FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRITA AKADEMSKA GODINA 2010/2011

1|Page

Travanj 2011. 1. KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH SUSTAVA Financijski sustav ukupnost nositelja ponude i potranje novanih sredstava, financijskih oblika tj. instrumenata u kojima su utjelovljena novana potraivanja raznolikih financijskih institucija, tokova i tehnika, koji integrirani pravnim normama i regulacijom, omoguavaju trgovanje novcem i novanim vikovima, odreujui pri tome cijene financijskim proizvodima u prvom redu kamatne stope i oekivanja o financijskim i ekonomskim kretanjima u budunosti. Financijski sustavi se razlikuju po zemljama jer su u svakoj zemlji determinirani povijesnim razvojem, regulacijom, odrednicama gospodarske i socijalne kulture prilagoeni nacionalnom gospodarstvu. Stoga ne postoji standardni model financijskog sustava kojeg treba slijediti ve se izuava konceptualni model financijskog sustava i njegove najvanije odrednice. 2. FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA Funkcije financijskog sustava ostvaruju se na brojnim i razliitim formalnim i neformalnim, otvorenim i dogovornim financijskim tritima. Financijska trita su sloeni mehanizmi sustava externog financiranja pa se njihova razvijenost, uinkovitost i postojanje uzimaju kao mjerilo razvijenosti financijskog sustava. Primarni zadatak financijskog sustava je mobilizirati sva novana sredstva koja mogu posluiti kao zajam i prenijeti ih tj. transferirati od tedia onima koji ih trebaju za potronju ili investianje. Mobilizirajui novanu tednju ili samo trenutno slobodne vikove, FS omoguava formiranje i koncentraciju produktivnog kapitala i potie rast i napredak nacionalnog gospodarstva. Druga osnovna zadaa financijskog sustava jest funkcija usmjeravanja ili alokativna funkcija. Financijski sustav usmjerava raspoloivi novani kapital u one pothvate koji su profitabilni i ekonomski opravdani. Naelo alokativne uinkovitosti nalae da financijski sektor usmjerava ogranieni novani kapital u projekte sa najviim povratom ili u projekte s najmanjim rizikom (ako se radi o jednakom povratu). Uz formiranje i transfer novanog kapitala i njegovo usmjeravanje, FS ima i slijedee funkcije: 1. tedna funkcija nuditi irok izbor oblika tednje(obveznice, dionice, depoziti-roni i po vienju, police ivotnih i mirovinskih osiguranja, vrijednosne papire i sl.), kojima e se poticati sklonost tednji i investicijama.

2|Page

2. Funkcija likvidnosti omoguiti investitorima da svoja potraivanja tobre i bez gubitaka pretvore u novac (najlikvidnija imovina). Ova je funkcija najue povezana sa razvijenou tzv sekundarnog-transakcijskog financijskog trita na kojem se preprodaju financijska potraivanja.

3. Kreditna funkcija omoguiti stalnu opskrbu kreditima pojedince,poduzea i dravu, jer je kredit osnovni oblik suvremenog financiranja.

4. Funkcija plaanja osigurati instrumente i sigurne posupke i mehanizmemasovnih domaih i meunarodnih plaanja po najnioj cijeni.

5. Gospodarsko-politike funkcije zdrav, stabilan i uinkovit FS je potporadravnoj politici za to efikasnije provoenje makroekonomskih ciljeva (zaposlenost, niska inflacija, stabilnost, konkurentnost i sl.).

6. Funkcije uvanja kupovne moi raznim oblicima financijskih ulaganjaomoguiti ouvanje realne vrijednosti novanog kapitala ili poveanja budue kupovne moi.

7. Preuzimanje rizika FS ne izbjegava nego preuzima rizike koji nastaju urealnom sektoru.

8. FS omoguava meugeneracijski prijenos tednje ivotno i mirovinskoosiguranje. 3. PONUDA I POTRANJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA PONUDA: najvaniji izvor ponude novanih sredstava su domainstva i pojedinci osobna primanja ovog sektora formiraju se od plaa, rente, kamata, dividendi, poduzetnike dobiti i iz transfernih primanja od drave nakon odbitka poreza, osobna primanja se rasporeuju na potronju i osobnu tednju osobna tednja (kao viak dohotka nad potronjom) moe se investirati u realne ili u financijske oblike tednja sektora stanovnitva je u svim zemljama tradicionalno vea od ulaganja u investicijsku potronju, tj. stanovnitvo ostvaruje neto financijske vikove koje nudi na financijskim tritima. tednja je vea od investicijske potronje tj. konstantno se ostvaruju neto vikovi koji se nude na financijskim tritima sektor stanovnitva je nositelj preko 50% ukupne ponude novanih vikova, u ostatku sudjeluju financijske institucije, lokalna i sredinja uprava i inozemstvo POTRANJA: sektor potranje ine poduzea jer su im razvojne i druge potrebe za novanim sredstvima vee od vlastite tednje

3|Page

bruto tednju poduzea ine zadrana dobit i amortizacija i ona nije dostatna za financiranje njihovih kapitalnih ulaganja poduzea se pojavljuju kao neto uzajmljiva na financijskim tritima drava je sve aktiviniji sudionik i sve vei dunik (sektor potranje) na financijskim tritima razvilo se novo internacionalno trite javnog duga i dravnih vrijednosnica Najvaniji nositelj ponude je stanovnitvo (neto pozajmljivai), a najvaniji nositelji potranje su poduzea i drava (neto uzajmljivai). Naravno postoje suficitarne jedinice poduzea i deficitarne jedinice stanovnitva. Formiranje nacionalne tednje: - osobna tednja sudjeluje sa vie od 1/2 - poduzetnika sa 1/3 - preostali dio pripada lokalnoj dravi.

4. FINANCIJSKA IMOVINA, POTRAIVANJA I INSTRUMENTI Financijska potraivanja su potraivanja na neiji novac u budunosti tj. stjeu ih vlasnici kapitala ustupajui novani kapital izravno ili preko financijskih posrednika. Za svoj dananji novac ili dohodak oni oekuju budui prihod i za to dobivaju garancije (obeanja) vraanja uloenog sa prinosima u obliku kamata ili dividendi. Financijska potraivanja su u pisanom obliku kao ugovori ili vrijednosnice (vrijednosni papiri) u kojima su takva potraivanja utjelovljena (inkorporirana), to je takoer oblik pisanog ugovora. Takvim financijskim instrumentom (oblikom) se prenosi kupovna mo. Za investitora (ulagaa) je to financijsko potraivanje, a za emitenta (izdatnika) financijska obveza sa rokom dospijea u budunosti. Svako financijsko potraivanje je uvijek s jedne strane potraivanje, a s druge financijska obveza! Novano suficitarne jedinice mijenjaju likvidniji instrument (novac) s manjim prinosom, za drugi manje likvidan instrument (vrijednosnice) sa veim buduim prinosom. 5. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE Izravno (direktno) financiranje je financiranje kada novano deficitarne jedinice (NDJ) same nude svoja obeanja (vrijednosnice) na financijskim tritima, a novano suficitarne jedinice (NSJ) ih otkupljuju. Kupujui vrijednosnice, ulagai na financijskom tritu ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnica postajui tako njihovi kreditori (zadunice) ili sudjeluju u vlasnitvu (vlasnike vrijednosnice). Novano suficitarne jedinice stjeu novana potraivanja koja dospjevaju u budunosti, te stanovite prinose u odreenim vremenskim razdobljima ili o dospjeu. Takva potraivanja nazivaju se i primarna potraivanja. Takav prijenos novanih sredstava odvija se brzo i uz nie trokove tehnikom privatnog plasmana (manjem broju pouzdanih investitora) ili javnim upisom (irokoj javnosti) uz pomo investicijskih banaka, brokera i dealera. Investicijske banke, brokeri i dealeri u ovom sluaju samo posreduju u plasmanu vrijednosnica ne mijenjajui ih u drugi oblik potraivanja. Znai razmjena izmeu investitora i emitenta ostaje u onom obliku u kojem je ponuena, bez promjene

4|Page

iznosa koji se potrauje, stupnja rizinosti, dospijea, kamatnjaka i sl. Jednom kreirana obveza ostaje ista i po obliku i po sadraju do dospijea (ako je rije o zadunici) ili dok poduzee posluje (ako je rije o vlasnikoj vrijednosnici). One se mogu prodavati na sekundarnim tritima, ali uvjeti moraju ostati isti, znai mijenja se samo vjerovnik ili vlasnik, no to je uvijek izravna obveza izmeu krajnjeg uzajmljivaa, prema krajnjem pozajmljivau. Meutim, takav nain financiranja ima puno ogranienja (teko je udovoljiti zahtjevima investitora), pa zbog toga nema ire primjene ( na razvijenim financijskim tritima iznosi svega 5-30%, dok u nerazvijenim ne postoji).

6. FINANCIJSKO POSREDOVANJE (INDIREKTNO FINANCIRANJE) Financijsko posredovanje nain je prijenosa novanih sredstava od krajnjih pozajmljivaa krajnjim uzajmljivaima, kada se izmeu njih pojavljuje financijski posrednik ili intermedijar. Drugim rijeima to je proces ustupanja novanih sredstava od strane novano suficitarnih jedinica, novano deficitarnim jedinicama, na nain da se jedan oblik financijskog potraivanja preoblikuje u druge oblike financijskog potraivanja pomou financijskih posrednika. Financijski posrednik kupuje direktna financijska potraivanja jednih karakteristika i pretvara ih u indirektna potraivanja drugih karakteristika. Proces transformacije potraivanja naziva se financijsko posredovanje, a institucije koje se time bave financijski posrednici. Financijski posrednici prikupljaju novana sredstva u obliku depozita na transakcijskim raunima, ronih depozita i depozita po vienju, prodajom polica osiguranja, naplatom lanskih uloga, prodajom udjela u investicijskim fondovima, emisijom obveznica, blagajnikih zapisa, uzimanjem kredita i sl. to predstavlja potraivanje krajnjih pozajmljivaa (NSJ) prema njima. Istovremeno, financijski posrednici kupuju vrijednosnice, odobravaju kredite i sl. te tako stjeu direktna potraivanja prema krajnjim uzajmljivaima (NDJ) umjesto stvarnih pozajmljivaa novanih sredstava (NSJ). Financijski posrednici kupuju dnevna potraivanja od NDJ na isti nain kao to ih kupuju NSJ u sustavu direktnog finaniciranja, no za njih je takvo stjecanje direktnih potraivanja samo dio sustava posredovanja. Tu kupnju financiraju prikupljajui novana sredstva emisijom tzv sekundarnih obveza prema NSJ. Indirektna potraivanja prema krajnjim pozajmljivaima, prikazuju se u bilanci financijskih posrednika kao obveze, a direktna potraivanja prema krajnjim uzajmljivaima su dio aktive. Financijski posrednici su banke, tedne depozitne institucije, osiguravatelji ivota i imovine, mirovinski fondovi, fondovi zajednikog investiranja, raznolike

5|Page

dravne financijske institucije, stambena drutva tj. sva ona drutva koja u svojoj aktivi imaju direktna financijska potraivanja, a u pasivi indirektna potraivanja kao obvezu prema tediama i investitorima. Prednosti indirektnog financiranja: 1. omoguuje se kreiranje financijskih potraivanja raznolikih denominacija (npr. veliki krediti na bazi malih tednih uloga) 2. laka disperzija rizika financijski posrednici preuzimaju najvei dio rizika 3. usklaivanje dospijea mogua rona transformacija sredstava (usmjeravanje kratkoronih izvora u dugorone plasmane) 4. velika likvidnost sekundarnih obveza financijskih posrednika lako se pretvaraju u novac ili druga manje likvidna sredstva koja su potrebna investitorima 5. informacijska intermedijacija investitori ne moraju analizirati svaki projekt, niti bonitet NDJ.

