Ae Skripta 3 Dio

T. Žimbrek skripta iz agrarne ekonomike i

KAZALO

TREĆI DIO POVIJESNI PREGLED RAZVITKA EKONOMSKE I AGROEKONOMSKE MISLI................................................... 91

A. Razvitak ekonomske i agroekonomske misli.................................................................................................................................................... 93

Uvod..................................................................................................................................................................................................................... 93

Stari vijek.............................................................................................................................................................................................................. 93

Rimsko carstvo ......................................................................................................................................................................................... 95

Feudalizam........................................................................................................................................................................................................... 96

Ekonomske ideje kršćanstva ................................................................................................................................................................... 96

Feudalno zakonodavstvo......................................................................................................................................................................... 97

Merkantilizam........................................................................................................................................................................................... 97

Rani utopijski socijalizam........................................................................................................................................................................ 99

Kapitalizam........................................................................................................................................................................................................ 101

Klasična politička ekonomija. - Engleska XVII - XIX stoljeće.................................................................................................................... 101

Povijesna škola U Njemačkoj .......................................................................................................................................................................... 106

Ekonomska misao u Sjedinjenim Američkim Državama u XVIII. i XIX. st.............................................................................................. 108

Marshalijanska (Cambridgska) škola (neoklasična) XIX - XX. st............................................................................................................... 109

Ekonomske ideje u doba Velike krize 30-ih godina XX. st.......................................................................................................................... 111

Pojava ekonomskog pokreta za uspostavu Države blagostanja (socijalne države).................................................................................... 111

Keynes i osnove keynesijanske teorije ............................................................................................................................................................ 112

Društveno-političke i ekonomske prilike i gospodarska kriza................................................................................................................... 112

Postkeynesijanstvo ............................................................................................................................................................................................ 113

Teorija inflacije .............................................................................................................................................................................................. 114

Neomaršalijanska - (Samuelsonova) teorija.................................................................................................................................................... 115

Suvremene kritike.............................................................................................................................................................................................. 115

B. Agroekonomsko školovanje, znanost i institucije u Hrvatskoj..................................................................................................................... 119

Kratki povijesni pregled - uvod........................................................................................................................................................................ 119

Pregled stručnog, znanstvenog i pedagoškog djelovanja agrarnih ekonomista....................................................................................... 120

Predstavnici fiziokratskog učenja u Dalmaciji koncem XVIII.st.............................................................................................................. 121

Agroekonomisti XIX. i XX. st. .................................................................................................................................................................... 122

Institucijski oblici djelovanja agrarnih ekonomista i pojedini istaknuti agrarni ekonomisti ...................................................................... 125

T. Žimbrek skripta iz agrarne ekonomike

91

Treći dio POVIJESNI PREGLED RAZVITKA EKONOMSKE I AGROEKONOMSKE

MISLI

skripta iz agrarne ekonomike T. Žimbrek

92


93

A. Razvitak ekonomske i agroekonomske misli

Uvod

Kao što se je gospodarska stvarnost postupno razvijala od najjednostavnijih do razvijenih oblika tako se je

tijekom vremena razvijala i ekonomska pa i agro-ekonomska misao i ideje.

U razdoblju nerazvijenog gospodarstva, robovlasništva i feudalizma nije se mogla razviti ekonomska misao

u cjelovitosti. Tek razvitak novčane privrede i kapitalizma omogućio je uvjete za sustavno razmatranje

ekonomske problematike.

Kapitalizam je otvorio put snažnom razvitku proizvodnih snaga i ljudske misli u više područja u filozofiji,

književnosti, umjetnosti, u tehničkim znanostima, pa tako i u ekonomskom području. Premda je taj razvitak

započeo snažnije u XVIII. i XIX. stoljeću, ne smije se zanemariti povijesni razvitak ekonomske misli ranijih

epoha razvitka ljudskog društva. Kako je dugo vremena poljoprivreda bila prevladavajuća djelatnost, to je

veliki dio ekonomskih ideja bio vezan uz tu ljudsku djelatnost.

Ekonomiju kao i poljoprivrednu ekonomiku je teško razumjeti bez poznavanja njezine povijesti.

“Politička ekonomija ili ekonomika” kako je napisao A. Marshall, poznati profesor Sveučilišta u

Cambridgeu, “je proučavanje ljudske vrste u svakodnevnom životnom poslu”.1

Povijest ekonomije kao i agrarne ekonomike razmatra se u širokom političkom i društvenom okviru u

kojem se odvijao gospodarski život.

U kraćem pregledu najvažnijih mislitelja, pisaca, znanstvenika, koji su se kroz povijest bavili ekonomskom

i agroekonomskom problematikom, nastoji se istaknuti njihove osnovne postavke i ideje (prirodno onih

kojih su spisi, radovi, zapisi ostali sačuvani).

Stari vijek

Obvezno polazište za proučavanje povijesti je klasični svijet.

U Starom vijeku (do propasti Rimskog carstva), s gospodarskog stajališta, sve zemlje onog doba su

označene poljoprivredom kao glavnom oblasti gospodarstva, a tek kasnije se javlja obrt i trgovina i druge

djelatnosti.

Tada razvijene zemlje su bile Indija, Kina, zatim zemlje Srednjeg istoka, kao Egipat, Babilon, antička

Grčka i Rimsko carstvo.

Među prvim ekonomskim dokumentima spominju se Hamurabijevi zakoni iz XVIII. st. prije Krista u

Babilonu. To su spisi kasnog robovlasničkog društva u kojima se predviđaju razne mjere za zaštitu vlasnika

robova, ali i malih poljoprivrednih proizvođača. Govori se o zaštiti privatnog vlasništva nad zemljištem i

drugim proizvodnim sredstvima.

1 A. Marshall: “Principles of Economics”, VIII. izd., 1. sv., str. 1, London, MaxMilan, 1920., cit. prema J.K. Galbraith (1), str. 4.


94

U Egiptu su se u doba Ramsesa I I (Novo carstvo) razvile mnoge grane znanosti i umjetnosti, pa i

ekonomske ideje. One su se odnosile najvećma na poljoprivredu i poljoprivredne radove, izgradnju sustava

za navodnjavanje i slične djelatnosti.

U Kini koja je bila na visokom stupnju materijalnog i duhovnog razvitka (tisak, srebrni novac i drugo, što je

u Europu došlo mnogo kasnije), poljoprivreda je dugo bila glavna gospodarska oblast, ali je bilo i razvijeno

obrtništvo i trgovina.

Zapisi Chan (Šan) J an -a (380-338 pr. Kr.) sadrže i upute vladaru o podsticanju poljoprivrede

pravilnom obradom ali i odgovarajućom poreskom politikom.

Ekonomske ideje nalazimo u religioznim i filozofskim spisima, od kojih je najvažnije učenje poznatog

filozofa Konfuc i j a (551-479 g. pr. Kr.), kineski filozof i reformator. Zagovara slobodno seljačko

gospodarstvo i umjereni porez. U kasnijim izvorima (npr. djelo Ch'um Ch'iu) iz početka IV. i kraja III.

stoljeća pr.Kr.) govori se o teškom životu seljaka, koje izrabljuju trgovci i zelenaši te o potrebi povećanja

cijena žitu kako bi se poboljšao njihov položaj.

U staroj Indiji, zemlja poznata po proizvodnji tkanina, izvozu začina i dragog kamenja, javlja se ideja

zabrane uvoza tuđih proizvoda tj. ideja protekcionizma. Ekonomske ideje nalazimo u djelu pod nazivom

Arthašastra (znanost o politici). U oblasti poljoprivrede spominju se načini obrade zemlje i navodnjavanje,

kao i podatak da su zemljišta koja nisu obrađivana bila oduzimana vlasnicima.

Više je poznato o razvitku (agro)ekonomske misli u Staroj Grčkoj (gradovi - države) i u Rimskom carstvu.

U grčkim državama (Ateni, Sparti, Tebi, Korintu i drugim) vladao je privatno - robovlasnički sustav, a

također i u Rimskom carstvu, dva stoljeća prije i dva stoljeća poslije Krista. U doba grčkih gradova - država

i Atenskog carstva (te kasnije u rimsko doba), osnovna gospodarska grana je bila poljoprivreda; proizvodna

jedinica je bilo kućanstvo; radna snaga su bili robovi.

Robovi su regrutirani iz ratova, u poljoprivredi postoje velika gospodarstva - latifundije, koje se temelje na

robovskom radu.

Robovi se novače u Grčkoj od susjednih zaostalih plemena, a u Rimu iz udaljenijih krajeva, iz ratnih

osvajačkih pohoda. Treba istaći da se naziv ekonomija javlja iz tog doba, od grčkih riječi: oikos = kuća,

nomos = zakoni i oikonomia = upravljanje kućom odnosno gospodarstvom.

Homer (Ilijada i Odiseja, oko 800 g. pr. Kr.). Rodovska aristokracija - ekonomska moć sastoji se u

zemljišnom vlasništvu, stoci, zlatu.

Hez iod (oko 700 g. pr. Kr.) - potiče iz redova slobodnih seljaka a o njima i piše. Ističe rad u poljoprivredi.

Piše savjete za gospodarstvo i radni kalendar. Govori o samovolji plemića, koji tlače malog seljaka.

So lonovi (638-559 pr. Kr.) zakoni i reforma. U to se doba razvija trgovina i obrt i novi sloj bogatih

trgovaca. Predlaže reformu, ukinuće dugova, daje podjelu na četiri klase građana prema imovinskom

stanju. Predlaže maksimiranje zemljišnog vlasništva.

Pe r ik lo (495-429 pr. Kr.), atenski vojskovođa i državnik, zakonodavac - mudra uprava i procvat zemlje.

Piše o velikim javnim radovima i uređenju kolonija (hramovi, Akropola i Partenon). Iza njegove smrti

pobjeđuje savez na čelu s aristokratskom i konzervativnom Spartom, umjesto unapređenja, ideje se vraćaju

na idealiziranje naturalnog gospodarstva. Zastupanje interesa aristokracije. Predstavnici tih ideja su

Ksenofon t i P l a ton .


95

Ksenofon t (oko 430 - oko 354 g. pr. Kr.). U mladosti Sokratov učenik. Djelo “Economicos” (“O

gospodarstvu”), pristaša autokratskog režima u politici, u ekonomiji je zastupnik naturalnog gospodarstva, a

posebno robovlasničkog – spartanskog tipa. Poljoprivreda je po njemu najkorisnija oblast. (Kasnije – u

Francuskoj u 18.stoljeću) je fiziokrat F.Quesnay kao moto svog djela “Ekonomske tablice” naveo

Ksenofonovu misao: “Kada cvjeta poljoprivreda – cvjetaju i ostale umjetnosti (djelatnosti), kada ona

nazaduje zajedno s njom nazaduju i sve ostale na moru i na kopnu”.

Idealna država u djelu “Republika” - rad robova “ljudi se ne rađaju jednaki, već se jedni rađaju da rade a

drugi da gospodare!” Uz robove, koje ne računa, tri su osnovna staleža: 1) koji rade i privređuju -

zemljoradnici, obrtnici i trgovci, (2) ratnici - zaštitnici države i osvajači i (3) filozofi - mislitelji, koji donose

zakone i upravljaju državom. Platon stvara, znači, podjelu između upravljača i onih kojima se upravlja.

Platon je protivnik privatnog vlasništva. Protivnik političke demokracije - Konzervativni mislitelj.

Zastupnik naturalne privrede.

Ar i s t o t e l (384-322 pr. Kr.). Platonov učenik, a učitelj Aleksandra Makedonskog. Imao je veliki utjecaj

na kasniji razvitak filozofije. Djela: “Politika” i “Etika” društveno-filozofskog značenja s ekonomskim

idejama.

U “Etici” - raspravlja o vrijednosti i razmjeni novca, a u “Politici” pobija Platonove ideje. Neki drže da s

Aristotelom počinje politička ekonomija. Po njemu postoje dvije vrste bogatstva: (1) - upotrebne vrijednosti

- bogatstvo korisnih stvari ali ograničeno i (2) - novac (zgrtanje) - bezgranično. “Aristotel je čvrsto na strani

vlasništva i osobnog interesa”.2 Iznosi savjete za bolju organizaciju i postupke u poljoprivredi, kao preteča

suvremenih agrarnih ekonomista, posebice francuskih u XVIII. stoljeću. Pripisivao je veliku moralnu

superiornost obrađivanju zemlje, što je i danas nazočno kod “rasnih” poljoprivrednika.

Rimsko carstvo

Ekonomska misao tu nije bila toliko razvijena kao u Staroj Grčkoj. Doprinos Rimljana je mali. Rimsko

carstvo je oličenje vojne sile. Na vrhu svoje moći osvojili područje od Perzije i Egipta sve do Pirinejskog

poluotoka. I stotine tisuća robova od kojih su neki (npr. iz Grčke) bili na višoj kulturnoj razini od svojih

gospodara. Položaj robova se pogoršava, s prestankom osvajačkih ratova i bez novih robova povećala se

eksploatacija robova te dolazi do ustanaka (Spa r t ak poč. 70. god. pr. Kr.). Nije se mogla razvijati ni

ekonomska misao. Izuzetak je glasovito Rimsko pravo za reguliranje javnopravnih i privatnopravnih

odnosa tako velike centralističke države, kao što je to bilo Rimsko carstvo.

Rimljani su istaknuto hvalili i isticali poljoprivredu. To se vidi iz mnogobrojnih prijedloga i uputa za

unapređenjem poljoprivredne prakse kao i upravljanjem poljoprivrednim imanjem. Rimsko pravo daje

vlasništvu formalni identitet.

Ka ton Marko Porc i j e stariji (234-149 pr. Kr.), rimski vojskovođa, političar i pisac. Velikoposjednik

i vlasnik robova. Djelo “O poljoprivredi” (De agri cultura) - opisuje način efikasnog iskorištavanja robova.

Kako vladati i organizirati robovski rad. Zastupa samoopskrbnu privredu. Kupovati što manje, a prodavati

što više. Preteča kasnijih merkantilističkih ideja.

Braća T ibe r i j e (163-132 pr. Kr.) i Ga j (154-122 pr. Kr.). Grasi (Grachus). Poznati reformatori i narodni

tribuni. Braća Grasi su tražili provođenje agrarne reforme. Predlagali su da se tzv. ager publicus - tj. da se

2 Prema J.K. Galbraith (1), str. 10.


96

državna zemlja podijeli siromašnim građanima. Predlagali su agrarni maksimum. Nisu razmišljali o

ukidanju ropstva.

Marko Te renc i j e Varon (116-27 pr. Kr.) Knjiga “O poljoprivredi” (De re rustica). Ističe tri vrste

oruđa: (1) mrtvi inventar, (2) radna stoka i (3) robovi.

Luc i j e J un i j e Modera t Co lume l l a (sredina 1. st. pr. Kr.) iz Gadesa u Hispaniji - agrarni

reformator. Napisao je 12 knjiga “O poljoprivredi” (De re rustica), o obrađivanju polja i o stočarstvu.

Predlaže organizaciju obrade krupnih poljoprivrednih gospodarstava u doba smanjenja priliva nove

robovske radne snage. Dio gospodarstva je vodio sam vlasnik i obrađivao zemlju s robovima (villa), a drugi

je podijeljen na dijelove koje su obrađivali koloni. Columella se zalagao za podjelu latifundija kolonima

zbog povećanja zanimanja kolona za proizvodnju u odnosu na robove. Vidljive ideje glede raspadanja

robovlasništva, slično početku razvitka feudalnih kmetova kasnije.

Marko Tu l i j e C i ce ron (106-43 pr. Kr.) rimski govornik, filozof i političar. Glasoviti govornik u

Senatu i politički protivnik Cezara. Predstavnik krupnih zemljovlasnika, plutokrata, tzv. optimati. Stav

prema trgovini (prezire sitnu a hvali krupnu trgovinu).

T i t Lukrec i j e Kar (99-55 pr. Kr.) “O prirodi stvari” (De rerum natura) “Razvitak društva je prirodni

proces” njegova je izreka.

Luc i j e Ane j Seneca ml. (4 - 65 pr. Kr.) filozof i pisac. Ropstvo nije prirodno - prvi filozof tog doba

koji je to postavio.

P l i n i j e (oko 23. - 79. pr. Kr.) u djelu Prirodoslovlje zaključuje da je “najlošiji od svih planova prepustiti

da zemlju obrađuju robovi preuzeti iz kuća za preodgoj (na neki način kažnjeni).3

U radovima kasnijih mislitelja govori se o malim poljodjelcima koji nestaju, o poteškoćama koje nastaju od

prevelikih latifundija. To su razmišljanja koja su danas aktualna glede optimalne veličine poljoprivrednog

obiteljskog gospodarstva, očuvanja obiteljske poljoprivrede i slično - područja mikroagroekonomike

odnosno pitanja povezana s upravom poljoprivrednog gospodarstva.

Feudalizam

Prelaz s robovlasništva na feudalizam je povijesni i vrlo dugotrajan proces. U Rimskom carstvu latifundije

se dijele u manja imanja, koja su sada umjesto robova obrađivali koloni.

Kao konac robovlasništva i početak feudalizma se uzima propast Rimskog carstva i to u V. stoljeću nove

ere. U Kini mnogo ranije oko V. stoljeća pr. Kr. Trajao je različito i to uglavnom do velikih revolucija. U

Nizozemskoj i Engleskoj do XVII. st., u Francuskoj do XVIII. st., u Njemačkoj do XIX. st. U Rusiji poč.

XX. stoljeća.

U srednjoj Hrvatskoj (u sastavu Ugarske) feudalizam se formalno gasi 1848.g. u južnim krajevima tek

1918/19.godine. U gospodarstvu prevladava poljoprivreda, pa onda obrt, trgovina i manufaktura.

