Zdravko Dizdar: Četici u Osijeku 1. dio - osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Osijek u monarhistickoj yu

Zdravko Dizdar (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)

OSNIVANJE I DJELATNOST ^ETNI^KIHUDRU@ENJA NA PODRU^JU GRADA I KOTARA OSIJEK U MONARHISTI^KOJ

JUGOSLAVIJI (1918.-1941.)(Prvi dio)

UDK 329(497.5 Osijek=163.41)"1918/1941"Izvorni znanstveni rad

Primljeno: ožujak 2005.

U radu se na temelju istraživanja izvorne graðe i objavljene literatureprikazuju politièka kretanja te, osobito, osnivanje i djelatnost èetnièkihudruženja na podruèju grada Osijeka i osjeèkog kotara u razdoblju Kra-ljevine SHS/Jugoslavije od 1918. do 1941.

Uvod

U dosadašnjoj historiografiji o politièkim kretanjima, a posebice o èetniè-kim udruženjima i njihovoj djelatnosti, na podruèju osjeèkog kotara u razdo-blju Kraljevine SHS/Jugoslavije, nije se posebno pisalo, osim ponegdje nekogsegmenta i spomena, dok je o èetnicima objavljeno tek nekoliko dokumenata,no bez podataka o osnivanju, rukovodstvima i radu njihovih organizacija.1 Zatou ovome radu na osnovi izvorne arhivske i druge graðe želim opširnije progo-voriti o politièkim kretanjima i èetnièkim organizacijama na osjeèkom podruè-ju u meðuratnom razdoblju. Osnivanje èetnièkih organizacija u Osijeku i napodruèju osjeèkog kotara u Tenji i Dalju zapoèinje 1924. s osnivanjem i radom

199scrinia slavonica 5 (2005), 199-228.

1 U literaturi o èetnièkoj organizaciji na osjeèkom podruèju u razdoblju KraljevineJugoslavije gotovo nigdje nema spomena, pa èak ni u najnovijim radovima o Osijeku.Primjerice Dr. Stjepan Sršan, Povijest Osijeka – sažeti pregled, Povijesni arhiv u Osijeku,Osijek, 1996. i Zborniku Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni rad HAZUi Gradsko poglavarsvo Osijek te Školska knjiga Zagreb, Osijek 1996. Jedina koja spominjeèetnièku organizaciju u Osijeku je Fikreta Jeliæ-Butiæ u radu: “Iz povijesti èetnièkog pokretau Hrvatskoj izmeðu dva rata (1934.-1936.)”, Radovi, vol. 21 (Zagreb, 1988.), 145.-232., i tuo njoj objavila tri dokumenta, dva iz 1935. i jedan iz 1936. To su: Izvješæe Kotarskog (sreskog)naèelstva u Osijeku o posveti zastave pododbora èetnièkog udruženja u Osijeku i Èepinu;Prijedlog Kotarskog naèelstva u Osijeku o raspuštanju èetnièkog udruženja u Erdutu i izvješæeBanske uprave Savske banovine upuæenih MUP-u Kraljevine Jugoslavije o èetnièkoj organi-zaciji na svom podruèju (gdje su spomenuti èetnièki pododbor u Osijeku i oni na podruèjuosjeèkog kotara).

radikalnog “Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”,koje se, zbog svog uskog srpskog okvira, ukida 1929. nakon uvoðenja šestosi-jeèanjske diktature kralja Aleksandra. Kako je “Udruženje èetnika za slobodu ièast otadžbine” podržalo diktaturu kralja Aleksandra (najèešæe pod geslom:“Za Kralja i Otadžbinu”, te “jedan kralj, jedan narod i jedna država”) to mu jekao jugoslavenskom nacionalistièkom udruženju omoguæen rad. To se od1929. pa do 1939. i na podruèju tadašnjeg osjeèkog kotara osniva i djelujenekoliko mjesnih pododbora toga èetnièkog udruženja (Bijelo Brdo, Èepin,Dalj, Erdut, Hrastin, Petrova Slatina, Steparska pustara, Tenja) i u Osijekuèetnièki pododbor, koji je vršio ulogu kotarskog odbora. Osjeèka èetnièkaudruženja, kao i èetnièki pokret u cjelini, 1939. svim svojim snagama uk-ljuèuju se u pokret “Srbi na okup” kako bi onemoguæili konstituiranje i radBanovine Hrvatske, zahtijevajuæi da se dijelovi osjeèkog i vinkovaèkog kotarate vukovarski, iloèki i šidski kotar izdvoje iz njezinog sastava i prikljuèeDunavskoj banovini, a u konaènici “Velikoj Srbiji”.2

Politièka kretanja na osjeèkom podruèju od 1918. do 1929. godine

Osijek i osjeèki kotar 1. XII. 1918. ulaze u sastav novoosnovane južno-slavenske države - Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. KraljevineJugoslavije), sa sjedištem u Beogradu, na èelu s dotadašnjim kraljem Srbije.Ubrzo su uslijedile veoma bitne politièke odluke kralja i upravnih vlasti za gradOsijek i za podruèje osjeèkog kotara koje æe znatno utjecati na njihov gospo-darski razvitak, politièka kretanja i promjenu nacionalne strukture stanovništvau korist Srba. Osijek je tada bio drugi grad po velièini u Hrvatskoj, odmah izaZagreba. Imao je razvijenu industriju (prehrambenu /prerada žita i brašna, mli-jeka, šeæera, alkohola, mesa/, metalnu, drvnu, kožarsku, tekstilnu, kemijsku,papirnu i grafièku, graðevinsku i keramièku), obrt (s oko 900 obrtnika) i trgo-vinu, sa snažnom infrastrukturom (gospodarskom, prometnom, komunalnom ipolitièkom). Njegovo gospodarstvo bilo je usmjereno na tržišta Austro-Ugarske, posebice prema Budimpešti i Beèu. No, u novim promijenjenim okol-nostima, gdje su Maðarska i Austrija neprijateljske zemlje, osjeèko gospo-darstvo moglo je biti usmjereno samo prema unutarnjem tržištu, ali samo ono-liko koliko mu to u uvjetima centralizacije i hegemonije velikosrpske elite,

200 Z. Dizdar: Osnivanje i djelatnost ~etni~kih udru`enja ...

2 Opširnije o dogaðajima u Slavoniji, i u tom okviru i u Osijeku i njegovoj okolici uoèi iu vrijeme osnivanja i rada èetnièkih organizacija na tome podruèju (1918.-1941.) koje u ovomprilogu prvenstveno obraðujem èitatelji mogu proèitati u radu Mile Konjeviæa, “O djelatnostigraðanskih politièkih stranaka u Slavoniji 1929.-1941.”, Zbornik Historijskog institutaSlavonije br. 13. (Slavonski Brod, 1976.), 167-208. i njegovoj knjizi Radnièki pokret uSlavoniji 1929.-1941. (Slavonski Brod, 1981)., u radu Zdravka Dizdara, “Osnivanje i djelat-nost èetnièkih udruženja na podruèju slavonskobrodskog kotara u razdoblju KraljevineJugoslavije”, Scrinia slavonica, br. 2, (Slavonski Brod, 2002.), str. 75-116. i Osnivanje i dje-latnost èetnièkih udruženja na podruèju grada i kotara Vukovar u monarhistièkoj Jugoslaviji(1918.-1941.)”, Scrinia slavonica, br. 4, (Slavonski Brod, 2004.), str. 212-287. te još nekimradovima, koje navodim u bilješkama.

Beograd dozvoli. U takvim okolnostima, iako je osjeèko gospodarstvo prona-lazilo snage da se prilagodi i razvija, ipak nije moglo onkoliko koliko su mu toresursi i poduzetnièki duh dopuštali. Osijek je do 1923. tj. do donošenja Zakonao gradskim opæinama pripadao u tzv. slobodne gradove Prvoga reda (s grado-vima Zagrebom, Karlovcem, Varaždinom i Zemunom), koji su bili izravnopodreðeni Zemaljskoj (Pokrajinskoj) vladi za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu,ali su imali svoju samoupravu na èelu s gradonaèelnikom i gradskim zastupst-vom (iz kojega se, ovisno o broju dobivenih glasova birao gradonaèelnik). Odtada je vlada u Beogradu uglavnom preuzela bivše ingerencije Pokrajinskevlade, što je oslabilo pravni položaj osjeèke gradske opæine. U Osijeku je i daljebilo sjedište Virovitièke županije dok nije ukinuta 1922., a od tada sjedišteOsjeèke oblasti, te je njegovo gradsko zastupstvo izravno ovisno o oblasnomvelikom županu, a on o vladi u Beogradu. Osijek je po svojoj strukturi stanov-ništva bio multietnièko, multikulturalno i civilizacijsko središte istoèneHrvatske, u kojem su uz Hrvate, koji su èinili nešto manje od polovice stanov-ništva, najbrojniji bili Nijemci (blizu treæine), Srbi, Židovi i Maðari. a što æevladajuæe velikosrpske politièke strukture Kraljevine SHS nastojati izmijeniti ukorist Srba. To najprije èine na podruèju osjeèkog kotara koristeæi se upravnimpreustrojem. Tako su vlasti 1919. planski iz sastava dotadašnjeg osjeèkog kota-ra izdvojile èetiri opæine (Bizovac, Petrijevci, Valpovo i Valpovo vanjsko) i odnjih osnovale zaseban mali valpovaèki kotar u kojem su Hrvati èinili više od74% stanovništva, a Srbi tek nešto više od dva posto. Time je u novom osjeè-kom kotaru ne samo znatno smanjen postotak Hrvata, a poveæan udio Srba, veæsu Srbi, s obzirom na znatan udio Maðara, Nijemaca i ostalih nacionalnih ma-njina, tako dobili na njemu relativnu veæinu, koja æe im, uz naseljavanje dobro-voljaca i kolonista, uglavnom Srba, osigurati vlast.3 Tu promjenu nacionalnestrukture stanovništva u korist Srba pokazuju i popisi stanovništva, iako je onabila nešto blaža jer je Osijek kao snažno regionalno i gospodarsko središte pri-vlaèio hrvatsko stanovništvo sa šireg podruèja. Tako je prema službenom popi-su stanovništva 1921. u Osijeku zabilježeno 7704 domaæinstva i 34.485 sta-novnika. Prema vjeroispovijestima u Osijeku je tada bilo 26.170 ili 75,88 %žitelja rimokatolièke, 4541 ili 13,16 % pravoslavne, 2731 ili 7,91 % židovske,762 ili 2,20 % evangelièke, 224 ili 0,64 % muslimanske, 83 grkokatolièke i10 drugih vjeroispovijesti. Prema materinjem jeziku bilo je Hrvata i Srba20.512, Nijemaca 10.077, Maðara 2106, Èeha i Slovaka 770, Slovenaca 620,Rusa 111, Poljaka 108, Arnauta (Albanaca) 62, Rumunja 25, Turaka 18, Tali-jana 17, Rusina 12, Engleza 9, Francuza 8 i ostalih 30.4 Istodobno je u novomosjeèkom kotaru, koji je bio administrativno podijeljen na 12 upravnih opæina,te imao površinu od 645 km2, 46 naselja i 8075 domaæinstava, živjelo 29.545


3 Josip Lakatoš, Narodna statistika (Zagreb, 1914.), 19. Prema popisu 1910. udio Hrvata utadašnjem osjeèkom kotaru bio je 44,3 %, a u gradu Osijeku 44,3 % i na podruèju virovitièkežupanije 51,7 posto, dok je udio Srba na osjeèkom kotaru bio 21,7 %, gradu Osijeku 9,2 % i napodruèju virovitièke županije 18,2 posto od ukupnog stanovništva.

4 Vera Erl, Socijalna i ekonomska struktura stanovništva, Od turskog do suvremenogOsijeka, n. dj., 302.

stanovnika, od kojih je prema vjeroispovijestima bilo rimokatolika 16.805 ili56,87 %, pravoslavnih 10.735 ili 36.33 %, evangelika 1886 ili 6,38 %, židova68 ili 0,23 %, grkokatolika 39, muslimana 19 i drugih 3. Prema materinjemjeziku bilo je Hrvata i Srba 17.110 ili 57,91 %, Nijemaca 6548 ili 22,16 %,Maðara 5168 ili 17,49 %, Èeha i Slovaka 179 ili 0,60 %, Rusa 168 ili 0,56 %,Slovenaca 47, Rumunja 30, Poljaka 15, Talijana 4, Rusina 2 i ostalih i nepoz-nato 294 ili 0,99 %.5 Tako je na podruèju osjeèkog kotara i grada Osijeka tadaukupno živjelo 64.030 stanovnika, od kojih je prema vjeroispovijestima bilo42.975 ili 67,11 % rimokatolika (veæinom Hrvata), 15.276 ili 23,85 % pravos-lavnih (uglavnom Srba) i 5779 ili 9,02 % ostalih (2799 židova, 2648 evangeli-ka, 243 muslimana, 122 grkokatolika i 13 ostalih i nepoznate vjeroispovije-sti). Podaci o materinjem jeziku pokazuju da je hrvatski i srpski bio materinjijezik 37.622 ili 58,75 % stanovnika, njemaèki 16.625 ili 25,96 %, maðarski7274 ili 11,36 %, èeški i slovaèki 949 ili 1,48 %, slovenski 667 ili 1,04%, ruski279 ili 0,43 %, poljski 123, arnautski (albanski) 62, rumunjski 55, talijanski 21,turski 18, rusinski 14, engleski 9, francuski 8 i ostali i nepoznati materinji jezik677 stanovnika.

Dalje administrativno-upravne promjene nisu pomogle Osijeku. Iako se1924. ustrojava posebnu Osjeèku oblast (od 33 u državi) sa sjedištem uOsijeku, gdje je sav upravni aparat i samoupravna tijela, koja je obuhvaæala21 kotar (Apatin, Bjelovar, Brod na Savi, Darda, Daruvar, Donji Miholjac,Ðakovo, Ðurðevac, Garešnica, Grubišino Polje, Koprivnica, Kutina, Našice,Nova Gradiška, Novska, Osijek, Pakrac, Požega, Slatina, Valpovo i Viro-vitica.), u nju oèito namjerno nisu bili ukljuèeni kotarevi jugoistoèno odOsijeka (Vukovar, Vinkovci, Županja i ostali na istok u Srijemu), a koji su snjime prometno i gospodarski najneposrednije povezani. S ukidanjem obla-sti i podjelom Kraljevine Jugoslavije na devet banovina u listopadu 1929.Osijek postaje samo sjedište kotara (sreza) u Savskoj banovini, a od kolovo-za 1939. u Banovini Hrvatskoj (sjedište u Zagrebu). Gubitak bitnih upravnihfunkcija Osijeku nije nadomješten nekim novim, a i razvitak industrije teèesporo tako da se sporo poveæavao i broj njegovih žitelja. U Osijeku je ipak uto vrijeme, osim gradske i kotarske uprave, bilo još sjedište kotarskog suda,poreske uprave, carinarnice, predstojništva gradske policije, zapovjedništvažandarmerijske èete, zapovjedništva Osjeèke divizijske oblasti te dvadesetakraznih ureda. Od škola Osijek je imao mušku i žensku realnu gimnaziju, uèi-teljsku, graðansku, žensku struènu i struènu zanatsku školu, trgovaèku aka-demiju, dvorazrednu trgovaèku školu, likovnu umjetnièku školu, šestdržavnih i jednu židovsku osnovnu školu, èetiri zabavišta i gradski konzer-vatorij. Od kulturnih ustanova imao je Narodno kazalište, gradski muzej i trièitaonice. Imao je 33 prosvjetna društva i kluba (od kojih je bilo 12 pjevaè-kih i glazbenih društava), više od 30 humanitarnih društava i ustanova (odkojih je bio najvažniji Dom narodnog zdravlja i bolnica), sedam staleških


5 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. I. 1921. godine (Sarajevo, 1932), 260-264.