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA Razni oblici financijskih instrumenata se obino prikazuju u piramidalnom obliku, prema kriteriju sigurnosti i profitabilnosti. Piramida pokazuje da su na dnu obino najsigurnija, ali i najneprofitabilnija sredstva, a na vrhu su najrizinija ulaganja, s najviom stopom povrata. Svaki investitor uglavnom u svojoj financijskoj imovini ima najvie financijskih instrumenata s dna piramide, a najmanje s vrha, jer na taj nain disperzira rizik. Financijska piramida: junk obveznice ------------------------------------obine dionice --------------------------------------------------------preferencijalne dionice, neosigurani krediti ---------------------------------------------------------------------------neosigurane obveznice, neosigurani tedni ulozi kod banaka ---------------------------------------------------------------------------------------------dravne zadunice, osigurane obveznice, hipotekarne obveznice -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------gotovina, osigurani tedni ulozi, transakcijski rauni

6|Page

Ovaj standardni izgled piramide svaki individualni ali i institucionalni investitor korigira ovisno o nizu imbenika i motiva, a od velikog su znaenja iznosi raspoloivih sredstava, stanje i kretanje u ekonomiji i na fin. tritima, preferencije likvidnosti, spremnost na preuzimanje rizika itd. Pri strukturiranju portfelja fin. imovine strunu pomo ulagaima pruaju profesionalni analitiari fin. trita, savjetnici, brokerske kue i posebni bankovni odjeli.

8. POJAM I VRSTE FINANCIJSKIH INSTITUCIJA Financijske institucije su institucije-poslovna poduzea koja prikupljaju novana sredstva, usmjeravaju ih u financijske plasmane i obavljaju financijske usluge. Razlikuju se od svih ostalih nefinancijskih institucija po tome to posluju sa nematerijalnom-financijskom imovinom, dok im je materijalna imovina potrebna u minimalnoj vrijednosti kako bi uspjeno trgovali financijskim proizvodima. Novana sredstva prikupljaju primanjem oroenih novanih depozita, depozita na transakcijskim raunima, uzimanjem kredita, emisijom vrijednosnica, prodajom polica osiguranja i udjela investicijskih fondova. Tako prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita, kupnjom vrijednosnica i manjim dijelom ulaganjem u realnu imovinu i druge investicije. Veina financijskih institucija su financijski posrednici koji pribavljaju novana sredstva kreirajui novana potraivanja investitora prema sebi, a zatim ih plasmanima pretvaraju u vlastita potraivanja prema svojim dunicima. Financijske institucije obuhvaaju sve sudionike na financijskim tritima koji sudjeluju u financijskim transakcijama kao financijski posrednici, brokeri, dealeri i investicijski bankari. Najvanija financijska institucija je BANKA. Sve ostale financijske institucije se nazivaju nebankovnim financijskim institucijama.

7|Page

Financijske institucije dijelimo: banke istodobno (simultano) primaju depozite i daju kredite iroj javnosti nebankovne ne primaju depozite i ne odobravaju kredite iroj javnosti istovremeno kao svoje glavne poslove (najee mogu odobravati kredite ili obavljati oba ta posla ali za odreeni segment trita, npr tedionice samo sa stanovnitvom). Prema kriteriju primanja depozita financijske (najzastupljenije grupiranje): depozitne financijske institucije nedepozitne financijske institucije institucije se dijele

9. DEPOZITNO-KREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Depozitne financijske institucije prikupljaju sredstva primanjem transakcijskih depozita na raunima plaanja, tednih uloga po vienju ili rone tednje, namjenskih i nenamjenskih depozita i plasiraju ih najvie u obliku kredita. U pasivi su im najznaajnije obveze po primljenim depozitima, a u aktivi su im najvanija potraivanja po odobrenim kreditima, te se zato nazivaju depozitnokreditnim institucijama. Meu depozitima dre i one depozite koji koji su slobodni i raspoloivi na zahtjev, tj. po svojoj su prirodi depozitni novac i uvijek mogu biti upotrijebljeni kao sredstvo prometa i plaanja. Po tome se razlikuju od ostalih fin.institucija jer kroz svoju kreditnu aktivnost sudjeluju u procesu umnaanja novca kreacijom novih depozita. One jedine u svojoj pasivi mogu imati obveze koje su dio ukupne koliine novca u opticaju i na osnovi njih kreirati sekundarne depozite (tj. sudjeluju u kreiranju novca na tritu), zbog ega su pod direktnim nadzorom sredinje banke (jer mogu utjecati na monetarnu politiku, pa samim time i na cjelokupno gospodarstvo neke drave.) Nedepozitne financijske institucije prikupljaju i pribavljaju novana sredstva od novano suficitarnih jedinica i plasiraju ih novanodeficitarnim jedinicama pomou svih nabrojenih financijskih transakcija. Nedepozitnim financijskim institucijama nije dozvoljeno primati depozitni novac (ne smiju kreirati obveze na

8|Page

osnovi depozita) zbog zatite ulagaa te iz monetarnih razloga - to je privilegija samo depozitnih institucija. Grupiranje financijskih institucija: I SREDINJA BANKA centralna, emisijska II DEPOZITNE- KREDITNE INSTITUCIJE 1. banke 2. depozitne tedne institucije (tedionice, tedne banke, tedno-kreditne zadruge, stambene tedionice i stambena drutva, hipotekarne tedionice, potanske tedionice, blagajne uzajamne pomoi i sl.) III NEDEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE 1. ugovorene tedne institucije (osiguravatelji imovine i ivota; privatni i dravni mirovinski fondovi; institucije zdravstvenog osiguranja) 2. investicijski fondovi 3. financijske kompanije (interne banke) i konglomerati 4. dravne i specijalne financijske institucije (eksportne, poljoprivredne, razvojne, stambene, studenske i sl.) 5. investicijske banke, brokeri i dealeri (drutva za poslovanje s vrijednosnicama) 6. ostale mjeovite financijske institucije (povjerbena drutva, forfeiting, leasing i factoring drutva, izdavai kreditnih kartica, garantne agencije, clearing institucije, burza vrijednosnica, mjenjanice, trgovci devizama, valutama i plemenitim kovinama, financijski savjetnici, institucije kreditnog rejtinga)

10. KARAKTERISTIKE SREDINJE BANKE Sredinja banka (centralna, emisijska) - posebna je i najvanija monetarna institucija i vrhovna novana vlast svake moderne drave. Po svojim se funkcijama znatno razlikuje od ostalih financijskih institucija jer kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novani, kreditni i bankovni sustav, a sve vie i sustav svih depozitno-kreditnih financijskih institucija. Temeljni zadatak joj je odravanje stabilnosti cijena i sudjelovanje u ostvarivanju ciljeva ope ekonomske politike (pod uvjetom da to ne teti ostvarenju odravanja stabilnosti cijena), kao to su visoka zaposlenost, odrivi neinflatorni razvoj, visok stupanj konkurencije. Prve sredinje banke osnivane su kao privatne, ali vremenom su postale dravne, zbog svoje najvanije uloge - emisije gotovog novca. Nakon velike ekonomske krize, velikim dijelom uzrokovane rizinim ulaganjima banaka, sredinje banke, zakonskim regulativama, preuzimaju nadzor i kontrolu nad bankama i od emisijskih postaju sredinje banke u suvremenom smislu. Sredinje banke su dravne institucije, ali su neovisne od aktualne administracije. Samostalnost im je osigurana kroz: - funkcionalnu (sama bira mjere i instrumente za postizanje ciljeva),

9|Page

- institucionalnu (samostalno odluuje), - osobnu (samostalnost uprave) i - financijsku neovisnost. Naravno to se postie nainom imenovanja lanova uprave, koji su imenovani od vrhovnog tijela drave. lanovi vlade ne smiju biti u upravi sredinje banke, niti sredinja banka smije kreditirati dravu. Sredinja banka je neprofitna institucija. Trokove poslovanja pokriva: - prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, - od kamata na vrijednosnice koje dri u aktivi (SAD), - od prihoda koje ostvari plasmanom deviznih priuva i sl. Razlika izmeu prihoda i rashoda naziva se emisijska dobit (seigniorage), koja je prihod dravnog prorauna. Sredinja banka ostvaruje svoje zadatke preko poslovnih banaka i tedno-kreditnih institucija koje nadzire i koje su danas najee izjednaene sa bankama po pravima i obvezama. Sredinja banka ne posluje izravno sa poduzeima, uz izuzetak velikih, nacionalnih korporacija, a i tada su to posebni poslovi, koji nisu povezani sa kontrolom novane mase.

Najvanije funkcije sredinje banke su: 1. reguliranje koliine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka novana monetarna politika, odravanje likvidnosti privrede. Ostvaruje ju instrumentima novane politike: eskontnom-diskontnom politikom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tritu, politikom obvezne rezerve, ponekad i ponegdje selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreivanjem kreditne aktivnosti banaka 2. odravanje likvidnosti banaka i tednih depozitnih institucija Nuna je kreditna intervencija sredinje banke kako bi se ouvala stabilnost bankovnog sustava, pomoglo funkcioniranje kreditnog sustava i sprijeila panika i bijeg ekonomije u gotovinu zbog mgueg juria na banke. Ima ulogu posljednjeg kreditnog utoita ili kreditora u krajnjoj nudi jer moe odobriti kredit i onda kada poslovne banke to vie ne mogu - ima sposobnost neogranienog kreiranja primarnog novca.

10 | P a g e

3. odravanje meunarodne likvidnosti tj. briga za bilancu plaanja propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeu, formiranjem deviznih priuva, sudjelovanjem na deviznom tritu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom. 4. emisija novca Sredinje banke su jedine institucije ovlatene od drave za emisiju primarnog novca kroz kreditiranje banaka, kupnju dravnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci sredinje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina sredinje banke u opticaju. Emisija novanica i kovanica (valutnog novca) ekskluzivno je pravo sredinje banke. 5. suradnja s meunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje meudravne financijskih sporazuma i suradnje 6. 7. analiza - statistika, pribavljanje informacija i objavljivanje podataka poslovi za raun drave

11. FUNKCIJE SREDINJE BANKE Najvanije funkcije sredinje banke su: 1. reguliranje koliine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka novana monetarna politika, odravanje likvidnosti privrede. Ostvaruje ju instrumentima novane politike: eskontnom-diskontnom politikom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tritu, politikom obvezne rezerve, ponekad i ponegdje selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreivanjem kreditne aktivnosti banaka 2. odravanje likvidnosti banaka i tednih depozitnih institucija Nuna je kreditna intervencija sredinje banke kako bi se ouvala stabilnost bankovnog sustava, pomoglo funkcioniranje kreditnog sustava i sprijeila panika i bijeg ekonomije u gotovinu zbog mgueg juria na banke. Ima ulogu posljednjeg kreditnog utoita ili kreditora u krajnjoj nudi jer moe odobriti kredit i onda kada poslovne banke to vie ne mogu - ima sposobnost neogranienog kreiranja primarnog novca.