Ekonomske ideje kršćanstva

Augus t i n Blažen i (353-430) živio u doba prelaza robovlasništva u feudalizam. Djelo “O božjoj

državi” (De civitate Dei). Citira riječi apostola Pavla “Tko ne radi ne treba ni jesti”. “Obrt je časan. Iznad

3 J. K. Galbraith (1), str. 14.


97

svih je rad u poljoprivredi, koja je za njega najčistija od svih umjetnosti” (innocentisime artum). “Trgovina

nije dostojno zanimanje”. Isto tako osuđuje lihvarstvo - zelenaštvo. Ima negativan stav prema bogatstvu.

(Suprotstavlja se mišljenju da se kaluđeri trebaju baviti samo duhovnom djelatnošću već i praktičnim

poslom, u tom poljodjelstvu).

Toma Akvinski (1225-1274), građanin Francuske, rodom Talijan.

Predstavnik skolastika, pisaca i znanstvenika koji su se bavili kodifikacijom crkvenopravnih propisa,

stvaranih ranije kroz stoljeća. Djelo “Summa Theologica” u kojoj postavlja teoriju pravedne cijene (justum

pretium). Utrošena količina rada je za Akvinskog glavna mjera pravedne cijene, dok je novac - sredstvo za

pravednu razmjenu.

T. Akvinski kaže da je “prodavati skuplje ili kupovati jeftinije nego što stvar vrijedi samo po sebi nepravedno i nezakonito”4

Ekonomski život Srednjeg vijeka jako se razlikovao od onog koje danas postoji, od suvremenog

ekonomskog društva. Stoga je, kako kaže Galbraith, “postojalo vrlo malo toga što je, u smislu današnje

ekonomije, trebalo opisivati.5

N i co l a Oresme (oko 1320-1382), po zvanju biskup. U djelu “Traictie de la Premičre Invention des

Monnoies” opisuje povijest novca, o kovanju novca od zlata, srebra, bakra, o čistoći kovanica. S tim u vezi

govori o tri načina ostvarenja profita od novca i to (1) umijeće razmjene, pohrana novca i promet novcem;

(2) lihvarstvo i (3) preinačavanje novca.

Feudalno zakonodavstvo

Salijski zakonik iz poč. VI. stoljeća se odnosi na Franačko kraljevstvo. Ovaj zakonik štiti seljačko

vlasništvo, stoku i plodove i propisuje oštre kazne za kršenje.

Djelo “Kapitulacije” (potkraj VIII. st.), franačkog kra l j a Kar l a svjedoče o potpunom nestanku

slobodnih seoskih općina i rodovskog uređenja u učvršćenju feudalizma. Velika pozornost je posvećena

organizaciji feudalnog posjeda, eksploataciji kmetova, učvršćenju kraljevske vlasti. “Ruska pravda” -

zbornik zakona - XI. i XII. st. (knez Jaroslav Mudri) - Zaštita feudalnog posjeda, kneževoga vlasništva.

Posebni su propisi posvećeni trgovini i kreditu - znak da se razvio trgovački kapital u to doba. Vinodolski

zakonik (1288.) - kazneno običajno pravo hrvatskog vlastelinstva. Poljički statut - gospodarsko i kazneno

pravo hrvatske (1440.) Župe Poljica i kodifikacija običajnog prava u Hrvata.

Merkantilizam

Privredni sustav u Europi od sredine XV-XVII pa i do sredine XVIII. st. i sustav ekonomskih ideja prema

talijanskoj riječi “mercantile”, trgovački. Razrada ekonomske misli - uzročnih međuzavisnosti, no ipak se

kao pokret zadržava samo na površini ekonomskih pojava i to u oblasti prometa. Za razliku od ranijih

pisaca, koji su ekonomske fenomene samo opisivali odnosno kao skolastici - normirali, merkantilizam

stvara jedan sustav ekonomskih misli i proučava ekonomske pojave s gledišta njihove povezanosti. Prva

teoretska razrada suvremenog načina proizvodnje.

To je doba kad se stvaraju jake države u Europi. Doba razvitka manufakture i trgovine.

4 T. Akvinski: “Summa Theologica” ... prema J. K. Galbraith (1), str. 19. 5 Op. cit., str. 17.


98

Kako navodi Galbraith, “u tri stoljeća ekonomija nije imala nijednog priznatog glasnogovornika” (slično

kao u prošlim epohama, npr. Aristotel u Grčkoj, T. Akvinski za Srednji vijek ili što će biti oni poslije (A.

Smith, Keynes i drugi).6

Doba renesanse i humanizma - dogmatska se gledišta ruše, normativizam, mistika - ideje o čovjeku,

zanimanjima, pravima i slično.

Dan t e Al igh i e r i (1266-1321) - ideja o primatu svjetovne nad duhovnom vlašću.

Nico lo Mach i ave l l i (1469-1527) djelo “Vladatelj” - teorija o stvaranju suvremene, centralizirane i

snažne države. (Michelangelo, Leonardo da Vincci, Ticijan i drugi).

Trgovina se počinje sve više razvijati. Postojala su tržišta različitih proizvoda, prodaje se i kupuje tkanina i

obuća, poljoprivredni proizvodi kao kukuruz, žito, vino. Brodovima se prevoze različita dobra iz udaljenih

mjesta i zemalja. Razvijaju se posebice veći gradovi poznati po trgovini pojedinih dobara (Venecija,

Firenza, Antwerpen, Amsterdam i mnogi drugi). Trgovci su utjecajni i uveliko djeluju na politiku i vlast.

U to doba javljaju se otkrića Amerike i Dalekog Istoka. Pritječu novi dotad nepoznati proizvodi ali i

plemeniti metali srebro i zlato.

Konačno u to doba ustanovljuju se države. “Merkantilizam je obuhvaćao izrazit raskid s etičkim

stajalištima i uputama Aristotela i Sv. T. Akvinskog te srednjeg vijeka općenito”.7

Osnovna obilježja merkantilizma su:

Polazi se sa stajališta ekonomskih interesa države, kako da se ostvari što veće bogatstvo. Zlato i srebro su

oličenje bogatstva, zbog njihove prometne vrijednosti - (za izvoz zlata i srebra bila je čak propisana smrtna

kazna).

Vanjska trgovina i to izvozna u središtu je pozornosti (izvoz veći od uvoza).

Merkantilisti su bili za interventnu politiku u ekonomiji (ukidanje izvoznih a nametanje uvoznih carina

npr.). Isto tako započinje državna intervencija u korist industrije.

Pisci - Geronimo de Ustariz, Bernardo de Ulloa - Španjolska; Gaspare Scaruffi (1519-1584), Bernardo

Davanzatti, Antonio Serra (1580-1645) - Italija; Philipp W. von Hornic (1638-1712) u Austriji.

Francuska je apsolutistička monarhija (1576-1621) u XII-XVII stoljeću.

An to ine de Montch ré t i en (1576-1621) skup pravila i uputa za gospodarsku djelatnost države:

Traktat političke ekonomije (1615) (potreba razvoja vlastite industrije Francuske i smanjivanje zavisnosti

od uvoza).

Naziv “politička ekonomija” potiče od Monkreitena.

J ohn Bap t i s t e Co lbe r t (1619-1683) - glasoviti ministar financija kralja Luja XIV. (kolbertizam):

spisi: Pisma, instrukcije i memoari.

J ean Bod in (1530-1996), teoretičar i znanstvenik, piše o visokim cijenama i uzrocima tog porasta. Kao

glavni ističe obilje zlata i srebra kao i pojava monopola.8 U Njemačkoj je merkantilizam dobio poseban

oblik - naziv kameralistika (blagajna - kamera). Kameralistika (ili kameralne znanosti) dijelila se na dva

dijela: opći i posebni. Opći = proučavala se poljoprivreda i rudarstvo i gradsku privredu (obrtništvo,

6 J. K. Galbraith (1), str. 23. 7 Op. cit., str. 27. 8 J. Bodin “Les Six Livres de la Republigue”, prema Galbraith (1), op. cit., str. 26.


99

industriju i trgovinu). Posebni: znanost o policiji - imovinska, školska i sigurnosna. Kameralistika u užem

smislu je znanost o financijama. Kameralne znanosti je zbirni naziv za sve ekonomske studije (do kraja

XIX. st.).

J ohann J oach in Becke r (1635-1682).

Velika Britanija - Thomas Mun (1571-1641), Johanas Child, John Law, James Stewart (1712-1780).

Rusija: Ivan Tihonović Posoškov (1652-1726).

U Hrvatskoj Ma te V lač i ć (1520-1575). J u r a j Kr i žan i ć (1618-1683), “Politika” (1659.), učio u

Zagrebu, teologiju u Rimu i postao svećenik. Slavenofil. Dva puta bio u Rusiji (15 godina zatočen u

Sibiru). “Najbogatije su one zemlje (ne koje imaju zlato već) koje imaju najrazvijeniju proizvodnju”.

(“Bogati seljak - bogata država!” potječe od njega).

Adam Smith je 1776. god. svojom knjigom “Bogatstvo naroda” okončao merkantilizam, no prije toga u

Francuskoj se javljaju nove (fiziokratske) ideje, koje veličaju poljoprivredu.9

Rani utopijski socijalizam

Merkantilizam je teorija početne faze kapitalističkog načina proizvodnje - rani utopijski socijalizam je

reakcija na to.

Utopija = zemlja koja ne postoji (prema grčkim riječima: U znači ne - topos znači zemlja, mjesto).

U industrijskim zemljama javlja se kritika tog sustava i ideja koje su taj sustav zastupale. Ti kritičari,

nazvani socijalisti, protivili su se privatnoj imovini i težnji za bogatstvom. U Francuskoj su to bili Claude

Henri Saint - Simon (1760-1825), Charles Fourier (1772-1837), Luis Blanc (1811-1882) i Pierr Proudhon.

U Njemačkoj Ferdinand Lassall (1825-1864) i Ludwig Feuerbach (1804-1872).

Thomas Morus (1480-1535) “Utopija” (1516) po kojem postoji samo društveno, kolektivno

vlasništvo, opća obveza na rad i nepostojanje razlika između fizičkog i umnog rada te između sela i grada.

Tommaso Champane l l a (1568-1639) zamišljena zemlja “Grad sunca” - u kojoj vlada komunizam.

Poljoprivreda je glavna djelatnost. Nema privatnog vlasništva.

Fiziokrati (od grčkih riječi fysis = priroda i crateo = vladati) ili Les Économistes

Merkantilizam je trajao 3 stoljeća, a fiziokrati vrlo kratko. Taj pokret se razvio u Francuskoj. Poljoprivreda

je bila feudalna. Koncepcija prirodnog poretka - vladavina prirode. Osnove tog poretka je privatno

vlasništvo, a osnova prirodnog poretka jest čovjekov hedonizam tj. težnja za korišću i uživanjem -težnja

koja ga tjera na rad i sticanje bogatstva. Ekonomski interes cjeline u suglasnosti je s ekonomskim interesom

pojedinca.

U drugoj polovici XVIII. stoljeća nastaje francuski doprinos ekonomskoj misli u duhu prosvjetiteljstva. U

središtu pozornosti je bila poljoprivreda i njezin doprinos ukupnom gospodarstvu. Središnje vjerovanje

fiziokrata odnosilo se na pojam prirodnog zakona (le droit naturel), koji upravlja gospodarskim i

društvenim ponašanjem. Vodeće pravilo u zakonodavstvu i općenito treba biti u smislu “laissez faire,

laissez passer” (lesé fér, lesé pasé) “Treba pustiti stvari da idu kako idu”, slobodno - prepustiti stvari njima

samima.10

9 Op. cit., str. 33. 10 Poznata uzrečica za liberalni kapitalizam, pojam koji se odnosi ustvari na protivljene državnoj intervenciji.


100

Odnos prema poljoprivredi - osnovna oblast i jedina koja stvara netto proizvod (product net), kao neki dar

prirode. Sitna i krupna poljoprivreda. Sitna - mala i srednja seljačka gospodarstva, slobodna obiteljska

gospodarstva (petit culture)

Krupna - velika feudalna gospodarstva obrađivana su radom kmetova ili kapitalistička gospodarstva -

zakupci (grand culture). Klasna struktura se sastoji prema njima od tri klase:

(1) vlasnička klasa - zemljovlasnici, koji upravljaju poljoprivredom.

(2) proizvodna klasa - poljoprivrednici i ostali koji rade u poljoprivredi, obrađuju zemlju.

(3) neproizvodna (sterilna) klasa - trgovci, prerađivači, obrtnici.

Sve do XVIII. stoljeća ekonomika se nalazi između humanističkog i znanstvenog pristupa. Kao znanstvena

disciplina u svjetskim razmjerima javlja se koncem XVIII. stoljeća a u nas koncem XIX. stoljeća.

Kad govorimo o prvim počecima razvoja Agrarne ekonomike kao znanstvene discipline njih povezujemo s

pojavom fiziokrata, francuskih ekonomskih pisaca XVIII. stoljeća. Fiziokrati su vjerovali da sve bogatstvo

izvire iz poljoprivrede. Samo u poljoprivredi, i to zahvaljujući darežljivosti prirode, proizvodni napor (tj.

rad) stvara višak proizvoda, ono što premašuje troškove proizvodnje. (Trgovina i manufaktura ne stvaraju

višak; one su doduše nužne, ali su sterilne). Višak stvara poljoprivreda i izdržava sve druge proizvođače.11

F r anco i s Quesnay (1694 - 1774) (Fransoá Kené). Vodeći predstavnik fiziokratske škole. Po

zanimanju liječnik (kirurg). Dvorski liječnik kralja Luja XV. Pod starost se počeo baviti ekonomskim

problemima. Pisao u Enciklopediji “Farmeri”, “Žita”. Glavno djelo su “Ekonomske tablice” (Tableau

Economique)12 iz 1758. godine. Tvorac ideje da se u razmjeni jednake vrijednosti zamjenjuju za jednake

vrijednosti, razmjena tj. promet ne može biti izvor bogatstva, kao što su to tvrdili merkantilisti. Ekonomska

istraživanja prenio je iz oblasti prometa u oblast proizvodnje. “Poljoprivreda je izvor sveg bogatstva

Države i svih građana”13 (ne industrija, trgovina ili drugo).

Čisti prihod (product net) je onaj koji se stvara samo u poljoprivredi! Novac nije bogatstvo i izvor

blagostanja, već je sredstvo razmjene. Cijene odražavaju troškove proizvodnje.

Teorija reprodukcije - izložena u “Ekonomskim tablicama”.

Fiziokrati su zaslužni za primjenu kalkulacija u poljoprivredi, razmatraju ukupan prihod, troškove

proizvodnje i dohodak.

Anne Robe r t J acques Turgo t (1727-1781) (Žak Tirgo), sin imućnog trgovca. Piše rasprave

filozofskog i ekonomskog značaja. U području Limogesa pokreće više reformi usmjerenih na poticanje

poljodjelstva i infrastrukture (trgovina, ceste).

Ministar financija kralja Luja XVI. ali vrlo kratko vrijeme (1774-1776) sprovađao u život fiziokratske

ekonomske koncepcije (uvoz žita iz inozemstva, slobodan promet agrarnih proizvoda) porezne reforme,

smanjenje javnih troškova itd.. Glavno djelo “Razmatranja o postanku i raspodjeli bogatstva”, “Pisma o

slobodi trgovine žitom”. Poznata je njegova teorija nadnice - ograničava se na veličinu sredstava koja je

nužna za izdržavanje radnika.

11 J. K. Galbraith (1), op. cit., str. 38. 12 Ekonomske tablice su bile genijalna konstrukcija, koja je trebala pokazati tijek proizvoda od poljoprivrednika do trgovaca, prerađivača i drugih, te kako se novac vraća poljoprivredniku. Godine 1930. američki ekonomist ruskog podrijetla Wassily Leontief izradio je nešto slično “input-output tablice” (ili međusektorska analiza), za što mu je dodijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. Međusektorska analiza je osnova modelskog predviđanja.

13 F. Quesnay “Maximes Generales”, cit. prema J.K.Galbraithu (1), str. 39.


101

Za rentu kaže da je posljedica privatnog vlasništva nad zemljištem. Kapitalizirana renta čini cijenu zemlje.

Zakon o opadajućim prihodima. Teorija vrijednosti je prethodnica kasnijih škola.

P i e r r e Samue l du Pon t de Nernour s (1739-1817), urednik poljoprivrednog časopisa, pisac

političkih članaka i urednik nekih radova Quesnaya pod nazivom “La Physiocratie” (otuda i ime kojim su

predstavnici ove škole ušli u povijest ekonomske i agroekonomske misli).

Osnovna nakana fiziokrata je očuvanje društva zemljovlasnika, njihovih prednosti ali i povlastica pomoću

reformi, odnosno zaštititi taj sloj od trgovačkog kapitalizma i općenito industrijskih sila koje se sve više

počinju javljati.14

Od ostalih poznatiji je V ic to r R ique t t i Mi rabeau (stariji) (1715-1789). Ističe Quesneyove

“Ekonomske tablice” kao epohalni izum (uspoređujući ih s izumom pisma i novca).

Kapitalizam Klasična politička ekonomija. - Engleska XVII - XIX stoljeće

Tijekom XVII. st. kapitalizam zahvatio industriju (manufakturu) i poljoprivredu. Tekstilna industrija (vuna)

i metalna industrija (čelik). Poljoprivreda - stočarstvo (uzgoj ovaca se razvija na račun biljne proizvodnje.

U Engleskoj i Škotskoj najprije se javlja industrijska revolucija i to u zadnjoj trećini XVIII. st.

“Prevladavajući lik u promjeni nije trgovac već industrijalac usmjeren na proizvodnju”. Industrijalizacija

je silno utjecala na ekonomiju.

