JAVNA USTANOVA SREDNJA

EKONOMSKO-TRGOVINSKA ŠKOLA

Seminarski rad na temu: Košarka

Seminarski radila : Anela Hodžič 4e

Tuzla,decembar 2014.

1

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................3

1. NASTANAK KOŠARKE...................................................................................................42. PRAVILA IGRE.................................................................................................................53. POZICIJE U IGRI...............................................................................................................7

3.1. ŠUT...............................................................................................................................83.2. DODAVANJE...............................................................................................................93.3. DRIBLING....................................................................................................................9

4. TAKTIKA.........................................................................................................................104.1. TAKTIKE NAPADA....................................................................................................124.2. TAKTIKE ODBRANE.................................................................................................13

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................14

LITERATURA.........................................................................................................................15

2

UVOD

Košarka je jedan od najpopularnijih i najtrofejnijih sporotva kako kod nas,tako i u svijetu. Košarka kao ekipna sportska igra postavlja pred igrače na pojedinim pozicijama niz specifičnih zahtjeva u odnosu na njihov antropološki status. Iz toga proizilazi da je selekcija igrača prema određenim kriterijumima veoma važan posao trenera. Takmičarsko iskustvo koje dolazi iz košarkaške prakse, ukazuje na to da svaka pozicija u igri zahtjeva određeni nivo razvijenosti pojedinih dimenzija antropološkog statusa igrača, koji utiču na uspješnost igranja košarke.

Tokom vremena košarka je razvila uobičajene tehnike pucanja, dodavanja i dribilinga, kao i pozicije igrača i napadački i obrambeni mehanizam. Dok se uobičajena takmičarska košarka odvija pod strogim i tačno određenim pravilima, razne vrste košarke učinile su košarku bližu igračima i s manjim brojem pravila. Dok je takmičarska košarka isključivo dvoranski sport koji se odvija na terenu za košarku, manje regulisane vrste košarke mogu se igrati i kao vanjski sport na podlogama različitim od parketa, koji je standard za takmičarsku košarku.

3

1. NASTANAK KOŠARKE

Doktor James Naismith, Kanadski doktor je 1891. godine na tadašnjem Univerzitetu McGill (danas Springfield), osmislio sasvim novu dvoransku igru s namjerom zadržavanja kondicije svojih učenika tokom dugih zima. Nakon odbijanja ideja objašnjenjem da su pregrube ili nepotpune, prilagodio je nekoliko sportova u jednu cjelinu i napisao jednostavna pravila. Stavio je koš na visinu od 3.05 metara (10 stopa). Taj koš se razlikovao od današnjega po tome što je imao čvrsto dno, dok današnji koševi imaju mrežicu koja propušta loptu. Dok su koševi imali čvrsto dno, svaki put nakon postignutog koša lopte su se morale izbijati iz koša. Naismitova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je nastao otprilike u isto vrijeme kao i košarka, krajem 19. vijeka. Originalni naziv košarke na engleskom je basketball, a složenica je od riječi basket – koš i ball – lopta, a ime je Naismitu sugerisao jedan od njegovih učenika. Igra je postala popularna od samog početka.

Ženska košarka počela je 1892. godine kada je Senda Berenson, profesorica fizičkog vaspitanja prilagodila Naismitova pravila ženama. Prva službena košarkaška utakmica održana je 20. januara 1892. u dvorani Gimnazije YMCA. Igralo se s devet igrača na terenu upola kraćem nego današnji NBA teren.

Kasnije igra se proširila na čitav SAD i Kanadu. Do 1896. godine postojala su i brojne ženske košarkaški timovi, ali poprilično gruba pravila i brojna publika odvratila su košarku od primarnog cilja YMCA, igre koja pomaže studentima da ostanu u formi. No, usprkos tome, prije Prvog svjetskog rata uspostavili su se brojni amaterski savezi s amaterskim klubovima, i to u SAD-u.

