Evropsko meunarodno privatno pravo

Evropsko meunarodno privatno pravo

(kratak osvrt na izabrana pitanja)Prvu deceniju XXI vijeka obiljeio je talas unifikacije pravila meunarodnog privatnog prava na nivou Evropske unije donoenjem veeg broja uredbi (regulativa) koje se odnose na meunarodno privatno pravo. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora pravni osnov za nadlenost Evropske unije u ovoj oblasti je sadran u lanu 67 (4) i lanu 81 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije. lanom 81 je uspostavljen pravni osnov za usvajanje mjera koje imaju za cilj postizanje jedinstvenih pravila drava lanica u oblasti odreivanja mjerodavnog prava i pitanja meunarodne nadlenosti, postupka i priznanja i izvrenja stranih sudskih odluka. U navedenom periodu regulisana je meunarodna nadlenost sudova drava lanica, priznanje i izvrenje odluka: u graanskim, trgovinskim, branim, stvarima roditeljske odgovornosti i obavezama izdravanja. Takoe, uspostavljena su jedinstvena pravila o odreivanju mjerodavnog prava za vanugovorne, ugovorne i obaveze izdravanja. Znaajna su i nastojanja da se usvoje nova pravila u oblasti nadlenosti i mjerodavnog prava za razvod braka, brani imovinski reim i za nasljeivanje. U vanije propise, izmeu ostalog spadaju: Uredba o nadlenosti i o priznanju i izvrenju presuda u graanskim i trgovinskim stvarima iz 2001. (Uredba Brisel I), Uredba o nadlenosti i o priznanju i izvrenju presuda u branim stvarima i stvarima roditeljske odgovornosti iz 2003. (Uredba Brisel II bis), Uredba o odreivanju mjerodavnog prava za vanugovorne obaveze iz 2007. (Uredba Rim II), Uredba o odreivanju mjerodavnog prava za ugovorne obaveze iz 2008. (Uredba Rim I), Uredba o nadlenosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvrenju odluka i o saradnji u stvarima u vezi sa obavezama izdravanja iz 2009. i Uredba o nadlenosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvrenju presuda i autentinih instrumenata u oblasti nasljeivanja i staranja evropskog sertifikata o nasljeivanju iz 2012. godine (u daljem tekstu: Uredba o nasljeivanju).

Iskljuiva sudska nadlenost po Uredbi Brisel INa osnovu l. 22 Uredbe Brisel I iskljuiva nadlenost suda drave lanice postoji:

- u postupcima u kojima je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti ako se nepokretnost nalazi na teritoriji drave lanice,

- u postupku povodom ugovora o zakupu nepokretnosti koji je zakljuen za privremenu privatnu upotrebu najdue na period od est uzastopnih mjeseci, nadlean je i sud drave u kojoj tueni ima prebivalite, pod uslovom da je zakupac fiziko lice i da i vlasnik i zakupac imaju prebivalite u istoj dravi lanici,

- u postupcima iji je predmet punovanost osnivanja, nitavost ili prestanak privrednog drutva ili pravnog lica, ili punovanost odluka njihovih organa, ako imaju sjedite u dravi lanici,- za sporove o punovanosti upisa u javne registre koji se vode u dravi lanici,- u postupcima koji se tiu registracije ili punovanosti patenta, robnog ili uslunog iga, industrijskih uzoraka i modela, ili drugih slinih prava koja se moraju deponovati ili registrovati, bez obzira na to da li je pitanje pokrenuto tubom ili u odgovoru na tubu, ako je u dravi lanici podnijet zahtjev za deponovanje ili registraciju, ili je izvreno deponovanje ili registracija, ili se na osnovu meunarodnog ugovora smatra da je izvreno deponovanje ili registracija.

Uredba Rim I (opta rjeenja)Osnovna taka vezivanja je autonomija volje stranaka. Za ugovor mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale. Izbor prava mora biti izriit ili da jasno proizilazi iz odredaba ugovora ili okolnosti sluaja. Ugovorne strane mogu izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor ili samo za jedan njegov dio a mogu se u bilo koje vrijeme sporazumjeti da je za njihov ugovor mjerodavno neko drugo pravo.

Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, kao supsidijerne take vezivanja javlja se uobiajeno boravite dunika karakteristine prestacije:

1) za ugovor o prodaji robe - pravo drave uobiajenog boravita prodavca;

2) za ugovor o pruanju usluga - pravo drave uobiajenog boravita pruaoca usluge;

3) za ugovor o stvarnom pravu na nepokretnosti, kao i zakupu nepokretnosti - pravo mjesta gdje se nepokretnost nalazi;

4) za zakup nepokretnosti za najdue est uzastopnih mjeseci koji je zakljuen za privremenu privatnu upotrebu - pravo drave u kojoj vlasnik ima uobiajeno boravite, ako je zakupac fiziko lice i ima uobiajeno boravite u istoj dravi;

5) za ugovor o franizingu - pravo drave uobiajenog boravita primaoca franizinga;

6) za ugovor o distribuciji - pravo drave uobiajenog boravita distributera;

7) za ugovor o prodaji robe na aukciji - pravo drave gdje se aukcija odrava, ako se to mjesto moe odrediti.

Ako je iz svih okolnosti sluaja jasno da je ugovor u oigledno blioj vezi sa nekom drugom dravom od one gore navedene, mjerodavno je pravo te druge drave.

Ako se na osnovu navedenog ne moe utvrditi mjerodavno pravo, za ugovor je mjerodavno pravo drave sa kojom je u najblioj vezi. Uredbom Rim I predviena su i posebna pravila za odreene vrste ugovora (ugovori o prevozu, potroaki ugovori, ugovori o radu, ugovori o osiguranju).

Uredba Rim II (opta rjeenja)Uredba Rim II uvodi kao osnovnu taku vezivanja pravo drave gdje je teta nastala, a u odreenoj mjeri i pod odreenim uslovima omoguava i autonomiju volje stranaka.

Osnovno pravilo glasi da je mjerodavno pravo za vanugovornu obavezu proizalu iz tetne radnje pravo drave u kojoj je teta nastala, bez obzira u kojoj dravi je nastupio dogaaj koji je prouzrokovao nastalu tetu i bez obzira na dravu ili drave u kojima su nastale indirektne posljedice tog dogaaja, osim ako je drugaije odreeno Uredbom.

Meutim, kada lice za koje se tvrdi da je odgovorno i lice koje trpi tetu imaju svoje uobiajeno boravite u istoj dravi u vrijeme nastanka tete, mjerodavno je pravo te drave.