11 | P a g e

3. odravanje meunarodne likvidnosti tj. briga za bilancu plaanja propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeu, formiranjem deviznih priuva, sudjelovanjem na deviznom tritu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom. 4. emisija novca Sredinje banke su jedine institucije ovlatene od drave za emisiju primarnog novca kroz kreditiranje banaka, kupnju dravnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci sredinje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina sredinje banke u opticaju. Emisija novanica i kovanica (valutnog novca) ekskluzivno je pravo sredinje banke. 5. suradnja s meunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje meudravne financijskih sporazuma i suradnje 6. 7. analiza - statistika, pribavljanje informacija i objavljivanje podataka poslovi za raun drave

12. HRVATSKA NARODNA BANKA Republika Hrvatska svoju je sredinju banku osnovala uredbom Vlade RH u prosincu 1991.kada je provedena valutna reforma i monetarno osamostaljivanje zemlje. Zakonima iz 1992., 1995. i iz travnja 2001. precizno su utvreni uvjeti njenog djelovanja, odgovornosti i voenja monetarne politike. 1997. Ustavnim promjenama, preimenovana je iz Narodne banke Hrvatske u Hrvatsku narodnu banku. Po svom statusu, karakteristikama i funkcijama, HNB je danas usporediva sa sredinjim bankama svih razvijenih drava. Osnovni cilj HNB-a je postizanje i odravanje stabilnosti cijena. Uz to HNB je duna svojom djelatnou podupirati gospodarsku politiku Republike Hrvatske, ali na nain i u mjeri koja nee ugroziti postizanje stabilnih cijena. Mora djelovati u skladu s naelima otvorenog trinog gospodarstva. Osnovni zadaci (funkcije) HNB-a su:

12 | P a g e

1. utvrivanje i voenje novane i devizne politike 2. dranje i upravljanje meunarodnim priuvama RH 3. izdavanje novanica i kovanog novca 4. izdavanje dopusnica za rad banaka, nadzor i podzakonsko reguliranje poslovanja banaka 5. voenje rauna banaka i platnog prometa za banke 6. ustrojavanje platnog sustava 7. financijski poslovi za dravu 8. podzakonsko reguliranje iz podruja njene nadlenosti HNB je samostalna i neovisna institucija, odgovorna Saboru RH, ali ne mora slijediti upute tijela RH, EU ili bilo kojih drugih osoba. Iskljuivo je u vlasnitvu RH i ima status pravne osobe. Tijela upravljanja HNB-a su Savjet i guverner. Savjet se sastoji od 14 lanova, guvernera, zamjenika guvernera, 4 viceguvernera i 8 nezavisnih strunjaka. Savjet imenuje i razrjeava Sabor, a Savjet se imenuje na 6 godina. lanovi Savjeta moraju biti dravljani RH s priznatim ugledom i profesionalnim iskustvom na monetarnom, financijskom, bankarskom i pravnom podruju. Guverner je predsjednik Savjet i upravlja i rukovodi poslovanjem HNB-a. Sve odluke Savjeta moraju biti donesene dvotreinskom veinom glasova. Svake godine se utvruje emisijska dobit HNB-a, ako je pozitivna tada 20% odlazi u ope priuve HNB, a ostatak predstavlja izvanredni prihod dravnog prorauna. Najvaniji prihodi HNB-a su prihodi od kamata i drugi prihodi od meunarodnih priuva deponiranih u inozemstvu ili uloeni u dravne obveznice. S druge strane najvaniji rashodi su kamate na obvezne rezerve i blagajnike zapise, trokove poslovanja, a ponekad i negativne teajne razlike. HNB je duna javno objavljivati svoje podatke i mora sastavljati bilancu, raun dobiti i gubitka, izvjee o promjenama u kapitalu i izvjee o novanom toku. Najkasnije pet mjeseci nakon zavretka financijske godine, HNB mora izvijestiti Sabor o rezultatima poslovanja, financijskoj stabilnosti, odravanju stabilnosti cijena i ostvarivanju monetarne politike. Reviziju financijskih izvjea HNB-a vre komercijalne revizorske kue. 13. DEVIZNE PRIUVE Osiguravaju meunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima interne konvertibilnosti kune tj.slobodne kupoprodaje deviza za domae osobe, nepostojanja obvezne cesije (ustupa) deviza dravi i nepostojanja tzv. racionalnih kvota prava na zadravanje dijela ostvarenog deviznog priljeva) HNB upravlja meunarodnim priuvama RH i one su dio njene bilance. Meunarodne (devizne) priuve inozemna imovina koja je pod kontrolom i na raspolaganju monetarne vlasti u svrhu izravnog financiranja neravnotea u bilanci plaanja, te neizravnog reguliranja neravnotee putem intervencija na deviznom tritu radi utjecaja na teaj i u ostale svrhe. Meunarodne priuve HNB-a se formiraju otkupom deviza od poslovnih banaka na aukcijama, otkupom od Ministarstva financija iz inozemnog zaduivanja drave, priljevom na osnovi izdvojene obvezne devizne rezerve, povlaenjem trani od

13 | P a g e

MMF-a, iz prihoda od kamata na depozite i vrijednosnice te prodajom efektivnih kuna stranim bankama. Dvije su vrste deviznih rezervi: 1. tekue kad CB i poslovna banka slue za ostvarivanje ciljeva dio koji se nalazi kod poslovnih banaka slui za plaanje obveza komitenata 2. stalne koje se nalaze u trezoru CB (gotovina) slue u sluaju rata, elementarnih nepogoda, politike izolacije... u RH varira oko 100 mil $. Meunarodne priuve RH ine: 1. Potrana salda plativa u konvertibilnoj stranoj valuti na raunima HNB kod stranih sredinjih banaka, meunarodnih financijskih institucija ili kod izabranih prvoklasnih stranih banaka 2. Visokokvalitetne mjenice, potvrde o depozitu i ostale zadunice koje glase na konvertibilnu valutu 3. Posebna (specijalna) prava vuenja (special drawing rights-SDR) HNB kod Meunarodnog monetarnog fonda 4. Monetarno zlato, plemenite kovine i drago kamenje 5. Novanice i kovanice u konvertibilnoj stranoj valuti (efektivna strana valuta) 6. Terminski, repo, obratni repo i opcijski ugovori u konvertibilnoj valuti sklopljeni s prvoklasnim ugovornim stranama. Poslovne banke takoer dre meunarodne priuve - depoziti domaih poslovnih banaka kod stranih banaka i strane valute, a one slue za odravanje likvidnosti banaka i njihovih komitenata u meunarodnim plaanjima. Devizne priuve se koriste samo kao instrumenti odravanja likvidnosti i ne mogu se koristiti kao sredstva za razvoj, obnovu, financiranje izvoza i sl. Zbog toga je pri upravljanju deviznim priuvama osnovni kriterij likvidnost i sigurnost, a tek onda rentabilnost ulaganja. Najvei dio HNB-ovih deviznih priuva ine vrijednosni papiri dravne obveznice i euroobveznice (51%), u depoziti po vienju i oroeni depoziti kod inozemnih poslovnih i sredinjih banaka, te kod meunarodnih financijskih institucija (43%), u repo poslovi (4%), ostali plasmani (2%), te samo 1% u efektivnoj stranoj valuti. Hrvatska ne dri priuve u obliku monetarnog zlata.

14. KONTROLA I NADZOR BANAKA I NEBANKOVNIH FINANCIJSKIH INSTITUCIJA Nadzor nad bankama je supervizorstvo centralne banke (i specijalizirane supervizorske ustanove tamo gdje ona postoji) nad poslovanjem bankovnog sistema. Centralna banka kao kljuna institucija monetarnog sistema i jedna od institucija kreiranja makroekonomske politike, pri nadzoru banaka ima dva cilja: a) stalno poboljavanje performansi i strukture poslovnog bankarstva b) odravanje zadovoljavajue razine stabilnosti i povjerenja u bankovne ustanove.

14 | P a g e

HNB vri prudencijalnu (bonitetnu) kontrolu banaka. Kontrolna funkcija je organizirana u Sektoru kontrole i nadzora banaka, a provodi se: a) on-site kontrola inspekcijski nadzor u bankama b) off-site kontrola analiza dostavljenih podataka U provedbi surauje sa drugim nadzornim institucijama u zemlji i inozemstvu. Uz kontrolnu funkciju, dodijeljene su joj i ioke ovlasti sankcioniranja banaka kod kojih su utvene nepravilnosti koje bi mogle ugroziti pojedinu banku ili stabilnost cijelog bankarskog sektora. Nadzor banaka obuhvaa sljedea podruja djelovanja i odgovornosti: 1. regulaciju ulaska banaka na trite, poslovanja banaka i izlaska banaka s trita (izdavanje odobrenja za rad, nadzorne mjere, izvjeivanje, posebna uprava, likvidacija i steaj banke), 2. utvrivanje odgovornosti vlasnika banke za poslovanje banke (unutarnja organizacija banke, revizija), 3. utvrivanje naina upravljanja rizicima banke (odreivanje kapitala i adekvatnosti kapitala banke, mjere za upravljanje rizicima), 4. konsolidirani nadzor nad bankama (odreivanje opsega i uestalosti konsolidacije te sadraja konsolidiranih financijskih izvjea), 5. zatitu potroaa(odreivanje jedinstvenog naina izraunavanja i iskazivanja cijene kredita i depozita te drugih elementa ugovora o kreditu i novanom depozitu), 6. zatitu djelatnika Hrvatske narodne banke koji obavljaju nadzor banaka (odgovornost za tetu), 7. suradnju s drugim nadzornim tijelima u zemlji te inozemnim nadzornim tijelima (obrada podataka i priopavanje informacija).

15. DEFINICIJA I OBJANJENJE BANKE Banka je najvanija financijska posrednika institucija. Novana sredstva banka prikuplja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite, bavei se uz to i financijskim uslugama (posredovanje u domaem i meunarodnom platnom prometu, na fin. tritima itd.).

15 | P a g e

Na prikupljene depozite banka plaa pasivnu, a na odobrene kredite naplauje aktivnu kamatu. Razlika izmeu aktivne (vie) i pasivne (nie) k.s. je kamatna mara. Pasivna kamatna stopa (depozitna) se formira na trokovnom, a aktivna kamatna stopa (kreditna) na cjenovnom principu. Primanje depozita, odobravanje kredita i obavljanje platnog prometa ine svojevrsnu liniju razgranienja u razlikovanju banaka od nebankovnih financijskih institucija. Openito, banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima depozite koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Depozitni i kreditni poslovi njezino su najvanije obiljeje i ona ih obavlja istodobno i kontinuirano kao svoje temeljne aktivnosti. Iako je primanje depozita ono po emu se banke razlikuju od svih nedepozitnih institucija, banke su takoer i kreditne institucije. Samo depozitne institucije tj. banke vode transakcijske raune (raune plaanja) preko kojih obavljaju bezgotovinska i polugotovinska plaanja. Banka je ono poduzee koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama. Hrvatski zakon o bankama odreuje banku kao dioniko drutvo iji je predmet poslovanja primanje novanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana. 3 temeljna postulata bankovnog poslovanja su likvidnost, sigurnost i rentabilnost, iz kojih se izvodi profitabilnost. Vrste banaka: a) centralne banke (emisijske, kontrolne), b) komercijalne banke (depozitne, kreditne), c) investicijske banke, d) razvojne banke (hipotekarna, poljoprivredna, graevinska) dugoronog kreditiranja privrednog razvoja e) poslovne banke, f) multinacionalne banke i g) ostale banke (trgovake, klirinke itd.).

banke

16. KREDITNE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE Kreditna institucija poduzee iji je posao primanje depozita ili drugih sredstava od javnosti s obvezom vraanja i odobravanje kredita za vlastiti raun.