Košarka se prvo igrala s fudbalskom loptom. Prve lopte izrađene isključivo za košarku bile su smeđe, što je bila uobičajena boja sve do pedesetih godina 20. vijeka kada je Paul Tony Hinkle, u potrazi za loptom koja bi bila uočljivija, u opticaj uveo narandžastu loptu, koja je i dan danas standardna.

Među prvim pravilima košarke je bilo samo dodavanje lopte između suigrača odbacivanjem lopte od podlogu. Dodavanje lopte bio je prvi primjer pomicanja lopte. Dribling je postupno našao put do košarke i postao dozvoljen, no nije se previše koristio zbog nepravilnoga oblika tadašnjih lopti i njihovog nepravilnoga odskoka. Tek je sredinom pedesetih godina dribling postao popularna metoda baratanja loptom, što je bilo uslovljeno poboljšanjem njenih karakteristika za što je zadužen već spomenuti Paul Tony Hinkle.

Košarka je vrlo rano postala omiljeni srednjoškolski sport jer je zahtjevala malo opreme i radnika. Danas, skoro svaka srednja škola u Americi ima svoj košarkaški tim, bilo da se nalazi u gradskim ili prigradskim područjima.

4

2. PRAVILA IGRE

Košarka je jedan od najgledanijih sportova na svijetu u kojem dvije ekipe sastavljene od pet igrača pokušavaju ostvariti što više bodova (poena) ubacivanjem lopte kroz obruč koša po organizovanim pravilima. Kada se to dogodi govori se o košu.

Do bodova se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod uslovom da je lopta kroz obruč prošla odozgo. Ekipa koja na kraju utakmice ostvari više bodova pobjednik je. Koš zabijen unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 boda ili tzv. trica, a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Loptom se upravlja njenim odbacivanjem od podloge (dribling) ili međusobnim dodavanjem između suigrača. Tjelesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen i to se smatra prekršajem. Postoje strogo određena pravila i načini na koje se lopta smije voditi u igri.

Košarkaške utakmice se igraju u četiri četvrtine od po 10 minuta (internacionalna) ili 12 minuta (NBA). Petnaest minuta je pauza na poluvremenu i po dvije minute su pauze između četvrtina. Prekovremeni periodi su pet minuta dugi. U drugom poluvremenu timovi mjenjaju strane. Dodijeljeno vrijeme je vrijeme igre; sat se zaustavlja kad lopta nije u igri odnosno kad igra nije aktiva. Zbog toga, igre često traju i mnogo duže (oko dva sata).

U svakom trenutku na terenu se u svakom timu nalazi po pet igrača. Timovi mogu imati do sedam zamjenskih igrača. Broj izmjena je neograničen, ali izmjene se mogu vršiti samo kad je igra zaustavljena. Svaki tim ima svog trenera koji nadgleda razvoj i strategiju igre. Igru kontrolišu sudije i zvaničnici za stolom. Zvaničnici za stolom su odgovorni da prate bodove svake ekipe, da paze na vrijeme, greške, faule, itd.

Jedina neophodna oprema za igru je košarkaška lopta i teren: ravna površina sa koševima na suprotnim stranama. Takmičarski nivoi zahtjevaju upotrebu dodatnih uređaja, kao što su satovi, semafori itd.

Obim lopte za muškarce je oko 76cm, a težina je oko 600g, dok je za žene obim lopte 73cm i težina 540g. Pravila za veličinu terena u internacionalnoj košarci glase 28 metara dužine i 15 metara širine, dok su za NBA, 29 sa 15 metara. Većina terena napravljena je od drveta.

Metalni koševi nalaze se na suprotnim stranama terena. U većini slučajeva gornji obruč je visok 3.05m (tačno 10 stopa) iznad terena i 1.2m u terenu. Smatra se da je neophodno da se ove dimenzije održavaju jer i najmanje odstupanje kod koša može imati negativan efekt na šutere.