Kada je iz svih okolnosti sluaja jasno da je tetna radnja u oigledno blioj vezi sa nekom drugom dravom od one navedene u prethodnim stavovima, mjerodavno je pravo te druge drave. Oigledno blia veza sa drugom dravom moe se zasnivati posebno na prethodnom odnosu izmeu stranaka, kao to je ugovor koji je blisko povezan sa tetnom radnjom. Uredba Rim II uz odreena iskljuenja i ogranienja uvodi kolizionopravnu autonomiju volje za sve vanugovorne obaveze, bez obzira da li se radi o onim proizalim iz tetne radnje ili sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga ili predugovorne odgovornosti. Ipak, stranke ne nogu vriti izbor prava u sluaju vanugovornih obaveza nastalih na osnovu povrede konkurencije na tritu, kao i zbog povrede prava intelektualne svojine.

Uredba Rim II propisuje da izbor mjerodavnog prava mora biti izriit ili da jasno proizilazi iz okolnosti sluaja. Kao i kod ugovornih obaveza, i ovdje je predvieno da izbor prava ne utie na primjenu prinudnih propisa nacionalnog prava zemlje na koju u vrijeme izbora prava ukazuje ostalo injenino stanje, a predvien je i poseban stav koji predvia i obaveznu primjenu prinudnih propisa Evropske unije koji se primjenjuju u dravi foruma. Uredbom Rim II je predvieno kao osnovno pravilo da se stranke mogu sporazumjeti o pravu mjerodavnom za vanugovornu obavezu poslije nastupanja dogaaja koji je prouzrokovao nastalu tetu. Meutim, u sluaju da sve stranke obavljaju privrednu djelatnost, sporazum o izboru prava je mogu i prije nastupanja dogaaja koji je prouzrokovao nastalu tetu. Ovo vremensko ogranienje je postavljeno u cilju zatite slabije strane.Uredba Rim II sadri posebna pravila za: povrede i ogranienje konkurencije, tetu po ivotnu sredinu, povrede prava linosti, industrijsku akciju, kao i za: sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga i predugovorna odgovornost.Uredba o nasljeivanju

Uredba o nasljeivanju odnosi se na svaki oblik prenosa svojine za sluaj smrti, bilo da se radi o svojerunom raspolaganju na osnovu testamenta ili ugovora o nasljeivanju, ili da je u pitanju zakonsko nasljeivanje.

Ako nisu ispunjeni uslovi za primjenu pravila opte nadlenosti, nadleni su sudovi one drave lanice u kojoj se nalaze predmeti iz ostavine, ako je ispunjen jedan od alternativno postavljenih uslova: da je ostavilac prethodno imao uobiajeno boravite u toj dravi, ali da nije prolo vie od pet godina od tog boravka do pokretanja postupka; ili da je ostavilac u vrijeme smrti imao dravljanstvo te drave; ili da neki od nasljednika ili legatara ima uobiajeno boravite u toj dravi; ili da se zahtjev odnosi iskljuivo na te predmete.

Poglavlje III se odnosi na mjerodavno pravo. U domenu odreivanja mjerodavnog prava, Uredba je veoma inovativna i opredjeljuje se za liberalan pristup, koji karakterie opredjeljenje za uobiajeno boravite kao osnovnu taku vezivanja, i jaanje kolizionopravne autonomije volje.

Ove odredbe imaju univerzalnu primjenu, dakle pravo koje je mjerodavno na osnovu ove uredbe primjenjuje se nezavisno od toga da li je to pravo drave lanice. U osnovi kolizionopravnih rjeenja za nasljeivanje predvienih Uredbom je opredjeljenje evropskog zakonopisca da se uobiajeno (redovno) boravite ostavioca javlja kao osnovna taka vezivanja, dakle kao opte pravilo. Umjesto dravljanstva i mjesta nalaenja stvari, taaka vezivanja koje su jo uvijek najire rasprostranjene u nacionalnim pravima zemalja lanica, evropski zakonopisac se opredijelio za uobiajeno boravite, kao fleksibilno rjeenje.Uredba o nasljeivanju ne sadri definiciju ovog koncepta, a taka 17 preambule navodi da je opredjeljujui razlog za davanje primata uobiajenom boravitu bilo postizanje pravne sigurnosti da se mjerodavno pravo moe unaprijed odrediti i da sa tim pravom postoji bliska veza. Takoe, u interesu pravne sigurnosti mjerodavno pravo se odnosi na cjelokupnu zaostavtinu, bez obzira na vrstu i mjesto nalaenja stvari, kako bi se izbjegle tekoe koje mogu nastupiti iz mogue diobe zaostavtine. Pritom, ova taka vezivanja je vremenski locirana, u cilju izbjegavanja mobilnih sukoba zakona, na uobiajeno boravite u vrijeme smrti ostavioca. Posebno je znaajno to se eksplicitno polazi od sistema jedinstvene zaostavtine, jer se opte pravilo primjenjuje na cjelokupnu imovinu. Naravno, opte pravilo se primjenjuje samo ako Uredbom nije ta drugo predvieno, kao i ako nije iskoriena kolizionopravna autonomija volje.

I upravo institutu kolizionopravne autonomije volje je dato veoma znaajno mjesto, a u skladu sa savremenim tendencijama u uporednopravnom pravu, gdje je ovaj institut sve prisutniji i u domenu mjerodavnog prava za nasljeivanje. Na nacionalnom planu, ona prava koja dozvoljavaju izbor prava za nasljeivanje predviaju i znaajna ogranienja. to se tie prava Evropske unije, Uredba o nasljeivanju usvaja ogranienu kolizionopravnu autonomiju volje, pa ostavilac za nasljeivanje svoje cjelokupne zaostavtine moe izabrati pravo drave iji je dravljanin, a izbor prava mora biti izriit i uinjen u formi predvienoj za raspolaganje imovinom za sluaj smrti (l.17). Izbor prava mora biti izriit i u formi predvienoj za raspolaganje imovinom za sluaj smrti (testament, zajedniki testament ili ugovor o nasljeivanju), a postojanje i materijalna punovanost izbora mjerodavnog prava cijeni se prema izabranom pravu.

Poseban lan je posveen ugovorima o nasljeivanju kao i zaostavtini bez nasljednika.Prof. dr Maja Kosti-Mandi(Osvrt na novo meunarodno privatno pravo Crne Gore

Uvodne napomene

Viegodinji rad na novom zakonu o meunarodnom privatnom prava krunisan je usvajanjem ovog zakona u Skuptini Crne Gore 27. 12. 2013. godine. Do stupanja na snagu i poetka primjene novog zakona najznaajniji izvor meunarodnog privatnog prava Crne Gore ostaje Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (u daljem tekstu: ZRSZ). U vrijeme svog donoenja ZRSZ se u meunarodnim razmjerama smatrao izuzetno kvalitetnim tekstom, a u nepromijenjenom obliku vai i danas u Crnoj Gori, iako je jo na osnovu Povelje dravne zajednice Srbije i Crne Gore nadlenost iz oblasti meunarodnog privatnog prava prenijeta na drave lanice i od tada se ZRSZ primjenjuje kao propis Crne Gore.

