došli u sunčanu Sevillu, za mene najljepši grad. Iako je bilo četrdeset stupnjeva na ljestvi-ci, to nas nije omelo u razgledavanju nje-nih ljepota. Prekrasne znamenitosti, na-rančastim ciglama popločan put i mirisna narančina stabla su nas se zaista dojmili. No najlijepši dio Seville je sigurno Plaza de España, dio puta koji nitko neće za-boraviti. Suncem okupana arhitektonska divota koja će, barem meni, ostati kao pojam ljepote nekoga grada. Tada smo došli u Madrid, cilj našeg hodoćašća. Kad smo došli, grad je već bio pun mladih lju-di. Doživljaj je bio jednostavno neponov-ljiv: ljudi su se pozdravljali sa svih strana, imali smo priliku upoznati ljude iz razli-čitih krajeva svijeta, a šetajući uz ulica-ma španjolskog glavnog grada često smo mogao čuti vesele vjerske pjesme popra-ćene instrumentima. Atmosfera je sva-koga dizala na noge, a za velike vrućine znali su se pobrinuti i vatrogasci polijeva-jući nas vatrogasnim šmrkovima tijekom prvog susreta s Papom. Za vrijeme noć-noga bdijenja uhvatilo nas je nevrijeme i nerado smo se morali vratiti u naš hostel. Za prijevoz gradom koristili smo se me-troom, što je za neke bio prvi put. Četiri dana, koliko smo se zadržali u Madridu, provodili smo na razne načine. Obilazeći razne znamenitosti, poznate trgove, mu-zeje ili pak “šopingirajući” po cijele dane.

21~ veljača 2012. ~

XXII putovanja

Našli smo vremena i za večernje izlaske. Probali smo “Sangriu”, španjolski koktel od voća i crnoga vina (iako nismo smjeli). Spas od gladi smo potražili i u ezgotičnim restoranima, ali naravno, ponovno smo se vraćali na već provjereni “McDonalds” i “Burger King”. Tijekom jednoga našeg zajedničkog ručka na Plazi Major naručili smo meni i u iščekivanju smo dobili hlad-nu juhu od rajčica. To nije bilo jestivo, iako su se neki odvažili i probali, ali izraz na njihovim licima nećemo tako skoro za-boraviti, a neće ni oni. Kao pravi turisti jutra smo provodili, ili bar neki od nas, u “Starbucksu”, jednom od najpoznati-jih svjetskih brendova. Čokoladni frape, muffini i razne torte prava su kombina-cija za dobro jutro. Zatim smo se upu-tili u Barcelonu – grad Antonia Gaudia. Stigli smo predvečer, što nam je omo-gućilo da se uputimo u večernje razgle-davanje grada. Središte je svakako trg Plaza Catalunya od kojega se prema

obali spušta slikovita ulica La Rambla. Puna je uličnih slikara, što me se straš-no dojmilo, ali se zbog nedostatka hra-brosti i dugotrajnoga čekanja ipak nisam odvažila za jednu vlastitu sliku. Barcelona ima i duge plaže od kojih je najstarija i najduža Barceloneta. Naši hrabri muški su se čak i okupali. Od ostalih znameni-tosti posjetili smo Sagrada Familiu, slavni Park Guell, La Padreru i još mnogo toga. Nou Camp je također bio nezaobilazna destinacija u Barceloni. Iako nismo vidje-li Messija i ekipu, dobro smo se zabavi-li oponašajući slavne zvijezde i njihove tjelohranitelje. Mnoge djevojke su odu-ševile i velike zidne slike igrača, Piquea naročito. Tada smo se zaputili u noćnu vožnju prema kneževini Monacu. Tamo smo stigli u jutarnjim satima. Iako nenas-pavani, skupili smo snage za razgledava-nje Monaca. Podijeljen je na šest četvr-ti, a svakako je najpoznatija Monte Carlo po automobilskim utrkama. Iako nismo

prisustvovali nijednoj utrci, mogli smo se diviti skupocjenim autima. Po povratku kući, zbog velike kilometraže, stali smo u talijanski gradić Bresciu. Tu nas je do-čekala večera vrijedna dvadeset eura. I vrijedila je toliko jer je po riječima ne-kih to bio jedini pošteni obrok na cije-lom putovanju. Ovih petnaest dana pro-vedenih na putu brzo je prošlo, ali naši dojmovi sigurno neće tako brzo nestati. Bilo je puno toga, od nezaboravnih pri-zora do traženja naših suputnika, Ivane i Ante, za vas koji ih znate. Snalazili smo se kako smo znali, prateći kartu ili samo kolegu koji je vodio grupu. Cjenkali smo se, upoznavali nove ljude i nova mjesta, nove običaje i razne kulture. Vratili smo se kući bogatiji za neka nova iskustva iako možda toga nismo svjesni. U nov-čanom smislu nismo bili bogatiji, ali to nije ni važno, jer ono što smo dobili na ovom putovanju puno je važnije i vrjed-nije od novca.


tremaputovanja

Haračenje po Europi: Krakow-Prag-BečPiše: Ivan Kraljević, IV.b

Sve je započelo u trećem razredu. Prvo dogovori, a potom brojni roditeljski sa-stanci. Ideje, nerviranja i izbori za koje se trebalo odlučiti. Zatim je došao kraj tre-ćega razreda i ljeto je osvanulo. Kupali smo se i bezbrižno zabavljali samo jednom mišlju – još malo pa ekskurzija. A tada su na red došle pripreme i pakiranja. Što ću ponijeti? Što još moram kupiti? Vječne di-leme… Uskoro je došlo vrijeme za nas.

Jednoga lijepog sunčanog dana, toč-nije 23. kolovoza, Miočići sa svojim pro-fesoricama (Luetić, Bavčević, Bokšić i Puljek) sastali su se na autobusnoj stani-ci u Sukoišanskoj ulici. Spakiranih kov-čega, puni entuzijazma, rasporedili smo se po autobusu s osmjesima na licima. A-razred u stražnji dio, a B-razred u pred-nji dio busa. Upoznali smo vozače (Ivana i Kristijana) i vodiča, Josipa, kasnije “prekr-štenoga” u Jojo, a još kasnije u Charizard. Sve je bilo spremno za polazak. Stoga kre-nusmo. Tada nismo bili svjesni koliki nas dug put čeka. Polako je entuzijazam jenja-vao, a umor uzimao svoj danak.

Uz Huljićeve stihove smo u sitne sate stigli i do slovenske granice gdje smo svi morali izići iz autobusa sa svojim putovni-cama. Bilo nam je zabranjeno pričati viceve o Sloveniji, prenositi alkohol preko granice i pušiti. Ali, naravno, tamo se našla jedna pepeljara. Pa što učiniti s pepeljarom ako ne “zapalit koju” dok svi ne prođu granicu? Prof. Luetić se izbezumila i počela vikati na pušače, na što joj je prof. Puljek lijepo od-govorila: “Ajde šuti, Marina, jer ću i tebe potegnit postolon!” I tako smo, za razliku od Hrvatske, ušli u EU, neki nasmijani, a neki povrijeđena ponosa.

Nakon 20 sati vožnje napokon smo, umorni, stigli u najveće poljsko sveti-šte Czestochowa. Prohujali smo gra-dom u potrazi za slikom Crne Gospe Czestochowske (koju smo i pronašli, premda je bila samo replika), penjali se na zvonik i sve ostalo što se u jednom svetištu može raditi. Dvadeset i četiri sata nakon što smo napustili Split, došli smo do prve kontrolne točke – Krakowa i našeg hotela “Holiday Inn Expressa”, koji je prema nekima bio u centru gra-da, a prema većini na periferiji. Bilo kako

bilo, nama je bio odličan jer su sobe bile prostrane i imali smo cijelo hotelsko krilo za sebe, što se kasnije tog dana pokazalo korisnim.

Nakon večernjega obilaska najužega gradskoga centra, dobili smo slobodno vrijeme, što je nekolicini bio znak za “ve-selo opuštanje”. Ali, znate kako se kaže: “Sve je dobro što se dobro svrši.”

Sljedeći je dan uslijedio silazak od 60 metara pod zemlju u rudnik soli. Jednu stvarno fascinantnu tvorevinu. Sve što vi-dite, napravljeno je od soli. Kipovi, patulj-ci, lusteri, zidovi, pa čak i cijele kapelice. Neki nisu mogli odoljeti ne polizati zido-ve jer, stvarno, kad će im se sljedeći put pružiti prilika da ližu zid? Osvježeni sla-nim zrakom podzemlja, toga popodneva išli smo u razgledavanje Krakowa. Grad i nema baš mnogo znamenitosti osim glav-noga trga i dvorca s katedralom pa smo bili gotovi relativno brzo. Relativno brzo smo se počeli snalaziti i po gradu, i s au-tobusnim linijama, i u cjenkanju s taksisti-ma. To nam je dobro dolazilo nakon ve-černjih izlazaka koji, nažalost, u Krakowu nisu bili organizirani.

23~ veljača 2012. ~

XXII putovanja

Četvrtoga dana smo posjetili ozlo-glašeni Auschwitz. O tome ne bih želio pričati priče jer se lijepe uspomene ne mogu vezati uz to mjesto. Oni koji ulaze ravnodušni, na izlazu su potpuno drukčiji jer patnja i bol vrebaju iza svakog ugla tog “logora smrti”.

Uskoro je uslijedilo pakiranje i vrijeme za put pod noge, pravac Prag. Još jedan dan proveden u autobusu uz Petra Grašu i nje-govu “Robiju” koja je svima ostala zapeča-ćena u mozgu kao himna ekskurzije. Usput smo svratili u simpatični gradić Wadowice, rodni grad pape Ivana Pavla II. Vidjeli smo njegovu rodnu kuću i pogostili se njihovim, navodno, poznatim krempitama.

Satima kasnije, toga istog dana, stigli smo do druge kontrolne točke – Praga i smrzli se zbog temperaturne razlike od desetak stupnjeva. Brzo smo se smjestili u mnogo gori hotel od onoga u Krakowu. Kada smo sišli na večeru taj dan, prestra-vili smo se. Hranu koju su poslužili na švedskom stolu nitko nije ni dotaknuo jer je bila nejestiva. Pa čak i obična voda nije imala okus kakav bi trebala imati, a voda inače nema okus. Od profesorica i vodi-ča, do nas učenika, svi smo ostali gladni. Ali snašli smo se mi već.

Navečer smo napokon svi otišli u dis-koteku SaSaZu. Zabavili smo se i isple-sali. Sljedećih nekoliko dana je išlo u tom stilu. Jutarnje buđenje u obliku zombija, razgledavanje grada ili, u jednom slučaju, kraljevskoga dvorca Karlštejna, ručkovi,

slobodno vrijeme, još jedna znamenitost, pa (ne)večera, i onda diskoteka. Budući da generacije posjećuju Prag na svojim ekskurzijama, mi se nismo usudili biti iznimka i uklopili smo se u more drugih u tom istom gradu. Kao što rekoh, ge-neracijama se ide u Prag, stoga već znate što se ima vidjeti i što smo vidjeli, ali mo-ram ih barem nabrojiti. Dvorac na brdu, katedrala, slavna Zlatna “ulička”, poznati restoran “Zlatna potkova” u kojem smo jeli, vjerujem, konjetinu, Karlov most, Václavské náměstí (namesti=trg), glavni trg Staroměstské náměstí s poznatim sa-tom koji mijenja svece svaki sat, te po-znatu diskoteku “Karlovy Lazne” (osta-lim diskotekama sam zaboravio ime).

Što se od Splićana i očekuje, bili smo u pivovari “U Fleku”. Mjestu gdje je pri-je sto i jednu godinu osnovan naš voljeni

“Ajduk”. Naravno, tu smo popili po kri-glu tamnoga piva za večeru, a nekima je i to bilo previše, pa su se malo zarume-nili i bili malo “otvoreniji”. Posjetili smo i Križikove fontane, gdje smo uz ljubavne pjesme iz 90-ih godina uživali u igri svje-tla i vode. Predstavu je zatvorila pjesma “Listen to your heart” grupe Roxette, koja je nekolicinu ostavila sa suzom u oku. Za zadnji dan u Pragu ostavili smo krstarenje i večeru na Vltavai. U malom romantičnom brodu prešli smo rijeku uz-duž i poprijeko dok smo uživali u jesti-voj večeri i pogledu na predivnu gradsku arhitekturu.

Zadnju večer u Pragu smo se, blago re-čeno, “uništili”. Ipak, bila nam je zadnja ve-čer. Ujutro smo krenuli prema Splitu. Ali prije toga Telč! U ne mnogo dalekom sta-nju od “komatoznog”, morali smo razgle-dati taj gradić. Bio je lijep, ali me stvarno zanima koliko ga je ljudi razgledalo.

Na putu za Split napravili smo još dvije veće stanke. Prva je bila shopping kom-pleks “Excalibur”, s vrlo niskim cijenama. Druga stanka je bio Beč. U njemu smo navečer, kada smo došli, u kratkom vre-menu vidjeli bitnije znamenitosti, veče-rali, iskoristili malo slobodnoga vremena koje smo dobili i “odmarširali” natrag u autobus. Ujutro su nas u Splitu dočeka-li roditelji, a i mi njih stihovima “Robije”. Bilo je tužno rastati se nakon 10 dana provedenih zajedno, ali, ipak, kod kuće je najljepše.

Ekskurzije 2012.


tremarazgovor

Ma, je li ono Toni iz Ruže vjetrova?Pišu: Doris Dvornik, III.b; Marija Lelas, III.c

Jedno jutro, sjedimo kolegica Marija i ja u “Galeriji” iznad škole, pijemo kavu, “ćaku-lamo”, kad vidimo gdje preko puta sjedi Toni iz Ruže vjetrova. Odlučile smo se pi-tati ga par pitanja budući da smo saznale da je učenik Treće gimnazije. Bez promi-šljanja smo mu se javile i započele razgo-vor. Prvo što nam je rekao je da se bavi glumom u Dramskoj radionici GKM-a u Splitu, u kojoj je već 11 godina. Zatim da je trenirao i baseball, ali prije nekih pet godina. Rekao nam je da prati nogomet, ali najviše Englesku ligu i navija za Arsenal. Igrao je i WoW neko vrijeme, a zove se Roko Sikavica i glumi Tonija u seriji Ruža vjetrova koja se vrti na RTL televiziji.

Trema: Kako je sve počelo…Roko: Prijavio sam se na audiciju, odno-sno, skupili su me iz GKM-a nakon čega sam ušao u uži krug za glavnu ulogu u seriji, a ta je audicija bila u prostorijama Play drame, odnosno u Hramu na Domu mladeži. Rezultati su trebali doći nakon deset dana i trebali su zvati one koji su prošli, i sad… bilo je prošlo deset dana – oni mene nisu zvali. Mislim se ja: “Ma nema veze, ajde eto, ništa neće bit ovaj put!” I taman deseti dan, sjedim na kavi s Katom i Mateom, i zazvoni mi mobitel, kad ono – zovu iz “FremantleMedia”, a to je ta produkcijska kuća koja je i održavala audiciju, kažu da sam dobio glavnu ulogu. Počeo sam skakati od sreće tada.

T: Koliko ti to oduzima od slobodnog vremena?R: Puno i previše vremena, i po 15 sati dnevno smo znali snimati. Imam i proble-me u školi zbog toga, ali profesori mi po-mažu po tom pitanju (neki više, neki ma-nje) Očekuju svi da uz to imam i dobre ocjene, što nekako i uspijem kad nađem slobodnog vremena, i na kraju kad vidim da imam četvorke iz nekih predmeta, bu-dem i više nego zadovoljan.

T: Kako ti izgleda jedan cijeli dan?R: Kad mi je škola popodne, ujutro je sni-manje od šest do podne, nekad i dulje.

Ručam nešto, sendvič ili netko na setu napravi nešto za jesti i odem u ško-lu. Umoran nakon škole dođem doma.

Nekad sam toliko umoran da moram uzi-mat energetske tablete i napitke i slično.

Slična je priča i kad mi je škola ujutro. Odmah u 14 sati, nakon škole idem na sni-manje i to traje do 20 sati uglavom, a ne-kad i do 10 ili 11 navečer. Tako svaki dan.

T: Kako reagira tvoja obitelj i tvoji ukućani?R: A, gledaju me svaki dan, što će drugo, ali problem je u tome što ja njih ne vidim osim navečer kada dođem doma sa sni-manja ili iz škole. Na kraju nadoknadim to ako mi daju slobodni vikend na poslu.

T: Kako se osjećaš kad se vidiš na televiziji?R: Ne volim zapravo sam sebe gledati, to mi je čudno. Dok snimam i dok smo na setu nemam taj osjećaj da će netko to gledati odnosno da će biti na TV-u. Neman ni neku potrebu to gledat.

T: Kako uopće izgleda cijelo snimanje, gdje se odvija, kakva je atmosfera?R: Cijelo snimanje se odvija po Splitu, a eki-pa na setu je odlična. Baza je skroz. Upoznaš tako nove ljude, pa vidiš kako rade kamer-mani, redatelj, direktori i tako stečeš nova iskustva. To mi je jako zanimljivo.

A kako to izgleda, evo ovako. Čim do-đem, ako treba prvo pojedem nešto, pa mi srede kosu (operu je, osuše, što god treba) onda me našminkaju (muškarce mnogo manje nego djevojke).

27~ veljača 2012. ~

XXII razgovor

Zapravo, mogu zaželit’ šta god hoću i oni će mi to donijeti (npr. sok, sendvič, jaketu mi donesu ako je hladno, biiilo što), ali ja baš i ne iskorištavam to, nisam sad bogati glumac u Hollywoodu!

T: Kako utječe to na tvoj privatni život? Imaš li obožavatelja?R: Ne mogu reć’ da imam obožavate-lje, ali znaju me zaustaviti na ulici i slično. Čujem uvijek: “Ajme, vidi ovoga, ma, jel’ ovo oni šta glumi u Ruži vjetrova?”. Bilo je i neugodnijih situacija. Neke su me dje-vojke zaustavile i pitale me koliko je sati. i kad sam išao pogledati na iPhone, one su počele vikati: “Ima iPhone, ima iPhone!!” i pratile su me okolo.

S druge strane su mi se počeli javljati prijatelji koje duugo nisam “čuja ni vidija”, a

sad se uredno jave, pa me zovu vani, pitaju kako sam. Dogodilo mi se da su me pitali 100 kn, bez pardona, što normalno nisam učinio jer je to bilo bezobrazno od tih ljudi.

Ima i pozitivnih stvari kod toga što si poznat, odnosno kod toga što te vide na TV-u. Recimo, u dućanima i u kafićima iman nekakve povlastice, pa kad me pre-poznaju onda me počaste ili slično. Tu su glavne malo starije žene. One su uvijek ljubazne prema meni.

T: Pa jesi li umoran nakon svega toga?R: Normalno da sam umoran. Uz to san postao i senilan i često zaboravljam stva-ri. Usred rečenice zaboravim što sam htio reći pa se zbunin, a najgore je kad moram učiti pa nikako zapamtiti ono što čitam. Moram i tekstove za seriju učiti

dok sam slobodan, jer ako dođem na set nepripremljen, to je automatski gubitak vremena, a u principu se novčano kažnja-va nenaučeni tekst isto kao i kad si (ako si) pod utjecajem nekih opijata.

T: Snimaš li još nešto i misliš li nastaviti s glumom u životu?R: Ići ću na ADU, možda režiju, tako da ću valjda nastaviti ovako kako sam krenuo, pa ću se vjerojatno jednim i drugim baviti. Pod ugovorom sam sad za seriju Ruža vje-trova pa paralelno s njom mogu eventual-no snimati reklame i filmove, tako da sam trenutno samo u toj seriji.

Hvala, Toni što si podijelio s nama malo svoje privatnosti, “Trema” ti želi veliki uspjeh u životu!

Iva Šimić, III.b

Pri završavanju srednje škole donosimo odogovornu i tešku odluku – koji fakultet upisati? Kamo dalje? Što nas zanima, što nam ide, što će biti dobro plaćeno, hoće-mo li imati posla i slična pitanja optereću-ju naše glave dok se roj kratica vrti u njoj: PMF, FESB, FER, FFST, FFZG, PST, EFST, MEFZG, UMAS… UMAS? Umjetnička akademija u Splitu. Hmm, zvuči zanimlji-vo, ali ima i “kvaku” – prijemni (razred-beni) ispit. Test sposobnosti, talenta i zre-losti zbog kojega mnogo mladih odustane od Akademije prije nego što joj i priđe, još više njih “padne” na njemu, a samo rijet-ki “prođu”. Jedna od njih je i bivša učeni-ca Treće gimnazije i sadašnja brucošica na Odsjeku za film i video, simpatična djevoj-ka Marija Kotarac koja ne skida osmijeh s lica dok govori o Akademiji, planovima za budućnost, ali i o notornom prijemnom (razredbeni) ispitu. U nadi da će olakšati život barem jednom Miočiću, odgovorila je na neka pitanja.

Biti ili ne biti – to je pitanje!Kako je jedna Miočanka uspješno savladala strašni prijemni ispit

Kako si se odlučila za Akademiju, i to baš za ovaj smjer?Nisam prije razmišljala ni maštala o njoj, jed-nostavno mi je “došlo” da bih mogla probati.

Zašto baš film i video?Kada sam razmišljala o odsjecima, shva-tila sam da bih se najbolje mogla izraziti i doprijeti do ljudi kroz film jer se on upije i u njega se vjeruje. Također me veže i lju-bav prema filmovima.

Kako su reagirali tvoji roditelji i prijatelji kada si im priopćila što želiš upisati?Ekipa je bila oduševljena, a “starci” su bili malo skeptični jer im je to bilo nepozna-to, ali kada sam “upala”, bili su presretni i ponosni.

Zašto se nisi prijavila na ADU, nego samo na UMAS?U Zagrebu ima više zasebnih smjero-va, dok je u Splitu jedan koji obuhvaća sve, stoga smatram da ću u Splitu do-biti kvalitetno i opsežno obrazovanje iz Fo

togr

afija

: Lili

Zan

eta


tremarazgovor

mnogih područja ove umjetnosti i da ću nakon fakulteta imati puno više otvore-nih mogućnosti.

Što ste sve radili na prijemnom ispitu?Prvo smo trebali predati mapu na teme-lju koje su pozivali kandidate u idući krug. U drugom krugu smo pisali test opće kul-ture u kojem su bila neka banalna pita-nja kao npr. “Kada su pali Blizanci?” do pitanja koji se usko vežu struke i pozna-vanja filmske povijesti. Onda smo imali razgovor s profesorima gdje su nas ispi-tivali čime bismo se htjeli baviti, koji su nam najdraži umjetnici, ali neke su dopala i pitanja iz povijesti umjetnosti i sl. Gledali smo i dva filma (Ona koja mjeri profeso-ra Veljka Popovića i Down by law Jima Jarmuscha) na temelju kojih smo trebali napisati eseje. Najteži od svih zadataka mi je bio foto-priča. Imali smo trideset minuta za smisliti priču i dvadeset minuta za fotografirati je, a modeli smo bili jedni drugima. Zadnji od zadataka je bio “story board” u kojem smo dobili tuđe fotogra-fije na kojima smo morali izmisliti potpu-no novu priču.

Što se nalazilo u tvojoj mapi?Prvi film nema ime i traje tri minu-te, a inspiraciju sam dobila čitajući Marinkovićevu knjigu Ruke. Snimala sam

različite ruke i radnje koje one rade, npr. Ruke maloga djeteta koje puše balone od sapunice.

Drugi film također nema ime i tra-je sedam minuta, a inspiraciju za njega sam našla u kompjuterskoj igrici “Call of Duty”. U njemu smo igrali prijatelj i ja, a snimalo se u šumi, kamenolomu…

Jesi li se i s kim pripremala za prijemni ispit?Nisam, jedino sam razgovarala sa stu-dentima. No, trebala mi je i mala pomoć oko montaže filmova za mapu jer se ni-kad prije nisam susrela s tim.

Što bi htjela raditi u budućnosti i kakve bi filmove htjela stvarati?Htjela bih biti redatelj i raditi na eksperi-mentalnim i narativnim filmovima s mo-tivima iz svakidašnjih situacija, ne zanima me previše komercijalna umjetnost. Što se tiče suradnji, nitko od poznatih mi tre-nutno ne pada na pamet… Meni je bit-no izvući iz glumca “ono nešto” što nit-ko nije, makar to bio i potpuni anonimac. Slava nije preduvjet niti potvrda.

Što po tebi treba imati jedan umjetnik?Smatram kako treba biti otvoren, slobo-douman, treba se znati izražavati i pri-mjenjivati ideje, voljeti ono što rade, ima-ti talenta i sreće.

Smatraš li sebe umjetnicom?Ne još. Umjetnost se uči i umjetnikom se postaje.

Kako ti je bilo u MIOC-u, koje si predmete voljela, koje ti je najdraže umjetničko raz-doblje?Jako mi je drago što sam završila MIOC, a najdraži predmeti su mi bili psiholo-gija i hrvatski jezik. Čitala sam lektire i voljela bih istaknuti knjigu Ruke Ranka Marinkovića koja me je i inspirirala za moj kratki film, a najdraže razdoblje mi je moderna.

Imaš li još neku osobu uz Marinkovića, ili djelo koje te inspirira?Imam, imam. To je Janko Polić Kamov o kojem sam čak pisala u “Tremi”, a tu je još i Ionesco sa svojim djelom Stolice.

Koji ti je najdraži film i koji ti je najdraži redatelj?Najdraži film mi je Harold and Maude reda-telja Hala Ashbyja. To je jedna vrlo zanimlji-va i malo nastrana priča koja pretače nere-alno u realno. Redatelj koji mi se najviše svi-đa je Lars von Trier, a najviše mi odgovaraju filmovi redatelja Jima Jarmuscha.

Kako ti je zasad na fakultetu?Odlično mi je, uživam jer sam upisala ono što volim! Ekipa je raznovrsna, profesori su izvrsni, stvarno mi je sjajno!

Što kažeš na dobro poznate tračeve o raznim vezama na prijemnima na Aka-demiji?Čula sam za njih, dakako, ali smatram da “upad” na Akademiju nije preduvjet za budućnost. Ako se netko i upisao pre-ko veze, ne mora značiti da će biti do-bar i kvalitetan umjetnik kasnije. Također smatram da oni koji nisu uspjeli upisati iz prvoga puta, ne trebaju odustati jer Akademija nije takav fakultet. Treba po-kušavati i ne odustajati lako, mnogo je primjera koji to potvrđuju.

Mariji Kotarac želimo puno sre-će i mjesto na zvjezdanom nebu, neka bude na ponos splitskoga MIOC-a, a Miočićima savjetujemo neka pokušaju jer pitanje “što bi bilo kad bi bilo?” je puno teže od onoga “a što ako ne ‘upadnem’?”.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a

29~ veljača 2012. ~

XXII razgovor

Dajte mi jednu životinju!

Pišu: Doris Dvornik III.b; Paula Šantić III.c; Iva Šimić III.b

Vjerojatno su vam poznati spotovi naše popularne splitske grupe TBF za pjesme “Mater”, “Data” ili “Veseljko”. Isto tako, vjerojatno znate kako su s TBF-om u tim spotovima surađivali članovi “Gitka”, splitskog kolektiva od nekoliko članova koji su postali popularni na YouTube-u putem svojih skečeva koje su sami radi-li i objavljivali. Mnogi su u tim skečevima prepoznali genijalan humor i maštovi-tost, što su i pokazali u spotovima TBF-a. Oni su bivši Miočani pa smo odlučili kroz intervju saznati nešto više o njihovom radu, njihovim životima i planovima za budućnost. Pa započnimo!

Maturalni skeč?Bio je spektakl, ali nije u stvari… zapravo je nastao iz bunta. Prije maturalne traži-li su transkript svih vrabaca i skečeva da se ne bi potkralo nešto neprimjereno. Iz protesta smo im dostavili neke live ver-zije i izveli skroz drugo. Perić je tu po-kazao svoj talent imitiranja, na kraju je

neplanirano ubacio bonus – Tuđmana, a imitirali smo profesore koje vi možda ne znate: Markotića, profesoricu Raos… ubacili smo i jedan škakljivi matematičko-ovisnički skeč… tu je nastao zametak iz-bornika Dene kao lika.

90-e u MIOC-u, kako vam je bilo u srednjoj?Nije bilo loše, Hajduk je još igrao u Ligi prvaka (u grupi s Anderlechtom, Benficom i Steauom, pamtimo ko da je jučer bilo). A klime? Nismo imali ni grijanje u školi! (NIJE ISTINA, to su bile ratne generaci-je prije nas). Ali tada klima nije bila ova-ko pokvarena, lito je dolazilo normalno, ali nismo imali ni klimne uređaje. Ma, ni-smo vapili za nečim šta nemamo, ali bila su normalnija godišnja doba.

Mi smo došli ‘94. i prvih tjedan dana je bio štrajk pa nismo išli u školu, to je bilo možda nabolje razdoblje kao i kad u cijelom četvrtom razredu jer nismo ništa radili pod izlikom priprema za matural-nu večer, maturu i tako… nismo uopće prošli integrale iz matematike, dikte iz la-tinskog i slično… jako smo voljeli neradit općenito.

Je li vam drago što niste imali posla s ovom maturom?I je i nije, drago nam je jer smo bili kam-panjci, ali tko zna, možda bismo bili redo-vitiji u učenju.

A možda bi i upisali bolje fakultete jer bi skupili više bodova.

Je li vam drago šta ste bili MIOC?Apsolutno… duja u MIOCU je ekviva-lent peticama u jezičnoj, bez dvojbe. A mi smo balansirali od duja do petica, pa sad zaključite jeli nas jedna jezična ili opće uopće zaslužuje. MIOC je oduvik bilo jedino misto za nas.

Koje ste fakultete završili?Pa većina nas je završila bezvezne eko-nomije, jedino Marijo (Ćiro) je građevinu.

Doduše jedan naš član još uvijek utvr-đuje gradivo, ponosan je vlasnik indeksa već trinaestu godinu zaredom al’ neće-mo reć koji.

Di se izlazilo u srednjoj?U “Kade” – to je bija klub na pazaru, svir-ke demo i velikih bendova po 2-3 tjedno,


tremarazgovor

zvuk odličan, nažalost, trajalo je samo 2 godine pa tamo iza tunela u bivše pro-store SDP-a, u “Shakespearea”… (da-nas poznatiji kao “O’Hara”), često po Peristilu u “Luxora” (tada je štekat bija baš na Peristilu), a kad bi picavali (rijetko naravno hehe) ili imali slobodno, spustili bi se na Split3 do “Leonarda” naravno i u “Pressinga”. Kućni (razredni) tulumi su bili česti i možda najbolji oblik provoda. Bili smo dosta kompaktan razred iako smo bili masu različiti međusobno.

Što ste slušali tada?Cobain je bija svježe mrtav tada, još je traja taj Seattle val – Nirvana, Pearl Jam, Soundgarden… onda je na lito ‘95-e pro-bija taj kalifornijski punk val – Green Day, Rancid, NOFX. Bilo je nešto dance šunda na domaćoj estradi, al je i bila jaka opozi-cija, Let3 se tek diza, Hladno Pivo, Majke, itd… onda smo počeli otkrivat i “klasičnu glazbu” – Beatlese npr., odnosili smo doli u koteksa nekom tipu Robiju za 10 kuna bi ti na kazetu snimija album koji naručiš (ogroman katalog je ima), a bilo bi gotovo tek za 5-6 dana. Smišno je kad danas priko torenta skineš cilu diskografiju nekog ben-da za 10 minuti… da nam je to bilo onda, is…

Joško Lokas, HRT?2004, godine, a poslali smo dvd kao ne-kakav demo s pola sata skečeva i skeči-ća povezanih. Poslali smo Lokasu jer smo znali da je krenuo s talk show konceptom još na proliće. Mi smo mu poslali dvd da vidi za iduću sezonu i nakon dva dana su nas odma pozvali u Zagreb da kad smo spremni krenit.

On i njegovi su bili super poslodavci, štitili nas od cenzure. Nažalost, brzo ih je ukinilo jer su bili u ljutom sukobu intere-sa (Lokas ka zaposlenik HRT-a je prodava vlastitu emisiju HRT-u ka vanjska produk-cija.) Šteta, jer da je potraja možda bi se izbrusija u dobrog voditelja, možda bi i da-nas imali pristojan talk-show u Hrvata, a mi bi radili ko sumanuti iz tjedna u tjedan.

TBF?Spoj s TBF-om je došao nekako prirodno sam po sebi. Njima se sviđalo to šta radi-mo, onda su nas jedan dan pitali da bili im radili spot za “Datu”. Dotad se zapravo i

nismo znali, sramežljivo bi se javljali među-sobno po gradu. Za “Datu” smo se mislili misec-dva. Uopće nam se nije dalo počet ozbiljno razmišljat o spotu, mislili smo da nismo u stanju snimit pravi spot. Onda smo odlučili napravit kombinaciju skeča i spota, i ispa je pun pogodat, prvo pa – “Porin”.

Posli smo in radili spot za “Mater” pa “Veseljka”. Mladen je skoro izgubija glavu na snimanju “Matere”, previše se uživija

Zašto vas nema više na TV-u?Dva su razloga za to.