Lopta u toku igre mora ostati u terenu. Zadnji tim koji se nađe u kontaktu s loptom prije nego što ona napusti teren gubi posjed nad loptom. Igrač koji se nalazi u posjedu lopte ne smije pomjerati obje noge ako ne vodi loptu niti smije voditi loptu s obje ruke. Takođe, tokom vođenja lopte igračeva ruka mora biti preko lopte, nikako sa donje strane. Jednom kada igrač

5

prenese loptu na protivničku polovinu ne smije je vraćati na svoju polovinu. Kršenje ovih pravila dovodi do gubljena posjeda lopte i resetovanja sata za šut.

Pokušaj da se nasilno otme lopta protivničkom igraču ili lični kontakt naziva se faul. Ovo najčešće čine odbrambeni igrači, ali takođe faule mogu činiti i igrači napada. Svaki igrač ima pravo na 5 ličnih grešaka nakon čega mora napustiti igru i zamjenjuje ga drugi igrač s klupe. Takođe, ako sudije ocijene da je prekršaj bio zlonamjeran može da dosudi tehničku grešku, odnosno da dosudi slobodna bacanja i loptu za protivnički tim.

Slika 1. Dijagram košarkaškog terena po pravilima FIBA

6

3. POZICIJE U IGRI

Iako košarkaška pravila ni na jedan način ne određuju pozicije u košarci, one su se razvile kao osnovni i preko potrebni dio košarke. Od osamdesetih godina 20. vijeka u petorci koja nastupa na terenu svaki igrač ima drugačiju ulogu:

plejmeker (point guard, razigravač, jedinica): organizuje napad čitave ekipe kontrolisanjem lopte i njenim pravilnim upućivanjem suigraču u prilici;

šuter (dvica): šuter je igrač koji puca prema košu najviše u utakmici i od kojeg se očekuje uspješno izvršavanje tih šuteva, dok se u odbrani šuter brine za najboljeg protivničkog pucača dalekometnih šuteva;

krilo (trica): krilo je zaduženo za ostvarivanje poena dalekometnim šutevima s krila ili probijanjem po krilu prema košu, dok se u odbrani, krilo prvenstveno brine za odbrambene skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako može ponekad igrati i aktivniju ulogu u odbrani;

krilni centar (mali centar, četvorka): igra napadački često leđima okrenut prema košu zbog lakšeg primanja lopte od suigrača, dok se u odbrani bori protiv protivničkog krilnog centra (man-to-man obrana) ili čuva koš, tj. smješten je ispod koša (u zonskoj odbrani);

centar (petica): koristi masu i visinu za zabijanje koševa u napadu, dok u odbrani igra ispod koša s namjerom zaustavljanja prodora protivnika prema košu.

Slika 2. Pozicije igrača na terenu

7

Iznad opisana mjesta i pozicije igrača su fleksibilni. Ponekad će ekipa koristiti napad sa tri šutera, kod koje se krilni centar ili centar zamjenjuju jednim šuterom. U igri se najviše na svojim pozicijama izmjenjuju plejmeker i šuter, pogotovo ako ti igrači imaju istančan osjećaj za vođenje igre i driblanje loptom.

Dvije su osnovne odbrane u košarci: zonska odbrana i man-to-man. Kod zonske odbrane svi igrači blokiraju bilo kojeg protivničkog igrača koji pokuša probiti zonu (naime, odbrambeni igrači su raspoređeni oko reketa). U man-to-man odbrani svaki igrač pazi igrača koji mu je unaprijed određen taktikom i strategijom trenera. Naravno, postoje brojne varijacije i u odbranama.

Napadačke strategije variraju više od odbrambenih strategija. Uobičajena strategija u napadu je dodavanje lopte slobodnom igraču i kretanje igrača bez lopte u poziciju za zabijanje koševa. Brzo kretanje napadačkog igrača koji je bez lopte naziva se cut (rezanje).