Protek vremena od skoro tri decenije i razvoj meunarodnog privatnog prava uslovio je potrebu da se u odreenim odnosima izvri usaglaavanje sa osloncem na regulativu Evropske unije (u daljem tekstu: EU), meunarodne ugovore, kao i uporednopravna zakonska rjeenja koja su se pokazala uspjenim.

Uticaj prava EU na novo meunarodno privatno pravo Crne Gore

Nove tendencije na meunarodnom planu odrazile su se i na Crnu Goru, pa novi zakon, u skladu sa lanom 80 Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu EU i Crne Gore, koji je stupio na snagu 1. maja 2010. godine, ide ka usklaivanju nacionalnog prava sa pravom EU i u ovoj oblasti.

Polazei od injenice da e se kada Crna Gora postane lanica EU sve uredbe iz oblasti koje su predmet regulisanja meunarodnog privatnog prava neposredno primjenjivati i kod nas, smatrali smo da je pri izradi novog zakona o meunarodnom privatnom pravu i odluivanju o stepenu usaglaavanja njegovih odredbi sa pravom EU cjelishodno imati diferenciran pristup prema vrsti materije koja je predmet evropske regulative, u zavisnosti od pretenih nacionalnih interesa. Tako, u oblasti odreivanja mjerodavnog prava za ugovorne i vanugovorne obaveze, recepcija pravila Uredbe br. 593/2008 o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze (Uredba Rim I) i Uredbe br. 864/2007 o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze (Uredba Rim II), uz neophodna prilagoavanja, samo moe biti u interesu Crne Gore, tim prije to je ovim uredbama predvieno da imaju univerzalnu primjenu, pa se kao mjerodavno pravo u zemljama EU primjenjuje i na drave koje nijesu lanice Unije. Organi primjene prava u Crnoj Gori e imati vremena da se upoznaju sa praksom u primjeni ovih uredbi, a u tekstu predloga zakona stoji da e se tumaenje i primjena odredbi koje se odnose na ugovore, odnosno vanugovorne obaveze vriti u skladu sa Uredbama Rim I i Rim II (lan 49 i 67). U pogledu odreivanja mjerodavnog prava za obaveze izdravanja, to je i sada neadekvatno regulisano i to samo sa dvije odredbe vaeeg zakona, preuzete su odredbe Hakog protokola o mjerodavnom pravu za obaveze izdravanja iz 2007. godine (koji je dio prava EU). I oblast nasljeivanja je regulisana po uzoru na rjeenja Uredbe o nadlenosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvrenju presuda i autentinih instrumenata u oblasti nasljeivanja i stvaranja evropskog uvjerenja o nasljeivanju iz 2009.

I u oblasti meunarodne nadlenosti, u znaajnoj mjeri su preuzeta rjeenja Uredbe br. 44/2001 o nadlenosti i o priznanju i izvrenju presuda u graanskim i trgovinskim stvarima (Uredba Brisel I).

Za razliku od navedenog, u pogledu pravila o odreivanju mjerodavnog prava za druge privatnopravne odnose, kao i pravila o meunarodnoj nadlenosti osim to je voeno rauna o novim tendencijama u pravu EU, kao i na meunarodnom planu, prevashodno je voeno rauna o nacionalnim interesima, pravnoj tradiciji i potrebama pravne sigurnosti.

Osnovne odredbe

Zakon o meunarodnom privatnom pravu zadrava istovjetan predmet regulisanja odnosa i sistematiku kao i ZRSZ (Osnovne odredbe, Mjerodavno pravo, Nadlenost i postupak, Priznanje i izvrenje stranih odluka, Posebne odredbe i Prelazne i zavrne odredbe). Znaajno je uvean broj lanova, lanovi su grupisani u logian niz, sa podnaslovima odjeljaka, dati su i naslovi lanovima, to e znaajno olakati primjenu zakona. Dolo je do sutinskih izmjena u sadraju najveeg broja odredaba kao i do znaajno detaljnijeg regulisanja oblasti mjerodavnog prava.

Najznaajniji novi instituti su: klauzula odstupanja (lan 8) norme neposredne primjene (lan 10) i uobiajeno boravite (lan 12, 40 i 51).

Klauzula odstupanja

Klauzulu odstupanja od redovno mjerodavnog prava moemo definisati kao sredstvo kojim se vri korekcija u primjeni kolizione norme, na osnovu ovlaenja koje zakonodavac daje sudiji, odnosno drugom organu koji primjenjuje pravo, da u izuzetnim sluajevima ne primijeni mjerodavno pravo na koje ukazuje taka vezivanja. Primjenom klauzule odstupanja vri se korekcija kolizione norme koja bi usljed specifinosti konkretnog sluaja dovela do primjene prava neke zemlje protivno legitimnim oekivanjima i zakonodavca i stranaka, jer se u konkretnom sluaju ne moe ostvariti svrha kolizionog pravila lokalizovanje konkretnog odnosa u skladu sa principom najtjenje povezanosti.

Klauzula odstupanja moe da bude opta po svom domenu, dakle da se odnosi na korpus kolizionih normi jedne zemlje i da predstavlja jedan od osnovnih principa nacionalnih kodifikacija koje eksplicitno poznaju ove klauzule i u teoriji se naziva optom klauzulom odstupanja. Klauzula odstupanja moe da se odnosi i samo na odreenu grupu odnosa ili pojedinane odnose regulisane kolizionim normama i tada govorimo o posebnim klauzulama odstupanja. Formulisanje klauzula odstupanja zavisi od usvojene tehnike normiranja. Ukoliko su kolizione norme optije, potrebno je vie posebnih klauzula odstupanja, dok je u sluaju postojanja brojnih i detaljnih kolizionih pravila, jedna opta klauzula odstupanja poeljna, ali ne i neophodna. U ovom drugom sluaju, postojanje posebnih klauzula odstupanja opravdano je samo u cilju postizanja jasnosti, ili zatite odreenih interesa. Takoe, opta klauzula odstupanja javlja se u pojedinim nacionalnim zakonodavstvima, dok to nije sluaj sa zakonodavstvom Evropske unije, gdje imamo sluaj pojave samo posebnih klauzula odstupanja u pojedinim uredbama.

vajcarski zakonopisac, a po ugledu na njega i zakonopisci kanadske drave Kvebek, Slovenije, Belgije, Makedonije i Crne Gore u svoje kodifikacije meunarodnog privatnog prava unijeli su optu odredbu, na osnovu koje je sudija ovlaen da u izuzetnim sluajevima ne primijeni mjerodavno pravo na koje ukazuje taka vezivanja, ukoliko konkretan injenini odnos sa pravom koje bi redovno trebalo biti primijenjeno ima tek sluajne, sporadine veze, a istovremeno pretene odnose sa pravom druge drave.