Osnovne značajke škole su: - izraz prilika i potreba vremena; objektivnost znanstvene analize gospodarske

stvarnosti; metoda apstrakcije; privatni, osobni je interes glavni pokretač svake djelatnosti i liberalizam

(privredni, politički itd.)

Slobodno djelovanje ekonomskih zakona odgovaralo interesima britanske privrede i vladajuće klase

(buržoazija i veleposjednici).

Sir Wi l l i am Pe t t y (1623-1687) (Peti). Prethodnik klasične škole u Engleskoj. Utjecao je na A. Smitha

glede stajališta o javnoj politici. Tržna cijena (politička) zavisi o ponudi i potražnji.

Iako po struci liječnik, dao velik doprinos ekonomskoj znanosti. Uzima se da je otac klasične političke

ekonomije. Iznio više originalnih teorija. Koristio se metodom apstrakcije i dedukcije, a ne samo

deskripcijom kao njegovi prethodnici.

Koncepcija vrijednosti - Radna teorija vrijednosti. Vrijednost robe je određena količinom rada utrošenog u

njezinu proizvodnju (to je njegova prirodna cijena). Tržna cijena (po Pettyu “politička cijena”) zavisi od

ponude i potražnje za određenom robom.

Koncepcija novca. Novac uzima kao svaku drugu robu, čija se vrijednost određuje utrošenim vremenom za

njegovu proizvodnju. Tada je u opticaju bio samo metalni novac (metalizam). Zagovara slobodu unutrašnje

i međunarodne trgovine. Koncepcija nadnice. Prirodna, unutrašnja osnovica nadnice određuje minimum

sredstava za život koja su nužna radniku. Koncepcija zemljišne rente. Rentom smatra sav višak koji se

dobije po odbitku troškova proizvodnje.

Petty je uočio i diferencijalnu rentu, ali samo onu koja se javlja zbog različitog položaja prema tržištu.

Renta je osnov za cijenu zemlje, jer je prodaja zemlje ustvari prodaja rente kao stalnog prihoda.

14 Op. cit., str. 40.


102

Zasluga W. Petty-a što je prvi pokušao istražiti unutrašnju zakonitost i povezanost kapitalističkih odnosa

proizvodnje.

Britanska klasična škola je nastala i najviše se razvila u Velikoj Britaniji, zemlji najrazvijenijeg kapitalizma,

no poč. XIX. st. i u Francuskoj.

Adam Smi th (1723.-1790). Prvi izradio cjelovit sustav političke ekonomije. Osim vlastitog doprinosa,

sistematizirao je dosadašnja istraživanja. Imao je veliki utjecaj na svoje suvremenike.

Rodio se u Škotskoj, završio Balliol College na Oxfordu i potom radio kao profesor na Glasgowskom

sveučilištu. Umro je kao poznat i slavan čovjek.

Djelo pod nazivom “Istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda” ili poznato pod kraćim nazivom

“Bogatstvo naroda” pisao je desetak godina. Djelo se sastoji od pet knjiga koje sadrže ekonomsku teoriju,

prirodnu teoriju, povijest ekonomskih ideja i financijsku politiku. Prema Smithu je osnovni čimbenik

bogatstva svakog naroda rad i to rad uopće (ne u prometu kao kod merkantilista ili u poljoprivredi kao

fiziokrata).

Iznio je sustav ekonomske teorije te dao kritiku merkantilizma i fiziokrata.

Predstavnik je ekonomskog liberalizma. (Teorija podjele rada, novca, vrijednosti i cijena, raspodjele,

najamnine, profita i zemljišne rente - proizvodnog i neproizvodnog rada, kapitala i reprodukcije).

Postoje tri bitne stvari, uočene u prvom poglavlju, na koje se mora usredotočiti pozornost. Prva je sama

priroda gospodarskog sustava, druga je određivanje cijena te kako se ostvareni prihodi raspoređuju na

nadnice, rentu i profit, te treće - politika koja podstiče gospodarski napredak.

Teorija podjele rada - Podjela rada je prvorazredni čimbenik povećanja bogatstva naroda. Podjela rada u

više radnih operacija u kojima rade radnici. Rad na tekućoj vrpci (uzima primjer tvornice čavala).

Teorija novca. Roba koja je imala najširu prođu poprimala je ulogu općeg sredstva razmjene (stoka,

školjke, duhan, krzna i metal). Zlato i srebro imaju po njemu oznake (1) djeljivost i (2) trajnost. Novac je

roba i prometno sredstvo.

Teorija vrijednosti i cijena. Smith razlikuje upotrebnu i prometnu vrijednost. Upotrebna vrijednost je

koristnost stvari za zadovoljenje potreba. Prometna vrijednost je kupovna moć neke stvari u odnosu na

druge stvari. Tržna cijena je cijena robe na tržištu. Prirodna cijena je količina rada nužnog za proizvodnju

robe. Teorija radne vrijednosti (samo u slobodnoj konkurenciji).

A. Smith zagovara konkurenciju kao načelo u kapitalističkim društvima - koja treba jamčiti optimalan

industrijski učinak. Zagovara, uz ostalo, i štedljivost kao kod osobnog trošenja tako i državnog.

Teorija raspodjele = Smith razlikuje tri dohotka i to:

(1) nadnicu (nagrada za rad) (2) profit (za kapital) i (3) rentu (za zemlju) - Tri klase radnici, kapitalisti i

zemljovlasnici. Zemljišna renta je prirodna nagrada za korištenje zemljišta.

Pozornost koju A. Smith pridaje renti (a kasnije D. Ricardo i drugi), ima danas pomalo arhaičan prizvuk.

To je zbog toga što je renta tada bila značajna, budući da je poljoprivreda imala najveću gospodarsku

važnost i kad su plaćanja za zemljište bila jedan od znatnih transfera dohotka.15

Teorija kapitala: Stalni (fiksni) i opticajni (cirkulirajući) kapital.

15 Galbraith (1), op. cit., str. 50.


103

Teorija reprodukcije. Proširenje proizvodnje nužnost je kapitalističkog načina proizvodnje. Proizvodnja

proizvodnih i proizvodnja potrošnih dobara. Često citirani pojam “nevidljive ruke”, (jedna od najpoznatijih

metafora u ekonomiji) proizlazi iz slijedećeg stava:

“Svaki pojedinac nastoji uložiti svoj kapital tako da postigne najveću sigurnost i dobitak za sebe. U svemu

tome je vođen nevidljivom rukom da poboljša nešto što i nije bilo njegova namjera. Vođen svojim vlastitim

interesom on često unapređuje društvo efikasnije nego u slučaju da je to stvarno htio učiniti”16.

David Rica rdo (1772.-1823.). Rođen u Londonu. Bavio se isprva burzanskim poslovima, a

ekonomijom kasnije, (pročitavši Smithovo djelo). Član Parlamenta, gdje je sudjelovao kao savjetodavac u

ekonomskim, uključivši i monetarnim, pitanjima. U doba Ricarda Engleska je prelazila iz faze manufakture

u krupnu industriju temeljenu na strojnom radu. Proizvodnja je naglo rasla zbog tehnoloških novina.

Upotreba koksa (umjesto drva i ugljena), pronalazak mehaničkog tkalačkog razboja i parni stroj to

omogućuju.

Tri klase - industrijska buržoazija, veleposjednici (land lordovi) i radnici.

Na Ricarda je utjecao A. Smith, R. Malthus i drugi. Ricardo slijedi Smitha u osnovnim postulatima

ekonomije kao znanstvene discipline, kao i u kritici svog velikog prethodnika.

Područje rada: - Teorija vrijednosti (upotrebna i prometna). Vrijednost se mjeri količinom rada potrebnom za njihovu proizvodnju (radna teorija vrijednosti).

- Teorija novca - Novac je (kao i fiziokratima i Smithu) samo roba - vrijednost novca određuje se količinom rada nužnog za njegovu proizvodnju (radna teorija novca).

- Teorija kapitala. Kapital se dijeli na stalni i opticajni prema stupnju trajnosti (Smith prema načinu ostvarenja profita).

- Teorija raspodjele. Tri osnovna oblika dohotka: zemljišna renta, profit i nadnica (sa stajališta kvantitete). Zemljišna renta. Uzrok postojanja je postojanje zemljišta razne kakvoće (relativna plodnost zemljišta). Cijene poljoprivrednih proizvoda određuju troškovi proizvodnje na najlošijem zemljištu. Vlasništvo boljeg zemljišta donosilo bi višak iznad pokrića troškova. Radna teorija oslanja se na tzv. Zakon o opadajućem prinosu tla. Rentu definira kao onaj dio proizvoda zemlje koji se plaća zemljoradniku za “upotrebu izvornih i neuništivih sila”17

- Teorija nadnice određena vrijednošću životnih sredstava nužnih za izdržavanje radnika i cijena rada se mijenja zavisno o tome. Tržna cijena rada (nominalna nadnica) raste s općim porastom društvenog bogatstva.

Za nadnice Ricardo kaže da su one cijene nužne da bi se radnicima omogućilo održavanje života, ali i nastavljanje njihova staleža, bez povećanja i bez smanjivanja.18 - Teorija profita. Vrijednost robe određena je količinom rada nužnog za njezinu proizvodnju (nadnica, profit). Profit zavisi od nadnice. Ove su kategorije za Ricarda obrnuto proporcionalne. Porastom proizvodnosti raste profit i obratno. Profit (koji uključuje kamate) je odgođeno plaćanje za prošli rad uložen u fiksno kapitalno ulaganje kao i u obrtni ili radni kapital.

Razvitkom društva smanjuje se profit. Obrađuju se sve lošija zemljišta - to će dovesti do stagnacije u

razvoju društva - pesimistička vizija (kao i kod Malthusa glede pučanstva).

16 A. Smith, prema J. K. Galbraith (1). 17 Cit. prema J.K.Galbraithu (1), str. 63. 18 Cit. prema J. K. Galbraith (1), str. 63.


104

Ar thur Young (1741.-1820.) engleski ekonomist i statističar vrlo plodan pisac iz područja agrarne

ekonomike. Podstakao je suvremeni aspekt u ekonomici poljoprivrede povezan s analitičkim sustavom.

Između ostalog, u okviru ekonomike poljoprivrednog gospodarstava, zalaže se za optimalnu veličinu

gospodarstva, za potrebu vođenja knjigovodstva, koje će omogućiti ustanovljivanje ekonomskog rezultata

itd. Neki ga nazivaju ocem suvremene uprave poljoprivrednog gospodarstva (Farm Management).

J ean Cha r l e s Léona rd de S i smond i (1773.-1842.) (Žan Sesmond). Otac ekonomskog

romantizma, malograđanskog socijalizma, premda ga uvrštavaju u predstavnika klasične škole.

Švicarac, talijanskog podrijetla, rođen u okolici Ženeve. Sismondi je na ekonomskom planu napadao

krupnu, kapitalističku a idealizirao seljačku i obrtničku proizvodnju. Glavno djelo: “Nova načela političke

ekonomije ili bogatstva u odnosu prema pučanstvu”. Tim djelom suprostavlja se idejama Ricarda.

Kritizira slobodnu konkurenciju. Isprva je bio pristalica ekonomskog liberalizma no kasnije veliki protivnik

slobodne konkurencije odnosno pristalica državne intervencije u gospodarskom životu. No to ne znači da

negira osobni interes, koji je za njega glavni pokretač djelatnosti. Protiv je krupnih kapitalista, već je za

srednjeg i sitnog poduzetnika. socijalista).

Glede pučanstva drži da odlučujući utjecaj na kretanje i promjene imaju društveno-povijesni uvjeti (a ne

prirodni kao u Malthusa).

Pristalica je radne teorije vrijednosti. Dohotke dijeli na radne (nadnica) i neradne (profit, renta). Središnji

problem nije proizvodnja i raspodjela (kao u Smitha i Ricarda), već potrošnja. Čovjek je prije svega

potrošačko biće.

Sismond je snažno reagirao na teške uvjete novog kapitalizma, koji su se počeli zapažati u Francuskoj u

prvoj polovici XIX. stoljeća. Držao je da suvremena industrija podstiće prekomjernu proizvodnju. Njegov

najveći doprinos je prepoznavanje i obilježavanje društvenih staleža. Bio je “jedan od prvih ekonomista,

koji će govoriti o postojanju dviju društvenih klasa, o bogatim i siromašnim, kapitalistima i radnicima,

interese kojih je vidio u ... stalnom međusobnom sukobu”.19

Thomas Robe r t Ma l thus (1766.-1834.), Velika Britanija.

Po školovanju svećenik, radio kao profesor na Heileybury koledžu u Hertfordshireu. Djela “Načelo

političke ekonomije” i “Esej o načelima pučanstva” (iz 1798. godine). Zastupnik landlordova. Nije bio

pristalica Ricardove radne teorije vrijednosti. Po njemu je mjerilo vrijednosti onaj rad koji se u proizvodu

kupuje. Kasnije to dopunjuje te kaže da su mjerilo vrijednosti troškovi proizvodnje.

Najveći doprinos Malthusov je bio zakon koji, kako je držao, upravljao rastom populacije. U knjizi iznosi

poznatu svoju postavku: “Pučanstvo se uvećava po geometrijskoj, a proizvodnja hrane po aritmetičkoj

progresiji. To je univerzalni zakon i neprestano djeluje, no to djelovanje ograničavaju razne prirodne i

umjetne zapreke, kao što su moralno suzdržavanje, glad, bolesti (epidemije), ratovi itd.” Pred ljudima je da

biraju ili moralna suzdržljivost ili ono drugo što će ograničiti povećanje broja ljudi.

(Prije njega na problem pučanstva ukazivali su antički filozofi Platon i Aristotel, a u XVI. st. talijanski autor

Botero).

Malthus nije predviđao lijepe izglede za čovječanstvo. Kada bi se zbog zalaganja države ili nekog

(svemoćnog) dobročinitelja poboljšao položaj ljudi, neometani prirodni prirast brzo bi stanje ponovo

pogoršalo. To je bio stoga Malthusov argument protiv javnog ili privatnog dobročinstva. Vjerojatno nije

19 E. Roll: “A History of Economic Thought” (New York, Prentice Hall, 1942.), cit. prema J. K. Galbraith (1), str. 73.


105

bio bezosjećajan, jer je držao da neko rješenje moglo ublažiti navedeno stanje, npr. brak u kasnijim

godinama. Predviđanja Malthusa ostvaruju se, unekoliko, u danas nerazvijenim zemljama, u kojima je taj

problem aktualan, dok su razvijene zemlje, uz pomoć mjera smanjenja rađanja (prekid trudnoće,

kontracepcija), taj problem izbjegle (neomalthuzijanci).

U drugom svom dijelu “Načela političke ekonomije” dovodi u sumnju Sayov zakon, tj. postavku da će

ljudi što god proizvedu i potrošiti. Malthus drži da se sav prihod ne mora potrošiti, da potražnja za

proizvodima može biti nedovoljna i da se, kao posljedica toga, može javiti prekomjerna proizvodnja i

gospodarski zastoj i teškoće.20

J ames Mi l l (1773.-1836.). Rođen u Škotskoj, po školovanju teolog. Djelo: “Elementi političke

ekonomije” i “Povijest britanske Indije”. Zastupnik Ricardovih teorija. Vjerovao da je pojedinac

odgovoran za vlastiti spas.

J ohn S tua rd Mi l l (1806.-1873.) (sin J amesa Mi l l a ). Sljedbenik Ricarda.

Knjiga “Načela političke ekonomije” (1848.), služila je kao (prvi) udžbenik političke ekonomije (do pojava

Marshalova djela “Načela ekonomike”). Na 1500 stranica izlaže sve teorije engleske klasične škole, po

koncepciji Smitha, Ricarda i svojoj vlastitoj.

To je doba razvijenog kapitalizma. Početak viktorijanske ere, poznate po građanskim političkim

slobodama, gospodarskom poletu i općem prosperitetu.

Tri su činitelja proizvodnje: priroda, rad i kapital. Rad je proizvodni i neproizvodni. Kapital je fiksni i

cirkulirajući. Cjelokupna društvena proizvodnja se dijeli između radnika, kapitalista i zemljovlasnika, u

obliku nadnice, profita i rente.

Nadnica - zavisi od ponude i potražnje rada. Profit - sadrži rizik i nagradu za poduzetništvo i upravu

poduzećem. Profitna stopa zavisi od nadnica. Renta - rezultat monopola privatnog vlasništva nad

zemljištem. (Ne ulazi u troškove proizvodnje).

Alb rech t Thae r (1752.-1828.), Njemačka. Po osnovnom školovanju liječnik, kasnije profesor

poljoprivrednih znanosti u Berlinu. Zanimljiva je njegova sistematizacija poljoprivrednih znanosti na pet

područja i to:

1. znanost o tlu, 2. obrada zemlje, 3. prehrana bilja, 4. biljna i stočarska proizvodnja i 5. poljoprivredna

ekonomika.

J ohann He in r i ch von Thünen (1785.-1850.) (Tinen).

Njemačka je, u odnosu na Englesku i Francusku, bila glede industrijskog razvitka u zaostatku. Thünen je

pristaša ekonomskog protekcionizma (nasuprot ekonomskom liberalizmu).

Thünen je proučavao samo pojedine ekonomske probleme po čemu je bio izvoran. U to doba Njemačka je

pretežno feudalna i agrarna. Sam je bio vlasnik velikog imanja, fakultetski školovan te vodio uzorno

knjigovodstvo.

Djelo: “Izolirana država u odnosu na poljoprivredu i narodno gospodarstvo” objavljena 1826. godine

(prvi dio, a drugi dio tek nakon 25 godina). U tom djelu je najvažniji dio teorija o mjestopisnom

(topografskom) rasporedu poljoprivrednih kultura tj. poznati Thünenovi krugovi (Teorija o utjecaju

udaljenosti od tržišta na poljoprivrednu proizvodnju).