Jedan je jer na komercijalnim televizi-jama sve emisije moraju proć barem 10% gledanosti, a mi, koliko god smo popular-ni na youtube-u, mislim da ne bi uvatili tih 10%. Možda i bi al niko od produkcijskih kuća nije spreman riskirat. Naše tržište je ipak premalo za ovakve uže segmen-te humora, a mi to ipak jesmo, mi smo

skakajuči oko ringa, navijajuči za svoju ma-ter, da je u jednom trenutku svom teži-nom oplea na pod, a debeli čelični klin dug 10 cm mu je proša koji milimetar od potilj-ka. Tako je zamalo TBF osta bez frontme-na. Svašta ima s nama na snimanju.

S kim ste još u suradnji?Ušli smo i u suradnju s estradom, to nam je u početku bija malo grč al rekli smo sebi, ajmo se usavršavat, probat radit za dru-ge žanrove i naravno zaradit. Ne bi rekli, al s Jolom smo super surađivali za pismu “Kamatarka”, čovik je bija iznimno entu-zijastičan, nije mu bija problem visit uru vrimena s glavom prema dole i pivat vla-stitu pismu u duploj brzini (da bi mogli ka-snije duplo-usporit snimku). Čovik je bija spreman i visit sa 6. kata al mu nismo dali ipak je otac dvoje djece, treće na putu. S Rozgicom se nismo našli, ona je očekivala da treba bit samo lijepa i pivat u kameru pola sata. Mi smo tražili puno više, njoj je bilo “too much”, na kraju ni mi ni ona zado-voljni. Saznali smo da nam je iza leđa govo-rila da smo zanovijetala. Spot je dovršen al rezultatom nismo ekstra zadovoljni.

zapravo alternativa. Humor primjerice Stipe u gostima je mainstream.

Drugi je problem šta javna televizija u nas – HRT, bi treba bit javni servis ka šta je u engleskoj BBC. HRT bi treba mislit i na obrazovanje gledatelja i podržat nešto šta im ne osigurava 20-30% gledatelja, ali to ne radi. Šta se tiče naručivanja naših ske-čeva, jedan put je to napravija Lokas za svoj show, drugi put Mirko i Mirna (Fodor i Zidarić nap.) za svoju emisiju Na doma-ćem terenu, koja je nažalost ukinuta kao i Lokasov show. Ma mi nosimo samo uroke.

Što inače radite u životima?Relativno smo svi zaposleni.

Radimo u državnoj upravi, banci, pri-vatnoj firmi, za tele operatere, iskonovom štandu jedan studira još al i on radi hono-rarno. Ukratko, radimo opasne i uzbudljive poslove, skoro su sve sami uredski, to zna bit nabijeno adrenalinom, stalno se koristi-mo mišem, tastaturom, klamaricom, foto-kopirnim aparatima, telefonom…

Drugi posao nam je draži. To je tre-nutno izrada spotova, uskoro ćemo ra-dit audiciju moramo imat neku banku

31~ veljača 2012. ~

XXII razgovor

statista za buduće projekte. Inače meni (Mate) je tokom toplijih dana ured na Matejušci. Pola glumaca i statista iz spo-tova sam regrutira na Matejušci.

Gdje se vidite za 10 godina?Uh, onda ćemo već uć u peto desetlje-će, to je puno. Imamo čvrstu vjeru da će krenit reverzan proces ka u Benjaminu Buttonu, da ćemo se vratit nazad u škol-ske klupe i to baš u MIOC, naravno. Onda ćemo još više rasturit maturalni skeč. Bit će najbolji ikad.

Ako ne bude vrijeme krenilo nazad, onda ćemo svi završit sa kćerkama naših kolegica iz razreda, shvatite treba nam svježa krv.

Gdje ste se vidili prije 10 godina za 10 godina?Kao vječni studenti, nekima se maštarija i ispunila.

Je li u vaše doba bilo podjela na rokere, metalce i na šminkere u MIOC-u?Nije bila toliko izrazita podjela. Mi smo uglavnon bili alternativci, a bilo je i nešto polušminkera. Bili smo dosta kompaktni, ali najizraženija podjela je bila na zreli-je (žene) i nezrele (muške). Samo šta je nama bilo malo žena u razredu, mi smo ih imali 13 i to je bilo previše. Tako da smo pretežno bili nezreli razred.

Tko vam je bila razrednica?Profesorica Pažanin. Bila je, doduše, dugo na porodiljnom, al kad nam je bila razrednica super smo funkcionirali po principu – ne maltretirajte vi mene pa neću ni ja vas.

Prvi dan škole?Super je bija, doša je neko i reka da može-mo ić doma jer je štrajk. I tako idućih če-tiri dana isto, a taman je Hajduk igra prvo kolo lige prvaka s Benficom tih dana, 0:0 je ostalo, a Štimac je zaustavljajući kon-tru gostiju u zadnjoj minuti zaradija crveni karton i Hajduku spasija bod. To je sve šta pamtimo od prvoga dana škole.

Jeste li homofobni?Zašto bi bili, u širokom krugu poznanika imamo neke ljude drukčije seksualne ori-jentacije. Doduše, nisu oni to još ni sebi priznali… al mi ćemo bit puni podrške

i kad izađu iz ormara. Ma, mi smo vam jako civilizirani kolektiv.

Kako traje proces snimanja vaših skečeva?Kad smo radili za emisiju Na domaćem terenu imali smo jasne rokove isporuke. Trebalo je isporučit skeč u subotu, na kra-ju su ih dobivali u nedilju, 20 minuta prije emisije, ne bi ih stigli pregledat ni eventu-alno intervenirat al su nam virovali.

Kod nastajanja skeča imali bi neke ide-je na početku tjedna, gomilalo bi ih se sve više onda bi obično u petak sve ba-cili u škovace i izgradili nešto skroz novo. Snimanje i montaža bi bili na paniku po-malo, al bi to redovito davalo dobre rezul-tate. Puno bi se svađali, improvizirali, ga-đali pepeljarama, rovarili jedan protiv dru-gog, svi govorili protiv svakog, loše glumili al bi nekim čudom sve to sklepali u skeč. Ma rokovi su najbolji izum ove civilizacije.

Koji su vam najdraži skečevi?Pa evo, Gitkograd, jer je nasta iz totalno kaotične improvizacije koja nije obeća-vala u početku. Jedna čarapa na Ivanovoj ruci i ništa više. I ja (Mate) sam za špi-cu od Gitkograda jako emotivno vezan jer je nastajala od ponoć do 10 ujutro. Mlađim generacijama neće puno značit

al’ je referenca na Branka Kockicu, emisiju za djecu s iz 80-ih. Upišite na youtube – “branko kockica špica”.

Iako, Huligani na Euru je definitiv-no najveći hit barem po broju klikova. Izbornik Dena je Perićevo životno djelo koje će teško ponovit.

Odakle vam ideje?Općenito, izmjenjena stanja svijesti nisu dobra za generiranje ideja jer se obično dogodi da stvari izmišljene “pod utjeca-jem” nisu toliko dobre kad se čovik ra-strizni. Formula uspjeha za generiranje ideja leži u jednom provjerenom procesu- – brainstormingu. Preporučujemo svima koji rade nešto kreativne prirode.

Jeste li se ikada prepali da bi se mogli pre-stati baviti ovim? Jeste li u početku sum-njali u uspjeh?Prepali smo se iskreno da bi ovo mogli radit čitav život i za ozbiljnu lovu. To bi bio jako naporan život ispunjen senzual-nim susretima s obožavateljicama, kom-binirano s kreativnim radom i zafrkanci-jom cca 16 sati dnevno, uz dobru zara-du. Plus još pusta tapšanja po ramenima i mukte piće di se god pojavimo. To ne bi ni neprijateljima poželjeli.


tremarazgovor


Bile su osamdesete. Mi nismo bili ni u planu svojih roditelja, za naše generacije još se nije znalo. Ali znalo se za Roberta Pauletića, naj-mlađeg pobjednika tadašnje Kviskoteke (a i svih Kviskoteka ukupno), koji otada na ma-hove uzburkava javnost da ne zaboravimo da i on ima nešto reći, pa makar i kao odgovor u kvizu. Zato smo ga prvo priupitali štogod o tome…

Kako ste se 1981. godine uspjeli s 15 godina prijaviti na kviz Kviskoteku, s obzirom na to da su ostali natjecatelji, koliko nam je poznato, morali imati 18 godina?Bija san na testiranju u Splitu, i između više stotina kandidata napisa san najbo-lji test, i to ka 15-godišnji momčić. U to Lazo Goluža i pokojni Branko Lipanović, koji su tada bili glavni u televizijskoj Kviskoteci, nisu mogli povirovat. Još su me jednom provjerili, i onda iznimno pustili u emisiju, iako je bilo pravilo da kandidat mora imat najmanje 18 godina.

Budući da je to bio jedan od najgledanijih kvizova, sigurno ste još kao dječak postali popularni među gledateljima širom bivše Jugoslavije. Kako ste se nosili s tim?U to doba bija san apsolutna jugoslaven-ska zvijezda, i to me zabavljalo, jer san bija još dite. Kad san doša u vojsku u Srbiju, u Užice, dvi i po godine posli toga, dočekali su me ka tv heroja, odma sam nastupija u lokalnoj radioemisiji, dobija poseban sta-tus u vojsci, sve. To govori o tome kakvu je moć imala televizijska Kviskoteka, sko-ro svi su je gledali u tadašnjoj Jugoslaviji, to je bila gledanost od desetak milijuna ljudi. Dobija san onda 20.000 pisama od curica iz cile Jugoslavije, s desecima brač-nih ponuda. A ja momčić od 15 godina, haha.

Što mislite o današnjim kvizovima, jesu li oni i dalje samo igra za mlade entuzijaste

ili se polako pretvaraju u lov na novac za oportuniste?Televizijske kuće upale su u vlastitu za-mku. Prvotna ideja kvizova, plemenito nadmetanje u znanju, malo-pomalo gubi smisao s trendom povećavanja novčanih nagrada. Da ne bi uvik iste face uzima-le novce, kvizovi su se postupno trivija-lizirali. Još ima prostora za napravit od-ličan, zanimljiv, dinamičan kviz i kod nas, ali zadnjih godina samo se prekuvavaju licencni kvizovi Celadora koji su sad već postali dosadni širokoj publici. Mislin da se otvara misto za novu, moderniziranu, atomsku Kviskoteku 21. stoljeća. Iman već i niz ideja za tu Kviskoteku, za nove, brze i zabavne igre, ali teško je doć na nacio-nalne televizije s takvim projekton, našim urednicima i producentima lakše je uzet gotovu licencu i poneku proviziju nego razvijat domaće ideje.

Kaj te muči, njofra?Intervju s Robertom Pauletićem, pokretačem bojkota

protiv izdavačke kuće “Conitinental” i kajkavizacije animiranih filmova

Mislite li da su za današnje kvizove i dalje potrebni isključivo inteligencija i znanje ili su oni sve više stvar sreće i kombinatorike?Zavisi od kviza. Ovaj novi kviz Sve u 7 čak ima zanimljiv štos s ulaganjen iznosa, ali velika in je greška šta nije ograničeno vri-me za razmišljanje. Sad već ta filozofira-nja kandidata koji ne znaju odgovore po-staju zamorna i dosadna, ni odlični Tarik ne može spasit stvar.

A u trenucima kad bismo se konačno od-lijepili od televizijskih kvizova i malo proše-tali gradom, još prije dvije godine mogli smo primijetiti intrigantne i provokativne rekla-me za putopis Himalaja u 77 priča. No to nije jedini koji je g. Pauletić napisao: Brazil u 77 priča i Led još su neki od njih. Ipak, za onoga tko želi o njima znati nešto više, najbolje je da ih pročita. Nas su o tome za-nimale samo dvije sitnice…

33~ veljača 2012. ~

XXII razgovor

Vaši su putopisi puno više od putopisa – u njima navodite crtice iz svoga života, anegdote i raznorazne priče. Jedna od upečatljivijih odlika Vaših knjiga jest to što se dijalozi na engleskom jeziku najčešće pišu onako kako se i čitaju. Zašto je tako?Istina, taj fonetski engleski povremeno koristin isključivo zato šta mislin da, re-cimo, “ikskjuz mi” na papiru izgleda šar-mantnije i smišnije nego “excuse me”.

Zašto Vaši putopisi sadrže baš 77 priča? Koja je posebnost toga broja zaslužna za Vaš izbor?Sedmica mi je sritan broj, a kad san izra-čunava koliko bi priča tribalo bit u puto-pisnoj knjizi da dosegnen ajmo reć ozbilj-nih 400 stranica, doša san do broja iz-među 70 i 80. Onda san sam sebi reka: “Neka ih bude 77, pa ću napravit cili ci-klus takvih knjiga!”. Izvorno san mislija napravit serijal od 10 ili 15 putopisa u 77 priča, ali sad san se malo zamorija od te forme. Napravit ću “break”, idućih go-dina napisat ću par “pravih” romana, da se po njima snime filmovi, a onda ću se možda posli opet vratit putopisu.

Kad smo već kod tiska, vrijedi spome-nuti i onaj većeg formata: svi koji čitaju “Slobodnu Dalmaciju” mogli su primijetiti da im nedjeljom nešto ispadne iz sredine novina. To je “Sfinga”, enigmatski prilog koji uređuje upravo Robert Pauletić. A o njego-vim križaljkama željeli smo znati…

Odakle crpite ideje za križaljke? Je li se težina križaljki, sukladno općoj kulturi i znanju mladih, od Vaših srednjoškolskih dana povećala ili, nažalost, opada?Najvažniji enigmatski zakon koji ponavljan svojin urednicima u enigmatskim magazi-nima Kviskoteka i 50 SKANDI je ovaj: lako je sastavit tešku križaljku, teško je sasta-vit laku križaljku! Jasno da u specijalizira-nim magazinima, ka šta je Kviskoteka, ima i težih križaljki za sladokusce, ali moj stav je da skandinavke, križaljke za široku pu-bliku, uvik moraju bit lagane i zabavne. Progna san iz hrvatskih križaljki rijeke u Kongu i brda u Mongoliji. Šta se tiče razine opće kulture, ona u nas pada, pa onda i križaljke moraju bit lakše.

A koga ćemo kriviti za manjak opće kul-ture ako ne školu? Nama se ona sigurno vrti po glavi. Kako izgleda njena vrtnja u glavi Roberta Pauletića?

Koju ste osnovnu i srednju školu pohađali? Kakav ste učenik bili? Koji su Vam bili naj-draži predmeti tijekom školovanja?Iša san u Osnovnu školu “Ruđer Bošković”, danas “Spinut”. To je u moje doba bila najbolja škola u Splitu. Bija san odličan učenik, i u osnovnoj i u srednjoj. Srednja mi je bila samo pedeset metri od osnovne, u istoj zgradi, zvala se “Natko Nodilo”. Uvik su mi najdraži predmeti bili povijest i zemljopis.

Mislite li da školski sustav pruža temelj za intelektualni (ne materijalni!) uspjeh, da-kle, ostvarenja u kulturnoj i znanstvenoj sferi (pa i na kvizovima), ili to ovisi isklju-čivo o samoinicijativnom radu i interesima pojedinca?Škola je svakako važna, ali ako pojedinac nije zainteresiran, neće ništa bitno nau-čit. Stvar definitivno otežava to šta mediji danas značajno zaglupljuju ne samo dicu, nego i odrasle. Šta je kultura Big Brothera i sličnih reality-show emisija, nego teš-ko zaglupljivanje? Portali, koji se name-ću ka nova medijska sila, također poti-ču stupidizaciju društva, dijelom i zbog toga šta na portalima većinom, čast izu-zecima, rade slabo pismeni i ograničeni nazovinovinari.

Postoji li neka knjiga za koju smatrate da bi je svatko trebao pročitati?Evo ih deset, od desetoga mista prema prvome. Isto tako, od srca bi preporučija i vlastite knjige (smijeh). Dakle.

10. Ljepilo (Welsh) 9. Kronika o našem malom mistu (Smoje) 8. Prokleta avlija (Andrić) 7. Ljubav u doba kolere (Marquez) 6. Knjiga smijeha i zaborava (Kundera) 5. Braća Karamazovi (Dostojevski) 4. Gospodar prstenova (Tolkien) 3. Elementarne čestice (Houellebecq) 2. Drevne večeri (Mailer) 1. Bludni sin (Bukowski)


tremarazgovor

Što mislite o ocjenjivanju učenika? Fokusi-raju li se đaci zbog njega samo na konačni uspjeh pritom zanemarujući vlastitu zna-tiželju, koja bi trebala biti glavni uzrok napretka?Ocjene su dobre za intelektualni napre-dak. Urođena ljudska taština, ka i želja da te okolina prizna i pohvali, najveći su motor napretka u mlađoj dobi. Znatiželja i ljubav prema onome šta radiš također su važni, ali to više dobiva na značenju nakon školo-vanja, kad se čovik odluči za svoju struku.

I sada ono najvažnije, zbog čega smo i namjeravali gnjaviti g. Pauletića – pobuna!

Nedavno ste pokrenuli bojkot protiv film-skog distributera “Continentala” zbog načina sinkronizacije animiranih filmo-va. Zagrebački sleng u njima dominira već dugi niz godina. Što je presudilo pokreta-nju ove inicijative, što je bila kap koja je prelila čašu?Zagrebački sinkronizatori, ponajpri-je oni iz Livada produkcije, koja pripada “Continental filmu”, već godinama be-zobrazno sinkroniziraju crtane filmo-ve, čak i Disneyjeva remek-djela, tako da forsiraju kaj-sleng. To nije u redu, jer kajkavski dijalekt je samo jedan od dija-lekata u Hrvatskoj, i nema nikakve lo-gike da on bude toliko zastupljeniji od drugih. Isto vridi i za zagrebački sleng. Rezultat te štetne prakse je da sve više naše male dice zagrebački govor doživ-ljava ka govor umjetnosti, pa glumi i igra se na kaj-slengu, s prepoznatljivim zagre-bačkin akcenton. Kužiš, guba, fakat, cur-ke, roćkasi itd ulaze u jezik polako ali si-gurno. Tako se ruši i jezični standard, ali i naš dalmatinski dijalekt koji izumire, a zagrebački prodire. Ja san prvi reka da je to pokvareno i bezobrazno, a iz Zagreba su, nažalost, reagirali ili šutnjom i igno-riranjen, ili ismijavanjen i uvredama. Mi smo na našoj Facebook grupi “Svi u bojkot ‘Continentala’” proglasili bojkot “Continentalovih” kina “Cineplexx” i svih filmova koje “Continental” distribuira.

Mislite li da je veći problem opće prevla-davanje zagrebačkog slenga ili to što se on najčešće pridaje kulturnijim protagonisti-ma, za razliku od lokalizama Dalmacije ili Dalmatinske zagore, koji se uglavnom

pridaju likovima s negativnim osobinama, sirovim osobama i lijenčinama?Ovo prvo. Taj uvredljiv stav prema Dalmatincima, koji je tu i tamo prisutan, po meni nije glavni problem. Puno gore je to bombardiranje zagrebačkim slengom koji tako ulazi u standardni jezik. Ako se nastavi ovakav trend, nije nemoguće da kaj-sleng jednog dana postane novi stan-dard u ciloj Hrvatskoj, pa tako i na tlu Dalmacije. Ako neko misli da pretjerujen, neka zna da je ovakva situacija, sa 85 po-sto kaj-slenga u crtanin filmovima, prije deset godina također bila nezamisliva.

Mislite li da je glavni krivac za nepriklad-nu sinkronizaciju “Continental”, koji dis-tribuira tako sinkronizirane filmove, ili je to “Livada”, studio koji odabire glumce i obavlja sinkronizaciju?Pa to su isti ljudi! Upravu Continentala čine obitelji Hadžiabdić i Serdarević. Glavni šef “Continentala” je Enver Hadžiabdić, a šef “Livada” produkcije je Denin Serdarević. Gospodin Denin Serdarević posla mi je nekoliko kulturnih mailova u kojima pri-znaje da postoji dominacija kaj-slenga, međutim, iznosi obranu za to na vrlo kli-mavim nogama. Po njemu, za sve su kri-vi redatelji i glumci koji koriste svoj sleng.

Smatrate li da uzrok problema leži u na-stojanjima jezične centralizacije ili možda u manjku nezagrebačkih glumaca koji se bave sinkronizacijom?Definitivno je u pitanju pokušaj jezične centralizacije. To se vidi ne samo u crta-nim filmovima, nego i u programima na-cionalnih televizija, di pojedini spikeri i voditelji sve češće koriste kaj-sleng, stra-ne tv serije prevode se s izrazima iz kaj-slenga: “mrak”, “fora”, “restač”, “zaistač” i tako dalje.

Pa čekajte malo, znači li to da glumci ne znaju standard? Kakvi su to onda glumci? Naravno da je to glupost. Ista redateljica i približno isti glumci koji su napravili to-talno purgerske Štrumpfove za kina (distri-bucija “Continental”), za firmu “Blitz” su proizveli crtani serijal Štrumpfovi koji se prodaje na kioscima, i koji je napravljen na relativno pristojnom standardu – e da su bar svi crtani filmovi takvi! Znači, dobili su upute kako triba radit! Dok “Continental” ne da upute svojim sinkronizatorima, i

35~ veljača 2012. ~

XXII razgovor

javno ne prizna grešku, mi pozivamo sve nezagrepčane na bojkot njihovih filmova i na bojkot svih kina “Cineplexx”!

Kad bismo se vratili u 1991. godinu i osno-vali “Continental” u Splitu umjesto u Za-grebu, mislite li da bi tada u zvučnom za-pisu crtanih filmova prevladavao splitski sleng ili bi sinkronizacija bila dijalektalno pravedna?E, to je odlično pitanje! Normalno da bi sinkronizacija morala bit dijalektalno pravedna, jer bi u suprotnom iz Zagreba digli novu seljačku bunu, uzeli bi sikire i motike pa udrili po Dalmaciji, samo kad bi mi njima radili ovo šta oni rade nama! Zamislite zagrebačku dicu da gledaju cr-tani film u kojem Aladin i Duh cili film go-vore otprilike ovako: “Alo, prika, malo ti se čuju bičve!” “Poala, brale, koja si ti kraljina! Dekapoto si me oduševija!”. Nemoguće, je li tako? Ili na istarskome dijalektu, zašto ne: “Forši je brek zalaja? Porko bog!”. Pa ko bi to razumija? A kaj-sleng, izgleda, mora svako razumit!

Mislite li da će se išta promijeniti u pristu-pu sinkronizaciji nakon Vaše akcije?Mislin da oće. Oni ne mogu više zatvarat oči prid činjenicon da postoji masa revol-tiranih ljudi, njihovih potencijalnih mušte-rija. Vrlo je važno da se podigne svijest ljudi o ovome problemu, da naši ljudi po-drže bojkot, jer mnogi samo odmahuju

Neman ništa protiv žargona, žargon je šarmantan. Ali ka šta san već više puta reka, triba mu se znat misto. Svoje knjige, recimo pišen na dalmatinskon dijalektu, te u javnosti istupam na dalmatinskon. Ali ja na svoj dalmatinski imam pravo, isto ka i bilo koji zagrebački pisac koji stva-ra na dijalektu, ili Drele koji ka komičar govori kajkavski! Nitko ne dovodi u pita-nje ni Mejaše, ni Gruntovčane, ni Bitange i princeze, ka ni Velo misto. Bilo bi glupo da ikome smetaju takve serije. Međutim, ovo je druga priča. Ovde se u sklopu na-cionalnog projekta, i to još za dicu, na-meće samo svoj dijalekt, i nezagrepčane se godinama siluje njime. Mi ne tražimo sinkronizaciju crtanih filmova na dalma-tinski, niti na slavonski. Mi zahtijevamo sinkronizaciju na naš standardni jezik! To uopće ne bi trebalo bit sporno. Još jedna stvar. Ako u američkoj seriji u originalu li-kovi koriste sleng, zašto bi prijevod mora bit baš na zagrebačkome slengu? Time prevoditelji jednom žargonu neopravda-no daju prednost nad svim ostalima! To nije u redu.

Namjeravate li poduzeti još neku akciju s ciljem promoviranja hrvatskog standar-dnog jezika?Mi branimo hrvatski standard, ali nisan baš čuja da se akciji priključija neki od na-ših dičnih jezikoslovaca. Boje se za svoja mista, jasno in je di je moć koncentrira-na. U Zagrebu, naravno. Pristat će i na to da kajkanje postane standard, samo da in ne bi bile ugrožene sinekure na fa-kultetima. Tragedija je to da su nan svo-jedobno, u Jugoslaviji, Srbi dopuštali sin-kronizaciju crtanih filmova na ijekavicu, na hrvatski standard, odnosno hrvatsko-srpski, kako se onda zva! Danas bi ekvi-valent toga bija da se crtani filmovi mogu sinkronizirat i na dalmatinski. Međutim, mi ne tražimo to, nego tražimo hrvatski jezični standard, na šta imamo pravo po Ustavu. I onda nas se iz Zagreba vriđa i proglašava separatistima. Ko je tu lud?

Na to pitanje se ne usuđujem odgovoriti. Ali zato se neću ustručavati reći kako mi je bilo iznimno drago razgovarati s ovim “po-bunjenikom”. Jer, šutnja možda jest zlato, ali kada bi svi šutjeli, o čemu bismo mi onda pisali?

rukon i kažu: “Ah, pa to su crtani filmovi, ka da je to važno!”. Važno je, itekako je važno. Ako pustiš da ti oduzmu jezik, da ti dicu uče dijalektu koji nije njihov, ubrzo će ti uzet i sve drugo.

Koji je, prema Vašem mišlje-nju, najbolje sinkronizirani animirani film?Svi koji su sinkronizirani pri-je ere “Continentalove” na-silne purgerizacije. Tada su u crtanim filmovima isto go-vorili zagrebački glumci, ali standardon. Jako velik broj crtanih filmova Disneyjeve produkcije posljednjih je godina nepovratno uni-šten kaj-slengon, najviše spomenuti Aladin. Crtani serijali Garfield i Bratz ta-kođer su crni primjer ši-renja kaj-slenga. Sve su to “Continentalova” djela.

U kolikoj mjeri smatrate da je dopušteno korištenje žar-gona u medijima?


tremaSTranice


Maraton je, kao ime, ostalo zapamćeno otkad je vojnik Filipid pretrčao tih famo-znih četrdeset dva kilometra do Atene kako bi navijestio pobjedu Grka nad Perzijancima. To se dogodilo otprilike 490 godina prije Krista. Sada se selimo u Dansku, u 1989. godinu. Tu se, navodno, rodila ideja fotomaratona. Ideja se osa-mnaest godina kasnije preselila u Zagreb, a u Split je odlučila navratiti ove godine na ljetovanje.

Koncept natjecanja je ovakav. U zada-nom vremenu treba napraviti jednu foto-grafiju na dvanaest zadanih tema (točno po redu).

Kada sam vidio da će se natjecanje održati u Splitu, odlučio sam se prijaviti jer mi se svidjla takva ideja. Prijava je io-nako bila samo pedeset kuna, a doživljaj ću dugo pamtiti, makar ništa i ne osvojio.

Toga sam se jutra probudio poprilično rano s obzirom da je bilo ljeto. Bilo je tek deset sati ujutro, ali što se može. Trebalo je biti na Voćnom trgu već u jedanaest sati. Spremio sam se, uzeo fotoaparat i krenuo. Usput sam “pokupio” prijatelja koji mi je trebao biti društvena i inspira-tivna podrška. Došli smo na Voćni trg, a ja sam uzeo svoj redni broj. Sada je još samo trebalo pričekati početak. I on je došao. Zaželjeli su nam sreću i rekli gdje je sljedeća kontrolna točka – Đardin, točno za 2 sata. Potom su nam podije-lili prve četiri teme i mogli smo krenuti. Hvala Bogu, nije trebalo trčati.

Bio sam malo začuđen kada sam vidio teme jer su bile blago apstraktne. Prva tema je bila “Riba ribi grize rep”. Pa do-bro, to barem nije problem. “Peškarija” nije daleko. Upravo su to mislili i svi dru-gi sudionici pa je “peškarija” bila zakr-čena i nije bilo te ribe koja nije postala model. Dobro onda, idemo na plan B. Kupio sam “Kviki gric” ribice i dvije sta-vio u pozu jing-janga (ili što su mi kasni-je istaknuli, u “pozu 69”). To je brzo bilo gotovo. Druga tema: “Nema kafića do

Ready, set… GO!Fotomaraton u Splitu

zidića”. S obzirom da nigdje nisam pro-našao “pijance” na zidiću, a Peristil je bio neprohodan zbog turista koji su za-divljeno promatrali ponovno oživjeloga Dioklecijana, odlučio sam se na drugu ideju – kafić na zidiću. Uslijedila je tema “Sve dam samo da prodam”. “Pazar” je neiscrpno vrelo takvih ljudi pa nismo gu-bili vrijeme. Sve je teklo glatko, bez pro-blema, osim dehidracije koju smo riješili jednom od mnogih “špina” u gradskom centru. Zadnja tema s popisa je bila “… s kolodvora ZOO”. Malo sam razmislio. To je dio naslova knjige Mi djeca s kolod-vora ZOO u kojoj su dvije okosnice ne baš prikladne tematike. Nije valjda da žele od nas fotografiju tako nečega. Ništa drugo mi nije palo na pamet. Gonjeni neinspira-cijom otišli smo na kolodvor i slikali prvo što smo vidjeli. Zatim smo otišli u Đardin po upute za dalje.

Nova kontrolna točka postala je Info zona na Šperunu. Opet smo dobili dva sata za ispuniti naš zadatak i nove četiri teme. Ovaj put su teme bile apstraktni-je: “Sjajne niti”, “Alpinisti u japankama”, “Ups!” i “Daj mi jedan liz!”. Dok smo šetali gradom u potrazi za inspiracijom, sunce je uzrokovalu novu dehidraciju i

želju za hladom, a vrijeme je potaknulo glad. U kratkom roku smo fotografirali tri slike (bilo što, samo da odemo jesti pizzu). Peta slika je sadržavala sunce, še-sta nogu u japanci na polegnutom stupi-ću, a sedma bocu pri padu. Kako je osma tema zahtijevala “jedan liz”, odlučili smo da će nam sladoled dobro prijati nakon pizze. Kada smo se dobro najeli, napili i osladili hladnom vanilijom i čokoladom, otišli smo do Info zone po nove teme.

Ovoga puta smo dobili nešto više vre-mena jer je posljednja tema očekivala od nas odlazak do “City Centra One” – glavnoga sponzora cijeloga događaja koji je bio u naslovu teme, a potom po-vratak do fotokluba u Marmontovoj uli-ci. Prvo – ”Divlji zapad”. Sunce nam je spržilo mozak, a inspiracija, ta tvrdogla-va bezobraznica, sve se više opirala što smo je više trebali. Stoga smo je zane-marili i jednostavno slikali kompas. Iza ugla nas je čekala tema “Gigantski likovi”. Iz žablje perspektive sve izgleda gigant-sko pa tako i mi sami, zar ne? Za sljede-ću temu (“Betonska šuma”) sam napokon imao ideju – slikati nebodere i zgrade iz helikoptera. Nažalost, to nije bilo izvedi-vo. Morao sam se zadovoljiti s odrazom stabla u betonskom zidu. Kako ne bismo podržavali komercijalizaciju jednoga ova-kvog događaja, buntovno smo odlučili ne otići u “City Center One”, nego slikati prvu reklamu o njemu na koju naiđemo. To nije bio problem jer su nas prije počet-ka fotomaratona obasuli reklamnim ma-terijalom (vrećama, majicama i prospek-tima). Bilo je vrijeme za predaju našega novonastaloga materijala. Jedino što nam je preostalo činiti je bilo čekanje rezultata.

Najiskrenije, nisam ništa očekivao. I, eto, barem su mi se jednom iščekivanja ispunila. Slike su bile nekoliko dana izlo-žene u “City Centru One”, a među nji-ma se nije našla niti jedna moja. Ne znam imena onih koji su pobjedili ni koje su na-grade osvojili. Zar je bitno. Fotomaraton će se održati opet. Važno je sudjelovati. Barem se tako mogu tješiti.

37~ veljača 2012. ~

XXII STranice


“Znanje je moć.” – rečenica je Francisa Bacona iz 16. stoljeća kojom je utabao ži-votni put za mnoge od nas danas u 21. stoljeću. Pjesma “Power to the People” Johna Lenona iz 1971. godine često je slu-žila kao buntovni ili revolucionarni poklik u mnogim filmovima i serijama.

Polako napredujući kroz povijest, ne-kolicina učenih ljudi je, u znanstvenome duhu, zaključila: ako je a=b i b=c, onda iz toga slijedi a=c, zar ne? Tom se logikom dođe do rečenice “Znanje to the peo-ple”, odnosno “Znanje narodu.” Sada je preostao samo lakši dio posla. Petvoriti lijepu ideju, tu zgodnu rečenicu, u djelo.