16 | P a g e

Financijska institucija poduzee koje nije kreditna institucija, tj. ne prima depozite ve joj je glavni posao odobravanje kredita (ukljuujui garancije), stjecanje udjela ili investiranje. Kod nas se pod bankom podrazumijeva samo institucija koja je dobila dozvolu za rad od HNB-a. 17. OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA Do udruivanja banaka dolazi zbog ostvarivanja vie profitabilnosti, zbog lakeg obavljanja poslova, boljeg poreznog tretmana, lakeg obavljanja meunarodnog poslovanja, izbjegavanja zakonskih propisa i sl. Oblici okrupnjavanja banaka su: bankovni holding, bankovni konzorcij, multinacionalna banka i kupovni ili bankovni sindikat. BANKOVNI HOLDING je oblik okrupnjavanja banaka u kojem jedna banka kupuje kontrolni paket dionica s pravom glasa ili veinski udio u drugoj banci, te nad njima ima jasnu kontrolu. Ona koja kupuje udio naziva se banka majka ili vrna banka, a banka koju kupuju naziva se banka ker, podrunica ili subsidijarija. Vrna banka stjee odluujui utjecaj na izbor rukovodstva banke-subsidiarije i kontrolira njenu politiku i upravljanje. Banka ker tj. subsidiarija zadrava pravnu samostalnost i djeluje kao posebna organizacija, ali mora slijediti ciljeve i politiku nadreene banke. Cilj preuzimanja je kontrola porezne politike i to preko organizacije i top managementa. Holding moe biti: 1. jednobankovni (npr. PBZ podrunica Krapina, Dubrovnik) i 2. multibankovni. Jednobankovni holding nastaje kada banka majka kontrolira jednu banku i vie nebankovnih financijskih podrunica. Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje vie banaka i nebankovnih financijskih institucija. BANKOVNI KONZORCIJ je ugovorno povezivanje banaka koje dolazi slobodnom voljom banaka radi odreenog posla kojeg nisu u stanju obaviti pojedinano (kreditiranje nekog investicijskog projekta). Banke udruuju samo dio svog poslovanja. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoroni (npr. odobravanje kredita) ili trajni (odravanje likvidnosti). Za trajanja konzorcija banke zadravaju pravnu samostalnost, a konzorcijem rukovodi vrna banka koja se naziva gestor. Npr. da bi se pokrio dug Privredne banke, sve banke su ule u konzorcij koji se zvao Udruena banka RH i sve su morale davati dio svojih depozita. MULTINACIONALNA BANKA je iri oblik udruivanja banaka i kapitala iz vie zemalja i one pridonose globalnoj ekonomskoj integraciji. Preko mree podrunica u vie zemalja obavljaju financijske transakcije na nacionalnim i meunarodnim tritima, ostvarujui dobit na razlikama u uvjetima poslovanja na pojedinim tritima. Obavlja SVE bankovne poslove. U internacionalnom je vlasnitvu i posluje na meunarodnom tritu.

17 | P a g e

BANKOVNI SINDIKAT je grupa banaka koja odobrava sindicirani kredit kada svaka od njih participira u financiranju udjela dijela takvog velikog kredita. Sindikat organizira banka voditelj sindikata. Bankovnim sindikatom se naziva i grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tritu. Grupa krupnih investicijskih banaka se naziva kupovnom grupom purchase group, a tako su angairane i investicijske banke za rasprodaju irokoj javnosti selling group. Najvanije metode povezivanja banaka su metode spajanja i stjecanja mergers and acquisitions, zajednika ulaganja joint venture, i strategijski savezi strategic alliances. Spajanjima se postie puna integracija dviju ili vie samostalnih banaka u jedinstvenu novu banku, dok stjecanjem jedna banka preuzima kontrolni paket obinih dionica druge banke bez spajanja ili pripajanja ali nad preuzetom bankom stjee jasnu kontrolu. Zato je stjecanje uobiajena metoda kod formiranja bankovnih holdinga. Strategijskim savezom se uspostavlja partnerstvo meu bankama usmjereno na precizno odreene aktivnosti. Zajednika ulaganja postoje kada dvije ili vie banaka osnivaju i zajedniki kontroliraju treu financijsku instituciju te preko nje ostvaruju ciljeve obostranog interesa. 18. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Nebankovne financijske institucije se razlikuju od banaka po tome to prikupljaju i pribavkjaju sredstva na razliite naine, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita od najire javnosti ili ih primaju od ogranienog segmenta trita. to se plasmana tie, ove institucije smiju ulagati u sve oblike imovine kao i banke, ukljuujui i odobravanje kredita. Nebankovne financijske institucije ne obavljaju depozitno-kreditne poslove kao svoju osnovnu djelatnost, obavljaju ih za ogranieni segment trita (kao npr. tedne depozitne institucije), obavljaju samo jedan od tih poslova (kao npr. odobravaju kredite) ili naprosto nisu odgovarajuim zakonima uvrtene u skupinu institucija koje se mogu nazivati bankama. Najvanije nebankovne institucije su: 1. tedne depozitne institucije (tedionice,tedno-kreditne zadruge, tedne banke, kreditna udruenja, blagajne uzajamne pomoi), 2. ugovorne tedne organizacije (osiguravatelji ivota i imovine, dravni i privatni mirovinski fondovi), 3. investicijski fondovi (fondovi zajednikog investiranja) 4. financijske kompanije, 5. investicijske banke,

18 | P a g e

6. 7. 8. 9.

brokeri i dealeri, dravne i od drave podupirane specijalne financijske institucije povjerbena drutva fortfaiting, faktoring i leasing institucije itd...

POJAM INSTITUCIONALNIH INVESTITORA ( ulagatelja) Obuhvaa fin. institucije koje su kupci najveeg dijela vrijednosnica na financijskom tritu. Za razliku od individualnih investitora-pojedinaca, one su u stanju disperzirati rizik formirajui raznovrsnu strukturu ulaganja, utjecati na cijene i ostale uvjete na tritu. Lake zadovoljavaju uvjet sigurnosti pa su orijentirane na rast kapitala ili tekuih prinosa. Najvaniji institucionalni investitori su investicijski fondovi, banke, osiguravajua drutva, mirovinski fondovi, zaklade itd... 19. DEPOZITNE TEDNE INSTITUCIJE tednja = nepotroeni dohodak, tj. razlika izmeu novanog dohotka i potronje u istom vremenskom razdoblju. Nacionalna tednja = skup osobne, poduzetnikw i dravne tednje, a predstavlja ukupna novana sredstva koja mogu biti upotrijebljena za financiranje domaih investicija ili pozajmljena inozemstvu. Tradicionalan oblik ulaganja tednje stanovnitva je ulaganje kod raznovsnih depozitnih tednih institucija. a) tedionice Pojavljuju se prije neto vie od 200 godina s pojavom industrijskog radnitva i stalnih novanih prihoda, prikupljajui manje uteevine irokog sloja graana, pruajui im financijske usluge, sigurnost, skromno ukamaivanje i povoljne stambene te osobne kredite. Prve tedionice su osnivane na naelu uzajamnosti s ciljem promoviranja tednje i s motivom meusobne pomoi siromanijih slojeva stanovnitva. Bile su u vlasnitvu lanova koji su njima upravljali na naelu jedan lan-jedan glas, a odobravale su kredite uglavnom lanovima te su uivale sponzorstvo i zatitu drave. Dananje su tedionice proirile svoje poslovanje izvan tradicionalnog poslovanja na sve financijske poslove, te povezane u sustave djeluju kao mone financijske grupe (Volksbank, Raiffeisen Bank...) Najvei broj tedionica je napustio naelo uzajamnosti i pretvorio se u kapitalske institucije kojima vlasnici upravljaju ovisno o udjelu - jedan dolar-jedan glas. Dananje tedionice su izgubile poetne karakteristike i sve su slinije bankama. Pod vrstom su kontrolom i nadzorom drave zbog svoje posebne prirode i zbog zatite malih tedita, te je u mnogima od njih drava vlasnik ili suvlasnik. Izvori sredstava: 1. opi tedni rauni 2. posebni namjenski tedni planovi

19 | P a g e

3. 4. 5.

depoziti po tekuim i iroraunima udjelni rauni sredstva pribavljena pozajmicama i emisijama zadunica

Odobavaju uglavnom stambene, potroake i osobne kredite. Vikove sredstava ulau u plasmane privredi, posebno manjim i srednjim poduzeima. b) Kreditne unije (zadruge, kooperative) Kreditne unije su manje tedne institucije u vlasnitvu lanova tedia. U pravilu uivaju porezne olakice i neprofitne su institucije. U njih se udruuju zaposlenici nekog poduzea, stanovnici grada, etvrti, sela, studenti sveuilita, lanovi pojedinih organizacija... Odobravaju kredite samo lanovima. Rauni tednje na osnovi kojih lanovi stjeu pravo upravljanja.: 1. udjelni rauni - share accounts 2. tedni rauni - savings accounts U pravilu ne djele dividendu, korist lanova je u viim kamatnjacima na uloena sredstva i niim na kredite. Viak prihoda nad rashodima rasporeuju u rezerve koje poveavaju neto-vrijednost zadruge. I danas posluju prema izvornim Raiffeisenovim naelima: 1. samopomoi - uzajamnost 2. samoodgovornosti - sami lanovi sporazumno utvuju odnose u zadruzi 3. samoupravljanja - upravljaju lanovi bez vanjskih utjecaja. Kreditne zadruge su u svijetu vrlo popularne i okupljaju irok krug malih tedia. Jedine su depozitne institucije koje odolijevaju konkurenciji mirovinskih i investicijskih fondova i osiguravatelja. To se objanjava injenicom da osim financijskih, one ispunjavaju i vane socijalne funkcije. c) Potanske tedionice Postoje od 1861, kada je u Velikoj Britaniji osnovan Potanski tedni odjel - danas Nacionalna tedionica. U prolosti su u svijetu bile vane tedne institucije. U pravilu ne kreditiraju svoje lanove, ve se prikupljena sredstva usmjeravaju u programe financiranja komunalne infrastrukture na podruju gdje je tednja prikupljena, te u financiranje javnih interesa. U zadnje vrijeme gube na znaenju zbog konkurencije ostalih oblika tednje, pa im udio u aktivi svih financijskih institucija iznosi prosjeno 1-2%. Danas se preko njih graanima plasiraju i razliite dravne zadunice. U RH vie ne postoje kao posebna tedna institucija ali se smatra da bi ih se trebalo ponovno osnovati. Institucionalna tednja je danas samo jedan od oblika ulaganja tednje stanovnitva. Iako su od zemlje do zemlje primjetne velike razlike u organizaciji

20 | P a g e

tednosg sustava i zastupljenosti institucionalne tednje, opi je trend znaajnog pada udjela tednje u obliku depozita kod financijskih institucija u strukturi financijskih ulaganja stanovnitva. U RH je vrlo razvijena tednja graana ali ne i sustav tednih institucija. tednju su do sada vodile banke preko sektora poslovanja sa stanovnitvom, a po iznosu prikupljene tednje i danas su daleko najvanije institucije.

20. STAMBENA DRUTVA I STAMBENE TEDIONICE a) tedno-kreditne institucije b) hipotekarne institucije Prikupljaju kratkorone oblike osobne tednje i plasiraju ih u dugorone stambene kredite osigurane hipotekom. Izvori sredstava: - raznovrsnim tednim planovima namjenjenim fizikim osobama - emisijama certifikata o depozitu namjenjenih poduzeima - pozajmicama veih iznosa na financijskom tritu. Osim odobravanja stambenih kredita lanovima, zbog ega se i osnivaju, financiraju i industriju, ulaze u poslovanje sa kreditnim karticama, putnim ekovima i ulau u likvidne dravne vrijednosnice. Uivaju porezne olakice. Pod nadzorom su drave koja im u krizama povremeno daje i financijsku potporu. S razvojem financijskog tita smanjuje se vanost ovakvih institucija jer su oblikovani i drukiji modeli rjeavanja stambenih potreba koji se ne oslanjaju samo na tedne depozite lanova takvih institucija i izravnu proraunsku potporu, ve se sredstva za financiranje pribavljaju sa otvorenog financijskog (privatnog) trita zahvaljujui neizravnoj dravnoj potpori. RH je omoguila osnivanje 5. stambenih tedionica koje bi uz predvienu dravnu potporu trebale ispunjavati one ciljeve koje su u nekim zemljama u prolosti uspjeno ostvarivala stambena drutva i tedionice.

