GRAĐANSKO PROCESNO PRAVOprof. dr Milorad Živanovićškolska 2010/2011. godina

GPP podijeljeno je na:

1. PARNIČNI POSTUPAK

2. POSEBNI PARNIČNI POSTUPCI:A. Postupak za smetanje posjeda,B. Postupak za izdavanje platnog naloga,C. Postupak u bračnim sporovima,D. Postupak u privrednim sporovima iE. Postupak za objavljivanje ispravke informacije.

3. VANPARNIČNI POSTUPCI:A. Ostavinski postupak,B. Postupak za proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti,C. Postupak za davanje dozvole za stupanje u brak,D. Postupak za lišenje poslovne sposobnosti,E. Postupak amortizacije isprava,F. Postupak za uređenje međa iG. Postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice.

4. IZVRŠNO PROCESNO PRAVO:A. Izvršni postupak iB. Postupak obezbeđenja.

Parnični postupak i posebni parnični postupci regulisani su Zakonom o parničnom postupku od 1976. god. (SFRJ), vanparnični postupci regulisani su Zakonom o vanparničnom postupku BiH od 1989. god.,a izvršno procesno pravo regulisano je zakonom o izvršnom postupku od 1978. god. (SFRJ).

PARNIČNI POSTUPAK

NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA

Načelo dispozicije i oficijelnosti

To je najvažnije načelo parničnog postupka,a znači da u parničnom posupku dolazi do izražaja volja stranaka. Stranke utiču na tok parničnog postupka. Načelo dispozicije u parnici ogleda se u sljedećem:A) u pokretanju parničnog postupka: parnični postupak se nikada ne pokreće po službenoj dužnosti, već uvijek na inicijativu stranaka, tj. podnošenjem tužbe sudu. Poznata je maksima: Nemo iudex sine actor – Nema parnice bez tužioca.

1

B) u disponiranju tužbenim zahtjevom. Tako npr. tužilac može da se odrekne tužbenog zahtjeva, a tuženi može da prizna tužbeni zahtjev. Stranke, takođe, mogu sklopiti sudsko poravnanje. Od pravila da je načelo dispozicije najvažnije načelo postoji izuzetak u bračnim i paternitetskim sporovima i sporovima iz autorskog prava gdje se primjenjuje načelo oficijelnosi.

Načelo kontradiktornosti

Ono znači da se svakoj stranci mora omogućiti da iznese svoje mišljenje o tvrdnjama i prijedlozima suprotne stranke. Jednostavnije govoreći, ono znači da se predsuda ne može donijeti, a da se tuženom nije pružila mogućnost da se brani. Maksima audiatur et altera pars - treba saslušati i drugu stranu.*U našem pravu postoje samo dva izuzetka gdje nije udovoljeno načelu kontradiktornosti, a to su:

a) kod postupka izdavanja platnog naloga sud donosi odluku, a da nije pružio šansu tuženom da se brani,

b) u izvršnom postupku sud donosi rješenje o izvršenju, a da nije pružio mogućnost dužniku da se brani.

Postavlja se pitanje u slučaju kada je tuženi potpuno pasivan ili još tačnije rečeno kada ćuti: prema jednima smatra se da ako ćuti on priznaje navode tužioca (poznato u narodu:ko ćuti smatra se da priznaje), dok prema drugima je obrnuto: ko ćuti smatra se da negira navode tužioca. U prvom slučaju radi se o principu afirmativne litiskontestacije, a u drugom o principu negativne litiskontestacije. Kod nas je usvojena negativna litiskontestacija. Od principa negativne litiskontestacije postoji jedan izuzetak, a to je donošenje presude zbog izostanka gdje je primjenjen afirmativni princip.PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJADa bi se mogla donijeti presuda zbog propuštanja njeno podnošenje mora biti prijedlog tužioca odnosno mora da bude navedena u tužbi. Tužilac takođe predlaže da sud donese tužbu zbog propuštanja ako tuženi ne odgovara na tužbu.Uslovi za donošenje presude zbog izostanka:

1. Da je predloženo u tužbi a ne kasnije2. Da tuženi nije odgovorio na tužbu u roku od 30 dana3. Da je tuženom blagovremeno uručen poziv za raspravu. Smatra se da je tuženi uredno

pozvan ako mu je poziv uručen osam dana prije ročišta. Ako je poziv uručen npr. pet dana prije ročišta tada je povrijeđeno načelo kontradiktornosti, jer tuženom nije omogućeno da se pripremi za odbranu. To predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje se mogu ulagati redovni i vanredni pravni lijekovi,

4. Da tužbeni zahtjev proizilazi iz činjenica koje su navedene u tužbi. Tako npr. tužilac u tužbi navodi da u posjedu drži pokretnu stvar dvije godine, a u tužbenom zahtjevu zahtjkeva da mu sud na toj stvari dosudi pravo svojine koje je on stekao putem održaja. U ovom primjeru tužbeni zahtjev ne proizilazi iz činjenica jer je redovni održaj za pokretne stvari tri godine pa sudne može donijeti presudu zbog izostanka,

5. Da dokazi odgovarju činjenicama, npr. u činjenicama se navodi ugovor o zakupu, a kao dokaz navodi se ugovor o kupoprodaji,

6. presuda zbog izostanka može se donijeti samo u sporovima gdje vrjedi načelo dispozicije, a to znači da se ne može donijeti u bračnim i paternitetskim sporovima i sporovima iz autorskog prava,

7. presuda zbog izostanka nikada se ne donosi ex officio već je potreban prijedlog tužioca.Potrebno je naglasiti da je kod presude zbog izostanka udovoljeno načelu kontradiktornosti jer je tuženom pružena mogućnost da se brani, a druga je stvar što je on ostao pasivan.

2

Raspravno i istražno načelo

U svom radikalnom obliku znači da ako je teret podnošenja činjenica i dokaza na strani stranaka, onda je to raspravno načelo, a ako je na strani suda onda je to istražno načelo.Ovo načelo tiče se premise minor tj. činjenica i dokaza koja se podvodi pod premisu maior tj. materijalno-pravnih normi. Premisa minor se utvrđuje izvođenjem, dokazivanjem, a premisa maior se utvrđuje tumačenjem pravnih normi. Ova radnja suda kojom on donosi sudsku odluku zove se sudski silogizam.

U našem pravu nema raspodjele tereta dokazivanja, jer prema ZPP stranke su dužne da sudu prezentiraju sve činjenice i dokaze. U našem pozitivnom pravu raspravno i istražno načelo primjenjeno je na sljedeći način:Procesna građa se sastoji iz dva dijela:1. činjenice: a) u onim sporovima gdje stranke mogu disponirati predmetom spora primjenjeno je

raspravno načelo (to je većina sprorova), b) u sporovima gdje stranke ne mogu disponirati predmetom spora (bračni i

paternitetski sporovi i sporovi iz autorskog prava) primjenjuje se istražno načelo.2. dokazi: uvijek je u primjeni istažno načelo.