saveza (s ukupno 25 udruga, od kojih su najbrojnije one radnika, namješteni-ka, obrtnika i uèitelja), dvanaest udruženja (od kojih 4 gospodarska, a odostalih tu su udruženja èetnika, dobrovoljaca i rezervnih oficira), dvadeset isedam športskih klubova i društava (od kojih 13 športskih klubova), odcrkvenih ustanova Franjevaèki samostan i Kapucinski samostan, tri rkt.župna ureda, srpsko-pravoslavno parohijsko zvanje, židovski nadrabinat,evangelistièki župni ured i muslimanskog imama; od gospodarstva – 13banaka i novèanih zavoda, 15 osiguravajuæih društava, 24 tvornice: žigica,lanene robe, opeka /2/, kave, sapuna /2/, tjestenine, željezne robe /6/, kožara,dvije pivovare, èetiri mlina, pet firmi drvne industrije, jedanaest štamparskihzavoda, Osjeèki velesajam i šeæerana d.d.; zatim šest veæih hotela i kavana(«Central», «Grand», «Schneller», «Tomislav», «Royal», «HrvatskiDom»…) te tri kina («Uranija», «Royal» i «Slavija»).6

Osjeèki kotar je prema popisu stanovništva iz 1931. obuhvaæao površi-nu od 466,56 km2, bio administrativno podijeljen na 12 opæina (Aljmaš,Bijelo Brdo, Èepin, Dalj, Erdut, Ernestinovo, Hrastin, Jovanovac, Laslovo,Retfala, Sarvaš i Tenje) imao 78 naselja s 6386 domaæinstava i na njegovompodruèju je živjelo 33.514 stanovnika. Grad Osijek imao je 56,62 km2 površi-nu, 3612 kuæa, više od 8.000 domaæinstava i 40.337 stanovnika, a u njemu jebilo sjedište osjeèkog kotara te jedan od tri okružna inspektorata Savskebanovine.7 Prema vjeroispovijesti na podruèju osjeèkog kotara rimokatolika


6 Almanah Kraljevine Jugoslavije, IV. jubilarni svezak 1929.-1931., (Zagreb, 1932.),363-364 i 384-385. (Grad i kotar /srez/ Osijek). Od tu danih podataka za grad Osijek nešto serazlikuju opæi statistièki podaci za samoupravne gradove za 1930. godinu na str. 337. Premanjima Osijek je imao devet rkt., pet pravoslavnih i tri evangelièke župe, 2 srednje škole (gim-naziju i uèiteljsku), 9 struènih, jednu graðansku i 18 osnovnih škola te 9 narodnih knjižnica ièitaonica (od kojih èetiri važnije biblioteke), imao je 153 razlièita društva i zadruge (16), 28novèanih i drugih zavoda, 35 industrijskih pogona (OD KOJIH 9 mlinova, 6 tvornica konop-lje, 4 žeste, 3 soda-vode, 1 lana, 1 suhomesnate robe, tri industrije tovljenja svinja, dvije tov-ljenja goveda i dvije ciglane) te dvije zdravstvene ustanove.

7 Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 314 i 315. i Almanah Kraljevine Jugo-slavije, IV. jubilarni svezak 1929.-1931., (Zagreb, 1932.), 338 i 345, 363-364 i 384-385. (Gradi kotar /srez/ Osijek). Za razumijevanje politièkih kretanja te uvjeta zbog kojih se u nekim mje-stima osnivaju èetnièka udruženja zanimljivi su podaci za svaku od osjeèkih opæina koje æuiznijeti iz ova dva navedena izvora: Aljmaš – površina 16,23 km2, jedno naselje, 230 domaæin-stava, 1291 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo 1207 rimokatolika, 77 pravos-lavnih, 4 evangelika, 2 židova i 1 ostale i nepoznate vjeroispovijesti) imala je rkt. župu, osnov-nu školu, narodnu knjižnicu s èitaonicom i vatrogasno društvo, poštu i telefon; Bijelo Brdo –površina 31,05 km2, jedno naselje, 460 domaæinstava, 2225 stanovnika (od èega je prema vje-roispovijesti bilo 119 rimokatolika, 2100 pravoslavnih, 1 evangelik, 2 židova i 3 ostale inepoznate vjeroispovijesti) imala je pravoslavnu parohiju, osnovnu školu, nabavljaèko-potrošaèku i mljekarsku zadrugu; Èepin – površina 77,38 km2, 14 naselja, 736 domaæinstava,4749 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo 3297 rimokatolika, 1389 pravoslav-nih, 28 evangelika, 1 musliman, 9 židova i 25 ostale i nepoznate vjeroispovijesti) imala jepoštu, telegraf, telefon, željeznièku stanicu, 2 rkt. župe i pravoslavnu parohiju, osnovnu školu,narodnu knjižnicu s èitaonicom, društva: Sokol, èetnièko, vatrogasno, športsko, Crvenogkriža, lovaèko, tamburaško, poljoprivredno, obrtno, nabavljaèko-potrošaèku zadrugu, dvijekreditne (pripomoæne) zemljoradnièke zadruge i agrarnu zajednicu, a od industrij-

(veæinom Hrvata) bilo je 19.580 ili 58,42 %, pravoslavnih (uglavnom Srba)11.916 ili 35,55 %, evangelika 1813 ili 5,40 %, židova 71, muslimana 21 iostalih i nepoznate vjeroispovijesti 113. Dok je u gradu Osijeku rimokatoli-ka (veæinom Hrvata) bilo 30.330 ili 75,19 %, pravoslavnih (uglavnom Srba)5884 ili 14,58 %, židova 2445 ili 6,06 %, evangelika 1049 ili 2,60 %, mus-limana 437 ili 1,08 % i ostalih i nepoznate vjeroispovijesti 192. To znaèi da


skih pogona imala je mlin te tvornice lana, žeste i dvije soda-vode; Dalj – površina 73,92km2, dva naselja, 1264 domaæinstva, 5922 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo2264 rimokatolika, 3620 pravoslavnih, 7 evangelika, 2 muslimana, 16 židova i 13 ostalih inepoznate vjeroispovijesti) imala je poštu, telegraf, telefon, željeznièku stanicu, rkt. župu ipravoslavnu parohiju, dvije osnovne škole, pet narodnih knjižnica s èitaonicom, dva pjevaèka,po jedno lovaèko, obrtnièko i vatrogasno društvo te kasino, zadruge dobrovoljaca i zanatlija,tvornice opeka, salame i soda-vode te kino; Erdut – površina 27,87 km2, tri naselja, 333domaæinstva, 1538 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo 1168 rimokatolika, 361pravoslavnih, 1 evangelik i 8 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti) imala je poštu, rkt. župu ipravoslavnu parohiju, dvije osnovne škole, ribièko i vatrogasno društvo, nabavljaèko-potrošaèku zadrugu i tvornicu soda vode; Ernestinovo – površina 12,68 km2, jedno naselje,176 domaæinstava, 990 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo 974 rimokatolika,13 pravoslavnih i 3 židova) imala je poštu, telegraf, željeznièku stanicu, osnovnu školu, narod-nu knjižnicu s èitaonicom, vatrogasno društvo i nabavljaèko-potrošaèku zadrugu; Hrastin –površina 51,81 km2, pet naselja, 577 domaæinstava, 3097 stanovnika (od èega je prema vje-roispovijesti bilo 1582 rimokatolika, 1031 pravoslavnih, 469 evangelika, 6 muslimana i 9židova) imala je pravoslavnu parohiju i Reformistièku (evangelièku) crkvenu opæinu, 4osnovne škole, vatrogasno društvo i tvornice konoplje i lana; Jovanovac – površina 20,24km2, èetiri naselja, 256 domaæinstava, 1153 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo1101 rimokatolika, 43 pravoslavnih, 6 evangelika i 3 muslimana) imala je rkt. župu, osnovnuškolu, vatrogasno društvo i nabavljaèko-potrošaèku zadrugu; Laslovo – površina 15,61 km2,jedno naselje, 245 domaæinstava, 1283 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bio 481rimokatolik, 15 pravoslavnih, 785 evangelika, jedan musliman i 1 židov) imala je poštu, tele-graf, željeznièku stanicu, Reformistièku crkvenu opæinu, osnovnu školu, vatrogasno društvo tetvornice žeste i konoplje; Retfala – površina 34,42 km2, osam naselja, 616 domaæinstava,4542 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo 3429 rimokatolika, 571 pravoslavnih,488 evangelika, 3 muslimana, 29 židova i 22 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti) imala jeHrvatsko-slavonski konseriorat reformirane crkve, dvije osnovne škole, obrtnu i športskodruštvo te dva vatrogasna društva, zadrugu i dvije agrarne zajednice te mlin; Sarvaš – površi-na 13,52 km2, jedno naselje, 250 domaæinstava, 1202 stanovnika (od èega je prema vjeroispo-vijesti bilo 1191 rimokatolika, 7 pravoslavnih i 4 evangelika) imala je poštu, telefon, rkt. župu,osnovnu školu, narodnu knjižnicu s èitaonicom, vatrogasno društvo, nabavljaèko-potrošaèkuzadrugu, kreditnu (pripomoænu) zemljoradnièku zadrugu i ciglanu; i Tenja – površina 91,82km2, 14 naselja, 1162 domaæinstava, 5522 stanovnika (od èega je prema vjeroispovijesti bilo2767 rimokatolika, 2689 pravoslavnih, 20 evangelika, 5 muslimana i 41 ostalih i nepoznatevjeroispovijesti), imala je pravoslavnu parohiju i dvije rkt. župe, dvije osnovne škole i opæu-zanatlijsku (šegrtsku) školu, narodnu knjižnicu s èitaonicom, pjevaèko društvo, društvo Soko,dva tamburaška društva, društvo Crvenog križa, lovaèko, èetnièko i dobrovoljaèko društvo, trivatrogasna društva, dvije agrarne zajednice i marvogojsku udrugu, dvije kudeljare, dvije tvor-nice špirita, jednu soda vode, šest mlinova, industriju tovljenja svinja i dvije industrije tovl-jenja goveda. Prema tabliènom iskazu osjeèki kotar tada imao je jednu struènu školu, 18osnovnih škola s 42 odjeljenja i 38 soba, s 40 uèitelja i 2708 uèenika (što znaèi da je na jednuškolu otpadalo 26 km2 površine, 1820 stanovnika i 4 naselja), 9 narodnih knjižnica i èitaoni-ca, 31 društvo i zadrugu i 31 industrijski pogon, a najviše su se izvozili poljoprivredni i stoèar-ski proizvodi.

je od tadašnjih 73.851 stanovnika Osijeka i osjeèkog kotara njih 49.910 ili 67,58 % bilo rimokatolika (veæinom Hrvata), 17.800 ili 24,10 % pravoslavnih(uglavnom Srba), 2862 ili 3,87 % evangelika, 2516 ili 3,40 % židova, 458 ili0,62 % muslimana i 305 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti.8 Podaci o mate-rinjem jeziku pokazuju da je hrvatski i srpski bio materinji jezik 45.023 ili60,96 % stanovnika, njemaèki 16.521 ili 22,37 %, maðarski 9161 ili 12,40 %,èeški i slovaèki 953 ili 1,29 %, slovenski 932 ili 1,26 % stanovnika i 1261 ili1,70 % stanovnika ostalih i nepoznatog materinjeg jezika.9 Hrvati su i daljeèinili veæinu stanovništva ili bili najbrojniji u opæinama Aljmaš, Èepin iErdut, Srbi u opæinama Bijelo Brdo i Dalj, dok su u Hrastinu i Tenji èinilinešto manje od polovice stanovništva. Nijemci su bili najbrojniji u opæinamaSarvaš, Retfala i Ernestinovo. Maðara je bilo najviše u Osijeku, a na podruè-ju osjeèkog kotara imali su veæinu u opæini Hrastin i Laslovo, a oko treæinustanovništva èinili su u opæinama Ernestinovo, Erdut i Retfala, a nešto manjeod petine stanovništva èinili su u opæinama Èepin, Tenja i Dalj. Osijek je idalje, nakon Zagreba, bio najveæe gradsko, prosvjetno, kulturno, društveno,gospodarsko i zdravstveno središte Savske banovine. Sam Osijek imao jekuæa, stanovnika, prosvjetnih ustanova, društava i zadruga, gospodarskihnovèanih i industrijskih pogona i zdravstvenih ustanova kao sva èetiri tadaš-nja slavonska samoupravna grada (Brod, N. Gradiška, Požega i Virovitica)zajedno, što ilustrativno o njemu govori samo za sebe. Sve to ukazuje na vrlosloženu nacionalnu i vjersku strukturu osjeèkog podruèja koju su vladajuæestrukture nastojale izmijeniti iseljavanjem dijela rimokatolika i evangelikaNijemaca, Maðara i Hrvata te planskim osnivanjem kolonija i naseljavanjempravoslavnih Srba, sukladno programu vladajuæe velikosrpske politike,prema kojoj je ovo podruèje trebalo postati srpsko i uæi u njihovu zamišljenutzv. “Veliku Srbiju”. No, podaci pokazuju da se taj proces ovdje nije odvijaodovoljno brzo i uspješno, pošto nisu postojali dovoljni preduvjeti, kao prim-jerice kod agrarne reforme, gdje je najveæi velposjednik bila Srpska pravos-lavna crkva i nekoliko veleposjednika Srba te su oduzetu zemlju uglavnomdobili domaæi Srbi.

Zanimljiva je takoðer ekonomska i socijalna struktura stanovnikaOsijeka i osjeèkog kotara. Tako je od 40.337 stanovnika Osijeka 1931. njih17.212 ili 42,7 % živjelo od industrije i obrta, 2507 od poljoprivrede, šumar-stva i ribarstva, 6302 od javnih službi, slobodnih zvanja i vojske, 3897 odtrgovine, 3274 od prometa, 706 od kredita i 6439 od drugih zanimanje ili bez


8 Godišnjaku banske vlasti Banovine Hrvatske 1939 - 26. kolovoza – 1940., I., (Zagreb,1940), Prisutno stanovništvo prema popisu od 31. III. 1931., 314-315. Ti podaci se neznatnorazlikuju od onih objavljenih kod M. Konjeviæa, O djelatnosti graðanskih stranaka uSlavoniji, 168. Tablica br. I. Stanovništvo Slavonije po konfesionalnoj pripadnosti prema popi-su od 31. ožujka 1931. godine, koji posebno ne iskazuje židove, a kod ostalih kršæana iskaza-no ih je 15 manje.