21 | P a g e

21. UGOVORNE TEDNE INSTITUCIJE a) mirovinski fondovi b) institucije ivotnog osiguranja Za razliku od depozitnih (tednih) institucija stalni priljev sredstava im je osiguran specifinim ugovorima o tednji pojedinaca, njihovih lanova, obino u mjesenim intervalima. Ta sredstva plasiraju dugorono, uglavnom u dionice ili obveznice. I. mirovinski fondovi Meu najvanijim su institucionalnim investitorima na financijskim tritima. Novana sredstva pribavljaju uplatama - doprinosima lanova za vrijeme njihovog radnog vijeka, obeavajui im redovne po odlasku u mirovinu mjesene isplate uteenih sredstava, zajedno sa prinosima. Prikupljena sredstva ulau najvie u dionice poduzea, korporacijske obveznice, dravne zadunice, investicijske fondove, a dre i oroene depozite kod banaka. Prinosi u budunosti su im relativno predvidivi, pa lako odravaju likvidnost i ulau u dugorone instrumente trita kapitala. Danas su izravno ili posredno (preko equity fondova) vlasnici poduzea, ali i vani kreditori privrede i drave. Dio mirovinskih fondova ukljuuje socijalno osiguranje i osiguranje ivota za svoje lanove. Mogu biti: 1. privatni (osobni) 2. dravni (pod pokriviteljstvom drave) te: 1. obvezni 2. dobrovoljni Fondovima u pravilu upravlja banka, osiguravateljno drutvo ili specijalna kompanija za upravljanje mirovinskim drutvima kao skrbnik - trustee, te ih ne treba doivljavati kao institucije ve kao modele tednje za starost. Najvei dio uplata u ove fondove dolazi od poslodavaca. Mirovinski fondovi su neoporezive institucije. 2. osnovna modela u RH: 1. meugeneracijska solidarnost 2. kapitalizirana tednja II. osiguravatelji ivota i imovine Prikupljaju sredstva dugoronim ugovornim aranmanima i plasiraju ih na trite kapitala. Prodajom polica osiguranja i uplatama premija, osiguravateljne institucije zatiuju pojedince i poduzea od ekonomskog gubitka te nadoknauju tete zbog gubitka imovine, zdravlja ili ivota. Prikupljaju visoke iznose premija osiguranja koje

22 | P a g e

plasiraju na financijskom tritu. Zakljueni ugovori o osiguranju im jame predvidiv priljev novca, pa sredstva mogu ulagati u dugorone oblike financijske imovine i instrumente novanog trita. III. zdravstveno osiguranje Omoguava nadoknadu ekonomskog gubitka zbog mogueg gubitka zdravlja. Obino ga uplauju tvrtke za svoje zaposlene, ali i pojedinci. U sluaju bolesti, osiguravatelj nadoknauje trokove bolnikog lijeenja i sl. to ovisi oo opsegu zdravstvenog osiguranja. 22. INVESTICIJSKO BANKARSTVO Investicijske banke su financijski specijalisti koji pomau emitentima pri emisiji i rasprodaji vrijednosnica na primarnom financijskom tritu. Najvaniji su sudionici primarnog ili emisijskog trita. Potrebna novana sredstva osiguravaju vlastitim kapitalom, pozajmicama od banaka, emisijama zadunica, depozitima na raunima komitenata i sporazumima o reotkupu. Investicijska banka danas je full service financijska tvrtka koja obavlja sve poslove na primarnom i sekundarnom tritu vrijednosnica. Investicijske banke posreduju izmeu emitenta i investitora ne mijenjajui prirodu potraivanja koja se prodaju pa jesu financijske institucije ali nisu i financijski posrednici. Iako nosi naziv investicijska banka, nije banka niti je depozitna institucija, a jo manje je investicijska razvojna banka. Ovim se pojmom oznaava svaka ona financijska ustanova kojoj je glavno obiljeje posredovanje pri emisiji i distribuciji vrijednosnica, a sve vie i odravanje emisijskog teaja i sekundarnog trita. Najvee investicijske banke su: Morgan Stanely, Merrill Lynch, Goldman Sachs, Lehman Brothers, First Boston, Salomon Brothers, Bear Stearns, Kidder Peabody, Prudential i Paine Webber. Investicijske banke karakteristine su za SAD, a u specifinom obliku djeluju i Velikoj Britaniji, Francuskoj i nekim drugim zemljama. U Europi i Japanu poslove upisivanja primarne emisije vrijednosnica te preuzimanja rizika rasprodaje obavljaju univerzalne banke preko svojih investicijskih dijelova ili preko tvrtki za poslovanje sa vrijednosnicama. Visokospecijalizirane bankovne grupe: - europske UBS, Deutsche Bank, BNP Paribas, Societe Generale, Credit Suisse First Boston, te japanska Nomura. Noviji europski naziv im je book-runners.

23 | P a g e

23. BROKERI I DEALERI Brokeri i dealeri su specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim tritima. Dealeri nastupaju kao principali, kupujui i prodajui vrijednosnice za vlastiti raun, oekujui dobit i preuzimajui rizike promjena cijena i kamatnih stopa. Odravaju trite za pojedine izabrane vrijednosnice za koje su specijalizirani. Takve vrijednosnice su uvijek spremni kupiti i prodati po stanovitoj cijeni. Posluju na vlastito ime i za vlastiti raun. Zarada im je razlika izmeu zahtijevane (ask) i ponudbene (bid) cijene vrijednosnice. Brokeri su posrednici izmeu kupaca i prodavaa koji posluju za njihov raun i naplauju posredovanje u obliku provizija naknada. Brokeri su trini posrednici, meetari koji pruaju trinu uslugu ne preuzimajui rizike. Posluju sa irokom javnou, ali i sa dealerima. Osim brokera vrijednosnica postoje i specijalizirani brokeri za odreena trita, kao npr. hipotekarni brokeri. Najvei dio sredstava potrebnih za poslovanje brokera i dealera osigurava se kreditima od banaka i sredstvima klijenata na posebnim raunima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju sa irokim krugom investitora, u kontaktu su s veinom sudionika trita, bave se savjetovanjem i strukturiranjem portfelja svojih klijenata. Diskontni brokeri su brokerske kue amerikog financijskog trita koje, za razliku od ostalih brokera, klijentima pruaju ui obujam usluga i uz znatno niu cijenu od uobiajene. Obino ne posluju uz proviziju, ve sa klijentom ugovaraju fiksni iznos naknade. Posluju na veliko i specijaliziraju se za manji broj vrijednosnica ili usluga.

24 | P a g e

24. FINANCIJSKE KOMPANIJE Financijske kompanije osnivaju velike proizvoake i trgovake korporacije, banke, osiguravateljna drutva i druge financijske institucije. Za razliku od banaka, financijske kompanije ne uzimaju depozite iroke javnosti ve sredstva pribavljaju na veliko (kao i poduzea): - emisijom komercijalnih papira i dugoronih obveznica 60% izvora - uzimanjem kredita od banaka - emisijom dionica - pozajmicama od matinih korporacija. Tako prikupljene izvore plasiraju na malo, u obliku kredita stanovnitvu i poslovnim poduzeima, ili ih koriste za nekreditne oblike financiranja kao to su factoring i leasing. Glavni zadatak financijskih institucija je da kao specijalisti osiguravaju kratkorone i srednjerone rkedite poduzeima ili za potronju stanovnitva. Oko 1/2 plasmana se usmjerava poduzeima, a 1/2 stanovnitvu u obliku raznovrsnih potroakih, te sve vie stambenih kredita. U novije vrijeme su financijske kompanije i neto kreditori banaka. Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im obino zabranjeni ili ogranieni. Velika financijska poduzea i konglomerati osnivaju financijske kompanije da bi ule u financijske poslove. Motiv osnivanja ovakvih financijskih kompanija je: - financiranje prodaje proizvoda korporacije-osnivaa kreditiranjem kupaca - financiranje vlastite proizvodnje - zarada na financijskim transakcijama Pri tom su financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva jer posluju kao samostalne osobe, ali ostvaruju njene interese. Sve vei dio potraivanja financijskih kompanija se sekuritizira na nain da se ona koriste kao collateral pri emisiji zadunica ime se izbacuju iz bilance financijskih kompanija. Kroz financijske kompanije, poduzea odvijaju financiranje od proizvodnje ili prodaje, osiguravaju novani kapital za vlastite potrebe, ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inae ne bi obavljala kao proizvoaka poduzea.

25 | P a g e

Financijske kompanije esto se nazivaju korporacijskim bankama, kunim bankama (inhouse), a u nas bi im odgovarao naziv interne banke.

Vrste financijskih kompanija su: 1. Potroake financijske kompanije izravno odobravaju kredite potroaima uglavnom za kupnju robe. Takve kompanije obino su vlasnitvo zainteresiranih proizvoaa ili trgovaca, a mogu biti i u vlasnitvu banaka (npr. Citicorp). 2. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivaa (npr Sears Acceptance Corporation). 3. Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzea kao npr. leasing ili kupnju potraivanja uz diskont faktoringom. Najvra interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podrunica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraivanja korporacija. 25. INVESTICIJSKI FONDOVI Investicijski fondovi su institucionalni ulagai koji prikupljaju novana sredstva iroke javnosti, najee pojedinaca i domainstava i plasiraju ih u skladu sa unaprijed utvrenim financijskim ciljevima, u dugorone, rjee u kratkorone financijske instrumente. Uloena novana sredstva ulagaa predstavljaju njihov idealni udjel (unit) u imovini fonda. Udjeli, za razliku od dionica, daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali ne daju pravo upravljanja, ili je to pravo ulagaa ogranieno. Profesionalno upravljanje umjesto ulagaa preuzimaju osnivai fonda ili od njih ovlatene osobe i to je jedna od najvanijih znaajki fonda. Pojedinanom ulagau fondovi pruaju mogunost irenja portfelja financijske imovine i izbjegavanja rizika ulaganja, smanjuje trokove transakcijama na veliko, osiguravaju im likvidnost, odgovorno profesionalno upravljanje i omoguavaju porezne olakice. Fondove organiziraju posebne tvrtke za upravljanje fondovima, banke, tedionice, brokerske kue i osiguravateljna drutva. Fondova ima vie vrsta. Razlikuju se prema pravnom statusu, organizaciji, naknadama organizatoru, pravima lanova, motivima ulaganja, osnovnoj strukturi ulaganja itd.

26 | P a g e

Gotovo 50% fondova u svijetu su dioniki (equity), 20% obvezniki (bond), 20% su fondovi novanog trita (MMMF), a ostalo su hibridni, indexni i sl. Investicijski fond se organizira ispravom o povjerbi. Skup imovine fonda ili pool kod sebe dri povjerbena kua skrbnik fonda, obino banka ili osiguravateljna kua. Skrbnik dri ili kontrolira imovinu fonda, vodi raunovodstvo, izdaje i distribuira udjelne certifikate, kalkulira cijene i sl. Upravlja fonda tj manager ili osniva organizira, tj kreira fond, vodi oglaavanje, utvruje politiku investiranja portfolio management, vodi administraciju, prodaju i reotkupljuje udjele. Vrijednost fonda se kalkulira dnevno kao NAV vrijednost (Net-Asset Value) ili neto vrijednost fonda. NAV vrijednost je ukupna vrijednost svih vrijednosnica u fondu umnoenih sa njihovom dnevnom trinom cijenom, uveana za vrijednost ostale aktive i umanjena za obveze fonda. NAV po udjelu se dobije podijelom ukupne vrijednosti fonda sa brojem udjela. Osnovna podijela razlikuje: 1. otvorene 2. zatvorene fondove Otvoreni open end fondovi imaju promijenjiv broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i poveava se veliina fonda. Fond je na zahtjev lana duan iskupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znai smanjenje broja udjela i veliine fonda. Kod ovog tipa fonda ne postoje ogranienja u broju udjela. U svakom trenutku fond je spreman prodati nove ali i reotkupiti ve prodane udjele po tekuoj trinoj cijeni. Fondovi se poveavaju ili se smanjuju ovisno o potranji. Emitirajui dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje nove vrijednosnice i dodaje ih postojeem portfelju. Granice irenja fonda ili njegovog smanjivanja i likvidacije odreene su iskljuivo trinom potranjom i zanimanjem ulagaa. Kod zatvorenog closed end fonda stvara se skup tono odreenih vrijednosnica (dionice i obveznice) pa se emitiraju i prodaju udjeli u tome skupu po ponudbenoj cijeni. Broj udjela je fixan i fond ih ne reotkupljuje, ve se njima trguje na burzi, na sekundarnom OTC tritu ili se mogu prodati organizatoru fonda. Cijene udjela su promijenjive i ovise o ponudi i potranji. Fondove je mogue razvrstati u 4. grupe slinih osobina, neovisno o razliitim nazivima pod kojima se pojavljuju u pojedinim zemljama. Unit Trust Investment Trust Mutual Fund REIT (Real Estate Invetment Trust) Uzajamni fondovi novanog trita (MMMF)