“Znanstvena fantastika i moderna zna-nost”, koji se održavao po drugi put na istu temu zbog prevelikoga odaziva prvi put. Predavači (Zdeslav Benzon i prof. Ivica Puljak) su isprepleli teme iz znan-stvene fantastike, poput teleportacije i genskog inženjeringa, s današnjim znan-stvenim dostignućima na tim područjima. Kako se znanstvena fantastika s vreme-nom razvijala i dobivala nove ideje, tako ju je znanost pokušavala dostići, a ni da-nas u tome ne odustaje. Genetski inže-njering, kloniranje i uporaba antimateri-je uskoro će postati prošlost, kao što su mobiteli, čudo 20. stoljeća, postali neza-mijenjivi dio sadašnjice. Teleportacija i putovanje kroz vrijeme još će dugo biti

temama današnjice kroz pojednostavnje-no “gradivo” koje će neznanstvenici lakše shvatiti (primjetili ste kako govorim u neo-dređenom trećem licu jer ni sam ne znam tko se tome dosjetio ni tko je to prvi or-ganizirao, osim da su bili neki Europljani).

S obzirom da je u Europi ta ide-ja uspješno zaživjela, u Splitu su članovi Udruge bivših studenata FESB-a odlučili također to pokušati, pa što bude, bude. I bilo je! Znanstveni kafić se zavukao u pro-storije kavana “Semafor” i “Luxor” te se tamo odlučio nastaniti, a broj posjetitelja uvijek je bio zadovoljavajući. Teme poput “Utjecaja elektromagnetskoga zračenja na ljude” i “Cyber terorizma” dobile su svoju široku publiku, što ne bi trebalo

Znanstveni kafićObrazovanje masa

Prvo treba pronaći mjesto gdje “obič-ni” ljudi, u velikim brojevima, odlaze za ra-zonodu. Kino? Ne. Već postoje dokumen-tarci koji sami po sebi nisu toliko popular-ni. Kazalište? Ni to ne valja. Inače ljudi ne idu u kazalište često, a ne znam zašto bi ih ovo ponukalo. Kafić? Vrlo vjerojatno. Mnogi tamo svakodnevno odlaze na piće, na razgovor. Jedini problem koji se javlja je moguća negativna reakcija ljudi. Nakon dugoga dana u školi, na fakultetu ili na po-slu, nisu svi željni edukacije.

Što i na koji način to predstaviti ljudi-ma? Složili su se kako je najbolje podu-čavati ljude o popularnim, znanstvenim

biti čudno s obzirom na svijet u kojem ži-vimo. Svakodnevno smo okruženi elek-tromagnetskim zračenjem svakojakih na-prava bez ikakvoga saznanja kako ono djeluje na nas. Živimo u svijetu računala i interneta, nesvjesni potpunih mogućno-sti binarnoga jezika. To su samo dvije, od cijele lepeze različitih tema među kojima svatko može pronaći nešto što ga zani-ma. Predavanja uglavnom održavaju re-dovni profesori sa Splitskoga sveučilišta, a nekada uskoče i drugi stručnjaci, kako bi pomogli, ili pak samostalno vodili riječ.

Prvi “znanstveni kafić” na kojem sam imao priliku prisustvovati bio je na temu

rasprava, a na neka pitanja možda nikada nećemo dobiti odgovore.

Poslijedni problem ovoga koncepta je reklamiranje. Koliko je od vas čulo za “znanstveni kafić “? Ako broj pređe dvade-set, pregristi ću svoj jezik i povući sljedeće tri rečenice. Oglašavanje na vlastitim stra-nicama (Udruge bivših studenata FESB-a) ne polučuje mnogo informiranosti među slojevima za koje je, vjerujem, ovaj projekt osmišljen. Naša škola, kao ustanova koja bi trebala iznjedriti intelektualce i vrhunske umove, nije ni jednom u dvije godine uop-će natuknula postojanje ovoga događaja. A ako mi nećemo preuzeti inicijativu, tko će?


tremaPC-kutak

Autor: Mate Božanić, II.b

Igrica koja je od 2009. do dandanas čest uzrok kašnjenja na posao, u školu ili bilo gdje drugdje, igrica čiji je glavni meme Creeper, igrica koja je zaradila milijune, a sve to od jednoga tima iz Švedske…

Kocke, kocke, kocke… To najbo-lje opisuje “Minecraft”. Cijeli svijet “Minecrafta” se sastoji od kocaka volu-mena 1m3, bilo to zrak, kamen, voda, drvo, itd. Mi, kao likovi u igri, uništavamo i stvaramo te kocke. Dakle, “Minecraft” je sandbox igra, a to bi značilo da igrač može mijenjati okoliš (teren) u kojem se nalazi. No, to nije sve! Nije jedina poanta graditi i uništavati, ima tu i drugih radnji, kao što je borba sa zombijima, istraživa-nje špilja, uzgajanje životinja i hrane i sl. Najznačajnije je rudarstvo i graditeljstvo. “Minecraft” je također indie igra. Indie igre su igre koje su stvorili pojedinci ili male grupe ljudi bez financijske pomoći velikih distributera igara.

I Šveđani znaju programirati

Posebnosti Indeva (In Development) su bile u tome što se tada pojavljuje spo-sobnost izrade novih predmeta i kocaka (originalno, crafting) i izmjena dana i noći.

Nakon Indeva dolazi Infdev (Infinite Development). Jedna velika značaj-ka “Minecrafta” su “gotovo” beskonač-ne mape/tereni (svaka mapa ima oko 60 milijuna kocaka u jednom smjeru i

zapravo pakao. Oceani lave, prostrano podzemlje i vatra na svakom koraku.

Beta je zadnja verzija prije punog izda-nja. Tada je mnogo dodataka ubačeno u igru (previše za nabrajati). Ukratko, do-dani su novi mobovi, novi recepti za izra-du, nove kocke… Zadnja Betina verzija je bila 1.8.1.

PovijestRadnja na igri koja tada nije imala ni ime, ali se referiralo na nju kao “Cave Game”, započela je 10. svibnja 2009. Njen stvo-ritelj je Markus Alexej Persson (bolje znan kao “Notch”), švedski programer i osnivatelj kompanije “Mojäng AB”. U tadašnje doba nije postojalo ništa osim dvije vrste kocaka i lik. Igra dobiva ime “Minecraft” 14. svibnja.

Iduća razvojna faza je bila Classic, koja je imala dvije podfaze: Creative i Survival Test. Već se tada pojavljuje uništavanje i gradnja. U Survival Testu su postojali mob-ovi (“mob” je skraćenica od mobi-le), tj. životinje i čudovišta.

60 milijuna u drugom, dakle, 3 600 000 000 000 000 m2 površine), a one su se prvi put pojavile u Infdevu, iako su tada bile nešto drukčije. Bitno je što se sva-ka mapa generira nasumice, dakle, mape nisu ljudski stvorene i ima ih gotovo be-skonačno mnogo.

Minecraft ulazi u Alpha verziju 28. lip-nja 2010. Alphu obilježavaju: multiplayer, “biomi” (tj. klimatska područja ili regi-je), redstone i Nether. Multiplayer tako-đer postoji u Creativeu, ali tamo nema mobova. Redstone je jedan materijal u “Minecraftu” od kojega se mogu raditi logički sklopovi, a neki ljudi stvarno bri-ljiraju u tome (npr. rade računala, svaka-kve igrice unutar igre i slično). Osim glav-ne dimenzije postoji i Nether. Nether je

Puno izdanje je izišlo 18. studeno-ga 2011., uz dodatne nadogradnje nakon toga. Uključuje treću dimenziju The End, još mobova, alkemiju, čarolije, nadograd-nju Nethera, nove regije i još mnogo toga.

OpćenitoOno što čini “Minecraft” drukčijim i ovi-snijim od ostalih igara je to što on nije klasična igra koja ima “kraj” (nema odre-đenog cilja nakon kojega igra završava). On je mnogo više od toga. Iako se može umrijeti/poginuti, to ne označava kraj igre. Čak ne morate počinjati ispočetka, svaka vaša alternacija terena ostaje i vaše stvari koje ste imali pri smrti budu bače-ne na tlo gdje ste umrli i imate 5 minu-ta da ih skupite. Minecraft se igra kako

39~ veljača 2012. ~

XXII cooltura

Autor: Paula Šantić, III.c

Znate li za one stare polaroid kamere koje su nam u samo nekoliko minuta “ra-zvijale” gotove fotografije i koje su odav-no izgubile svoju svrhu, smještene na dno ormara naših roditelja, zamijenjene digitalnim kamerama novoga doba s ko-jim su se prestali proizvoditi instant fil-movi za tu vrstu aparata?

Polaroid je nastao davne 1926. godi-ne kada je Edwin Land, njegov izumitelj, tijekom svoje prve godine na Harvardu došao na ideju o izumu novog tipa pola-rizatora, što mu je i uspjelo. Također je uspio skratiti dugotrajno razvijanje filma na samo nekoliko minuta i tako ispunio želju svoje kćeri. Polaroid kamera bila je posebno popularna tijekom sedamdese-tih godina, a jedan od najpoznatijih nje-nih ljubitelja bio je Andy Warhol. Sama kompanija “Polaroid” imala je veliku zbir-ku umjetničkih polaroid fotografija te je u povodu pedesete obljetnice organizirana

izložba koja je obišla svijet, ali ta ista kompanija 2008. godine prestaje proi-zvoditi film za takozvanu “instant-foto-grafiju”, samo godinu dana nakon što je prestala proizvoditi popularne kamere.

Kraj ili novi početak analogne fotografije?

Ali na sreću ljubitelja te vrste fotogra-fije, baš kada su pomislili da je to samo dio prošlosti, skupina od deset bivših za-poslenika tvornice “Polaroid” 2008. po-kreće “The Impossible Project”, nazvan u spomen izumitelju polaroid fotografije Edwinu Landu, i preuzima bivšu tvorni-cu Polaroid u Enshedeu, u Nizozemskoj, zajedno s ekipom najiskusnijih stručnjaka za tu vrstu filma, a i kultnih fotoaparata.

Polaroid fotoaparati i papiri za repro-dukciju slike izlaze u prodaju 2010. godi-ne. Nažalost, uz previsoke cijene, ni kva-liteta filma se nije pokazala najboljom.

Tu je također i lomografija, fotografi-ja koja krši sva pravila tradicionalne fo-tografije, za koju su istinski ljubitelji re-trofotografije ili pak oni poneseni novim trendom, spremni izdvojiti malo više no-vaca. Bez obzira na cijenu tih aparata koji su davnih dana bili jako jeftini, prodaju se uspješno zadnjih nekoliko godina.

Hoće li ideja o povratku polaroid ka-mera isto zaživjeti, to ćemo još vidjeti.

vam drago. Možete istraživati, graditi, biti lovac, biti “redstone programer”… Gotovo sve je moguće.

A uz modove (modifikacije) još više toga postaje moguće. Neki modovi do-daju dodatne kocke, mobove, predme-te, a neki pak mijenjaju skoro cijelu igru. Osim modova, igra se može izmijeniti i grafički preko tekstura pojedinih životinja, kocaka, predmeta ili okoliša. Sve ovo čini Minecraft još raznovrsnijim kada igrate.

U “Minecraftu” ima zakona fizike (re-cimo, pijesak pada i voda teče), ali što se tiče toga, možete sagraditi “most” od ze-mlje beskonačne duljine, neće se urušiti. To daje mogućnost gradnje vrlo neobič-nih i raznovrsnih građevina koje nemaju veze sa stvarnim svijetom.

“Minecraft” je postao popularan najvi-še zahvaljujući YouTubeu jer su mnogi rani

igrači snimali let’s play videe “Minecrafta”. “Minecraft” je do danas prodan u oko če-tiri milijuna primjeraka, a taj se broj dnev-no poveća za oko deset tisuća.

Platforme“Minecraft” je kompletno izrađen u Javi. Napravljen je za PC-jeve koji rade na Windowsu, Linuxu ili Mac OS X-u. Sredinom 2011. godine izašao je Pocket Edition Minecrafta za Andriod mobi-tele, a nedugo zatim i za iPhone i iPad. Planirani izlazak “Minecrafta” za Xbox je proljeće 2012.

MineConMineCon ili MineCraftCon je konvenci-ja svega što ima veze s “Minecraftom”. Ona prva je bila krajem 2010. godine, iako je to više bilo okupljanje, nego prava

konvencija. Došlo je 50-ak ljudi. Drugi MineCon je bio puno spektakularniji do-gađaj od prvoga zato što je tada objav-ljena puna verzija “Minecrafta”, a sve-ukupno je bilo oko 4 500 pohađatelja. Odvijao se u Las Vegasu 18. i 19. stude-nog 2011.

LinkoviOvo je ukratko (vrlo ukratko) sve o “Minecraftu”. Ako ga mislite igrati, ipak ga treba kupiti, no Creative se može igra-ti besplatno na internetu. I jedno i drugo se može naći na www.minecraft.net

Ako želite naučiti nešto novo o “Minecraftu” ili saznati kako što bolje igra-ti, otvorite internetsku enciklopediju o “Minecraftu” (www.minecraftwiki.net).


tremacooltura

Piše: Dora Matić, II.c

Dobile smo priliku intervjuirati poznato-ga splitskog umjetnika Matka Trebotića. Zavirile smo u njegov atelje i doznale koje projekte ima u planu i kako se razvi-jao njegov talent, otkriven još u mladosti.

Uskoro se otvara Vaša izložba u Zagrebu. Što će publika imati prilike vidjeti? Kako je uopće potekla inicijativa za tu izložbu?Izložba će biti otvorena u kabinetu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kabinetu grafike. Bit će izloženi moji re-centni radovi iz posljednje tri godine. To su slikocrteži većega formata, slike rađe-ne na platnu, ali ima dosta grafizma, što ih i svrstava u kabinet grafike. Inicijativa je potekla od ravnateljice kabineta grafi-ke Slavice Marković, koja je, vidjevši moje radove doživjela pozitivan šok.

Povodom obilježavanja dvadesete godišnjice pada Vukovara bila je otvorena Vaša izložba skulptura. Publici ste poznatiji kao slikar, za-što ste u Vukovaru izložili skulpture?Istina, to je bila moja prva izložba skulptu-ra lijevanih u bronci. To je bio logičan sli-jed. Čovjek sam koji se izražava likovnim jezikom. Ne volim kada me neko svrsta-va u pojedinu granu likovne umjetnosti.

Izložba je otvorena 18. listopada, a trajala je i za vrijeme tih svečanih i tužnih dana.

Kada ste otkrili svoj talent?Nesvjesno sam ga otkrio još u djetinjstvu. Odrastao sam u ratno doba i vidio kako mogu sam sebi kreirati igračke. Izrađivao sam brodove, tenkove, automobile, cr-tao nogometaše… Tada to nisam nazivao talentom, samo sam želio imati igračke. Svjesno sam ga razvijao tek na studiju.

Što Vas inspirira? Vjerujete li uopće u in-spiraciju?Ne vjerujem. Smatram da je Bog čo-vjeku dao talent, a inspiracija je izlika

Matko Trebotić: “Ne vjerujem u inspiraciju”

netalentiranih ljudi. Svoj sam talent tre-bao razvijati i usavršiti napornim radom. Mediteran i Brački kanal (koji je pred-stavljao vezu između rodnoga Brača i grada pod Marjanom) su me ipak oduvi-jek pokretali.

Rekli ste da Vam je Bog dao talent? Koliko vam vjera znači u životu?Vjera mi je jako važna, iako za sebe ne mogu reći da sam pravi vjernik koji re-dovito ide na misu. Ipak, nikada se ne dogodi da se ne prekrstim pri izlasku iz ateljea. Vjera je permanentno prisutna i stalno me pokreće.

Koji su vam umjetnički uzori?Za moje umjetničko formiranje najvaž-niji su mi Emanuel Vidović te Joseph Beuys, otac konceptualne umjetnosti, kojega sam imao prilike upoznati jer smo bili susjedi u Düsseldorfu. Imamo čak i zajedničku sliku u “Modernoj ga-leriji Zagreb”.

Kako komentirate nedavno dobivenu na-gradu za životno djelo?Malo je to ružno čuti (smijeh). Zvuči kao da je moje stvaralaštvo završeno, a ono još uvijek traje. No, svakako je lijepo do-biti takvo priznanje i jako sam ponosan.

Autor: Paula Šantić, III.c

41~ veljača 2012. ~

XXII cooltura


tremacooltura

43~ veljača 2012. ~

XXII cooltura

IV.c

IV.a

IV.e

Maturalna večer 2012.

IV.d

IV.b

IV.f


tremakinologija

Piše: Duje Rakić, IV.b

Nekad, jako, jako davno, Split je imao čak šest različitih kina: “Central” (to je ono što podsjeća na kino kraj mjesta gdje čekate autobus), “Karaman” (to je nešto u onom prolazu gdje je “Creme de la Creme”), “Tesla” (vjerojatno tamo nikad niste ni ušli), “Marjan” (tamo gdje je sada ‘Bajamonti’), “Kino Doma JNA” (ona ogromna zapuštena, siva, ružna zgrada nakon Matejuške, nasuprot hote-la “Marjan”) i ljetno kino “Bačvice”.

Od toga su danas živi “Central”, jed-va jedvice “Karaman” i povremeno “Bačvice”. Ali umjesto onih zatvorenih došlo je par novih. Riječ je naravno o mul-tipleksima “Cinestar” i “Cineplexx” u tr-govačkim centrima “Joker” i “City Center One”. Njihovim dolaskom stara kina goto-vo su potpuno zamrla. Jedva posluju, i to uglavnom s ostatcima ostataka, onim fil-movima odbačenim od strane “Cinestara” i “Cineplexxa” ili onima koje naslijede od njih. Zašto, postavlja se pitanje?

Razloga je mnogo, a najočitiji je onaj koji ima veze s lokacijom tih novih ‘su-per kina’. Kao što rekoh, “Cinestar” i

“Cineplexx” se nalaze u trgovačkim cen-trima, a to je upravo ono što je filmska kao i skoro svaka druga umjetnost po-stala u današnjem društvu, nešto ko-mercijalno, čime se trguje. Ne iznena-đuje stoga da će ljudi radije otići u kino u “Jokera”, gdje na jednom mjestu imaju kino, razne trgovine, kafiće i slično, gdje kino ima udobnije fotelje i navodno bo-lju tehnologiju, nego u “polumrtvi” cen-tar kako bi samo odgledali film, a ne još i nešto kupili uz to.

Stara kina se jednostavno ne mogu suprotstaviti svemu što nude “Cinestar” i “Cineplexx”. Ipak, još su uvijek “živi”. Zašto?

Zato što “Karaman” i “Central” ima-ju nešto što “Cinestar” i “Cineplexx” ne-maju, a još ima ljudi koji to cijene – tra-diciju. Lijepe, klasično uređene dvorane, mramorni pod, balkon, klasične štando-ve za kokice, zastore… Još jedna stvar po kojoj se razlikuju je to što su “Karaman” i “Central” kina u pravom smislu te rije-či. Mjesta u koja se ide kada se želi po-gledati film. Mjesta na kojima se može samo kupiti ulaznica (i radovati se ako je slobodan prolaz u “Centrala” ili balkon

Propadanje kina

u “Karamana”). Nema raznih sumanutih ponuda super ultra giga mega tera sado mazo kartica, kojima ostvarujete brojne pogodnosti u trajanju od samo dva tjed-na pod uvjetom da ste datumima koji su djeljivi brojem tri iza devetnaest sati i osamnaest minuta, a prije devetnaest sati i dvadeset i pet minuta kupili ulazni-ce skuplju od dvadeset pet kuna za tri ili više osoba… Sapienti sat, znate o čemu govorim, svi imamo doma ogromnu hrpu onih papira s onim kuponima ili što već jesu. U “Centrala” i “Karamana” nema ni onih iritantnih dvadeset minuta rekla-ma koje se moraju otrpjeti prije početka filma. na posljetku, skoro svatko od nas nosi uspomene iz djetinjstva kada s ro-diteljima išli u kino pa su se morali pro-bijati kroz tada pune redove ili čekati u redu na hladnoći ispred kina, što to može zamijeniti?

Ukratko, “Central” i “Karaman” su kina. “Cinestar” i “Cineplexx” su samo iritanti. Osim toga što su iritantni, oni su samo blještava komercijalizirana mjesta gdje će vam uz što veći osmijeh uzeti što veću količinu novca i prodati vam isti “pro-izvod” kao i na svim drugim mjestima.

47~ veljača 2012. ~

XXII kinologija


Jeste li ikada imali tremu prije nastupa? Znate li kakav je napor mucanje? Je li vam u djetinjstvu ikad bila uskraćena roditeljska ljubav? Ako je odgovor na ova pitanja ne, onda je ovo film koji će vas naučiti suosje-ćanju prema drugima i koliki teret mucanje može biti. Ako je odgovor pak da, onda ćete se sigurno pronaći u ovom filmu jer vi, nažalost, najbolje znate kako je to.

Colin Firth, koji nema problema ni s mu-canjem ni s tremom, savršeno je portreti-rao Alberta od Yorka (mlađega sina tadaš-njega kralja), koji je cijeli život nosio taj teret. U tom vremenu (prije početka Drugoga svjetskog rata) javljali su se razni stručnjaci koji su uspješno liječili mucanje. Jedan od tih “stručnjaka” zamalo je ugušio Alberta kad ga je natjerao čitati Shakespearea sa sedam franja u ustima, što mnogima ne ide ni praznih usta. Svakodnevni prijelaz nor-malnoga života u svijet rečenica punoga za-stoja i riječi koje poput franja zapinju u grlu, Colin je podnio stoički te odglumio zadiv-ljujuće i uvjerljivo.

Albertov kamen oslonac, jedina pot-pora u životu, bila mu je žena Elizabetha koju tumači Helena Bonham Carter (ili možda fanovima Harryja Pottera poznati-ja pod imenom Bellatrix), glumica koja je sposobna u isto vrijeme uspješno stvarati

više filmskih likova (psihotičnu čarobnicu i dostojanstvenu plemkinju). U liku do-stojanstvene plemkinje pomaže Albertu kada mu je najteže i pronalazi mu jednog pomalo nekonvencionalnog liječnika.

Lionel Logue, taj neobični liječnik, preuzima na sebe liječničku odgovor-nost, te stoji kao svojevrsna protuteža “Bertiju” (kako ga ovaj zove) svojom sa-vršenom dikcijom. Lionela glumi oska-rovac Geoffrey Rush, no rijetkima će to ime išta značiti. Možda im je poznatije ime pirata s Kariba, kapetana Barbosse. Njih dvoje tijekom filma razvijaju pose-ban odnos, koji je suptilno prožet jed-nostavnom, a opet lijepom glazbom. Vjerodostojnosti likova pomaže dobro odabrana kostimografija, koja odgovara modi toga doba.

Iako se nekima film ne bi svidio zbog nedostatka akcije i malo sporijega odvija-nja radnje, svakako ga vrijedi pogledati i tako provjeriti jesam li bio u pravu.

Spajajući scenu s glazbom, scenarijem te odabirom glumačke postave i njihovom glumom, redatelj Tom Hooper stvorio je remek-djelo. Remek-djelo koje se, u vri-jeme kada Hollywood proizvodi filmove izlizanih radnji, pune eksplozija, krvi, uboj-stava i bezumnoga uništavanja, istaknulo svojom originalnošću i zasluženo osvojilo Oscara za najbolji film 2011. godine.

And the Oscar goes to…Najbolji film 2011. godine – Kraljev govor


tremakinologija

Pišu: Karla Banić, II.b; Ivan Kraljević, IV.b; Lucija Šalinović, II.c

Srednjovjekovlje, orijaši i zmajevi. Spletke, izdaje, ubojstva i žudnja za moći. Groteske i brutalnost. Obračun mora-la i časti, obitelji i dužnosti. Ako vas ova kombinacija ne zanima, uštedite sebi vri-jeme i nastavite listati u nadi da ćete pro-naći nešto zanimljivije. Ako vas, začudo, zanima ovaj (fantasy) žanr, onda potroši-te svoje vrijeme i budite uvučeni u priču.

Priča počinje na krajnjem sjeveru, iza Zida (čovječanstva) gdje, kvazizombiji plavih očiju pobiju nekoliko ljudi. To ci-jeloj radnji daje nadnaravni štih koji se potpuno izgubi tijekom serije i čini vam se da gledate srednjovjekovnu priču u izmišljenom svijetu. Prava priča prati tri glavne (od sedam) drevne obitelji (Stark, Lannister i Targaryen), i njihovu borbu oko Željeznoga prijestolja i prikazuje što su sve ljudi spremni učiniti kako bi se do-mogli moći. Sve počinje odlaskom kralja Roberta s cijelom njegovom svitom na sjever u posjet Eddardu Starku, njegovu prijatelju iz djetinjstva. Od njega traži da mu se pridruži u prijestolnici kao njegova desna ruka, odnosno Kraljev namjesnik, nakon što je potonji iznenada umro.

Budući da živi sa šestero djece i ženom, pred Eddardom, knezom Oštrozimlja, teška je odluka. On, kao oličenje časti i dužnosti, zbog kojih kasnije donosi mno-go loših odluka, prihvaća kraljevu “ponu-du” (unatoč tome što ih je upravo zade-sila obiteljska tragedija) te odlazi na jug u Kraljev Grudobran sa kćerima. Pritom im svima poručuje: “Zima dolazi!” (što je geslo njegove obitelji), čime ne navješću-je samo prognozu, nego i nadolazeće ne-volje. Njegova žena Catelyn muku muči sa sinovima u Oštrozimlju zbog tuge koja ju je obuzela dok kopilan Jon Snow odlazi na krajnji sjever služiti kraljevstvu na Zidu u obrani od divljaka i mnogo gorih stvari.

Kao djelomični kontrast melodrama-tičnosti obiteljskih žrtava i časti, humo-ristični, da ne kažem posprdni, pristup životu Tyriona Lannistera, patuljastoga

brata kraljice Cersei, daje dašak svježi-ne i vedrine seriji. Kao patuljak, cijeli se život bori s predrasudama i traži barem poštovanje od svog oca koji ga je zamr-zio od samoga rođenja. Kako ni u tome ne uspijeva, od oca mu preostaje jedino ime i novac. I to mnogo novca koji koristi kako bi ispunio svoj životni cilj – putovati svijetom i pronaći dno čašice u svakom njegovom kutku.

Na drugoj strani, točnije preko Uskoga mora, na drugom kontinentu, četrnaestogodišnju Daenerys Targaryen, koja je potomak zbačenoga vladara, pro-daju khalu Drogu, svojevrsnom Džingis-kanu, da mu bude žena. Da bude još ap-surdnije, prodao ju je njezin brat Viserys u zamjenu za vojsku. Brat koji ju je više puta premlaćivao i zlostavljao, a na kraju je za to dobio krunu koju je toliko željno iščekivao. Daenerys tijekom serije doživ-ljava najveću promjenu kao osoba, što zbog godina kroz koje prolazi, što zbog događaja koji je prate. Iz plahe se djevoj-čice pretvara se u lijepu i odlučnu kraljicu svome mužu.

Tijekom prve sezone serije, koja je napravljena prema samo jednoj knjizi popularnoga serijala od, zasad, pet knji-ga Georgea Martina, odvijaju se brojne napete i dramatične scene, nepredvidivi preokreti i političke zavrzlame iz kojih se teško i sam pisac izvlači. Svaka vas epi-zoda ostavlja na rubu sjedala, u vrhuncu napetosti, a ubojstva likova, za koje nikad ne biste pomislili da će umrijeti, samo po-tvrđuju činjenicu da nitko, ali baš nitko, nije siguran. Na kraju se sezone otkriva još jedan djelić fanastike sadržan u prvoj rečenici, a u svim krajevima svijeta podi-žu se vojske. Sve se sprema za drugu se-zonu serije, za sraz petorice kraljeva.

Naime, ekranizacija druge knjige ci-klusa Pjesma leda i vatre, autora Georgea R.R. Martina, preselila se upravo na Dubrovačke zidine što je, vjerujemo, pri-vuklo mnogo više fanova u Hrvatskoj, među kojima se našao i naš pjevač Giuliano kao statist na setu. Iz pouzdanih izvora doznajemo kako će starogradski bedemi predstavljati Kraljev Grudobran (aka King’s Landing), a druge manje po-znate lokacije, uključujući i benediktin-ski samostan na otoku Lokrumu, poslu-žit će za snimanje živih akcijskih scena. Ovakva situacija i više nego pogoduje Dubrovniku, kao i Hrvatskoj, jer je u mje-sec i pol dana proizvodnje za suradnike iz inozemstva rezervirano 130 hotelskih soba, što je hrvatskom gospodarstvu

“Zima dolazi”Nova HBO-ova serija – fenomen koji je osvojio svijet

49~ veljača 2012. ~

XXII kinologija

donijelo više milijuna dolara. Podsjetimo i na to da je prvu epizodu u Americi na ma-lim ekranima gledalo pet milijuna ljudi, a sa svakom sljedećom epizodom gledanost je rasla. Ne sumnjamo da će se takav trend i nastaviti tijekom emitiranja druge sezone, što će biti i više nego odlična reklama prije nadolazeće turističke sezone.

Sve u svemu, Igru prijestolja svaka-ko vrijedi pogledati, bilo da volimo do-bru staru fantaziju ili nas više opčinjavaju spletke i ubojstva.

Odlična ukomponiranost rezultat je tima pod redateljskom palicom D.B. Weissa i Davida Benioffa, čemu u prilog

govori i poveliki opus nagrada koje su primili za svoj rad, među kojima se nalaze i dvije zavidne Emmy nagrade. Vjerujemo da će tako biti i u drugoj sezoni, a ona nam donosi pregršt obrata i mnoštvo novih likova koji će zauzeti mjesta onih kojima sreća nije bila naklonjena, ili su jednostavno ubijeni

Bila bi šteta ne spomenuti i knjige koje su nadahnule ovakvu fantastičnu seri-ju. Naravno, ne treba reći da su knjige još i bolje. Saga Pjesma leda i vatre u po-četku je bila planirana kao triologija. Svi znamo kako je to ispalo. Pet knjiga od ti-suću stranica je već napisano, a George

R.R. Martin planira još barem dvije (ako ne i više). Knjige savršeno opisuju rano srednjovjekovlje s pridodanim elementi-ma fantastike. Martin piše u trećem licu kroz oči svojih likova. On je majstor pi-sanja. Njegov izmišljeni svijet je obrađen do tančine i nema ničega u knjizi što nije objašnjeno ili ne drži vodu (što mi je oso-bito drago jer nakon upisa u MIOC sve stvari koje nemaju logiku su me počele poprilično nervirati). Svaki lik mu je sa-vršeno karakteriziran te je svaki od njih različit i ima svoju vlastitu priču, moti-vaciju i interese. Martin je i majstor na-petosti te nam nikad ne daje mogućnost predviđanja. Iako možemo naslutiti što bi se moglo dogoditi, opet nas sve prevari. Razvija zaplete nekoliko koraka unaprijed i pritom produbljuje sve postojeće zavje-re, kao i one o kojima još ništa ne znamo (što, kod ovoga pisca, ne znači da ne po-stoje). Poveznica svih knjiga je ono što Martin naziva Igrom prijestolja u kojoj se svi likovi čine pijunima, bez obzira koliko su oni uvjereni da vode tu igru. Prave majsto-re igre možemo tek naslutiti. I mali i veliki igrači imaju svoju ulogu, ali nekima su ulo-ge brutalno kratke i prekinute baš onda kad se tomu najmanje nadamo.

Napisane knjige su: - Igra prijestolja - Sraz kraljeva - Oluja mačeva - Gozba vrana - Ples zmajeva

Slijede: - Vjetrovi zime - San o proljeću

Martin se ugledao na pisce poput Tada Williamsa, J.R.R. Tolkiena, Jacka Vancea i druge poznate pisce fantastike, ali najve-ći uzor su mu bili pravi povijesni događaji. Primjerice, postoji puno poveznica između povijesnih događaja i likova u “Pjesmi leda i vatre” sa stvarnim događajima i ljudima u Ratu ruža u Engleskoj. Dvije glavne kuće u “Pjesmi leda i vatre”, Starkovi i Lannisteri, predstavljaju povijesne, engleske plemićke obitelji, kuću York i kuću Lancaster.

Nemojte da vas broj stranica i knjiga obeshrabri. Vjerujte, kad ih počnete čita-ti, poželjet ćete da ih ima još i više.


tremakinologija

Pišu: Lucija Šalinović, II.c; Hana Đogaš, II.b

Legendarna ekranizirana priča o “Dlakavom Lončaru” (poznatijem kao Harry Potter) osvojila je srca mnogih vjernih čitatelja (i naravno nas vjernih spi-satelja Lokerice i Habuke) te je postala predmet obožavanja mnogih, uključuju-ći i našu voljenu E. Tudor (osoba koja se prepozna molimo da nas ne ubije). Kao što znamo, knjige po kojima su nasta-li filmovi su najbolje napisane i najpopu-larnije knjige današnjice. Knjige su stvar-no “ludilo brale”, no kasniji filmovi su (i mislimo da će se većina složiti s nama) – mlitavi. Teksta jedva da ima, scene su premračne, ugođaj je bezveze. Daniel Radcliffe je postao ukočen i smušen i jed-nostavno ne predstavlja lika iz knjige jer je Harry, iskreno rečeno, puno karizma-tičniji u knjizi nego u filmu. David Yates (inače redatelj zadnjih 4 filma o HP-u) se puno više koncentrira na “digitalno” i op-ćenito vizualni dojam monumentalnosti, nego na stvarnu srž knjiga (prave mo-ralne vrijednosti i međuljudski odnosi). Nadalje lik Voldemorta je ispao jedno-stavno smiješan na tupast način. Vrhunac njegovog dijaloga u zadnjem dijelu filma je bio citiramo: “Nyeeeeeeeeehhhh!!” i tako pet puta u minuti (uz, naravno, bo-lesni smijeh koji podsjeća na otrcane fil-move o zlim znanstvenicima). Također su izbacili neke bitne dijelove knjiga koji su bili dio karakterizacije likova, što je do-velo do površnjega prikazivanja likova, osobito glavnoga lika. Sve one male sitni-ce koje potaknu čovjeka na razmišljanje su izbačene, tako da gledatelji ne mogu potpuno shvatiti postupke likova u filmu. Dokaz je privrženost drugim likovima koji nisu središte filma, a njihova privrženost ih čini središtem (što bi trebao biti Harry jer on predstavlja svu nadu koju su ljudi imali za vrijeme Voldemortovoga terora). Harry je bio utjeha i centar okupljanja ot-pora. On predstavlja ono dobro što svi nosimo u sebi, dok je Voldemort čista su-protnost Harryju, on je oličenje zla.