9 M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stranaka u Slavoniji, 169. Tablica br. II.Stanovništvo Slavonije po materinjim jezicima prema popisu od 31. ožujka 1931. godine.Židovi nisu posebno iskazani.

zanimanja. No, slika se mijenja ako pogledamo aktivne osobe kojih je bilo21.709, od kojih je njih 11.616 ili 53% radilo u tercijarnom, 9.027 ili 41,6 usekundarnom (industrija i zanati) i 1.067 ili 4,9 % u primarnom (poljoprivre-da, šumarstvo, ribarstvo) gospodarskom sektoru. Radnika je bilo 7564, nad-nièara i slugu 2616, šegrta 879, kuæne služinèadi 879 i pomoænih èlanovaobitelji 215 ili ukupno 16.889 stanovnika što predstavlja 41,8 % od ukupnogbroja osjeèkog stanovništva. Aktivnih èinovnika i namještenika bilo je 3787.Osijek je 1937. imao 55 lijeènika, 7 ljekarnika, 8 zubara, 13 primalja, 47 od-vjetnika, 4 bilježnika, 14 muzièara/nastavnika glazbe i 3 uèitelja plesa, te2350 vojnih osoba. Istodobno od 33.514 stanovnika s podruèja osjeèkogkotara èak njih 25.497 ili 76,07 % živjelo je od poljoprivrede, a 4768 ili 14,22% od industrije i obrta, 944 od prometa, 628 od javnih službi, slobodnihzvanja i vojske, 475 od trgovine, 34 od kredita i 1168 od drugih zanimanja ilibez zanimanja.10 Osjeèki kotar (s Osijekom) imao je 24 % nepismenih sta-novnika te je po tome spadao u srednje razvijenija podruèja Slavonije. Orga-niziranom akcijom opismenjivanja rukovodstvo Hrvatske seljaèke stranke(HSS) nastojalo je smanjiti taj postotak nepismenih na 14 posto.11

Osijek i osjeèki kotar od stvaranja Kraljevine SHS, zbog njihovog geo-strateškog položaja, gospodarstva, nacionalnog sastava stanovništva te poli-tièkih stavova državnih vladajuæih srpskih struktura kako su oni, kao i cijelaSlavonija, «srpske zemlje» te da to moraju i postati, našli su se u središtu nji-hove pozornosti. Oni su se meðu privima, odmah nakon Srijemske županijei Vukovara kao njezinog sjedišta, našli na udaru takve velikosrpske politike,uz primjenu onih karakteristiènih srbijanskih metoda rada i osnivanja poli-tièkih stranaka, kod kojih je osnova da onaj tko nije s njima je protivnikzemlje i odmah izložen svim moguæim pritiscima upravnog aparata dok serežimske stranke osnivaju diktatima odozgo pri èemu se nastoji natjeratiprvenstveno Srbe da se u njih upišu i na izborima glasuju za njih. Takvoponašanje od samog dolaska na ovom podruèju iskazivala je srpska vojska, akada su osjeèke novine «Narodna obrana» i «Radnièke novine» poèele poèet-kom 1919. donositi vijesti o batinanju graðanskih osoba po srpskim vojni-èkim zapovjednicima i osuðivale ih, tamošnja je vojnièka oblast postavilavojne straže pred uredništva tih novina i tako sprijeèila raspaèavanje tihnovina. Na to je reagirala demokratski raspoložena «Jugoslovenska njiva»19. II. 1919. istaknuvši «Stojimo dakle u eri batina i vojnièke cenzure». Dase ovo podruèje Slavonije i ostale hrvatske zemlje smatraju «neprijateljskimoblastima», koje je zaposjela i drži srbijanska vojska nalazimo u zapovijedi


10 Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 327. Vera Erl, Socijalna i ekonomskastruktura stanovništva, Od turskog do suvremenog Osijeka, n. dj., 302-304. Struktura onih kojižive od industrije i obrta u Osijeku bila je: 743 živjelo ih je od odijevanja, 560 od hrane, 461od graðevinskih obrta, 377 od industrije i obrta drveta i kosti i 263 od kovina, a na podruèjuosjeèkog kotara 696 od odijevanja, 491 od kovina, 359 od hrane, 221 od drveta i kosti i 200od graðevinskih obrta.

11 Pokret za pismenost, Zagreb, 1938., str. 10-11. Napredak, glasilo Hrvatskog kulturnogdruštva “Napredak” - Sarajevo, br. 11, (Sarajevo, 1938.), 137.

vojnog zapovjedništva od 28. IV. 1919. tiskanoj u «Narodnim novinama»,gdje se to izrijekom i navodi.12 U takvoj atmosferi zapoèinje žestoka politiè-ka borba meðu strankama za pristaše i borbu za vlast. Politièka kretanja,situaciju i praksu na osjeèkom podruèju osvjetljavaju dijelom i rezultati izbo-ra izmeðu dva svjetska rata. S jedne strane glavna politièka borba vodila setada izmeðu hrvatskih politièkih stranaka, posebice Radiæeve Hrvatske puèkeseljaèke stranke (HPSS, koja je promijenila naziv te se od 1920. zvalaHrvatska republikanska seljaèka stranka /HRSS/, a od 1925. Hrvatska selja-èka stranka /HSS/) i Hrvatske zajednice (/HZ/ osnovane 17. VII. 1919. odStarèeviæeve stranke prava i Napredne demokratske stranke), koje su okup-ljale Hrvate i zastupale federalizam. I s druge strane nasuprot njima srpskihpolitièkih stanaka, posebice Demokratske stranke /DS/ (koja se prva uOsijeku poèinje osnivati od veljaèe 1919. s ing. Dragutinom Šajom na èelu,tadašnjim županom Virovitièke županije /do 19. II. 1920./, i koja okupljaSrbe i jugoslavenski orijentirane Hrvate)13 i Narodne radikalne stranke/NRS/ (osnovane u kolovozu 1919. u Osijeku s odvjetnikom dr. JovanomKockarom na èelu, a nakon mjegove smrti 1923. istièe se dr. Jovan Božiæ kojije jedno vrijeme bio i veliki župan virovitièki, stranka inaèe okuplja uglav-nom samo Srbe i pravoslavne)14, koje su zastupale jedinstvenu centralistièkiureðenu državu, prvi kako bi osigurali jedinstvo jugoslavenske nacije, a drugihegemoniju velikosrpstva, a koje su uglavnom obnašale vlast. Izmeðu demo-krata i radikala 1919. postojao je politièki dogovor po kojem su Osijek iVirovitièka županija trebali biti pod nadzorom demokrata (S. Pribiæeviæa), aSrijemska županija pod nadzorom radikala (N. Pašiæa). No, 1920. kada suradikali bez demokrata na vlasti oni zapoèinju snažniji ustroj svojih organi-zacija i vode politièku borbu za preuzimaje vlasti na osjeèkom kotaru i uOsijeku te Virovitièkoj županiji, èije zapadne granice Pašiæevi pobornici pro-glašavaju zapadnom granicom «Velike Srbije». Od hrvatskih politièkih stra-


12 Rudolf Horvat, Hrvatska na muèilištu, Zagreb, 1992. (pretisak izdanja iz 1942.), 81-82.

13 HDA, Fond: R SUP SRH SDS, Šifra 01., red. br. 36. Bivše graðanske stranke na kota-ru Osijek /elaborat/. Poglavlje: Razvoj i djelovanje graðanskih partija u gradu i bivšem kotaruOsijek /1920.-1941./ (DS). Od njezinih èlanova u Osijeku istièu se prof. Milan Stijiæ, dr.Branko Muaèeviæ i dr. Ante Šumanoviæ, a od mlaðih dr. Nikola Èepinac, prof. Ilija Mamuziæ,Milan Vakanjac (tada direkotor gimnazije), dr. Adolf Herzer i drugi.

14 HDA, Fond: R SUP SRH SDS, Šifra 01., red. br. 36. Bivše graðanske stranke na kota-ru Osijek (1920.-1941.) /elaborat/ - NRS. NRS je ubrzo nakon 1918. postala «najorganizrani-ja i najsnažnija politièka stranka jer je imala vlast u rukama», a najviše pristalica i glasaèaimala je «u gradu Osijeku, na terenu osjeèkog kotara te kotara Beli Manastir». Uz pristaše udržavnom aparatu podršku je uglavnom imala u mjestima nastanjenim Srbima. Njezini glavniorganizatori i voðe u Osijeku bili su dr. Jovan Kockar, advokat i javni bilježnik, umro 1923.;dr. Momèilo Ivkoviæ, beogradski lijeènik koji je radio u Novom Sadu i preselio u Osijek, 1924.izabran za narodnog zastupnika; dr. Jovan Božiæ, izabran za virovitièkog velikog župana; ÐuroJankoviæ, došao iz Beograda u Osijek i bio predsjednik Oblasnog odbora NRS Osijek, izabranza narodnog zastupnika 1927. i Jovan Vukoviæ, bio predsjednik Kotarskog i Gradskog odboraNRS Osijek, izabran za narodnog zastupnika 1927. Važnu ulogu u stranci imao je i Todor Škr-biæ, koji je osnovao i ureðivao osjeèko stranaèko glasilo «Stražu».

naka u Osijeku najprije djeluju od listopada 1919. HZ s dr. FranjomGottschalkom, umirovljenim gradskim fizikom (uz koju je pristajala velikaveæina hrvatskih graðana Osijeka) i Hrvatska puèka stanaka (HPS), s Ljubo-jem Dlustušem na èelu, a tek od sredine 1921. poèinje djelovati i HRSS (uzkoju je pristajala velika veæina hrvatskih graðana osjeèkog kotara, a kasnije iOsijeka). U isto to vrijeme od 1924. i na osjeèkom podruèju meðu Srbimapoèinje djelovati i Pribiæeviæeva Samostalna demokratska stranaka (SDS) ukojoj djeluje i manji broj jugoslavenski orijentiranih Hrvata.15 Politièkestranke u Osijeku imale su i svoja glasila i to: «Jug», veæ od 1918. glasilodemokrata, a nakon što on postaje glasilo SDS-a, glasilo DS postaje «Demo-krat», »Straža», od kolovoza 1919., glasilo je radikala, «Hrvatski list», odsijeènja 1920., glasilo zajednièara, a kasnije HSS-a i «Hrvatska obrana»,glasilo je puèkaša. U Osijeku, najaèem slavonskom radnièkom centru, kon-stituirana je 7. I. 1919. i Socijalistièka radnièka partija Jugoslavije /komuni-sta/ (SRPJ/k/) kada je za predsjednika izabran Slavko Henè.16 Stranka okup-lja osjeèko radništvo bez obzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost,a glasilo joj je od lipnja 1918. «Radnièke novine». Osijek je u to vrijeme biojedno od znaèajnih središta revolucionarnog radnièkog pokreta u državi sjakom partijskom i sindikalnom organizacijom, a s èime æe se odmah moratisuoèiti i vladajuæi režim.17 S osnivanjem i djelatnošæu ovih stranka poèele sudiobe Osjeèana prema vjerskoj, nacionalnoj i politièkoj pripadnosti, na pra-voslavne i katolike, na Srbe i Hrvate, na monarhiste i republikance, na fede-raliste i centraliste te na komuniste. Vladajuæi režim je svojim postupcimaove podjele samo potencirao te nastojao sebi stvoriti što jaèi oslonac, pose-bice meðu srpskim stanovništvom i protagonistima njegove velikosrpskepolitike, koja je sve više dolazila do izražaja na osjeèkom podruèju. To jeposebice vidljivo tijekom izbora.

Vladajuæe osjeèke strukture, uglavnom Pribiæeviæevi demokrati i Pa-šiæevi radikali, zagovarajuæi nacionalni unitarizam i državni centralizan sasjedištem u Beogradu i kraljem na èelu, uz pomoæ svojih ministara i vlada-juæih struktura u Beogradu, iskoristit æe agrarnu reformu, koja je službenozapoèela 25. II. 1919. «naredbom o agrarnoj reformi» ministarskog savjeta,kao snažno politièko sredstvo kako bi smirili seljake, izbjegli socijalnu revo-


15 HDA, Fond: R SUP SRH SDS), Šifra 01., red. br. 36. Bivše graðanske stranke na kota-ru Osijek (1920.-1941.) /elaborat/ - SDS. Predsjednik SDS-a Osijek nakon osnivanja 1924.,bio je dr. Nikola Èepinac, a uz njega istièu se Magaraševiæ, prof. Ilija Mamuziæ (koji su i èla-novi osjeèke zidarske lože), prof. Milan Stijiæ, dr. Slavko Dikliæ, dr. Stanko Hajdukoviæ,Dimitrije Poèuèa, Zdravko Pozniæ, Života Milovanoviæ, gl. urednik «Juga» i drugi. S liste SDSna izborima 1925. ovdje je bio izabran za narodnog zastupnika dr. Ivan Paleèek, advokat izVukovara, no on je bio i jedini.

16 Opširnije vidi: Dragiša Joviæ, Graðanske stranke u politièkom životu Osijeka 1918.-1929., u: Od turskog do suvremenog Osijeka (Osijek, 1996.) 305-319.

17 Opširnije o radnièkom pokretu i djelovanju komunista na podruèju Osijeka i osjeèkogkotara u razdoblju 1918.-1929. vidi u knjizi Dragiše Joviæa, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929. (Slavonski Brod, 1985.).

luciju, spasili poredak, kolonizirali nacionalno i politièki odane ljude na kojese mogu osloniti i svime time ojaèale svoje pozicije. Na podruèju gradaOsijeka i tadašnjeg osjeèkog kotara (s podruèjem Valpova) bilo je 27 vlasni-ka dobara i posjeda.18 Dokumenti pokazuju kako je revolucionarno raspo-loženje na osjeèkom podruèju u studenome 1918. bilo tako snažno usmjere-no na rušenje veleposjeda, koji se pljaèkaju i uništavaju da je tome trebaloodmah stati na kraj i poèeti zemlju dijeliti. S dolaskom i intervencijom srpskevojske potkraj toga mjeseca poèeo se uspostavljati red. U tom robljenju ipljaèki posebno su se isticali Tenjani, u èemu su suraðivali s onima iz Vere,Bobote i Trpinje, a s oružjem u ruci opirali su se i srpskoj vojsci i nisu htjeliništa od ukradenoga povratiti. Pri tome nije pošteðeno ni vlastelinstvoDaljske patrijaršije srpske pravoslavne crkve, najveæe na kotaru velièine11.556 jutara (gdje je uz ostalo bilo tada proliveno 600 hektolitara vina te raz-neseno 70 vagona žita, jeèma i zobi i oko 80 vagona kukuruza), ali ni pos-jednici Srbi Joco Nikoliæ i dr. Milan pl. Maksimoviæ, kao ni dobra èiji su pos-jednici bili Hrvati, Nijemci, Maðari, Èesi u opæinama Erdut, Bijelo Brdo,Tenja, Èepin, Hrastin i Ernestinovo, a opljaèkane su gotovo sve pustare uokolici Osijeka, veæinom u vlasništvu bogatih osjeèkih židovskih obitelji(Korski, Speiser, Reisner …). Stanje se pogoršavalo pod utjecajem revoluci-je u Maðarskoj Bele Khuna, te je u Osijeku bila uhiæena skupina ljevièarakoji su zagovarali uspostavu sovjetske republike. Nazoènost velikog brojasrbijanskih vojnika koji su nadgledavali kako osjeèko podruèje tako i cijeluSlavoniju, ponašajuæi se pritom kao pravi okupatori, primirili su seljake te seproces agrarne reforme, bez obzira na hitnost, mogao mirnije odvijati, noistodobno je zbog toga na tome podruèju izostao pokret protiv dinastijeKaraðorðeviæa.19 Vlastima su u prvi plan izbijali politièki i nacionalni, pa tekonda socijalni razlozi. Tako su kod donošenja brze odluke o provedbi agrar-ne reforme u veljaèi 1919. kao politièki razlozi iskazani: smirivanje seljaka,rušenje ostataka tuðinske prevlasti, slabljenje stranoga zemljoposjednièkogelementa, jaèanje nacionalnog (zapravo srpskog) elementa, te osiguranjedržavnih granica. S njima su isprepleteni i nacionalni razlozi. To su bili sjedne strane oslabiti gospodarsku moæ veleposjeda koji su tradicionalno dje-lovali u njegovanju hrvatskih državotvornih tradicija i hrvatskih nacionalnihudruga i ustanova, a s druge strane nastojalo se (odreðivanjem seljacima koji


18 Zdenka Šimonèiæ – Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941.,(Zagreb, 1997), 71-73. Dobra su bila rasporeðena na podruèju gradske opæine Osijek, te u napodruèju Tenje, Erduta, Laslova, Èepina, Dopsina, Ernestinova i Dalja. Od poèetka veljaèe1919. do poèetka 1921. ministri za agrarnu reformu bili su iz redova: Demokratske stranke(Franjo Poljak iz Donjeg Miholjca /II-XI. 1919./ i Hinko Krizman iz Varaždina /XI. 1919.-1.I. 1921./), od 1. I. 1921. do 27. IX. 1924. iz redova Radikalne stranke (Nikola T. Uzunoviæ,Krsta Lj. Miletiæ i Milan Simonoviæ), od 27. IX. 1924. do 29. IV. 1925. iz Samostalne demo-kratske stranke (Hinko Krizman), od 29. IV. 1925. do 1. II. 1927. iz HSS-a (Pavao Radiæ) ipotom opet od 1. II. 1927. do poèetka 1929. iz Radikalne stranke (Milan Simonoviæ, VladimirAndriæ i Lazar Radivojeviæ).