Bitni elementi koji uslovljavaju primjenu opte klauzule odstupanja po slubenoj dunosti su: kumulativno ispunjenje uslova postojanja tjenje veze sa pravom druge drave, u odnosu na slabu vezu sa redovno mjerodavnim pravom i zahtjev da je ovakav injenini sklop oigledan, kao i dva ogranienja, i to u pogledu restriktivne primjene ovog instituta i njegove neprimjene na one pravne odnose kod kojih stranke slobodno mogu raspolagati svojim pravima pa su u skladu sa tim same ugovorile mjerodavno pravo.

Belgijska kodifikacija meunarodnog privatnog prava iz 2004. godine takoe polazi od vajcarskog modela klauzule odstupanja, ali ga i dorauje, u namjeri da olaka posao organu primjene prava. Tako, u l. 19. navodi se da se prilikom primjene osnovnog pravila posebno vodi rauna o potrebi da mjerodavno pravo bude predvidljivo i da je relevantni pravni odnos bio redovno zasnovan prema odredbama meunarodnog privatnog prava drave sa kojom je bio povezan u trenutku svog zasnivanja. Jedna od specifinosti belgijskog rjeenja je da je za razliku od prethodno navedenih rjeenja, primjena klauzule odstupanja iskljuena i kada stranke imaju pravo da biraju mjerodavno pravo, a ne samo kada je i izvren izbor prava.

Na osnovu naprijed navedenog, u pravnim sistemima koji poznaju optu klauzulu odstupanja, ona se primjenjuje samo u izuzetnim sluajevima kada pravni odnos gravitira nekom drugom pravnom sistemu, a ako je uz to veza sa inae mjerodavnim pravom neznatna, a sudija, odnosno drugi organ koji primjenjuje pravo treba da ustanovi koji je to pravni sistem ije su veze sa pravnim i injeninim sklopom sluaja najjae, najpretenije i da shodno tome obezbijedi primjenu prava koje je u najblioj vezi sa datim sluajem.

Primjena klauzula odstupanja je motivisana postizanjem pravinosti na kolizionopravnom nivou, koja ne bi mogla biti postignuta primjenom take vezivanja koja bi trebalo biti redovno primijenjena. Jer kolizione norme, polazei od kvaliteta i kvantiteta veza koje jedan hipotetian, prosjean sluaj moe imati sa vie pravnih poredaka, uspostavljaju pravila za neodreen broj buduih sluajeva. Meutim, u prisustvu atipinog sluaja, vezivanje uspostavljeno kolizionom normom moe se pokazati kao neadekvatno i ovdje stupaju na scenu klauzule odstupanja, koje imaju za cilj ponovno uspostavljanje kolizionopravne ravnotee, u skladu sa principom efektivno najblie veze.

Da bi preduprijedio takav sluaj, zakonopisac ovlauje sudiju da izvri novo lokalizovanje konkretnog injeninog sklopa ocjenjivanjem povezanosti tog odnosa sa pravnim sistemom odreene zemlje. Pritom se najtjenja povezanost sa pravom jedne zemlje utvruje prvenstveno po teritorijalnom, ali i socijalnom, poslovnom, jezikom i drugim kriterijumima, i to prije identifikovanja materijalnopravnih rjeenja sadranih u redovno mjerodavnom pravu, odnosno u pravu koje se ima primijeniti na osnovu generalne klauzule odstupanja.

Uprkos tome to se insistira na kolizionopravnom karakteru instituta opte klauzule odstupanja, postavlja se pitanje da li materijalnopravna rjeenja, a naroito elja za primjenom domaeg prava, mogu imati uticaja na primjenu ovog instituta. Meutim, na osnovu dosadanjeg iskustva zemalja koje poznaju ovu optu klauzulu odstupanja moe se konstatovati da su sluajevi u kojima je primijenjena rijetki i da nije bilo zloupotrebe ovog instituta. U novom Zakonu o meunarodnom privatnom pravu Crne Gore klauzula odstupanja je koncipirana na nain slian vajcarskoj optoj klauzuli odstupanja. Opredjeljujui se za ovakvo rjeenje, u tekstu predloga zakona su izostale tzv. posebne klauzule odstupanja, predviene Uredbama Rim I i Rim II.

Norme neposredne primjene

U savremeno doba, sa sve znaajnijim uplitanjem drave u regulisanje odreenih aspekata i onih privatnopravnih odnosa u kojima stranke tradicionalno imaju najiru autonomiju volje, u nacionalnim meunarodnim privatnim pravima javljaju se odreene materijalnopravne norme koje na osnovu eksplicitne ili implicitne volje zakonopisca zbog svoje sadrine i cilja pretenduju da budu primijenjene nezavisno od mjerodavnog prava na osnovu kolizionopravnog metoda. Iz ovog odreenja nesumnjivo proizilazi da se ovdje radi o drugaijem metodu regulisanja odnosa sa stranim elementom u odnosu na klasini, kolizionopravni.

U naoj teoriji uobiajeno je korienje termina: norme neposredne primjene. Pritom treba imati u vidu da se sadrina ovih termina u razliitim nacionalnim pravnim sistemima uvijek ne poklapa, a ove norme su postale sastavni dio i veeg broja nacionalnih kodifikacija meunarodnog privatnog prava. Koncept normi neposredne primjene u svom tradicionalnom znaenju doktrinarno je prvi uobliio Francescakis, stim to on govori samo o materijalnopravnim normama domaeg prava ija je primjena obavezna u cilju zatite politikog, drutvenog i ekonomskog sistema zemlje, nezavisno od toga da li se radi o isto unutranje pravnom pitanju ili o pitanju koje potpada pod meunarodno privatno pravo. Ovako shvaen, ovaj koncept se jedno vrijeme i u literaturi poistovjeivao sa institutom javnog poretka u meunarodnom privatnom pravu u njegovoj pozitivnoj funkciji. Ipak, u savremenom uporednom pravu pojam normi neposredne primjene ne ograniava se samo na one prinudne propise domaeg prava od ije primjene se ne moe odstupiti, ve se pojavljuje i u formi obavezne primjene prinudnih propisa prava koje nije ni domae, ni mjerodavno, ali sa kojim sve okolnosti sluaja imaju bliu vezu i tada govorimo o meunarodnim prinudnim propisima. Takoe, za razliku od instituta javnog poretka, norme neposredne primjene domaeg prava primjenjuju se bez prethodne konsultacije kolizionih normi. I, dok je primjena instituta javnog poretka u meunarodnom privatnom pravu svedena na izuzetne sluajeve, kada je oigledno da bi dejstva primjene stranog mjerodavnog prava bila protivna osnovnim vrijednostima pravnog sistema (npr. ako strano mjerodavno pravo dozvoljava poligamiju, ili diskriminie vanbranu djecu), sve vie raste znaaj primjene ovih normi neposredne primjene prava koje nije mjerodavno.