Prvi film (Harry Potter i kamen mu-draca) nije bio uopće loš, dapače, bio je odličan, optimističan i dobar početak filmskoga serijala koji nas uvodi u ča-robni svijet Harryja Pottera, “Dječaka koji je preživio” (akuzativ (koga? što?) – Voldemorta). Taj film dočarava dječ-ju nevinost i iskrenost, osvježenu s malo mističnosti prvoga susreta te nevinosti s pravim zlom. Djeca nekad vide ono što odrasli zaboravljaju ili ne žele prihvatiti.

i nije tako loše jer su “baze” predobre. Uz to je redatelj izostavio bitne stvari koje su znatno utjecale na kasniji razvoj ciklusa.

Peti film (Harry Potter i Red feniksa) je toliko mračan da se skoro ništa ni ne vidi. Radnja je samo zbog knjige dobra, ali poruka knjige se nekako gubi u film-skom mraku. Trebala bi svjetiljka za naći je. Kako su mogli upropastiti tako dobru knjigu?!

Šesti film (Harry Potter i Princ mije-šane krvi) je čak i bio dobar (većinom zbog svoje mračne težine koja se nadvi-ja nad filmom), zahtijevao je čak i malo razmšljanja o značenju filma i unutarnjoj borbi likova, no glumci su cijelo vrijeme bili malo ukočeni i izgledali kao da ne zna-ju gdje će sa sobom. Radnja knjige je ipak bila malo vedrija. Trebali su ubaciti malo više humora, tek tako, kako bi se osjetilo da mračna strana nije jedina strana filma.

U sedmim (po knjizi) filmovima (Harry Potter i Darovi Smrti – 1. dio i 2. dio) prvi se dio više bavi psihološkom karakteriza-cijom likova pod pritiskom njihovoga ži-vota u bijegu od Voldemortovih pristaša. Pošto se redatelj više koncentrirao na to, gotovo da je zaboravio na filmsku radnju koja se zbilja presporo odvijala (iako je film dobar). U drugom je filmskom di-jelu napravio upravo obrnuto. Harry Potter je, na našu veliku žalost, postao jedan od onih bezglavih američkih akcij-skih filmova! Ništa pametnoga u filmu, samo specijalni efekti i Voldyjev poklik: “Nyeeeeeeeehhhh!!”.

I za kraj jedna mala pjesma čiji je autor poznati kućni duh Hogwartsa Peeves (ta-kođer jedan od izbačenih likova, stvarno je strašno što su ga izbacili), koji se voli zabavljati na tuđi račun:

“Mali Potter prekinuo Voldyjev je zulum, Zgazili smo smrtonoše, vrijeme je za tulum!”

Vidite poantu onoga što smo htjele reći…

PottermanijaIli deset godina genijalnoga Voldemorta jer je Harryjev lik mlitav

Drugi film (Harry Potter i Odaja tajni), iako je malo mračniji od prvoga dobro dočarava poruku knjige, metaforu dobra i zla koji se stalno bore. Tu također do-bijamo bolji uvid u Harryjev lik, njegove osobine i sposobnosti (što mu pomalo nedostaje u sljedećim filmovima).

U trećem filmu (Harry Potter i zatvo-renik Azkabana) redatelj Alfonso Cuaron nije slijepo slijedio knjigu, nego dodaje neke svoje ideje u film što je bio dobar potez jer se monotonija od prva dva di-jela (koja su relativno slična) promijenila i osvježila filmski ciklus. Jako nam se sviđa ovaj redatelj jer je uspio dočarati poru-ku knjige na zabavan i osjećajan način, što nije razvodnilo filmsku radnju.

Četvrti film (Harry Potter i Plameni pe-har) je pokušaj ubacivanja novih eleme-nata radnje u film od strane novog reda-telja. To je lagano razvodnilo pravu svrhu filma, ono što je film zapravo trebao biti. Harry Potter postaje komedija, “baze” fil-ma skreću pozornost s radnje koja je bila manjkava u usporedbi s prva tri filma, što

51~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII

Tema broja:Državna matura

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a


tema broja trema

Pišu: Karla Banić, II.b; Ema Marača, II.b; Iris Maras, II.c; Dora Matić, II.c; Ljubica Kotromanović, II.c

Neki su ovu anketu doživjeli kao beza-zleno “črčkaranje”, ali oni koji su je ob-zirno ispunili, dali su nam uvid u mišljenja o pripremama, polaganju, prednostima i manama državne mature.

Maturanti su imali podijeljena mišljenja kod pitanja o strahu od državne mature. 45 posto maturanata podijelilo je s nama da se boji državne mature. Zadovoljavajući je podatak da će maturanti (većina njih) polagati višu razinu osnovnih predmeta. Samo 8 posto polagat će nižu razinu en-gleskoga jezika, a 3 posto nižu razinu iz hr-vatskoga jezika i matematike.

53 posto maturanata osjeća veliki pri-tisak zbog težine i opsega gradiva, a isti

postotak strahuje od upisa na fakultet. 12 posto ispitanika pod pritiskom je rodite-lja, a čak 13 posto pravih Miočića osjeća pritisak zbog ugleda škole.

Većina maturanata (40%) za ispite će se početi pripremati 2-3 tjedna prije is-pita, neki (24%) već sada ponavljaju gra-divo prijašnjih razreda (još jedan primjer pravih Miočića!), a 9 posto će početi uči-ti nekoliko dana prije ispita. Neki su na-dopisali kako se neće uopće pripremati, neki će početi za praznike, a neki otprili-ke dva mjeseca prije ispita.

35 posto Miočića planira uzeti dodat-ne instrukcije iz određenih predmeta (najviše iz fizike), a predmeti koji im se čine najtežima na maturi su hrvatski je-zik i kemija.

Više od polovine (64%) ispitanih mi-sli da profesori traže više od njih radi

Što maturanti misle?Proveli smo anketu među maturantima i doznali njihove stavove o državnoj maturi

Inovacije na državnoj maturiIspitni katalozi u kojima je došlo do promjena u odnosu na prošlogodišnje


Na internetskoj stranici Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazova-nja objavljeni su ispitni katalozi za držav-nu maturu, a neki od njih se razlikuju u odnosu na prošlu godinu.Hrvatski jezik – promijenjena su ograni-čenja pri pisanju eseja (ukinuta je gornja granica), a minimalan broj riječi je 400 (na višoj razini) uz odstupanja od 10%. Neće se vrednovati samo oni eseji koji imaju broj riječi manji od zadanoga. Ukinut je izbor tema iz eseja.Engleski jezik – objavljena je nova ljestvi-ca za bodovanje sastavaka (taj pismeni parametar ispita nosi 20 bodova, a udio u cijelome ispitu iznosi 1/3). Ljestvica za ocjenjivanje sastoji se od četiriju kriterija:

izvršenje zadatka (razrada zadane teme i argumentacija), koherencija i kohezija, vokabular (raspon i točnost), te grama-tika (raspon i točnost).Geografija – dodana su četiri obrazovna ishoda.Povijest – dodano je nekoliko obrazov-nih ishoda.Biologija – produljeno je vrijeme trajanja ispita sa 120 na 135 minutaPsihologija – produljeno je vrijeme traja-nja ispita s 80 na 100 minutaLikovna umjetnost – produljeno je vrije-me trajanja ispita s 90 na 105 minutaVjeronauk – dodano je nekoliko obra-zovnih ishoda i ažuriran popis literature.Mađarski (materinski jezik) – novi popis literature.Kemija – pročišćeni su obrazovni ishodi.

državne mature, a veliki broj njih (72%) smatra da bi profesori morali imati više razumijevanja za njih ove godine kad su im obveze, u odnosu na prijašnje školske godine, gotovo udvostručene.

Svrha ankete sadržana je u posljed-njem pitanju: “Smatrate li da državna ma-tura omogućuje pravednije upise na fa-kultete?” Budući brucoši u 65 posto slu-čajeva imali su pozitivan odgovor, a neki komentari koje su napisali najbolje govo-re o tome što mladi misle o maturi i koli-ko znaju o njoj. Izdvojili smo najzanimljivi-je: “Hrvatska – zemlja znanja”, “Državna matura = propali slučaj”, “Zašto je knji-ževnost obavezna na maturi?! Zašto ja to moram znat?! Nije mi jasno”, “Ne zna se tko tu pije, a tko plaća!”, “Ako polažemo maturu, zašto se i dalje na nekim fakulte-tima gledaju ocjene?”

Latinski jezik – osnovna razina: produlje-no je vrijeme trajanja ispita s 80 na 100 minuta i dopunjen je vokabular.Latinski jezik – viša razina: produljeno je vrijeme trajanja ispita s 90 na 120 minu-ta. Promijenjena je i struktura ispita – od dvaju tekstova jedan je nepoznat, a dru-gi je iz popisa odabranih ulomaka koji su dodani u katalog. Dopunjen je vokabular. Talijanski jezik – promijenjeni su ljestvica za ocjenjivanje sastavka i trajanje ispita.Francuski jezik – objavljeno je novo bo-dovanje ispita čitanja i trajanje ispita.

Detaljnije informacije potražite na http://www.ncvvo.hr/drzavnamatura

/web/public/katalozi11.

53~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII


Kako izgleda i kako se naziva državna matura u ostatku svijetu?

Državna matura je, čini se, novost samo u našoj državi. Većina ostalih razvijeni(ji)h svjetskih zemalja već prakti-cira standardizirane ispite za sve učenike koji završavaju više, neobavezno obrazo-vanje. Evo kako izgleda državna matura u drugim zemljama.

AUSTRIJA – ispit zrelostiAustrijsko je školstvo poprilično kom-pleksno. Nakon osnovnih škola djeci se pružaju različite mogućnosti za nastavak školovanja, poput više općeobrazovne škole (viši stupanj), više škole usmjere-nog obrazovanja, srednje škole usmje-renog obrazovanja i strukovne škole. Svakom od tih tipova škola su određene mogućnosti koje po njihovom završetku

Ispiti zrelosti diljem globusaučenik može odabrati. Nakon višega stupnja učenici izlaze na ispit zrelosti koji im omogućuje upis na fakultet. Isto je i s višim školama usmjerenoga obrazova-nja, samo što učenici tih škola moraju položiti i diplomski ispit. Učenici srednjih škola usmjerenoga obrazovanja iz njih izlaze potpuno osposobljeni za neko za-nimanje te mogu birati između fakulteta za koji moraju polagati stručni ispit zre-losti i izravnoga upisa na jednu od viših strukovnih škola. Po završetku strukovnih srednjih škola učenici također stječu pra-vo na upis u jednu od viših strukovnih ško-la. Ako se žele upisati na fakultet, trebaju proći kroz pripremne i dopunske tečajeve (obvezne!) kako bi položili ispit zrelosti.

Tri do četiri pismena ispita polažu se tijekom svibnja, svaki traje više sati. U lipnju se polaže usmeni dio, koji se izvo-di javno; postoji mogućnost preskakanja jednog od pismenih ispita, ako učenik do

veljače preda rad koji potom usmeno tre-ba obraniti. Odrasli također mogu pola-gati ispit zrelosti ako nisu već polagali.

Obvezni predmeti: njemački jezik, matematika i strani jezik.

Ocjene: od 1 do 5 (1 je najviša ocjena, suprotno našem sustavu).

Drugi rok: 9. i 10. mjesec tekuće godi-ne ili 2. i 3. iduće.

ENGLESKA – GCENa kraju obveznoga dijela školovanja, u šesnaestoj godini učenici polažu standar-dizirani ispit GCSE (General Certificate of Secondary Education), dok po zavr-šetku srednje škole polažu tri različita ispita: GCE “A” Levels, GCE Advanced Subsidiary qualifications i GCE “A” Levels in Applied Subjects. Kako bi se upisao na fakultet, moraš imati položena barem tri certifikata GCSE s ocjenom C ili više te dva ispita A ili AAS razine iz različitih

SADU SAD-u srednjoškolac koji planira na-staviti obrazovanje mora polagati jedan od standardiziranih testova koji, teo-rijski, procjenjuju sveukupno učeničko znanje. Najčešći testovi su SAT i ACT. Može se polagati više standardiziranih testova. Neki fakulteti zahtijevaju čak i par SAT Subject Test testova koji se spe-cijaliziraju za jedan određeni predmet. Standardizirani testovi nisu obvezni i ne utječu na maturu, ali su potrebni za upis na većinu fakulteta. Dodatni bodovi pri upisu na fakultet daju izvannastavne ak-tivnosti i aktivno sudjelovanje u društve-nim organizacijama, priredbama i aktiv-nostima. Posebno su na cijeni sportovi.

ACT je smišljen 1959. kao protivnik SAT-u. Sastoji se od pet ispita: engleskog jezika, matematike, čitanja i razumijeva-nja, znanosti i pisanja kratkog eseja (ne-obvezan). Ljestvica bodova seže od 1 do 36. Popularniji je od SAT-a u središnjim i južnim saveznim državama. Američka Mensa od 1989. priznaje članstvo onima koji postignu 29 ili više bodova. Testovi

se temelje na određenom broju pitanja koji pokriva određeni predmet. Jedini od svih ispita, matematika, traje točno sat vremena, dok ostali traju oko pola sata, aengleski jezik 45 minuta. Prosječna konačna ocjena učenika koji su polagali ACT 2009. godine je bila 21.1.

SAT je stariji od ACT-a, popularniji na obje obale od ACT-a. Prvi put je prove-den sedamnaestog lipnja 1901. godine, kada su ga polagala 973 učenika diljem SAD-a i dvoje u Europi. Više o SAT-u zna Mirta Stantić, bivša učenica zagre-bačkoga MIOC-a, koja ga je i sama po-lagala prošle godine kako bi se upisala na Harvard, pri čemu je i uspjela.

Koja je razlika između hrvatskog i američ-koga obrazovnog sustava?Potpuno su različiti sustavi. Srednja ško-la u Americi omogućava učenicima da sami biraju predmete koji ih najviše zani-maju i razinu na kojoj će ih slušati (stan-dard, honors, advanced placement), dok su obvezni predmeti samo oni osnovni, kao engleski, matematika i neka znanost

(biologija, kemija, fizika). Obvezni pred-meti variraju u različitim saveznim dr-žavama, ali uglavnom se učenicima daje “okusiti”, na primjer, jednu godinu svake znanosti pa onda u četvrtom razredu od-luče koju žele slušati na višoj razini. Česta je situacija da će učenik slušati biologiju u prvom razredu, kemiju u drugom, a fizi-ku u trećem te onda u četvrtom odluči-ti uzeti AP (advanced placement) jedan od tih predmeta, onaj koji ga najviše za-nima. Predmeti se tumače svaki dan tako da postoji kontinuitet onoga što učenike zanima i omogućuje se ulazak u detalje bolji nego u Hrvatskoj, gdje učenici imaju neki predmet samo dvaput (ili jednom) tjedno.

Na fakultetima s studenti ne mora-ju se izjasniti za područje studija pri upi-su, nego tek nakon određenog vremena (različiti fakulteti različito, na Harvardu nakon 3 semestra, na Tuftsu nakon 4), a čak i kad je deklariraju, mogu je promi-jeniti ako s vremenom shvate da se žele baviti nečim drugim. Česta je i situacija da studenti imaju dva različita područja


tema broja trema

predmeta. Predmeti koji se polažu su od biologije, kemije, matematike i ekonomije, pa sve do latinskoga i velškoga jezika te re-ligijskih znanosti. Ocjene variraju od A do E, uz postojanje ocjene U, koja znači pad.

FRANCUSKA – baccalaureatSrednje škole u Francuskoj se dijele na opće, tehnološke i strukovne. Nacionalni se ispiti provode na određenom uzorku djece u dobi od 8 i 11 godina te loš re-zultat može ozbiljno utjecati na nasta-vak daljnjeg školovanja. Na kraju srednje škole, s 18 godina, učenici polažu i do-bivaju baccalaureat (baccalauréat), stan-dardizirani ispit koji ih kvalificira za viso-koškolsko obrazovanje. Minimalan broj bodova potrebnih za prolaz je 10 (od mogućih 20). Ako se dogodi da učenik dobije 8 ili 9 bodova, nudi mu se moguć-nost usmenoga odgovaranja. Ako dobije ispod 8 bodova, smatra se da nije polo-žio ispit i mora ponavljati zadnji razred. Postoji i mogućnost nepisanja baccala-ureata. Tada učenici dobivaju potvrdu da imaju srednjoškolsko obrazovanje.

Baccalaureat se polaže u lipnju. Jednak je za sve učenike. Prilikom pisanja čuva se anonimnost učenika – učenici imaju iden-tifikacijske brojeve te sjede na numerira-nim sjedalima. Baccalaureat se dijeli na tri vrste (opći, tehnološki i profesional-ni). Većina se testova piše u obliku eseja (sa zadatcima kada su potrebni). Neki is-piti koji spadaju u istraživačke projekte se mogu raditi i u grupi. Za upis na fakultet je potrebno minimalno 10 bodova. Neki fakulteti traže i prijemne ispite.

ITALIJAS navršenih 14 godina učenici nižih sred-njih škola polažu završni ispit – licenza media. Nacionalni se ispit polaže po za-vršetku više srednje škole. Bez njega se ne može upisati na fakultet. Umjetničke i strukovne škole imaju svoje vlastite na-cionalne ispite (ako žele nastaviti sa svo-jom profesijom). Državna se matura sa-stoji od tri pismena i jednoga usmenog dijela. Prvi pismeni ispit provjerava uče-nikovo znanje talijanskoga jezika, dru-gi pokriva jedan od glavnih predmeta u

srednjoj školi koju je pohađao, a treći pokriva sve predmete koje je učenik izu-čavao tijekom zadnje godine školovanja. Svaki od pismenih ispita donosi maksi-malno 15 bodova, dok usmeni dio do-nosi 35, što daje maksimalni iznos od 80 bodova. Položenom maturom se stječe pravo upisa na bilo koji fakultet. Fakulteti imaju pravo ograničiti broj brucoša prije-mnim ispitima.

NJEMAČKASvaka pokrajina u Njemačkoj ovlašte-na je kreirati vlastiti obrazovni sustav, stoga samo pokrajine poput Bavarske i Baden-Württenberga imaju jedinstve-nu maturu na državnoj razini. Strukovne škole ne polažu maturu. Uspješno zavr-šena srednja strukovna škola omogućuje upis strukovnoga fakulteta ili rad u stru-ci. Odgovorno provođenje i ocjenjivanje mature je odgovornost pojedinoga pred-metnog nastavnika. Polaže se minimalno četiri (ponekad i pet) predmeta. Učenik bira dva glavna predmeta iz kojih ima pi-smene ispite; iz jednoga predmeta ima

interesa (recimo, znanost i glazba) pa mogu studirati oba i dobiti diplomu iz oba područja. Meni se čini da činjenica da se ne mora izjasniti za odabir studija od-mah pri izlasku iz srednje škole čini odla-zak na fakultet puno jednostavnijom od-lukom jer student zna da ima priliku pro-bati različite mogućnosti prije nego što se odluči što želi studirati. Isto tako, ve-ćina fakulteta ima predmete koje svi mo-raju slušati – tako ovdje svi moramo slu-šati akademsko pisanje i predmete iz još osam kategorija (kategorije su unaprijed zadane i svaki student bira onaj kolegij koji mu se najviše sviđa u danoj katego-riji), kao i barem još jedan jezik (svatko mora diplomirati govoreći tečno barem dva jezika).

Kakve su pripreme za SAT? Različite za svakoga. U Americi posto-je posebni programi, kojima se učeni-ci pripremaju za polaganje tih ispita, di-zajnirani tako da ojačaju znanje u toč-no potrebnim područjima. U Hrvatskoj se ljudi uglavnom oslanjaju na svoje

srednjoškolsko znanje engleskoga i mate-matike, uz moguće služenj udžbenicima. Postoje stotine knjiga sa starim SAT ispi-tima po kojima se može vježbati, koje su dostupne i u Hrvatskoj – ja sam koristila takve knjige i online ispite. Uz to, najviše je vremena bilo potrebno uložiti u čitanje na engleskom, da bi se brzina čitanja na stranom jeziku dovela do brzine čitanja na hrvatskom i time jednostavno omogu-ćilo da se prođe kroz cijeli test.

Kako izgleda SAT? (struktura, koja pokri-va sva područja, broj pitanja)Što se strukture tiče, SAT ima tri sekci-je: matematiku, čitanje i pisanje. SAT je dugačak test (traje 4 sata) koji u svakoj sekciji ima tri kraće podsekcije (koje tra-ju dvadesetak minuta), tako da se mate-matika, čitanje i pisanje smijene tri puta tijekom cijelog ispita. Uz to, na početku testa piše se i kratki esej (4-5 paragra-fa) za koji je učenicima zadano vrijeme od 25 minuta. Svaka sekcija ima različit broj pitanja, ovisno o njihovoj težini. Svaka sekcija (matematika, čitanje i pisanje)

ukupno ima maksimalno 800 bodova, što daje maksimalni rezultat od 2400 bo-dova na cijelom ispitu.

Koja je uloga SAT-a?SAT se koristi kao standardizirani ispit čiji se rezultati koriste za upis na američka sveučilišta, kao i određivanje dobitnika raznih stipendija. To je jedini ispit koji svi prijavjeni na američka sveučilišta moraju polagati jer se smatra da ne ovisi o na-učenim podacima, nego o sposobnosti učenika da se snađe u nepoznatom tek-stu s riječima koje ne razumije ili izrazima koji mu nisu jasni. Američka sveučilišta, za razliku od naših, smatraju da učenici koji se najbolje snađu u takvim situacija-ma imaju najveću priliku postati uspješni studenti, što je razlog zbog kojega je SAT tako važan rezultat. Usprkos tome, upis na američka sveučilišta određen je mno-gim faktorima, gdje rezultat SAT-a nije uvijek najvažniji – vrlo je važan i osobni esej, kratki odgovori na pitanja u prijavni-ci, intervju i odnos između prilika koje su učeniku bile ponuđene i koje je iskoristio.

55~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII

Savjeti maturanataPiše: Marija Lelas, III.c

Evo savjeti maturanta, ovi posljednji je od naše bivše Tremašice.

Antonio Basić:Nisam se puno pripremao osim ono-ga šta smo imali na satovima s prof. Pažankom. Za hrvatski je dosta uzet sve četiri čitanke i bilježnice od svih razreda i prolistat ih, al naravno, ne čitat sve iz po-četka. Ja se nisam puno pomučia, dodu-še, naša je bila najlakša.

Darko Šperac:Ako počneš učit više od jedan dan prije mature, počea si prerano.

Marko Marinović:To šta si MIOC velika ti je prednost zbog pojačanog programa matematike i fizike, a uz to smo imali jak i hrvatski i engle-ski. Na državnoj maturi nema nikakvih problema jer ti dolaze lakši zadaci nego si navika. Profesori puno pomognu sa tim pripremama. Navodno je sad teže… navodno. Mi smo kasnije riješili sve ove nove zadatke na faxu, čisto iz znatiželje.

Uglavnom, MIOC ti je super podloga, odnosno MIOC avantura!

Petra Tolić:Budući da nisam bila odlična učenica, od-lučila sam se ozbiljno pozabaviti pripre-mama za državnu maturu i moram pri-znati da sam pritom najviše truda uložila u pripreme iz mate-matike, a najmanje iz engleskog, što je bilo vidljivo i u re-zultatima. Nemojte se buniti kada vam prof. Serdar podjeli 30 zadataka tjedno i izvlačiti se da zbog toga ne stižete uči-ti druge predmete, nemojte se svađati s prof. Zelić što sva-ki tjedan pišete esej

i pismeni i usmeni ispit, a iz preosta-lih predmeta ima samo usmene ispi-te. Obvezno je polaganje njemačko-ga ili stranoga jezika. Bodovi variraju od 240 do 840, a ocjene od 1 do 4, s tim da što je ocjena manja, to je bolja. Uspješno položena matura daje upis na bilo koji fakultet, koji potom bira učenike.

ŠVEDSKAObvezno školovanje traje do 16. go-dine, s tim da ljudi u dobi od 16. do 20.godine mogu pohađati besplatnu srednju školu koja traje tri godine. Na kraju obveznoga obrazovanja pola-že se državna matura nakon koje se, ako je položena, dobiva certifikat o uspješnom polaganju. Postoje tri pro-lazne ocjene (10, 15 i 20 bodova) koje nastaju na temelju nacionalnih kriteri-ja. Ako učenik ne položi maturu, do-biva pismeno izvješće u kojemu se razmatraju njegove opcije za nastavak školovanja. Predmeti koji se polažu na maturi su švedski i engleski jezik te matematika.

Švedski fakulteti NE PRIZNAJU re-zultate na državnoj maturi. Za upis je potrebno imati ili internacionalni ili eu-ropski baccalaureat (ili IB ili EB). Mnogi fakulteti imaju i dodatne zahtjeve, po-put prethodnoga radnog iskustva.

Za više informacija idite nadrzavnamatura.skole.hr

i što vam već 15. put ponavlja od koliko se dijelova on sastoji, nemojte se ljutiti na prof. Tadin kada vas počne ispitivati lektiru koju ste čitali u 1.razredu i kojoj se ne sjećate čak ni korica iako je kupila prašinu na vašem radnom stolu mjeseci-ma – za koju godinu, kada budete sjedili u velikoj dvorani ili učionici 22 fakulteta bit ćete im zahvali jer su i oni velikim dijelom zaslužni što ste od 35 ljudi koliko ih može upisati vaš fakultet i vi među njima.

Što se tiče samog ispita, prva stvar koju moram naglasiti: nemojte povjerovati u pri-če da je malom Peri tata preko rodice kojoj mamina prijateljica piše ispite uspio sazna-ti koja je tema eseja, jer ćete se jako neu-godno razočarati kad vidite da tema nema nikakve veze sa spomenutom koju ste noć prije bez ijedne greške napisali doma i proči-tali 30ak puta da vam što više detalja ostane u glavi. Druga stvar koju bi voljela spome-nuti je Trema. Vjerujte u sebe i ne dajte da vas pojede panika. Svi znaju da vam je teš-ko i da nemate vremena, svi vas razumiju da vam se neda i da vam sada neke druge stvari šetaju mislima, ali skupite svu snagu koju imate, dajte sve od sebe, potrudite se, pripremite, kada vam bude najteže sjetite se da će vam ljeto trajati 5 mjeseci i da ćete se tada odmoriti i nadoknaditi sve neispavane noći. Jer kada dobro pripremljeni (zahvalju-jem svim profesorima) sjednete pisati ispit i dobro se nasmijete zadacima iz matematike (fali mi taj osjećaj na fakultetu) shvatit ćete da je bilo vrijedno toga.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a


tema broja trema


Mnogima se zasigurno čini da je držav-na matura udaljena nekoliko svjetlosnih godina od naših udobnih, srednjoškolskih života te da nema smisla brinuti se oko nje prije četvrtoga razreda, čast iznim-kama. Dok ignoriramo dobronamjerne profesorske savjete o redovitom i teme-ljitom učenju, ne bi smo se smjeli oglu-šiti o savjete ljudi koji, pošto su prošle godine “friško” maturirali, zaista znaju o čemu govore. Donosimo intervju u ko-jemu četiri bivše maturantice, iz različi-tih dijelova Hrvatske, iznose svoje utiske o državnoj maturi. Čak i ako ove godine ne polažete državnu maturu, ovaj će vam intervju dobro doći kada dođe vaš red.

Koju ste srednju školu završile?P: Opća gimnazija, Požega.R: Prva riječka hrvatska gimnazija.Z: Treća gimnazija Zagreb.S: Treća gimnazija Split.

S kojim ste prosjekom završili četvrti razred?P: S odličnim. Prosjek, hm, 4,67, mislim.R: 4,8.Z: 4,56.S: 4,50.

Što Vam prvo pada napamet kada pomisli-te na državnu maturu?P: Drago mi je što više nisam maturant.R: Tortura, stres, neobjektivno mjerenje znanja.Z: U redu je.S: Stres.

Koje ste dodatne predmete uzele na dr-žavnoj maturi?P: Biologiju, psihologiju i logiku.R: Biologiju.Z: Psihologiju.S: Psihologiju i biologiju.

Jeste li osjećale tremu, strah, napetost prije/za vrijeme/nakon testa? P: Ovisi o predmetu, ali većinom da.R: Napetost za vrijeme pisanja ispita.Z: Strah i tremu prije i olakšanje poslije.

Ispovijesti s državne matureS: Da, ovisno o kojem predmetu, ali da. Najviše prije, malo tijekom i skoro ništa nakon pisanja testa, samo živciranje nakon što bih shvatila što sam sve pogriješila.

Jesu li Vam pomogle pripreme za maturu koje su držali profesori?P: Da, pomogle su. R: Pomogle su mi pripreme iz hrvatsko-ga jezika, a ostalo sam radila samostalno.Z: Da, jesu.S: Da, neki profesori su se stvarno dali truda i organizirali super pripreme, dok neki naravno nisu, ali može se sve pono-viti ako na vrijeme počneš.

Kakav Vam je bio plan ponavljanja za ma-turu? Koliko ste učile i kada?P: Išla sam na pripreme preko zimskih i proljetnih praznika, tako da sam većinom tada učila, ali iskreno, nisam imala neki plan.R: Zadnja tri mjeseca pred maturu sam učila intenzivno (po par sati na dan), a ne-tom prije i vikendom.Z: Lektire sam ponavljala tjedan dana prije – izvukla sam važne pojedinosti o knjigama i piscima. Matematiku sam po-navljala skoro od samoga početka četvr-toga razreda. Hrvatski i engleski tjedan dana prije. Gramatiku i stilove pisanja dva dana prije eseja. Ostatak gradiva iz hrvatskoga jezika dva tjedna prije, po tri sata dnevno. Psihologiju od početka dru-goga polugodišta (po sat, dva). S: Plan je bio velik, ali sam malo od toga plana ostvarila. Na kraju se sve svelo na bilješke, ponavljanje i čitanje najranije tje-dan dana prije ispita, a u nekim slučajevi-ma i samo nekoliko dana prije.

Koliko Vam je državna matura (sveuku-pno) bila uistinu teška? (Plaše li nas pro-fesori/mediji bez razloga?)P: Bila je prilično lagana,po meni… Iako, smatram da nas mediji ne plaše.R: Matura iz matematike mi je bila teška, dok ostalo i nije toliko.Z: Nije mi bila teška, dapače, bila je laga-na. Ali da nas profesori nisu toliko plašili, vjerojatno ne bih počela tako rano po-navljati i bila bi mi teža.

S: Ovisi. Meni i nije bila toliko teška, na-ravno, bilo je teških dijelova, ali to sve ovi-si o tome kakav si učenik i koliko znaš. Ako četiri godine spavaš na satu i ništa ti se ne da, naravno da će ti biti teška. Nitko nije u stanju naučiti četiri godine gradiva u mje-sec dana. Ali ako si pazio i imaš to (gradi-vo) negdje u glavi, nema veze i ako se ne sjećaš svega, ponavljanjem se to brzo vrati i nikakvog problema nema.

Iz kojih predmeta su Vam testovi bili naj-teži, a iz kojih najlakši?P: Najlakša mi je bila biologija, a najteži matematika ili engleski (ali samo dijelovi).R: Matematika najteža, a hrvatski najlakši.Z: Inače nemam problema sa engleskim, ali slušanje je bilo teže nego što sam mi-slila. Ostalo je bilo očekivano.S: Slušni test iz engleskoga je bio nera-zumljiv te zbog toga težak, psihologija je imala dvoznačna pitanja (ili su barem meni bila dvoznačna), dok je drugi dio testa iz hrvatskoga bio previše banalan. Iskreno, smatram da su ocjenjivači eseja bili previ-še subjektivni te su imali različite kriterije, ali to se ne može tako lako ni ispraviti…

Je li bilo prepisivanja ili pokušaja prepisi-vanja prilikom pisanja testova? P: Da, oboje.R: Nije.Z: Nisam prepisivala, ali sam čula da je bilo takvih slučajeva.S: Nisam svjedočila ni jednom od to dvoje, ali sam čula priče. Koliko su istinite, to ne znam, ali sumnjam da je sve bila izmišljotina.