19 Isto, 202, 204, 205 i 207.

su govorili njemaèki i maðarski, a doseljeni ovdje u posljednjih 200 godina,prijelaznog statusa bez državljanstva s time da su mogli optirati u svojematiène zemlje) ojaèati srpstvo dijeljenjem zemlje samo državljanimaKraljevine SHS i planskim naseljavanjem na tu zemlju raskomadanih vele-posjeda nacionalno svjesnih i otpornih dobrovoljaca i kolonista iz drugihjužnih krajeva zemlje (uglavnom pravoslavnih Srba velikosrpski raspo-loženih), uz iskljuèivanje pripadnika drugih nacionalnosti (posebice Nijema-ca i Maðara), koji su trebali èuvati državnu granicu i pritom utjecati na slab-ljenje i razbijanje njemaèke i maðarske nacionalne manjine, ali i hrvatskognaroda u hrvatskom Podunavlju i Podravlju te postupno pripremati ukljuèi-vanje tih krajeva u Srbiju, pri èemu su im trebala pomoæi udruženja èetnikakoja su od svoga osnivanja isticala kako je Slavonija (a time i podruèje gradaOsijeka i osjeèkog kotara) «srpska zemlja». U to se uklapaju i socijalni raz-lozi, a to je promjena agrarno-posjedovnih odnosa da bi se smanjile socijal-ne razlike i namira bezemljaša i siromašnih seljaka zemljom no pod uvjetomda su privrženi vlasti.20

Tako su agrarna reforma veleposjeda i kolonizacija koja ju je pratila naosjeèkom podruèju imale od poèetka politièko znaèenje i bile su u funkcijivelikosrpske politike. Veæ u proljeæe 1919. poèelo je grabljenje i dijeljenje uzakup najbolje i najplodnije veleposjednièke zemlje, ali ne siromašnimdomaæim interesentima niti siromašnim zemljoradnicima Hrvatima iz sjevero-zapadne Hrvatske (kojima je izrijekom 5. V. 1919. bilo zabranjeno naseljavan-je) nego poèinje dodjela zemlje uglavnom lokalnim politièki podobnim Srbimate solunskim dobrovoljcima i kolonistima iz posve srpskih krajeva i njihovonaseljavanje. Poèetkom 1920. na osjeèkom kotaru pod udarom agrarne refor-me našalo se 21 dobro veleposjeda ukupne velièine od oko 40.000 katastarskihjutara (bez šuma). S obzirom da su se najveæi veleposjedi nalazili u srpskomvlasništvu i da su ih zaposjeli domaæi Srbi, kao i dio ostalih veleposjeda u vla-sništvu drugih, dio kojih su zaposjeli domaæi Hrvati, to su lokalni agrarni inte-resenti dobili i najviše zemlje, s tim da su za to morali biti privrženi politici vla-dajuæeg režima. Veæina zemlje je dodijeljena tijekom 1919. i 1920., posebiceuoèi izbora, kada se dogaðalo i to da je zemlja bila oduzimana onima koji supristajali uz Radiæevu HPSS i dodjeljivana pristalicama režima (prvenstvenoRadikalne stranke). Tada je na oduzetim posjedima osjeèkog kotara bilo osno-vano osam kolonija dobrovoljaca i kolonista i to: Adolfovac (Retfala), Bara(Novi Èepin), Brešæe (Retfala), Dioš (Tenja), Jovanovac (Jovanovac, koji jeodmah potom postao sjedište istoimene opæine), Livana (Èepin), Paulin Dvor(Hrastin) i Tenjski Antunovac (Tenja). U 1921. na osjeèkom kotaru je biloodreðeno za kolonizaciju 9.500 jutara i podijeljeno, a preostali dio podijeljen jesljedeæih godina. Na kraju je, prema službenim podacima, od 41.236 ekspro-priranih i otkupljenih jutara s 23 dobra na podruèju osjeèkog kotara 4014 mje-snih interesenta dobilo je 14.259 jutara, ostalo su dobili 428 dobrovoljaca


20 Z. Šimonèiæ – Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., 88-89.

(3292 jutra), 83 kolonista i optanta, a dio te zemlje je kupilo 520 ljudi. No,prema literaturi razdijeljeno je ukupno 95.206 jutara (sa šumama i pašnjacima),od èega 60.534 jutra mjesnim interesentima, 25.488 dobrovoljcima i 9184 jutrakolonistima, optantima i autokolonistima. Dok najnovija istraživanja pokazujuda je podruèje osjeèkog kotara koloniziralo znatno više dobrovoljaca i koloni-sta i to njih oko 3000 osoba Srba ali i Hrvata. To je, uz naseljavanje Srba veza-no za razne državne i druge službe (posebice vojska, policija, školstvo), utje-calo na izmjenu demografske slike osjeèkog podruèja, kao i uostalom cijeleSlavonije u korist Srba.21

Izbori 1920. bili su prvi test kako za politièke stranke tako i za režim, ašto je posebice došlo do izražaja u Osijeku i osjeèkom podruèju. Režim jepoduzeo niz mjera kako bi onemoguæio utjecaj snažne promidžbe iz susjed-ne Sovjetske Republike Maðarske i aktivnost ilegalnih komunistièkih orga-nizacija u Osijeku i okolnim podruèjima Slavonije, koji su je podržavali i širi-li. Policija je ušla u trag toj aktivnosti te je uhiæeno do 1. VIII. 1919. samo uOsijeku i neposrednoj okolici 31 lice, od kojih 11 vojnih lica (ali i drugdje,posebice na valpovaèkom i donjomiholjaèkom kotaru). Meðu uhiæenima biloje i nekoliko èlanova organizacije SRPJ/k/, što je pokazalo da su oni glavninositelji te aktivnosti. Ovom akcijom policijske i vojne vlasti su isticale kakoje sprijeèena pobuna meðu vojnicima 41. puka u Osijeku koja se pripremala,kako bi se svrgnule sve oblasti i uspostavila proleterska vlast i diktatura, pouzoru na onu u Maðarskoj. Istodobno tijekom te policijske aktivnosti zabra-njene su Radnièke novine (u travnju 1919.), a potom i Male novine (koje sukomunisti pokrenuli u svibnju), a zatvorena je i radnièka èitaonica. Hapšenjaèlanova osjeèke partijske organizacije privremeno su onemoguæila njihovezapaženije aktivnosti sve do jeseni 1919., kada organiziraju skupštine i drugeaktivnosti, a pokreæu i svoje glasilo «Radnièka rijeè» (od 1. I. 1920.).22 Taaktivnost pojaèana je, kao i kod svih drugih stranaka, u svezi s izborima.

Tako je veæ na prvim lokalnim izborima u novoj državi Kraljevini SHS,održanim 11. III. 1920. u Osijeku za gradsko zastupstvo, gdje se biralo 40zastupnika, svih pet politièkih stranaka podnijelo svoje liste, a uz njih bile sui dvije staleške liste. Bez obzira na izborni teror režima, lista SRPJ/k/, na èelus Ladislavom Kordiæem, drvodjeljskim radnikom, za vlasti sasvim neoèeki-


21 Z. Šimonèiæ – Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., 315-316, 327, 350, 405, 410, 409 i 427. Tu je naveden primjer kako su na oduzetu zemlju s vele-posjeda Ericha Knobolcha pl. Vuèanskoga u Èepinu vlasti naselile koloniste Srbe iz Plaškog,Donjeg Lapca, Drvara, Graèaca, Zrmanje i Žirovca (pa je osnovana i dobrovoljaèka kolonijaBijele Klade), dok je s veleposjeda Roberta Korskog u Èepinu, Hrastinu i Vuki, oduzeta zem-lja u opæini Dopsin i Vuki i podijeljena domaæim seljacima. (315-316). O promjeni demo-grafske slike govore i podaci prema kojima je na podruèje Slavonije i Baranje koloniziranooko 42.905 stanovnika, uglavnom Srba tako da se samo od 1921. do 1931. u Slavoniji pra-voslavno stanovništvo u ukupnome iznosu poveæalo za 4,04 %, a katolièko stanovništvo jesmanjeno za 3,68 posto. Istodobno se smanjio i postotak onih koji su govorili njemaèkim jezi-kom od 13,57 na 11,93 % i maðarskim jezikom od 11,07 na 7,88 posto.

22 D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., 68-74., 80-81., 97- 98.

vano dobila je 20 mandata ili 50 %, a zatim slijede liste HZ sa 7, NRS s 4,HPS s 3, DS s 3, trgovci i obrtnici s 3 i kuæevlasnici s 1 mandatom.23

Istodobno na tim opæinskim izborima i na podruèju osjeèkog kotara komuni-sti su postigli znaèajan uspjeh dobivši od 172 mandata njih 22 ili 12,79%, anajveæi uspjeh su imali u opæini Retfala.24 DS iako je imala na raspolaganjuaparat vlasti (Svetozar Pribiæeviæ bio je ministar unutrašnjih poslova, a pred-sjednik stranke veliki župan) i druge moguænosti ipak terorom i manipulaci-jama nije uspjela te je doživjela veliki neuspjeh. To æe iskoristiti radikali, uzpomoæ beogradskih vladajuæih politièkih struktura, za jaèanje svojih pozici-ja u gradu Osijeku i na podruèju Virovitièke županije, tako da æe njihov èlanpostati i veliki župan. I predstavnici ostalih graðanskih stranaka poduzeli susve da politièku situaciju u Osijeku promijene u svoju korist. Prvi na udarusu bili predstavnici pobjednièke SRPJ/k/ i njihovih pristaša. Iako bi bilo nor-malno da komunist bude gradonaèelnik Osijeka s obzirom da su na izborimadobili 50 % glasova to se nije dogodilo te je kod konstituiranja Gradskogzastupstva u Osijeku 16. III. 1920. za gradonaèelnika izabran zajednièar dr.Vjekoslav Hengl, a za podnaèelnika komunist Ladislav Kordiæ.25 Iako suosjeèki zastupnici komunisti položili propisanu prisegu Zemaljska vladaraspustila je Gradsko zastupstvo, te su raspisani novi izbori 2. VII. 1920. No,vlasti nisu potvrdile njihovu listu te nisu mogli sudjelovati, ali zato sudjelujesa svojom listom Socijaldemokratska stranka. Uz njih bilo je još osam lista.HZ i NRS osvojili su svaka po 10 zastupnièkih mandata, HPS 6, obrtnici iŽidovi po 3, a ostale liste po 2 mandata. Najviše su napredovali radikali. Namjesto gradonaèenika opet je izabran zajednièar dr. V. Hengl, a za zamjenikapuèkaš dr. Ivan Neubauer, odvjetnik. Bio je to uvod u još jaèe politièkoangažiranje za izbore za Ustavotvornu skupštinu 28. XI. 1920., a što je naja-vilo osam prijavljenih lista. Režim je nastojao i represijom utjecati na rezul-tate. Tako je primjerice pred izbore bio uhiæen nositelj liste KPJ za virovitiè-ku županiju profesor Ljubomir Radovanoviæ, iz Osijeka, inaèe sekretarOblasnog komiteta KPJ. Rezultati izbora u Osijeku bili su: HZ – 1050, KPJ760, NRS 508, HPS 274, DS 193, Socijaldemokratska stranka 41, Seljaèkisavez 31 i HPSS 15 glasova. Na osjeèkom kotaru najveæi broj glasova imalaje NRS – 1880, zatim slijede DS i KPJ svaka sa po 419 glasova, HZ sa 161,HPS sa 78 i HPSS sa 60 glasova. Inaèe je HPSS u Virovitièkoj županiji osvo-jila najviše glasova, zatim slijede komunisti, radikali, zajednièari, demokratii drugi. (Na Virovitièkoj županiji iz Osijeka su tada izabrani dr. Jovan Kockarod NRS i Ljubomir Radovanoviæ od komunista, dok je prof. Kerubin Šegviæiz Osijeka bio zamjenik bana dr. Matka Laginje izabranog od HZ). Hrvatska


23 Vidi opširnije: Dragiša Joviæ, Izbori za gradsko zastupstvo u Osijeku 11. ožujka 1920.,Zbornik CDISB, br. 21./1. (Slavonski Brod, 1984.), 149-175.

24 Anto Milušiæ, Politièki i pravni aspekti opæinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji 1920.godine, Zbornik, br. 7-8., (Slavonski Brod, 1970)., 184., 187-. 189.

25 Ladislav Kordiæ je na Drugom kongresu SRPJ/k/, na kojem je stranka promijenilanaziv u Komunistièka partija Jugoslavije (KPJ) u Vukovaru u lipnju 1920. bio izabran zaèlana Centralnog partijskog vijeæa.

zajednica osim u Osijeku doživjela je poraz u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji.Radikali su isticali kako svoj uspjeh imaju pripisati tome što je za njih glaso-vao najveæi broj srpskog stanovništva. Oni æe dalje nastojati ojaèati svojepozicije, posebice u tijelima vlasti, pa je tako poèetkom srpnja 1921. dr. IvanBožiæ, postao veliki župan virovitièki, a s druge strane nastojati preuzetiupravu grada Osijeka, što æe jako zaoštriti odnose prvenstveno s Hrvatskomzajednicom, najjaèom politièkom strankom u gradu. Uspjeh KPJ na izborimau studenom 1920., posebice u Osijeku, iznenadio je vlasti, kao i opæi uspjehu zemlji. Naime na njima su komunisti sa 198.736 glasova zauzeli èetvrto, as 58 izabranih zastupnika treæe mjesto (iza DS i NRS).26 Zato je nakondonošenja Obznane (20. XII. 1920.) uslijedio obraèun s komunistima u zem-lji pa tako i u Osijeku i okolici. Nakon atentata 21. VII. 1921. u Delnicamana ministra M. Draškoviæa uslijedile su premetaèine, uhiæenja i presude naj-poznatijim osjeèkim komunistima. Progoni «nepoæudnih» su ozakonjeni 2.VIII. 1921. donošenjem i posebnog Zakona o zaštiti države. Na osnovi togzakona ubrzo su razriješeni dužnosti na izborima izabrani èlanovi KPJ uOsijeku, na podruèju osjeèkog kotara i virovitièke županije. Ipak osjeèkikomunisti nastavili su u teškim ilegalnim uvjetima djelovati održavajuæi vezes rukovodstvom KPJ u Beèu. No, policija je otkrila ove aktivnosti poèetkom1922., uslijedila su nova uhiæenja osjeèkih komunista te su nakon nekolikomjeseci osuðeni njih 3 na dvije, a njih dvoje na po jednu godinu robije. To jezadalo snažan udarac osjeèkim komunistima te su nastojalo djelovati krozNezavisnu radnièku partiju Jugoslavije (NRPJ), èiji je odbor osnovan uOsijeku poèetkom 1923. No, vlasti æe zabranama i uhiæenjima nastojati one-moguæiti i tu aktivnost.