Jedna od specifinosti ovih normi neposredne primjene je i da one mogu biti javnopravne prirode ili bliske javnom pravu, iako se primjenjuju u sklopu privatnopravnih odnosa. Javnopravne odredbe koje su relevantne za ugovorne odnose se najee javljaju u vidu privrednih propisa koji se odnose na pravo konkurencije, zatitu interesa nacionalne privrede (ogranienje uvoza u cilju zatite domaih proizvoda, norme o deviznim propisima, carinski propisi), zatitu interesa slabije ugovorne strane (potroai, zaposleni) i sl. Polazei od drutvene funkcije, u norme neposredne primjene spadaju i privatnopravne norme koje imaju za cilj zatitu odreene kategorije lica (maloljetnika, lica nesposobnih za rasuivanje, oteenih i dr.).

Dakle, usljed postojanja posebnog interesa drave da nezavisno od mjerodavnog prava budu primijenjeni njeni propisi, ukoliko je sa aspekta domaeg prava taj interes legitiman, moe se predvidjeti da se priznaje dejstvo i stranih normi neposredne primjene bez obzira da li su javnopravne ili privatnopravne prirode, jer se njihova primjena namee na osnovu pravnog sistema iji su dio. Takoe, norme neposredne primjene imaju primat i u odnosu na odredbe meunarodne konvencije.

Koncept normi neposredne primjene u novom meunarodnom privatnom pravu Crne Gore znaajno je inspirisan ne samo rjeenjima iz odreenih nacionalnih zakonodavstava (vajcarska, Belgija, Bugarska i dr.) ve i pravom Evropske unije, a pogotovo rjeenjima iz Uredbe Rim I. Ovo se odnosi kako na definiciju koncepta, tako i na injenicu da se pojam normi neposredne primjene ne ograniava samo na one prinudne propise domaeg prava od ije primjene se ne moe odstupiti, ve se predvia i mogunost primjene normi neposredne primjene prava koje nije ni domae, ni mjerodavno, ali sa kojim okolnosti sluaja imaju blisku vezu.

Uobiajeno boravite

Uobiajeno (redovno) boravite je taka vezivanja koja je svoj izraz nala prvo u Hakim konvencijama koje sadre pravila o odreivanju mjerodavnog prava, da bi poslednjih godina postala izuzetno iroko prihvaena u uredbama Evropske unije koje sadre pravila o odreivanju mjerodavnog prava, kao i u novijim nacionalnim kodifikacijama meunarodnog privatnog prava.

U pravu Evropske unije, kao i u nekim novijim uporednim zakonodavstvima prisutan je trend definisanja koncepta uobiajenog boravita, za potrebe konkretnog propisa. Tako npr. i uredbe Rim I i Rim II daju definicije uobiajenog boravita i za fizika i za pravna lica.

Uobiajenim (redovnim) boravitem se obino smatra mjesto u kome fiziko lice due vremena boravi, bez obzira na namjeru da se tu nastani i nezavisno od toga da li je to vrijeme unaprijed ogranieno. Takoe, smatra se da lice ima uobiajeno boravite u odreenom mjestu nezavisno od upisa u evidenciju nadlenog organa ili dozvole boravka ili nastanjenja. Pri odreivanju uobiajenog boravita treba voditi rauna o okolnostima line ili poslovne prirode koje ukazuju na trajnije veze sa tim mjestom ili postojanje takve namjere. Za pravna lica, mjestom uobiajenog boravita se obino smatra mjesto u kome pravno lice ima svoje centralno mjesto poslovanja.

Ovaj institut nastao je u meunarodnoj praksi iz potrebe da se prevaziu razlike u shvatanju prebivalita u razliitim zemljama i izbjegne problem pravne kvalifikacije. Za razliku od prebivalita, uobiajeno boravite je injenini, a ne pravni institut, jer svaki sudija na osnovu injeninog stanja ustanovljava ta e se smatrati uobiajenim boravitem u konkretnom sluaju, a sudovi u drugim zemljama to priznaju bez obzira na stav vlastite teorije i prakse. Takav je rezultat bilo nemogue postii sa prebivalitem koje je ve imalo pravno znaenje u nacionalnim zakonodavstvima. Uobiajeno boravite se esto poklapa sa prebivalitem, ali e biti i sluajeva kada nee biti takvog podudaranja: na primjer, strani radnici migranti koji u Crnu Goru dolaze radi sezonskih poslova mogu imati uobiajeno boravite u ovoj zemlji, iako im je prebivalite u inostranstvu.

Odluujui faktor za odreivanje uobiajenog boravita osobe je da li je ta osoba odreeno mjesto uinila sreditem svoga ivota, odnosno sreditem svojih ekonomskih aktivnosti i svojih drutvenih kontakata. Duinu boravka koja je potrebna za zasnivanje uobiajenog boravita trebalo bi odrediti u skladu sa predmetnim okolnostima sluaja. Minimalna duina boravka nije propisana, a krae privremeno odstustvo nee dovesti do prestanka uobiajenog boravita. Uobiajeno boravite bi se uvijek trebalo poklapati sa najbliom vezom i naglasak treba da bude na trajnosti i stabilnosti boravka, a ne na nastanjivanju u odreenom mjestu.Uobiajeno boravite je na velika vrata ulo u novo meunarodno privatno pravo Crne Gore, u oblast mjerodavnog prava, ali i kao jedan od osnova meunarodne nadlenosti. Zakon o meunarodnom privatnom pravu Crne Gore sadri tri lana koja definiu uobiajeno boravite, kao i vei broj lanova gdje se ono javlja kao primarna ili supsidijerna taka vezivanja za itav niz odnosa, po prvi put u Crnoj Gori van viestranih meunarodnih ugovora. I dok su u oblasti mjerodavnog prava za ugovore i vanugovorne odnose preuzeta rjeenja iz Uredbi Rim I i Rim II, za druge oblasti je voeno rauna o ulozi ovog koncepta u pravu Evropske unije. Tako, i u oblasti mjerodavnog prava za nasljeivanje, preuzimaju se osnovna rjeenja Uredbe o nasljeivanju, a isto vai i za oblast izdravanja. Za brane odnose ovaj princip je zamijenio koncept prebivalita, ali je zbog specifinih nacionalnih interesa zadrano prvenstvo dravljanstva kao take vezivanja.

Mjerodavno pravo

Zakon o meunarodnom privatnom pravu (ZMPP) zadrava nepromijenjenim odreeni broj kolizionopravnih reenja u domenu statusnih odnosa fizikih i pravnih lica.

ZMPP po prvi put propisuje mjerodavno pravo za odreivanje i promjenu linog imena (lan 17), za organizacione oblike bez svojstva pravnog lica (lan 20), kao i za odnose iz ugovornog zastupanja (lan 24). Sveobuhvatno su razraene i odredbe o mjerodavnom pravu za stvarna prava na pokretnim i nepokretnim stvarima i predmetima intelektualne svojine (lan 2637 ZMPP).