Dozvoljeni način da se protivnička obrana onesposobi na način da se tijelom zaštiti plejmeker napadačke ekipe je screen ili pick, što se u našem jeziku jednostavno prevodi kao blok. Igrač koji tijelom blokira odbrambenog igrača ne smije se micati, jer u protivnom ekipa koja napada gubi posjed lopte. Čitava strategija se razvila iz bloka - pick and roll - u kojem igrač pravi blok i omogućuje svom plejmekeru napredak prema protivničkom košu. Ekipe imaju spremljene strategije koje se dogovaraju na treninzima, sve u svrhu nepredvidljivosti poteza ekipa u napadu. Za odabiranje strategije najčešće je zadužen plejmeker.

Odbrambene i napadačke strategije i pozicije predmet su gotovo svakoga time-outa kojeg treneri uzimaju. Razlog za to je najčešće neučinkovitost pojedine strategije i prelazak na novu strategiju, za koju trener vjeruje da će donijeti više uspjeha u napadu.

3.1. ŠUT

Šutiranje je čin u košarci kojim se lopta pokušava ubaciti kroz obruč, dakle u koš. Metode zabijanja koševa variraju od igrača do igrača i situacija, ali najčešće tehnike su navedene ispod.

Igrač bi trebao biti okrenut licem prema košu s nogama raširenima do širine ramena, koljenima lagano savijenim i ravnim leđima. Igrač drži loptu prstima u dominantnijoj (jačoj) ruci malo iznad glave, dok slabija ruka igraču koristi za pridržavanje lopte. Za ciljanje prema košu igračev lakat mora biti pod pravim uglom, a dlan okrenut prema košu. Lopta se puca na način da se koljena prvo saviju, a zatim izravnaju, dok se ruka kojom se puca također izravnava; lopta se ispušta iz dlana nakon što dlan napravi potpuni pokret prema dole. Kada se zaustavi ruka kojom se puca nakon ispuštanja lopte, to se naziva follow-through, a koristi se za postizanje veće preciznosti. Slabija ruka prilikom šuta služi samo za pridržavanje lopte i njeno bolje usmjeravanje prema košu, ne za pojačavanje šuta. Igrači često pokušavaju zavrtiti loptu prema nazad (backspin) s namjerom ublažavanja njenog učinka na obruč. Idealna putanja varira, ali većina trenera savjetuje igračima luk. Igrači pucaju najčešće direktno u koš (unutar obruča), ali uveliko se koristi i tabla za preusmjeravanje lopte u koš.

8

3.2. DODAVANJE

Dodavanje je metoda pomicanja lopte između igrača. Kada igrač ima loptu u posjedu i želi je dodati, gotovo uvijek će napraviti korak naprijed u svrhu povećavanja snage i preciznosti dodavanja prema suigraču.

Dodavanje s mjesta naziva se dodavanje s prsa. Lopta se dodaje direktno s prsa dodavača prema prsima suigrača koji prima loptu. Dobro izvedeno dodavanje s prsa uključuje pomak palca na objema rukama u svrhu povećavanja brzine lopte i onemogućavanje odbrambenim igračima da ukradu loptu.

Još jedan način dodavanja je dodavanje od poda. Kod ovakvoga dodavanja lopta se upućuje iz ruku dodavača, te na dvije trećine puta prema suigraču odskoči od poda. Lopta koja odskoči od poda putuje sporije od dodavanja s prsa, no odbrani je teže presjeći i ukrasti loptu zbog nepredvidljivije putanje i činjenice što je namjerno udaranje lopte prekršaj i gubitak posjeda nad loptom. Upravo radi toga igrači koji napadaju koriste dodavanje od poda.