Režim je mogao sada prijeæi na obraèun s HPSS, drugim svojim glavnimpolitièkim protivnikom, i na provoðenje jaèe centralizacije države. NaimeHPSS je dobila na izborima 1920. èak 230.590 glasova, najviše meðu hrvat-skim strankama, i 50 zastupnièkih mjesta, preuzevši tako vodstvo hrvatskepolitike u novostvorenoj državi, dok je njezin predsjednik Stjepan Radiæpostao predvodnik borbe hrvatskog naroda protiv centralizma i velikosrpskehegemonije. S donošenjem Vidovdanskog ustava 28. VI. 1921. ozakonjen jedotadašnji centralistièki velikosrpski sustav što je izazvalo s jedne straneoduševljenje u redovima srpskoga življa, a s druge strane ogorèenje kod naj-veæeg dijela hrvatskog naroda. To se posebno manifestiralo na osjeèkompodruèju. Od tada imamo žestoke politièke borbe u Osijeku prvenstvenoradikala i demokrata protiv Hrvatske zajednice i Radiæeve HRSS. U kolovo-zu 1921. hrvatske opozicijske stranke HRSS, HZ i HSP osnovale su “Hrvat-ski blok”, izjasnivši se protiv vladine centralistièke, a za federativno ureðenujugoslavensku državu, zbog èega su odmah od režimskih stranaka proglaše-ni “antidržavnim” strankama i ”separatistima”. Kako je HRSS od 1922. na


26 Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I., (Zagreb, 1961), 312 a. Tablica izbor-nih rezultata na izborima za Konstituantu 28. XI. 1920. u zemlji po izbornim okruzima (župa-nijama) i strankama.

izborima nastupala samostalno to su hrvatski glasaèi sve više bili orijentira-ni na ovu stranku, pa je “Hrvatski blok” ubrzo prestao postojati. Osjeèkahrvatska društva nazoèila su s mnogim drugim hrvatskim društvima velikojproslavi u Vukovaru 8.-9. VI. 1922. prilikom posvete i otvorenja “Hrvatskogdoma” kojega je organizirao “Hrvatski blok” koji je tu pobijedio na izborima.Odmah potom vlasti su na podruèju Hrvatske i Slavonije poèele s raspušta-njem i zabranama hrvatskih nacionalnih društava (pr. «Hrvatskog sokola»,«Hrvatske žene», «Hrvatice grofice Zrinski»), pa tako i onih u Osijeku.

S. Pribiæeviæ, ministar unutarnjih poslova u vladi Nikole Pašiæa, preds-jednika radikala, i njegove pristaše osnivaju i posebnu politièko-represivnuOrganizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) sa zadatkom da «svimsredstvima, koja joj stoje na raspolaganju, suzbija plemenski i vjerski sepa-ratizam» i traži «temeljito izkorijenjenje svih elemenata, društava i ustanova,koja hoæe da ruše državno postojanje i jedinstvo nacije», a prema njihovojprosudbi. U Osijeku organizacija ORJUNE osnovana je u srpnju 1922., voðaim je bio Branko Mašiæ, pravnik. Odmah su njezini èlanovi, opskrbljenioružjem i pod zaštitom vlasti, zapoèeli s napadima i sukobima protiv politiè-kih protivnika iz hrvatskih redova. To je snažno zaoštrilo srpsko-hrvatskeodnose te reakcija s hrvatske strane nije izostala.27 Tako je u rujnu 1922. usli-jedilo u Osijeku osnivanje organizacije Hrvatske nacionalne omladine(HANAO).28 Sukobi izmeðu ORJUNE i HANAO æe se intenzivirati tijekom1923. i 1924. te æe biti više ranjenih i nekoliko mrtvih osoba.

NRS pored svojih organizacija po selima osjeèkog kotara nastoji okupi-ti i omladinu. Dio osjeèke omladine, posebice iz onih graniènih mjesta svukovarskim kotarom, suraðuje s 1923. osnovanom “Srpskom nacionalnom


27 HDA, PU HiS, br. 4723/1924. Pokrajinski namjesnik iz Zagreba, o tome je izvješæivaoministra unutrašnjih poslova u Beogradu sljedeæe: “U Osijeku od osnutka Orjune dolazitakoðer do neprestanih sukoba. U tamošnjem se “Hrvatskom Domu” održavaju zabave raznihdruštava, pa rijetko koja proðe, a da ne doðe do kakvog izgreda, provociranog po èlanovima“Orjune”, koji su kao mjesto skupljanja izabrali “Hotel Taèkoviæ” nasuprot “Hrv. Domu”. Isada teku izvidi u stvari nedavnih velikih izgreda prigodom zabave pjevaèkog društva “Lipe”.Tu su èlanovi Orjune došli u sukob s nekim posjetiocima zabave, pa kad je policija strankerastavila i ušla zajedno s posjetiocima zabave u “Dom” /što je bilo neshosno/ te zatvorilakuæna vrata “Hrv. Doma”, Orjunaši, koji su ostali sami na ulici, poèeli su da razbijaju pro-zore i bacaju kamenje kroz prozore u prostorije, tako te se je iz toga porodila silna tuènjavasa više ranjenih. U velikoj veæini ovih ocrtanih i inih sukoba nijesu se mogli pronaæi krivci initko nije kažnjen. Zar je onda èudo, što je ova i ovakva akcija Orjune izazvala reakciju, pa jekao odjek došlo do stvaranja Hrvatske Narodne Omladine /Hanao/ koja je pošla putem Orjunetako, te su sada izazivanja s obje strane i sukobi na dnevnom redu”. Dalje navodi kako se izizvješæa velikog župana dr. Božiæa od 23. I. 1923. vidi da èlanovi Orjune na sastanke dolazenaoružani što potvrðuje i tu navedeni sluèaj da je èlanu Orjune Branku Drakuliæu, knjigovoðiu svratištu Taèkoviæ sluèajno u džepu opalio revolver i ranio u koljeno Branka Mašiæa, njego-vog prijatelja i voðu Orjune.

28 Osnivaè HANAO-a bio je osjeèki trgovac Gonard, a glavni suradnici su bili dr. AntePapratoviæ, Milan Glazer, Petar Damjanoviæ, Josip Kantor i Stjepan Veseliæ, koji ubrzo posta-je njezin voða.

organizacijom” (SRNAO) u Vukovaru, koja 1923. poèinje izdavati i svoj list“Radikalska omladina”.29 Tako se i SRNAO uglavnom nasiljem, a bez po-sljedica od strane vlasti, ukljuèuje u provedbu velikosrpske politike sa svo-jim politièkim protivnicima na ovim podruèjima, što još više utjeèe na poli-tièko stanje na terenu.

Veæ u tijeku priprema državnih izbora za Narodnu skupštinu, koji æe seodržati 18. III. 1923., imamo u Osijeku s jedne strane nastup HZ i HRSS i sdruge NRS i DS. Kako HZ nije sudjelovala na izborima to je njihovo mjesnoosjeèko rukovodstvo na èelu s predsjednikom dr. Franjom Papratoviæem,pozvalo svoje èlanove i pristaše da glasuju za listu HRSS i tako pomognuhrvatskoj stvari, pri èemu se i samo angažiralo u Osijeku, osjeèkom kotaru ivirovitièkoj županiji. Ta suradnja je pogodila radikale, a posebice demokra-te. Zato su demokrati, da bi onemoguæili izlaženje «Hrvatskoga lista»,angažirali dvojicu orjunaša koji su 3. II. 1923. upali u tiskaru i dok je jedanpucao drugi je bacio bombu meðu strojeve, oštetivši ih, ali ljudskih žrtavanije bilo. Istodobno su se radikali, osim u gradu Osijeku, zahvaljujuæi veli-kom županu dr. Jovanu Božiæu posebice angažirali na podruèju osjeèkogkotara i virovitièke županije, nastojeæi saèuvati i ojaèati svoje pozicije ipostiæi uspjeh. No, rezultati izbora su pokazali da su i u Osijeku i na podruè-ju osjeèkog kotara pretrpjeli neuspjeh. U Osijeku na izborima 18. III. 1923.lista HRSS (za koju je glasovala veæina èlanova HZ ) dobila je 4264 ili 74,3%glasova, lista NRS dobila je 979 ili 17,1% glasova, lista DS 271 ili 4,7% gla-sova i lista HPS 105 ili 1,8% glasova. I na podruèju osjeèkog kotara listaHRSS dobila je najviše ukupno 49,7 % glasova, lista NRS 30,4% glasova,lista DS 10,2% i lista HPS 1,1% glasova. Istodobno je na podruèju virovitiè-ke županije lista HRSS osvojila 6, a lista NRS jedan mandat.30 Bila je toznaèajna hrvatska politièka pobjeda zajednièara i Radiæeve HRSS, upravozbog složnog istupa. To je omoguæilo u jesen 1923. da se u Osijeku osnujeMjesna i Kotarska organizacija HRSS.31 Ovaj uspjeh HZ, i posebice Radiæe-ve HRSS, kako na osjeèkom podruèju tako i na državnoj razini, koja je osvo-jivši ukupno 477.733 glasa i 70 zastupnièkih mandata potvrdila svoj primat


29 “Radikalska omladina”, (Vukovar, 1923.) Potrebno je istaæi da je èlan Vrhovne upra-ve SRNAO-a bio i Puniša Raèiæ, te da se pod njezinim izravnim nadzorom osnivaju srpska èet-nièka udruženja na vukovarskom podruèju. Politièki program oba udruženja bio je stvaranjetzv. “Velike Srbije”, a za zadaæu su imali da “zdrav i istinski srpski nacionalizam” suprotsta-ve “razornim ideologijama”, posebice “separatizmu” Hrvata, uz “èuvanje Otadžbine i Kralja ipropagiranje nacionalizma i odbrane Srbinove tekovine do istrijebljenja svih antidržavnih iantinacionalnih elemenata” (Srpska rijeè, Sarajevo, 13. XII. 1924.).

30 D. Joviæ, Graðanske stranke u politièkom životu Osijeka 1918.-1929.…, 311-312.31 Za prvog predsjenika Mjesne organizacije HRSS Osijek bio je izabran Dragutin

Zimmer, a za tajnika Viktor Magdiæ, a potom je predsjednik postao Ljudevit Zimmer, a tajnikdr. Stjepan Hefer, dok je Dragutin Zimmer postao predsjednik Kotarskog odbora HRSSOsijek. Za organizaciju je bilo znaèajno da su joj pristupili pojedini ljudi iz ostalih hrvatskihstranaka kao profesor Ljubomir Maštroviæ, bivši tajnik HZ i dr. Ivan Neubauer, bivši pred-sjednik HPS, inaèe tadašnji gradski zastupnik i zamjenik gradonaèelnika.

meðu hrvatskim strankama, u potpunosti je iznenadio i zabrinuo te ogorèiovladajuæe monarho-centralistièke strukture da su poèele zagovarati radikalnemjere kako bi oèuvali svoje monopolistièke, ekonomske i politièke pozicije.U Osijeku su se širile i vijesti o tzv. “amputaciji” Hrvatske iz velikosrpskihkrugova bliskih Radikalnoj stranci, zbog neoèekivanog uspjeha HRSS naizborima, prema kojima sve od “amputacione linije” Virovitica-GrubišinoPolje-Sisak-Karlovac-Kupa do mora kod Bakra jugoistoèno, ukljuèujuæi iosjeèko podruèje, predstavljalo bi “Veliku Srbiju”. No, to su uz federalisteosudili i jugoslavenski orijentirani centralisti.32 Bio je to signal velikosrpskimpolitièarima da krenu u obraèun s HRSS. Pri tom se protiv HRSS nastojiiskoristiti postojeæe nacionalistièke organizacije, posebice ORJUNU i èetniè-ka udruženja, èije æe osnivanje u Osijeku ubrzo uslijediti, te otkloniti nekesuprotnosti koje su postojale izmeðu njih.33 Osjeèki radikali takoðer smatra-ju kako pojava HRSS, posebice nakon pobjede na podruèju osjeèkog kotaragdje su oni imali vlast, predstavlja opasnost za narodnu i državnu stvar i zatoæe, bez obzira na unutarnje probleme nastale nakon smrti predsjednika dr.Kockara, poduzeti mjere kako bi takvo stanje izmijenili u svoju korist. Izboriza Gradsko zastupstvo Osijeka 30. XII. 1923. bili su novi pokazatelj snaga.Na njima je podnijeto èak 10 lista, a HRSS je nastupila samostalno. Hrvatskazajednica je osvojila 10 ili 50% mandata, dok su zatim slijedile: HRSS s 3,NRS i NRPJ (komunisti) s po 2, te DS, Židovi i radikalski disidenti s pojedan mandat.34 Bila je to još jedna hrvatska pobjeda koja je, prema pisanjuosjeèkog «Hrvatskog lista» (1. I. 1924.), pokazala da je «Osijek hrvatskigrad, a ne srpska palanka», da je on «protivnik beogradskog centralizma iradikalskog pašovanja» te da je to poraz Božiæeve «državnièke i velikosrpskepolitike». U iduæem razdoblju imamo sve intenzivnije zaoštravanje odnosavlasti prema HRSS i HZ u Osijeku i na podruèju osjeèkog kotara, posebice usvezi sa skupštinskim izborima raspisanim za 8. II. 1925., pri èemu se vlastiposebice služe ORJUNOM, ali i s novoosnovanom èetnièkom organizacijom,koja se otvoreno iskazivala kao režimska organizacija. Koliko jevlastodržcima te srpskim i jugoslavenskim nacionalistima stalo do Osijekapokazuju i sljedeæi podaci. Glavni odbor udruženja srpskih èetnika «PetarMrkonjiæ» iz Beograda osnovao je u kolovozu 1924. poseban èetnièki odborza Osjeèku oblast i Baranju te je 8. rujna održana oblasna konferencija nakojoj je donijeta rezolucija sa sloganom «Na okup za Kralja i Otadžbinu».


32 Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I., (Zagreb, 1961), 413.33 Tako subotièki list “Princip”, nacionalistièki organ ORJUNE, u br. 13., od 1. IV. 1923.

pozdravlja èetnike i na naslovnoj stranici, povodom “Radiæeve pobjede” istièe kako je “jedanod najveæih politièkih uspeha posle izbora” upravo “potpuna istovetnost stavova izmeðu Èet-nika i Orjune” kako na ideologiju tako i na “jedinstvo naroda i države”, što je rezultiralo nji-hovim savezom protiv zajednièkih neprijatelja.

34 U novom Gradskom zastupstvu HZ imala je 16, NRS 8, HRSS 5, DS i Židovi po 3,HPS i Nezavisni radnici po dva te SPJ 1 mandat. Za gradonaèelnika je izabran dr. Hengl, a zanjegovog zamjenika zajednièar Bratoljub Šram. Radiæevci i Nezavisni radnici (komunisti) supoložili zakletvu.

Odmah nakon toga uslijedilo je osnivanje èetnièkih pododbora u Osijeku iÈepinu, ali i «tuèe u obranu Nj. v. Kralja i Otadžbine», kao primjerice u Èepi-nu 3. VII. (kada su u gostionici na povike radiæevaca «Živio Radiæ!», «ApcugAleksandar!» i «Apcug Srbija!» «Srbi èetnici morali reagirati») i tuènjave isukobi u Osijeku protiv «radiæevaca» i «hanaoaca». U rujnu 1924. kralj ikraljica proveli su 14 dana na državnom imanju u Belju, te je kralj primio naduži razgovor osjeèke èetnike-dobrovoljce. Nakon toga 1. X. 1924. u Osijekupokrenut je «Glas srpskih èetnika», u izdanju Udruženja srpskih èetnika zaOsjeèku oblast i Baranju, prvi èetnièki list na podruèju Hrvatske i Slavonije.Ni ORJUNA nije zaostajala. Tako je na godišnjoj skupštini Mjesne organi-zacije ORJUNE Osijek u rujnu 1924. nazoèio vojvoda Ilija Trifunoviæ –Birèanin, predsjednik Narodne obrane, a od 1929. do 1932. predsjednik èet-nièkog udruženja. Samo nekoliko dana potom, 5. X. 1924., èlanovi osjeèkeORJUNE (civilna i vojna lica) ubili su Stjepana Veseliæa, voðu HANAO-a,èiji sprovod, kojem je nazoèilo više od 2.000 osjeèkih Hrvata i njihovih pri-jatelja na èelu s gradonaèelnikom dr. Henglom i predsjednikom HZ dr.Papratoviæem, pretvorio se u politièku manifestaciju protiv režima, tako da jevlast izvela vojsku na osjeèke ulice kojima je povorka prolazila.35 No, orju-naši su nastavili s incidentima te su tako u prosincu teško ranili mladiæaSlavka Teša. I èetnici i orjunaši su svoje postupke opravdavali kao tobožnjiodgovor na teror Radiæevaca i HANAO-a te da brane kralja i državu, dok suih vlasti proglašavale «sporadiènim i sluèajnim», i nastojale sa sebe skinutisvaku odgovornost. Tako je 1925. zabranjen rad HRNAO-a u Osijeku.