U osnovi kolizionopravnih rjeenja za nasljeivanje predvienih ZMPP je opredjeljenje da se uobiajeno (redovno) boravite ostavioca u vrijeme smrti javlja kao osnovna taka vezivanja, dakle kao opte pravilo. Umjesto dravljanstva i mjesta nalaenja stvari, taaka vezivanja koje su jo uvijek najire rasprostranjene u u uporednim meunarodnim privatnim pravima, crnogorski zakonopisac se po ugledu na evropskog, opredijelio za uobiajeno boravite, kao fleksibilno rjeenje.

Posebno je znaajno to se eksplicitno polazi od sistema jedinstvene zaostavtine, jer se opte pravilo primjenjuje na cjelokupnu imovinu. Opte pravilo se primjenjuje samo ako ZMPP nije ta drugo predvieno, kao i ako nije iskoriena kolizionopravna autonomija volje.

S obzirom na injenicu da je brano pravo uopte, pa i pitanja vezana za odreivanje mjerodavnog prava za razvod braka osjetljiva materija na koju se primjenjuju nacionalni propisi, ZMPP kao i ZRSZ takoe polazi od zajednikog dravljanstva kao odrednice za mjerodavno pravo kod razvoda braka. Dalje take vezivanja su fleksibilnije i teite je na uobiajenom boravitu. Predlogom je predviena mogunost izbora mjerodavnog prava za razvod braka, ali strane mogu izabrati samo pravo sa kojim postoji odreena bliska, personalna veza.

I u domenu ugovornih imovinskih odnosa suprunika, ukljuujui i imovinske odnose lica u vanbranoj zajednici (lan 8284), predviena je mogunost izbora mjerodavnog prava.I u materiji koja se odnosi na porodini status djeteta (priznanje, utvrivanje ili osporavanje oinstva, odnosno materinstva) sadran je novi pristup koji se rukovodi interesima djeteta (lan 87). Na elastiniji nain propisano je i mjerodavno pravo za odnose roditelja i djece (lan 88), a na drugaiji nain je regulisano i pitanje mjerodavnog prava za usvojenje (lan 89).

Zakonom o meunarodnom privatnom pravu su doslovno preuzete odredbe Hakog protokola o mjerodavnom pravu za obaveze izdravanja, a uz minimalana prilagoavanja preuzima odredbe o mjerodavnom pravu za ugovorne i vanugovorne obaveze iz Uredbi Rim I i Rim II.

Proirenje polja primjene autonomije volje stranaka

Autonomija volje stranaka kao taka vezivanja sve vie dobija na znaaju u pravu Evropske unije, kao i u konvencijskom i uporednom pravu, pa se pored klasinog domena ugovora sa meunarodnim elementom, sve ee javlja i u oblastima, gdje je do nedavno bila iskljuena ili su preovladavale druge take vezivanja. Tako, mogunost izbora prava za privatnopravne odnose sa meunarodnim elementom (kolizionopravna autonomija volje) sve je prisutnija kod nekih porodinopravnih odnosa (razvod, brani imovinski odnosi), za nasljeivanje, stvarnopravne odnose, vanugovornu odgovornost i dr. Ove tendencije na meunarodnom planu su se odrazile i na tekst Zakona o meunarodnom privatnom pravu Crne Gore. Pritom, smatramo da kolizionopravna autonomija volje, tamo gdje je dozvoljena, postie svoj osnovni cilj: omoguava da stranke same izaberu mjerodavno pravo za njihov odnos i da se time izbjegnu sukobi zakona, to u krajnjem vodi izvjesnosti u primjeni prava i pravnoj sigurnosti.

Pritom, za razliku od ugovornih odnosa, gdje kolizionopravna autonomija volje predstavlja jedan od osnova kolizionopravnog metoda i gdje je njen obim najiri, za druge vrste odnosa karakteristina je ograniena autonomija volje, odnosno mogunost da stranke izvre izbor prava u skladu sa mogunostima koje propisuje zakonopisac.Nadlenost i postupak

U oblasti meunarodne nadlenosti dolo je do znaajnijih izmjena, u skladu sa rjeenjima Uredbe Brisel I i Konvencije o nadlenosti i priznanju i izvrenju presuda u graanskim i trgovinskim stvarima iz Lugana, koja je revidirana 2007. godine. Crna Gora jo nije potvrdila ovu konvenciju, koja praktino preuzima pravila sadrana u Uredbi Brisel I.

Tradicionalno, opta nadlenost suda Crne Gore odreuje se prema prebivalitu, odnosno sjeditu tuenog u Crnoj Gori. Ako tueni nema prebivalite u Crnoj Gori niti u drugoj dravi, nadlenost suda Crne Gore postoji ako tueni ima boravite u Crnoj Gori (lan 99).

Takoe je od naelnog znaaja zasnivanje, kao izuzetne, nadlenosti suda ili drugog organa u Crnoj Gori sa kojim predmet ima dovoljnu vezu, ako se postupak ne moe pokrenuti u inostranstvu ili se ne moe razumno zahtijevati da tamo bude pokrenut (lan 113).

Eliminisane su neke ranije odredbe iz ZRSZ-a da bi se izbjegla tzv. pretjerana jurisdikcija, a da se na sud Crne Gore kao najprikladniji prenese meunarodna nadlenost po objektiviziranim kriterijumima.

U okviru posebnih odredaba o nadlenosti po prvi put je regulisana nadlenost za lino ime (lan 116), prava intelektualne svojine (lan 122), potroake ugovore (lan 124), individualne ugovore o radu (lan 125) i dr.

Gledano u cjelini na potpuno nov nain ureena je meunarodna iskljuiva sudska nadlenost. Najznaajnija novina je da se iskljuiva nadlenost vie uopte ne predvia za statusne odnose fizikih lica, porodinopravne i nasljednopravne odnose, dok se po prvi put predvia set novih pravila sa osloncem na Konvenciju iz Lugana i Uredbu Brisel I. Takoe, zadrava se iskljuiva nadlenost pravosua Crne Gore za postupke povodom nepokretnosti koje se nalaze u Crnoj Gori, bez obzira da li se radi o stvarnopravnom odnosu ili zakupu nepokretnosti, sem ako se radi o ugovoru o zakupu nepokretnosti koji je zakljuen za privremenu privatnu upotrebu najdue na est uzastopnih mjeseci, ako je zakupac fiziko lice i ako i zakupac i vlasnik nepokretnosti imaju prebivalite u drugoj dravi (lan 119).

Znaajnu novinu predstavlja i nain na koji je regulisana nadlenost za nasljeivanje (lan 127129). Propisuje se kao opte pravilo da je sud Crne Gore nadlean za nasljeivanje ako ostavilac u vrijeme smrti ima uobiajeno boravite u Crnoj Gori (lan 127). Propisuje se i nadlenost suda u Crnoj Gori pod odreenim uslovima kad ostavilac u vrijeme smrti nije imao u njoj uobiajeno boravite, a na osnovu injenice da se stvari koje ine zaostavtinu nalaze u Crnoj Gori (lan 128). Izborom mjerodavnog prava za nasljeivanje dozvoljen je i izbor nadlenog suda za raspravljanje cjelokupne ili dijela zaostavtine (lan 129).