Lopta se može dodati preko odbrane. Tada se lopta ispušta iz ruke dodavača u trenutku kada mu je ruka kojom dodaje iznad glave. Lopta se može dodati i odmah nakon skoka. To se naziva outlet pass, a kod toga dodavanja igrač odmah nakon što primi loptu dodaje ju suigraču.

Najvažniji aspekt bilo kojega dodavanja nemogućnost je presjecanja od strane odbrane. Dobri dodavači unaprijed znaju u kojoj će poziciji biti njihov suigrač kojem će dodati loptu, a osim toga, imaju veliku preciznost i brzinu dodavanja. Ovakvi dodavači znaju dodati loptu i bez gledanja prema suigraču (no-look pass).

3.3. DRIBLING

Dribling je čin u košarci kojim se lopta stalno odbija od poda, što je obavezno ako igrač želi napredovati s loptom u posjedu. Prilikom driblanja igrači guraju loptu prema podu i izbjegavaju nježno bacanje, što otežava odbrani krađu lopte, a igraču koji vodi loptu omogućava veću kontrolu. Kada igrač dribla pored protivnika mora imati moć driblanja objema rukama, jer će u protivnom protivnik lakše ukrasti loptu. Dobri dribleri driblaju nisko nastojeći skratiti put lopte od ruke do poda, takođe u svrhu onemogućavanja protivnika da ukrade loptu.

9

Nadalje, dobri dribleri često driblaju iza svojih leđa, kroz noge i mijenjaju ruku kojom driblaju na način da zbune protivnika i potencijalno, na sramotu odbrane, zbune ga toliko da on padne (ankle breaker). Talentovani igrač dribla bez gledanja. To omogućuje dribleru prodor prema košu, posvećivanje pažnje suigračima i eventualno dodavanje lopte, te bolju kontrolu nad pokretima protivnika koji mu, podrazumijeva se, stalno pokušava ukrasti loptu.

4. TAKTIKA

Trener se opredjeljuje za način igre na osnovu vrlina i mana svojih igrača. Svaki košarkaški trener prilagođava svoju taktiku kvalitetu igrača koje ima u sastavu. Košarka je veoma kompleksan sport, prepun taktičkih varijanti i različitih napadačkih opcija. Ipak, postoje neki osnovni preduslovi za uspješno igranje napada.

Strateškom ponašanju pripadaju svi parametri koji određuju: pravila igre, prostor, tehnika-taktika, vrijeme igre i komunikacija. Osnova strategije jest sistemsko rješavanje i planiranje ostvarenja budućih ciljeva. To je povezano s promjenama načina treniranja, s usavršavanjem igrača za određene sisteme igre, sa stvaranjem taktičkih rezervi kao i s posebnim zahtjevima u psihološkom pripremanju pojedinog igrača i ekipe, za razliku od taktičkog plana koji se odnosi na jednu utakmicu i obuhvaća trenutno stanje ekipe i vanjskih faktora.

Kada se govori o strategiji i operativnoj taktici vođenja košarkaške utakmice, neophodno je obuhvatiti pripremu ekipe pred utakmicu, za vrijeme utakmice, u situacijama za izmjenu igrača, kod time-outa, pripremu u poluvremenu, te za završetak utakmice.

Utakmica se dobija primjenom adekvatne operativne taktike koja se temelji na statističkim pokazateljima situacijske efikasnosti protivničke i vlastite ekipe. Pažljivo se uvježbavaju specifične strategije koje proizvode takmičarski rezultat, a temelje se na statističkim podacima o lošim stranama protivnika, korištenjem video zapisa i posebnog izviđanja u traženju slabih strana u igri protivnika.

Priprema pred utakmicu obuhvata: određivanje uloga u igri za pojedine igrače unutar postavljenog koncepta igre, usmjeravanje igrača obzirom na ulogu u ekipi, motivaciju igrača na obavljanje zadatih akcija u igri.