Tadašnja Pašiæ-Pribiæeviæeva vlada odluèila je i protiv HRSS-a primije-niti «Obznanu» i Zakon o zaštiti države od 1. I. 1925., zbog Radiæeva posje-ta Moskvi 1924. i pristupa HRSS-a Seljaèkoj internacionali, proglasivšiHRSS komunistièkom strankom koja se izjasnila za “tuðinsku, protudržav-nu, komunistièku propagandu” èime se nastojao obraèunati s najveæim poli-tièkim protivnikom na izborima i s federalistièkom opozicijom. Tako suodmah raspuštene sve organizacije HRSS, zabranjeni su svi zborovi, konfe-rencije i rad ove stranke kao i izlaženje njenih novina i publikacija, ali nijezabranjeno njezino sudjelovanje na izborima. Brojni èlanovi stranke su biliuhiæeni ukljuèujuæi i Stjepana Radiæa. Tada su 2. I. 1925. u Osijeku izvršenepolicijske premetaèine i zaplijene materijala u stanovima vodeæih ljudiHRSS-a i to dr. S. Hefera, Dragutina i Ljudevita Zimmera, te u uredništvu iupravi «Hrvatskoga lista», koji je zabranjen, poništeni su mandati gradskihzastupnika HRSS (kao i gradskih zastupnika NRPJ, koji su veæ u rujnu biliuhiæeni zbog sumnje komunizma), a bilo je i drugih razlièitih pritisaka ugradu i na podruèju osjeèkog kotara još i više, kako od vlasti tako i od nacio-


35 HDA, Grupa VII, inv. br. 854/1924. Tu su izvješæa Redarstvenog povjereništva zagrad Osijek, Velikog župana županije virovitièke i radikalske osjeèke “Straže” o ovome ali idrugim sukobima Orjune i Hanao u Osijeku 1924. O sukobima èetnika i radiæevaca i hanaoa-ca izvješæivao je “Glas srpskih èetnika” , ali i osjeèki “Hrvatski list”.

nalistièkih organizacija èetnika i ORJUNE. I u drugim okolnim kotarevimabilo je slièno, a ništa nije bilo bolje ni u cijeloj Slavoniji i Hrvatskoj.36 Vladaje izašla jedinstveno tj. zajedno NRS i SDS kao tzv. «Nacionalni blok» sa slo-ganom «državotvornosti» protiv svih «antidržavnih». Kako se rukovodstvoHZ krajem 1924. izjasnilo za republiku i time približilo HRSS to su onizajedno kao hrvatski federalistièki blok nastupili na izborima. No, i poredizbornog terora u Osijeku je na izborima 8. II. 1925. lista HRSS-a dobila4562 ili 70,9% glasova, èemu je HZ dala najveæi doprinos, lista vladinog«Nacionalnog bloka» dobila je 1158 ili 17,8% glasova, zatim slijede liste DSs 415 ili 6,5% glasova, SPJ s 81 ili 1,3% glasova i HPS sa 64 ili 1% glaso-va. Ovu veliku pobjedu hrvatske oporbe u Osijeku na izborima nešto je zas-jenio poraz na podruèju osjeèkog kotara gdje je vladin «Nacionalni blok»dobio 49,5 % glasova, a lista HRSS je dobila 40,6% glasova. Ipak na viro-vitièkom izbornom okrugu od 7 narodnih poslanika HRSS je osvojio 5, a«Nacionalni blok» 2 poslanièka mjesta u Narodnoj skupštini (dr. MomèiloIvkoviæ iz NRS i dr. Ivan Paleèek iz SDS).37 No, i uz silan teror režimskogaparata vlasti, gdje su ukljuèena i èetnièka udruženja38, brojna uhiæenja, pri


36 Tako je primjerice u Stajici u Lici tijekom ovih izbora ubijeno pet seljaka Hrvata.Opozicijski blok je u svom izvješæu od 19. III. 1925. upuæenom Verifikacijskom odboruNarodne skupštine Kraljevine SHS ukazao na postupke vlasti pri izborima, zbog kojih su oniza njih “lišeni svake legalnosti i nisu izraz slobodne narodne volje”. Posebno su za Hrvatskui Slavoniju te Vojvodinu istaknuli: “… I kandidati i agitatori i, u opšte, pristalice opozicije bilisu izloženi gonjenju, kažnjavanju novèano i zatvorom i fizièkim napadima od strane pot-plaæenih rulja, koje je vlast ne samo tolerirala nego èesto puta i nautkavala….Na dan izborastavljana je u pokret sva oružana sila, i žandarmerija i vojska, pa na nekim mestima upotreb-ljena i radi sprovoðenja izbora….Glavno i skoro redovito sredstvo bilo je napadanje na kon-ferencije od strane organizovanih bandi tobožnjih patriotskih organizacija srnaovskih i novoo-snovanih è e t n i k a Petra Mrkonjiæa. Niz krvavih zloèina što su ih takve oružane rulje, uzzaštitu vlasti vršile, poznat je veæ danas javnosti…. Pored oružanih bandi koje su spreèavaleprilazak biralištu, na samim biralištima organi vlasti spreèavali su ulazak…. Selima su obila-zili žandarmi, oboružani financi i èetnici pucajuæi iz pušaka. U svaku su kuæu bacali plakatena kojima je bila narisana mrtvaèka glava ispod koje je štampano bilo, da æe ovako svakogazadesiti, ako ne bude glasao za Državnu radikalsko-demokratsku kutiju…”. Ferdo Èulinoviæ,Dokumenti o Jugoslaviji, (Zagreb, 1968), 258-259.

37 D. Joviæ, Graðanske stranke u politièkom životu Osijeka 1918.-1929.…, 314.38 Zanimljiv je govor Ljube Davidoviæa, predsjednika Demokratske stranke u Narodnoj

skupštini 22. III. 1925. u ime Bloka narodnog sporazuma u kojem istièe: “Ne priznajemozakonitost izvršenih izbora”, jer nisu poštovani zakoni ni ustav, èime su izigrana najosnovnijagraðanska prava. Vlada Pašiæ-Pribièeviæ je vlada “politike sile”, izišla je na izbore pod sloga-nom “protiv boljševizma”, zbog zapada, jer komunisti nisu predstavljali izbornu opasnost, zatoje trebalo naæi “drugu jaèu i snažniju stranku, koja je ozbiljan izborni takmac, pa nju progla-siti komunistièkom strankom” tj. HSS i protiv nje, i ostale opozicije uptrijebiti silu i nasilje.Pritom ta “centralistièka vlada podijelila je našu zemlju u dvije nadležnosti” i to Pašiæu (radi-kalima) je pripala južna i sjeverna Srbija, BiH, Crna Gora, Srijem i dio Dalmacije, aPribiæeviæu (SDS) ostali dijelovi zemlje (ukljuèujuæi Osijek i Slavoniju) gdje je poèela “radi-ti onako zlo, kao što ranije nikada nije bilo. Prvi je udarac dan opoziciji rasturanjem zboro-va. Vi ste pod nazivom “Petra Mrkonjiæa” formirali èete, koje su rušile slobodu graðana ovezemlje. Pod njegovo ime kupite vi razne probisvijete, da ruše našu slobodu. Meðu ovim èetni-cima imate vi ljude, kao što je nekakav De Galwit, koji se otvoreno hvali govoreæi: 'Majka mije Maðarica, otac èisti Rus, a ja ja sam Srbin radikal!'”. R. Horvat, 252-255.

èemu je bilo i uporabe oružja i policijske torture, te ubojstava Hrvata seljaka,na izborima 8. II. 1925. u zemlji HRSS je postigla najveæi dotadašnji uspjeh532.872 glasa i 67 zastupnièkih mjesta, zauzevši drugo mjesto odmah izaradikala.

To je razlog da su se pritisci na HRSS i dalje pojaèavali zbog èega S. Radiæmijenja taktiku, pregovara s radikalima. Pregovori su završili 14. VII. 1925.sporazumom i predstavnici stranke koja mijenja naziv u Hrvatska seljaèkastranka (HSS) ulaze u vladu, što omoguæuje daljnji rad stranke. Veæ prije togaradikali su iskoristili sve one progone protiv komunista i HSS-a na osjeèkompodruèju da bi protjerali dio pripadnika njemaèke i maðarske nacionalne ma-njine, ali i mnoge Hrvate, posebice intelektualce i one iz upravnog aparata teškola, a njihova mjesta imenovali i doveli uglavnom Srbe, svoje pristaše.Takvo stanje bitnije nije moglo promijeniti i nastojanje HSS-ovih ministara, pai samoga Stjepana Radiæa, koji je nakon ulaska u vladu 17. XI. 1925. postaoministar prosvjete te napadao radikale. Oni su, zajedno s ostalim èlanovimavodstva, morali uvjeriti èlanove i pristaše HSS da prihvate politiku sporazumai da pružaju punu podršku predsjedniku stranke S. Radiæu.

Ovi dogaðaji imali su bitnog odraza na politièki život Osijeka i osjeèkogkotara. Došlo je do raskola u HSS-u. Kotarska organizacija HSS-a Osijek izja-snila se protiv nove politièke orijentacije vodstva svoje stranke i osudila S.Radiæa. Istodobno se Mjesna organizacija HSS-a Osijek izjasnila za S. Radiæai novu politiku stranke i pokrenula svoje glasilo “Narodni glas”. No, ona jeizložena napadima i pritiscima s raznih strana zapadala u sve veæe teškoæe te seu veljaèi 1926. ugasilo njezino glasilo, a nakon što je njezin predsjednik dr. S.Hefer u srpnju podnio ostavku izabran je od vodstva HSS-a Privremeni odbors predsjednikom Petrom Pelzerom i tajnikom Josipom Hartingerom. Prije togapoznati osjeèki narodni zastupnik HSS-a Ljudevit Zimmer pristupio je iz HSS-a iskljuèenom narodnom poslaniku dr. Nikoli Nikiæu iz Broda, èime se i uOsijeku pojavljuje ova skupina HSS-ovih disidenata. Stanje se nije promijeni-lo kada se HSS poèetkom 1927. opet našla u oporbi jer su se posljedice nagod-be s beogradskom vladom iskazale kroz smanjeni broj glasova na tadašnjimizborima te kroz navedenu pojavu disidenata.

I kod NRS u Osijeku pojavio se rascjep. S jedne strane je izdvojenamanja skupina radikala oko prof. Lazara Brkiæa, a s druge strane veæina podvodstvom dr. J. Božiæa i dr. Momèila Ivkoviæa, s novopokrenutim glasilom“Radikalski glasnik”. Za razliku od ovih stranaèkih podvajanja kod èetnièkihudruženja, koja su osuðivala suradnju radikala i HSS-ovaca, tada poè. kolo-voza 1925. izvršeno je spajanje dvaju dotadašnjih udruženja u jedinstveno“Udruženje Srpskih Èetnika za Kralja i Otadžbinu 'Petar Mrkonjiæ'”, što jeprovedeno i na osjeèkom podruèju.39 No, kao posljedica suradnje NRS i HSSje gašenje osjeèkog èetnièkog glasila “Glasa srpskih èetnika”.


39 HDA, Grupa XIII., dok. inv. br. 1046. Obavijest Glavnog odbora Udruženja SrpskihÈetnika za Kralja i Otadžbinu 'Petar Mrkonjiæ' velikim županima od 9. VIII. 1925. o spajanjudotadašnjih dvaju èetnièkih udruženja u jedno.

I kod DS u Osijeku izvršen je rascjep, kao i kod vodstva stranke gdje jeizdvojena skupina pristaša S. Pribiæeviæa osnovala Samostalnu demokratskustranku (SDS). Tako je i u Osijeku osnovana Mjesna organizacija SDS-a.

Poèetkom sijeènja 1926. nestaje s osjeèke politièke scene Hrvatskazajednica koja je prešla u novoosnovanu Hrvatsku federalistièku seljaèkustranku (HFSS). Komunisti Osijeka, kojih se rad u to vrijeme poèinje inten-zivirati, pronalaze moguænost i politièkog djelovanja kroz novoosnovaniRadnièko-seljaèki republikanski savez (RSRS) i list “Rijeè radnika i seljaka”,a sudjelovat æe na izborima kao Radnièka lista ili lista Nezavisnih radnika.40

Hrvatska omladina u Osijeku osnovala je 1926. Hrvatsku stranku prava(HSP). Sastajali su se u prostorijama Gustava Krausza, a tu ih je iste godineposjetio dr. Ante Paveliæ i dao im smjernice za rad. Nazoèno je bilo 26 èla-nova HSP-a.41 Vlasti su ubrzo 1927. zabranile i raspustile ovu organizacijuHSP-a. Omladina je tada 1927. osnovala Hrvatsku prosvjetnu organizacijukojom je rukovodio Josip Koèiš, umirovljeni uèitelj. No, vlasti æe i nju 1929.zabraniti i raspustiti.

Sve to utjecat æe na složenost, ali i pomicanja odnosa snaga na osjeèkojpolitièkoj sceni. Stanje se još više zaoštrilo kada je u Osijeku imenovan kome-sarijat i raspisani novi izbori. To je samo pojaèavalo rascjepe na hrvatskoj stra-ni i stvaralo moguænost radikalima da preuzmu, uz osjeèku kotarsku, i gradskuupravu. Na tim izborima za Gradsko zastupstvo 13. III. 1927. najviše glasova2505 i 15 mandata dobila je HFSS, NRS je dobila 1761 glas i 10 mandata,Nezavisni radnici (komunisti) 1123 glasa i 7 mandata, dok je HSS dobila 2, tepo jedan mandat HPS, SDS, Graðanski blok, Nikiæevci, Židovi i Njemaèkastranka. Bio je to znaèajan uspjeh radikala. Kako federalisti sami nisu imali nat-poloviènu veæinu to su sklopili sporazum s radnièkim blokom. No, radikali suonemoguæili izbor gradonaèelnika te je MUP Kraljevine SHS opet raspustioosjeèko Gradsko zastupstvo i produžio komesarijat. Izbori za Narodnu skupš-tinu od 11. IX. 1927. nisu promijenili stanje na Osjeèkoj oblasti, koja se kon-stituira,42 i na osjeèkom kotaru, ali bitnije ni u Osijeku, s tim da su hrvatskestranke dobile nešto smanjeniji broj glasova, pa se pisalo o “porazu Hrvata uOsijeku” te “uspjehu srpskih stranaka”. Naime, Hrvatski blok je dobio 1935


40 Nosilac liste za virovitièki okrug bio je Božidar Maslariæ, dok je kandidat za Osijekbio Stjepan Schneider, graðevinski poslovoða, a njegov zamjenik Josip Pasti, kožarski radnik.Na virovitièkom okrugu lista KPJ od 49. 893 glasa dobila je 2.799 ili 5,6% glasova, od èeganajviše na osjeèkom kotaru 1.332 ili 11,1% glasova. Od toga u gradu su dobili 1123 glasa naponovljenim izborima za gradsko zastupstvo dobili su 1106 i treæi puta 990 glasova. Osijek je1928. imao 50 èlanova KPJ u sedam æelija, kojima je rukovodio Mjesni komitet koji je isto-dobno vršio i funkciju Okružnog komiteta KPJ Osijek. Takvo stanje je bilo do velike provale1929. godine.