20 J. K. Galbraith, (1), str. 60.


106

U sredini ravnice je zamišljen grad sa svom industrijskom proizvodnjom kao jedinim tržištem. Pitanje kako

će se razvijati područja uzgoja poljoprivrednih kultura?

U neposrednoj okolici grada uzgajat će se proizvodi s visokom vrijednošću proizvodnje po jedinici

površine, ali su to ili lako pokvarljivi proizvodi (povrćarstvo) ili oni koji zbog svoje zapremine ili težine

traže velike prometne troškove. U drugom koncentričnom području - krug šume - drvo, u trećem žito, u

četvrtom -ekstenzivno stočarstvo, u petom lov. Udaljenost ima utjecaja na diferencijalnu rentu. Renta će

biti viša u područjima koji su bliže središtu (gradu).

J ean Bap t i s t e Say (1767.-1832.) (Žan Batist Sej). Francuz. Neko vrijeme provodi u Engleskoj. Bio je

poslovni čovjek, kasnije profesor političke ekonomije. Djelo “Traktat političke ekonomije” (1803.g.)

doživljava više izdanja, prijevoda i ima veliku nakladu. Predstavnik je (najpoznatiji) klasične škole u

Europi. Ekonomija je (po Say-u) znanost o zakonima koji vladaju bogatstvom, kako se stvara, raspodjeljuje

i troši. Znanost se ne treba ni miješati u politiku niti je savjetovati što da radi. Cijelu materiju političke

ekonomije izlaže u tri osnovna podioka i to na: proizvodnju, raspodjelu i potrošnju. Tri su osnovna činitelja

proizvodnje: rad, kapital i zemljište. Oni vlasnici nose dohotke (rad – nadnicu, kapital – kamatu, a zemljište

– rentu).

Kapitalističkom poduzetniku pridaje veliku važnost, što kasnije prihvaćaju svi građanski teoretičari

(Schumpeter).

Uvodi u političku ekonomiju, potrošnju i Zakon tržišta. “Nevidljiva ruka tržišta”, poznata Sayova izreka –

tržište kao samoregulirajući mehanizam.

Najvažniji Sayov doprinos, koji će biti utjecajan preko stotinu godina, je njegov zakon tržišta (spominje se i

u današnjim udžbenicima). Sayov zakon govori da iz proizvodnje proizlazi agregat potražnje dovoljan da se

kupi ukupna ponuda proizvoda. Drugim riječima u nekom gospodarstvu se ne može javiti prekomjerna

proizvodnja, jer ne može doći do nedovoljne potražnje. U slučaju uštede od prodajne zarade, ta ušteda ide u

investicije pa time i potrošnja. Ovaj zakon je preživio sve do Velike krize 30-tih godina XX.stoljeća, kada

ga je oborio J.M.Keynes. Keynes je postavio drugačiju teoriju tvrdeći da može postojati situacija da ljudi

čuvaju novac i ne ulažu ga, da se i cijene tada ne moraju prilagoditi smanjenoj potražnji te da se može javiti

(kao što se i javila) hiperprodukcija -–prekomjerna proizvodnja, time i pad cijena i nezaposlenost. Tada se

država treba umiješati svojim mjerama.

F rede r i c Bas t i a t (Bastija) (1801.-1850.). Poznat kao pristaša ekonomskog liberalizma i međunarodne

trgovine. Djelo “Ekonomske harmonije”.

Povijesna škola U Njemačkoj

Kapitalistički način u Njemačkoj se razvio kasnije, 40-60-tih godina XIX. st. - pruski put koji obilježava

vlast junkera - veleposjednika i postupnog prijelaza od feudalnog u kapitalistički poredak (koji će

Njemačka kasnije prijeći brzo). Taj pravac, umjesto ekonomskog liberalizma, ističe intervencionizam,

protekcionizam. Ističe nacionalizam umjesto kosmopolitizma, a statistiku i indukciju umjesto apstrakcije i

dedukcije.

Povijesna škola je ekonomsko idejni predstavnik vladajućih klasa u Njemačkoj (buržoazije i

veleposjednika). Vladala na njemačkim sveučilištima. Ime dobiva po proučavanju gospodarsko-povijesnog

razvitka ne samo Njemačke već i drugih zemalja. Ima izrazito nacionalno obilježje. Bitna uloga se pridaje


107

državi (etatizam). Protekcionizam, intervencionizam - kao zaštita Njemačke od razvijenijih (tada) zemalja,

u prvom redu Engleske.

Adam Mül l e r (1779.-1829.) “Elementi državne vještine”.

Müller je bio konzervativni branitelj zemljovlasničkih i feudalnih interesa; njegov argument je bio da

“država nije samo osnovna čovjekova potreba; ona je najveća čovjekova potreba”.21

F r i ed r i ch L i s t (1789.-1846.) “Nacionalni sustav političke ekonomije”.

Zagovarao je isprva liberalnu trgovinsku politiku, što je pridonijelo stvaranju slobodne trgovinske zone za

čitavu Njemačku. Zbog svojih ideja napušta Njemačku, jedno razdoblje provodi u SAD, a 1831. g. se

ponovo vraća u Njemačku. U djelu “Nacionalni sustav političke ekonomije”, oslikava gospodarski život

kao trajni proces (ne kao statičku normu), koji prolazi kroz postupne stadije razvitka. U tome država ima

nezamjenljivu ulogu u smislu poticanja tih promjena (stadija) sve do konačne ravnoteže između glavnih

gospodarskih oblasti (poljoprivrede, industrije, trgovine). Zastupa ideju o zaštitnoj carini koja je bitna za

državu koja se razvija (ne onu u vrlo ranim kao i u kasnim stadijima razvitka). Listov protekcionizam

postaje važan argument država s nejakom industrijom. F. List podastire jake argumente za zaštitu mladih

industrija, a za veću je specijalizaciju poljoprivrede.22

Kor Ludvig von Ha l l e r (1768.-1854.)

Wi lhe lm Rosche r (Rošer) (1817.-1894.) “Sustav narodne privrede”.

Bruno Hi ldeb rand (1812.-1878.) “Nacionalna ekonomija sadašnjosti i budućnosti”.

Kor Kn ie s (1812.-1898.) “Politička ekonomija s gledišta povijesne metode”.

Gus t av Schmole r (1838.-1917.) “Osnovi opće ekonomske znanosti”.

F r i ed r i ch Knapp (1842.-1926.),

Ka r l Buche r (1847.-1930.),

Albe r t Scha f f l e (1831.-1903.),

Ado l f Wagne r (1835.-1917.), “Poljoprivredna ili industrijska država.”

U svojoj knjizi “Agrar-und Industriestaat” (Poljoprivredna ili industrijska država), objavljena 1901.

godine, skreće pozornost na rastuću industrijalizaciju i na povećanu ovisnost o uvozu hrane. Stoga se zalaže

za odgovarajuću zaštitu poljoprivrede ističući “da zadržavanje vitalnosti njemačke poljoprivrede znači

očuvanje njemačkog naroda, kako sad tako i u budućnosti”.23

Lu j o Bren t ano (1844.-1931.) - zakon o opadajućim prinosima.

Max Weber (1864.-1920.).

Werne r Somba t t (1863.-1941.).

Marksizam (ili Naučni socijalizam) - razlika prema prethodnim utopijskim socijalnim pravcima. Javlja se

polovicom XIX. stoljeća. U to doba se javljaju radnički pokreti u Francuskoj (1848.) i Engleskoj (čartizam)

te Njemačkoj (šleski tkači), u doba zrelog kapitalizma.

Ka r l Marx (1818.-1883.), “Kapital”

21 Adam Müller: “Elemente der Staatskunst”, cit. prema J.K. Galbraith (1), str. 69. 22 Cit. prema M. Tracy (3), str. 87. 23 A. Wagner: “Agrar-und Industriestaat”, cit. prema M. Tracy (3), str. 93.


108

Marx, vodeći predstavnik ovog pravca. Prihvaća ekonomske ideje Smitha i Ricarda (radna teorija

vrijednosti) i klasične škole. Klasni pristup i kritika kapitalizma. Neizbježnost socijalne revolucije i

diktature proletarijata.

Predviđa da će kapitalizam propasti zbog gospodarske depresije. “Više od jednog stoljeća trećina svjetskog

pučanstva je živjela u zemljama gdje je Marxova doktrina bila ekonomski vjeronauk”.24 Marx je najavio da

će kapitalizam vrlo brzo propasti zbog gospodarske depresije te da će države uvesti socijalizam.

Gospodarski promašaji socijaliziranih privreda mogu se uveliko pripisati doktriranoj primjeni marksističke

ekonomike. Nepriznavanje prihoda od privatnog kapitala. Nepostojanje privatnih poduzeća i tržišta.

Pogrešna alokacija resursa i smanjivanje učinkovitosti, proizvodnosti, novatorstva itd.

Marx nije dovodio u sumnju proizvodna ostvarenja kapitalističkog sustava, njima je upućivao najveće

pohvale, jer je taj sustav “stvorio veće i kolosalnije proizvodne sile od svih prethodnih naraštaja

zajedno”.25 Prema njegovu tumačenju osjetljive točke bile su prvo, distribucija moći, drugo, nejednaka

raspodjela dohotka i treće, osjetljivost gospodarskog sustava na krize i nezaposlenost - suvremenim

rječnikom, krize. U biti za marksistički sustav je bilo štetno sve ono što je umanjivalo utjecaj krize.

Razvitak države blagostanja, podržavanje masovnog školovanja, ukinuće dječjeg rada i keynesijansko

rješenje kapitalističke krize (prekomjerne proizvodnje), dotiču se ranijih mjesta koje je on identificirao.

Ono što se kasnije dogodilo, sve to nije ošlo “u prilog” tom učenju. Napredne industrijske zemlje, s

reformama, mjerama socijalne sigurnosti, državne makroekonomske politike - sve je to uništilo poziv za

revolucijom. Marksističke ideje su uspjele, ali ne za stalno, bile su ustvari uperene protiv feudalizma

(Rusija, Kina). Isto tako je bila pogrešna ocjena da će država, kada vlast preuzme proletarijat, odumrijeti.

Dogodilo se baš suprotno, i u tzv. socijalizmu država zadržava svoju moć, birokracija jača.26

Ekonomska misao u Sjedinjenim Američkim Državama u XVIII. i XIX. st.

SAD-e su od XVI-XVIII. st. kolonije Španjolske, Nizozemske, Francuske i Engleske. U Ameriku

ekonomske ideje dolaze iz Europe.

U Sjedinjenim Američkim Državama nije bilo velikog zanimanja za središnje teme klasične ekonomije, već

se raspravljalo i mnoštvo praktičnih ekonomskih pitanja. Glavne teme su bile bankarstvo i novac te također

i pitanje carina.

U poljoprivredi su nastajala velika obiteljska poljoprivredna gospodarstva i, do Građanskog rata, plantažni

sustav s robovima - crncima.

U sjevernim državama je prevladavalo nastojanje za carinskom zaštitom, dok je Jug bio protiv

protekcionističke politike.

Aleksanda r Hami l t on (1757.-1804.). Bio je prvi ministar financija SAD, duhovni otac američke

političke ekonomije. Tadašnji problem su bili nedostatak radne snage i kapitala. Rješenje prvog u

useljavanju ljudi a drugog putem poreza. U radu “Izvješće o industrijama” iznaša argumente u korist

protekcionističke politike.

24 P. Samuelson i W. Nordhaus (2). 25 K. Marx i F. Engels: “Komunistički manifest”, cit. prema J.K. Galbraith (1), str. 98. 26 J. K. Galbraith (1), str. 98.


109

Thomas J e f f e r son (1743.-1826.), i političar i državnik, jedan od autora Ustava SAD-a, predsjednik

(3.) SAD (1801.-1809.). U ekonomiji ideološki predstavnik farmera. Privatno vlasništvo je za njega

prirodno pravo čovjeka, neosporna i vječita kategorija i temelj društvene stabilnosti.

Henry Cha r l e s Ca rey (1793.-1879.)

U prvim radovima pod utjecajem Ricarda i britanske klasične misli, no kasnije počinje sumnjati u njegove

ideje. Američki doseljenici prvo su osvajali brdovite predjele radi vlastite sigurnosti, a kasnije plodnije

zemljište, postižući ne opadajuće već rastuće prinose. Isto tako sve veća populacija nije stvarala smanjenu

već rastuću ponudu hrane. Uvjeti u Sjevernoj Americi očito su bili drugačiji nego u Engleskoj.

Henry George (1839.-1897.), piše o zemljišnoj renti. Njegova najčitanija rasprava “Progress and

Poverty” (“Napredak i siromaštvo”) objavljena 1879. godine. Izazvan činjenicom silnog porasta

vrijednosti zemlje na Zapadu (SAD) zbog porasta pučanstva, i općenitim gospodarskim rastom. Zalagao se

za oporezivanje, po njemu nezasluženog, prihoda od zemlje, koji nije rezultat napora ili inteligencije

vlasnika.27 Stoga predlaže jedinstven porez koji bi bio u funkciji financiranja državnih izdataka.

J ohn Ba t e s Cla rk (1847.-1938.). Teorija o graničnoj nadnici i korisnosti kapitala. Opadajući prinos

kapitala.

I r v ing F i she r (1867.-1942.)

Thor s t e in Veb l en (1857.-1929.), sin farmera norveškog doseljenika, doktorirao na katedri za

filozofiju na Yaleu, studirao ekonomiju na Sveučilištu Cornell. Kritičar klasičnog sustava. Napisao više

radova “The Theory of Business Enterprise (1904.), “The Higher Learning in America”, “The Theory of

Leisure Class” i druge.

Marshalijanska (Cambridgska) škola (neoklasična) XIX - XX. st.

Zove se po engleskom ekonomisti Alfredu Marshall-u (Maršalu), profesoru ekonomije na glasovitom

sveučilištu Cambridgeu. Često tu školu nazivaju neoklasičnom.

Jedna od najvažnijih razlika prema klasičnoj školi je u tome što klasičari istražuju probleme stroge

teoretske ekonomije, dok se neoklasičari bave ekonomikom, tj. prvenstveno razmatraju ta pitanja s

praktičkog stajališta (u ekonomskom životu).

Ricardo svoj rad naziva “Načela političke ekonomije” a Marshal “Načela ekonomike” (“Principles of

Economics”).

Ta je škola predstavnik mikroekonomskog pravca, kao što su klasičari i marksisti predstavnici

makroekonomskog. Ta se škola ne bavi puno društvenim pitanjima - filozofskim pravcima itd., već

praktičnim pitanjima iz gospodarskog života. Dugo vremena vladajuća škola građanskih ekonomista na

Zapadu. Od pojave koncem XIX. st. (1890).) pa do Keynes-a 1936. godine i njegove knjige “Opća teorija

zaposlenosti, kamata i novca” bila je vladajuća na svim katedrama ekonomike.

Al f r ed Mar sha l l (1842.-1924.). Rođen u Engleskoj, u Londonu. Zavšio Cambridge i bio profesor

matematike, pa profesor na katedri političke ekonomije. Napisao je više knjiga, a najpoznatija mu je knjiga

“Načela ekonomike”, objavljena godine 1890. Više izdanja je doživjela za njegova života, a dugo vremena

najpoznatiji udžbenik političke ekonomije.

27 J. K. Galbraith, (1), str, 124.


110

Prvi je uveo naziv - ekonomika - koji potiskuje naziv politička ekonomija, no razlika nije u nazivu već u

samom predmetu. Ekonomika je vezana uz ekonomska kretanja u praksi, dok se naziv ekonomija više

odnosi na ekonomsku teoriju.

Osnovno što je u Marshallovim društveno političkim pogledima jest privrženost načelu pojedinačne

slobode i slobodne tržne utakmice.

- Potražnja. Izveo je krivulju potražnje - Veličina potražnje raste sa smanjivanjem cijena, a opada s

porastom cijene. Definirao je elastičnost potražnje. Elastičnost potražnje na tržištu je velika ili mala

prema tome raste li tražena količina puno ili malo s datim smanjivanjem cijena. Potražnja za nužnim

živežnim namirnicama je manje elastična negoli potražnja za industrijskim proizvodima, koji nisu

nužni za život.

- Ponuda. Marshall razlikuje četiri čimbenika proizvodnje: zemlju, rad, kapital i upravljanje

(management). Uvodi pojam cijena ponude, što je drugi izraz za pojam troškovi proizvodnje.

U proizvodnji vladaju tri zakona i to zakon:

(1) opadajućih prinosa - dodatni prinos sve manji, što važi za poljoprivredu;(2) rastućih prinosa - putem

poboljšane organizacije, a važi poglavito u industriji i (3) stalnih prinosa (proporcionalno povećanje).

Troškove Marshall dijeli na primarne i dodatne. Prvi tzv. promjenljivi (varijabilni) troškovi, koji se

mijenjaju s promjenom opsega proizvodnje, a drugi tzv. stalni (fiksni) se ne mijenjaju s opsegom

proizvodnje.

Zakon supstitucije - zamjena skupljeg proizvodnog čimbenika s jeftinijim.

Marshall je na ovom području sintezirao teoriju John S. Milla, po kojoj se vrijednost određuje s troškovima

proizvodnje.

Svaki činitelj proizvodnje ima svoju ponudu i potražnju. Cijena ponude određena graničnim troškovima,

dok je cijena potražnje određena njegovom graničnom proizvodnošću.

Nadnica je cijena rada, kamata je cijena kapitala, a renta je cijena zemlje, dok je profit cijena upravljanja.