U sporu za naknadu štete ili za povraćaj stvari-kod činjenica je raspravno načelo, a kod dokaza istražno načelo. U bračnim i paternitetskim sporovima i kod autorskog prava uvijek je u primjeni istražno načelo.

Suština ovog načela sastoji se u vezanosti suda za činjenice i dokaze koje ponude stranke. Prema tome ne radi se o raspodjeli tereta podnošenja činjenica i dokaza nego samo o vezanosti suda. To znači, ako je sud vezan za činjenice i dokaze (može ih uzeti u obzir) koje ponude stranke, onda je to raspravno načelo, a ako nije vezano onda je to istražno načelo. Tako npr. u bračnim i paternitetskim sporovima i sporovima iz autorskog prava stranke mogu ponuditi činjenice i dokaze ali sud za njih nije vezan i može sam po službenoj dužnosti prikupljati činjenice i dokaze.

Kod prikupljanja činjenica i dokaza sud ima aktivnu ulogu i to u dva nivoa:1. kada se radi o raspravnom načelu on inicira stranke da podnose činjenice i dokaze (tu je uloga

suda nešto manja),2. kod istržnog načela uloga suda je najaktivnija jer on sam po službenoj dužnosti prikuplja

činjenice i dokaze.

Načelo slobodne ocjene dokaza

Ono znači da prilikom donošenja sudske odluke sud uzima u obzir rezultate cjelokupnog raspravljanja kao i da cijeni sve dokaze zajedno i svaki dokaz pojedinačno.

☺ Dokazna sredstva su svjedok, uviđaj, vještak, isprave i saslušanje stranaka.Kod nas ne postoji rang dokaznih sredstava tj. da je jedno dokazno sredstvo jače od drugog

dokaznog sredstva, ali ipak se uzima da je javna isprava najjače dokazno sredstvo, a svjedok najslabije. Takođe, ni broj upotrebljenih dokaznih sredstava nema nikkvog značaja jer jedno upotrebljeno dokazno sredstvo može da bude jače od deset drugih.

☺ Javna isprava je isprava koju izdaje organ državne vlasti u okviru svoje djelatnosti.Suprotno ovom načelu je načelo legalne ocjene dokaza gdje postoji rang dokaznih sredstava i gdje se pojedina dokazna sredstva mogu upotrebiti samo u određenim stadijumima postupka. Premda govorimo o načelu slobodne ocjene dokaza sud mora objektivizirati ovo načelo na taj način što je obavezan da u obrazloženju presude navede razloge zbog kojih je nekom dokaznom sredstvu poklonio veće povjerenje. Ako sud ne ispuni ovu obavezu to predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka zbog čega su dozvoljeni redovi i vanredni pravni lijekovi.

3

Načelo zabrane zloupotrebe procesnih prava

Ovo načelo prešlo je u procesno pravo iz materijalnog prava. Ono znači da stranka u procesu koristi svoja prava protivno cilju zbog koga su ona i ustanovljeno. Pravo se ne vrijeđa nego se samo zloupotrebljava. Tako npr. ako dužnik duguje povjeriocu 1000 KM povjerilac umjesto da podigne jednu tužbu na 1000 km on može da izvrši zloupotrebu na taj način što će podići deset tužbi po 100 KM.Zloupotreba se može vršiti i prevarnim radnjama. Tako npr. tužilac kaže tuženom da ne dolazi na ročište jer će tužilac povući tužbu, međutim, tužilac dođe na ročište i pošto nema tuženog on predloži donošenje presude zbog izostanka.Najčešća zloupotreba vrši se putem ustanove benefitium novorum (iznošenje novih činjenica i dokaza). Stranka zloupotrebljava svoje pravo i ne iznosi sve činjenice i dokaze u prvostepenom postupku već ih naknadno iznosi u žalbenom postupku. Sud će uzeti u obzir i te činjenice i dokaze iako je izvršena zloupotreba procesnog prava, a jedina sankcija biće što je stranka dužna da nadoknadi troškove postupka bez obzira na ishod parnce.Ovdje je zakon dozvolio zloupotrebu u cilju načela ekonomičnosti i načela materijalne istine. Ta dva načela su jača od načela zloupotrebe procesnog prava.Za razliku od iznošenja novih činjenica i dokaza u žalbi gdje se ne traži savjesnost stranaka, kod vanrednog pravnog lijeka ponavljanja postupka mogu se iznositi nove činjenice i dokazi ali pod uslovom da je stranka bila savjesna tj. da ranije nije znala za te činjenice i dokaze.

Zakon o parničnom postupku nema sankcije za zloupotrebu procesnog prava osim navedene – naknade troškova. Težište zaštite je na prevenciji tj. sud treba da vodi brigu da do zloupotrebe uopšte i ne dođe.

Načelo materijalne istineSlabije je izraženo u parničnom postupku u odnosu na krivično procesno pravo. U parničnom postupku sud ništa ne preduzima ex officio nego samo na inicijativu stranaka. Sud sudi po načelu DA MICHI FACTUM DABO TIBI IUS ( daj mi činjenice daću ti pravo). Stranke dakle moraju imati zastuupnike na sudu ( advokate). Stranke bi trebale da preduzmu svaku radnju a ako ne uspiju tada bi sud morao da reaguje. Stranke imaju postulacionu sposobnost tj. mogu same sebe da zastupaju u postupku. Kod nas postoji slučaj nužnog punomoćja a on se zove javnipravobranilac koji po službenoj dužnosti zastupa opštinu sa drugim subjektima to znači da se gradonačelnik neće pojaviti na parnici.

NADLEŽNOST SUDOVADijeli se na apsolutnu i relativnu nadležnost. Apsolutnom nadležnošću vrši se razgraničenje nadležnosti između sudova i drugih organa van sudskog sistema. Relativnom nadležnošću vrši se razgraničenje nadležnosti u okviru sudskog sistema.Postoje tri vrste relativne nadležnosti:

1. stvarna nadležnost, a to je nadležnost suda u prvom stepenu. Kod nas su svi građansko-pravni sporovi stavljeni u nadležnost osnovnog suda, a jedini izuzetak su sporovi iz autorskog prava koji su u prvostepenoj nadležnosti Okružnog suda, U prvom stepenu sudi sudija pojedinac za sve građansko pravne sporove, porodične sprove, parnični, vanparnični postupak, krivični postupak ( za KD kazne od 10 g zatvora), prekršajni sud, smetanje posjeda itd.2. funkcionalna nadležnost je nadležnost po pravnim lijekovima gdje je u funkciji načelo

devolutivnosti tj. odlučuje viši sud, u drugom stepenu sudi vjeće od trojice sudija.3. mjesna nadležnost se dijeli na opštu mjesnu nadležnost i posebne mjesne nadležnosti:

a) opšta mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu tuženog. Prebivalište se određuje prema dva elementa: corpusu i animusu. Corpus znači da se fizički živi u nekom mjestu, a

4

animus je volja da se negdje stalno živi. Od pravila određivanja mjesne nadležnosti prema prebivalištu tuženog postoje dva izuzetka gdje se mjesna nadležnost određuje prema prebivalištu tužioca, a to su:

kada je tužilac maloljetno lice i kada tužilac podnosi tužbu za naknadu štete koja je posljedica teške tjelesne povrede ili smrti

lica.b) posebne mjesne nadležnosti su: isključiva mjesna nadležnost kojom se opšta mjesna nadležnost iključuje nadležnošću suda na

čijoj teritoriji se nalaze nekretnine (forum rei sitae), izabrana (elektivna) mjesna nadležnost gdje tužilac ima pravo izbora između suda opšte mjesne

nadležnosti i onog suda koji je zakonom određen (traži se vezna okolnost) npr. Ako kupimo TV EI Niš koji je neispravan u RK Boska tužba se može podnijeti u Banjaluci i Nišu. Ili kod naknade štete tužba se može podnijeti tamo gdje je šteta učinjena ili u prebivalištu tuženog.

pomoćna mjesna nadležnost gdje nadležnost određuje viši sud ako prema svim ovim navedenim nadležnostima nije moguće odrediti nadležnost suda.