Što biste promijenile kod državne mature?P: Hm, dobro pitanje. Veća kontrola na ispitima (da nema prepisivanja) i bolje osmišljeni testovi (neki dijelovi su banal-no lagani, a neki preteški).R: Više vremena za pripremu, jasnije de-finirana ispitna gradiva, smanjenje obima gradiva, nestvaranje napete atmosfere.Z: Iako je to velik posao, uvela bih pravilo da strani profesori tj. profesori iz drugih škola motre učenike.S: Puno toga. Možda bih uvela godiš-nje testove kao pripremu za državnu

57~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII

maturu, da se naviknemo i smanjimo stres. Također bi bilo pošteno da se pro-fesori zamjene s onima iz drugih škola kako bi se spriječilo prepisivanje.

Jeste li imale problema s vremenskim ograničenjima?P: Pa i ne baš.R: Jesam, na eseju iz engleskoga jezika i cjelokupnoj maturi iz engleskoga.Z: Nisam imala nekih većih problema, esej iz engleskoga mi je bio malo “na knap”, ali nije bilo strašno.S: Ne, ali mi je trebalo više vremena nego inače i za najjednostavnija pitanja, stres stvarno učini svoje.

napravila tako glupu rečeničnu konstruk-ciju da je izgledalo kao da ju je dijete od tri godine sastavljalo.

Je li vam državna matura pomogla ili od-mogla prilikom upisa na fakultet?P: Vjerojatno odmogla.R: Ni jedno ni drugo.Z: S obzirom da je bila uvjet upisa, kao prije prijemni ispiti, ne mogu reći je li mi pomogla ili odmogla. S: Stvarno ne znam, možda je čak i pomo-gla u mome slučaju, ali znam da je mnogo studenata nezadovoljno fakultetom koji su upisali jer su očekivali nešto sasvim drugo od toga fakulteta. Matura je na jednoj razini,

Imate li savjet za kraj?P: Učite redovito tijekom sve četiri godi-ne i neće biti problema.R: Mislim da bi se gradivo na maturi kod obaveznih predmeta trebalo smanjiti obimom i veću pažnju pridati ocjenama tijekom četvrtog razreda srednje škole. Mislim da su ocjene objektivnije od ma-ture iz više razloga: prvo, stres, očekiva-nja i napetost bitno utječu na učinkovi-tost i koncentraciju, a time i na konačni rezultat. Osim toga, matura je idealna za “kampanjce”. Oni imaju priliku ostvari-ti neproporcionalno bolje rezultate koji nemaju veze sa stvarnim znanjem. Mislim da bi se za maturu trebalo pripremati od

Jeste li upisale fakultet koji ste željele?P: Da.R: Da.Z: Jesam.S: Da.

Jeste li u testu počinile pogreške zbog br-zopletosti ili nesmotrenosti? Ako jeste, možete li ih navesti?P: Jesam. Preskočila sam zadatak koji sam znala riješiti zbog, eto, treme. A zadatak je još bio “zaokruži DA ili NE”. R: Vjerojatno jesam, ali ne znam koje.Z: Ne sjećam se da jesam. Više bih puta pročitala pitanje.S: Da, dosta njih. Nekoliko sam pitanja krivo pročitala, u nekima sam zaboravila specificirati onaj pravi odgovor, a u jed-nome (na koje sam znala odgovor) sam

dok prijemni (razredbeni) ispit daje bolji uvid u što se točno na tom fakultetu treba znati, što se traži. Naravno, dobra strana je što s maturom možeš upisati deset različitih fakulteta, dok bi bez mature trebalo pisati deset različitih razredbenih ispita.

Je li, po vašem mišljenju, državna matura pošten i objektivan prikaz vašega znanja?P: Mislim da je.R: Nije.Z: Mislim da nije, jer znam neke koji nisu ništa učili četiri godine, uzeli su instrukci-je, sve doslovno naučili i briljirali. Danas imaju problema na fakultetu.S: Ne. Sve ovisi o sreći, koncentraciji, kakav ti je dan, kako se osjećaš, hoćeš li zablokirati ili nećeš. Ali opet, ništa se ne može promijeniti u vezi toga.

početka srednjoškolskog obrazovanja, a ne da se zadnja dva mjeseca prije mature prikupljaju knjige od prethodnih godina (ili čak drugih izdavača u slučaju biologi-je) i učiti ne ugledavši mjeseca ni sunca i uz to još držati prosjek ocjena – loše iskustvo.

Osim toga, biologija je potpuno neprilagođena školskom gradivom. Primjerice, što će biologija biljaka i živo-tinja učenicima koji se prijavljuju na stu-dij medicine? Ili pak na studij logopedije u mom slučaju?Z: Samo mirno, više puta pročitajte pita-nje i rano počnite ponavljati. S: Samo mirno i sve će biti u redu.

Zahvaljujemo intervjuiranima te im želi-mo sreću na fakultetu!

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a


tema broja trema

Pišu: Duje Rakić, IV.b; Ivan Kraljević, IV.b

Koja je uloga ispitnoga koordinatora u ci-jelom procesu državne mature?Koordinator koordinira poslove pri-preme i organizacije mature u ško-li, kao ustanovi. On je spona između Nacionalnog centra za vanjsko vredno-vanje i škole. Brine se za funkcioniranje svih najsitnijih stvari koje je po-trebno organizirati kako bi matu-ra prošla nesmetano.

Ako ima nekakva nepravilnost kod pisanja ispita, onda se to Vama prijavljuje?Tako je, ako postoji bilo kakva nepravilnost. Učenik može biti nezadovoljan ili uočiti neku ne-pravilnost tijekom izvođenja is-pita (da nije imao dovoljno vre-mena ili da ga je netko ometao), onda to može prijaviti kao nepravilnost. Naravno, može prijaviti i ako primijeti da mu je test nepravilno ili nepravedno ocijenjen. U tom se slučaju meni podno-si zahtjev. Bilo je situacija gdje se to do-gađalo proteklih godina. Vi na internetu možete pogledati svoje testove i uspore-diti ih s matricom rješenja. To nije toliko često jer su testovi anonimni i ispravlja ih više ispravljača, ali ipak se zna dogoditi da određeni testovi budu nepravilno ocije-njeni i onda učenik to prijavljuje ispitnom koordinatoru.

Mijenja li se osoba koja obnaša dužnost ispitnoga koordinatora svake godine ili je uvijek to ista osoba?Ovisi. Ispitni koordinator se bira i ukoliko svoj posao obavlja kako treba, onda se ne mijenja. Ako nešto nije u redu, onda se mijenja. Otkako je uvedena državna matura, sve sam državne mature u ovoj školi organizirao.

Je li netko Vas izabrao za taj posao ili ste se sami prijavili?Ravnateljica je predložila mene za taj posao, a konačni odabir je izvršio Nacionalni centar.

Intervju s ispitnim koordinatoromJe li bilo proteklih godina nerješivih problema?Velikih problema nije bilo, nikada ništa što se nije moglo riješiti.

Koji su najčešći problemi vezani uz prijave?Svake godine bude više ili manje tih teh-ničkih problema. Do sada se to uvijek uspješno rješavalo. Svake godine bude sve manje i manje učenika koji prijavlju-

ju probleme, ali, nažalost, rekao bih da puno veće probleme stvaraju učenici koji se pravovremeno ne prijave. Ima učeni-ka koji nisu ni pročitali upute napisane u brošuri koju su dobili, koji nisu niti za-pamtili upute koje su im dane na školskim satovima, ili koje su dane roditeljima na roditeljskim sastancima. Neki učenici ne znaju da je potrebno prijaviti istovre-meno i fakultete i predmete za državnu maturu. Dakle, to su najčešći problemi. Učenici ne obavljaju prijavu na vrijeme.

Kada se pojave problemi tehničke priro-de, onda je to uglavnom pogrješka Nacio-nalnog centra?Tehnički razlozi su, ja bih rekao u devedeset devet posto slučajeva njihova pogrješka.

Tko upisuje ostala natjecanja u e-matricu, ona koja nisu državna natjecanja?Sva natjecanja koja se boduju provodi Agencija za obrazovanje.

Ali, oni se ograđuju od toga, oni tvrde da oni upisuju samo državna natjecanja?Ne bih znao ništa o tome. Po mojoj logici oni unose samo one predmete koji se bo-duju. Ali svakako, ukoliko vidite da se na

nekom fakultetu koji želite upisati vrjed-nuje neko natjecanje koje vam Agencija nije upisala, onda se obratite Agenciji i oni će vam savjetovati što napraviti.

Da, ali njihovo je najčešće upozorenje da se obratimo ispitnom koordinatoru, ali vi nemate ništa s tim?Da, problem je opet tehničke prirode

jer nacionalna razina nije razra-dila metode rješavanja problema. Njima je najlakše reći da se obra-tite ispitnom koordinatoru, ali is-pitni koordinator to rješava samo na način da on učenika uputi kome se javiti i što napraviti. Ako ispitni koordinator nešto može napraviti, onda on to i napravi, ali ako nema ovlasti za rješavanje tih problema, onda vas može samo uputiti dalje kome se obratiti. On ne unosi te podatke u e-maticu.

Koje savjete najviše dajete maturantima kada se prijavljuju na maturu?Uvijek našim učenicima savjetujemo neka uzmu A razinu gdje god mogu jer su dosadašnja iskustva pokazala da naši učenici bolje rješavaju teške zadat-ke, nego zadatke na nižim razinama i, naravno, postižu bolje rezultate. Oko sedamdeset do osamdeset posto na-ših učenika se upisuje na fakultet prvog odabira.

Je li se do sada u našoj školi dogodilo da se neki učenik isključivo zbog tehničkih pro-blema nije uspio prijaviti na maturu?Ne, to se uvijek riješi. To će se sigurno riješiti budući da imam kontrolu prijava i gledam prijavljuju li se učenici. Ukoliko se rok za prijavu primiče, a učenik se nije prijavio, mi onda interveniramo, nazove-mo roditelje ako treba. Imamo uvijek i neugodnih situacija. Na primjer ove go-dine, jedan se učenik nije mogao prijaviti pa je kontaktirao Centar i oni su mu rekli da će mu se javiti, ali oni mu se nisu javili pa ih je opet kontaktirao i opet su mu re-kli da će mu se javiti, pa eto, još čekamo, ali vjerujem da će se sve riješiti.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a

59~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII

Pišu: Ivan Kraljević, IV.b; Duje Rakić, IV.b

Matematika je svugdje oko nas. Gdje god se okrenete, ako se potrudite pogledati, vidite brojeve. U stranicama ovoga časo-pisa, u životu stabla od kojega je naprav-ljen ovaj papir, u mobitelima, u kompju-torima. Matematika je svugdje, a stoga i u školi pa i na državnoj maturi. Upravo zbog ovog zadnjeg smo se odlučili razgo-varati s prof. Deanom Bokšić.

U zadnje vrijeme se neprestano priča o maturi i o pritisku na učenike. Što vi mi-slite o njoj?To je dobra ideja jer se svi učenici (u Hrvatskoj) istovremeno ispituju. Po meni je to i jedini ispravan i pravedan način provjeravanja znanja tolikog broja učeni-ka. Iako, možda, osjećate pritisak, takav način ispitivanja, vama Miočanima ide u prilog jer se konačno vrjednuje znanje, a ne uspjeh.

Nije li možda nerealno tražiti gradivo sva četiri razreda odjednom? Možda bi bilo bolje da se gradivo ispituje na kraju sva-ke godine?Ne bi li to bilo prestresno? Stresno je i na kraju samog četvrtog razreda. Zamislite da imate ovakav pritisak i ovakve pripre-me sve četiri godine. Dobro, istina je da bi se gradivo podijelilo na četvrtine, ali ovako imate usustavljivanje gradiva. To je dobro za provjeru stečenoga znanja, dobro vam je kasnije za fakultet, a i za život, gdjegod vam bude trebala matematika.

Mnogi učenici troše novce (i to ne male svote) na instrukcije i pripreme kako bi se spremili za maturu. Pripremate li vi svoje učenike u školi i kako?Naravno, i to u sklopu nastave. Prošlo ljeto sam pripremila vježbe sa zadacima koje sam pronašla u različitim zbirka-ma, ali i ispitima već održanih državnih matura. Obuhvaćeno je gradivo prvoga, drugoga i trećega razreda. Svojim učeni-cima na svakom satu priprema podijelim

“Matematika je svugdje u životu”Razgovor s prof. Bokšić

po dvije pisane vježbe sa za-dacima koji se odnose na istu nastavnu cjelinu. Jedna se rje-šava na satu te se na taj način ponavlja i usustavljuje njima već poznata građa, a drugom vježbom utvrđuju znanje i rje-šavaju je za domaći uradak. Nakon nekoliko sati napravim izbor zadataka iz spomenutih vježbi te učenici imaju pisanu provjeru. Na temelju dvije ta-kve pisane provjere, formira se jedna ocjena iz pismenoga ispi-ta. Smatram da je to vrlo mo-tivirajuće, čak i za one koji se nisu imali namjeru pripremati za maturu. Već lani je takav na-čin rada donio dobre rezultate prošlogodišnjim maturantima. Postigli su lijep uspjeh i bili su vrlo zadovoljni.

Kroz četiri godine, putanje ocjena rastu i padaju. Uvijek postoji neka cjelina gdje se najviše griješi, a putanja naglo padne. Što bi moglo Miočićima predstav-ljati najveći problem?Tradicionalno gledano – geometrija. To je uvijek učenicima problem, iako na ma-turi ne inzistiraju toliko na geometriji. Uostalom, uz ovoliko sati matematike, ne bi se ni toga trebali bojati. Vaš najveći problem su male pogrješke u koracima koje se uvijek nekako zavuku. Predznaci (plus je minus i minus je plus) ili 2×3 je 5. Zbog tih “greškica” ode cijeli zadatak. A tu su i zadatci riječima (problemski). Njih bi trebalo forsirati od prvog razreda jer, ne samo da treniraju matematičke vješti-ne, već potiču i logičko razmišljanje.

Mislite li da pritisak ostalih predmeta utje-če na konačni rezultat učenika na maturi?Za puno predmeta u našoj školi, ljestvica je visoka. Profesori puno očekuju od vas, jer znaju da ste sposobni za postizanje do-brih rezultata. Vama je najvažnije dobro

se organizirati, raditi redovito i korisno utrošiti vrijeme predviđeno za učenje.

S Vašeg stajališta, kao profesorice, mislite li da treba popustiti učenicima u četvrtom razredu (barem malo) s obzirom na sve što ih čeka uz školu (pripreme za maturu, ma-turalna zabava, povratak s ekskurzije, ne-dostatak sna)?Ne mogu govoriti za druge profesore, ali ja tražim dosta u svom predmetu. Na vama je odrediti prioritete i odlučiti što vam je važno za budućnost.

Imate li kakvu nadopunu? Kakvu poruku učenicima i maturantima?Matematika je svugdje u životu. Svugdje se može primjeniti taj način logičkog razmi-šljanja. Tada si i u medicini, i na pravu, i u fi-lozofiji sposoban u mnoštvu činjenica uo-čiti ono bitno i donositi pametne zaključ-ke. Kada završiš MIOC, bolji si u svemu.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a


tema broja trema

Piše: Maja Aralica, IV.b; Duje Rakić, IV.b

“Matematika je najteži predmet.” Briši to! Mi smo Treća gimnazija. “Ipak, en-gleski je zahtjevan…” Ma zaboravi! On je svuda oko nas, ulazi nam u glavu htjeli-ne htjeli. Ali što je s hrvatskim? Čini se da ipak najviše učenika naše škole ruka-ma poseže za vlastitom glavom u strahu pred baš tim obveznim ispitom državne mature. Za mišljenje o tom “izvoru tero-ra” priupitali smo profesoricu Čilaš.

Što mislite o državnoj maturi? Koje su nje-ne dobre, a koje loše strane?Danas sve više radimo timski, upućeni smo jedni na druge. Stoga nam je, pored

smisla, nego samo o tome da bi držav-na matura trebala biti dorađena i da bi neke stvari trebalo ubrzati i promijeniti u skladu s nastojanjem da matura bude još kvalitetnija i smislenija. U prvom redu su to promjene plana i programa, i to ne samo u sadržajnom smislu, nego po-najprije koncepcijskom. Radi se o tome da koncepcija našega školskog progra-ma mora biti drukčija, ne smije više biti na ovoj kronološko – povijesnoj osno-vi, može biti na bilo kojoj drugoj. I treba biti. Na problemskoj, tematskoj, nekoj trećoj. Dakle, u prvom redu treba mi-jenjati koncepciju, a u drugom redu sa-držaj. Način na koji je matura postavlje-na u dijelom je u suprotnosti s planom

izbornom nastavom. Jer meni je jedno-stavno nelogično i nespojivo da imate ba-rem po dva izborna predmeta na matu-ri, a da nemate izborne nastave. Zašto i hrvatski jezik ne bi bio jedan od izbor-nih predmeta? Onda bi se tu moglo ra-diti nešto kreativnije, slobodoumnije. Tu bi se naprosto moglo nadograđivati ono što je osnovno, temeljno. Dakle, uopće nije sporno je li državna matura dobar koncept, ali ona mora biti dorađena i to se mora događati brže. Sve ostalo mora biti usklađeno s njom. Mislim da to nije samo problem hrvatskoga jezika, mada sam ja najpozvanija da govorim o njemu, ali mi se čini da je baš u ovom predmetu to uvjet bez kojega se ne može.

Stalna u svijetu državne mature samo mijena jest

Što o promjenama u ovom, za nas još uvijek novom, sustavu provjeravanja,a i o njemu samom, kaže prof. hrvatskoga jezika Slavica Čilaš

subjektivnoga, potreban i jedan objek-tivan način ocjenjivanja. Državna matu-ra je u tom pogledu svakako neka vrsta promjene u odnosu na onu maturu koja se nekada polagala. Uostalom, znate da “stalna na tom svijetu samo mijena jest”. Dakle, tu se ne radi o tome ima li ona

i programom koji s vama prolazimo. Po mom mišljenju, trebaju se širom otvoriti vrata izbornoj nastavi. Drugim riječima, da se ljudi koji su za to plaćeni i mjero-davni dogovore koliko će sati biti obve-zno od 35 do 37, koliko imate u tjednu, a ono ostalo do tog broja da se nadopuni

Koje ste pozitivne promjene uočili na prošlo-godišnjoj maturi u odnosu na onu prije nje?Evo, recimo, ovogodišnje promjene koje se predlažu za ispit iz hrvatskog jezika. S njima se slažem, ali to je tek mrvica od svega što treba napraviti. O kakvim se promjenama radi? Osim osam djela za

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a

61~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII

pisanjee eseja, imate ih petnaest, zatim će biti više pitanja iz gramatike, više tek-stova putem kojih će se provjeravati vaše poznavanje povijesti i teorije književno-sti. Neće ih biti samo četiri, nego više, neka i bude! Mladi moraju više čitati, jer hrvatski se ipak najviše uči čitanjem i pi-sanjem. Naš program i njegova koncepci-ja otežavajuće su okolnosti, ali to nas ipak ne opravdava što više ne čitamo.

Bude li dvosmislenih pitanja na maturi?Bude. Ali žalbe se uvažavaju. Međutim, sve je manje toga. Prošle godine je mož-da bilo jedno pitanje, ili nijedno, u uspo-redbi s onim što je bilo pretprošle godi-ne. Svaka im čast u tom smislu. Dakle, nemam gotovo nikakvu primjedbu oni-ma koji pripremaju ovu državnu maturu i koji je izvode. Samo imam primjedbu na to što mnogo drugih stvari nije usklađe-no i dovršeno.

Što mislite, što bi trebalo biti važnije na maturi: gramatika ili književnost?Držim da je važno i jedno i drugo. Morate iz škole izići pismeni, ali potrebno je i po-znavanje književnosti u onom nekom naj-elementarnijem obliku, i povijesti i teori-je. A ono što smatram najvažnijim jest to da vi napustite ovu školu s razvijenim vje-štinama i sposobnostima: pisanja, odva-janja bitnoga od nebitnoga, sveukupnim sposobnostima artikuliranja svega onoga što ima smisla. Ne samo s poznavanjem gradiva i znanjem.

Jeste li za sada zadovoljni s uspjehom svo-jih učenika na maturi?Jesam. Što ne znači da ne može biti bolje. Često spominjem što sve još treba na-praviti u svrhu napretka. Naprosto mi-slim da se uvijek može bolje pripremiti. Ne možemo svoje učenje i nerad oprav-davati time da nam znanje nije dovoljno dobro ponuđeno.

Kada bi se trebalo početi pripremati?Škola se ne smije pretvoriti u servis za pripremu državne mature. Ona mora zadržati svoju kompleksnu odgojno-obrazovnu zadaću, a priprema proizlazi iz svega što se radi na svakom nastavnom satu. Svako pitanje na koje se odgovori podrazumijeva dio pripreme za završni

ispit. Smatram da je to apsolutna osno-va. Svi mi kolegice i kolege taj program u cijelosti odradimo. Smatram da je najvaž-nije sva djela zadana za lektiru pročitati i, ako se sve to ukratko ponovi prije matu-re, ne bi trebalo biti problema. Smatram da lektire ne treba opet pročitati, samo ponoviti po bilješkama. Na kraju kraje-va, ima i na internetu raznih dobrih veb-nih stranica, i one mogu poslužiti za neka ponavljanja. Onaj tko je pročitao, njemu ne treba puno. Na određenim satovima u drugom polugodištu proći ćemo sve gradivo od prvog do četvrtog razreda i na tim satovima ću naglasiti što je naj-važnije. Smatram da nitko ne treba ići ni na kakve dodatne pripreme za državnu maturu. Tamo će mu se ponuditi samo ono što smo mi već radili. Treba ponoviti po bilješkama, napraviti plan ponavljanja, poredati sva ta razdoblja, u njih unijeti najpoznatije predstavnike…

Smatrate li da se, što se tiče pisanja eseja, dopušta dovoljno umjetničke slobode ili se zahtijeva da esej bude napisan šablonski, po nekom kalupu?One prve godine to je bilo prilično ukalu-pljeno, no već prošle godine vidim da se više uvažava ta literarna sastavnica eseja, i treba biti tako. Esej je uvijek bio spoj, nikad se tu neće moći izbjeći subjektivni kriteriji, ali traži se i jedno i drugo, ta kre-ativnost, inventivnost, ali i ono činjenič-no, objektivno, egzaktno, što mora doći do izražaja u većem dijelu eseja, da se vidi da ste vi djelo pročitali i da to bude lije-po jezično artikulirano, u skladu sa svim onim jezičnim i stilističkim normama.

Mislite li da je bolje pisati zadaću ili esej na maturi?Neusporedivo je bolje pisati esej jer tu ne dolaze do izražaja samo literarne sposob-nosti, koje netko može i ne mora imati. Uvijek sam za esej, on je lakmus-papir va-ših sveukupnih jezičnih vještina i sposobno-sti, zato mu i treba ostaviti više prostora.

Je li itko ikada riješio i esej i ostatak ispita sa 100-postotnom riješenosti?Nije. Eseja je bilo, prošle godine, ali kada se pribroje bodovi drugog dijela, nitko ni-kada nije dobio sto bodova. Tamo ipak bude pitanja na koja je nemoguće točno

odgovoriti – zasad, što ne znači da će biti i ove godine… Ipak, to ne znači da ne bude i odličnih ocjena. Meni je jasno da 100-postotna riješenost ne može biti moguća iz hrvatskoga jezika, ipak je to je-zik, književnost, nešto što se dobrim di-jelom temelji na nekakvim zakonima koji su izvan onoga logičnog, racionalnog, eg-zaktnog a ipak ima svoju logiku.

Treba li onda takav predmet biti uvjet za upis na fakultet koji s njim nema veze?Da, da, i te kako, jer razvijanjem sveuku-pnoga osjećaja za jezik proširujemo svo-ju duhovnu dimenziju. Bez nje ne može-te daleko napredovati ni u onom drugom pogledu. Einstein je rekao: “Duhovnost je bez znanosti slijepa, a znanost je bez du-hovnosti šepava.” A znamo da je znanost nešto isključivo egzaktno. Pravom je inte-lektualcu potrebno i jedno i drugo, mislim da se materinjem jeziku mora pridavati više važnosti nego dosad, i to ne samo na maturi. Trebalo bi ga uvesti na sve fakul-tete, s programima prilagođenima funkciji struke. Jezik je sve ono što jesi, njegovo poznavanje nadilazi poznavanje gramatič-kih pravila. Što će nas bolje duhovno obo-gatiti nego književnost i jezik? Materinji jezik je za to napozvaniji, nije bez razloga prvi u vašem imeniku. Meni je tužno kad mnogi mladi ljudi dolaze iz osnovne škole, a da nisu ni svjesni važnosti jezika. Teško je poslije u kontekstu složenoga plana i programa utjecati na pogrešne stavove da je jezik tek nešto usputno.

I baš zato je profesorica usput napo-menula i nekoliko internetskih adresa kojima se možemo obratiti tek onda kad shvatimo da jeziku ne treba pružati otpor:

- lektire.skole.hr - www.skole.hr - mojamatura.net - sites.google.com/site/mojamucionica

Jer, imajmo na umu da ste se, čitajući ovaj intervju, služili baš našim (dragim?) hrvatskim jezikom, bez kojega ne biste (sa)znali ni jednu od misli koje je prof. Čilaš podijelila s nama. Barem zato ga vrijedi naučiti. I, nadasve, u svakom nje-govu aspektu – razumjeti.


tema broja trema

Pišu: Hana Đogaš, II.b; Iris Maras, II.c

Sasvim nedužno šetajući školom i raspredajući o filmovima na en-gleskom bez titlova koje smo gledali prošlu subotu zabljesnu-la nas je zraka svjetla. No to nije bilo sunce već plava kosa drage, nasmijane i uvijek vesele prof. Pločkinić. Uvijek spremna o ne-čemu raspravljati s učenicima, jedva je dočekala odgovoriti nam na par pitanja.

Za početak, recite nam nešto o sebi? Koju ste školu završili i što vas je privuklo engleskom jeziku?Završila sam jezičnu gimnaziju u Omišu, a zatim sam studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest i engleski jezik). Ono što me najviše privuklo engleskom jeziku je to što sam ja inače vrlo otvorena osoba i dosta komuni-kativna, zato mi je uvijek engleski bio super. Također obožavam po-vijest, a tu je ljubav potaknula moja stara profesorica povijesti koja je bila do-sta energična i njezina predavanja su uvi-jek bila vrlo napeta i opsežna te nas je na-tjeravala da u svakom razdoblju sagleda-vamo “širinu”, što je meni bilo odlično.

Mislite li da je važnije sporazumijevanje na engleskom nego znanje gramatike?Mislim da se iz moga rada i pristupa može vidjeti da baš nisam za gramatički pristup jer kad učimo jezik, prvo ga svladavamo kroz komunikaciju te je u stvarnim situaci-jama važnije se osjećati slobodno s jezikom nego se bojati i šutjeti. Zbog nervoze ne-kad blokirate, iako znate pravila. Kod jezi-ka je i inače najbitnija komunikacija. Previše inzistirati na gramatici znači pretvarati jezik u nekakav sustav koji se ne koristi.

Pojasnite nam organizaciju državne ma-ture. Smatrate li da je državna matu-ra iz engleskoga jezika dovoljno dobro

Svijetla “engleska” budućnostIntervju s prof. engleskoga jezika Ivanom Pločkinić

organizirana kako bi provjerila sve jezične aspekte?Državna matura je tek započela i to što se provodi dvije godine nije dovoljno vremena kako bi se usavršili eventual-ni nedostaci koji bi se mogli pojaviti, no način na koji je trenutno koncipirana je jako dobar i kvalitetan. Trenutni problem je taj što se govorni dio ne provjerava. Pošto se državna matura provodi za sve u isto vrijeme bilo bi jako teško organi-zirati tako veliku grupu ljudi da u razgo-voru provjeri sve učenike, bez razlike. U državnoj maturi svi polažu pod jednakim kriterijima. Viša i niža razina mature u engleskom jeziku su zapravo nivoi B2 i B1 (CEFR). Kod oba nivoa ispituje se čitanje, pisanje i slušanje, jedina je razlika u kom-pleksnosti zadataka i vremenskom peri-odu pisanja. Na B1 nivou sve skupa traje 85 minuta (s lakšim zadatcima), dok na

B2 nivou sve skupa traje 180 mi-nuta (s težim zadatcima).

Pripremamo li se mi dovoljno za državnu maturu?U našoj školi se jako puno priča o državnoj maturi i stvarno se jako puno profesori pripremaju i jako se puno radi s učenicima. Na svim su vam predmetima sigurno pro-fesori već od prvoga razreda spo-minjali državnu maturu. Stalno pri-čam učenicima o državnoj maturi i zajedno se pripremamo. Nakon svake godine uvijek imam osjećaj da mogu više, dobijem više ma-terijala i uvijek mislim kako mogu učenike bolje pripremiti i naučiti, što je dobro jer to znači da napre-dujemo i razvijamo se. Ako jedne godine kažete da ste zadovoljni i da je to to, onda sljedeće godine nećete napredovati. Također se nakon svake godine kriteriji malo i pooštre.

Mislite li da postoji određeni strah od državne mature?Mislim da su učenici do neke granice pre-strašeni, no sve je to unutar granica nor-male. Normalno je da takvi bitni trenut-ci koji određuju vaš život nose sa sobom određenu dozu stresa, no mislim i da je sve u granicama normale. Uostalom na-kon ove škole mislim da biste trebali biti sposobni polagati višu razinu. U ovoj školi se toliko radi i prolazi kroz toliki opseg gradiva da, ako dobijete slučajno koju lošu ocjenu, ona vas ne bi trebala obeshrabriti da se odlučite za nižu razinu (jer možda nemate dovoljno povjerenja u sebe). Vi to znate i vi to možete, samo vam treba malo vjere u same sebe.

Ostavljajući prof. Pločkinić da veselo pije kavu, optimistična duha smo krenu-li u nove pobjede. Vrativši vjeru u sebe ohrabreni smo otišli na sljedeći sat upijati nova znanja.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a

63~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII

Piše: Barbara Keran, II.d

Dragi moji Miočići, imala sam čast in-tervjuirati jednoga od naših najboljih profesora fizike. Za one koji ne znaju, profesor Zovko je profesor u B smjeni. Pogledajmo zajedno njegova iskustva i dogodovštine kroz školovanje i profesor-ski staž te osvrt na ispit državne mature.

Fizičar iz B-smjene

Kad ste shvatili da želite biti fizičar?Da želim biti fizičar, shvatio sam kad sam upisao fakultet. Kako sam bio odličan učenik kroz osnovnu školu, nametnu-lo se pitanje koju srednju školu upisati i eto, nekakvim stjecajem okolnosti, upi-sao sam u Imotskom ono što je u Splitu bio MIOC i završivši, dakle, taj prirodo-slovno-matematički smjer, bila je ten-dencija studirati neki tehnički, prirodo-slovni fakultet ili nešto slično. Pokazalo se da je jedna kritična masa ljudi upisala PMF u Zagrebu i tako sam se, kroz pri-če s njima, odlučio za fiziku. Vjerojatno će to svatko reći nakon završenoga fa-kulteta, ali moram naglasiti da ne samo da se nisam prevario, nego sam izuzetno

zahvalan fakultetu. Tek sada zapravo znam, što možda u srednjoj školi nisam znao, kako bih sigurno studirao fiziku bez ikakve dvojbe.

Dakle, ispalo je sasvim slučajno?Pa da. Znate ono kad Hajduk, reci-mo, dovede nekoga Japanca, a onda taj Japanac kaže da je od djetinjstva navijao

za Hajduk, a čuo je za njega jučer, tako da ne mogu ja sada reći da sam od djetinj-stva želio biti fizičar kad sam želio biti po-licajac, nogometaš i recimo tako nešto, a fizičar sam zapravo želio biti tek kad sam upisao fakultet.

Imate li neostvarenih snova po tom pitanju?Ne bih baš to nazvao snovima. Nisam očekivao da ću raditi u prosvjeti jer sam završio znanstveni smjer, a ne nastav-ni, ali nakon završenoga fakulteta težnja je bila pronaći posao. Da sam ostao u Zagrebu, to ne bi bio problem, ali kako sam se vratio iz Zagreba u Split, nakon par godina sam vidio kako tu nemam što tražiti i tako sam igrom slučaja, želeći

raditi bilo što, završio u školi. No, nije mi uopće žao i ne vjerujem da bih sada pristao raditi nekakav posao u znanosti. Jeste li imali uzora kroz školovanje?

Recimo u srednjoj školi, ne znam bih li to nazvao uzorom, ali sam iznimno ci-jenio svoga profesora iz matematike Gojka Šuška koji je, nažalost, umro pri-je nekoliko godina. Sviđao mi se njegov

način rada, komunikacija i način na koji je prenosio znanje. Bio mi je drag te sam ga poštovao više nego ijednoga drugog profesora. Na fakultetu se dogodila slič-na stvar. Od ostalih je odskakao profesor opće fizike Ksenofont Ilakovac. Čovjek je stvarno genijalac i razgovarati s njim je milina, bilo da je to tema fizike, planina-renje, odbojka ili bilo koja druga. Bio je omiljen, ne samo meni, nego i većini ljudi zaključujući po komentarima. Njih dvoji-cu bih spomenuo kao nekakve uzore.