Marshall je dao suptilnu i sustavnu analizu tržišta. Imao je mnogo slijedbenika u svim zemljama. No s

vremenom je svjetska privreda doživjela mnoge promjene (ratovi, gospodarska kriza 30-tih godina

(1929/32.) te se počinju javljati novi pravci (Keynes i Schumpeter)

Najveća promjena je prijelaz iz liberalnog u monopolistički kapitalizam, sve je veći utjecaj države na

gospodarski život, javlja se sve više državni inervencionizam. Ostali sljedbenici i poznati ekonomisti tog

pravca su Hichs, Robertson, Renis, Sraffa Piero, Joana Robinson.

Marshallov sustav dobiva dvije utjecajne dopune, jednu uoči II. svj. rata, od

J osepha A. Schumpe te r a (1883-1950.), austrijski ministar financija i profesora u Grazu, Bonnu i

Harvardu. Središnja figura je poduzetnik koji se javlja novim proizvodom i novim tipom efikasne

organizacije.Druga dopuna potječe od Edward H. Chamber l e ina (1899-1967.) s Hawarda i

J oane Rob inson (1903-1983.) sa Cambridgea. Između ostalog, razmatrali su stanje između monopola

i slobodne konkurencije, tj. mnoštvo prelaznih mogućnosti. Kao slučaj postojanja stanja u sredini između

čiste konkurencije i monopola, s malim brojem sudionika u istoj grani.28 To je bila pojava koja je označena

kao oligopol, izraz koji tada ulazi u ekonomski rječnik. Takvi su slučajevi bili nazočni u automobilskoj

industriji, kemijskog industriji, u industriji poljoprivredne opreme i drugdje. Veliki korporativni sektor i



111

suvremenog gospodarskog sustava u kojem vlada oligopol je prevladavajući sektor. Monopol se nije

odobravao a oligopol se prihvaćao što je i danas koji se javlja prema toj pojavi i suvremenim udžbenicima

(npr. P.A. Samuelson i W.D. Nordhaus - u knjizi “Ekonomika).29

Skupina ekonomista podrijetlom iz zemalja srednje i istočne Europe imali su značajnog utjecaja na

suvremenu povijest ekonomije. Oni su došli iz Poljske, Mađarske, Austrije, Rumunjske u Veliku Britaniju

ili u SAD. Neki su se nakon II. svj. rata vratili u svoje zemlje. To su: iz Poljske Oskar Lange (1904-1965),

Michael Kalicki (1899-1970), iz Mađarske Nicholas Kaldor (1908-1986), Thomas Balogh (1905-1985),

Eric Roll (1907- ), iz Austrije Ludwig von Mises (1880-1973), Friedrich A. von Hayek (1899-1994), Fritz

Machlup (1902-1983) i drugi.

Ekonomske ideje u doba Velike krize 30-ih godina XX. st.

Klasični ekonomski sustav imao je nedostatak u objašnjenju (teorije) gospodarske krize.

Pojava gospodarske krize u vezi je s prekomjernom proizvodnjom odnosno gomilanje dobara zbog

nedostatne potražnje (kupaca), zbog čega se javlja smanjenje proizvodnje i povećanje nezaposlenosti. To je

bilo u suprotnosti sa Sayovom zakonu. Do pojave velike krize 1930-ih godina ekonomisti su uglavnom

vjerovali da od proizvodnje u svakom času potječe kupovna moć koja je po svojoj prirodi dovoljna da se

kupi ono što proizvodnja daje. Ipak je konjukturni ciklus bio predmetom istraživanja pojedinih ekonomista.

Wes l ey C . Mi t che l l (1874-1948) proučio konjukturni ciklus. Bio je profesor na Columbijskom

sveučilištu u SAD.

Kriza, koja se javila burzovnim slomom u listopadu 1929. godine iznenadila je mnoge ekonomiste. U doba

Roosveltovog New Deala - plana suzbijanja krize više je ekonomista koji daju podršku i to Rexford Gry

Tagwell (1891-1979) i Adolf A. Berle (1895-1971) sa Sveučilišta u Columbiji, kao i dva agrarna

ekonomista George F. Earren (1874-1938) i Frank A. Pearson (1887-1946), te mnogi drugi.

Kriza je imala tri pogubna utjecaja i to (1) deflacija (pad) cijena, dovodeći do propadanja industrije i

poljoprivrede, (2) nezaposlenost i (3) težak društveno-gospodarski položaj pojedinih skupina pučanstva

(stare osobe, mladež, bolesnici, beskućnici).

Pojava ekonomskog pokreta za uspostavu Države blagostanja (socijalne države)

Kao odgovor na krizu 1930-ih godina javljaju se ideje stvaranja uvjeta koji bi olakšali društveno-

gospodarski položaj skupina pučanstva koji su socijalno ugroženi. Prvi pokret ustvari za stvaranje Države

blagostanja javlja se u doba Otto von Bismarka (1815-1898) u Njemačkoj, kada se donašaju zakoni za

osiguranje ljudi u slučajevima nesreća, bolesti, starosti i nesposobnosti. Slično se javlja u Britaniji

početkom XX. stoljeća te u SAD pojavom krize 30-ih.

Nasljednik A. Marshalla na Sveučilištu u Cambridgu je Ar thu r C . P igou (1877-1959), napisao knjigu

“Ekonomika blagostanja” (“The Economics of Welfare”). Postavlja tezu da se ekonomsko blagostanje

povećava transferom raspoloživih sredstava od bogatih na siromašne.30 Isto tako da se granična korisnost

novca smanjuje povećanjem njegove količine.31 Ostali predstavnici te škole bili su Eveline M. Burns

29 Prema J. K. Galbraith (1), str. 136. 30 J. K. Galbraith (1), str. 157. 31 Op. cit., str. 157.


112

(1900-1985), Paul H. Douglas (1892-1976), John R. Commons (1862-1945), Ricard T. Ely (1854-1943) i

drugi.

Pod utjecajem tih ideja javlja se više zakona 1930-ih godina (za ograničenje zelenaških kamata, reguliranje

komunalnih naknada, državni porez na ukupni prihod građana, te državni sustav naknada u doba

nezaposlenosti), što je bio početak aktualnog zdravstvenog osiguranja, pomoći obiteljima za uzdržavanje

djece, stanovi za obitelji s nižim prihodima, subvencije troškova stanovanja i drugi oblici za socijalno

ugrožene koji su se postupno razvijali u SAD i drugim industrijskim zemljama.

Keynes i osnove keynesijanske teorije

John Mayna rd Keynes (1883-1946.). U 1936. godini pojavilo se djelo koje označava novost u

dotadašnjem poimanju ekonomskih problema u kapitalističkim zemljama. To je bila knjiga pod nazivom:

“Opća teorija zaposlenosti, kamatnjaka i novca” (“The General Theory of Employment Interest and

Money”).

John Maynards Keynes, profesor ekonomije na Cambridgeu u Engleskoj. Njegovo je djelo, kao rezultat

razvojnog procesa autora, značilo prijelaz s dotada liberalističke ekonomske teorije. “To je bio događaj u

povijesti ekonomije usporediv po značenju s knjigom “Bogatstvo naroda” 1776. godine i “Kapitala” 1867.

godine”.32

Keynes, učenik A. Marshalla, se rodio u Cambridgeu, gdje je završio studij, radio u državnoj administraciji,

a od 1908. radi kao profesor na katedri ekonomije. Obogatio se na burzanskim poslovima, radio u

ministarstvu i drugdje. Bio je i guverner Engleske banke. U doba krize između dva svjetska rata izravno

uključen u rješavanju problema vezanih uz krizu svjetske privrede. (U god. 1942. dobio i plemićku titulu

lorda).

Bio je jedan od glavnih inicijatora (pokretača) utemeljenja Međunarodne banke za obnovu i razvoj i

Međunarodnog monetarnog fonda. Od više radova, knjiga “Opća teorija zaposlenosti, kamatnjaka i

novca” kruna je njegove stvaralačke djelatnosti na području ekonomske teorije.

Društveno-političke i ekonomske prilike i gospodarska kriza

U 1929. godini je izbila velika svjetska gospodarska kriza, prvo u SAD-a, a zatim se munjevito proširila na

ostale kapitalističke zemlje. Izrazita je bila u Njemačkoj i pogodovala razvoju hitlerizma - fašizma.

Njemačka je krizu nastojala ublažiti javnim radovima, državnim narudžbama za proizvodnju oružja i

planom osvajanja drugih zemalja “za proširenjem životnog prostora”.

Engleska je, između ostalog zahvaljujući i Keynesu, poduzela više ekonomskih mjera (npr. devalvaciju

funte) tako da je time ublažila oštrinu krize.

Kriza je obuhvatila sve privredne oblasti i društvenog života uopće. Posebno je istakla problem

nezaposlenosti, zastoj proizvodnje, investicija, pada realnog nacionalnog dohotka, porast cijena - inflaciju

itd..

Keynesova knjiga izlazi četiri godine iza završetka krize, ne znači napuštanje osnovnog pravca ekonomske

misli, već mijenja predmet razmatranja s makroekonomskog aspekta.



113

Svoje ideje Keynes gradi na mislima i teorijama svojih prethodnika. Po Keynesu presudni problem

ekonomije nije ni način kako se određuju cijene dobara, niti način raspodjele prihoda koji na taj način

nastaju. Važno je kako se određuje razina proizvodnje i zaposlenosti. Kako raste proizvodnja, zaposlenost i

prihod, potrošnja koja nastaje iz dodatnog prihoda pada tj. granična sklonost potrošnje se smanjuje. To

znači da se povećava štednja.

Da se riješi navedeni problem preostalo je da država intervenira kako bi se povećala razina ulagačke

potrošnje - državno zaduživanje i trošenje za javne svrhe, tj. namjerno izazvan deficit. To može izazvati

trošenje neutrošenih ušteda privatnog sektora.

Teorija tržišta. Say, Mill, Marshall, Pigou - zastupaju teoriju nevidljve ruke tržišta, te postavku da ponuda

stvara potražnju te da su nemoguće krize hiperprodukcije.

No kriza 1930-ih godina natjerala je Keynesa da kritizira postojeću teoriju tržišta, rekavši da ona ne vrijedi

za visokorazvijene zemlje. Postavlja novu teoriju tržišta. Novac ima i samostalnu ulogu, štednja ne mora

automatski značiti i investicije, te veza između proizvodnje i potrošnje ne mora biti baš logična i

neraskidiva.

Teorija reprodukcije. Ako je štednja veća od investicija, normalna potrošnja je manja od one koja je nužna

za ravnotežu i cijene potrošačkih dobara opadaju te su niži i profiti. Uzrok depresije su nedovoljne

investicije.

Keynes zastupa nužnost državne intervencije, što znači i važan prekid s dotadašnjim ekonomskim

liberalizmom. On prihvaća mnoge teorije Marshalla i sljedbenika no naglasak pridaje društveno-

ekonomskoj problematici kapitalističke privrede, dok maršalijanstvo istiće pojedinačnu i suptilnu

mikroanalizu. Ova dva pravca su se postupno stapala u jedan.

(Kasnija konjuktura i prosperitet i prestanak masovne nezaposlenosti, učinio je da se umjesto problema

(ne)zaposlenosti ekonomisti više bave nacionalnim dohotkom i pitanjem inflacije) .

Postkeynesijanstvo

Keynesovu teoriju različito su prihvaćali ekonomisti u svijetu. J oseph Schumpe te r , tada na

Harvarskom sveučilištu, teoriju je osudio, dok je prihvaća i prenosi (od 1948. godine) Pau l A .

Samue l son (1915-), te Alv in H. Hansen (1887-1975). Prvi poznat po knjizi “Economics”

(“Ekonomika”) koja doživljava mnoga izdanja), a drugi po knjizi “Fiscal Policy and Business Cycles”

(“Fiskalna politika i poslovni ciklusi”). Isto tako pobornik keynesijanskog sustava je bio S imon

Kuzne t s (1901-1985), poznat po radovima na području nacionalnog računovodstva, točnije “bruto

društvenog proizvoda” i “narodnog dohotka” i njegovih sastojnica, što je danas općepoznati svakodnevni

pojam.33

U to doba posebno se razvija matematičko oblikovanje ekonomskih odnosa, kao npr. troškova i cijena,

funkcije potražnje i mnogih drugih, osiguravajući ekonomiji aspekt znanstvene određenosti umjesto samo

verbalnog opisivanja. Tu treba istaći “Input-output ekonomiku” Wass s i l y Leon t i e f a odnosno

njegovu međusektorsku analizu. Ta analiza pokazuje vrijednost onog što pojedini gospodarski sektori

međusobno prodaju odnosno kupuju jedni od drugih. Kasnije se javlja još jedna novina, kao posljedica

tehnološkog napretka tj. kompjutorizacije, a to su ekonometrijski modeli privrede. Prvi koji je to postavio je

33 J. Galbraith (1), str. 183.


114

J an T inbe rgen (1903- ) nizozemski ekonomist. Uz njega J ohn R . S tone (1913- ) s Cambridgea i

Laurence R . K le in (1920- ), sva trojica dobitnici Nobelove nagrade za taj svoj doprinos. Svrha

ekonometrijskih modela je prognoziranje proizvodnje, dohotka, zapošljavanja i cijena.

Keynesova Opća teorija je rješavala probleme Velike krize 30-ih godina, tj. nezaposlenosti i deflacija. No

iza 1966. godine javlja se novi problem - problem inflacije. U SAD isprva 6 % kasnije 8 % pa preko 14 %

u 1974-75. Novi oblik inflacije tkz. spirala nadnica i cijena. Javlja se naftna kriza godine 1973. zbog

porasta cijena nafte, što je utjecalo na inflaciju.

Kako bi se riješili nastali problemi, javlja se ekonomski smjer nazvan monetarizam. Do tog doba

monetarna politika u razvijenim zemljama nije igrala značajnu ulogu pa ni izazivala posebnu pozornost.

Glavni predstavnik ovog ekonomskog učenja bio je Mi l t on F r i edman (1912- ) sa Sveučilišta u

Chichagu. Njegov ključni doprinos ekonomskoj teoriji je postavka o regulatornom utjecaju monetarnog

djelovanja na nacionalno gospodarstvo i posebice na cijene tj. nadzorom na novčanom masom. Monetarna

politika djeluje protiv inflacije povećanjem kamatnjaka koji umanjuje kreditiranje te toga i povećanja

novčane mase.

Potkraj 70-ih i poč. 80-ih javlja se nova pojava - gospodarska stagnacija uz inflaciju, nazvana stagflacija.

Visoki kamatnjaci u razvijenim zemljama smanjuju potražnju no to utječe na porast nezaposlenosti.

Početkom 80-ih godina u SAD i Britaniji stopa inflacije se smanjuje, što je pokazalo iskustvo glede mjera

kojima se utječe na nezaposlenost i inflaciju. Mjere za suzbijanje inflacije su pokazale bolje učinke a mjere

za smanjivanje nezaposlenosti manji uspjeh.

Teorija inflacije

Osnovni problem koji je predmet istraživanja je (uz nezaposlenost) problem inflacije.

Nije samo bitno utvrditi mehanizam inflacije i njegove manifestacije već istražiti uzroke odnosno

čimbenike inflacije.

Uz kvantitativnu teoriju po kojoj inflacija nastaje zbog povećane količine novca, javlja se mnoštvo novih.

Po jednoj teoriji do porasta cijena i inflacije dolazi zbog porasta nadnica (najamnina) kao posljedica

djelatnosti sindikata.

Drugi ekonomisti, sljedbenici Keynes-a, tvrde da ne postoji jedinstveno teoretsko objašnjenje već je svaki

slučaj poseban. Prema njima je inflacija koja se javila iza II. svj. rata nastala zbog porasta potražnje za

potrošnim dobrima (jer je bila obuzdavana ratom). Inflacija 60-ih godina objašnjava se povećanjem

nadnica. Neki tvrde da je inflacija uzrokovana poremetnjom između robnih i kupovnih odnosa (to se

odavno isticalo).

Osnovno pitanje na koji način se može pomiriti puna zaposlenost i stabilnost cijena i nadnica. Zaključak -

inflacija je neizbježna pojava koju se mora određenim mjerama ekonomske politike obuzdavati odnosno

ublažavati.

Inflacija je štetna, posebice za nisko plaćene radnike i za one sa stalnim plaćama.

Suvremeni (neo) keynesijanci uglavnom preporučaju održavanje blagog stupnja inflacije, koji omogućuje

blagi porast profita i blago povećanje zaposlenosti.


115

Neomaršalijanska - (Samuelsonova) teorija

Bitni sastavni dio suvremene ekonomske misli na Zapadu.

Ova teorija obuhvaća osnovne pojmove o proizvodnji, oblikovanje cijene proizvodnih činitelja, zemljišnu

rentu, najamninu, kapital i kamatnjak i profit.

Samue l son ističe da pojam profita nije jasno određen. Statistika SAD-a podrazumijeva pod profitom

različite dohotke. U kapitalističkim zemljama se tijekom XX. stoljeća funkcija upravljanja (managementa)

sve više odvaja od funkcije vlasništva. Dok je poduzećem u početku upravljao vlasnik, sada tu funkciju, po

pravilu, obavlja specijalizirani i sposoban (darovit) i dobro plaćen manager - ravnatelj - upravitelj. Profit se

ostvaruje dobrom upravom (managmentom) i novotarstvom, kojim se postiže i ekstra -profit.

Profit je, dakle, po tom shvaćanju nagrada za poduzetništvo i novotarstvo (inovacije).

Po shvaćanju američkog ekonomiste Samuelsona, profit je nagrada za rizik i neizvjesnost.

Suvremeno kapitalističko tržište nije potpuno konkurentno jer uvijek sadrži elemente monopola. Vlasnik

nekog rijetkog kapitalnog dobra može ograničiti njegovu upotrebu. U monopolskom položaju je vlasnik

zemljišta izvanredno pogodnog za rijetku kulturu, vlasnik patenta. Ograničavanjem upotrebe tog činitelja

proizvodnje postiže se monopolski prihod. Može biti sadržan u renti, kamatnjaku i nadnici, zavisno o

prirodi dotičnog činitelja.