41 Hrvatski list, Osijek, 13. VIII. 1941.42 Kod konstituiranja Oblasne skupštine Osijek tada 1927. od 77 èlanova skupštine HSS

je imala 59 mandata (od kojih je jedan bio s osjeèkog kotara), SDS 11 mandata, HFSS 3 (svatri u Osijeku), NRS 2 (od kojih 1 na osjeèkom kotaru), HPS 1 i disidenti SDS 1 mandat.

glasova, NRS 1347, Nezavisni radnici 1106, DS 398, SDS 289, HSS 271,Njemaèka stranka 136 i HPS 135 glasova. Za takvo stanje federalisti su najvišeoptuživali S. Radiæa zato što je svojom politikom razbio slogu osjeèkih Hrvata,i smatrali da je upravo ta “nesloga svih hrvatskih stranaka” te režimska “nasi-lja i spletkarenja” omoguæila uspjeh srpskih stranaka. Izbori za Gradskozastupstvo Osijeka 6. XI. 1927. nisu promijenili odnos politièkih snaga. Nanjima je lista hrvatskog graðanstva i radništva (federalisti) osvojila 16 manda-ta, radikali 11, Nezavisni radnici 6, Židovi i Radni blok po 2, HSS, Nikiæevcii Nijemci po 1 mandat. Federalisti su s HSS, Židovima i Graðanskim radnimblokom osnovali Meðustranaèki radni blok. No, pregovori s radikalima su seotegli sve do poèetka travnja 1928. kada je sklopljen sporazum te je za grado-naèelnika izabran federalist dr. V. Hengl, a za njegova zamjenika radikal JovanVukoviæ. Time se politièko stanje u Osijeku nije riješilo veæ je i dalje bilosloženo i zaoštreno. Naime sa stvaranjem Seljaèko demokratske koalicije (odHSS i SDS) u listopadu 1927. povedena je oštrija oporbena borba na osjeèkomkotaru, ali u u gradu Osijeku, ali i odgovor režima. U Osijeku je 10. lipnja 1928.održana velika skupština SDK na kojoj je Stjepan Radiæ oštro govorio protivnasilja i korupcije u Beogradu, dok je Svetozar Pribiæeviæ istaknuo potrebupromjene ustava kojom “treba osigurati ravnopravnost Srba, Hrvata iSlovenaca u državi”. Dva dana potom u Narodnoj skupštini Puniša Raèiæ u imeRadikalne stranke konstatira “da država treba da se zove V e l i k a S r b i-j a, jer æe ona kao takova biti nepobjediva”. Istodobno vladine pristalice i uOsijeku zahtijevale su od vlade da na SDK primjeni «Obznanu» i Zakon o zaš-titi države. Vlada se na to nije odluèila. Ali se u radikalskom tisku otvoreno pri-jetilo ubojstvom S. Radiæu i S. Pribiæeviæu.43 I doista uslijedio je atentat uNarodnoj skupštini u Beogradu 20. VI. 1928. i ubojstvo dvojice te ranjavanjetrojice hrvatskih prvaka, meðu kojima i Stjepana Radiæa, koji je 8. VIII. podle-gao ranama. SDK kao reakciju na ovaj zloèin napušta Narodnu skupštinu 21.VI. 1928., objavljuje apstinenciju, traži reviziju ustava i vraæanje na 1918. Sveto je izazvalo ogromno ogorèenje hrvatskoga naroda diljem zemlje, posebice uZagrebu gdje je došlo i do masovnih demonstracija i borbi s policijom, ali i nje-govu veæu homogenizaciju oko HSS. Tako je bilo i u Osijeku, odakle su mnogiišli u Zagreb na velièanstven Radiæev sprovod. Nakon toga tamošnji Hrvatimasovno æe se opredjeljivati za HSS, kao za svoj narodni pokret, iako æe vla-dine jugoslavenske (u osnovi velikosrpske) stranke biti tu na vlasti sve do izbo-ra u 1938. godine, kada æe HSS i SDS pobijediti i potom preuzeti vlast. Tihprvih deset jugoslavenskih godina (1918.-1928.) Miroslav Krleža, kao suvre-menik i jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika ovako rezimira: “dvade-set i èetiri politièke smrtne osude, 600 politièkih ubojstava, 30.000 politièkihhapšenja, 3.000 politièkih emigranata i bezbrojna masa politièkih izgona”.44 U


43 R. Horvat, n. dj., str. 385-386.44 Milivoj Kujundžiæ-Zdravko Dizdar, Hrvatska borba za opstojnost 1918.-1998.,

(Zagreb, 2000), 25.

takvoj situaciji sam kralj i velikosrpski politièari, da bi zaplašili Hrvate, pokre-nuli su pitanje «amputacije» Hrvatske, a u javnosti su se pojavile i razlièitekarte, na kojima su bili iskazani dotadašnji prijedlozi pukovnika D. Simoviæa iM. Antonijeviæa (iz 1918.) i Nikole Pašiæa (prije 1926.) do tadašnjeg (1928.)kraljevog službenog prijedloga. SDK je te prijedloge proglasio veleizdajom. Usvim tim prijedlozima Osijek i njegov kotar ulazili bi u sastav “Velike Srbije”.I dr. Vlatko Maèek i S. Pribiæeviæ su se poèetkom rujna 1928. javno izjasniliprotiv amputacije i “Velike Srbije” istièuæi da se Hrvatska slobodnom voljomujedinila sa Srbijom u jednu državu i to sporazumno s obje strane što imameðunarodni znaèaj. Te pošto Srbijanci nisu “ove naše krajeve o s v o j i l ina puški i na sablji”, veæ su “s nama s t v o r i l i ovu zajednicu, onda možebiti samo r a s t a v a, a ne amputacija”.45 Osjeèani su se ubrzo u velikoj veæi-ni izjasnili protiv svake amputacije, cijepanja i rušenja države, nazivajuæi radi-kale i druge pobornike takvih prijedloga «veleizdajnicima».

Na tu veliku krizu u zemlji kralj Aleksandar odgovorio je vodeæi se kri-laticom “jedan kralj, jedan narod i jedna država” 6. I. 1929. državnim uda-rom, ukidanjem ustava i uvoðenjem osobne diktature, èime je osigurao neo-granièenu izvršnu, zakonodavnu i vojnu vlast, a za što nikome nije odgova-rao, niti je mogao biti suðen. To se iskazivalo kroz naziv države KraljevinaJugoslavija te integralno jugoslavenstvo tj. nametnutu umjetnu jugoslaven-sku nacionalnost, koji su, prema tvrdnji samih Srba, “… bili kamufliranovelikosrpstvo klike i koterije u Beogradu koji su hteli da veèno zadrže povla-šæen položaj u zajednièkoj Jugoslaviji”.46 To oslikava i unitaristièka uzre-èica: “Stvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslavene”, èije se oživotvorenjejugoslavenstva, uz pokušaj brisanja nacionalnih identiteta, nastojalo ostvari-ti najgrubljom represijom. Kralj je za predsjednika vlade postavio svog rani-jeg suradnika generala Petra Živkoviæa, a za ministre o dvoru ovisne pred-stavnike najbogatijih uglavnom velikosrpskih krugova. Odmah je donijetnovi “Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi” pod udar kojegasu dolazili svi graðani Jugoslavije, u zemlji i inozemstvu, koji su se na bilokoji naèin suprotstavljali režimu šestosijeèanjske diktature, a kako bi im sesudilo osnovan je u Beogradu samostalan “Državni sud za zaštitu države”,nadležan za cijelu državu, èime se nastojalo onemoguæiti svaki politièki radi djelovanje. Donijet je i novi zakon o opæinama i oblasnim samoupravama,po kojima su sve opæinske uprave u zemlji bile razriješene, a veliki župani sudobili ovlaštenje da mogu imenovati nove opæinske uprave. Tako su poèet-kom 1929. i na osjeèkom podruèju imenovane nove podobne opæinske i grad-ska uprava.


45 R. Horvat, n. dj., 416-417.46 Miloš M. Miloševiæ, Otvoreno pismo gospodinu Slobodanu Jovanoviæu, (Beograd,

1940), 14-15.

Osnivanje i rad èetnièkih udruženja u Osijeku i na osjeèkom kotaru do 1929. godine

Èetnièka organizacija se u novostvorenoj državi Kraljevini SHS/Jugo-slaviji sa sjedištem u Beogradu od osnivanja 1921. po programskim gledištimai po politièkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladajuæeg režima.Bila je to poluvojna organizacija, èiji su èlanovi polagali prisegu, nosili odoresa šubarama i na njima kokarde, na prsima èetnièku znaèku, te bili uglavnomnaoružani. Zato je èetnièka organizacija bila odluèna u širenju i jaèanju svojedruštvene osnove i svog politièkog utjecaja u èemu je nailazila na podrškurežima. To joj je omoguæila reorganizacija 1922. kada u svoje redove, uz staredo 1918. aktivne èetnike, prima i nove èetnike. Prema pravilima udruženja tosu svi oni “ispravni graðani naše narodnosti” s podruèja države, posebicemladi, koji su pomagali i pomažu “borbu i ideju našeg osloboðenja i jedinst-va”. To je stvorilo moguænost stvaranja èetnièkih udruženja i na podruèjuHrvatske, posebice u krajevima nastanjenim srpskim žiteljima gdje nije bilo“starih èetnika”, a proces jaèe zapoèinje 1924., a posebice kada se, 1927. odRadiæeve HSS i Pribiæeviæeve SDS (najznaèajnije politièke stranke Srba uHrvatskoj), stvara oporbena SDK.47 Od politièkih stranaka glavni promicateljii osnivaèi èetnièkih organizacija bile su Radikalna i Demokratska stranka,stranke koje su uglavnom obnašale vlast i bile glavni oslonac režima. U poèet-ku je svaka od tih stranaka imala svoje èetnièko udruženje da bi od 1929. nasta-vilo djelovati jedinstveno “Udruženje èetnika za slobodu i èast otadžbine”, naèelu s predsjednicima vojvodama Ilijom Trifunoviæem – Birèaninom (do1932.) i Kostom Milovanoviæem Peæancom (od 1932.).

Na podruèju Osijeka i osjeèkog kotara èetnièki poket je od svog osni-vanja u novoj državi imao izvjestan broj èlanova i pristaša koji su djelovali urežimskim politièkim strankama te drugim sliènim nacionalistièkim organi-zacijama i udruženjima. Jaèanju èetnièkog pokreta pomogao je osjeèki geo-strateški smještaj na Dravi blizu njezinog ušæa u Dunav, relativna blizinaBeograda te njegovo upravno, vojno i regionalno politièko središte, snažnogospodarsko, trgovaèko i radnièko središte (s više tisuæa radnika u gradu i naselima), nacionalni i socijalni sastav stanovništva i posebice veæ spomenutoshvaæanje velikosrpske politike, koja je na tome podruèju u praksi imalavlast, da taj kraj ulazi u sastav Velike Srbije te sukladno navedenoj zamisliplansko naseljavanje solunskih dobrovoljaca, na osjeèkome i okolnimpodruèjima (meðu kojima je bilo «starih èetnika»), iz èijih redova se regruti-raju u znatnom broju i novi èetnici.


47 Stvaranje SDK smanjilo je opæenito meðunacionalne suprotnosti, a dijelom i napodruèju osjeèkog kotara. No, kako su one bile poticane i provoðene od režimskih i vlada-juæih velikosrpskih struktura graðanskih stranka, koje su na osjeèkom podruèju do kraja 1938.imale vlast, te organizacija i društava, prvenstveno onih iz Beograda, i njihovih èlanova ilisimpatizera na terenu to su meðunacionalne suprotnosti bile i dalje trajno izražene. Svoj pri-log u tome dala su i èetnièka udruženja u Osijeku i na podruèju osjeèkog kotara èije osnivanjezapoèinje 1924. godine.

Radikalna stranka, kao glavna vladajuæa stranka koja je od režimskihstranaka imala najviše glasova i najviše participirala u vlasti na osjeèkompodruèju, bila je inicijator i osnivaè èetnièkih udruženja. Njezino “Udruženjesrpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”, osnovano 1924.(kojega je voða 1927.-1928. bio Puniša Raèiæ, ubojica hrvatskih zastupnikau Narodnoj skupštini u Beogradu) prvo je koje se tada 1924. pojavljuje uOsijeku i na podruèju osjeèkog kotara. Cilj mu je bio ukidanje povijesnogpodruèja Hrvatske i potpuno ukljuèenje veæine Hrvatske, a cijele Slavonije,u sastav velikosrpske države.48 Uoèi izbora, najavljenih za veljaèu 1925.,nositelji velikosrpske politike na osjeèkom podruèju prosudili su kako je iovdje potrebno pristupiti osnivanju èetnièkih udruženja. Oni su im trebaliposlužiti kao dodatni pritisak na glasaèe Hrvatske zajednice u Osijeku i gla-saèe HRSS, glavne oporbene politièke stranke u selima osjeèkog kotaranastanjenim Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom. Radikalna strankakoja je osim Osijeka imala svoje odbore u veæini sela na podruèju osjeèkogkotara inicijator je osnivanja èetnièkih udruženja, prvenstveno u selimanastanjenim srpskim puèanstvom. Nakon uspjeha na izborima 1923. i pobje-de HRSS na podruèju osjeèkog kotara, gdje su radikali na prijašnjim izbori-ma pobijedili, te pobjede HZ u Osijeku, vladajuæe velikosrpske strukture uBeogradu su prosudile da se takvo stanje mora promijeniti i to veæ na slje-deæim izborima 8. II. 1925. Odluèili su da Osijek postane središte za osni-vanje èetnièkih organizacija na podruèju njegove oblasti. Zato je u ljeto 1924.Glavni odbor udruženja srpskih èetnika «Petar Mrkonjiæ» iz Beograda osno-vao u Osijeku svoje posebno Udruženja srpskih èetnika za Osjeèku oblast iBaranju. Predsjednik udruženja mijenjao se, a jedno vrijeme bio je Branislav


48 Tako su primjerice radikali, uz ostalo tražili da ime zajednièke države bude “Srbija –Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca”, a oporbenim prvenstveno hrvatskim strankama poruèi-vali: “Mi jedino znamo, da je Banat, Baèka, Srem, Baranja, Slavonija, Bosna i Hercegovina,Lika i Sjeverna Dalmacija, Dubrovnik (od Neretve) i Boka vjeèno spojena sa Srbijom i danema te sile, koja se može tome usprotiviti. Ovo je naša velika i najveæa Srbija i teško onomeko u nju takne” (Srpska rijeè, glasilo Radikalne stranke, god. XVIII, br. 35. i 106., /Sarajevo,22. II. i 28. V. 1921/). Radikali su prijetili amputacijom (kao i drugi predstavnici režima i naj-veæih režimskih velikosrpskih stanaka) ne samo naprijed spomenutih podruèja veæ i ostalihhrvatskih podruèja, pomièuæi zapadnu granicu zamišljene buduæe tzv. “Velike Srbije” na crtuLudbreg-Križevci-Sisak-Karlovac, te južno na granicu sa Slovenijom ostavljajuæi velikoduš-no Hrvatskoj samo prostor zapadno i sjeverozapadno od te crte, i to preostali dio Pokuplja,Prigorja i Hrvatskog zagorja, s gradovima Zagrebom, Krapinom i Varaždinom tj. dio tadašnjeZagrebaèke oblasti. Te svoje namjere oni su kartografski iskazivali i javno obznanjivali, kaošto je tada u vrijeme osnivanja Udruženje srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinuprimjerice uèinio Nikola Pašiæ, predsjednik vlade i predsjednik Narodne radikalne stranke usvezi prijedloga kralju amputacije Hrvatske (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Fond:Kartografska zbirka, sig., Hrvatska – upravne karte, inv. br. A 110 a. Nacrt vlade g. NikolePašiæa /krajem 1925./). Taj nacrt s kartom objavljeni su i kao brošura, dok je karta s Pašiæevimprijedlogom amputacije Hrvatske potom prenošena u nizu drugih brošura i knjiga. Prema tojkarti ne samo cijeli osjeèki kotar i grad Osijek veæ i cijela Slavonija i veæi ostali dio Hrvatskeulazili bi u tzv. Veliku Srbiju èija bi zapadna granica išla crtom Koprivnica, Bjelovar, Sisak(rijekom Kupom), Karlovac i slovenska granica.