Slijedei savremene tendencije u uporednom pravu, nadlenost suda Crne Gore u branim i s njima povezanim sporovima regulisana je na nain to se ublaava dosadanje prenaglaavanje dravljanstva Crne Gore kao odrednice za nadlenost suda Crne Gore i uvaava se i uobiajeno boravite u Crnoj Gori.

Dravljanstvo vie nije iskljuiva odrednica za nadlenost i u sporovima koji se odnose na utvrivanje ili osporavanje oinstva i materinstva (lan 131).

I u materiji roditeljskog staranja, nadlenost suda ili drugog organa Crne Gore postoji na osnovu dravljanstva ili uobiajenog boravita djeteta u Crnoj Gori, a u materiji usvojenja dovoljno je da je bilo koji od subjekata ovih odnosa dravljanin Crne Gore ili da ima uobiajeno boravite u Crnoj Gori (lan 133).

Nadlenost suda u Crnoj Gori u materiji izdravanja uspostavlja se pored opteg pravila koje polazi od uobiajenog boravita tuenog i prema uobiajenom boravitu povjerioca izdravanja, s tim to se o izdravanju odluuje i u sporu koji se vodi pred sudom Crne Gore o statusnim odnosima ili roditeljskom staranju.

Dio Zakona o meunarodnom privatnom pravu koji se odnosi na nadlenost i postupak, kao i do sada sadri odredbe o parninim trokovima (obezbjeenju, oslobaanju od obaveza obezbjeenja, rjeenju o obezbjeenju trokova). Strani dravljani imaju pravo na oslobaanje od plaanja parninih trokova pod uslovom uzajamnosti.

Priznanje i izvrenje stranih sudskih i arbitranih odluka

U pogledu smetnji za priznanje strane sudske odluke, najznaajnija novina koju uvodi Zakon o meunarodnom privatnom pravu je da se vie ne trai postojanje uzajamnosti, kao uslov za davanje egzekvature stranoj sudskoj odluci, jer se kroz institut zatite javnog poretka ostvaruje i zatita u sluaju da je dejstvo priznanja strane sudske odluke oigledno u suprotnosti sa javnim poretkom Crne Gore. Trend i u uporednom meunarodnom privatnom pravu, pa i u naem neposrednom okruenju (npr. Makedonija i Albanija), a naroito u pravu EU je da se ne trai postojanje uzajamnosti kao uslova za davanje egzekvature stranoj odluci. U Crnoj Gori do sada se trailo postojanje faktikog reciprociteta (a ne ugovornog ili zakonskog), dakle postojala je pretpostavka postojanja uzajamnosti, a strana koja je osporavala postojanje uzajamnosti je bila duna da to i u konkretnom sluaju dokae. Takoe, u uslovima pojaane mobilnosti ljudi, roba i usluga ovaj zahtjev predstavlja prepreku meunarodnoj saradnju, tim prije to i za postojanje faktikog reciprociteta neka drava mora prva da ga uspostavi.

Zakonom o meunarodnom privatnom pravu je postupak za priznavanje stranih presuda znatno detaljnije regulisan nego to je u ZRSZ-a (lan 151154).

U pogledu priznanja i izvrenja stranih arbitranih odluka ZMPP se ograniava na definiciju strane arbitrane odluke (lan 149) uz izriito upuivanje da se na priznanje i izvrenje stranih arbitranih odluka primjenjuje Konvencija o priznanju i izvrenju stranih arbitranih odluka iz 1958. godine (Sl.list SFRJ Meunarodni ugovori, broj 11/81). Na jedinstven nain regulisan je postupak za priznanje i izvrenje kako stranih sudskih tako i stranih arbitranih odluka.

U Posebnim odredbama koje se odnose na diplomatsko-konzularne brakove, poslove starateljstva za dravljane Crne Gore u inostranstvu, diplomatsko-konzularne testamente, ovjeru propisa, rukopisa i prepisa, kao i uvjerenja o propisima koji su vaili ili vae u Crnoj Gori, ZMPP se kree u okviru dosadanjih, inae standardnih uporednopravnih rjeenja.

Zakljuna razmatranja

Novo meunarodno privatno pravo Crne Gore predstavlja spoj tradicije i novih rjeenja, preuzetih iz evropskog zakonodavstva, konvencijskog prava i uporednopravnih zakonodavstava.

Zadrava se sistemika Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, kao i itav niz odredaba u nepromijenjenom obliku. Za odreene oblasti, polazi se od odredaba ovog zakona, ali se vre odreene izmjene.

U domenu mjerodavnog prava, pravo Evropske unije je izvrilo najznaajniji uticaj na odredbe novog Zakona o meunarodnom privatnom pravu. Izvrena je recepcija pravila Uredbi Rim I i Rim II (za ugovorne i vanugovorne obaveze), uz neophodna prilagoavanja, a takoe su preuzete odredbe Hakog protokola o mjerodavnom pravu za obaveze izdravanja. U domenu mjerodavnog prava za nasljeivanje, polazna osnova su bila rjeenja Uredbe o nasljeivanju.

Za razliku od navedenog, u pogledu pravila o odreivanju mjerodavnog prava za druge odnose voeno je rauna o novim tendencijama u pravu Evropske unije, kao i na meunarodnom planu, ali prevashodno o nacionalnim interesima, pravnoj tradiciji i potrebama pravne sigurnosti. Dravljanstvo, kao osnovna taka vezivanja zadrava se za statusne odnose fizikih lica i brane odnose, dok uobiajeno boravite sve vie dobija na znaaju u drugim odnosima. Mogunost izbora mjerodavnog prava je znaajno proirena i na one oblasti, u kojima tradicionalno nije bila dozvoljena (brano pravo, izdravanje, nasljeivanje, vanugovorna odgovornost i dr.)

U oblasti meunarodne nadlenosti, rjeenja novog zakona su usklaena sa rjeenjima Uredbe Brisel I, odnosno Konvencije o nadlenosti i priznanju i izvrenju presuda u graanskim i trgovinskim stvarima iz Lugana. Za druge odnose polazi se od tradicionalnih rjeenja, ali i uobiajenog boravita. Prethodno, na nivou Evropske zajednice vaila su jedinstvena pravila uspostavljena Briselskom konvencijom o sudskoj nadlenosti, priznanju i izvrenju presuda u graanskim i trgovinskim stvarima iz 1968. i Rimskom konvencijom o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze iz 1980.

Za detaljan istorijat vidi: Stefania Bariatti, Cases and materials on EU private international law, Hart publishing, Oxford and Portland, Oregon, 2011, str. 1-59.

Consolidated version of the Treaty on the functioning of the European Union, OJ C 83/47.