Svaki vlasnik nekog proizvodnog činitelja se bori za što veći njegov prihod - radnik za što veću nadnicu,

(prihod od rada), zemljovlasnik za što veću zemljišnu rentu, vlasnik kapitala za što veći kamatnjak.

Poduzeća s više proizvodnih činitelja nastoje njihovim što boljim kombinacijama ostvariti što veći profit.

Profit ostvaruju oni koji su efikasniji u proizvodnji, prodaji i predviđanju. Neefikasni gube. Profit je

nagrada za efikasnost, a gubitak kazna za neefikasnost poslovanja.

Zato sustav konkurencije - najbolje odgovara na pitanje što, kako i za koga proizvoditi. Zadaća je države da

ekonomskom politikom otkloni smetnje slobodnoj konkurenciji.

Suvremene kritike

(Kritike suvremenih ekonomista)

Suvremene kritike se kreću u rasponu od kritike malih pojedinosti do potpunog odbacivanja cjelokupne

logičke strukture.

(1) Čikaška škola - skupina liberala koji istiću da je u ekonomiji i politici najbitnija osobna sloboda.

Pobornici laissez-faire-a i minimalnog uključivanja države su povezani s Čikaškim (Chicago) sveučilištem

kao Frank Knigh t , Henry S imons i Mi l t on F r i edman . Oni kažu da pokušaji države da riješi

problem mogu stvoriti druge poteškoće.

Npr. nadzor stanarina često dovodi do nedostatka stanova, utjecaj sindikata da podiže nadnice dovodi do

povećane nezaposlenosti itd.

Takva stajališta i slična daje Mi l t on F r i edman u knjizi “Kapitalizam i sloboda” (“Capitalism and

Freedom”) iz 1962. godine.

Protiv je programa socijalnog osiguranja, državnog nadzora i reguliranja proizvodnje i prometa lijekova,

minimalnih nadnica, obveznog uvođenja sigurnosnih pojaseva u automobile itd.


116

Friedman osporava te i slične programe, jer u tome vidi mješanje u osobnu slobodu i kaže da ti programi ne

postižu svoje ciljeve.

(2) Liberalima slična je skupina makroekonomista slobodnog tržišta nazvana škola racionalnih

očekivanja, ranih 70-ih godina s predstanicima Robe r t Lucasom (Chicago) i Thomas

Sa rgen tom (Stanford). Oni kažu da će borba protiv nezaposlenosti završiti u inflaciji.

(3) Najjači kritičari postojećeg gospodarskog sustava su radikali koji kažu da kapitalizam ima manu te ga

treba zamijeniti efikasnijim i pravednijim sustavom (Baran i Sweezy).

(4) Zapadni ekonomist - kritičar je J ohn Kenne th Ga lb ra i t h (djela “Američki kapitalizam”,

“Društvo obilja” i “Nova industrijska država”, “Ekonomija u perspektivi”).

Neke kritike su:

- Današnjom kapitalističkom privredom upravljaju velike birokracije, a ne tržišta pune konkurencije.

- Tehnostruktura (školovana elita) upravlja velikim poduzećima, državnim vladama i sveučilištima.

- Potrošači ne odlučuju već se povode za reklamama.

- Javni sektor živi siromašno a privatni luksuzno.

Zaostajanje SAD za Japanom i drugim zemljama dalekog istoka (regija Tihog oceana - Koreja, Hong

Kong, Singapur) potkrjepljuju ta njihova stajališta. Prijedlozi da radnici sudjeluju u diobi profita (japanski

model).

Suvremena kompanija pati od “korpokrac i j e” (korporacijska birokracija) - tromo upravljanje,

izbjegavanje rizika, spore inovacije).

Radikalni ekonomisti niču i nestaju s poslovnim ciklusima. Glavne točke njihove kritike su:

- Odbacivanje suvremene makroekonomije, npr. kažu da postoji prirodna stopa nezaposlenosti (od 6

%) i ako se želi ići ispod te stope javlja se inflacija u narodnom gospodarstvu.

- Traže nadzor nad nadnicama i cijena, kao načina obuzdavanja inflacije.

- Povećanje investiranja u javna dobra (željeznice, školovanje i sl.).

- Napad na ekonomski imperijalizam

- koristi od npr. rasističke politike apartheida.

- Smanjenje nejednakosti. Traže vrlo progresivno oporezivanje i preraspodjelu sredstava za siromašne.

- Državno planiranje. Zaštita okoliša i slično.

Njihovi kritičari kažu da radikali nemaju povjerenja ni u privatni sektor niti u državnu birokraciju. Uz

kritike, međutim ne daju odgovor na pitanje: “Kako se može alocirati i kapital i radnu snagu bez

konkurencije i tržišta?”

Zaključak

Tri osnovna sastavna dijela ekonomske misli i to:

(a) (a) maršalijanska

(b) (b) kensijanska

(c) (c) postkeynijanska makroekonomika, friedmanova i druge

Razvitak ekonomske misli išao je u pravcu povezivanja navedenih dijelova u jednu cjelinu.


117

Smithov i Ricardov ekonomski liberalizam posljedica su snažnog i poletnog britanskog kapitalizma, dok je

njemačka povijesna škola rezultat su zaostalosti u industrijskom razvitku Njemačke itd.

Prilike u raznim zemljama bile su različite što je utjecalo i na ekonomske škole i teorije. No te su se razlike

smanjivale i postupno nestajale.

Financijski kapital postao je vladajućom silom u svjetskim razmjerima, doveo do divovskih kapitalističkih

poduzeća, kompanija, trustova i kartela te multinacionalnih kompanija. Proizvodnja i tržište je sve više

svjetsko, prometna povezanost zemalja sve bolja itd. Tako i ekonomika postaje sve više jedinstvena. Dolazi

do internacionalizacije ekonomske znanosti kao i materijalnog života suvremenog čovjeka. (Isto se tako

može govoriti i o prevladavajućem utjecaju američke (SAD) ekonomske znanosti u svijetu).

Ekonomska znanost sve je više napuštala područje teorije (same po sebi), ulazeći u područje ekonomike i

ekonomske politike.

Razumljivo je da umjesto klasičnog naziva politička ekonomija ili ekonomija sada se rabi izraz ekonomika,

čiji je predmet gospodarska praksa u kretanju a ne ekonomska teorija (pa su npr. i ekonomisti - profesori

ekonomike na sveučilištima sve više angažirani kao savjetnici u državnim ministarstvima i u velikim

tvrtkama).


118

Literatura:

1. Galbraith, J. K.: Ekonomija u perspektivi - kritička povijest, MATE, Zagreb 1995. (prijevod)

2. Samuelson, P. i Nordhaus, W.: Ekonomija, 14. izdanje, MATE, Zagreb, 1992. (prijevod).

3. Tracy, M.: Država i poljoprivreda u Zapadnoj Europi, 1880-1988, Treće izdanje, MATE, Zagreb,

1996. (prijevod)

4. Dokumentacija Zavoda za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju Agronomskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu.

(A) Ekonomske i agroekonomske ideje, škole, pravci

Pitanja:

1. Stari vijek i Rimsko carstvo

2. Ekonomske ideje kršćanstva i feudalno zakonodavstvo

3. Osnovne postavke merkantilista i fiziokrata

4. Ekonomske tablice F. Quesnaya

5. Adam Smith i njegov sustav polj. ekonomije

6. Pojam ekonomskog liberalizma

7. Pojam “nevidljive ruke”

8. Malthus i “načela pučanstva”

9. Thünen i teorija o mjestopisnom rasporedu poljoprivrednih kultura (Thünenovi krugovi)

10. Povijesna škola i “pruski put”

11. Marksizam i “predviđanja”

12. Ekonomska misao u SAD u 18. i 19. st.

13. A. Marshall i “Načela ekonomike”

14. Razlika između “ekonomije” i “ekonomike”

15. “Velika kriza” i ekonomska teorija

16. Država blagostanja (Socijalna država)

17. Keynesijanska teorija

18. Postkeynesijanstvo

19. Monetarizam

20. Samuelsonova teorija i ekonomske ideje

21. Suvremene kritike ekonomista


119

B. Agroekonomsko školovanje, znanost i institucije u Hrvatskoj Kratki povijesni pregled - uvod

Na području današnje Hrvatske poljoprivredna ekonomika izučavala se i prije utemeljenja Sveučilišta, a

kada je ono osnovano razvijala se usporedo sa Sveučilištem.

Mnogi hrvatski intelektualci u to doba školovali su se u inozemstvu i prenosili spoznaje i izučavali prilike u

nas.

Prateći prve početke te kasnije razvitak agroekonomske znanosti na području Hrvatske možemo spomenuti

više pisaca koji su obrađivali gospodarske probleme poljoprivrede, kao što su bili dubrovčanin Beno

Kotruljević (15.st.), zatim Juraj Križanić (17.st.), Matija Antun Reljković (18.st.), Josip Šipuš (18.st.)

Dragutin Lambl (19.st.), Otton Frangeš (20.st.) i mnogi drugi.

Počeci školovanja iz područja agrarne ekonomike povezuju se s osnivanjem “Političko-kameralnog studija

u Hrvatskoj” u Varaždinu u drugoj polovici 18.stoljeća koji se kasnije premješta u Zagreb u Isusovačku

Akademiju. Na osnovanom Sveučilištu u Zagrebu, na Pravnom fakultetu (1874.) postoji područje narodnog

gospodarstva, u kojem je uključena i poljoprivredna ekonomika.34

U razdoblju od 1860. godine pa do osnutka Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sveučilišta godine 1919. u

Zagrebu društvene odnosno ekonomske predmete predaje više nastavnika od kojih izdvajamo: Dragu t i n

Lambl - češki ekonomista i prvi ravnatelj Učilišta u Križevcima, koji predaje Gospodarsku upravu i

knjigovodstvo. Iza njega te kolegije predaje Augus t V la s t an V ichod i l (1847-1935.), koji objavljuje

i prvi udžbenik iz agrarne ekonomike “Gospodarska uprava ili nauk o umnom gospodarenju”(1883-85.).35

Po utemeljenju Gospodarsko-šumarskog fakulteta (1919.) proširuju se istraživanja, a školovanje iz područja

agrarne ekonomike obavlja se u više kolegija pod raznim nazivima - na makro području: agrarna politika,

gospodarska politika, gospodarska trgovina te zadrugarstvo, a na mikro području: gospodarska uprava i

taksacije, poljoprivredno knjigovodstvo i drugi.

U ovom kraćem prikazu pojave i djelovanja agrarnih ekonomista osvrćemo se na one ustanove i istaknute

pojedince koji su pridonijeli znanstvenom, pedagoškom, organizacijskom i svekoliko razvitku agrarne

ekonomike na tlu Hrvatske.

Osamostaljenjem Hrvatske, nakon višestoljetne vlasti i utjecaja, dužnost je svakog domoljuba da vrednuje

stremljenja, žrtve i nastojanja onih hrabrih i dobronamjernih ljudi koji su, svaki na svom području života i

djelovanja, pridonijeli ovoj našoj ne samo političkoj samostalnosti već gospodarskom, kulturnom,

umjetničkom, znanstvenom i svekolikom razvitku Lijepe naše.

Naše agroekonomsko znanstveno područje su marom i darom stvarali i razvijali naši časni prethodnici, čiji

je trag i doprinos ostao zabilježen, no katkada nedovoljno ili neodgovarajuće vrednovan. Tijekom naše

višestoljetne povijesti mnogo je pojedinaca, i brojnih ustanova, čija je stručna i znanstvena djelatnost na

određeni način više ili manje uključena u područje agrarne ekonomike u širem smislu, ili pojedinim

njezinim dijelovima.

34 Lit.br.(4) 35 Lit.br. (6)


120

Agrarna proizvodnja stoljećima je prevladavala u ukupnom gospodarskom životu našeg naroda. Sve do

nedavno pojam gospodarstva odnosio se na poljoprivredu, na uzgoj kulturnog bilja i domaćih životinja, ali i

društvenog i ekonomskog vrednovanja tih djelatnosti. Usput govoreći, pojam gospodarski, u smislu

poljoprivredni, ali pritom i ekonomski, zadržao se takoreći do nedavno, jer se sve do 60-ih godina ovog

stoljeća veći dio hrvatskog naroda bavio poljoprivredom i to prevladavajuće u okviru obiteljskog

gospodarstva, kao oblika društvene, proizvodne ali i gospodarske cjeline.36

Drugim riječima tehnološki aspekt poljoprivredne proizvodnje, nesporno nikad nije bio odvojen od

ekonomskog odnosno gospodarskog, već naprotiv vrlo povezan i nerazdvojiv. Ta se veza prekida u soc-

realističkom sustavu netržne naredbene ekonomije.

Poljoprivreda se sa svojim granama, (uključivši tu i poljoprivrednu ekonomiku - kako je to već prije 200

godina definirao poznati njemački znanstvenik i profesor Dan i e l Thae r ), kao djelatnost, kao struka te

kasnije i agronomija kao znanstvena disciplina, postupno razvija da bi danas dostigla razinu koja

omogućuje pučanstvu razvijenog dijela Svijeta sigurnu, kvalitetnu i jeftinu prehranu, ali i

poljoprivrednicima relativnu gospodarsku sigurnost. U nerazvijenom dijelu Svijeta rješavanje problema

prehrane danas je središnja preokupacija ljudi, u čemu se, u odnosu na prošla razdoblja srazmjerno brzo

usvajaju nove tehnologije.

Pregled stručnog, znanstvenog i pedagoškog djelovanja agrarnih ekonomista

Benedik t Kotru l jev ić (15.stoljeće)

Poznat po djelu Della mercatura et del mercante perfetto (O trgovini i savršenom trgovcu). Sam rukopis

dovršen je 1458.godine, no zadugo nije uspio nači izdavača, a prvi put otisnut godine 1573. tj. 115 godina

od kada je napisano.

Rad je objavljen na talijanskom jeziku, a sadrži upute trgovcima “ jer je u njihovu korist djelo i

namijenjeno”.

Kotruljević je ušao u povijest trgovačke aritmetike poglavljem “O redosljedu kako trgovački voditi spise”,

u kojem su prvi put u pisanom obliku zabilježena pravila dvojnog knjigovodstva.37

Juraj Kr ižanić (1618-1683)38 Rođen u Obrhu, naselju današnje općine Ozalj 1618.godine,

podrijetlom iz Like. Završio jezuitsko školovanje u Ljubljani i Grazu. Studira teologiju u Bologni i Rimu,

gdje 1642. postiže doktorat iz teologije. Te godine vraća se u Hrvatsku te služi kao župnik u Nedeljišću i

Varaždinu. Odlukom Zbora za širenje vjere odlazi u Rusiju, pa se zatim vraća u Europu. Godine 1659. stiže

u Moskvu, nudeći caru A.M.Romanovu da napiše knjigu o ruskoj i slavenskoj prošlosti. Početkom 1661.

protjeran je iz Moskve u Tobolse u Sibiru gdje ostaje u prognanstvu petnaest godina.

Godine 1678. odlazi iz Rusije i dolazi u samostan u Vilni. Godine 1683. kreće s vojskom Sobieskoga

prema Beču, gdje pogiba.

36 Tako, kao potvrdu tome navodimo da sada Agronomski fakultet od svog osnutka godine 1919. pa do 1929. te ponovo od 1944. do 1946.godine ima u svom nazivu “gospodarski”, naslijedivši to ime od Gospodarsko-šumarskog učilišta iz Križevaca, utemeljenog 1860. godine, zaslugom Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva.

37 Lit.br. (14), str. 109 38 Dio podataka o agrarnim ekonomistima u ovom prikazu potječe iz studije “Tri stoljeća agrarno ekonomske misli na području

Hrvatske”, u uredništvu V.Stipetića, Ekonomski fakultet, 1990.godine, te knjige “Znanost u Hrvata”, kao i iz dokumentacije Instituta za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


121

Piše o nužnosti razvitka poljodjelstva. S tim u vezi je poznata i često citirana njegova izreka: “U

siromašnom kraljevstvu siromašan je kralj, a u bogatom i kralj je bogat... A težaštvo (poljodjelci) je korijen

i temelj svem bogatstvu. Težak hrani i stvara blagostanje ne samo za se, već i za obrtnike i trgovce i za

boljara (plemića) i kralja”.

Križanić vidi u poljodjelstvu izvor svega bogatstva. To je načelo u biti kasnijih fiziokrata, prema

Quesnayevoj izreci: Siromašni seljaci - siromašno kraljevstvo; u siromašnom kraljevstvu siromašan je i

kralj”.

Najvažnije je za Križanića glede unapređenja težaštva njihovo školovanje odnosno knjige u kojima piše o

koristi poljodjelskih kultura, zatim poslovima koje treba obavljati i slično. Takve su zadaće, govoreći

suvremenim jezikom, područje savjetodavne poljodjelske službe, koja pomaže poljodjelskom razvitku.

Najvažnije djelo je “Politika” u kojem izlaže osnovna načela upravljanja državom.

Antun Mat i ja Rel jković (1732.-1789.) Rođen u Svinjaru (sada Dvor) u obitelji graničarskog

časnika 1732.godine. Školuje se u samostanu u Cerniku, u Hrvatskoj i kasnije u Mađarskoj. Sa šesnaest

godina ulazi u vojnu službu. Rano umirovljen u čin kapetana, živi u Vinkovcima, gdje i umire 1789.godine.

U pruskom zarobljeništvu naučio francuski, te čita francusku literaturu kao i knjige na latinskom i

njemačkom jeziku.