Kako je izgledalo Vaše prvo predavanje?Prosvjetnu karijeru sam započeo u osnovnoj školi jer me je nazvala tajnica iz jedne osnovne škole u Splitu pitavši me


tema broja trema

bih li predavao tehničku kulturu. Radilo se o zamjeni. Budući da načelno ne od-bijam niti jedan posao, odgovorio sam joj pozitivno. Razgovor se odvio negdje oko podne kad mi je ona rekla: “A, od-lično, u 14 sati Vas očekujemo!” Došao sam tamo nemajući pojma kako dnevnik izgleda, niti što treba raditi. Imao sam prvo neki peti razred. To je bilo straš-no. Djeca gledaju mene, ja gledam njih i pričamo bezveze. Prošlo je tih par prvih dana avanture s tehničkim, a odmah po-tom sam u istoj toj školi nastavio preda-vati fiziku. Malo sam se i ja sredio psihički došavši do spoznaje da treba doći tamo i raditi kao bilo koji drugi posao, tako da sam nabavio pomoćnu literaturu meto-dičkih priručnika. Završivši karijeru u toj osnovnoj školi, shvatio sam da, ako že-lim raditi, moram raditi u prosvjeti. Malo sam “lunjao” tu po srednjim školama tako da mi je zapravo prvo pravo pre-davanje bilo u općoj gimnaziji “Vladimir Nazor”, no detalje toga predavanja uisti-nu ne znam. Puno upečatljivije je bilo ba-nuti u taj razred petaša.

Koji je Vaš stav općenito o Državnoj maturi?Državna matura kao ideja i nije loša. Osobno se slažem s projektom, ali ne baš u ovom obliku gdje je državna ma-tura praktički prijemni ispit za fakultet. Smatram da ne može isti ispit, primjeri-ce iz fizike, polagati netko tko će upisati PMF ili FER, FESB i netko tko će upisa-ti Prehrambeno-biotehnološki fakultet, uz dužno poštovanje. To bi trebalo ko-rigirati. Vjerujem da će se to i dogoditi s vremenom jer je trend, čini mi se, uvo-đenje nekih dodatnih provjera, primjeri-ce na medicinu u Zagrebu, gdje se osim državne mature moraju proći i dodatni testovi.

Zašto smatrate da je državna matura ge-neralno dobra?Uzmimo za primjer našu školu. Ispiti koje smo mi provodili prije nego je bila “prava” državna matura, bili su sve samo ne formalnost, što nije slučaj u mnogim školama. Kod nas je matura bila strašno težak ispit na kojem su se dobivale loše ocjene, čak se i padalo. Pri upisu na fa-kultet, ako nisi položio ispit na ljetnom roku, ne možeš upisati željeni fakultet,

nego tek najesen. Ako si i maturirao, maturirao si nekom ocjenom dovoljan ili dobar sa znanjem puno većim od neko-ga tko je maturirao s odličnom ocjenom bilo gdje drugo, ali si strašno uskraćen pri bodovanju na prijemnom (razredbe-nom) ispitu. To bilo malo nezgodno, ali tako smo bili primorani raditi. Sada kada na državnoj maturi svi pišu isti test, sad je znanje naših učenika došlo na svoje što je, na kraju krajeva, bilo vidljivo prve go-dine koja je bila spektakularna. Naravno da je nama svima to bilo drago jer je sve ono, što smo pričali i tvrdili, dobilo ne-kakvu službenu potvrdu. Ne moramo mi biti najbolji po rezultatima svake godine, to ne možemo ni očekivati, ali smo sigur-no među prvih pet škola u Hrvatskoj što je izvanredno.

Koja je razlika državnih matura iz fizike ovih godina?Kako dosta iznutra znam situaciju po pi-tanju državne mature, ona se činila la-kom. Ti zadatci su se činili dosta jedno-stavni za naš (MIOC) kriterij, što je od-lično, ali trend je takav da će zadatci biti sve teži i kompliciraniji, odnosno da će državna matura općenito biti sve teža. Nacionalni ispiti su bili nekakva simula-cija, ali situacija se vidi tek kad se održi prava stvar. Kako je državna matura izra-zito mlad projekt, sigurno će se prvih 5-6 godina tražiti ti ljudi iz NCVVO-a, ali je neminovno da će ispiti postajati sve teži. Uspoređujući posljednje dvije godine, osjetno je da je ova druga bila teža, no to nas ne treba zabrinjavati još uvijek jer,

koliko god bila teška, nama (MIOC) ne predstavlja nikakav problem.

Jeste li zadovoljni odazivom učenika?Naravno da sam zadovoljan jer, uz oba-vezna tri predmeta (matematiku, hrvatski i engleski), po mojoj slobodnoj procjeni, 95% učenika na državnoj razini piše fiziku. Dakle, fizika je najzastupljeniji od izbornih predmeta na državnoj maturi. Naravno da razlog nije zato što ljudi sad nešto vole fiziku, nego jednostavno zato što je uvjet za niz fakulteta tipa tehničkih, prirodnih, itd. Jedino ako ćete ići na Filozofski fakul-tet, Pravni ili Ekonomski, ne treba vam fi-zika, a za sve ostale je potrebna.

Koje osobine učenika cijenite?Cijenim pravdoljubive, poštene, korek-tne, karakterne učenike. Učenik ne mora nužno biti odlikaš. Puno su važnije njego-ve ljudske osobine, a uostalom vjerujem da to učenici primjećuju. Što se tiče disci-pline, ona je povezana s tim.

Za kraj, imate li neki savjet učenicima?Pa evo citirat ću stihove TBF-a: “Učiti, učiti i samo učiti jer jedino tako možeš razlučiti šta je dobro, a šta nije…” Uz to treba poštovati profesore i kao starije osobe i kao sebi nadređene. Smatram da je to troje za đačko doba sasvim u redu.

Tako smo se približili kraju ugodnoga razgovora. Profesoru zahvaljujem na savje-tima i dobroj volji što je pristao odvojiti dio svoga slobodnog vremena kako bi s nama podijelio svoje iskustvo i razmišljanja.

Foto

graf

ija: L

ili Z

anet

a

65~ veljača 2012. ~

tema brojaXXII


Bio jednom jedan razred. I u tom razre-du dvadeset tri maturanta. I u šesnaest epizoda njihovih života četiri milijuna po-tencijalnih gledatelja.

Sve je počelo ovako: u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga u Zagrebu budući kemijski tehničari shvatili su da žele biti više od toga. Na putu im je stajala dr-žavna matura. Krenuli su na pripreme: iz hrvatskoga jezika, matematike, engle-skoga jezika, fizike, biologije i kemije. I ni-šta tu ne bi bilo posebno kad ih pri tome ne bi uokivirivao rub televizijskoga ekra-na. Oni su u tim pripremama postali dio HRT-ove emisije Razred 2011.

Za tu se emisiju pročulo se čak i do MIOC-a. Stoga je jedan prosječni primje-rak Homo miocusa (čitaj: ja) kupio ko-kice, uvalio se u fotelju i gladnim očima iščekivao početak te wannabe vrhunske televizijske edukacije, tih noćima sanjanih besplatnih priprema za državnu maturu. Pa tko ne bi poželio usvajanje znanja u fo-teljnom stilu?

Ali Homo miocus je počinio pogrešku genetski dominantnu u njegovoj vrsti: po-vjerovao je medijima. Naime, edukativno-ga sadržaja u emisiji bilo je koliko i pre-ostalih kokica u zdjeli promatranoga pri-mjerka: osim poneke mrvice, pa… nima-lo. Emisija, u stvari, nije bila namijenjena nama “smrtnicima”, nego profesorima. A za njih to nije bio običan reality-show, bio je to (i te kako!) pravi pravcati horor.

Stvar je sljedeća: Razred 2011. trebao je pokazati profesorima što to nama jad-nim (m)učenicima treba kako bismo se zainteresirali za nastavu. A odgovor je: klaun. Pitanje je samo zašto je to slučaj i s onima koji su na nastavi iako tamo ne moraju biti. Ova dvadeset tri maturan-ta (nadam se) imaju svoju volju i na ove pripreme prijavili su se dobrovoljno, a ne dobronevoljno. A svejedno im je po-trebno ispisivati zadatke u šarenim cvje-tićima, pritom stojeći na trepavicama, kako bi tim “izmučenim” stvorenjima bilo

(Ne)znanje pred televizijskim kameramaPrikazuje li emisija Razred 2011. maturantsko stanje uma?

lakše. Ipak, nije tako jednostavno dobiti na dar besplatne pripreme, a još u tome i uživati! Zato se ti profesori širokog srca (i još širega znanja) trude pretvoriti njihovo nezanimanje u zainteresiranost tako što s njima razgovaraju kao s djecom s teš-koćama u razvoju. Teškoćama koje se, u ovom slučaju, zovu lijenost.

Kako to ne bi bilo sve, kao nagra-du za svoj izvanredan napor, učenici Prirodoslovne škole Vladimira Preloga dobili su ekskluzivnu priliku obilaziti fa-kultete koji ih zanimaju i razgovarati s ta-mošnjim profesorima. To je vjerojatno

želja i svih 11.939 gimnazijskih maturana-ta u Hrvatskoj, ali ovi učenici su se toliko iskazali da baš oni zaslužuju tu povlasticu. Pa mora ih se nekako zainteresirati!

I tako se Homo miocus zatekao s mandibulom (iliti donjom čeljusti) polo-ženom u smjeru gravitacijskih sila, pre-plavljen spoznajom: takvi ljudi će na kra-ju vjerojatno i upisati željene fakultete i postati stručnjaci… stručnjaci koji drže koncentraciju samo ako ih se zabavlja za-nimljivim pričicama i kredama u boji. A što se nas ostalih tiče, knjigu u svoje ruke, a budućnost u ruke sudbine. I tako bi.


tremaglazba

Piše: Iris Maras, II.c, Hana Đogaš, II.b

U Žrnovnici, malom mjestu smještenom istočno od Splita osnovana je prva vatroga-sna klapa u Hrvatskoj – “Sv. Florijan”. Mladi su pjevači uz veliki rad, trud, talent i želju zasjali na Splitskom festivalu s pjesmom “Kako ću joj reć da varin”. Odmah su dobili svoju publiku i osvojili mnoga srca.

Kroz razgovor s Antom Javorčićem, Darkom Pastarom i Petrom Džojom (članovima klape DVD “Sv. Florijan”) upoznat ćemo se pobliže s novoosnova-nom mladom klapom.

pjesmi. Tako smo mi prihvatili njegovu ponudu i sve je ispalo super.”

Odakle crpite inspiraciju za pjesme?Ante: “Većina pjesama je autorski rad na-šega drugoga tenora Nina Treskavice, a pjesme većinom imaju teme iz svakod-nevnoga života u kojima prevladava lju-bav kao neiscrpan izvor.”

Jeste li glazbeno obrazovani? Ante: “Ne, nitko od nas nije završio glaz-benu školu, svi smo amateri osim naše voditeljice Antonele Pilić-Burić. Svi smo

su Petar Džoja, Damir Milina, Hrvoje Lovrić. Tu je, da ne zaboravim, i naša vo-diteljica Antonela Pilić-Burić.”

Čime se pretežno bave članovi iz klape?Ante: “Imamo široki spektar zani-manja. Od mesara do diplomirano-ga inženjera građevine, ekonomiste, vodoinstalatera…”

Što očekujete od daljnjega rada klape?Ante: “Očekujemo još hitova, prihvaća-nje publike… Sve u svemu, očekujemo nekakvu uzlaznu putanju.”

Što nam možete reći o svom albumu prvijencu?Ante: Ponosni smo na album. Puno smo radili od osnutka klape i u ovome je tre-nutku album peti po redu najprodavaniji u Hrvatskoj. Na njemu se nalazi dvanaest pjesama koje su većinom autorske naše-ga Nina. Album se zove “I dok Žrnovnica spava” a od albuma očekujemo da će i druge pjesme (kao i naslovna) ući u slu-šateljevo uho.”

Hoćete li i dogodine biti na Splitskom festivalu?Ante: “Zašto ne, ako dobijemo dobru pjesmu i osjetimo da bismo to mogli.”

Jeste li kao dijete sanjali o ovome svemu? Ante: “Osobno nisam, sve se dogodilo spontano. To i je najbolje.”

Možete li nam ispričati neki posebni doga-đaj iz djetinjstva?Darko: “Klapa broji deset članova, deset različitih karaktera i osobnosti, a o sva-kome bi se mogla napisati knjiga u dvana-est poglavlja.”

Koliko često imate probe?Ante: “Dva puta tjedno, a ako je koncert blizu, onda i češće.”

Kako vam je bilo raditi s Čedom Martinićem?Darko: “Odlično, jako ugodno i opušte-no. Bilo je zadovoljstvo surađivati s njim, što je rezultiralo i uspjehom.”

Mlade nade hrvatskih klapaIntervju s klapom DVD “Sv. Florijan”

Kako i kada ste odučuili osnovati klapu?Ante: “Nas pet momaka je pjevalo u kla-pi Žrnovnica, te smo odlučili osnovati vla-stitu klapu koja bi djelovala pri DVD-u. Sinula nam je ideja da se zovemo po za-štitniku vatrogasaca Sv. Florijan, a klapa je osnovana u studenom 2009. godine. Raspisali smo audiciju i u travnju 2010. godine smo formirali klapu.”

Kako ste došli na ideju pjevati na Split-skom festivalu?Ante: “Pa mi se osobno nismo prijavili na Splitski festival, nego nam je gospodin Ernest Pelajić ponudio pjesmu jer nas je prethodno čuo na domjenku te je uvidio da boja naših glasova odgovara baš toj

tu iz nekakvoga hobija koji je postao oz-biljan, skoro i profesionalan hobi.”

Koliko članova broji klapa te je li mješovi-ta ili muška?Ante: “Klapa broji deset članova od kojih imamo četiri dionice. Nekad je mješovi-ta, a nekad muška, sve ovisi o tome je li prvi tenor Ana ili Darko.”

Možete li nam nabrojati članove u klapi?Ante: “Da, naravno, baš sam to htio. Prvi tenori su Darko Pastar i Ana Duišin. Drugi tenori su Nino Treskavica, Miro Vranković i Ante Javorčić (ja). Baritoni ili kako ih ja od milja zovem kvaritoni su Luka Bartulić i Rade Popadić. Basovi

67~ veljača 2012. ~

XXII glazba

Jeste li još s kim još surađivali?Ante: “Da, sa Tedijem Spalato smo sni-mili duet te sa ženskim zborom Zerki 7/8 iz Zagreba.”

Kakva su vaša iskustva u našoj školi?(Saznali smo kako je jedan od članova klape bivši Miočić – Petar Džoja)Petar: “Kao i svugdje, ima i dobrih i loših iskustava. Samo dobra pamtim.”

Koji vam je bio najdraži predmet i profesor?Petar: “Fiziku sam najviše volio, a ovom prilikom pozdravljam profesora Zovka.”

Darko: “Pozdravite i profesora Vrbatovića! Ja sam bio Kemijska škola.”

Koji vam je bio najmrži predmet i profesor?Viče Darko: “Reci Džoja reci!”Petar: “Najmržih nije bilo. Nitko mi nije bio najmrži, ali neke sam manje volio i to je to.”Ante: “Eto bilo nam je zadovoljstvo i ovom prilikom pozdravljamo sve djelat-nike i polaznike treće. gimnazije”.

Polako smo napustili klapu DVD “Sv. Florijan” iz Žrnovnice, a oni su nastavili probu koju smo im prekinuli.

Piše: Marija Lelas, III.c

Krajem veljače je povrđena informacija kako će kantautor Jack Johnson odža-ti koncert 26. srpnja ove godine u pul-skoj Areni u sklopu svoje “To the sea” turneje. Veliki ekolog i humanitarac, ro-đen je na Havajima, od desete godine je strastveni surfer te je najviše bez mora izdržao tri mjeseca zbog pretrpljene oz-ljede, a od svoje četrnaeste svira gitaru. Na Havajima ima školu u kojoj djecu uči pravilnom odnosu prema prirodi. U svo-joj kući je sagradio studio koji u potpuno-sti radi pomoću solarnih ćelija.

Atmosferu u pulskoj Areni je zagri-jao Jimmy Cliff. Sa svojim prepoznatlji-vim regge zvukom rasplesao je publiku. Dvosatni koncert je započeo taktovi-ma “You and your heart”. Publika ispu-njena Hrvatima, Slovencima, Mađarima, Šveđanima pa sve do para iz Amerike koji vjerno prati Jackovu turneju, njihala se uz hitove pet studijskih albuma koji su pro-dani u preko 18 milijuna primjeraka. Jack nije napravio iznimku ni s koncertom u Hrvatskoj, pa se kroz cijeli koncert po-vezao s publikom pričajući s njima, dije-leći svoja mišljenja i šaleći se sa članovi-ma benda. Publika je mogla čuti sve hi-tove od “Angel”, “Better together”, “If

To the seaSurfer s gitarom doplovio do Pule

I had eyes” pa do “My little girl” i “Red wine,mistakes, mythology” s najnovije-ga albuma. Nezaboravljiv je trenutak kad je bend otišao s pozornice, a na njoj je ostao samo Jack, omiljena mu gitara, te publika koja s njim u glas pjeva stihove najvećih hitova.

Koncert je vrijedan pamćenja, suveniri su pokupovani, a sav prihod turneje ide u humanitarne svrhe. Bravo, Jack!


tremaglazba

Piše: Doris Dvornik, III.b Fotografirala: Lili Zaneta

MIOC ne bi bio MIOC da nije naših kon-cerata koji drže tradiciju već pet godina. Kao i svi MIOC ENTERTEJMENT-i, tako je i koncert održan 2011. godine bio 6. svibnja, dana uoči Svetoga Duje, a nada-mo se da će sljedeće generacije održati tu tradiciju. Koncert se održao na tvrđavi “Gripe” i cijelu večer su “blicali” fotoa-parati raznih splitskih vebnih portala na kojima su izašle fotografije i izvještaji o koncertu. Na repertoaru posljednjega MIOC ENTERTEJMENTA bili su sljedeći bendovi: Divided by Zero, Rodion, Konjak, Snail i Intervallum.

Ove godine želimo upoznati čitatelje “Treme” s bendovima koji su proizašli od samih MIOC ENTERTEJMENT-a, a s vremenom su stekli lokalnu slavu. Neki

su od bendova proširili su svoj “teritorij” diljem županije, uglavnom na otocima, a neki i van naše države, odnosno u BiH. Zanimljivo je da su to bendovi čiji su re-pertoari zapravo obrade raznih doma-ćih i stranih pjesama, što bi ustvari tre-balo biti uistinu pohvalno, budući da su se na račun obrada proslavili. Te pjesme (koliko sam i osobno čula) izvode prilič-no jednako kao originale, ako ne i bolje. Ukoliko niste upućeni i ne znate o kojim je bendovima riječ, bilo bi dobro izdvojiti tri minute za sljedeći članak.

RodionRodion kao bend postoji još od veljače 2010. godine, kada su u nepotpunom sa-stavu održali prvi “koncert” na nekom rođendanu u “Pirane” (kafić desno od “Galerije”), a taj put su svirala četiri (sada bivša) učenika naše škole. Nisu imali bub-njara ni drugu gitaru, a na jednu utičnicu bi “uštekali” dakle sve instrumente (bas, klavijature, gitaru), dva mikrofona i dva pojačala. Kažu da je ekipa u kafiću htjela nek’ što prije završe. To su bili neslužbeni počeci Rodiona, koji je službeno osnovan uoči MIOC ENTERTEJMENT-a 2010. go-dine u sljedećem sastavu:

- Josip Cici Budeša – vokal - Marin Radmilović – gitara - Luka Piplović – gitara - Mark Sentić – bas - Darko Šperac – klavijatura

rap / backup vokal - Igor Anđelković – bubnjevi - Daria Radman – vokal.

Svirali su i na MIOC ENTERTEJMENT-u 2011. godine, na kojem smo mogli čuti jedan drukčiji, nekome čudan, a nekome genija-lan “mix” na temu Nirvanine pjesme “Smells Like Teen Spirit”, preko koje su pjevali (i re-pali) zabavne domaće i strane pjesme.

U međuvremenu su svirali na split-skoj Rivi, u “Dežbjega” na Gripama, u Ljetnom kinu “Bačvice” kao predgrupa Marijanu Banu i Diktatorima te u “Hip Hop” klubu na Bačvicama. Moramo još naglasiti da su za sada jedinu vlastitu pje-smu “Kompas” prvi put odsvirali na po-sljednjem MIOC koncertu. Ukoliko ste

MIOC ENTERTEJMENTkorisnici Facebook-a, možete naći i nji-hovu grupu Rodion na Facebook-u i pratiti njihove koncerte. Nadamo se da će nam se pridružiti i na sljedećem kocertu koji će se održati početkom svibnja 2012. godine.

SnailSnail je bend koji se u samom početku zvao D mikrofonija, međutim, izmjenom članova promijenili su također i ime ben-da u Snail. Snail čine:

- Lovre Lučin – vokal - Ante Dundić – gitara, back-vokal - Marko Krta Krtalić – gitara - Mark Senta Sentić – bas - Roko Radunić – bubnjevi, back-vokal

Snail je svojim genijalnim obrada-ma hitova grupa kao što su Alice in Chains, Pearl Jam, Majke te koje pje-sme legendarnog Toma Jonesa očarao

69~ veljača 2012. ~

XXII glazba


Koncert njemačkih industrijalaca Rammstein u Areni Zagreb definitivno je bio jedan od najiščekivanijih, najžešćih, najvatrenijih i najnjemačkijih koncerata ove godine u Hrvatskoj. Nakon što su za-palili Zagreb 2010. godine, Rammstein”su se vratili na još jedan koncert. Što reći, Rammstein i hrvatska publika se vole. Tome ide u prilog i činjenica da je ovaj koncert bio još posjećeniji od prošloga, a za razliku od njega, nije bio reklamiran na jumbo plakatima. U Splitu nisam vidio niti jedan plakat, a u Zagrebu tek pokoji bi-jedni. Unatoč tome, odaziv je bio odličan.

Iako su Rammstein počinjali sa svirkom tek u 21 sat, već je u 19:30 h bio poprili-čan broj ljudi u i ispred Arene. Pošto smo platili dvadeset kuna za pivo (“ta vam je cijena svugdje”), iako je na jednom dru-gom štandu bilo petnaest kuna, probili smo se do relativno dobrih mjesta u fan pitu. Točno u 20 sati sa svirkom je poče-la predgrupa Deathstars. S imidžom ko-piranim od Marilyn Mansona i glazbom kopiranom od Rammsteina poslužili su

svojoj svrsi i čak uspjeli zainteresirati par ljudi. Deathstarsi su svirali možda tride-setak minuta, a onda je uslijedilo dugo i mučno čekanje Rammsteina koji su treba-li zasvirati u 21 sat. I jesu, njemački pre-cizno, točno u 21 sat svjetla su se ugasila i sa stropa, se uz dosta škripanja i pare,

počeo spuštati glomazni željezni most koji je trebao povezivati glavnu pozor-nicu i jednu manju pozornicu smještenu posred Arene. A onda se i ta manja po-zornica osvijetlila i na njoj su se pojavili članovi benda. Jedan po jedan, stupajući su prolazili mostom do glavne pozornice.

Andere Bands spielen, Rammstein brennt

Vatreni raj za piromane u Areni Zagreb

mnoge na raznim koncertima. Od MIOC ENTERTEJMENT-a i “svirki” po Splitu, do Kaštela, Livna i Korčule, ovaj se bend “nagledao svijeta”, što su na koncu i za-služili svojom kvalitetom. Kao i većina bendova, lagano su se skupljali kroz ra-zna druženja i izlaske koji su bili nezami-slivi bez najmanje jedne gitare, a nakon toliko “sviruckanja” po parkovima, zi-dićima i slično, osnovali su bend. Luka Guijnović i Viktor Ciki Cikojević su bivši članovi grupe Snail koji su bili učenici naše škole. Roko, koji je u sadašnjem sastavu sada je trećaš MIOC-a. Senta je također završio MIOC.

Na Facebooku ćete pronaći i Snail gdje možete saznati koji su im planovi, gdje će i kada svirati. Ovim putem im želimo za-hvaliti na sudjelovanju u proteklim MIOC ENTERTEJMENT-ima i zaželjeti svu sreću s daljnjim svirkama. Nadamo se da ćemo se vidjeti i na MIOC ENTERTEJMENT-u ove godine!

Ovim putem vas, dragi čitatelji, pozi-vamo da vašom nazočnošću pridonese-te ovoj velikoj tradiciji Treće gimnazije na MIOC ENTERTEJMENT-u 2012. godine, jer kao što rekoh, MIOC ne bi bio MIOC da nije naših glazbenika i naših koncerata!


tremaglazba

Basist, Oliver Riedel, je predvodio kolo-nu i nosio veliku baklju, za njim su uslije-dili gitarist Richard Zwen Kruspe, drugi gitarist Paul Landers, simpatični klavijatu-rist Christian Flake Lorenz, noseći hrvat-sku zastavu (zaslužio je najveći pljesak), bubnjar Christopher Schneider, noseći crnu zastavu benda i na posljetku pjevač Till Lindemann noseći ogromni prsluk pun njemačkih granata (vrlo lako mogu-će i pravih.) Pošto su se svi članovi benda poredali na pozornici i pošto je bakljom zapaljena poprilično velika vatra začuli su se prvi taktovi pjesme “Sonne” (“…ein, zwei, drei”)… s tim da je naslov pjesme “Sonne” (u prijevodu Sunce), sasvim je logično pozornicu pretvoriti u – Sunce, naravno uz pomoć desetak i više ogro-mnih plamenobacača raspoređenih po pozornici. Moram priznati da su stvar-no dobro grijali. Uslijedile su “Amerika”, “Keine lust” i “Asche zu asche”, s izne-neđujuće malo pirotehnike i teatralnosti. A onda… bang bang “Feuer frei!”, otpo-četa zaglušujućom eksplozijom i zaista impresivnim maskama-plamenobacači-ma. Nakon toga su se stvari opet mal-ko primirile tijekom pjesme “Mutter”, ali samo tijekom prve polovice. Rammstein

su tijekom svirke jednostavno bili toliko puni energije da im i brže i laganije pje-sme zvuče podjednako energično. Ne zovu ih bezveze jednim od najboljih live bandova. A onda je započela prava pred-stava pjesmom “Mein teil” (u prijevodu “moja porcija”), koja govori ni manje ni

više nego o kanibalizmu. “Ono si što je-deš”, rekao bi Till Lindemann, koji je za ovu pjesmu bio obučen u mesarsku pre-gaču. Plamenobacačem je pokušavao skuhati klavijatirista Flakea u ogromnom loncu. Kada mu to nije pošlo za rukom – uzeo je još veći plamenobacač i simpa-tični Flake nam više nije mahao iz lonca. Uslijedila je “Du riechst so gut”, a po-tom vojna koračnica “Links 2 3 4” a onda nezaobilazna “Du hast”, koja je publiku poslala u pravi trans, upotpunjena s ra-ketama ispaljenim u publiku koje su se potom vratile na pozornicu i eksplodira-le u iskrama. Tijekom izvođenja pjesme “Haifisch”, Flake se malo provozao po publici u velikom gumenom čamcu. Naš vrli Ivan Vukman iz IV.b mu je uputio pa-ket žvakaćih guma koje su, nažalost, pro-mašile čamac za samo pola metra. Tek je nakon toga publika je bila uistinu šokira-na. Nakon kratke pauze, koncert se na-stavio na maloj pozornici tijekom izvođe-nja dvije vrlo osebujne pjesme koje nit-ko tko je bio na koncertu dugo vremena neće zaboraviti. Poslije toga se pozornica se zamračila i simpatične Nijemce smo morali dozivati na bis. Uslišili su naše glasne molbe i dobili smo “Mein herz brennt”, izvedenu sa zapaljenim srcem na pjevačevim prsima, “razvaljotku” “Wollt ihr das bett in flammen sehen?” i odlič-no izvedenu baladu “Ohne dich” tijekom koje su se posuli iskrama, navodno pra-vim, onima koje peku, ali im to nije sme-talo. A onda su opet otišli, a mi smo opet tražili još, i opet smo dobili još. Pjesmu “Engel” je Till Lindemann otpjevao s ogro-mnim krilima na leđima koja su naravno bila izlika za samo još dva plamenobacača, a na završnoj pjesmi “Ich will” je publika potpuno podivljala. I tako je koncert zavr-šio, pristojno su nam se naklonili, zahvalili na hrvatskom, njemačkom i engleskom te otišli. To je inače, osim “ruke gore” bila je-dina komunikacija pjevača s publikom. Ali ja se ne žalim, sva sreća da je sve odrađe-no točno po planu i programu, jer bi bilo nezgodnih situacija da je i samo jedna mala stvar krivo ispala. Sve u svemu, definitivno se može reći kako je ovo bio jedan odličan koncert. Rijetko tko danas može priredi-ti takav koncert kao Rammstein. Što ćete, andere bands spielen, Rammstein brennt – drugi bendovi sviraju, Rammstein pali!

71~ veljača 2012. ~

XXII glazba


U lipnju 2011. godine na zagrebačkom Maksimiru dogodio se najveći koncertni događaj još otkako su ga prije dvije go-dine U2 doslovno uništili dvije noći za redom. Bio je to dugoočekivani koncert američke hard rock grupe Bon Jovi koji, za razliku od prvoga spomenutog, nisam propustio.

Vremenske prognoze za cijeli taj tje-dan u Zagrebu bile su sve samo ne po-voljne, ali sam se ipak hrabro zaputio u Zagreb. Naravno, čim se autobus samo malo odmaknuo od Splita, udarila je kiša, i to obilata. Srećom, do Zagreba je “pre-sušila”. Nakon meteorološke brige, po-javio se drugi problem – kako se probiti do stadiona na kojem je trebalo biti oko 40 000 ljudi. Ako su po gradu bile velike gužve, onda je oko samoga stadiona bila potpuna prometna blokada i trebalo mi je dobrih pola sata da napokon dođem do svoga mjesta. Koncert je započeo u 20:30 pa nisam imao puno vremena diviti se ogromnoj pozornici koja je bila viša od Maksimira.

Iznenađenje kojem smo svjedočili na ovom koncertu bio je povratak gitarista Richieja Sambore, koji nije sudjelovao u prvom dijelu turneje. Iako nas je u jed-nom ranijem intervjuu lijepo počastio uspoređujući Hrvatsku s Kazahstanom, “gdje koze slobodno trče po ulicama”, zaradio je veliki pljesak kada se poja-vio na pozornici i odsvirao prve taktove “Raise Your Hands”. Po mom mišljenju, bend je za otvaranje koncerta mogao izabrati mnogo bolju i prikladniju pjesmu iz svoga i te kako bogatoga kataloga, ali i ova je ipak poslužila svojoj svrsi i publika je bila dovoljno zagrijana. Nakon toga su bez predaha uslijedili hitovi “Born to be my baby” i “You give love a bad name”.

Nakon toga plesnog uvoda, krenu-la je stvar s novog albuma “The Circle”, “We Weren’t Born to follow”, koja je, iznenađujuće, kod publike prošla jedna-ko dobro kao i stari hitovi. Pjesma je bila popraćena velikim videoekranima i pa-rolama “Rise up” i “Your time is now”.

Bon Jovi uživo u Zagrebu

Kao što sam rekao, publika je bila dobro zagrijana i nije bilo nijedne ruke koja ne bi bila u zraku kada bi se začulo “Raise your hands Zagreb!”, ali prava ekstaza je nastupila tek kada su se na klavijaturama čuli prvi taktovi pjesme “Runaway” i na-kon nje “It’s My Life”. Nakon tih dviju pje-sama publika je bila u potpunom transu.

U središnjem dijelu koncerta uglav-nom su bile svirane sporije pjesme i ba-lade poput “Lay Your Hands On Me”, “Blaze Of Glory” i “Bed Of Roses”, koju sam toga dana barem desetak puta čuo na radiju na raznim mjestima u Zagrebu. U tom je dijelu koncerta također bilo i do-sta improvizacije, pa se “Bad Medicine” odjednom pretvorila u obradu “Pretty Woman”, da bi se nakon samo pola mi-nute opet pretvorila u “Bad Medicine”.

Ostatak je koncerta (do bisa) odra-đen donekle jednoliko i možda čak, za moj ukus, malo umrtvljeno, ali su se zato definitivno iskupili izvedbom posljednje pjesme “Livin’ On a Prayer”, možda nji-hovoga najvećeg hita i, meni osobno, nji-hove najdraže pjesme. Publika je bila jed-nako zagrijana kao i na početku koncerta i Jon Bon Jovi, David Bryan, Tico Torres i Richie Sambora se nikako nisu mogli po-žaliti na doček i reakciju 40 000 fanova koje su dobili u toj “bizarnoj Hrvatskoj”.