U toku 1. i 2. poluvremena igre: igrače treba usmjeravati na prepoznavanje slabih strana protivnika u svim fazama igre, pronaći što prije najbolji mogući način igranja, obzirom na karakteristike protivnika, onemogućiti protivnika da prati vlastiti koncept igre, kontrolisati broj ličnih grešaka svoje i protivničke ekipe, nastojati "sačuvati" 5 najboljih igrača za završnicu utakmice. U pauzi između 1. i 2. poluvremena treba: pregledati i analizirati statistiku, iskoristiti na najbolji način vrijeme za oporavak igrača, obaviti pojedinačni razgovor s određenim igračima, poticati igrače na organizovanu igru, prilagoditi igru

10

kriterijumima suđenja, neposredno prije početka drugog poluvremena odrediti raspored igrača u odbrani, odrediti igrače za startnu postavu.

Situacija za zamjenu igrača u ekipi su: kada igrači dogovorene poslove u igri ne obavljaju uspješno, radi poboljšanja efikasnosti odbrane na najboljim napadačima protivničke ekipe, zamjena igrača zbog nediscipline, zamjena igrača kao odgovor na promjene u protivničkoj ekipi, zamjena najviše dva igrača istovremeno.

Korištenje TIME-OUT - radi dogovora strategije i taktike igre. Odbrambene i napadačke strategije i pozicije predmet su gotovo svakoga time-outa kojeg treneri uzimaju. Razlog za to je najčešće neučinkovitost pojedine strategije i prelazak na novu strategiju, za koju trener vjeruje da će donijeti više uspjeha u napadu ekipe.U svim trenucima igre treba reagovati pravovremeno, obzirom na tok igre i rezultat, radi zaustavljanja serije poentiranih napada od strane protivnika, radi motivisanja momčadi adekvatnim porukama i uputstvima, radi usmjeravanja taktičkog djelovanja igrača prema ostvarenju ekipnih ciljeva, u ostalim situacijama kada je nužno, u slučaju povrede ili odmaranja pojedinog igrača.

Slika 3. Struktura košarkaške igre

11

4.1. TAKTIKE NAPADA

Napadačke strategije variraju više od odbrambenih strategija.

Normalna – ako je trener nesiguran u napad, ova taktika bi mogla biti prava. Igrači će igrati odbranu na uravnotežen način, prema njihovom opštem košarkaškom znanju. Jedina stvar koja bi trebala brinuti je to da ovaj pristup utakmici povećava šanse za nepredvidiv konačan ishod utakmice.

Pročitaj odbranu (Read the defense) – „ Razmisli prije nego nešto uradiš. Pokušaj iskoristiti prednosti koje ti pruža protivnička odbrana.“ Ovo se govori igračima pred utakmicu i dok oni igraju „krećući se sa namjerom“ imat će manje izgubljenih lopti na utakmici.

Kontranapadi (Fast early breaks) – ova taktika predstavlja brz napad, brz prenos lopte prije nego što protivnička odbrana ima priliku postaviti se. I ukoliko su igrači brzi imaće više šuteva po utakmici nego obično.

Šutiranje iz daljine (Distance shooting) – igrači će pokušavati što više napada završiti šutom iz daljine. Kao rezultat toga, postoji velika šansa da će protivnik odgovoriti na isti način, šutirajući više trica da bi pratio. Ako je trener siguran da njegova ekipa ima bolji šut od protivnika onda će ova taktika upaliti.

Igra na ulaz (Try to penetrate) – naređujući igračima više ulaza pod koš, može se očekivati više kontakata. Moguće su dvije vrste posledica. Prva, igrači će biti više faulirani i druga, igrači će imati više izgubljenih lopti. Dribling je ono što je potrebno da igrači imaju, kako bi ova taktika bila uspješnija.