Piše knjigu “Satir iliti divlji čovik”, koju u Dresdenu tiska u 1.500 primjeraka. Knjiga je primljena kao

“pismarica”. A.M.Reljković piše o slavonskom selu, načinu života i poljoprivrednoj proizvodnji. Puna je

gospodarskih (agroekonomskih) savjeta, te imala znatnog i dugotrajnog utjecaja.

Jos ip S t ipan Rel jković (1754.-1801.) Objavio knjigu “Kućnik...”, knjigu sličnu “Satiru..”. Knjiga je pisana pod utjecajem Knauera odnosno njegovog stoljetnog kalendara iz Augsburga 1776. Slične

kalendare objavljuju i drugi pisci (P.R.Vitezović i drugi npr.). Knjiga poučava ratarske i druge poljodjelske

radove.

Predstavnici fiziokratskog učenja u Dalmaciji koncem XVIII.st.

Bajamont i Jero l in (1749.-1818.) Rad “Dottrino agraria” (1790. i 1792.) o metodama

unapređenja poljoprivrede, kao što su (obrađivanje tla, isušivanje močvara, izgradnja cesta, ujedinjenje

rascjepkanih parcela (komasacija), bolje uređenje odnosa između plemića i vlasnika, nove poljoprivredne

kulture itd.

Bajamont i Ju l i j e (1744.-1800.) Doktor medicine (“Povijest kuge”). Utemeljitelj splitske

Gospodarske akademije. Apelira na prosvjetiteljstvo, predlaže bolje metode obrade zemlje, prerade grožđa i

maslina, povećanje broja stoke.

Banovac Ivan (poč.-kraj XVIII st.) Po školovanju pravnik. Obrađuje brojna i raznovrsna pitanja iz agrarne ekonomike. Naglasak stavlja na pravne mjere. Područje istraživanja mu je npr. pitanje

rasparceliranosti zemljišta, koje po njemu uzrokuje velike i nepotrebne troškove. Bavi se i pitanjima načina

proširenjem znanja nužnih za poljoprivrednu praksu te naglašava važnost javnih škola za poljoprivrednu

praksu odnosno škola za poljoprivrednike.

Borel l i Vranski , Andr i ja (1758-1816.) (sin) i Francesko (1704-1762.), (otac). Francesko vlasnik vanjskog feuda-imanja provađa melioracije vranskog blata. Andrija, član Ekonomsko-agrarne

akademije u Zadru (osnovane 1787.god.).


122

Bujović Ivan (1724 - kraj XVIII st.), agronom i ekonomista. Objavio tri knjige iz agroekonomike (o ekonomskom stanju poljoprivrede Venecije i o reformi financija).

Bošković Ruđer Jos ip , iako nije po osnovnom opredjeljenju agrarni ekonomista pripada fiziokratskom krugu te piše o poljoprivredi, o važnosti stočarstva, o cijenama poljoprivrednih proizvoda i

slično.

Garanin Ivan Luka (1764.-1841.) iz Trogira, po školovanju agronom. Član Ekonomskog društva iz Splita. Vodi uzorno poljoprivredno imanje u okolici Trogira (uvodi nove pasmine ovaca, sorte loze, kao i

poboljšice u preradi maslina, vina). Član agrarne akademije u Trogiru. Najvažnije djelo je knjiga

“Ekonomsko-politička opažanja u Dalmaciji”.

Katal in ić Ivan (1779.-1847.), pravnik po struci. Poznato po tome što (u 20-im godinama XIXst.) iznosi ideju za pokretanje agrarno-ekonomskog časopisa (“Giornale Economica Agrario”), što je ostalo

samo na ideji.

Michie l l -Vi t tur i , Radoš Antonio (1752.-1821.) iz Trogira. Najplodniji pisac. Zagovarao školovanje poljoprivrednika, zalagao se za provedbu komasacije, piše o novim poljodjelskim kulturama.

Moller Ivan (1734.-1783.). Utemeljitelj splitskog ekonomskog društva.

Bavio se područjem ribarstva.

Agroekonomisti XIX. i XX. st.

Jos ip Š ipuš Horvačanin (konac 19. i poč. 20.stoljeća)

Predstavnik-preteča klasične političke ekonomije, pod utjecajem ideja A.Smitha. Najvažnija knjiga

“Temelji žitne trgovine, prema prirodi i događajima” objavljena 1796.godine. Zastupa i ističe prednost

vanjske (slobodne) trgovine kao uvjet napretka poglavito slavonskih žitorodnih krajeva.

Ivan Kapis t ran Adamović (17626.-1808.), potječe iz Baranje. Otac mu je bio upravitelj Belja. Rođen u Pečuhu. Završio studij prava. Bio podžupan Virovitičke županije ali i ugledni zemljovlasnik i

vlastelin na poljoprivrednom dobru Čepin. Napisao “Pravilnik” o upravljanju imanjem, u kojem obrađuje

mnogo praktičnih pitanja iz poljodjelstva, stočarstva i drugo.

Ognjes lav Ut ješenović Os trož insk i (1817.-1890.) Vrginmost.

Piše o kućnim-obiteljskim zadrugama, te o Vojnoj Krajini.

Imbra Ignja tović Tkalec (1824.-1912.) Studira filozofiju i pravo. Radio u trgovačko-obrtničkoj komori kao tajnik. Iznosi podatke o pučanstvu, počecima industrije i o poljoprivredi u svojim izvješćima u

Komori.

Dragut in Lambl ( - 1884.). Po narodnosti Čeh. Radio u Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima kao nastavnik i ravnatelj. Od ekonomskih predmeta predaje Gospodarsku upravu i

Knjigovodstvo. Objavio više radova iz područja gospodarstva i vinogradarstva i voćarstva. Bio u

križevačkoj podružnici Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva i uredništvu “Gospodarskog lista”,

najstarijeg časopisa za gospodarska pitanja od godine 1842. (pa do danas).

Gustav (Vlastan) Augus t Vichodi l (1847.-1935.) Pisac prvog udžbenika iz ekonomike poljoprivrede, točnije uprave poljoprivrednog gospodarstva. Rođen 1847.godine u Hluchovu , Moravska. U

Češkoj je završio poljoprivrednu i gospodarsku akademiju. Prije odlaska u Hrvatsku, na poziv Hrvatskog


123

slavonskog gospodarskog društva, radi kao docent na Višem gospodarskom učilištu u Hermanicama u

Moravskoj. Aktivno djeluje u Hr.slav.gospodarskom društvu, a najveći dio svojeg rada posvećuje

znanstvenom, stručnom i pedagoškom radu na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Godine

1876. postaje ravnatelj Učilišta. Najpoznatiji rad je knjiga u tri toma “Gospodarska uprava ili nauk o

umnom gospodarenju (1883.-1885.); zatim Gospodarska taksacija (1886.-87.), te više drugih knjiga i

stručnih članaka. Na 75-u obljetnicu Gosp.-šum.učilišta uručena mu je (posthumno) titula počasnog doktora

poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Milovan Zor ič ić (1850.-1912.). Rođen u Zagrebu od oca Antuna i majke Emilije.Završio Pravoslovnu akademiju. Njegov stručni i znanstveni rad je bio povezan sa statističkim uredom na čijem je

čelu bio punih 37 godina. Zoričića je zanimalo više tema iz područja agroekonomike i to zemljište i biljna

proizvodnja, stoka, poljoprivredno pučanstvo i gospodarstva.

Prema popisima pučanstva (1890.) obrađuje podrobnije procese raspada kućnih (obiteljskih) zadruga.

Podrobno analizira posjedovnu strukturu (broj i površine) obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (prema

popisu 1895.godine).

Otto p l . Frangeš (1870.-1945.). Rođen u Sremskoj Mitrovici, gimnaziju završava u Zagrebu, poljoprivrednu visoku školu u Beču, filozofiju u Leipzigu, gdje doktorira (“Die Buša.... Buša, studija o

domaćem govedu Kraljevstva Hrvatske i Slavonije).Asistent u Gospodarsko-šumarskom učilištu u

Križevcima, profesor na Šumarskoj akademiji, a od 1919. godine na utemeljenom Gospodarsko -

šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1929.-31. ministar poljoprivrede i voda.

Objavio mnoštvo radova, većinom na njemačkom jeziku. Pisao o carinskoj politici i tarifama, o

poljoprivrednoj krizi, agrarnoj politici, zadrugarstvu i drugo. Najopširniji (na njemačkom) je rad (prijevod)

Društveno-gospodarski sastav jugoslavenske poljoprivrede39. Utemeljitelj fakultetskih agroekonomskih

kolegija kao i Zavoda za gospodarsku upravu (1924.) na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu.

Višeslojna je aktivnost O. Frangeša, kao profesora i znanstvenika, međunarodno poznatog i priznatog

stručnjaka iz agrarne ekonomike ali i iz agrarne sociologije. Jedan je od prvih koji se zalaže za osnivanje

Gospodarsko-šumarskog fakulteta, kojeg je šk.god. 1925/26. i dekan, uz to aktivan u Hrvatsko-slavonskom

gospodarskom društvu. Od 1929. do 1931. ministar je poljoprivrede i voda40.

Dopisni je član Masarykove akademije rada, Poljoprivredne akademije u Pragu, American Acodemy u

Philadelphiji, počasni doktor Sveučilišta u Heildelbergu.41

U znanstvenom radu autor istaknutih radova iz više područja agrarne ekonomike, agrarne politike,

društveno-gospodarske strukture poljoprivrede, zadrugarstva, vanjsko-trgovinske politike i drugo.

Sudjelovao je u izradi poljoprivrednog zakonodavstva. U nastavnom radu O.Frangeš predaje više

agroekonomskih predmeta od samog početka nastave na Gospodarsko-šumarskom fakultetu. To su

predmeti Gospodarskog odjela Fakulteta i to Gospodarska uprava i taksacije, Zadrugarstvo, Gospodarska

trgovina i Agrarna politike. Većina je tih predmeta obveznih i predaju se u završnim semestrima (VII i

VIII).

39 Die socialokonomische Struktur der jugoslawischen Landwirtshalf, Berlin 1937. 40 Lit.br. (4) str. 46-46. 41 Lit.br. (14), str. 500.


124

Mijo Mirković (1898.-1963.), ekonomista i književnik (pseud. Mate Balota). Rođen u Raklju - Istra. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Beogradu, doktorat iz ekonomije polučio u Njemačkoj.

Objavio više radova iz područja ekonomije i agrarne ekonomike, kulturne povijesti, pisao prozu i poeziju.

Od agroekonomskih radova poznati su Održavanje seljačkog posjeda (1937.), Agrarna politika (1940.),

Ekonomika agrara FNRJ (1950.), Poljoprivreda Italije (1956.) i drugi.

Uz ostalo piše o poljoprivrednoj proizvodnji, o funkcijama poljoprivrede kao gospodarske oblasti, o

zemljištu, o razmještaju poljoprivrednih kultura i njegovoj ovisnosti o tržištu, o zemljištu glede

eksploatacije, zakupu itd. Dio radova odnosi se na prikaz iskustva o značenju poljoprivrede drugih

razvijenih zapadnih zemalja.

Rudol f B ičanić (1905.-1968.). Rođen u Bjelovaru, gdje se i školuje. Završio Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je 1931. promoviran za doktora prava.

Objavio knjigu “Kako živi narod” 1936. godine. Od te godine član ravnateljstva Gospodarske sloge.

Utemeljuje Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva kojim rukovodi do 1940.godine. Od

1946. godine pa do smrti profesor je na Pravnom fakultetu. Istraživao i objavio radove iz više tematskih

područja i to agrarna prenapučenost, društveno-gospodarski položaj seljaštva, tržišta i cijena

poljoprivrednih proizvoda te o agrarnoj politici i ruralnom planiranju.

St jepan Poš t ić (1899-1963.) Rođen u Petrijevcima. Gospodarsko-šumarski fakultet završio 1922. godine, na kojem radi kao asistent i od 1929. kao docent. Te godine postaje i predstojnik Zavoda za

gospodarsku upravu Fakulteta.

Radovi se odnose na područje uprave poljoprivrednog gospodarstva, kao i agrarne politike. Piše o cijeni

šećera i sladorne repe, o utjecaju udaljenosti zemljišne čestice na rentabilitet pojedinih kultura, o carinskoj

tarifi i poljoprivredi, o katastru zemljišta i drugo.

Jos ip Predavac (1888.-1933.). Rođen u Rugvici kraj Dugog Sela. Studira u Češkoj i Hrvatskoj. Završio Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu 1933. Piše knjigu “O narodnom gospodarstvu”, “Selo

i seljaci” i druge.

Doprinos mu je u povezivanju agrarne teorije s praktičnim seljačkim potrebama. Govori o pojavi i

značajkama seljaštva od ranih početaka do novijeg doba.

Milan Ivš ić (1901.-1981.) Rođen u Orahovici. Doktorirao u Parizu na Visokoj školi za pol.znanosti. Predaje uz ostalo i predmet Agrarna politika na Ekonomskoj komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu.

Radovi obrađuju više tema kao što su ekonomika poljoprivrede, agrarna povijest, ruralna sociologija i

poljoprivredno zakonodavstvo. U radu Agrarna politika (1941.) ustanovljuje zadaću agrarne politike NDH,

istiće razlike između agrarno-političkih mjera pravnog prema ekonomskom značenju.

Karlo p l . Šoš tar ić Pisačić (1902.-1982.) Rođen u Zagrebu. Doktorirao iz agroekonomske teme o zemljišnoj renti i poljoprivredi. Profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. Piše o zemljišnoj renti,

izvozu poljoprivrednih proizvoda, ekonomici proizvodnje krmiva, mehanizaciji i kemizaciji u poljoprivredi.

Jure Petr ičev ić (1912.-1997.). Rođen u Alanu kraj Starigrada-Paklenica, umro u Bruggu-Švicarska. S roditeljima se 1917. preselio u Slavoniju. U Novoj Gradiški završava gimnaziju, a u Zagrebu godine

1937. diplomirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Radi u Zavodu za proučavanje seljačkog i

narodnog gospodarstva “Gospodarske sloge”, osnovane od HSS. Dobiva stipendiju za studij u Švicarskoj

u kojoj od 1945.godine radi kao znan.savjetnik nedržavnih seljačkih organizacija. Doktorirao je 1942. u


125

Zurichu iz područja agrarne ekonomike. Objavio je agroekonomske radove, kao što su “Unutrašnji promet

žitarica i mlinskih proizvoda u banovini Hrvatskoj”, “Agrarna politika”, “Istraživanje o oblicima

gospodarenja kod seljačkih gospodarstava s posebnim osvrtom na kapital uložen u poljodjelstvu” (na

njemačkom).

Institucijski oblici djelovanja agrarnih ekonomista i pojedini istaknuti agrarni ekonomisti

Kada govorimo o pojavi i djelovanju kao i doprinosu agrarnih ekonomista u Hrvatskoj, možemo reći da se

organizirani institucijski kako znanstveni i stručni tako i nastavni rad javlja tek utemeljenjem Gospodarsko-

šumarskog učilišta godine 1860. u Križevcima, odnosno i kasnije Gospodarsko-šumarskog fakulteta,

osnovanog godine 1919. u Zagrebu, točnije Zavoda za gospodarsku upravu utemeljenog 3.srpnja godine

1924. u okviru spomenutog fakulteta.

Do godine 1924., kada se utemeljuje ta prva posebna ustanova iz područja agrarne ekonomike, bilo je

institucija koje su u svom okrilju imale pojedinaca koji su u teoretskom i praktičnom smislu širili

agroekonomska znanja. Oni se javljaju kako je navedeno već u 15.stoljeću no više u drugoj polovici

18.stoljeća u okviru raznih institucija koje su po značaju bile pedagoške i promicateljske, kao što su to bile

poljoprivredne škole, gospodarska i ekonomska društva, ili one na razini visokoškolskog studija. U širokom

rasponu od praktičnih savjeta pa do teoretskih rasprava javlja se i dograđuje agroekonomika kao struka i

znanost, bilo da se radi o gospodarskoj politici bilo o metodama racionalnog gospodarenja, uprave i

ekonomike poljoprivrednog gospodarstva i drugo.

U Hrvatskoj se u to doba utemeljuje više poljoprivrednih praktičnih škola - bilo gospodarskih škola i

akademija bilo - društva. Od više društva i akademija, koje se utemeljuju u drugoj polovici 18.stoljeća u

Hrvatskoj, valja spomenuti Ekonomsko društvo osnovano 1767. godine u Splitu te Akademiju za

ekonomiku agrara, koja se javlja 1781. godine u Zadru. Zanimljivo je spomenuti da se prva inicijativa oko

pokretanja jednog agroekonomskog časopisa javlja početkom 19. stoljeća u Splitu. U području

visokoškolske nastave u kojima je na određeni način zastupljena agrarna ekonomika, početke nalazimo u

okviru “Političko-kameralnog studija”, utemeljenog 1769. godine u Varaždinu, a nešto kasnije,

1772.godine, premještenog u Zagreb na Isusovačku Akademiju te od 1776. godine na Kraljevskoj akademiji

znanosti u Zagrebu, (s tri prva) fakulteta: bogoslovni, pravoslovni i mudroslovni, odnosno konačno godine

1869. na Kraljevskom sveučilištu u Zagrebu.

U prvoj polovici 19.stoljeća godine 1841. više domoljuba i uglednih ljudi utemeljuje Hrvatsko-slavonsko

gospodarsko društvo, kojeg je prvi predsjednik biskup Juraj Haulik. To je društvo imalo najjači utjecaj na

unapređenje poljoprivredno-gospodarskog školstva i struke; uz ostalo je zaslužno za kasnije utemeljenje

križevačkog Učilišta i za pokretanje stručnog časopisa “Gospodarski list”.