Set lista:“Raise Your Hands”“You Give Love a Bad Name”“Born To Be My Baby”“We Weren’t Born To Follow”“In These Arms”“Runaway”“It’s My Life”“Blaze of Glory”“Captain Crash and the Beauty Queen from Mars”“We Got It Going On”“Bad Medicine / Pretty Woman”“Bed of Roses”“I’ll Be There For You”“Something For the Pain”“Someday I’ll Be Saturday Night”“Who Says You Can’t Go Home”“Sleep When I’m Dead”“Love’s The Only Rule”“Have a Nice Day”“Keep The Faith”

– bis – “Hey God”“Wanted Dead or Alive”“These Days”“Living on a Prayer”


tremaglazba

Piše: Vana Bašić, III.b

Prošloga ljeta prvi je put na prostoru biv-še šibenske vojarne Bribirskih knezova osvanula prisna vibracija uzrokovana naj-boljim od ljetovanja (čitaj: sunce, more, rekreacija, provod) Spojena je s privlač-nim bendovima koje ste oduvijek željeli slušati pod vedrim noćnim nebom. sve je to ukomponirano u hrpu zabavnih sadr-žaja i radionica, predavanja uvaženih eko-loških stručnjaka i primamljive turističke ponude za obilazak nacionalnih parkova Kornati i Krka, te turu po Šibeniku i ši-benskim tvrđavama. Sve je to popraće-no lijepom ekološkom pričom(glas razu-ma Terry i njegov nezavisni ekološki pro-jekt). To je savršeni recept za najbolji ljet-ni festival ikad organiziran kroz nezabo-ravan avanturistički petodnevni provod u srcu Dalmacije pod nazivom “Terraneo”.

Tko je Terry? Maloprije sam spomenula Terryja, ali vam nisam rekla tko je to. Terry zaslužuje malo više od jedne rečenice, jer on je jed-na izuzetno simpatična kornjača iz obite-lji glavatih želvi koje su najčešća i najraši-renija vrsta morskih kornjača u Jadranu. Za Terryja se može reći kako predstavlja bioraznolikost hrvatske faune, a time je i glas razuma “Terranea”. Zelena mu je najdraža boja, a najdraža hrana morski plodovi, posebno meduze i ježinci. Voli sve što vole mladi. Neopisiva je njego-va ljubav prema glazbi i plaži, a tijekom organiziranja festivala najaktivniji je bio u virtualnom svijetu (na Facebooku, foru-mima i drugim internetskim mrežama). Tako je bio u izravnom kontaktu s publi-kom razmjenjujući informacije i želje.

Glas razuma Kada sam rekla kako je Terry glas razu-ma, mislila sam na ekološku stranu ovog festivala, koja upravo izražava njegovu posebnost, točnije, različitost od osta-lih komercijalnih festivala. Ovdje se ne

Pet dana ljetovanja, glazbe i zabave u samom središtu Jadrana!

Terraneo festival

radi o ekologiji kao bauku, već o ekologiji koja je prozračna i pitka (nenametljiva) i koja se konzumira spontano, kroz sunce, more, ekološke radionice, akcije, pre-davanja i užitak. Terry, koji je pripadnik glavatih želvi, nekoć najrasprostranjenije vrste kornjača u Jadranu, skreće pozor-nost na problem ugroženosti i izumira-nja različitih životinjskih vrsta. Ekološka je, dakle, misija “Terranea” aktivna briga za konkretne ekološke probleme: pre-tjerano skupljanje jaja iz gnijezda, gubitak gnjezdišta zbog obalnoga razvoja, ma-sovni turizam, ulov kornjača za hranu i prodaja oklopa kao suvenira. To su samo neki čimbenici koji ugrožavaju ove životi-nje, a kada se tome pribroji i onečišćenje mora, globalno zatopljenje, iskorištava-nje mora i povećanje morskog prome-ta, morske su kornjače dovedene na rub opstanka. Zbog toga “Terraneo skreće pozornost na pravodobne postupke koji mogu povećati brojnost tih ugroženih životinja.

Privlačni bendovi koje ste mogli čuti pod vedrim zvjezdanim nebomOrganizatori “Terranea” pokušali su se domoći što zanimljivijih, aktualnih i druk-čijih glazbenih imena od onih koja sva-kodnevno haraju top-listama, a za koje opet postoji izniman interes publike. U tome su i uspjeli jer su neki (The National, Janelle Monaé, Crystal Castles) dominirali kritičarskim izborima za najbolje albume objavljene protekle godine.

Glazbeni program organizirao se na tri pozornice: Terra, Aqua i Aero, a u unutrašnjim prostorima vojarni nepre-stano su se održavali DJ partyji. Nastupili su The National, La Roux, The Fall, Nouvelle Vague, Crystal Castles, Janelle Monaé, The Raveonettes, Mogwai, The Baseball Project, Destroyer, Liars, Frank Turner, The Thermals, Handsome Furs, Wovenhand, Suuns, Konono No.1, Chad van Gaalen, Dan Deacon, Oneida, Dubioza kolektiv, Bernays Propaganda, The Bambi Molesters, Lollobrigida, Repetitor, Overflow, Antena.

Dojmovi, kritike i osvrti na festival bili si iznimni. Prisna vibracija se prenijela i na publiku i na izvođače, koji nisu skrivali svoje oduševljenje. Oko 120 izvođača iz samog vrha svjetske i domaće nezavisne rock i pop scene u pet dana trajanja fe-stivala privuklo je više od 35 tisuća po-sjetitelja iz Hrvatske, susjednih zemalja i drugih dijelova Europe.

“Ovo je iznad naših očekivanja. Uspjeli smo nemoguće. Bez velikih sponzora, ra-zvikanih komercijalnih imena i skupe re-klame, napravili smo veliki festival s puno publike i sjajnom atmosferom”, izjavio je Hini Škugor, jedan od organizatora. I ja sam bila na festivalu i jedina pritužba koju imam odnosi se na ljude koji su prodavali hranu, a bili su vidljivo nervozni i radili su svoj posao preko volje. Sve ostalo je bilo geeenijalno i jedva čekam novi dogodine. Preporučujem odlazak tamo jer je isku-stvo stvarno nezaboravno.

Peace, people!

73~ veljača 2012. ~

XXII glazba

Piše: Paula Šantić, III.c

Ako niste zadovoljni kako ste iskoristili ljeto, iduće ćete sigurno biti pametniji jer Lijepa Naša ipak nudi dovoljno festivala na kojima svatko može pronaći ono što mu se sviđa (da, to stvarno postoji u Hrvatskoj).

Krenimo od “INmusica” s kojim smo započeli dugo toplo ljeto. Na za-grebačkom ste Jarunu mogli 21. i 22. lipnja uživati uz stare, ali i one novi-je hitove Jamiroquaia, Cypress Hilla, Grindermana, ali i Arcada Fire, The Streets, TV on the Radio, Retro Stefson koji su oduševili sve svojim nastupom, The Dø i Gentleman. Od ostalih glazbenika bili su bili Dubioza kolektiv, Partibrejkersi, Dječaci, Elvis Jackson i još mnogi drugi. Lijepo vri-jeme, dobra atmosfera i organizacija bili su bez zamjerke (iako The Dø i Jamiroquai nisu trebali nastupati u isto vrijeme).

Nakon “INmusica” prelazimo u malo južnije krajeve – Baćinska jezera, odnosno Peračko Blato na rock festival “Sedam je-zera”. Ovo mu je tek druga godina i za-mišljen je kao underground festival na kojem će se svake godine okupljati kvali-tetni bendovi iz regije, ali i kao prilika za uživanje i druženje u netaknutoj prirodi Baćinskih jezera. Tako je i bilo. Pet dana kampiranja na kojem smo prošli sve-od

Festivalikupanja u jezeru, velikih kiša (zbog koje je zadnja večer festivala otkazana) i prokiš-njavanja šatora, uživanja u prirodi i dani-ma koji su na sveopće čuđenje tako sporo prolazili u ugodnom druženju, do Majki, Rundeka, Kanda Kodže i Nebojše te dru-gih izvođača, koji su ispunjavali naša dru-ženja do ranih jutarnjih sati.

Kao i svakom, tako je i ovom druže-nju došao kraj, ali je i došao novi festival – “Terraneo”. Od 9. do 13. kolovoza ste mogli uživati u suncu, moru, dobroj glaz-bi, brojnim zabavnim sadržajima i radio-nacima na ovom festivalu, koji je uvjer-ljivo dosegao svjetsku razinu. Možda je jedini nedostatak bila malo veća udalje-nost festivalskoga kampa od šibenske plaže Solaris. Sve su to nadoknadili iz-vrsni izvođači poput: Janelle Monae, La Roux, Crystal Castles, Nouvelle Vague, The Thermals i brojnih drugih stranih izvođa-ča, ali i ostalih poput Repertitora, Bambi Molestersa, Lollobrigide, Leut Magnetika, Nipple Peoplea i drugih. Nadamo se da će se ovako dobra organizacija ponoviti i sljedeće godine.

Nije ni Split ostao zapostavljen, od 4. do 6. kolovoza gradska plaža Bačvice po-stala je, kako kažu, plesni podij uz pozna-te svjetske DJ-eve. Ne znam je li vama, ali meni je jedna večer “Entera” bila

dovoljna. U Splitu su se ovo ljeto još odr-žali “Atlantis” (Gold Panda, Overflow..) i “xSTatic” festival (Dječaci, Ajs Nigrutin..).

Još jedan festival vrijedan spome-na, za kojeg vjerojatno još niste čuli je “Lost Theory”. Open air festival za sve ljubitelje elektronske glazbe održao se od 17. do 22. kolovoza u Bjelopolju kod Korenice. Neopisiva atmosfera, ljudi puni pozitivne energije (koju šire gdje stignu), iz svih krajeva svijeta, kampiranje, zajed-nička druženja uz logorsku vatru samo su bili dio “Lost Theory-a”. Uz sveprisutnu trance glazbu na nešto daljim pozornica-ma svirao se uglavnom didgeridoo i uživa-lo se u netaknutoj prirodi.

Morali smo iskoristiti i onih zadnjih par dana ljetnih praznika pa smo otišli na Lastovo, poznato kao otok glazbe. Još se jedno kampiranje od 24. do 28. kolovo-za u uvali Mihajla nije smjelo propusti-ti, kao ni savršeno čisto more i prekra-sno zvjezdano nebo. Brkovi (s Goranom Biševcem – Pero Defformero), Atheist Rap, Kundyak Mezhie i TBF bili su neki od izvođača te četiri večeri odlične zabave.

Bilo je tu još mnogo manjih i većih fe-stivala tijekom cijeloga ljeta, a bit će tu i sljedećega. Zato vam preporučujem štednju i planiranje za sljedeće ljeto jer će biti šteta to propustiti.


tremaglazba

Piše: Lucija Šalinović, II.c

“Ethnoambient” je festival world music scene i etno glazbe koji svakoga ljeta u srpnju kao čarolijom oživljava solinske Gradine i pretvara ih u mjesto veselja, gdje se spajaju stari i moderni duh cije-loga svijeta, mjestom proslave kulturne raznolikosti. To nije neki općepozna-ti festival koji se reklamira ili prikazuje na tv kanalima. Prostor na Gradinama se svake godine sve više i više puni lju-dima koji su otkrili ili će tek otkriti čari “Ethnoambijenta”. Sam je suorganizator festivala, Mojmir Novaković, rekao: “Mi ne dovodimo velike zvijezde, nego veli-ke glazbenike.” Gledatelji se mogu sami uvjeriti u te riječi slušajući kako karizma-tični izvođači ubacuju dušu i srce u svoje pjesme, spajajući tradicionalno i moder-no u jedinstvenu cjelinu. Meni je osobno najdraže to što na svakome od njih mo-žete vidjeti kako uživa u onome što radi.

Svake godine Mojmir Novaković i Antonije Kavas dovode različite glaz-benike sa svih dijelova svijeta. Svaki od njih ima nešto posebno u sebi. Kristi Stassinopoulou je započela nastup omo-tavajući šalove po raznim mjestima na

velikom dijelu publike vrhunac ljeta, a nekima i vrhunac cijele godine. Izmjena energije između publike i izvođača je ono što daje dušu “Ethnoambientu.

Nakon dva dana slijedi legenda festi-vala – grupa Kries.

Treći dan festivala je dan kada se Gradine napune do samoga vrha. Zašto? Zbog svima tamo najdraže gru-pe vođene pjevačem i suorganizato-rom “Ethnoambijenta” – Mojmirom Novakovićem koji samom svojom po-javom dominira scenom, glasom osva-ja publiku, a plesom tjera i najmirnije na poskakivanje. Moćnim je glasom i stasom Mojmir utjelovljenje dobre karizme i do-bre energije te nikoga ne ostavlja ravno-dušnim dok svim svojim srcem i dušom prenosi pjesme svojih predaka, pjevaju-ći ih kao da mu je svaki nastup posljed-nji. Kraj svakog Ethnoambijenta označa-va već legendarna pjesma “Zumba”, koja uvijek oduševi solinsku publiku te je osta-vi da u nestrpljivom iščekivanju do sljede-ćega festivala kada će u Gradinama opet oživjeti glazbeni duh davnina.

Ako i vi planirate posjetiti “Ethnoambient”, mogu vam reći kako se sigurno nećete razočarati.

Ethnoambientsceni i stavljajući na sebe svijetleće na-očale koje se pale-gase u glazbenom ri-tmu. Ima primjera poput Danyela Wara (simpatični mali djedica s proćelavom gla-vom i debelim naočalama), koji ne djeluje baš kao netko tko bi mogao podići publi-ku na noge i rasplesati ljude. Sumnjičava se publika brzo predomislila i euforično zaplesala kad je “starčić” zapjevao.

Sva tri dana Ethnoambijenta uvijek završavaj u dobrom duhu te su do kra-ja večeri svi na nogama. I mladi i stari ne mogu odoljeti pozivu dobre glazbe koja, ne samo da svira oko njih, nego kao da svira i u njima. Publika i izvođači padaju u trans osjećajući nešto duboko i iskonsko u sebi što ih pokreće i tjera na ples. Oni malo mlađi (od dvanaest do trideset go-dina) obično se mogu naći tik uz pozorni-cu (nakon malo pića – na samoj pozorni-ci). Skačući nošeni glazbom i vječno do-brom atmosferom na festivalu sami izvo-đači kažu da “Ethnoambient” ima sjajnu publiku. Mnogi su od glazbenika koji su nastupali na “Ethnoambientu” rekli kako je ovo najbolja publika iako su svirali di-ljem svijeta. Ta izjava mi se uopće ne čini pretjerana pošto već tri godine redovi-to dolazim na ovaj festival. Taj je festival

75~ veljača 2012. ~

XXII glazba

Piše: Petra Radečić, III.b

Godine 1980. u Athensu, u Georgii četvo-rica prijatelja: Michael Stipe (vokal), Peter Buck (gitara), Mike Mills (bas, klavijature, vokal) i Bill Berry (bubnjevi, vokal), osno-vali su grupu imenom R.E.M. To je ubrzo postala jedna od najznačajnijih grupa ame-ričke alter rock scene, kao i jedna od naj-uspješnijih grupa mainstreama.

- Članovi grupe R.E.M. su se upoznali u trgovini pločama, gdje su uvidjeli da imaju sličan ukus u glazbi

- Grupa je ime R.E.M. dobila slučaj-no – frontman Stipe ga je odabrao

slučajnim odabirom iz rječnika jer se nisu mogli složiti oko imena

- Rolling Stonesi su ih nazvali najboljim bendom u Americi

- Zgađen playbackom u prvim videima, Stipe se zakleo da to neće raditi u svo-jim videima u 80-tima

- Materijal s “Automatic For The People” nije bio namijenjen stadioni-ma jer su neke pjesme bile snimljene bez bubnjeva, kao i u “Greenu”

- R.E.M. se bez zadrške uključio u ame-ričku predsjedničku kampanju 2004. godine, podržavajući demokratskoga kandidata Johna Kerryja.

Njihov je san završenNakon trideset i prve godine probudili su se, ostavivši za sobomsamo krhotine davno započetog sna. R.E.M.-ovci su se raspali

Piše: Iris Maras, II.c

Tri desetljeća karijere Red Hot Chili Peppersa obilježavaju turbulentne pro-mjene i ponekad nesnošljive pauze izme-đu objava albuma koje najčešće rezultira-ju kreativnim razilaženjima među gitari-stom (neki će reći glavom benda) Johnom Fruscianteom i preostalom trojkom.

Objava desetoga studijskoga izdanja “I’m With You”, mnogi će se prisjetiti, naj-bolje se može usporediti s krajem deve-desetih i iščekivanjem “Californication” – jednog od najboljih albuma i najvećeg “povratka” Peppersa – kako zbog bendov-skih previranja, tako i zbog petogodišnje pauze od posljednjeg izdanja (“Stadium Arcadium”). Novi album poznatoga sasta-va “I’m with You” je objavljen 26.8.2011. Prvi singl s albuma je “The Adventures of Rain Dance Maggie”. Kritičari su mu dali izuzetno visoke ocjene.

Red Hot Chili Peppers su jedna od grupa najprepoznatljivijeg zvuka, koja objedinju-je najraznovrsnije glazbene stilove; punk, funk, rock, punk rock i psihodeliju.

RHCP napokon dolazi u ZagrebNa njihove koncerte jurilo se u susjed-ne države, međutim, sada Red Hot Chilli Peppers, prvi put u tridesetak godina po-stojanja, dolazi u Zagreb, u sklopu svjet-ske turneje ‘I am with you’. Dugo očeki-vani glazbeni spektakl održat će se na hi-podromu krajem kolovoza 2012. godine.

Turneja kojom promoviraju svoj de-seti album “I am with you”, službeno je počela u rujnu koncertom u glav-nom gradu Kolumbije, a trajat će sve do 2013. Radi se o prvoj turneji benda poslije “Stadium Arcadiuma” prije če-tiri godine ali i prvoj na kojoj u sasta-vu Peppersa nema legendarnog gitari-sta Johna Frusciantea koji ih je napustio 2009. Pokazalo se da njegova zamjena Josh Klinghoffer, unatoč predviđanji-ma da se neće uklopiti i karakterističan zvuk Peppersa, zapravo radi jako dobar posao. Album “I am with you” kritika hvali, a frontman Kiedis ga opisuje kao nov početak njihove ere.

Pepppersi će biti tri tjedna na pozor-nici i putu, a zatim će imati dva slobodna

Genetički materijal za B-stranetjedna, a u pregovorima su i za konačni nastup u Tel Avivu u srpnju 2012.

Grupa nastala 1983. u Los Angelesu osvojila je sedam Grammyja, a diljem svi-jeta je prodala više od 70 milijuna albuma.


tremaobljetnice

Piše: Iris Maras, II.c

Berlinski zid je bila zidana barijera koja je odvajala Zapadni od Istočnoga Berlina i dijelio Njemačku na dvije: Istočnu i Zapadnu. Istočnonjemačke vlasti su ga zvale Antifašistički zaštitni zid. Svrha zida je bila onemogućiti prijelaz između Zapadnog Berlina i Istočne Njemačke. Izgrađen je 1961. godine i više puta nado-građivan tijekom godina. Bio je ovoren za promet 9. studenoga 1989. godine i na-knadno potpuno srušen. Berlinski zid je bio oličenje Hladnoga rata i trajao je 28 godina – točnije od 13. kolovoza 1961. do 9.studenoga 1989. godine. U tom je raz-doblju, prema službenim izvještajima, 136 osoba izgubilo život na Zidu ili neposredno

Berlinski zid


Prošlo je tristo godina od rođenja jed-noga od najistaknutijih znanstvenika 18. stoljeća – Ruđera Boškovića, matemati-čara, fizičara, astronoma, filozofa i isu-sovca. Svestrani Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku kao osmo dijete u obitelji. Otac je bio trgo-vac, ne naročito bogat, ali ipak dovoljno za prehraniti tu veliku obitelj. Osnovnu školu pohađao je u Dubrovniku, gdje je pokazao izniman talent lakoga upijanja gradiva. U svemu je bio ispred svojih vrš-njaka. Zato je s petnaest godina nastavio školovanje u Rimu, u isusovačkome kole-giju. U toj školi učilo se mnogo, ali se i od-maralo u lijepim isusovačkim odmarali-štima. Završava studij filozofije i teologije

300 godina od rođenja Ruđera Boškovića

Tristotu obljetnicu rođenja Ruđera Boškovića, među ostalima, proslavio je i njegov rodni grad Dubrovnik posvetivši mu popularno-znanstveni projekt naziva “Noć pod zvijezdama u Dubrovniku”

te se zaređuje i stupa u isusovački red. Nakon toga radi kao profesor matema-tike, putuje u Englesku i Francusku, dola-zi u visoka društva. U zadnjim godinama pred smrt Bošković se ipak zaželio samo-će. Umire u Milanu 13. veljače 1787. godi-ne zbog komplikacija s plućima.

“Noć pod zvijezdama u Dubrovniku”“Noć pod zvijezdama u Dubrovniku” naziv je popularno-znanstvenoga pro-jekta kojega su povodom tristote obljet-nice Boškovićeva rođenja organizira-li “Institut Ruđer Bošković” (IRB) u su-radnji s gradom Zagrebom. Program obuhvaća promatranje Sunca i noćno-ga neba teleskopima (što je bila jed-na od Boškovićevih strasti), zajedno s

predavanjima i osvrtima na rad i teorije Ruđera Boškovića.

Bošković danasNa novčanicama hrvatskoga dinara na-lazio se lik Ruđera Boškovića, a nje-govo ime nosi Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizi-ke u Zagrebu. Astronomsko društvo u Beogradu je nazvano po njemu, kao i je-dan krater na Mjesecu.

u blizini granice između DDR-a i tadašnje Zapadne Njemačke, među kojima je bilo šestero djece. Među stradalima je i Chris Gueffroy, dvadesetogodišnji konobar,

posljednja žrtva koja je ubijena samo ne-koliko mjeseci prije pada Zida.

Na pokušaj bijega navela ga je kobna po-grješka. Naime, nakon što je od svoga po-znanika, vojnika, doznao da se na bjegunce više neće pucati, odlučio je, nakon primlje-noga poziva za služenje vojnog roka, zajed-no s prijateljem, pobjeći preko Zida.

Te večeri, 5. veljače 1989., bjegunci su se skrili u blizini granice. No, njihov po-kušaj penjanja preko Zida aktivirao je alarm. Očevici sa zapadne strane Zida kasnije su pričali kako su čuli najmanje desetak hitaca. Chris Gueffroy umro je nakon samo nekoliko minuta, a njegov prijatelj, iako teško ranjen, preživio je i završio u zatvoru. Berlinski zid je srušen 9. studenoga 1989. godine.

77~ veljača 2012. ~

XXII obljetnice


Grad Vukovar je pao u neprijateljski ruke 18. studenog 1991., nakon 87 dana opsade.

U tom su danu ljudi su izgubili sve.Možda zvuči kao klišej, ali zamislite

kako biste se osjećali da Vam iz života netko nasilno istrgne, iščupa, ono jedno sveto mjesto koje nazivate svojim do-mom? Mjesto na nesigurnim i nestalnim pločama Zemlje koje jedino stoji usprav-no dok se sve oko njega ruši?

Nama, ljudima koji se ne sjećaju rata (ili se još nisu bili ni rodili), je teško

Dvadeset godina od pada Vukovara


Bio jednom jedan (i to vrlo vrijedan) Miroslav Krleža. I onda, prije trideset go-dina, najednom više nije bio. Ili jest? Iako su se njegova djela u programu školske lektire i te kako pobrinula da Krleža i dalje bude (problem?) za sve buduće generaci-je, on se i sam dodatno osigurao da “i vez-da bude da ga nekak bude” time što je svi-jetu kao svoju ostavštinu ostavio dvadese-togodišnju zagonetku o njoj samoj. On je, naime, tražio da se ono što ostane iza nje-ga puna dva desetljeća čuva kao tajna. A to je i ostala, do prije točno deset godina.

Tog prosinačkoga dana 2001. godi-ne, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižni-ci u Zagrebu, pompozno su otpečaćeni brojni Krležini rukopisi koje su prisut-ni krležolozi gutali očima kao da se radi o najslađoj novogodišnjoj purici (koja ih je čekala samo dva dana kasnije). Još od 29.12.1981., dana kada je taj veliki knji-ževnik preminuo, gladno se iščekivalo otvaranje misterioznih četrnaest san-duka i jedne manje kutije u kojima je, uz Krležinom rukom ispisana slova, le-žala ponajprije ljudska znatiželja. Danas ta neslućena blaga leže na policama Zbirke rijetkih i starih knjiga, konačno

Povratak Miroslava Krlezse(u naše misli)

otkrivajući svijetu svoje naslove: Zastave, Banket u Blitvi i Balada Petrice Kerempuha. Tamo leže i ona sramežljivija, bez naslo-va, ali nikako bez značaja: Krležine lek-sikografske marginalije, njegovi dnevni-ci, korespondencija, politička esejisti-ka te brojne rasprave i spisi. Zašto baš tamo? Nasljednik tih književno-povije-snih dragulja, Krešimir Vranešić, dugo-godišnji prijatelj i liječnik Miroslava i Bele Krleže, koji je uz njih bio do posljednjih dana, odrekao se nasljedstva u korist Memorijalnoga centra posvećenog upra-vo supružnicima Krleža.

A sad, nakon što nas je ovom vrago-lastom odlukom ponovno zainteresi-rao za sebe, čak i nakon sebe, moramo

se podsjetiti da nisu samo vješto skrive-ni rukopisi ono što čini Krležinu biblio-grafiju tako poznatom i važnom za tijek moderne hrvatske književnosti. Usprkos vlastitoj izjavi da “tko je propao na svim životnim poljima, preostaje mu još bav-ljenje poezijom i politikom”, bio je vrstan pjesnik, ali još vrsniji prozni pisac i dra-matičar. Ostavio je za sobom (na poli-cama knjižara, ne u sanducima!) između 50 i 80 svezaka raznih književnih vrsta i još raznovrsnijih stilova. O njegovu do-prinosu svjedoči i velika čitanost njegovih djela u školama. Baraka pet be, Gospoda Glembajevi i Povratak Filipa Latinovicza, samo su neka od onih koja (m)uče sred-njoškolce iz svih krajeva Hrvatske. I ma-kar svi ne voljeli njegovo stvaralaštvo, ono je zapisano u povijesti, kao i njego-ve poruke koje teku niz slova, sve dalje i dalje…

Baš zato bi ovogodišnja, tridese-ta obljetnica smrti našeg istinski važno-ga pisca, trebala biti još važnija od one prošle “okruglaste”. Jer sad kada nema više tajni, konačno se možemo iskreno prisjetiti njegova doprinosa hrvatskoj književnosti, koji je ispisan na stranica-ma i stranicama njegovih djela te u svima nama – u našoj kulturi.

zamisliti ratnu stvarnost koja je tada bila dio Hrvatske. Tako i treba biti – ljudi su se borili kako bismo mi danas živjeli u “nor-malnom” društvu, lišenog rata, razaranja i smrti.

Ali to ne znači da možemo zabora-viti, pustiti sjećanja da ishlape. Upravo suprotno.

Dvadeset godina je prošlo. Proći će ih još bezbroj puta toliko.

I svake će godine Vukovarska ulica biti obavijena redovima svijeća čiji pla-menovi trepere jakom jesenskom vjetru usprkos.


tremazanimljivosti


Imam naoko čudan hobi. Kao što drugi ljudi skupljaju ili markice ili porculanske figurice, ja volim sakupljati zanimljive i beskorisne činjenice. Srećom, imam jed-nu prijateljicu imena Agnezija koja dijeli moju strast. Nađemo se jednom mjeseč-no kako bismo razmijenili nova saznanja i da o njima popričamo. Dogovorno mo-ramo sa sobom donijeti minimalno tri nove činjenice. U početku je bilo jedno-stavno jer je internet prepun takvih stva-ri, ali što vrijeme više odmiče, potraga postaje pravi izazov.

Baš se danas spremam sastati s njom. Odlučili smo se naći na sunčanoj Rivi i sjesti u neki kafić.

Agnezija: “I? Kako si?”Moja malenkost: “Odlično. Ti? Jesi li

došla s tri činjenice koje si mi dužna?”Agnezija: “Naravno da jesam.

Zapravo, imala sam sreće, ovaj mjesec ih imam nešto više. I da, super sam.”

Moja malenkost: “To je dobro. To sam ja tebi htio reći, imam ih i ja malo više. Onda, tko će započeti?”

Agnezija: “Hajdemo ovako, ja jednu pa ti jednu. Može? Ja ću početi. S obzi-rom da je danas 28. lipnja, ova mi se čini baš primjerenom: danas je međunarodni dan caps locka.”

Moja malenkost: “Stvarno? Cool. Onda ću danas maltretirati ljude na in-ternetu. Kad smo već kod računala, onda ti evo ova: kada upišeš “241543903” na Google slike, rezultat su ti slike ljudi koji guraju glavu u hladnjak.”

Agnezija: “Zašto, pobogu? Ok… Provjerit ću to, barem da vidim te idio-te. Da nastavim u istom tonu: duhovi u igri Pac-Man zovu se Inky, Blinky, Pinky i Clyde. Pretpostavljam da to nisi znao.”

Moja malenkost: “Pa i ne baš. Zar su da-vali imeni tim čudima? A dobro. Jesi li ti zna-la da je zvuk za primanje poruke na mobi-telu Nokia zapravo Morseov kôd za SMS?”

Agnezija: “Zanimljivo. Taj me je Morseov kôd oduvijek zanimao. Možda ga

Agnezija: “Fascinantno. Što je meni osobno još čudnije, otisak jezika je kod svih ljudi različit.”

Moja malenkost: “Vjerovat ću ti na ri-ječ. Evo jedna činjenica o slavnim osoba-ma, a te su mi inače najdraže: Napoleon i Hitler su imali jedan testis. Po jedan svaki.”

Agnezija: “A ja sam baš mislila da su imali jedan zajedno. I ja sam luda. Eto, kad ti se najviše sviđaju takvi, onda ti evo ovaj: Albertu Einsteinu je davne 1952. ponuđeno mjesto predsjednika Izraela, koje je on odbio.”

Moja malenkost: “Sigurno je imao svo-je razloge. Evo ti jedna bizarna činjenica: Anders Celsius je u početku napravio lje-stvicu temperatura naopako: tempera-tura od 0°C je prestavljala temperaturu vrenja, dok je 100°C bila temperatura le-dišta vode.”

Agnezija: “To stvarno je bizarno. Ah, ti izumitelji… Ne znaju ni tko im glavu nosi. Jesi li znao da je Alfred Nobel u svoj dinamit, kao jedan od ključnih sastojaka, stavio kikiriki?”

Moja malenkost: “Znači da bi dinamit mogao bit ukusan. Drago mi je da si do-takla temu sastojaka jer sam ovaj podatak čuvao za kraj. Jesi li ti znala da se crveno bojilo za hranu i kozmetiku radi najviše od kukaca? Točnije ušiju. Znaš, onih što ti gmi-žu po kosi i liježu jajašca. E, pa njih upravo imaš zgnječene i razmazane po usnama.”

Nakon toga je odjurila kući skinuti šminku sa sebe, a ja sam to shvatio kao kraj našega razgovora, koji sam točno predvidio. Samo se nadam da ćemo se ipak još koji put sastati.

***

Kada sam došao kući, pronašao sam e-mail od Agnezije.Ej, ispričavam se što sam onako odjurila, ali stvarno mi je došlo loše zbog onoga što si mi rekao. Žao mi je što nisam došla do kra-ja sa svojim popisom činjenica pa sam ti ga odlučila prenijeti na ovaj način.

Znanje o neznanjuPriča o nekoliko zanimljivih činjenica

zbog toga proučim. Nego, stvarno je inte-resantan podatak da u prosjeku dešnjaci žive do devet godina duže od ljevaka.”

Moja malenkost: “Jesi li sigurna? To mi zvuči malo sumnjivo. Kakve veze to ima sa životnim vijekom? Kako god. Bila de-sna ili lijeva ruka, otisci prstiju su različi-ti kod svih ljudi. Ali su zato otisci prstiju koala vizualno identični onima kod ljudi, što bi moglo zbuniti forenzičare u nekom takvom slučaju.”

79~ veljača 2012. ~

XXII zanimljivosti

Pišu: Paula Šantić, III.c; Ivan Kraljević, IV.b

Vasko Lipovac rođen je 14. lipnja 1931. u Kotoru. Svima nam je poznat po svo-jim najčešćim motivima mornara i bro-dova, ispunjenim mediteranskim ugođa-jem, ali na poseban, humorističan način. Dobitnik je brojnih nagrada za skulpturu, ilustraciju i javne spomenike među koji-ma su prva nagrada za spomenik košar-kašu Draženu Petroviću 1995. godine i Marku Maruliću iz 1998. godine. Bio je priznati umjetnik ne samo u Hrvatskoj, već i diljem svijeta.

Povodom osamdesete obljetnice nje-gova rođenja i pete obljetnice smrti, u Splitu je, na početku Vukovarske ulice, nedaleko od Lipovčeva ateljea, 3. srpnja izraslo Plavo stablo koje simbolično upu-ćuje na mjesto stabla u gradskom krajo-liku, odnosno na problem urbanizacije i sve manje zelenih površina u našem gra-du. Ono nam također nam budi sjećanje na toga velikoga umjetnika.

Gle plavo drvo poslije kiše:puno je kapi, al’ ih ne njiše.I bliješti smogom obasjana,čudesna hrđa njenih grana.Al’ nek se smog malko skrije,shvatim da nema čarolije.Ono je uvijek, kao prvo,beskorisno, ružno, plavo drvo.