27 | P a g e

MMMF su otvoreni uzajamni fondovi trita novca i kratkoronih vrijednosnica. Formiraju ih investicijske tvrtke i banke. Prikupljaju novac pojedinaca i institucija i ulau ga u skup kratkoronih instrumenata novanog trita. Novani ulozi pojedinaca su udjeli u fondu, i na ime tih udjela dioniar ne ostvaruje dividendu ve mu se mjeseno isplauje prinos ovisno o prinosima koji se ostvaruju od odobrenih kredita i kupljenih vrijednosnica. Prinos ulagaa ovisi o kamatnjacima na tritu i mijenja se s njihovim promijenama. Zato su MMMF u EU razvrstane u kategoriju monetarnih financijskih institucija. Popularnost MMMF pridonosi i to to je lanovima doputeno vui ogranieni broj ekova sa minimalnim iznosima, pa udjel u fondu ima i karakteristike transakcijskog rauna. Investicijski fondovi nove su financijske institucije u hrvatskom financijskom sustavu, i od njih se, s obzirom na njihov dinamian razvoj u svijetu i na strukturu ponude novanih sredstava u RH, gdje su pojedinci i kuanstva najvaniji sektor tednje, oekuje brz i uspjean razvoj. Investicijski fondovi se mogu osnivati kao otvoreni i zatvoreni fondovi (svih vrsta i namjena) Odobrenje za osnivanje, te nadzor nad poslovanjem investicijskih fondova i drutava za upravljanje investicijskim fondovima obavlja HANFA. Investicijske fondove mogu osnivati i njima upravljati samo posebna drutva za upravljanje fondovima. Drutva za upravljanje fondovima se osnivaju kao dionika drutva ili kao drutva sa ogranienom odgovornou. Drutvo smije otpoeti sa poslovanjem ako dobije odobrenje Agencije. Temeljni kapital drutva mora iznositi najmanje milijun kuna i mora biti uplaen u trenutku podnoenje zahtjeva za odobrenje rada drutva. Najnii nominalni iznos temeljnog kapitala zatvorenog fonda s javnom ponudom iznosi 5 milijuna kuna. Zatvoreni fondovi mogu ulagati i u nekretnine. Depozitne banke investicijskih fondova mogu biti banke sa sjeditem u RH. 26. DRAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Specijalne dravne i od dravr podupirane - sponzorirane privatne financijske institucije postoje u svim zemljama. Zadatak im je financirati one gospodarske sektore, djelatnosti ili namjene u kojima drava prepoznaje javni, tj opi interes, zbog ega one zasluuju posebnu dravnu novanu potporu. Posebne namjene u kojima je sadran javni interes su najee: obnova, razvoj, poljoprivreda, stambeno zbrinjavanje, mala i srednja poduzea, potpora zapoljavanju, kreditiranje studenata i aka... Sve ove namjene drava ne moe financirati samo iz ogranienih proraunskih sredstava, a privatno kreditno trite ih ne financira na zadovoljavajui nain jer se esto ne mogu primjeniti komercijalni kreditni kriteriji. Modeli: 1. model bespovratnog proraunskog financiranja - pokazao je brojne slabosti. - obveza radikalnog smanjivanja dravnih potpora zbog ulaska u EU dovodi u pitanje daljnju primjenu.

28 | P a g e

2. kreditno (povratno) financiranje preko specijalnih dravnih financijskih institucija - najraireniji oblik potpore takvim djelatnostima - kreditnim financiranjem se djelomice rjeava problem ogranienih izvora jer se otplatom kredita sredstva obnavljaju za nove plasmane i uspostavlja se bolji nadzor nad njihovom namjenskom i racionalnom upotrebom. Ovaj je sustav znatno uinkovitiji i napredniji u odnosu na ograniene mogunosti bespovratnog financiranja iz prorauna.

27. FINANCIJSKA TRITA ULOGA I FUNKCIJA Financijska trita ine osobe, financijski instrumenti, tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u ureenim sustavima trgovanja omoguuju razmjenu novanih vikova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza i odreuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja. Na nerazvijenim financijskim tritima dominiraju banke kao najvanije financijske institucije, te depoziti i krediti kao najzastupljeniji instrumenti ulaganja i financiranja. Razvijena trita obiluju mnotvom financijskih oblika, brojnim financijskim institucijama, sofisticiranim financijskim tehnikama i isprepletenim financijskim tokovima. Razvijeno financijsko trite primjereno je demokratskim drutvima i trinim gospodarstvima jer podrazumijeva objektivizirane trine kriterije, iskljuivo ekonomsku alokaciju sredstava, regularnost i zatitu sudionika, a likvidira socijalizaciju, prisvajanje i redistribuciju, dovodei sve pod svjetlo javnosti. Financijska trita se djele na: - kreditna (debt) trita na kojima se trguje zadunicama i kreditima. - trita vlasnikih udjela (kapitala, equity trita) na kojima se trguje dionicama i iz dionica izvedenim oblicima. Iako je ponekad teko uoavati jasna razgranienja meu njima, najea je podjela finanijskih trita na trite novca i kratkoronih vrijednosnica novano trite, trite kapitala i devizno trite. Uz financijske institucije sve vie sudjeluju poduzea, drava i posebice stanovnitvo. 29. PRIMARNO FINANCIJSKO TRITE Primarno (emisijsko) trite je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica njen izdavatelj prikuplja nova dodatna novana sredstva. Novom emisijom dionica poveava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugorona novana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i drugih utrivih financijskih

29 | P a g e

instrumenata i njihovom rasprodajom zavrava ivot toga instrumenta na primarnom ili emisijskom tritu. Vrijednosnice se na primarnom tritu prodaju samo jednom. Sve ostale prodaje odvijat e se na sekundarnom tritu. Poduzea i drugi emitenti vrijednosnica najee nemaju znanja i iskustva u ovim poslovima, i zato im pomo pruaju investicijske banke ili njihove grupe, ako se radi o veim iznosima emisije, ili poslovne banke preko svojih investicijskih odjela. Investicijske banke najee same ili udruene u kupovne grupe otkupljuju cijelu emisiju kao veleprodavai i rasprodaju je dalje, preuzimajui time i rizike emisije. One posreduju izmeu izdavatelja i javnosti. Posebno znaenje na primarnom tritu imaju informacije o bonitetu emitenta i rejtingu tvrtke. Bonitet je izraz koji sintetiki izraava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i posebice kreditnu sposobnost tvrtke. Ocjene o bonitetu i rangiranja emitenta slue investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrivanju trine pozicije, a time i utvrivanja cijene predmetne vrijdnosnice na emisijskom tritu. Prikupljanje informavcija o bonitetu danas je visokoprofesionalizirani posao posebnih organizacija koje ga obavljaju uz naknadu. Najpoznatije su Moody's, Standard's & Poor's, Fitch, Euromoney. One rangiraju emitente, pojedine emisije ili zemlje dodjeljujui im ocjene od AAA (najmanji rizik) do C ili D (najrizinije) ove su slovne ocjene dopunjene i brojanim oznakama. 30. SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRITE Na sekundarnom financijskom tritu se odvija stalna kupoprodaja ve emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora doli prethodnom rasprodajom na primarnom tritu. Na njemu originalni izdatnik vrijednosnica ne pribavlja novana sredstva jer je to ve postignuto na primarnom tritu, nego se mijenjaju vlasnici ve prije emitiranih vrijednosnica - preprodaju se prije dospijea. Zato se ovo trite zove i transakcijsko, ili trite druge ruke. Sekundarno financijsko trite pravno se i organizacijski sveobuhvatno i temeljito ureuje zbog zatite svih sudionika na njemu. Posebno znaenje sekundarnog trita je u tome to prua mogunost ulagaima da preprodajom vrijednosnog papira koji posjeduju lako odravaju likvidnost te im oslobaa novana sredstva za druge plasmane. Transakcije na sekundarnom tritu obavljaju se u bankama, na burzama vrijednosnica koje su najorganiziraniji i institucionalni oblik sekundarnog trita, na tzv. OTC tritima i iz ruke u ruku. 31. BURZA VRIJEDNOSNICA Organizirano i centralizirano fiziko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem lanovi burze trguju prema specifinom skupu pravila i regulacije kao: - posrednici - brokeri - za vlastiti raun - dealeri, traderi Burza je udruenje registriranih lanova i na njoj mogu trgovati samo lanovi koji imaju jedno ili vie uplaenih mjesta - seat.

30 | P a g e

Zadatak burze je osigurati infrastrukturu i trgovanje na njoj uvrtenim (listiranim) vrijednosnicama. Danas se prema posebnim pravilima na burzama omoguava i trgovanje neuvrtenim vrijednosnicama. Na burzi se trguje malim brojem najkvalitetnijih vrijednosnica uhodanih i poznatih domaih i stranih tvrtki. Najvie uvrtenih izdanja predstavljaju obine dionice, dok ostatak ine preferencijalne dionice, izvedenice i varanti. Najvei promet na sekundarnom tritu se ostvaruje upravo preko burzovnog trita. Pri tom se na burzi najvie trguje obinim dionicama, obveznicama, poneto preferencijalnim dionicama. Burza je svojevrsni pokazatelj stanja i kretanja privrede.

32. OTC FINANCIJSKO TRITE OTC trite (over the counter) drugi je vaan oblik organiziranog sekundarnog trita. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najee nisu, ali mogu biti uvrtene i na burzama. Preko ovog trita se plasiraju i nova izdanja dionica. OTC je sustav automatskih kotacija na mrei meusobno spojenih raunala. Amerika SEC (Securities Exchange Commision) je 1968. godine zaduila NASD (Nacionalno udruenje dealera vrijednosnicama) da organizira over the counter trite. Nakon 13 godina udruenje je osposobilo sustav automatskih kotacija NASDAQ. OTC je prvenstveno dealersko trite, te mu je slubeni naziv Nasdaq Stock Market. Posao se zakljuuje telefonom, telefaxom ili telexom, bez fizikog susreta sudionika. Promijene cijena se unose u raunalo i automatski se uspostavljaju nove kupovne (bid) i prodajne (ask) cijene i kotacije. Dealeri su povezani u grupe koje trguju odreenim izabranim vrijednosnicama. Ovo se trite nekada naziva i tree trite (tercijarno). Trite dravnih obveznica Vlade SAD-a takoer je OTC trite. Burzovni indexi i prosjeci su pokazatelji stanja na burzovnim tritima. Koncipirani su tako da mjere i izvjeuju o promijenama vrijednosti izabranih grupa vrijednosnica koje su reprezentativne za cijelo trite ili za neki njegov dio. Prosjek

31 | P a g e

iskazuje aritmetiku sredinu grupe cijena (vrijednosnica), a indeks je prosjek u odnosu na ranije utvrenu baznu trinu vrijednost. Indexi su rezultat stalnih promijena cijena izabranih vrijednosnica, upuuju na tendenciju kretanja cijena na cijeloj burzi ili u odreenom segmentu trgovanja, a odraavaju i kretanja nacionalnog i meunarodnog privrednog, politikog, socijalnog okruenja i dogaanja.