Prvi značajniji institucijski razvitak agroekonomskog područja u pedagoškom, znanstvenom i stručnom

pogledu omogućen je ostvarivanjem Kr.Gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima 19.studenog

1860.godine. Poticaj za osnivanje tog učilišta dalo je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Osnivači

ovog Društva, ugledni muževi i domoljubi, traže osnivanje “škole za nižu poduku u gospodarstvu i

šumarstvu”.

U izvješću dekana Gospodarsko-šumarskog fakulteta, povodom 10.-obljetnice (1919.-1929.), na vrlo se

upečatljiv način prikazuje važnost križevačkog Učilišta (preteče Gospodarsko-šumarskog fakulteta) u

tadašnjim društveno-gospodarskim prilikama. “Valja istaći da je taj zavod (učilište) osim toga što je


126

odgojio velik broj vrsnih stručnjaka u gospodarstvu i šumarstvu, udario temelje našoj gospodarskoj i

šumarskoj naučnoj knjizi. Unapređenje prvotne proizvodnje u srednjoj Europi, utakmica prekomorskih

krajeva, sve veće potrebe države, prijelaz od naturalnog na novčano i kreditno poslovanje - sve je to

poticalo naše gospodare, da povećanjem kapitala u svim oblicima i umnoženjem radne snage na

gospodarskim objektima, poluče što veći prirod i prihod... Stručna sprema onih, koji su takav učinak željeli

postići, morala se neprestano teoretski izgrađivati, širiti i udubljivati.”

Gospodarsko i šumarsko učilište utemeljuje se tada i po uzoru na slične druge škole u tadašnjoj Austro-

Ugarskoj ali i u drugim dijelovima Europe.42

Neizbrisiv trag u djelovanju Križevačkog učilišta ostavlja, više agrarnih ekonomista a posebice Dragu t i n

(Karel) Lambl i Augus t (Vlastan) V ichod i lu pedagoškom i organizacijskom pogledu kao profesori

i ravnatelji. Iako po narodnosti Česi, dolaze u Hrvatsku i na Učilište kao vrsni stručnjaci, na poziv

Zemaljske vlade i Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva te prihvaćaju Hrvatsku kao svoju drugu

domovinu, značajno se angažirajući u promicanju struke i školstva.

Gospodarsko-šumarsko učilište, s dvogodišnjom srednjom školom i trogodišnjom ratarnicom, preustrojeno

je godine 1877., a 1902. godine nakon ukinuća šumarskog odjela (1899./1900.) podignuto na rang Višeg

gospodarskog učilišta.

Koncem 19. i početkom 20.stoljeća u Hrvatskoj se utemeljuje više zavoda kao što je Postaja za istraživanje

sjemena - 1893.godine, zatim Bakteriološki zavod 1901. godine i Agrikulturno-kemijski zavod -

1902.godine, svi u okviru Višeg gospodarskog učilišta u Križevcima, ali također i stanice i škole u ostalim

mjestima i područjima u Hrvatskoj (u Poreču, Požegi, Iloku, Splitu, Osijeku, Gružu i drugdje). Nakon

podosta napora i zalaganja pojedinih uglednih ljudi (između ostalih i O.Frangeša), pa i uz početnu oporbu

samog Sveučilišta, ostvaruje se zamisao o potrebi utemeljenja visokoškolske i znanstvene ustanove za

školovanje agronoma i šumara. Tako je (nakon ukaza regenta o osnivanju od 31.kolovoza) 26.rujna

1919.godine Povjerenstvo za prosvjetu i vjere donijelo provedbenu naredbu po kojoj se 1.listopada osniva

Gospodarsko-šumarski fakultet (kao peti po redu) Sveučilišta u Zagrebu. Novoosnovani fakultet (uz

prestanak rada kako Šumarske akademije tako i reorganizacije Višeg gospodarskog učilišta) započinje

radom šk.god. 1919/20., a početkom 1920. godine profesorski zbog izabire prvog dekana (Andriju

Petračića).43

Već u Gospodarsko-šumarskom učilištu započinje kao asistent godine 1891. svoju brilijantnu karijeru

jedan od najistaknutijih agrarnih ekonomista prve polovice 20. stoljeća, Ot ton p l . F r angeš , koju

kasnije, od 1898.godine, nastavlja kao profesor prvo na novoosnovanoj Šumarskoj akademiji pa zatim od

1919. do 1929. godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu.

Sa stajališta ove teme (prikazu institucija), O.Frangeša ističemo kao utemeljitelja (spomenutog) Zavoda za

gospodarsku upravu Gospodarsko-šumarskog fakulteta. Frangeš je i prvi predsjednik Udruženja agronoma

u Zagrebu, utemeljenog 17.veljače 1924.godine.44

42 Prva poljoprivredna škola osnovana je u Ugarskoj godine 1797. u Keszthely. Slično učilište postoji u Engleskoj-Oxford od 1790.godine, u Njemačkoj - Moglin od 1806.godine i u Francuskoj - Grignon, 1827. godine i Rennes, 1846. godine. Prema (8) str. 23.

43 Lit.br. (6), str. 376; 377 i 378. 44 Lit.br.(12 ), str. 12.


127

Na novoosnovanom fakultetu kako se profesorski zbor popunjavao, tako se osnivaju pojedini “naučni

zavodi i namještale potrebne za to povećane sile (pristavi i asistenti).45 Utemeljenje Zavoda za

gospodarsku upravu (na dan 3.srpnja godine 1924.) obrazlaže se svrhom (cit.):46

“a) da unapređuje i usavršuje znanje, slušača u gospodarskoj upravi i svim njezinim granama; b) da služi

naučnom radu nastavnika i znanstvenog pomoćnog osoblja, pa naprednijih slušača, a koliko je moguće, i

drugim naučnim radnicima; c) da podaje državnim vlastima, juridičkim i privatnim licima stručna mijenja

iz područja gospodarske uprave i svih njezinih grana uključivši knjigovodstvo; d) da prikuplja materijal za

proučavanje privredne i socijalne funkcije velikog, srednjeg i malog posjeda; e) da objelodanjuje radove

zavoda.

Zavod bi imao da funkcionira kao centralno vođenje posla, naročito knjigovodstva što većeg broja malih,

srednjih i velikih posjeda. Tako dobiveni materijal iz realnog privrednog života trebao bi da služi

sistematskom proučavanju gospodarstveno upravnih osobina poljoprivrede u našoj državi.”

Takvo shvaćanje funkcije zavoda tada je na europskoj razini agroekonomske struke i moglo bi doslovno ući

kao svrha djelovanja svake suvremene agroekonomske ustanove, pa i naše u Hrvatskoj, posebice u pogledu

- sustavnog proučavanja gospodarstveno-upravnih osobina poljoprivrede u našoj državi.

U razdoblju od 1919. do 1939. godine utemeljeno je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu 17 zavoda, od

kojih je Zavod za gospodarsku upravu osnovan kao (8. po redu) nepunih pet godina od osnutka Fakulteta.

Treba istaći da osim Zavoda postoje stolice (katedre) i kabineti od kojih, s obzirom na sadašnju institucijsku

pripadnost, navodimo Stolicu za matematiku, s predstojnikom Stjepanom Bohničekom te Kabinet za

statistiku, kojeg je predstojnik dr. Rudolf Signjar (inače ravnatelj Kr.statističkog ureda u Zagrebu) koji se,

uz ostalo, bavi studijem statistike žiteljstva.

Frangeša po njegovu odlasku 1929.godine na funkciju ministra poljoprivrede i voda, nasljeđuje kao

predstojnik Zavoda i nastavnik agroekonomskih predmeta dr. S t j epan Poš t i ć , koji, uz prekid (1943-

1946.), djeluje do 1952. godine.

Treba istaći da na Gospodarsko-šumarskom fakultetu djeluju i drugi znanstvenici i nastavnici koji, iako

nisu članovi Zavoda za gospodarsku upravu, dijelom po radovima ili po nastavnom radu ulaze u

agroekonomsko područje. Jedan od njih je p l . Ka r lo Šoš t a r i ć - P i s ač i ć koji, iako se više bavi

tehnološkom stranom bilinogojstva, objavljuje više agroekonomskih radova. Drugi je Vas i l i j e

Be loševi ć , nastavnik predmeta Nacionalna ekonomija i financijska znanost, zajednički predmet oba

odjela Fakulteta. V.Belošević kao kasnije i drugi spada u skupinu ekonomista institucijski uključenih u

Visoku školu za trgovinu i promet, koja je osnovana dvadesetih godina u Zagrebu, a koja godine 1925.

postaje Ekonomsko-komercijalna škola (u rangu fakulteta) iz koje se razvija kasnije Ekonomski fakultet.

Kao zasebnu cjelinu predaje i agrarnu politiku.

Njegovom nasljedniku na Ekonomsko-komercijalnoj školi u Zagrebu Mi l anu Ivš i ću je također

specijalnost agrarna politika, koju predaje na spomenutoj školi do 1945.godine.47

U tom razdoblju između dva svj. rata javlja se još jedan istaknuti agrarni ekonomista, inače doktor prava,

Rudo l f B i ćan i ć . Bavi se istraživanjima agrarne prenapučenosti, društveno-gospodarskog položaja

seljaštva i drugim. Bićanić nakon drugog svjetskog rata radi kao profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta

45 Lit.br. (11), str. 387. 46 Op.cit., str. 400. 47 Lit.br. (4), str. 81.


128

u Zagrebu, objavljujući agroekonomske radove. U vezi s našom, problematikom ime R.Bićanića vezano je

s još jednom institucijom koja se javlja sredinom 30-ih godina (1936.) pod nazivom “Zavod za proučavanje

seljačkog i narodnog gospodarstva”, utemeljena podrškom Hrvatske seljačke stranke u okviru njezine

“Gospodarske sloge”.48 U tom Zavodu radi i J u r e Pe t r i čevi ć , koji je kasnije (1942.) doktorirao u

Zürichu na Saveznoj visokoj tehničkoj školi, s tezom “Oblici seljačkog gospodarstva u Hrvatskoj”.

Istraživanjem seljačkih gospodarstava u to doba bave se i nastavnici križevačke poljoprivredne škole, kao

što je to bio S l avo l j ub Dub ić , Oton Pance r i drugi. Treba spomenuti da je nakon ukinuća Višeg

gospodarskog učilišta u Križevcima, osnovana Srednja gospodarska škola, koja djeluje od 1920. godine.

Tijekom Drugog svjetskog rata agrarni ekonomisti djeluju u već navedenim institucijama, da bi neke i

prestale institucijski djelovati, kao što je već spomenuti Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog

gospodarstva. Iza drugog svjetskog rata javlja se više novih institucija u kojima djeluju agrarni ekonomisti,

a postojeći doživljavaju organizacijske promjene. Zavod za organizaciju poljoprivredne proizvodnje

sljedbenik je Zavoda za gospodarsku upravu tada (od godine 1946.) tada Poljoprivredno-šumarskog

fakulteta.

Početkom 1960. godine Zavod (ponovo) mijenja ime u Zavod za ekonomiku i organizaciju poljoprivrede,

koji sredinom 1963. u svom sastavu ima ukupno 11 nastavnika i asistenta. Te godine s obzirom na razvitak

pojedinih agroekonomskih područja (makro-mikro agroekonomskih), Zavod se dijeli na tri dijela (zavoda) i

to: (1) Zavod za organizaciju poljoprivrednih poduzeća, (2) Zavod za ekonomiku poljoprivrede i (3) Zavod

za tržište i promet poljoprivrednih proizvoda. Od godine 1967/70. postoji i Kabinet za taksacije, kalkulacije

i poljoprivredno knjigovodstvo, a također kao izdvojeni djeluje Kabinet za matematiku. U zavodima i

kabinetima uz pedagoški rad razvijaju se istraživanja, kako u okviru doktorskih disertacija ili suradnje s

drugim ustanovama i subjektima.

Usporedo će personalnim institucijskim jačanjem agroekonomske struke na tada Poljoprivredno-

šumarskom odnosno iza 1960. Poljoprivrednom fakultetu, pa zatim u okviru Ekonomskog fakulteta pa i

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pojavljuju se nove institucije. Tu izdvajamo pojavu godine 1945.

(odluka donesena u travnju 1945.) Zemaljske gospodarske stanice (ubrzo mijenja ime u Zemaljski

poljoprivredni zavod - 11.studenog 1945.) u Kačićevoj 9, u Zagrebu, u okviru koje se nalazi i Zavod za

poljoprivrednu ekonomiku - kasnije kao Institut se bavi različitim tada aktualnim istraživanjima koji su bili

vezani uz preokupaciju tadašnje vlasti - zadruge, državna dobra, ali isto tako se razrađuju metode anketnog

istraživanja ekonomike seljačkih gospodarstva. Sredinom 50-ih godina provedene su dvije, za tadašnje

doba, opsežne ankete o opremljenosti gospodarstava, o troškovima proizvodnje, zaposlenosti i drugo.49

istraživanjima sudjeluju kao suradnici članovi spomenutog Zavoda za ekonomiku i organizaciju

poljoprivrede Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Koncem 1960. godine Zavod za poljoprivrednu ekonomiku u Kačićevoj 9 spaja se s fakultetskim Zavodom

za ekonomiku poljoprivrede u Institut za ekonomiku i organizaciju poljoprivrede Poljoprivrednog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, sa sjedištem u Kačićevoj 9.

Nakon više organizacijskih promjena, od 1.siječnja 1978.godine Institut je u sastavu (tada) Fakulteta

poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Novim ustrojem (sada) Agronomskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu godine 1992., Institut se formalno dijeli na tri zavoda i to (1) Zavod za ekonomiku poljoprivrede i

48 Lit.br. (12), str. 34. 49 Lit.br. (12), str.56.


129

agrarnu sociologiju, (2) Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva (3) Zavod za marketing u

poljoprivredi, premda iz praktičnih razloga zadržava naziv Institut za ekonomiku poljoprivrede, posebice u

međunarodnim kontaktima.

Navedene ustanove u kojima djeluju ekonomisti sada (u okviru Agronomskog fakulteta) jasno nisu i jedine

u kojima je bilo u pedagoškom radu bilo u znanstvenom istraživanju obuhvaćeno agroekonomsko područje.

Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, slijedom razvitka međunarodnog razdoblja nastavlja se i

razvija kolegij iz Ekonomike poljoprivrede. U sastavu Instituta za društvena istraživanja djeluju također

agrarni ekonomisti i agrarni sociolozi. Isto tako agrarni ekonomisti djeluju na Veterinarskom fakultetu i

institutu i Biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, agrarni sociolozi na Pravnom fakultetu i

drugdje. Osim spomenutih visokoškolskih i znanstvenih institucija u Zagrebu, kolegij iz agrarne ekonomike

kao i znanstvena istraživanja javljaju se i razvijaju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, zatim u

Poljoprivrednom institutu (školi) u Križevcima,50 Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu,

koji je 1994. godine proslavio 100-tu obljetnicu postojanja i na kojem djeluje Odjel za agrarnu ekonomiku,

pa na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču i drugdje.

50 Djeluje od godine 1979. prije (1966-79.) kao Poljoprivredni školski i istraživački centar, od 1960-66. kao Viša poljoprivredna škola odnosno od 1920-60. kao Srednja poljoprivredna škola (Lit.br. 1), str. 323.


130

Literatura:

1. Gagro, M. (1996.): 135. Obljetnica poljoprivrednog školstva u Hrvatskoj, Agronomski glasnik br.5,

Zagreb.

2. Galbraith John Kenneth (1995): Ekonomija u perspektivi, A.Critical History, MATE d.o.o. Zagreb,

u prijevodu Dunje Vražić-Steiskal, Zagreb (Economics in Perspective, A.Critical History - 1987).

3. Renata Husines i P.Delić, (1995): Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, Ogranak Matice

Hrvatske Križevci.

4. Skupina autora (1990): Tri stoljeća agrarno ekonomske misli na području Hrvatske, Sveučilište u

Zagrebu, Ekonomski fakultet, Institut za ekonomiku istraživanja, Zagreb. Voditelj Stipetić.

5. Šipuš, J.: Temelj žitne trgovine (prvotisak 1796.), pretisak 1993. Matica Hrvatska, ogranak

Karlovac. Priredio Ivan Erceg.

6. Štancl, B. (1984.): 100 godišnjica udžbenika A.G.Vichodila: “Gospodarska uprava ili nauka o

umnom gospodarenju”, Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Institut za

ekonomiku i organizaciju poljoprivrede, Zagreb

7. Spomenica fakultetskog savjeta 1919-1929., Gospodarsko-šumarski fakultet, pretisak iz Godišnjaka

Kr.Sveučilišta u Zagrebu 1929.

8. Spomenica povodom 40-godišnjice Poljoprivrednog fakulteta 1919-20 - 1959-60., Poljoprivredni

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1960.

9. Spomenica Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1959-60 - 1960-70., Zagreb 1970.

10. 60-godišnjica Fakulteta poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1969-70. - 1979-80.,

Zagreb 1979.

11. Spomenica Fakulteta poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1979-80. - 1989-90., Zagreb

1990.

12. Spomenica povodom 30-godišnjice rada Instituta za ekonomiku poljoprivrede i sociologiju sela i

14-godišnjice osnivanja Poljoprivredno-ekonomskog odsjeka Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu,

Zagreb 1975.

13. Agronomski fakultet 1919-1994., Publikacija povodom 75. obljetnice Agronomskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1994.

14. Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova primjena (1996) 1. i 2. tom, The Exhibition Centuries of

Natural Science in Croatia: Theory and Application, Zagreb.

15. Prvi Sabor hrvatskih agrarnih ekonomista. Zbornik (1998.), Hrvasko agroekonomsko društvo.

Zagreb.

Pitanja:

1. Povijesni pregled razvitka agroekonomskog područja

2. Istaknuti hrvatski agrarni ekonomisti u povijesti

3. Institucijski oblici djelovanja agrarnih ekonomista


131

Documents

Ae Skripta 3 Dio