PROCESNE PRETPOSTAVKE

ZPP ne govori o procesnim pretpostavkama nego jednostavno kaže smetnje za dalji tok postupka. Jednostavnije rečeno to su uslovi bez kojih nije moguće voditi postupak.Dijele se na opšte i posebne procesne pretpostavke. Opšte moraju da budu ispunjene u svim postupcima, a posebne samo u posebnim postupcima ili u pojedinim stadijumima parničnog postupka. Tako npr. kod podizanja tužbe za smetanje posjeda posebna procesna pretpostavka su rokovi u kojima se ta tužba mora podnijeti (subjektivni rok 30 dana i objektivni 1 godinu). Kod dokumentarnog platnog naloga posebna procesna pretpostavka je da je platni nalog zapravo tužba snabdjevena dospjelom isplatom (mjenica, ček, faktura). U parničnom postupku posebna procesna pretpostavka je rok za ulaganje žalbe (15 dana).

Opšte procesne pretpostavke tiču se:1. suda, a to su stvarna, mjesna i funkcionalna nadležnost,2. stranaka (stranačka i parnična sposobnost) ,3. predmeta spora (pozitivne i negativne pretpostavke). Pozitivne moraju postojati, a negativne ne

smiju postojati. Pozitivna je postojanje pravnog interesa tužioca i da se ne radi o naturalnoj obligaciji. Negaativne su res iudicata, tj. da je u tom sporu već pravnosnažno presuđeno i lis pendens tj. postojanje parnice, da se između istih stranaka o istom predmetu spora ne mogu istovremeno voditi dvije parnice,

4. da je tužba uredna.Ne postoji rang procesnih pretpostavki ali će sud ipak prioritetno voditi računa o svojoj nadležnosti. Neke procesne pretpostavke se mogu ispraviti, a neke ne mogu. Tako npr. stranačka i parnična sposobnost može se ispraviti, dok se nadležnost sudova ne može ispraviti.Na procesne pretpostavke sud pazi po službenoj dužnosti i u njihovom nedostatku sud odbacuje tužbu kao nedopuštenu. U ovom slučaju se primjenjuje ZPP, tj. procesno pravo. Suprotno je odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, gdje sud vodi postupak i meritorno odlučuje primjenjujući materijalno pravo (ZOO, ZOSPO...).

VEZANOST PARNIČNOG SUDA ODLUKOM KRIVIČNOG SUDA

5

Postavlja se pitanje kada je parnični sud vezan odlukom krivičnog suda. Tu postoje 3 situacije:1. kada je istom radnjom učinjeno i krivično djelo, a i nastupila je građansko-pravna posljedica

(šteta). Oštećeni ima dvije mogućnosti: a) može naknadu štete tražiti u krivičnom postupku – adhezionim zahtjevom. Ako postupi na

ovaj način krivični sud može zahtjev usvojiti ili uputiti stranku na parnicu. Krivični sud ne može zahtjev odbiti jer krivični postupak nije redovan put pravne zaštite za naknadu štete,

b) najčešće oštećeni naknadu štete traži u parnici. U tom slučaju parnični sud je uvijek vezan za oduđujuču krivičnu presudu dok za oslobađajuću nije vezan. Ato je zbog toga što je građansko-pravna odgovornost šira od krivične. U građanskom pravu odgovara se i za umišljaj i nehat, a u krivičnom pravu najčešće samo za umišljaj. Zbog toga se može desiti da neko nije odgovoran krivično, a da odgovara za naknadu štete.

2. u slučaju kada se u parničnom postupku pojavi prethodno pitanje o kome je odlučivao krivični sud. Tako npr. kao prehtodno pitanje može se pojaviti odgovornost nasljednika za učinjeno krivično djelo prema ostaviocu. U svim ovim slučajevima sud je uvijek vezan odlukom krivičnog suda bez obzira da li se radi o oslobađajućoj ili oduđujućoj presudi.

3. u određenim slučajevima kada krivična presuda samim svojim postojanjem proizvodi gralđansko-pravnu posljedicu. Npr. ako je bračni drug osuđnjn na kaznu zatvora od 6 mjeseci drugi bračni drug ima pravo na razvod braka.

UMEŠAČ I GLAVNI INTERVENIJENT

Umešač je treće lice koje stupa u tuđu parnicu na strani jedne od stranaka u cilju kontrolisanja te stranke kako vodi postupak i pomaganja stranci jer ako ona izgubi parnicu prema trećem licu tj.umešaču rađa se regresno pravo. Npr. ako radnik Pravnog fakulteta pričini studentu štetu student ne može tužiti radnika već Pravni fakultet. U ovoj parnici radnik ima pravni interes da stupi u parnicu na strani Pravnog fakulteta, jer ako Pravni fakultet izgubi parnicu imaće regresni zahtjev prema radniku.Za učešće umešača u parnici potrebna su dva uslova: 1. postojanje parnice i 2. pravni interes umešača.Ako je umešaču bilo omogućeno da učestvuje u parnici onda presuda koja bude donesena ima dejstvo prema umešaču. To je tzv. Intervencijsko dejstvo presude. Ovo dejstvo presude razlikuje se od obične pravnosnažnosti po tome što ima pravno dejstvo prema trećem licu i što se ovo dejstvo odnosi i na obrazloženje presude.Ako je trećem licu bilo omogućeno da učestvuje u postupku u parnici po kasnijem regresnom zahtjevu ne može da stavlja prigovore ni činjenične ni pravne prirode, jer je već učestvovao u postupku.Za razliku od običnog umešača glavni intervenijent kao treće lice ne stupa u tuđu parnicu već osniva novu, npr. vodi se parnica između lica A i B za povraćaj stvari. Lice C kao glavni intervenijent podnosi tužbu i protiv lica A i lica B i tako osniva novu parnicu. Tužbu upravlja prema licu A da je lice C vlasnik, a prema licu B da mu preda stvar. U toj novoj parnici lice A i B su jedinstveni suparničari i ova parnica ima prejudicijarni značaj u odnosu na prethodnu parnicu.