Za detaljan pregled svih akata vidi: http://ec.europa.eu/justice/civil/law/index_en.htm

Ovaj koncept je nastao u uporednom pravu, da bi otklonio probleme koji se u praksi javljaju u utvrivanju prebivalita, koji ima razliit sadraj u nacionalnim pravima. Za razliku od prebivalita, uobiajeno boravite je faktiki, a ne pravni koncept, to mu omoguava nunu fleksibilnost jer svaki sudija na osnovu injenica utvruje ta e se smatrati uobiajenim boravitem lica u konkretnom sluaju, to sudovi u drugim zemljama prihvataju bez preispitivanja. Vidi detaljnije: Maja Kosti-Mandi, Maja Stanivukovi, Mirko ivkovi, Private International Law of Montenegro, International Encyclopedia of Laws, Kluwer Law International, 2013, pp. 64-66

Vidi npr. l. 79 belgijskog i l. 89 st. 3, 4 i 5 bugarskog ZMPP.

( Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore

Predlogom zakona je predvieno da e se zakon poeti primjenjivati est mjeseci nakon stupanja na snagu, zbog potreba stvaranja preduslova za njegovu primjenu.

Sl. list SFRJ, br. 42/82, 72-82 i Sl. list SRJ, br. 46/96. Za izvore meunarodnog privatnog prava Crne Gore vidi: Maja Kosti-Mandi, Maja Stanivukovi, Mirko ivkovi, Private International Law of Montenegro, International Encyclopedia of Laws, Kluwer Law International, 2010, pp. 31- 46.

Za tekstove svih akata vidi: http://ec.europa.eu/justice/civil/law/index_en.htm

Vidi l.4 (3) Uredbe o pravu mjerodavnom za vanugovorne obaveze iz 2007., l.4 (3) Uredbe o pravu mjerodavnom za ugovorne obaveze iz 2008, l.8 (3) Hake Konvencije o mjerodavnom pravu za ugovore o meunarodnoj prodaji roba iz 1986., l.3 Hake Konvencije o mjerodavnom pravu za nasleivanje iz 1989 i dr.

Vidi l.8 (2) Uredbe o pravu mjerodavnom za ugovorne obaveze iz 2008., koji regulie individualne ugovore o radu, l.5 (2), l. 10 (4), l. 11 (4), l. 12 (1 c), Uredbe o pravu mjerodavnom za vanugovorne obaveze iz 2007, koji se odnose na: odgovornost proizvoaa, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga i predugovornu odgovornost i dr.

Vidi l.15 vajcarskog Saveznog zakona o meunarodnom privatnom pravu iz 1987., l.3082 desete knjige kvebekog Graanskog zakona iz 1991, l.2 slovenakog Zakona o meunarodnom privatnom pravu i postupku i l. 3 makedonskog Zakona o meunarodnom privatnom pravu i postupku iz 2007.

Vidi: M. Kosti-Mandi, Opta klauzula odstupanja od mjerodavnog prava u savremenom meunarodnom privatnom pravu, Pravni fakultet, Podgorica, 2012, str. 173-191.

Uredba Rim I sadri optu klauzulu odstupanja za ugovore (l.4 st. 3) i posebne klauzule odstupanja za ugovore o prevozu (l. 5 st.3) i individualne ugovore o radu (l.8 st.4). Uredba Rim II, sadri ak jednu optu i etiri posebne klauzula odstupanja (odstupanje od opteg pravila za vanugovorne obaveze l. 4 (3), kod odgovornosti za proizvode l. 5 (2), kod sticanja bez osnova l.10 (4), poslovodstva bez naloga l. 11 (4) i predugovorne odgovornosti l. 12 (2) c).

U pogledu terminolokog odreenja ovog instituta, u francuskoj literaturi uobiajeni su termini: loi dapplication immdiate, loi dapplication ncessaire kao i termin: loi de police et suret, a ovaj poslednji se koristi i u uem smislu; u njemakoj literaturi u uobiajenoj upotrebi je termin Eingriffsnormen, u italijanskoj literaturi: norme dapplicazione necessaria, norme autolimitate, u engleskoj literaturi: mandatory rules, overriding rules.

Tako npr. u njemakoj doktrini uobiajeno je razlikovanje normi neposredne primjene, kao prinudnih propisa koji se primjenjuju nezavisno od mjerodavnog prava (Eingriffsnormen) i nacionalnih prinudnih propisa prava koje je mjerodavno (zwingende Vorschriften), dok se u srpskoj doktrini i jedno i drugo tretira kao norme neposredne primjene. vajcarski ZMPP, kao prva nacionalna kodifikacija koja na nesumnjiv nain uvodi u svoje pravo norme neposredne primjene u vidu opteg instituta, sadri odredbe o primjeni prinudnih propisa domaeg prava i stranog prava koje nije mjerodavno pravo (l. 18. i 19.); slinu odredbu sadri i bugarski ZMPP (l. 46), dok belgijski ZMPP takoe poznaje ovu razliku, ali tretira zajedno i norme javnog poretka (l. 20).

Vidi: Ph. Francescakis, Lois d'application immdiate et rgles de conflit, Rivista di diritto internazionale privato e processuale, 1967, str.697.

U literaturi se obino navodi odluka u sluaju Boll, kada je sud odluio da mjere koje se odnose na zatitu maloljetnika, a koje ine norme neposredne primjene vedskog prava, imaju primat nad redovno mjerodavnim holandskim pravom, na iju primjenu ukazuje Haka konvencija o zatiti maloljetnika iz 1902 godine.

Vidi: vajcarski (l. 18. i 19.), belgijski (l. 20) i bugarski (l. 46) ZMPP.

Vidi l. 9 Uredbe Rim I.

U oblasti: zatite djece, zatite odraslih, obaveza izdravanja, nasljeivanja.

Vidi npr. l. 4, par.2 i 3 belgijskog ZMPP-a.

Vidi l. 19 Uredbe Rim I i l. 23 Uredbe Rim II.

Vidi detaljnije: M. Kosti-Mandi, M. Stanivukovi, M. ivkovi, Private International Law of Montenegro, International Encyclopedia of Laws, Kluwer Law International, 2010, str. 64-66

lanovi 12, 40 i 51 Zakona o meunarodnom privatnom pravu.

Ovaj institut postoji u pozitivnom meunarodnom privatnom pravu kroz Hake konvencije, koje obavezuju Crnu Goru: Konvenciju o sukobu zakona u pogledu oblika testamentarnih odredaba (1961); Konvenciju o zakonu koji se primjenjuje na drumske saobraajne nezgode (1971); Konvenciju o zakonu koji se primjenjuje u sluajevima odgovornosti proizvoaa za svoje proizvode (1973); Konvenciju o olakanju meunarodnog pristupa sudovima (1980); Konvenciju o graansko-pravnim aspektima meunarodne otmice djece (1980).

1215