Plavo stablo

Činjenice: - Jedan strastveni poljubac troši 6.4 kalori-

je po minuti. Za to se vrijeme međusob-no prenese više od 250 vrsta bakterija

- Čovjek dnevno rukom dotakne lice 2-3 tisuće puta dnevno

- Država s najvećom stopom samouboj-stava na svijetu je Litva. Statistički, lju-di se najčešće “samoubiju” ponedjeljkom

- U vrijeme Rimske Republike, Gaj Julije Cezar je vršio dužnost vrhovnoga sveće-nika (pontifex maximus) u Rimu

- Lik stare crnkinje iz crtića Tom & Jerry napravljen je prema liku dadilje iz f il-ma Prohujalo s vihorom koju je glumila Hattie McDaniel

- Charlie Chaplin je jednom osvojio treće mjesto na natjecanju za najboljeg dvojni-ka Charliea Chaplina

- U cijelom svom životu španjolska kraljica Isabella (1451.-1504.) okupala se svega 2 puta

- George W. Bush mlađi u svojim je mla-đim danima bio “cheerleader”

- Jedan od najčudnijih strahova je zasigur-no anatidaephobia – strah od toga da te negdje u svijetu gleda patka

- Ime Agnezija čisto je hrvatsko ime, naj-češće davano 60-ih godina prošloga sto-ljeća. Sada u cijeloj Hrvatskoj ima tek desetak tih imena

- Ako su žohari sposobni preživjeti nukle-arne katastrofe, koji su sastojci “Raida”?

Znam da ovo posljednje nije činjenica, ali me stvarno zanima. Do sljedećeg susreta…

Agnezija


tremazanimljivosti

Piše: Vana Bašić, III.b

“…origami ignores the separation between the image and the paper. The paper beco-mes part of the image, and is twisted and folded until it is the picture, not merely the surface on which it lies.” (John D. Barrow)

Jesi li se ikad našao u situaciji gdje sje-diš na kavi pored nekoga, uživaš u pogle-du na prolaznike i okolne stolove priča-jući o politici i miru u svijetu, a “jaran” nasuprot tebe uzme račun i za nekoli-ko trenutaka taj komad papira postane

ždral, kamion ili nešto treće? Vjerojatno situacija nije bila identična, ali pogađaš što želim reći. Uglavnom, pitanje koje nakon znatiželjnoga pogleda slijedi je: “Kako?” Jednostavno ako si upoznat s pojmom “origami”. “A, što je to origa-mi?” Prijatelju moj, sad ćeš sve doznati.

Origami možemo definirati kao vizu-alizirani oblik ili skulpturalnu ilustraciju stvorenu presavijanjem papira ili, puno jednostavnije, to je umjetnost savijanja papira, pri čemu ne mislim na to da zgu-žvaš papir i gotovo, već na ono presavi-janje koje prati određena pravila, tako da dobiješ novi oblik.

Iako origami ima najjaču tradiciju u Japanu, on ima svoje korijene i u drevnoj

OrigamiUmjetnost savijanja papira

Moderni origami razvio se na po-četku 20. stoljeća, pod utjecajem Akira Yoshizawa, koji se smatra velemajstorom origamija. On je do 1989. napravio više od 50 000 modela te napisao 18 knjiga.

U 80-im godinama 20. stoljeća po-čela su se proučavati matematička svoj-stva origamija, koja potječu ponajprije od Maura, koji su razvijali tehniku na temelju preklapanja po pravilnim oblicima.

Europljani su prihvatili takvu tehniku te su origami započinjali od isključivo če-tvrtastoga oblika papira. Japanci su s vre-menom postali slobodniji i nisu se strogo pridržavali toga pravila.

Zanimljivo je kako je među Japancima bila popularna izrada životinjskih oblika, dok je među muslimanima to bilo zabra-njeno zbog vjerske zapovijedi koja je bra-nila stvaranje idioloma.

Sadako je htjela živjeti“I shall write peace upon your wings, and you shall fly around the world so that children will no longer have to die this way.” (Sadako Sasaki)

Svima vam je, vjerujem, poznata knji-ga Sadako hoće živjeti. Za one malo manje informirane, to je istinita priča o djevoj-čici Sadako koja je imala samo dvije godi-ne kada je na Hirošimu bačena atomska bomba. Posljedice su bile katastrofalne, a maloj Sadako su nakon 10 godina do-nijele leukemiju i smjestile je u bolnicu. Doktori su joj predvidjeli godinu dana ži-vota. Prijateljica, kada ju je posjetila, do-nijela joj je zlatni papir u obliku kvadra-ta, kako bi izradila ždrala, jer je prema staroj japanskoj legendi ždral bio sveta životinja. Osobi koja napravi 1000 ždra-lova Bog će ispuniti jednu želju. Sadako je silno htjela živjeti i “bacila” se na posao, međutim smrt ju je prekinula nakon 644. ždrala u 12. godini života. Njezini prijate-lji napravili su ostatak ždralova te je po-kopali s vijencem napravljenim njih.

Papirnati ždral azijski je simbol dugo-vječnosti, a nakon ove priče postao je i globalni simbol mira.

Kini, Europi (Njemačkoj i Španjolskoj), pa čak i u Africi, kod drevnih Maura, za koje se vjeruje da su tehniku presavijanja papi-ra prenijeli u Europu.

Prvi oblici origamija u Europi, u vidu maloga papirnatog brodića, potječu iz 1490. godine. U Japanu se javljaju prvi put u pjesmi Ihara Saikakua iz 1680., gdje opisuje papirnate leptire iz sna koji lete na vjenčanju predstavljajući mladence. Samurai ratnici su razmjenjivali darove ukrašene “noshijem” – papirnatim ukra-som koji je simbolizirao sreću.

81~ veljača 2012. ~

XXII oko sokolovo

Piše: Lucija Šalinović, II.c

Danas ljudi zamišljaju planinare kao neke čudake s velikim naprtnjačama koji se obliveni znojem penju na vrhove s ko-jih će se ionako kad-tad morati spustiti. Ako je to i vaše mišljenje, morat ću vam razbiti tu iluziju. Planinar nije neki čudno-vati mazohist koji besciljno luta planina-ma izgubljen. Planinarenje nije tako jed-nostavan pojam koji bi se mogao defini-rati u par riječi. To nije samo fizička ak-tivnost na koju idemo rekreacijski zbog “čeličenja” mišića i razvijanja kondicije (to je samo bonus). Ono je, na neki način, i životni stil, čitav niz aktivnosti koje ži-vot čine zanimljivijim, zdravijim i ljepšim. Odlazak u prirodu, druženje i kretanje na svježem planinskom zraku meni služi kao neka vrsta odmora od gradskog sivi-la učenja i sl. Mene planinarenje smiruje, veseli te ispunjava snagom i energijom. Kad bih počela nabrajati sve ljepote na koje možete naići, ne bih nikada završila. Reći ću vam samo kako je otprilike izgle-dao moj izlet na Poštak. Prva reakcija kad izađete iz autobusa rano ujutro, na jaku buru, zbilja je loša. Prvo samo cvokoćete zubima i pitate se: “Što mi je ovo treba-lo? Smrzavam se i spava mi se!” Tada svi

na sebe natovare po dvije jakne, šalove i rukavice te skakuću okolo pokušavajući se zagrijati. Želja za potpaljivanjem cije-loga brda zbog izvora topline polako ne-staje dok se, penjući se, polako počneš zagrijavati i skidati sa sebe jakne i šalo-ve. Kada smo se napokon utoplili, primi-jetismo kako je priroda oko nas zapravo predivna. Požutjela jesenska trava je sjaji-la pod bistrim suncem pa se činilo kao da oko nas sjaji čisto zlato. Krošnje stabala su bile u zelenim, narančastim, crvenim i zlatnim bojama, a lagana magla u daljini je svemu davala mistični ugođaj. Oko nas su mirisale razne trave koje su ispuštale opojan miris u čistom planinskom zraku. Prelazivši u sve veće visine, jutarnja rosa je lagano prerastala u snijeg i mraz. Bijela boja je blistala poput bisera te se, u po-jedinim trenutcima, igrom svjetla i sjene činilo kao da se led pod suncem prelijeva u raznim bojama. Do tada je nekim po-jedincima bilo dovoljno toplo da se ski-nu u kratke rukave. To je zbilja bila jedna čudna slika. Oko nas je bio snijeg, a mi smo se ugodno osjećali bez jakne i du-gih rukava. Blizu vrha smo se svi ponovo počeli oblačiti (nije lagano biti na ništici bez jakne). Prešavši preko raznih strmih uspona, stijena, travnatih padina te jedne šume, stigli smo na sami vrh planine – na

Planinarenje

Poštak. Iako nismo bili na nekoj velikoj vi-sini, zbog guste magle ispod nas činilo se kao da smo iznad samih oblaka. Osvojiti vrh je zbilja predivno i neopisivo. Imaš osjećaj kao da si na vrhu svijeta. Najbolji osjećaj na svijetu (uz onaj kad ti se sve po-krati u jednadžbi). Na povratku smo ugle-dali i dvije srne koje su pretrčale ravnicu ispod nas. To je zbilja bio prekrasan izlet.

Ekipa je tamo uvijek vesela. Ima ljudi svih generacija od sedam pa i više od se-damdeset godina. Tamo se svi druže bez obzira na dobnu razliku. Među planina-rima nećeš lako naići na uštogljene, loše raspoložene ljude. Planinari su najčešće vesela i otkačena grupa. Ima stvarno ose-bujnih ljudi tamo i dan ti nikad neće proći bez smijeha i veselja.

Možda neki od vas misle da je planinar-stvo opasno, što je daleko od istine. Teško da ćete naići na opasne životinje ako se krećete u većoj grupi (one bježe čim pri-mijete da se približavaju ljudi). Ako se boji-te visina, vjerujte, jto nije neki ozbiljni pro-blem (i sama sam paničarka što se tiče vi-sina). Jednostavno odaberete neki put koji neće imati pogled na neke velike strmine. Ako slijedite markacije i ne izdvajate se iz grupe, jedina velika opasnost je da vas za-okupi lijepi pogled pa slučajno otresete na stabla ili na neki kamen.


tremaoko sokolovo

Piše: Barbara Keran, II.d

RNK Split, često nazivan i “mlađi nogo-metni klub iz Splita”, ove godine slavi svoj stoti rođendan. Iako prepoznatljiv po cr-venom dresu i vatrenim navijačima, mno-gima nije poznata burna povijest ovoga splitskog kluba.

U Velom Varošu, Plinarskoj ulici na broju sedam, 16. travnja 1912. godine Šimun Rosandić je osnovao nogometni klub pod imenom HRŠD Anarh. Samim imenom izrazio je postojanje ideje anar-hizma među siromašnijim stanovniš-tvom. Službeno je registriran 25. svibnja, no nakon samoga osnutka uslijedila je borba za opstanak.

Slavije, a ubrzo se i spojiti s malim stu-dentskim klubom Split.

Godinu dana kasnije zabranjen je rad i tome “prvom Splitu”. Činilo se kao da nema daljne budućnosti za klub, ali uspje-li su udružiti snage s tri godine postojećim RŠK Borcem. Pored samostana sv. Klare, na istočnom dijelu grada, napravljeno je i igralište koje je službeno bilo otvoreno na Praznik rada 1926. godine. U listopa-du je dvije godine kasnije uslijedila nova zabrana djelovanja pri čemu im je oduzet i nogometni teren.

U proljeće 1929. godine bivši člano-vi Borca pristupaju novom klubu imena HAŠK, no kako je naziv Hrvatski amater-ski športski klub bio trn u oku tadašnjoj

Nakon uspješne sezone, spajajući se s nogometnim klubom Majstori s mora, Split dobiva pravo na igralište koje se nalazi-lo na mjestu današnjeg Parka Emanuela Vidovića. 25. kolovoza 1940. odigrana je i prva utakmica na novom igralištu.

Klub je uspio preživjeti i Drugi svjetski rat, nakon čega su se obnovili i prve po-slijeratne utamice igrali na Hajdukovom igralištu. Krajem 1947. godine dolazi do reogranizacije sportskoga modela pri čemu se nogometna sekcija Fiskulturnoga društva Split spaja s FD Hajduk. Kako se 1949. godine raspušta FD Hajduk, osniva se Sportsko društvo Vicko Krstulović koje ubrzo mijenja ime u Sportsko društvo Arsenal. Godinu dana kasnije, u siječnju

Sto godina Splita

policiji, održava se skupština nakon koje HAŠK mijenja ime u JSK Split, što se po-kazalo kao djelomično trajno ime kluba.

Nekoliko godina kasnije, kad se stanje već činilo stabiliziranim, momčad je uspje-la ući u tadašnju Prvu ligu (Nacionalna liga Kraljevine Jugoslavije). To vlastima nikako nije odgovaralo pa je nastup Splita pokuša-vao na razne načine biti onemogućen: liga je bila smanjena te godine, morali su proći dodatne kvalifikacije, većina nogometaša je bila pozvana u vojsku, a od preostalih je jedan bio ozlijeđen. Niti to nije uspjelo pokolebati momčad.

U sezoni 1939./1940. godine Split se plasira u Hrvatsko-slovensku nogomet-nu ligu, što zapravo predstavlja prvu prvoligašku sezonu u povijesti kluba. U ukupnom poretku ostali su sedmi.

Već sedam godina od osnutka Anarha, nakon sarajevskoga atentata na Franju Ferdinanda, došla je prva zabra-na djelovanja te su vlasti raspustile klub. Po završetku rata obnovio je svoje dje-lovanje registrirajući se ponovno pod starim imenom 25. siječnja 1919. godi-ne. Nepuna tri mjeseca nakon toga po-novno mu je zabranjen rad zahvaljujući tadašnjim splitskim vlastima pa je skup-ština kluba bila obvezna sastati se i po prvi put promijeniti ime u JNSK Jug koji je započeo s djelovanjem u prosincu iste godine.

Iako je bio pod novim imenom, klub i dalje nije bio poželjan splitskim vlastima. Godine 1921. bile su zapaljene prostorije Juga, a odmah potom slijedi nova zabra-na. Jugaši su bili primorani ići pod okrilje

1953. Arsenal postaje i dan danas nam znan RNK Split.

Pri samom osnutku HNL-a borili su se za ulazak u Prvu ligu. No, zbog nanesene nepravde bili su i drugoligaši, i trećeligaši pa čak i četvrtoligaši, sve dok se nisu iz-borili za svoje mjesto u prvoj HNL u se-zoni 2009./2010. (gdje su na kraju sezo-ne zauzeli ponosno treće mjesto, a time i izborili povijesni plasman u drugom pret-kolu Europske lige).

Ovaj klub nam pokazuje pravu že-lju i ustrajnost kakva je svima potrebna te upravo zbog toga RNK Split je zaslu-žio svo poštovanje koje mu možemo dati istinski ga zasluživši svojom borbenošću i izdržljivošću kroz povijest. I zato, Splite, sretan ti rođendan!

83~ veljača 2012. ~

XXII oko sokolovo

Piše: Hana Đogaš, II.b

Jahanje je danas pomalo neuobičaje-ni sport, većina ljudi živi u gradu, a sela se napuštaju, pa je pojam konja i jahanja ipak malo apstraktan i teško izvediv. No u posljednjih nekoliko godina broj nezavi-snih malih konjičkih klubova na selima se povećava, a imamo i sreće da ta sela nisu baš tako udaljena od Splita. Ne mora-mo više nepotrebno trošiti vrijeme, nov-ce i gorivo na odlazak u Sinj kako bismo malo pogledali i sjeli na konja. A kako se i neće ljudi više okretati prirodi, selu i ko-njima nakon izluđujuće gradske vreve i užurbanosti?

Konji su, kao što znamo, među naj-ljepšim stvorovima na planeti u skladu su s prirodom pa nije ni čudo što se koriste i u terapijske svrhe. Među najpoznatijim vrstama u Hrvatskoj su lipicanci, hrvatski hladnokrvnjak, hrvatski posavac i međi-murski konj. Mnoge vrste naših hladno-krvnjaka su ugrožene zbog smanjene po-trebe za uzgojem konja za rad na polju, budući da su hladnokrvnjaci manji i na-bijeniji od toplokrvnjaka koji su viši i ele-gantniji te mnogo pogodniji za rekreacij-sko jahanje. No, pasmina koja ima najveću tradiciju uzgoja, pogotovo u Slavoniji, su li-picanci. Smatraju se vrlo pametnima i spre-mnima za izvršavanje i najkompliciranijih zadataka, pa su zato i najdraži uzgajivačima.

A jahanje… to je nešto posebno. Glavno pravilo je da nikad konja ne uzja-huješ s desne strane i da mu uvijek prila-ziš s lijeve jer on vidi desnim okom 80 po-sto bolje nego lijevim pa će, ako napra-viš nagli pokret, prije reagirati na desnoj strani nego na lijevoj. Uglavnom, ako ne želiš kopito u glavu, drži se lijeve strane. Dok prebacuješ nogu, pokušaj ne dodir-nuti njegovu stražnjicu jer bi on mogao krenuti dok se još nisi ni popeo/la. Kad napokon sjedneš na konja, onda počinje muka jer će te konj, ako te još ne poznaje, dobro namučiti da ostaneš u sedlu. Zato uzde trebaju biti uvijek dobro prikraće-ne kako bi mogao lako upravljati njime

samo laganim trzajima jer navlačenje ne vodi nigdje, uvijek je konj jači. Lagani hod je najjednostavniji, samo pustiš kuko-ve da rade zajedno s konjem i potpuno ispraviš leđa, pete trebaju biti usmjerene prema dolje, vrhovi prstiju u uzengijama (stremenu, onom u što stavljaš nogu sa strane) i usmjereni prema unutra. I na-ravno, dok je sva tvoja pažnja usmjerena na to da sve napraviš kako treba, već se nađeš zapleten i izudaran u višim grana-ma grmlja gdje te konj namjerno odveo da te zbaci sa sebe. Ako ne držiš uzde sigurno, on će u tome i uspjeti, ali ako ih držiš kako treba, dovoljno je samo ih za-tegnuti i konj će stati. Onda ga valja na-tjerati natrag istim putem da nauči da nema zafrkancije s tobom. Kad se napo-kon izvučeš, imaš tri ogrebotine i jedan žulj, a mala “beštija” se u sebi smije što te uspjela prevariti. Nakon što potpuno ovladaš konjem i on te ne može više nig-dje odvući jer ga držiš na uzdi, u pravil-nom krugu slijedi kas. Postoje tri vrste kasa: sjedeći (najteži), normalni i polusje-deći. U sjedećem se samo zavališ u sedlo i malo nagneš prema natrag dok on ka-ska. Izgleda lako, no probaj ti ostati sje-diti dok te konj ljulja tamo-amo i pritom pravilno raditi kukovima (uz to trebaš pa-ziti da te ne zabije u koje obližnje drvo). Sve to rezultira kasnijom apstinencijom u smislu normalnog sjedenja na stolici zbog bolova u stražnjici. U normalnom kasu

izdižeš se iz sedla na svaki njegov drugi korak i kad to naučiš, to je najlakši kas i, za mene, najudobniji jer te svaki drugi korak on sam izbaci iz sedla tako da ti go-tovo ništa ne radiš. Na kraju dolazi polu-sjedeći kas koji nema veze sa sjedenjem, već cijelo vrijeme stojiš u uzengijama i što se više nagneš naprijed, to si stabilniji u kasu, pa bi se zapravo trebao zvati stojeći kas. Naravno, tu trebaš paziti da ne od-letiš naprijed preko njegove glave kad na-glo stane jer male “beštije” ti to naprave, namjerno samo da te izbace iz takta. Kad svladaš kas i te male “konjske cake” ko-jima predvidiš želi li te odvući ili je samo zbunjen, slijedi galop u kojem nastojiš ne ubiti se i držati se za konja što bolje mo-žeš. Tu je najvažniji onaj sjedeći kas jer ako si njega svladao, kukovi ti znaju ra-diti kako treba dok on galopira. I nakon što prođeš svu tu kalvariju oko upozna-vanja i kad se konj navikne na tebe, onda ti preostaje samo uživanje: prostranstvo ispred tebe, vjetar u kosi, sunce u zeni-tu, itd., itd. Također, u druženju s konjima uvijek ti dobro dođu velike količine mr-kve, jabuke i šećera kojima ćeš ga nagra-diti kad je poslušan.

Sad shvaćate kako jahanje može biti i dosta opasno ako jašeš na konju koji te baš i ne sluša. Postoji tako priča u kojoj je moj instruktor jahao kobilu koja se u jednom trenutku tako zainatila da je po-čela galopirati ravno na maslinu (kao konj kamikaza) ne bi li ga zbacila, ali se on održao(uspjele su ga jedino grane dobro opaliti po leđima). Ali nakon prve masli-ne, eto i druge iza nje. Tada je zaključio da je bolje da se samo konj ubije i sko-čio iz sedla, ali se dogodilo nešto što nije predvidio: noga mu je zapela u stremenu, a kobila nije stala, već ga je počela vući po podu. Sad je mislio da je stvarno gotov, ali je u zadnji čas uzengija ispala iz sed-la, a sedlo i kobila odjurili negdje u nepo-znato. Eto, koliko god je jahanje najljep-ša stvar na svijetu, možeš lako izgubiti i glavu ako ne paziš. Pa ipak, tko može ne voljeti te predivne životinje?!

Đir prirodomIli jahanje kao vrsta sklada s univerzalnom svemirskom silom


tremaegologija


Svi imamo predrasude. Zaključci koji se nazivaju predrasudama su produkti naše mentalne aktivnosti, razmišljanja, a mo-zak se, osobito prilikom upoznavanja no-vih osoba, kada nismo sigurno sa kim se to točno rukujemo, ne može isključiti. “Halo efekt” (dojam o ljudima koji dobi-vamo u prvih sedam sekundi) je i znan-stveno dokazan. Na temelju jedne ljud-ske osobine zaključujemo da su i ostale iste, bilo dobre ili loše. Izgled je bitan. Očigledno svi prve zaključke donosimo upravo na osnovu izgleda. Tu je i intuicija. Ona je neko šesto čulo koje nam diskret-no poručuje nešto o osobi (odgovara li nam ili ne). Malo je ljudi koji ne vjeruju svojem šestom čulu (što je i logično, kada se uzme u obzir da je svaki pojedinac naj-pametnije stvorenje u svom svemiru) i zaključcima koje ono donese. Ako su ti zaključci negativni, nazivaju se predrasu-dama. Formiranje predrasuda ne može-mo izbjeći. Jedino što možemo jest gur-nuti ih u neki tamni kutak našega uma i izbjegavati ih u širokom luku prilikom sljedeće “šetnje kroz misli”. Naravno, ako želite izbjeći predrasude.

Puno je lakše osloniti se na predrasu-de i na njihovom klimavom temelju suditi o ljudima, nego se malo potruditi i zapra-vo upoznati ljude te tek nakon toga suditi o njima. Možda svi imamo predrasude, ali oni kojima donekle uspijeva zanemari-ti ih su, u tom segmentu, bolji kao osobe.

Ako je ikako moguće uspoređivati ste-reotipe i predrasude, manje štete izaziva-ju potonje. Predrasude se vežu za jednu jedinu osobu, dok se stereotipi odnose na sve pripadnike određene skupine ljudi.

Stereotipi dolaze u svim vrstama, ve-ličinama i oblicima (ovo zvuči kao neka-kva reklama). Neki se vežu uz pripadnike određenoga zanimanja, neki se temelje na spolnim obilježjima, ukratko, tko god bili i što god napravili sa svojim životom, odre-đeni će vas dio ljudi svrstavati u kategorije i prilagođavati vaše osobine (i fizičke i psi-hičke) kako bi se savršeno uklopili u kalup koji vam u stvarnosti nimalo ne pristaje.

Predrasude i stereotipiSvi se uvijek žalimo na to kako nas

drugi ljudi osuđuju, stavljaju u kalupe, sude o nama prije nego što nas upoznaju. Jesmo li se ikada zapitali radimo li mi to drugim ljudima?

Zamislimo, na primjer, jednu pro-sječnu “loodachu”. Izgleda kao prerano odrasla djevojčica, iako ima tek trinaest godina. Previše šminke, kosa uništena bojom za kosu, prenapadni modni de-talji, preuske (i previše prozirne) tajice, torba koja visi na ruci savinutoj u laktu,

ne samo da je najvjerojatnije krivo, već je i glupo. Već na samom početku odba-cujemo nečije osobine bez poznavanja osobe! Vanjski izgled može i ne mora od-govarati stilu i načinu života kojim oso-ba živi, a ono što nosi i kako se šminka odgovara njezinom osobnom ukusu. To je sve što bismo trebali zaključivati na temelju izgleda. Izgled vara, i to svaku osobu posebno. Ovisno o tome što je nama draže zaključujemo je li osoba do-bra (poput nas) ili loša. O ukusima se ne raspravlja, a kamoli da se na temelju njih ljudi osuđuju i da im se pripisuju određe-ne karakterne osobine.

Sve subkulture pate od određenih stereotipa. Možda to u našem društvu nije toliko izraženo kao u američkim ti-nejdžerskim komedijama, ali takvi filmo-vi ionako ne prikazuju stvarni život, već neki paralelni svijet u kojem vlada hije-rarhija, gora nego u životinjskom svijetu. Nikada nisam bila američka srednjoškol-ka, pa tko zna, možda tamo zaista po-stoje školske kraljice, priglupi sportaši i navijačice, modno neosviješteni “štrebe-ri”, gotičari, luckasti umjetnici, i, naravno, cool autsajderi, koji na kraju filma promi-jene cijelu školu nabolje.

Kao što sve subkulture pate od odre-đenih stereotipa, tako i sve subkulture gaje određene stereotipe prema dru-gim subkulturama. Trebamo odbaciti sve okove i kalupe i one koje su nam prišiveni i one koje stavljamo drugima te živjeti za-jedno u slozi, sretno i veselo, na cvjetnim poljanama, do kraja naših života.

Ovo se nikada, ama baš nikada neće dogoditi (a ja spadam u klasu glupih opti-mista) niti bih ja to htjela. Trebali bismo ipak barem pokušali upoznati ljude prije nego što ih naprečac “stavimo u neku la-dicu” te na njihovo ime zalijepimo etiketu s ne baš laskavim epitetima. Svakoj oso-bi treba pristupati individualno. To je na-porno i teško, ali dugoročno je isplatvo. Nemojte ipak biti budale. Kada procije-nite da vam osoba ne odgovara, bez da vam društvo šapće na uho kako spada u, za vaš ugled, neprikladnu skupinu, otiđi-te. Barem ste pokušali.

*predrasude – negativni emoci-onalni stavovi osnovani na temelju nepouzdanih ili nikakvih informacija

*stereotipi – iskrivljene i preop-ćenite predodžbe o ljudskim karak-teristikama koji (naizgled) pripadaju određenoj skupini ljudi

premalo odjeće i slike na “fejsu” koje jed-nostavno vape za sarkastičnim komenta-rima. Primjer je apsolutno stvaran – vi-djeli ste ih puno puta u gradu te ste ih, čak i ako ste prijatelji/ca s jednom od pripadnica te “klike”, gledali poprijeko. “Pljucanje” po “ludačama” i njihovom ži-votnom stilu je postao nekakav sport, a većina djevojaka koje su smatrane “lu-dačama” ismijavaju druge “ludače”, ne znajući kako su i same ismijavane u ne-kom drugom društvu. Ljudi vole ne vo-ljeti ljude. Mržnja je osjećaj snažan koliko i ljubav, samo što je ljubav teže pronaći. Kako se to nadovezuje na temu o pre-drasudama i stereotipima?

Termin “ludača” osim gore navedeno-ga opisa fizičkoga izgleda, u svojem zna-čenju skriva i određene psihičke osobi-ne (površnost, opsjednutost izgledom, dvoličnost, zavist, itd). U većini slučaje-va, kada nekoga nazovemo “ludačom”, taj zaključak donosimo samo na teme-lju fizičkoga izgleda i na temelju djela za koje pretpostavljamo kako ih je prozva-na napravila. Asocijacijativnim slijedom zaključujemo kako je ona loša osoba. To

85~ veljača 2012. ~

XXII egologija

Piše: Petra Radečić, III.b

Emocije su srž našega bića. One funk-cioniraju na principu lančane reakcije. Ljubav prema dečku/djevojci kod nekih povlači za sobom i druge osjećaje kao što su ljubomora i posesivnost.

Ljubomora je složena emocija, koja se sastoji od nekoliko jednostavnih emocija: ljubavi prema nekoj osobi, straha od gu-bitka te osobe, ljutnje prema trećoj oso-bi koja će nam ugroziti našu vezu, ljutnje prema voljenoj osobi koja će nas možda prevariti, zanemariti ili napustiti i ljutnje prema sebi, jer smo slabi i ne možemo zadržati odnos do kojega nam je stalo. Ona je povezana uglavnom s niskim sa-mopouzdanjem. Partner koji ne vjeruje da ima ljepotu tijela i duše, pamet i do-brotu, koji ne vjeruje da je zanimljiv, vri-jedan ljubavi i druženja, lakše postane ljubomoran. Njegov je strah veći jer ima osjećaj da njegov/a partner/ica vidi nje-gove/ne nedostatke i da će treća osoba, lako biti bolja od njega/nje i udaljiti ga/ju od njegove/njenog drage/og. U svo-jim smo osjećajima slobodni, ali moramo ih znati i kontrolirati. Ljubomorna oso-ba koja se ne može kontrolirati zna po-stati jako neugodna i drugoj strani stvo-riti osjećaj gušenja i zatvora te tako ne-svjesno protaknuti sve ono čega se boji.

On vs. OnaJedna ruska narodna poslovica kaže:

“Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto”.

Naime, u početku neke veze nije bilo stvarnoga razloga za ljubomoru, ali jed-na strana to nije vidjela, nego je stalno pravila ljubomorne scene. Poslije nekoga vremena “nagovorila” je onu drugu oso-bu da se ponaša baš tako kako ju je u po-četku bezrazložno optuživala. Zanimljiva stvarčica je ljubomora, zar ne?

Ljubomora je najčešće povezana s posesivnošću, tj. ponašanjem spram nekoga na način kao da ga/ju posjedu-jemo. Posesivnost je daleko najbrži na-čin na koji možeš izgubiti partnera/icu. Uglavnom svi znamo što posesivnost čini emocionalnom odnosu – osoba prema kojoj se ponašamo posesivno osjeća se sputano, kao u kavezu. Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne

omogućava odnosu niti osobama rast ni razvoj. Posesivnost je kao stisak koji iz početka grije, a zatim počinje malo, pa sve više, gušiti. Istina je da je naša reak-cija na posesivnost partnera/ice različita, da neke osobe ne mogu prihvatiti pose-sivnost ni dok grije kao zagrljaj, ali isto je tako istina da neke osobe mogu dugo pri-hvaćati posesivnost i da im je ona čak znak ljubavi partrnera/ice. No, s vremenom i najtolerantnije osobe, u emocionalnom odnosu počnu osjećati da im posesivnost smeta. Tada, nerijetko, dolazi do prekida.

Ono što bih željela reći ovim član-kom je da su ljubomorni i posesivni lju-di s tendencijom kontroliranja partnera, nažalost, najčešće grobari svoje ljubavi. Ljubav je najspontaniji ljudski osjećaj, koji se ne treba i ne može kontrolirati. Svi se bojimo, ali kvalitetna veza podrazumijeva uzajamne odnose pune poštovanja, po-vjerenja, uvažavanja, podrške, iskreno-sti, prihvaćanja različitosti i skrbi, a sve to oslobađa naše unutarnje mogućnosti. Biti u kvalitetnoj vezi ne znači nužno od-reći se sebe, ali sigurno znači prilagoditi se i mijenjati.

Uvijek se moramo sjetiti činjenice da ako dopustimo našoj ljubomori potisnuti ljubav, onda smo uništili nešto vrijedno što smo na početku imali i što smo treba-li razvijati kroz pozitivne emocije.


tremaveliki odmor

Rebusi

Matea Čotić, III.b

Matea Čotić, III.b

Lili Zaneta, III.c

SplitskaTiramola2012.

Metal

od kojeg se rade

automobili

European Patent O

ffice

Reports'

Životinje slične

jelenima

16. slovo hrvatske abecede

Ton ili akord prije

početka skladbe

Osoba koja se bavi strujom

Upišite

'NO

LO'

Rim

ski 1Em

ma

BovaryU

pala glasnica

Dream

sEastern

Time Z

one'D

ušik

Glum

ac, prem

inuo u studenom

, 2010.

Pola četiri ili tri ...

U

FO ili ...

—M

ala kom.

sličica

lat. nast. 3.

pl. impf.

—Jod

Mišić

između

pluća i trbuha

npr. Sony Ericsson, Sam

sung, N

okia

Ružičasto

—Suprotno od m

lad

Stil Luja

XV.', slicno baroku

Tmuran, ...—

Grad u

Japanu

Slovo s

kvačicom

________ V

rpca

Kako se čita w

on't—

Nadm

oć

Baciti' po Splitski

Enolog—

Grčki bog rata

Tapet

—3 'M'

Punta

—H

rvatska solana

Alum

inij

Marina na

jugu Splita —

Mito bez 'i'

Random

A

ccess M

emory'

Sredina 'kičm

e'

Branko U

kelić... - tak

T

homas

Jefferson

lat. On/

ona/ono je

Igra s 5 kocki

—Litra

Prkos—

Fosfor

Osoba koja

obrađuje i popravlja nam

ještaj

Uzvik kad

je netko pogriješio

D

žul

Trema 22, veljača 2012www.trema.hr