UTICAJ MATERIJALNOG PRAVA NA PROCESNO PRAVO

6

1. materijalno pravo najčešće je regulisano dispozitivnim normama pa je zbog toga osnovno načelo parničnog postupka načelo dispozicije,

2. najvažnija uloga materijalnog prava ogleda se u donošenju sudske odluke gdje sud odlučuje primjenom materijalnog prava tj. podvodeći činjenice pod materijalno pravnu normu,

3. institut umešača vuče porijeklo iz materijalnog prava iz instituta regresnog zahtjeva,4. stranačka i parnična sposobnost se određuju po pravnoj i poslovnoj sposobnosti,5. stvarna nadležnost određena je materijalnim pravom.

PRETHODNO PITANJE

Prethodno pitanje je pitanje koje se javlja u parničnom postupku i od čijeg rješavanja zavisi odluka o glavnoj stvari. Sud ne može da odlučuje o predmetu spora dok prethodno ne odluči o prethodnom pitanju. Prehtodno pitanje otvara tuženi na taj način što negira postojanje prava ili pravnog odnosa (ugovor). Tako npr. tužilac je pokrenuo parnični postupak u kojem traži da mu tuženi vrati stvar iz ugovora o zakupu jer je rok zakupa istekao. Tuženi otvara prethodno pitanje negirajući da između njega i tužioca postoji ugovor o zakupu. Da bi sud odlučio o povraćaju stvari mora prethodno da utvrdi da li postoji ugovor o zakupu.Prethodno pitanje je uvijek pravnog karaktera, a nikada činjeničnog. Odluku o prethodnom pitanju sud unosi u obrazloženje presude i zbog toga ta odluka nije obuhvaćena pravnosnažnošću presude. Kada tuženi otvori prethodno pitanje tužilac može da ostane pasivan i u tom slučaju sud postupa na gore izneseni način. Međutim, tužilac može o otvorenom prethodnom pitanju da podigne incidentni (prejudicijelni) zahtjev za utvrđenje. U tom slučaju o prethodnom pitanju sud će odlučivati sa dejstvom pravnosnažnosti jer odlučuje o tužbenom zahtjevu tužioca. U ovom slučaju odluka o prethodnom pitanju ulazi u dispozitiv presude i obuhvaćena je pravnosnažnošću.Tuženi umjesto običnog otvaranja prethodnog pitanja može da podigne prejudicijelnu protivtužbu pa i u ovom slučaju sud odlučuje sa dejstvom pravnosnažnosti i odluku o prejudicijelnoj protivtužbi unosi u dispozitiv presude. Sve ove varijante odlučivanja o prethodnom pitanju izraz su načela dispozicije u parničnom postupku.

ZASTUPNIŠTVO

Zastupnik u parničnom postupku preduzima parnične radnje za zastupanog sa pravnim dejstvom kao da ih je zastupani sam preduzeo.Prema načinu nastanka postoje tri vrste zastupništva:

1. zakonsko zastupništvo je kada roditelji zastupaju svoju maloljetnu djecu. Roditelji mogu preduzimati sve parnične radnje koje se tiču redovnog poslovanja a kada su u pitanju vanredni pravni poslovi kao npr. raspolaganje dječjom imovinom tada zakonski zastupnik mora da ima posebna ovlaštenja organa starateljstva,

2. ugovorno zastupništvo (zastupništvo po punomoćju). Kod zakonskog zastupništva zastupnik zastupa poslovno nesposobna lica dok kod ugovornog zastupništva punomoćnik zastupa poslovno sposobno lice. Postoje dve vrste punomoći:

a) parnična punomoć za vođenje parnice i b) posebna punomoć za pojedine parnične radnje.

Punomoćnik može biti svako poslovno sposobno lice. *Što se tiče obima ovlašćenja mogli bismo navesti četiri vrste punomoćnika u slučaju da su

dobili parničnu punomoć:A) obični punomoćnik ima poslovnu sposobnost. On može preduzimati sve parnične radnje

osim onih koje su dispozitivne a to znači onih radnji kojima se okončava parnični postupak – sklapanje sudskog poravnanja, povlačenje tužbe, odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje

7

tužbenog zahtjeva... Običan punomoćnik ne može biti zast6upnik ni u parnicama čija vrijednost prelazi 5000 KM.

B) punomoćnik koji je završio pravni fakultet ima potpuno identična ovlaštenja kao i obični punomoćnik,

C) punomoćnik koji je završio Pravni fakultet i položio pravosudni ispit. Razlikuje se od običnog punomoćnika samo po tome što može da zastupa u parnicama preko 5000 KM,

D) advokat kao punomoćnik može da preduzima sve parnične radnje pa i one dispozitivne. To zato što se on profesionalno bavi zastupanjem. Ostali punomoćnici za dispozitivne radnje moraju tražiti posebnu parničnu punomoć.

Nedostaci u zastupanju predstavljaju apsolutno bitnu povredu parničnog postupka zbog koje mogu da se ulože svi redovni i vanredni pravni lijekovi, a zbog nedostataka u zastupanju može se uložiti vanredni pravni lijek ponavljanje postupka i po isteku objektivnog roka od pet godina.

3. zastupanje pravnih lica (statutarno zastupanje). Ovdje se radi o zastupanju preduzeća od strane direktora. Svoja ovlaštenja direktor izvlači iz statuta preduzeća. Često se dešava da direktor svoja ovlaštenja putem punomoći prenosi na nekog radnika koji je najčešče pravnik. Direktor, takođe, može preduzimati sve parnične radnje osim onih dispozitivnih za koje mu je potrebna saglasnost Upravnog odbora.

Postoji posebna vrsta zastupništva kada javni pravobranilac zastupa Skupštinu opštine u imovinsko-pravnim sporovima. Sporno je da li je on punomoćnik ili zakonski zastupnik ali je preovladalo shvatanje da je on ipak zakonski zastupnik jer je u obavezi da po zakonu zastupa Skupštinu opštine u svim imovinsko-pravnim sporovima.

TUŽBE U PARNIČNOM POSTUPKU

Tužba je procesna radnja kojom tužilac traži zaštitu za svoje povrijeđeno pravo (kondemnatorna tužba) ili ugroženo pravo (deklerativna tužba). Podnošenjem tužbe sudu pokreće se parnični postupak. Materijalno-pravna posljedica podnošenja tužbe sudu je da prestaju teći rokovi kako prekluzivni tako i rokovi zastarjelosti. Najvažnija procesna posljedica je da sud prema momentu podnošelja tužbe određuje svoju nadležnost.Dostavljanjem tužbe tuženom nastaje parnica kao pravni odnos i od tog momenta nije dozvoljena litispendencija (parnica između istih lica o istom predmetu spora). Nastajanjem parnice kao novog odnosa omogućava učešće umešača i glavnog intervenijenta. Materijalno-pravna posljedica je da se od momenta dostavljanja tužbe tuženom savjesni posjednik smatra nesavjesnim ako izgubi parnicu.Podnošenjem tužbe sudu pokreće se parnični postupak, a dostavljanjem tužbe tuženom nastaje parnica kao pravni odnos.