Kostiæ, predsjednik Mjesnog èetnièkog odbora iz Darde. To oblasno èetnièkoudruženje je odmah zapoèelo s okupljanjem svojih istomišljenika, njihovomaktivnošæu i s osnivanjem èetnièkih udruženja na navedenom podruèju, kojeonda povezuje i rukovodi njihovim radom. Ono je pokrenulo i svoj list «Glassrpskih èetnika», pod geslom: «Za Kralja i Otadžbinu», koji je bio glavniorgan tog èetnièkog udruženja i prvi èetnièki list ne samo na podruèjuSlavonije i Hrvatske veæ i cijele Kraljevine SHS.49 Pišuæi o ulozi èetnika uHrvatskoj istièu da je ona veoma složena zato što tu po njima «… kudikamoviše ima unutrašnjih neprijatelja naroèito u Slavoniji nego spoljnih», a koji-ma «najmilije bi bilo kada bi danas Hrvatskom i Slavonijom upravljao Beè iPešta». Kako je prema tvrdnji uredništva upravo Osijek jedno od glavnihlegla tih «neprijatelja», posebice naglašavajuæi tu Radiæevce, zato je on i iza-bran za mjesto tiskanja glavnog èetnièkog glasila.50 Tako su tada 1924. osno-vani Mjesni odbori “Srpskog èetnièkog Udruženja Petar Mrkonjiæ za Kraljai Otadžbinu” u Osijeku, Èepinu i Tenju. Predsjednik èetnièkog odbora uOsijeku bio je Milutin Pevèeviæ, a potpredsjednik Mladen I. Sabljakoviæ. Èla-novi ovih èetnièkih odbora odmah su poduzeli niz aktivnosti protiv svojihprotivnika. Poèele su fizièke tuèe i obraèuni u obranu «Kralja i Otadžbine» slokalnim pripadnicima HRSS, HZ, HRNAO, komunistima i drugim protiv-nicima tijekom 1924. i 1925. pri kojima se sve više upotrebljava oružje, a oèemu redovito izvješæuje osjeèki èetnièki i ostali tisak. Tu se èetnici nado-punjuju s pojaèanom teroristièkom aktivnošæu ORJUNE u Osijeku i napodruèju osjeèkog kotara. U svrhu organizacijskog i politièkog djelovanja uOsijeku je 8. IX. 1924. održana oblasna konferencija èetnièkog udruženjakoja je donijela i rezoluciju koja završava pozivom «na okup za Kralja iOtadžbinu». Udruženje je istodobno iskoristilo kraljev dolazak 21. rujna nadržavno imanje u Belje i dvotjedni boravak za prijem i dugi razgovor s èet-nicima-dobrovoljcima. Nakon toga jasno su istaknuti zadaci srpskih èetnikau Hrvatskoj i Slavoniji.51 Èetnici su od poèetka nastojali da najuže djeluju sorganima policije i žandarmerije na otkrivanju neprijatelja državnog i društ-venog sustava te su se u praksi otvoreno iskazivali kao režimska stranka. Zato


49 Glas srpskih èetnika, god. I., br. 1. (Osijek, 1. X. 1924.).50 Glas srpskih èetnika, god. I., br. 2. (Osijek, 18. X. 1924.).51 Glas srpskih èetnika, god. I., br. 1. i 2. (Osijek, 1. i 18. X. 1924.). Kao svojevrsno

opravdanje za zadatke u Hrvatskoj i Slavoniji navodi se kako je u Èepinu pronaðeno 40 voj-nièkih pušaka kod radiæevaca, što nemamo u policijskim izvješæima, pa je i to najvjerojatnijeopravdanje za više èetnièkih incidenata u tom mjestu u to vrijeme. Navest æu tu dva navede-na primjera. Prvi je tuèa u Èepinu 3. VIII. 1924. “u obranu Kralja i Otadžbine” gdje su ugostionici radiæevci vikali “Živo Radiæ! Abcug Aleksandar! Abcug Srbija!”, nakon èega su“Srbi èetnici morali reagirati” te je izbila tuèa. U Slatini na zbor radiæevaca 28. VIII. 1924.došli su mnogi hrvatski seljaci iz okolice s barjacima te su uzvikivali “Živjela republika!Republika svemu svijetu dika!”, s povicima “Dolje Kralj! Srbi su u Srbiji!” I kada je Radiæevposlanik Robiæ pošao ka govornici nazoèni Srbi poèeli su neprestano klicati: “Živio Kralj!Živio Pašiæ! Dolje Radiæ! Dolje izdajnici!”, te su tako rastjerali zbor. I kad su ljudi poèelibježati “Srpski èetnici i dobrovoljci zapjevaše: Dok je nama Like, nema republike, dok jenama Srema republike nema!”.

se u okviru ovih èetnièkih pododbora stvaraju i posebne «obavještajne sekci-je» sa zadatkom da sve «ispade odgovornih i neodgovornih lica» dostavljajus toènim podacima i dokazima MUP-u i èetnièkom Glavnom odboru, te da seodazovu pozivu mjesnih vlasti za pomoæ uz njihov pismeni zahtjev. Tako jeupravo osjeèka èetnièka obavještajna služba u lipnju 1925. «senzacionalnootkrila» veliku grupu švercera u Osijeku koji su bili povezani s komunistiè-kom centralom u Beèu, a otkrila je i jednu skupinu «zavjerenika» koji su pri-premali državni udar. Nakon ovih otkriæa uslijedile su policijske akcije iuhiæenja osumnjièenih. Upravo zbog nepredvidivih sluèajeva «neprijatelj-skog držanja, špijunaže, zloèina i pobune» Udruženje srpskih èetnika zaOsjeèku oblast i Baranju tražilo je od vlasti da im se izda potrebna kolièinaoružja i kod MUP-a iznudi jedna hitna zapovijed «da se prema èetnicima zaKralja i Otadžbinu treba vladati kao ovlaštenom instancijom za obranudržave».52 Do sredine 1925. veæ je na podruèju osjeèkog i susjednih kotare-va bilo osnovano više od 20 èetnièkih udruženja (od kojih je samo na vuko-varskom podruèju bilo 12 i u kojima je /posebice u graniènim mjestima prim-jerice Silaš, Palaèa, Ada, Šodolovci/ bilo èlanova i s osjeèkog podruèja). Unjima djeluju pojedini poznatiji i aktivniji èlanovi Radikalne stranke, pred-stavnici lokalnih vlasti, kao primjerice naèelnici opæina, te pojedini sveæeni-ci Srpske pravoslavne crkve. Sva ova èetnièka udruženja sudjelovala su namnogim zajednièkim manifestacijama. Jedna od takvih “grandioznih manife-stacija Srpske misli i srpskih ideala”, na kojima sudjeluju i osjeèki èetnici,bila je 2. VIII. 1925. u Vukovaru. Tom prilikom bilo je izvršeno osveæenje12 èetnièkih zastava pododbora “Srpskog èetnièkog Udruženja PetarMrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu” iz Vukovara i s podruèja vukovarskog kota-ra. Manifestaciji su, uz lokalne èelnike Radikalne stranke, èetnièkihudruženja, Srpsko pjevaèko društvo «Javor» te masu svijeta iz grada i okol-nih sela, nazoèili i na njoj govorili predstavnici Glavnog odbora èetnièkogudruženja (major Milutin Stojanoviæ), Radikalne stranke (Puniša Raèiæ,kasniji predsjednik tog srpskog èetnièkog udruženja) i Ministarstva vojske imornarice (potpukovnik M. Mihajloviæ) te svirala glazba Kraljeve garde izBeograda. Na njoj je iskazano zadovoljstvo s tako velikim brojem organizi-ranih èetnika (oko 300 samo na vukovarskom podruèju) te je iz Vukovara “usrpskome Srijemu” kao politièka poruka skupa bio upuæen kralju telegram.53

U èetnièkoj organizaciji je od poèetka bila primjetna snažna velikosrp-ska linija, poglavito meðu srpskim nacionalistima, a koja je u kriznim prili-


52 Glas srpskih èetnika, god. II., br. 9. i 11. (Osijek, 14. i 15. VI. 1925.).53 Radikalska omladina, br. 33., (Vukovar, 8. VIII. 1925). Telegram glasi: “Tebi dièni

viteški Kralju Tebi tvorèe velike pobjede, i slava Srbinova, sakupljeni srpski èetnici pod pob-jedonosnim barjakom Vašega Oca i Pradjeda, a u srpskome Srijemu prilikom sveæenja 12zastava udruženja Mrkonjiæevih èetnika, klièemo da živi naš vrhovni zapovjednik Njegovovelièanstvo Aleksandar I. i Njegov Kraljevski Dom. Sekretar: Nikola Mišiæ. Predsjednik:Marko Bugarski. Opširnije vidi: Z. Dizdar, Osnivanje i djelatnost èetnièkih udruženja napodruèju grada i kotara Vukovar u monarhistièkoj Jugoslaviji (1918.-1941.)”, Scrinia slavo-nica, br. 4, (Slavonski Brod, 2004.), str. 212-287.

kama sve više dolazila do izražaja. Ona je najveæi dio Kraljevine Jugoslavije,pa tako i najveæi dio Hrvatske, ukljuèujuæi osjeèki kotar i cijelu Slavoniju,poistovjeæivala sa srpskim etnièkim podruèjem, zalažuæi se za ustrojstvoVelike Srbije, gledajuæi u Jugoslaviji samo prolaznu fazu njenog stvaranja.To njezino glavno programsko polazište - ideja o Velikoj Srbiji - participira-lo je od 1929. integralno jugoslavenstvo, zato više nije bila potrebna, kao dotada, èetnièka organizacija sa srpskim predznakom. Èetnici su, kao i vlada-juæi velikosrpski krugovi, osporavali èinjenicu kako je u trenutku stvaranjajugoslavenske države veæ bio završen povijesni proces osnivanja hrvatske isrpske i drugih nacija koje æe se naæi u njezinom državnom okviru. Smatralisu da se u Jugoslaviji ostvarila i njihova polazišna ideja Velike Srbije. Zatosu èetnici bili kategorièni u stavu da je stvaranjem Kraljevstva SHS 1918.skinuto s dnevnoga reda nacionalno pitanje, te da svako pokretanje togapitanja (prvenstveno s hrvatske strane, poglavito od HSS, najjaèe hrvatskestranke) vodi rušenju postojeæeg poretka, èiji su oni najodaniji branitelji.Riješenim su smatrali i pitanje oblika vladavine – monarhije s dinastijomKaraðorðeviæa. To su iskazivali geslom “Za Kralja i Otadžbinu”.

Zbog toga su èetnici politièku djelatnost HSS-a, najjaèe oporbene stran-ke u zemlji, i njezinog voðe Stjepana Radiæa, oznaèavali kao destruktivnu irazornu te smatrali da joj “jednim odluènim gestom” treba uèiniti kraj. U tomsvjetlu treba gledati i atentat na Radiæa i èlanove HSS-a u beogradskojSkupštini, 20. lipnja 1928. koji je izveo radikal Puniša Raèiæ, inaèe voða radi-kalskog “Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”(do 1928.), i njegov uzvik nakon zloèina “Živela Velika Srbija”.

Kako je državna politika ugrožavala i Srbe u Hrvatskoj, koji su korište-ni za provoðenje srbijanskih politièkih ciljeva, dolazi kod njih do jaèeg ras-lojavanja te do povezivanja SDS, najznaèajnije politièke stranke Srba uHrvatskoj, i HSS te stvaranja SDK 1927. godine, s ciljem zajednièke borbeprotiv centralizma i beogradskog hegemonizma, za priznavanje ravnoprav-nosti drugim narodima. Time je znatno ojaèan blok antirežimskog i anticen-tralistièkog raspoloženja, te federalistièkog programa kojim bi se riješilohrvatsko pitanje.

Sve to 1927. utjeèe i na jaèe raslojavanje vladajuæe Radikalne stranke ina osjeèkom podruèju te i broj njihovih glasova sve više opada. Istodobnojaèa opozicija i otpor vladajuæem režimu, te i HSS i SDS poèinju i na ovomepodruèju dobivati sve više pristaša i glasova. I umjesto da uvaže opravdanezahtjeve za rekonstrukcijom Kraljevine Jugoslavije od strane SDK kraljAleksandar i vladajuæi krugovi odluèili su se krizu 1928. riješiti atentatom uNarodnoj skupštini (na predstavnike HSS, meðu kojima i na Stjepana Radiæa,koji je ubrzo podlegao ranama) i uvoðenjem otvorene kraljeve diktature 6. I.1929. Nakon toga do kraja 1929. dolazi do raspuštanja politièkih stranaka inacionalnih udruženja. Do tada Oblasni èetnièki odbor u Osijeku i mjesni uOsijeku, Èepinu i Tenju nastavili su s radom, podržavši diktaturu. Tako je uOsijeku 7. VII. 1929. održana Oblasna skupština “Udruženja srpskih èetni-


ka Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu” na kojoj su govorili delegati èet-nièkih organizacija toga udruženja iz Osijeka, Èepina, Darde, Ðakova iRajiæa, a kao “najrevnosnije” èetnièke organizacije istièu se one u Èepinu,Dardi i Brodu na Savi, gdje je od njezinih èlanova osnovana i zasebna èet-nièka èeta.54 Vlado Išpanoviæ, predsjednik i Mate Nikiæ, sekretar Mjesnogèetnièkog odbora u Osijeku pozvali su svoje èlanstvo na skupštinu koja se iodržala 2. IX. 1929.55 No, veæ u prosincu 1929. vlasti, radi isticanja samo“srpstva”, trzavica u vodstvu i drugih razloga, raspuštaju i zabranjuju radUdruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu te prestajus radom njegovi odbori, a iduæe godine gasi se i list udruženja. Tako prestajes radom Oblasni odbor tog udruženja u Osijeku i mjesni njegovi odbori uOsijeku, Tenju i Èepinu, dok im je imovina konfiscirana.56 Veæina èlanovaovog èetnièkog udruženja u Osijeku i okolici, prešla je tada u prvotnu èet-nièku organizaciju – Udruženje èetnika za slobodu i èast otadžbine, koje je upotpunosti podržalo diktaturu kralja Aleksandra i nakon odobrenja 18. I.1930. moglo slobodno nastavili s radom. Režim se kroz centralistièko-unita-ristièko ureðenje te kraljevu diktaturu održavao još veæom represijom i poli-tièkom prevlašæu Srbije. Èetnici kao èuvari takvog državnog poretka i poma-gaèi vlasti u saniranju unutarnjih problema intenziviraju nakon 1929. aktiv-nosti oko stvaranja èetnièkih organizacija u Hrvatskoj, ukljuèujuæi i osjeèkopodruèje koje se meðu prvima našlo na udaru te je otpor vladajuæem režimudiktature ovdje bio meðu najjaèim i najorganiziranijim.

(nastavak u iduæem broju)


54 Èetnik, organ viteško patriotske organizacije srpskih èetnika za Kralja i Otadžbinu“Petar Mrkonjiæ”, god. II., br. 3. i 5., (Beograd, 15, VII. i 18. VIII. 1929), 13 i 14. Tu (br. 3.)dan je “Zapisnik Oblasne skupštine u Osijeku 7. VII. 1929.” Prema tom èetnièkom glasilu (br.1. i 5.) u Slavoniji spominju se još èetnièke organizacije u Belom Manastiru, Brezovom Polju,Brodu na Savi, Orahovici, Pakracu i Vrbanji.

55 Narod i država, br. 13. (Osijek, 31. VIII. 1929.), 7.56 HDA, Grupa VII, dok inv. br. 863/1929.i SB UO, Pov. II. br. 3817/1934. Izvješæa

Kotarskog naèelstva u Osijeku od 19. XII. 1929. i 8. X. 1934. upuæena Okružnom inspektora-tu i Banskoj upravi Savske banovine o raspuštanju i zabrani rada Udruženju srpskih èetnika«Petar Mrkonjiæ» Tenju i Èepinu te Osijeku, a tako i u drugim mjestima gdje su postojale (pr.Belom Manastiru, Brezovom Polju, Brodu na Savi, Ðakovu, Grubišinom Polju, Okuèanima,Orahovici, Pakracu, Rajiæu, Starom Petrovom Selu, Uštici i Vrbanji).

Education

Zdravko Dizdar: Četici u Osijeku 1. dio - osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Osijek u monarhistickoj yu