33. NOVANO TRITE - FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSPODARSKE FUNKCIJE Podijela na novano trite ili trite kapitala kao kriterij uzima da li financijski instrument omoguava raspolaganje novcem ili kapitalom. Kriterij je vremenski rok tj. likvidnost, a granini rok je godina dana. Novanom je tritu zadatak svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem u funkciji transakcijskog sredstva kako bi postigle likvidnost kojom se omoguavaju njihova tekua plaanja ili plaanja njihovih komitenata. Na ovom tritu se trguje bankovnim likvidnim rezervama i kratkoronim vrijednosnicama. Likvidne rezerve kod sredinje banke (izvan obveznih rezervi) se na tritu novca (money market loans) na kratke rokove. Novac pozajmljuju banke i tedne depozitne institucije meusobno. Sredinje banke mogu i ne moraju sudjelovati na ovom tritu. Ponekad na tritu novca sudjeluju i nebankovni subjekti ostale financijske institucije i velike korporacije, no one su uglavnom orijentirane na pozajmice od banaka. Ovaj dio trita se naziva i meubankovno trite (interbank market).

32 | P a g e

Trite kratkoronih vrijednosnica drugi je segment novanog trita. Naziva se i diskontno trite. Na njemu se trguje sa kratkoronim dunikim vrijednosnicama s rokom do 1 godine. Svi ti instrumenti imaju vrlo mali rizik neplaanja ili su potpuno nerizini. Uobiajeni rokovi dospjea: - blagajniki zapisi 13 do 52 tjedna - utrivi certifikati o depozitu 14 do 120 dana - komercijalni papiri 1 do 270 dana - bankovni akcepti 30 do 180 dana Svi odreda su visokog stupnja utrivosti, te su obino potraivanja sredinjih banaka, poduzea i tvrtki za poslovanje sa vrijednosnicama a obveza su drave i poduzea. Banke i druge depozitne institucije imaju ih i u aktivi i u pasivi, to ovisi o individualnoj razini likvidnosti. Gospodarska funkcija ovog trita je sudionika. odravanje likvidnosti banaka i ostalih

Novano trite nema vrstu institucionalnu strukturu i formalnu organizaciju. To je skup razliitih trita i specijalista, nepersonalno je, kompetitivno i veleprodajno. Osim odravanja likvidnosti omoguava i ukamaivanje kratkoronih vikova novca, smanjujui oportunitetni troak njihovog dranja u likvidnom-novanom obliku.

34. TRITE KAPITALA FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI Trite kapitala je skup institucija, financijskih instumenata i mehanizama pomou kojih se dugorono slobodna sredstva tednje prenose od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ulau u kapitalnu izgradnju i opremu. Uzajmljujui na tritu kapitala, deficitne jedinice ulau tako prikupljena sredstva u razvoj, to e omoguiti budui tok prihoda iz kojih e se uzajmljeni i uloeni novani kapital vraati uvean za naknadu za ustupljena tua sredstva. Na ovom tritu kupuju se i prodaju financijski instrumenti sa dospijeem preko jedne godine. Primarni uzajmljivai emitiraju dunike instrumente ili dionice koje izravno ili preko institucionalnih investitora kupuju uglavnom domainstva i pojedinci kao nosioci vikova financijske tednje. U indirektnom sustavu financiranja, vrijednosnice kupuju ili kredite odobravaju financijski posrednici - posebice institucionalni nvestitori. Osim nabrojenih, na

33 | P a g e

tritima kapitala sudjeluju i investicijske banke, brokersko-dealerske (B/D) tvrtke, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne ustanove. Trite kapitala podrazumijeva i primarno i sekundarno trite, to ukljuuje burze i OTC trita. 35. HIPOTEKARNI KREDIT Hipotekarni kredit je posebna vrsta izrazito dugoronig kredita. Banke, tedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ga graanima (stambenerezidencijalne hipoteke) i poduzeima (poslovne hipoteke) na osnovi pokria u nekretninama. Vraanje kredita je osigurano realnim pokriem dunika stambenim i gospodarskim zgradama, poslovnim prostorom, skladitima, zemljitem. Kreditor osigurava vraanje kredita tzv. INTABULACIJOM pravnim postupkom uknjibe trabine na nekretninama dunika u sudskoj gruntovnici. Sigurnost vraanja kredita nije u bonitetu dunika ve u vrijednosti nekretnine. Kredit se odobrava u niem iznosu, 50-80% od procijenjene vrijednosti nekretnine. To kreditoru osigurava da e, ukoliko dunik ne izvrava uredno svoje obveze po kreditu, moi iz prodajne vrijednosti nekretnine naplatiti svoje potraivanje. Rokovi vraanja hipotekarnih kredita su od 10 do 20, a izuzetno i do 30 godina. Mogue je uspostaviti vie hipoteka na istoj nekretnini (prva, druga i daljnje) pod uvjetom da su pravno ureeni redoslijed i prioriteti kreditora. Izuzetno se ovi krediti odobravaju i na osnovi pokretnih (prometnih) sredstava velike vrijednosti kao to su brodovi i avioni. Rije je o najstarijem kreditu jer ga je poznati Hamurabijev zakonik pravno uredio ve 1800 g. p.n.e. Hipotekarni krediti su zbog jednostavnosti u irokoj primjeni u svijetu. U nas je sve vie zastupljen u poslovanju banaka, ali jo uvijek uz primjetne probleme.

36. HIPOTEKARNO TRITE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAIVANJA Hipotekarno trite je podvrsta trita kapitala, ali i jedan od njegovih najvanijih pojedinanih oblika u razvijenim zemljama. Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnog kredita imobiliziraju aktivu kreditora. Zato se potraivanjima osiguranim hipotekom sve ee trguje na sekundarnom tritu hipoteka. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite, a jo vie na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Razvoju ovog trita kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno potpomae drava. Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budueg priljeva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne dravne hipotekarne agencije emitiraju dugorone dunike vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i

34 | P a g e

rasprodaju ih javnosti. Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve vee iznose kapitala na tritu. Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog trita najvie pridonosi precizno pravno reguliranje, dravna potpora i nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane drave, to i kredite i hipotekarne zadunice ini privlanima. Na taj nain hipotekarne financijske institucije pribavljaju nova novana sredstva za odravanje likvidnosti ili za nova kreditiranja. Hipotekarni kreditor najee i dalje upravlja (servisira) hipotekarnim kreditima izdvojenim u posebni skup (pool) ili se ona izdvajaju u posebnu rpavnu osobu. (SPV Special Purpose Vehicle). Isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama usklaeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im slue kao collateral. Kupci hipotekarnih obveznica obino su institucionalni investitori preko kojih se iroka javnost ukljuuje u financiranje stambene izgradnje. Obveznice su sigurne jer su otplate najee kolateralizirane prethodno odobrenim kreditima osiguranim od drave pa nose manji prinos, to opet pojeftinjuje izvore sredstava i same stambene kredite. Cijeli sustav ustrojen je tako da krajnji korisnik stambenih kredita obino ne zna za postupke sekuritizacije ve od odobravanja do otplate kredita posluje samo sa svojim izvorni kreditom. U EU stambeni i ostali hipotekarni krediti se financiraju iz prikupljenih depozita. Sekuritizacija hipotekarnih potraivanja Na osnovi skupa standardnih hipotekarnih kredita sa unaprijed poznatom dinamikom otplata glavnica i kamata, a uz jamstvo drave, emitiraju se udjeli u tom skupu ili hipotekarne obveznice. Otplatama hipotekarnih kredita od strane individualnih korisnika se kroz vrijeme servisiraju obveze po novoemitiranim udjelima ili zadunicama. Najvei kupac asset-back vrijednosnica su veliki institucionalni investitori.

37. DEVIZNO TRITE Devizno je trite dio ukupnog financijskog trita, a na njemu se prema utvrenim uvjetima i pravilima trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize. Temeljni mu je zadatak opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaanja za plaanje uvoza i drugih obaveza prema inozemstvu. Devizni teaj formira se pod utjecajem ponude i potranje za devizama i predstavlja cijenu jedne jedinice strane valute izraenu brojem jedinica domae valute.

35 | P a g e

Devizno trite ne postoji kao organizirano sredinje mjesto trgovanja ve ga ini svjetska mrea sudionika meusobno povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima. Trgovanje se odvija na specijaliziranim deviznim burzama i u sustavu meusobno povezanih banaka to zajedno ini 24-satno svjetsko devizno trite. Najvaniji sudionici ovog trita su velike poslovne banke, brokeri i dealeri specijalizirani za trgovinu devizama, komercijalni kupci deviza multinacionalne korporacije, sredinje banke. Najvei promet se obavlja preko specijaliziranih brokera devizama na meubankovnom tritu, koji povezuju banke uz nisku proviziju. Velike poslovne banke su market-makersi tog trita, spremni u svakom trenutku kupiti i prodati devize po stanovitoj cijeni. Svjetski financijski centri ujedno su i najvanija sredita trgovanja devizama: London, New York, Zurich, Frankfurt, Singapoore, Tokyo Na deviznom tritu se uglavnom trguje konvertibilnim devizama. To je trite potpune konkurencije jer na njemu sudjeluje mnotvo sudionika, a opseg transakcija toliko je velik da ne postoji pojedinac koji moe veliinom svojih transakcija sam bitnije utjecati na cijenu, tj. na veliinu ponude i potranje za devizama svi su price-takers. Transakcije se odvijaju kao: 1) transakcije izmeu poslovnih banaka i njihovih komitenata 2) devizne transakcije izmeu poslovnih banaka u zemlji 3) transakcije poslovnih banaka sa svojim filijalama ili korespondentima u inozemstvu 4) devizne transakcije meu sredinjim bankama zbog utjecaja na teajeve i kretanje kapitala.5)

Cijene su dvojne: 1. ponuene (bid) cijene po kojima je kupac spreman kupovati devize 2. zahtjevane (ask) cijene po kojima je prodavatelj spreman prodavati devize Razlika meu bid i ask cijene je profitna mara (spread). Promptno (spot) devizno trite zadovoljava funkciju devizne likvidnosti transaktora, a predstavlja devizne aranmane s dnevnom cijenom i izvrenjem zakljuene transakcije u roku dva dana. Terminsko (forward) devizno trite obuhvaa transakcije s isporukom deviza preko dva dana, sa efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30, 90 ili 180 dana. Nova devizna trita povezana su sa pokrivanjem (covering), zatitom (hedging) i eliminiranjem (swapping) deviznih rizika. 38. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA Razdoblje naglog rasta meunarodnog financiranja.

36 | P a g e

Nacionalna trita su internacionalizirana, svjetsko trite je postalo sloena struktura meusobno povezanih nacionalnih i posebnih meunarodnih financijskih trita: - eurotrita - offshore trita - trita dravnog duga - deviznog trita. Dionice i obveznice kotiraju i na vie burzi u inozemstvu, kamate i dividende se isplauju u vie valuta i vie zemalja za istu vrijednosnicu. Nacionalne buze i OTC trita uvrtavaju i inozemne vrijednosnice. Instrumentima dravnog duga se trguje na svim vanijim tritima. Meunarodni sustav financiranja donosi rizike teajnih razlika, likvidnosti i promjena kamatnih stopa, ali stvara i zatitne mehanizme. Meunarodno financijsko trite je veleprodajno (wholesale). Offshore financijski centri - novi financijski centri na otocima Europe i Sjeverne Amerike, kasnije i britanski onshore posjedi. To su centri bez ikakve financijske infrastrukture ili tradicije financijskog poslovanja, u kojima su multinacionalne banke i velike korporacije otvarale svoje podrunice kako bi preko njih obavljale dio financijskog poslovanja. Centri omoguavaju kretanje kapitala bez ogranienja, nude nia porezna optereenja ili ne oporezuju poslovanje tvrrtki, ne ograniavaju kamatne stope, ne zahtjevaju izdvajanje obveznih rezervi... Uvoenje jedinstvene valute je jo jedan znaajan korak ka integraciji i internacionalizaciji financijskih trita. Offshore centrima danas se smatraju svi oni financijski centri ili zone posebnih pogodnosti u kojima nerezidenti ili podrunice domaih banaka u inozemstvu mogu obavljati financijske transakcije, a da ne podlijeu domaim propisima.