SASTAV TUŽBE

1. oznaka suda, stranaka i predmeta spora,2. činjenični pravni osnov tužbe,3. dokazi za navedene činjenice,4. tužbeni zahtjev koji je najvažniji dio tužbe i o kojem sud meritorno odlučuje usvajajući ga ili

odbijajući zahtjev,5. potpis tužioca.

8

Tužba treba da sadrži i vrijednost predmeta spora u slučaju da tužbeni zahtjev ne glasi na novčano potraživanje. Vrijednost predmeta spora je bitna jer se prema njoj određuje sastav vijeća tj. da li će suditi pojedinac ili vijeće, te određivanje sudskih taksi i mogućnost ulaganja revizije.Paricioni rok je rok za dobrovoljno izvršenje (...sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja u roku od 15 dana). On se poklapa sa rokom za ulaganje žalbe ali to nisu isti rokovi. Taj rok nije potrebno navoditi u tužbi ali se navodi iz psiholoških razloga.Pravni osnov tužbe tužilac nije obavezan navoditi u tužbi a i ako ga navede sud za njega nije vezan. Pravni osnov je pravna kvalifikacija, npr. o kom se ugovoru radi.Treba naglasiti da je prema načelu dispozicije sud vezan za obim i sadržinu tužbenog zahtjeva i ne može ići ni mimo ni preko njega, ali može ići ispod obima tužbenog zahtjeva. Tako npr. Ako tužbeni zahtjev glasi na 1000 KM pa sud utvrdi da tuženi duguje tužiocu 1500 KM sud može dosuditi samo 1000 KM. Može ići i ispod pa ako utvrdi da tuženi duguje 800 KM može dosuditi 800 KM. Što se tiče sadržaja sud ne može umjesto novca dosuditi povraćaj stvari.

VRSTE TUŽBI*Prema cilju zaštite dijele se na: 1. kondemnatorne ili tužbe za osudu na činidbu,2. deklerativne ili tužbe za utvrđenje i 3. konstitutivne ili preobražajne.

Sve tužbe imaju istu formu.

KONDEMNATORNE tužbe (dosuđujuće). Ova vrsta tužbe je upravljena na ostvarenje, od strane tužioca, postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužbeni zahtjev kod ovih tužbi uvijek je upravljen na neku radnju, trpljenje ili propuštanje. Presudom koju sud donosi na osnovu kondemnatorne tužbe se utvrđuje pravo tužioca prema tuženom i istovremeno naređuje tuženom da ispuni obavezu na koju je upravljen tužbeni zahtjev. Ako tuženi ne ispuni dobrovoljno obavezu iz odluke, tužilac ima mogućnost da u izvršnom postupku ostvari prinudno izvršenje. DEKLARATORNE tužbe (utvrđujuće) su tužbe u kojima je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa. Obzirom na ovaj kriterij (postojanje ili nepostojanje) tužba može biti tužba pozitivnog ili negativnog utvrđenja.KONSTITUTIVNE (preobražajne) tužbe su tužbe u kojima je tužbeni zahtjev upravljen na ostvarenje određene pravne promjene. Ovom tužbom tužilac traži od suda da donese presudu kojom se stvara nova pravna situacija, preinakom ili ukidanjem postojećeg pravnog odnosa. Karakter konstitutivne tužbe npr.imaju tužba za razvod ili za poništenje braka,

PREINAČENJE TUŽBE

Postoje dvije vrste preinačenja tužbe: A. objektivno koje se tiču tužbenog zahtjeva i B. subjektivno koje se tiče tuženog.A.Postoje tri vrste objektivnog preinačenja1. preinačenje promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva. To je pravo preinačenje kad tužilac

sa jedne prave posljedice prelazi na drugu. Tako npr. tužilac prvobitnim zahtjevom traži ispunjenje ugovora, a onda preinačuje tužbu tražeći u zahtjevu da raskine ugovor.

2. kada se već postojećem tužbenom zahtjevu doda novi tužbeni zahtjev. Tako npr. tužilac prvim zahtjevom traži najamninu iz ugovora o zakupu stana, a pošto je zaboravio da traži zakupninu i za garažu postojećem zahtjevu za zakupninu stana dodaje i zahtjev za zakupninu garaže,

9

3. novo preinačenje postavljanjem novog tužbenog zahtjeva. Ono je najčešće posljedica inflacionih kretanja zbog kojih tužilac povećava svoj tužbeni zahtjev. To je najčešće kod naplate štete i kod obaveze zakonskog izdržavanja.

Promjena činjeničnog osnova tužbe kao i pravnog osnova tužbe nije preinačenje kao ni smanjenje tužbenog zahtjeva. Preinačenje je moguće sve do zaključenja glavne rasprave, a od momenta upuštanja tuženog u predmet spora za objektivno preinačenje je potreban i njegov pristanak.Subjektivno preinačenje se tiče tuženog a u suštini se radi o pogrešnoj pasivnoj stvarnoj legitimaciji. Jednostavno tužilac je tužio pogrešno lice. U praksi je subjektivno preinačenje vrlo rijetko jer da bi do njega došlo potrebna je saglasnost sva tri lica: tužioca, tuženog i trećeg lica koje treba da supi umjesto tuženog.Promjena u ličnosti tužioca nije subjektivno preinačenje.

Stvarna legitimacija... je za razliku od procesne legitimacije pojam materijalnog prava i odgovara na pitanje ko je povjerilac, a ko tuženi kroz materijalno pitanje. Potpuno je normalno da parnični postupak može pokrenuti samo povjerilac jer je samo on aktivno stvarno legitimisan. Ko ima stvarnu taj ima i procesnu legitimaciju dok obrnuto neko može da ima procesnu legitimaciju a da nema stvarnu legitimaciju. To je slučaj sa javnim tužiocem, javnim pravobraniocem i organom starateljstva. Oni nisu nikakvi učesnici iz materijalno-pravnog odnosa tj. nisu nikakvi povjerioci i dužnici ali im zakon ipak omogućava da u određenim slučajevima učestvuju u parničnom postupku i da pokrenu taj postupak.Od pravila da ko ima stvarnu ima i procesnu legitimaciju postoji izuzetak a to je kod procesno pravne sukcesije - lice C može:

1. da čeka da se okonča postupak između lica A i B pa tek onda da podnese tužbu 2. stupi na mjeso lica A ali mora imati pristanak sva tri lica.

Stvarna legitimacija nije procesna pretpostavka i u njenom nedostatku, pošto se tiče materijalnog prava, sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.Suprotno stvarnoj legitimaciji je procesna legitimacija koja jeste procesna pretpostavka i u njenom nedostatku sud odbacuje tužbu kao nedopuštenu.Prema tome procesna legitimacija je pojam procesnog prava, dok je stvarna legitimacija pojam materijalnog prava.