Skok u napadu (Crash the boards) – mnogi misle da dobar napadački skok donosi pobjedu, ako je u ekipi nekoliko dobrih skakača, onda je ova taktika pravi izbor. Treba biti oprezan, ako protivnik takođe ima dobre skakače i postavljenu taktiku u odbrani zagradi koš i skači (Block out and rebound), onda ova taktika neće biti uspiješna koliko je planirano.

12

4.2. TAKTIKE ODBRANE

Normalna – ako je trener nesiguran u odbranu, ova taktika bi mogla biti prava. Igrači će igrati odbranu na uravnotežen način, prema njihovom opštem košarkaškom znanju. Jedina stvar koja bi trebala brinuti je to da ovaj pristup utakmici povećava šanse za nepredvidiv konačan ishod utakmice.

Brza postava odbrane (Sprint back on defense) – sa ovom naredbom igračima se govori da trče nazad u odbranu odmah po prelasku posjeda lopte suparničkim igračima. Naravno, neće biti moguće spriječiti neke kontranapade poslije izgubljene lopte, ali brzo postavljanje odbrane otežaće će protivniku da dođe do otvorenog šuta.

Spriječi svaki šut (Contest every shot) – glavni cilj ove taktike je spriječiti suparnikov šut. Pri svakom pokušaju protivničkog igrača da šutira, igrači će intervenisati. Kao posledicu ovakve igre u odbrani se može očekivati veći broj ličnih grešaka, ali ako su dobri igrači na klupi i ako protivnička ekipa ima loše izvođače slobodnih bacanja ova taktika bi bila pravi pogodak.

Zagradi koš i skači (Block out and rebound) – ova naredba daje vrlo ujednačene rezultate. Igračima je naređeno da zagrade koš i uhvate loptu poslije svakog šuta, ne dajući protivniku drugu ili treću šansu za napad. Ova odbrambena taktika je vjerovatno jedna od najtežih za postizanje na terenu.

Zaštiti Zonu (Protect power zone) – ovo je vrlo specifična taktika. Igrači igraju u odbrani vrlo agresivno, ali izbjegavajući pravljenje puno ličnih grešaka. Ideja ove taktike je da spriječi protivnika da prodre ili doda loptu u reket, ali ovo je uvijek krajnje težak zadatak.

Presing (Wear out the opponents) – ako su igrači dobro fizički pripremljeni može se uvijek pokušati dodatno izmoriti suparnike. Najbolji način da se umore je igranje presinga preko cijelog terena kako bi se podigao tempo utakmice. Postoji velika vjerovatnost da će suparnici imati više izgubljenih lopti nego obično, ali i igračima će biti potreban duži odmor poslije utakmice.

ZAKLJUČAK

13

Košarka je igra kretanja, navika, grešaka, ravnoteže, refleksa, igra reakcije, saradnje i komunikacije, "tajminga", pomaganja, istovremeno individualna i kolektivna igra, igra detalja i finesa, uređenog niza poslova. To je sinteza mentalne i tjelesne hrabrosti, snage i agresivnosti, prepoznavanja namjera protivnika, donošenje odluka, individualno i kolektivno nadigravanje. Posložiti sve te detalje u jednu smislenu verziju košarkaške igre – to je posao trenera. Većina trenera će imati različito postavljenu igru, a u zavisnosti od razvoja utakmice, primjenjivaće se uigrane i pripremljene taktike.

Razumijevanje osnovnih košarkaških taktika i uticaj koje one imaju na ovaj ekipni sport je ključno za napredak i dobru igru, kako za trenere tako i za igrače. Bilo da je u pitanju osnivanje novog košarkaškog tima ili je je riječ o ekipi koja se bavi ovim sportom profesionalno, pored dobrih sportista koje je neophodno imatu u timu, izuzetno je važno u potpunosti razumjeti srž igre i postaviti čvrste temelje na kojima će se kasnije nadograđivati vještine i znanja u igri.

LITERATURA

INTERNET IZVORI: 14

www.znanje.org

www.savremenisport.com

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ko%C5%A1arka

15