39. SEKURITIZACIJA AKTIVE

37 | P a g e

Izraz sekuritizacija u irem znaenju se upotrebljava da bi se oznaila pojava pozajmljivanja na otvorenom tritu primjenom vrijednosnica kao kreditnih instrumenata, za razliku od, do danas uobiajenog pozajmljivanja kreditima banaka i drugih financijskih posrednika, ili openito, primjena vrijednosnica kao financijskih instrumenata. Sekuritizacija je praksa kreiranja utrivih financijskih instrumenata zadunica na temelju nekih oblika aktive/potraivanja. Ovom novom tehnikom financiranja klasini se oblici potraivanja preobraavaju u nove odnose zaduivanja koje predstavljaju zadunice u kojima su ti odnosi utjelovljeni. Takvo se financiranje naziva financiranje na osnovi aktive, a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom (ABS). Sutina sekuritizacije je u zaduivanju emisijama utrivih zadunica izdanih na osnovi uglavnom neutrivih dijelova aktive. Tehnika sekuritizacije aktive, za razliku od tradicionalne sekuritizacije pasive, provodi se izvanbilanno. Tehniku sekuritizacije su razvile financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izbacile potraivanja koja su podlena promijenama kamatnih stopa, kreditnom riziku ili su openito nepovoljnih i rizinih karakteristika. Nelikvidna ili zaleena potraivanja (dijelovi aktive) se pretvaraju u utrive elemente duga, ime se pribavljaju nova sredstva nuna za poslovanje ili za odravanje likvidnosti. U postupku sekuritizacije na osnovi skupa potraivanja jedne financijske institucije ili korporacije, emitiraju se udjelni papiri (na taj skup potraivanja) ili obveznice kojima se kupcima novoemitiranih zadunica obeavaju priljevi po otplatama prethodno steenog klasinog potraivanja, i kamate koje e se na temelju prihoda od potraivanja ostvarivati kroz vrijeme. Skup potraivanja (pool) se izdvaja kao posebna imovina i povjerava treoj osobi na upravljanje (trust, trustee). Na taj se nain potraivanja izbacuju iz bilance banke, tedionice ili poduzea, ime se popravlja njihova likviditetna pozicija ali i ostvaruje zarada od naknada ili od razlika aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. Potraivanje se transformira u obvezu koja e biti ispunjavana u iznosima, dospjeima, dinamici isplate glavnice, prinosima i sa svim drugim osobinama koje ima sekuritizirano originalno potraivanje. Vrijednosnice se kreiraju prema skupu originalnih potraivanja. U klasinoj shemi sekuritizacije bankovnih potraivanja, banka prodaje kredite slinih karakteristika trustu, koji na temelju tih potraivanja izdvojenih u posebni pravni entitet (SPV) kao kolateral emitira i rasprodaje zadunice investitorima. Banka je nelikvidna potraivanja (kredite) zamijenila likvidnim oblikom novcem, s kojim moe odravati likvidnost ili ga plasirati pod povoljnijim uvjetima.

38 | P a g e

40. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REREGULACIJA Od 80ih godina primjetan je proces deregulacije, tj. uklanjanja brojnih regulatornih odredbi (ogranienja) koje su odreivale osnivanje i poslovanje banaka ali i drugih financijskih institucija. Regulacija odreuje strukturu nacionalnog bankovnog sustava, te izravo utjee na uspjeh ili neuspjeh banaka. Odreivanjem dozvoljenih poslova drava odreuje strukturu bilance banaka, veliinu i strukturu prihoda i rashoda i utjee na profitabilnost. Na poslovanje banaka moe imati i ostala nebankovna regulacija kao i uinkovitost sudstva. Ciljevi regulacije banaka su: 1. osigurati stabilan bankovni sustav 2. onemoguiti koncentraciju koja bi mogla dovesti do monopola pojedinih banaka ili monopolske pozicije banaka u odnosu na ostatak financijskog trita 3. osigurati transmisijski kanal za uinkovito otjecanje novanom politikom ba realna kretanja 4. onemoguiti neodgovorno ponaanje banaka kroz preuzimanj prevelikih rizika 5. omoguiti ostvarivanje prihvatiljivih socijalnih ciljeva 6. zatititi same banke tj. njihove vlasnike od loih odluka bankovnih managera Najvaniji cilj stroge i vieslojne regulacije banaka je sprijeiti eroziju povjerenja javnosti u bankovni sektor jer iza suvremenog fiducijarnog novca (fiduciapovjerenje), pa i iza banaka koje posluju sa novanom imovinom stoji samo povjerenje javnosti. Bankovna regulacija u pravilu je liberalnija u dobrim gospodarskim prilikama, a zaotravanje propisa redovito slijedi nakon veih ekonomskih ili bankovnih kriza. Danas se smatra da drava gospodarstvu vie moe pomoi osiguravajui mu stabilan, pravedan, djelotvoran i transparentan financijski sustav nego osiguravajui mu jeftine kredite. Nova regulatorna pravila stoga vie pozornosti obraaju zatitnim mehanizmima i preventivnom djelovanju, organizacijskim aspektima i tzv. prudencijalnoj regulaciji i kontroli.

39 | P a g e

41. INFORMATIKA TEHNOLOGIJA U FINANCIJAMA Razdoblje nakon 1970. godine smatra se razdobljem tehnoloke revolucije u bankarstvu i financijama koje jo traje. Razvoj mikroelektronike, automatizacije i telekomunikacija omoguio je pojeftinjenje i inovacije financijskih proizvoda, usluga i preocesa, te ulazak banaka u gotovo sve poslove na financijskim tritima ali im je nametnuo i potpuno organizacijsko, tehnoloko i kadrovsko restrukturiranje. Tehnoloke promijene u financijama su dovele do automatizacije postupaka, kontrole i informiranja i izvrile snaan utjecaj na sve vidove bankarstva i financija. Kompjuteri i uvoenje elektronikog bankarstva radikalno su snizili trokove bankovnih usluga poveanom produktivnou i ekonomijom razmjera. Informatika tehnologija je bankama omoguila uvoenje novih proizvoda i obavljanje onih poslova koje to do tada nisu obavljale. Elektronika je omoguila bankama poslovanje sa milijunima graana (retailmaloprodajno bankarstvo), prihvaanje i namjanjih poslova i servisiranje malih tedia. Retail banking poslovanje sa graanima, obrtnicima i malim poduzetnicima i borba za njihovu tednju je nain odupiranja banaka konkurenciji institucionalnih investitora iza kojih stoje individualni tedie i ulagai. Kompjuterizacija im je omoguila voenje velikog broja iro, tekuih ili kombiniranih rauna, tednih rauna, potroako kreditiranje, pametne-ip katice sa viestrukim namjenama, evidencije i informiranje. Tehnoloke promijene takoer omoguavaju sigurno i sve jeftinije odvijanje domaih i meunarodnih plaanja, mijenjaju pojavne obike novca, olakavaju ulazak u nebankovne poslove i omoguavaju univerzalizaciju banaka. Nekoliko rairenih konkretnih aplikacija: - elektronski prijenos novca EFT ili EPS - POS terminali - SWIFT sustav meunarodnih meubankovnih financijskih telekomunikacija, posebno raunalno voena mrea preko koje se najbre, najsigurnije i najjeftinije obavljaju meunarodna plaanja. - telebanking obavljanje bankovnih poslova iz kue ili iz ureda preko interneta ili terminalima koji ih povezuju sa bankovnim raunalima. - expertni sustavi baza znanja, informacija i iskustva bankovnih strunjaka koji slue pri odobravanju kredita, izdavanju bankovnih kartica, odreivanju cijena usluga i kamatnih stopa, investicijskom savjetovanju itd. - drive-in banking omoguava graanima 24-satno obavljanje odreenih bankovnih poslova iz automobila (npr. polaganje gotovine).

40 | P a g e

Najvaniji problemi primjene suvremene tehnologije: - visoki poetni trokovi ulaganja - dupliranje kanala distribucije usluge i istovremeno zadravanje klasine mree poslovnih jedinica to poveava trokove u prijelaznoj fazi - nesposobnost top-managementa da tehnoloki prekroji banku - otpor od strane zaposlenih - problem zatite od kriminalnih radnji itd.. 42. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA - u SAD je 1933. Bankovnim zakonom uveden sustav obvezatnog osiguranja depozita kod posebnih dravnih osiguravateljnih agencija FDIC (Federal Deposit Insurance Corporation). - ovo je rjeenje danas prihvaeno gotovo u svim zemljama. Sustav osiguranja depozita polazi od pretpostavke da tedia nije u stanju procijeniti bonitet banke ili tedionice. Svaka takva institucija je duna osigurati sve depozite do 100.000 USD kod FDIC uz relativno niske i prema bonitetu institucije diferencirane premije osiguranja. U sluaju propasti banaka ili tedionica, FDIC isplauje tediama svaki iznos do 100.000 USD. Ovaj sustav je proiren i na kreditne unije (kase uzajamne pomoi) koje tedne udjele lanova osiguravaju kod institucije NCUSIF. Sustav osiguranja depozita je nadvladao sustav jamenja od strane drave ili sredinje banke. Smatra se da drava ne smije besplatno jamiti tednju kod privatnih banaka jer time potie neracionalne ili nesigurne plasmane takvih sredstava. S druge strane, sustavu osiguranja depozita predbacuje se tzv. moralni hazard jer se banke, zbog toga to su njihove obveze osigurane, ponaaju manje odgovorno u kreditnim aktivnostima jer u sluaju propasti nee snositi punu cijenu kreditnih gubitaka. EU se takoer odluila za sustav osiguranja depozita, danas su svi depoziti osigurani do iznosa od 200.000 EUR to e prihvatiti i Hrvatska promjenama zakonodavstva. Sustav obvezatnog osiguranja depozita kod Dravne agencije za osiguranje depozita u Hrvatskoj je uveden 1993 Zakonom o bankama.

41 | P a g e

43. ULOGA DRAVE NA FINANCIJSKOM TRITU Suvremena drava ima vanu regulatornu ulogu i jedan je od najvanijih sudionika financijskog trita. Drava je najvaniji regulator financijskog sustava te odreuje okvir unutar kojeg se na trinim principima odvijaju financijske transakcije. Nadzor nad djelovanjem monetarnog sustava obavlja novanom politikom i kontrolom sredinjih banaka, dok prudencijalnu kontrolu obavlja jedna ili vie posebnih dravnih nadzornih institucija ili sredinja banka. Izravno sudjelovanje drave na financijskim tritima odvija se kroz politiku javnog duga. Drava pribavlja sredstva emisijom utrivih zadunica, neutrivih tednih certifikata, izravnim pozajmljivanjem od banaka, prodajom financijske imovine te kreditima od sredinje banke. Dravne vrijednosnice ine osnovu svakog razvijenog financijskog trita, temelj su pri izgradnji strukture financijske imovine individualnih i institucionalnih investitora, a kupuju se i prodaju u politici otvorenog trita sredinjih banaka. Njihove kamatne stope, prinosi, cijene i trendovi su indikator i referentne stope novanog trita i trita kapitala. Drava se na financijska trita ukljuuje i preko lokalnih organa vlasti (municipalne zadunice), izvanproraunskih agencija ili fondova, financijskih institucija za financiranje posebnih namjena, preko privatnih i od drave sponzoriranih institucija osiguranja itd. Osim to osigurava regularnost na financijskom tritu, titei u prvom redu male tedie i ulagae, drava je na tom tritu aktivni, stalni i vaan sudionik ali bez posebnih prava, bilo da se pojavljuje kao dunik ili investitor. DISINTERMEDIJACIJA Smanjivanje uloge financijskih posrednika Disintermedijacija je pojava preseljavanja novanih sredstava s indirektnog na direktno trite ime se zaobilazi posrednika uloga financijskih institucija, a krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci sve vie posluju izravno. Meu najvanijim uzrocima ove pojave bila su ogranienja kamatnih stopa koje su depozitne institucije smjele obraunavati na depozite primljene od javnosti zbog ega su deponenti preseljavali svoja sredstva na direktna kreditna trita - u vrijednosnice za koje nisu vrijedila ogranienja jer se na nji