VRSTE PRESUDAPresudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.Najvažnija podjela je adekvatna tužbama: kondemnatorne, deklerativne i konstitutivne presude.Postoji i djelimična i dopunska presuda. Djelimičnom presudom sud odlučuje o jednom tužbenom zahtjevu koji je sazrio za odlučivanje u slučaju kada tužba ima više tužđbenih zahtjeva međutim ako je postavljen jedan tužbeni zahtjev pa je samo dio tog zahtjeva sazrio za odlučivanje tada sud odlučuje o tom dijelu tužbenog zahtjeva.. Dopunsku presudu sud donosi kada je propustio da odluči o svim tužbenim zahtjevima iako je trebao da odluči o cijelom tužbenom zahtjevu.Postoji i tzv. nepostojeća presuda, a radi se o tome da je presudu donio nenadležan organ tj. Presudu uopšte nije donio sud (npr. arbitražna odluka za Brčko).Međupresuda: sud je donosi u komplikovanijim sporovima a to su najčešće sporovi za naknadu štete. Međupresuda se donosi iz razloga ekonomičnosti, a cilj joj je da se parnični postupak prekine i da sud uopšte ne odlučuje o naknadi štete. Međupresudu sud može donijeti kada tuženi negira: 1. osnov tužbenog zahtjeva i 2. visinu tužbenog zahtjeva.

10

Naime, tuženi ističe da nije odgovoran za nastalu štetu, a ako kako je odgovoran šteta nije te visine već je manja. Kod osnova tužbenog zahtjeva radi se o krivici, tj. odgovornosti dužnika. Sud može da postupi na nekoliko načina:

1. ako kod suda preovlađuje mišljenje da je tuženi kriv za nastalu štetu onda će sud donijeti konačnu presudu, jer ako bi donio međupresudu on bi odugovlačio postupak,

2. isto tako ako je sud mišljenja da tuženi nije odgovoran za nastalu štetu on će, takođe, donijeti konačnu presudu,

3. sud će donijeti međupresudu kada nije dovoljno siguran u krivicu tuženog ali kod suda preovlađuje mišljenje da tuženi nije odgovoran za štetu. Ovo zbog toga što međupresuda može biti samo pozitivno-pravnog karaktera a to znači da je tuženi odgovoran za štetu. Kada sud donese međupresudu tuženi, pošto je odgovoran, ulaže žalbu Višem sudu. Tu postoje dvije situacije:

a) ako viši sud sadržajno donese istu odluku kao i prvostepeni sud, tj. da je tuženi odgovora, tada međupresuda nije postigla svoj cilj jer će se morati odlučivati o visini štete. Umjesto da se afirmiše načelo ekonomičnosti dolazi do produženja postupka i

b) međupresuda ima samo svrhu u slučaju kada drugostepeni sud donese sadržajno drugačiju odluku u odnosu na prvostepeni sud tj. da tuženi nije kriv. Postupak se prekida i ne odlučuje se o šteti.

Presuda na osnovu priznanja tuženog zahtjevaAko tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev .Sud donosi presudu na osnovu priznanja Ova se presuda može pobijati i to zbog povrede parničnog postupka i mana volje.Presuda na osnovu odricanja tužbenog zahtjevaAko se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog. I ova presuda se može pobijati.

KUMULACIJA (SPAJANJE) TUŽBENIH ZAHTJEVA

Postoje dvije vrste kumulacije (spajanja) tužbenih zahtjeva:1. istodobna kumulacija (kumulativno spajanje) tužbenih zahtjeva postoji kada tužilac traži da svi

tužbeni zahtjevi budu usvojeni. Ova kumulacija najčešće potiče iz jednog životnog događaja. Npr.saobraćajna nezgoda gdje oštećeni traži naknadu za pretrpljenje bolove i strah, za smanjenu opštu životnu i radnu sposobnost, za izgubljenu zaradu, za troškove liječenja, za troškove opravke vozila. Ovi tužbeni zahtjevi su vezani veznikom "i" tako da će sud odlučivati o njima svima jer su spojeni kumulativno.

Postoji i istodobna kumulacija koja potiče iz različitih životnih događaja. Npr. plaćanje cijene iz dva različita kupoprodajna ugovora. Ona se praktikuje kada činjenično stanje nije sporno ili se upotrebljavaju ista dokazna sredstva.

2. eventualna kumulacija (eventualno spajanje) tužbenih zahtjeva tužilac vezuje dva ili više zahtjeva tako da sud usvoji drugi (eventualni, pomoćni), tužbeni zahtjev ako se prvi (glavni) pokaže kao neosnovan. Redoslijed zahtjeva mora biti u tužbi određen tako da Sud tačno zna o čemu će odlučivati, tj. prvo će odlučivati o prvom tužbenom zahtjevu, a ako se on pokaže neosnovanim odlučivaće o drugom tužbenom zahtjevu. Npr. tužilac traži povraćaj stvari jednim tužbenim zahtjevom, a za slučaj da je stvar uništena traži, drugim tužbenim zahtjevom, naknadu štete.

Ovi zahtjevi moraju biti zasnovani na istom događaju ili nizu događaja koji čine cjelinu, a Sud mora biti stvarno i mjesno nadležan za svaki zahtjev i mora se raditi o istoj vrsti postupka. Ukoliko usvoji prvi zahtjev Sud, u presudi, konstatuje da parnica u pogledu eventualnog zahtjeva prestaje da teče

11

pravnosnažnošću presude, a ako je prvi zahtjev neosnovan sud istom presudom odlučuje i o (drugom) pomoćnom.Nisu kumulacije tužbenog zahtjeva sljedeći instituti:1. alternativno vezivanje (spajanje) tužbenog zahtjeva znači da su dva ili više zahtjeva spojeni tužbom kojom se predlaže da Sud usvoji jedan, bilo koji, što nije posao Suda da pravi izbor.Od ove alternativnog spajanja tužbenog zahtjeva treba razlikovati slučaj kada tuženi duguje alternativne činidbe u jednom tužbenom zahtjevu. Ako je pravo izbora na tužiocu on će se prije tužbe opredijeliti za koju će činidbu podnijeti tužbu. Ako je pravo izbora na tuženom tužilac će alternativne činidbe staviti u jedan tužbeni zahtjev,2. procesna facultas alternativa (alternativno ovlašćenje) tuženog postoji kada tužilac predloži sudu, u tužbi ili kasnije do zaključenja glavne rasprave, da će se smatrati namirenim ako mu tuženi umjesto predaje stvari (nenovčane činidbe) isplati određeni iznos novca. Npr. tužilac je upravio zahtjev na predaju bicikla od tuženog ali on izjavi da će prihvatiti da mu tuženi isplati vrijednost te stvari. Tako će tužilac postupiti kada mu nije stalo do stvari.

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Redovni pravni lijek je žalba i ulaže se protiv nepravnosnažnih sudskih odluka, a vanredni protiv pravnosnažnih (revizija, i ponavljanje postupka).

Žalba je devolutivan pravni lijek jer o njoj odlučuje viši sud, prekluzivan jer se ulaže u roku od 30 dana i suspenzivan jer zaustavlja izvršenje. Odgovor na žalbu je 8 dana, a dopuna žalbe 8 dana.Žalba se uvijek podnosi prvostepenom sudu koji je donio odluku. Prvostepeni sud odlučuje o dopuštenosti, blagovremenosti žalbe i da li je izjavljena od ovlaštenog lica. Ako je blagovremena, dozvoljena i izjavljena od ovlaštenog lica prvostepeni sud žalbu sa svim spisima dostavlja višem sudu.*Razlozi ulaganja žalbe su:

1. zbog bitnih povreda parničnog postupka,2. nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i3. pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.

1. Povrede parničnog postupka:

Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

2. Nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanjeNepravilno utvrđeno činjenično stanje postoji kada je sud uzeo da je činjenica istinita, a ona nije i obratno. Do nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja dolazi kada sud nesavjesno sprovede postupak.Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kada sud nije utvrdio sve pravno relevantne činjenice. Do toga najčešće dolazi zbog pogrešne pravne kvalifikacije suda. Tako,npr. Sud je mislio da se radi o ugovoru o djelu pa je prikupljao činjenice za ugovor o djelu, a u stvari se radi o ugovoru o kupoprodaju.

3. Pogrešna primjena materijalnog prava

12

Ovdje se radi o pogrešnom tumačenju materijalnog prava i najčešće dolazi do dvije greške: a. Da sud činjenično stanje podvede pod pogrešnu normu materijalnog prava i b. Da je sud podveo pod dobru normu ali je tu normu pogrešno protumačio, npr. norma glasi: zabranjeno je ići lijevom stranom ceste. Podvodeći činjenično stanje pod ovu normu sud je pogrešno protumačio, primjenjujući analogiju, da je zabranjeno ići i desnom stranom ceste. Na pogrešnu primjenu sud pazi po službenoj dužnosti. Žalba je ustavna kategorija i uprošćena je toliko da je može izjaviti i obični građanin koji nema veze sa pravom. Da bi bila uredna dovoljno je navesti samo jednu činjenicu, a to je broj presude i potpis žalioca. To je zbog toga što sud pazi po službenoj dužnosti na apsolutnu povredu parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

ODLUKE DRUGOSTEPENOG SUDA PO ŽALBIDrugostepeni sud može donijeti 3 vrste odluka a to su:A Može da ukine presudu i vrati je prvostepenom sudu na ponovno suđenje iz 4 razloga

1. Ako je presuda na osnovu priznanja i odricanja donesena protivno zakonu ukida se rješenjem

2. Ako je sud donio odluku bez glavne resprave3. Ako je povrijeđeno načelo kontradiktornosti4. Ako je u donošenju odluke učestvovao sudija koji je po zakonu trebao biti izuzet.

B Drugo stepeni sud može da potvrdi prvostepenu odluku presudom – u parnici sud meritorno odlučuje presudom, a u svim drugim slučajevima rješenjem.C Da preinači odluku prvostepenog suda jer se smatra da drugostepeni sud bolje poznaje zakn i to preinačenje se vrši presudom.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVIVanredni pravni lijek se ulaže protiv pravosnažnih sudskih odluka, a pravosnažnost znači :u materijalnom smislu pravosnažnost znači da se između istih stranaka po istom predmetu više ne može voditi postupak, a dve parnice su iste kada su iste i stranke i predmet spora.U formalnom smislu pravosnažnost znači da se ne može uložiti redovan pravni lijek.

REVIZIJA je vanredni pravni lijek koji je dvostruko ograničen:1. može se uložiti samo protiv pravnosnažnih odluka drugostepenog suda, a to znači da je

prethodno bila uložena žalba (to je princip nepreskakanja pravnih lijekova),2. može se uložiti samo u imovinsko-pravnim sporovima čija vrijednost prelazi 8.000 KM i u

privrednim sporovima 15.000 KM.Revizija je uvijek dozvoljena u sporovima zakonskog izdržavanja i sporovima zakonskog prava. Karakteristike revizije su:a) prekluzivna (ulaže se u roku od 30 dana),b) nesuspenzivna ic) devolutivan.O reviziji odlučuje Vrhovni sud RS.

*Razlozi ulaganja revizije su: - bitne povrede parničnog postupka i - pogrešne primjene materijalnog prava (apsolutno bitne u prvom i drugom stepenu, a relativno

bitne samo u drugom stepenu).

13

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKATo je vanredni pravni lijek koji se ulaže i protiv prvostepenihi i protiv drugostepenih sudskih odluka. On je ograničeni pravni lijek jer se ulaže pod određenim uslovima. tj. razlozima. On je dvostrani pravni lijek jer se šalje drugoj strain na odgovor a rok je 8 dana.

*Razlozi ulaganja su:1. Zbog najtežih povreda parničnog postupka ( povreda načela kontradiktornosti i nedostatci u zastupanju)2. beneficium novotarum – iznošenje novih činjenica i dokaza traži se savjesnost stranke koja ih iznosi.3. Ako je bilo koji od učesnika u postupku učino KD i ako postoji pravosnažna odluka krivičnog suda ( npr. lažni iskaz svjedoka isl.)Rokovi ponavljanja postupka – subjektivni rok od 30 dana i objektivan od 5 godina.Izuzetno se može podnijeti i mimo objektivnog roka od 5 g. iz dva razloga:

a) povrede načela kontradiktornostib) nedostatka stranačke i parnične sposobnosti tj. nedostataka u zastupanju.

Za ove postupke sudi sudija pojedinac.

PARNIČNE RADNJE

Mogu biti parnične radnje stranaka i parnične radnje suda (upravljanje postupkom).

I Parnične radnje stranaka

Parnične radnje stranaka nisu posljedica njihove dužnosti: preduzimanjem parnične radnje stranka ne ispunjava neku svoju obavezu prema suprotnoj strani ili sudu. Međutim, stranke u praksi redovno preduzimaju parnične radnje zbog svog interesa jer neaktivnost jedne povećava izglede druge, aktivne stranke.Parnične radnje definišemo kao svako spoljašnje ponašanje stranaka zasnovano na njihovoj slobodnoj volji koje je uređeno procesnim pravom kako u pogledul njihovih pretpostavki tako i u pogledu njihovih dejstava. Tako npr. nisu procesne radnje ugovor o mjesnoj nadležnosti, ugovor o arbitraži. Suprotno tome čiste procesne radnje su npr. prigovor zastarjelosti, prigovor istovremenog ispunjenja.

Vrste parničnih radnji stranaka:I Parnične radnje stranaka od posrednog uticaja na postupak (opozive): 1. prijedlozi npr. tužba:

a.stvarni se tiču odluke o predmetu spora npr. prijedlog tuženog da se tužbeni zahtjev odbije,b. procesni se tiču procesa, npr. odgađanje ročišta, povraćaj u pređašnje stanje (nedopušten predlog se odbacuje , a neosnovan odbija),

2. tvrdnje:a. činjenične (činjenični osnov tužbe) ib.. pravne posljedice (materijalnopravna ili procesnopravna posljedica koja proističe iz činjenica ). 3. ponuda dokazaII Parnične radnje stranaka od neposrednog uticaja na postupak (neopozive):

14

povlačenje tužbe, odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje tužbenog zahtjeva, odricanje i odustanak od pravnog lijeka,... – opoziv do zaključenja glavne rasprave.

*Parnične radnje mogu biti:1. usmene (na ročištu) i2. pismene (podnesci).

*Ročišta mogu biti obavezna i fakultativna.- Obavezna su: ročište za glavnu raspravu i povraćaj u pređašnje stanje.- Fakultativno su: pripremno ročište i učešće umešača.

POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (Restitutio in integrum)

Ukoliko stranka propusti, iz opravdanih razloga, da preduzme neku radnju (npr. ne ispravi ili dopuni tužbu u određenom roku) može tražiti od suda da joj omogući preduzimanje te radnje putem povraćaja u pređašnje stanje.*Uslovi za povraćaj u pređašnje stanje:

1. da je nastupila prekluzija,2. razlog propuštanja mora biti opravdan (nepredvidljiv ili neotklonjiv događaj),3. da je podnijet u roku od 15 dana (subjektivni rok) i 3 mjeseca (objektivni rok).

II Parnične radnje suda*Parnične radnje suda su:

1. odlučivanje (presude i rješenja),2. upravljanje parnicom (formalno upravljanje: zakazivanje i odlaganje ročišta,

upućivanje poziva, određivanje sudskih rokova, održavanje reda, ispitivanje procesnih pretpostavki,... materijalno upravljanje: na glavnoj raspravi pripremanje dokazne građe u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja.),

3. dostavljanje (podnesaka, odluka, poziva; dostavljanje se vrši preko pošte, ovlašćenog pravnog lica registrovanog za vršenje poslova dostavljanja ili preko ovlašćenog službenog lica suda. Razlikuje se dostavljanje fizičkim od dostavljanja pravnim licima.),

4. sastavljanje zapisnika (zapisnik je pismena konstatacija o radnjama suda i stranaka koje su preduzete na ročištu; zapisnik o vijećanju i glasanju gdje se konstatuje tok glasanja i sadržina donesene odluke.),

5. priprema i izvođenje dokaza.

RAZLIKE IZMEĐU PROCESNE RADNJE I MATERIJALNO-PRAVNE IZJAVE VOLJE1. potpuno su drugi pojmovi stranačke i parnične sposobnosti od pravne i poslovne

sposobnosti,2. funkcionalna razlika:procesna radnja je upravljena na pokretanje, odvijanje i okončanje

parničnog postupka. Materijalno-pravna izjava volje je upravljena na zasnivanje, izmjenu ili prestanak građansko-pravnog odnosa,

3. parnična radnja je jednostrana, a materijalno-pravna izjava volje može biti i jednostrana i dvostrana,

4. parnična radnja ne može biti pod uslovom, nalogom i rokom za razliku od materijalno-pravne izjave volje koja može,

5. nepravilna parnična radnja se ne poništava već se ponovo izvodi, dok protivzakonita materijalno-pravna izjava volje se poništava (apsolutno i relativno ništave izjave volje).

15

DOKAZIVANJEDokazivanje predstavlja djelatnost uobličenu procesnim normama, u kojoj učestvuje sud, stranke i ostali učesnici u postupku, a koja obuhvata prikupljanje dokaza, izvođenje dokaza i ocjenu dokaza. Djelatnost dokazivanja obuhvata i utvrđivanje činjenica koje su predmet dokazivanja. Kao procesna djelatnost, dokazivanje obuhvata slijedeće elemente:

1. predmet dokazivanja,2. teret dokazivanja,3. sredstva dokazivanja (svjedok, vještak, uviđaj, isprava i saslušanje stranaka),4. obezbjeđenje dokaza i5. izvođenje dokaza.

PREDMET DOKAZIVANjAPredmet dokazivanja su pravno prelevantne činjenice i dokazuju se samo sporne činjenice tj. one koje stranke jedna drugoj negiraju. Ne dokazuju se sljedeće činjenice:

1. opštepoznate činjenice, ili notorne - Notorne činjenice su činjenice koje su poznate širem krugu ljudi, pa time i sudu pred kojim takve činjenice mogu da se pojave kao pravno relevantne. Obilježje opšepoznate činjenice ima svaka ona činjenica koja je poznata ljudima, u vrijeme i mjestu gdje se obavlja suđenje.

2. priznate čienjnice, a priznata je ona činjenica koja stranci ne ide u prilog odnosno samo ona koja ide u prilog suprotnoj stranci. (u bračnim i paternitetskim sporovima i sporovima iz autorskog prava se dokazuju). Priznanje činjenice se može opozvati ali to opozivanje nema apsolutno dejstvo jer će sud ocjenjivati to priznanje i odlučiće hoće li ga usvojiti ili neće,

3. pravne norme (iura novit curia – sud poznaje pravo),4. pretpostavljene činjenice gdje se iz poznatih činjenica zaključuje da su priznate, npr. dijete

rođeno u braku smatra se da potiče od oca,5. privatno znanje sudije nije predmet dokazivanja ako to njegovo saznanje potiče iz nekog

prethodnog postupka .

TERET DOKAZIVANjA

U našem pravu pravila o teretu dokazivanja nemaju neki veliki značaj jer prema Zakonu o parničnom postupku obje stranke su obavezne da sudu podnesu činjenice i dokaze pa zbog toga Zakon i ne reguliše pravila o teretu dokazivanja. Teorija je izgradila sljedeće pravilo: 1. opšte pravilo je ko nešto tvrdi mora to i da dokaže, 2. tužilac dokazuje činjenicu nastanka prava jer mu ide u prilog, 3. promjenu i prestanak dokazuje tuženi jer mu ide u prilog.

SREDSTVA DOKAZIVANJASredstva dokazivanja su:

1. SVJEDOKDaje iskaz tj. svoje opažanje o činjenicama kojnj su se desile u prošlosti. Za svjedočenje je dovoljna pravna sposobnost fizičkog lica što znači da i maloljetno lice može biti svjedok. Svjedok daje iskaz usmeno i ako ima više svjedoka oni se saslušavaju odvojeno. Ako su različita svjedočenja o jednoj činjenici od strane dva ili više svjedoka sud može pristupiti i suočenju svjedoka. Obaveza svjedočenja obuhvata: 1. odazivanje pozivu, 2. davanje iskaza,

16

3. ako sud zahtjeva da se položi zakletva i 4. da govori istinu jer lažno svjedočenje predstavlja krivično djelo. Na zahtjev suda jedan ili dva svjedoka mogu da polože zakletvu. Maloljetna lica ne polažu zakletvu. Institut zakletve je fakultativnog karaktera i sud mu pristupa kada misli da će zakletva imati pozitivnog uticaja na svjedoka da govori istinu. Postoje dvije vrste zakletve: 1. promisoran koja se daje prije svjedočenja i 2. asertorna poslije svjedočenja. Kod nas je u primjeni asertorna. Ako se svjedok ne odazove pozivu za svjedočenje sud ga može kazniti od 100 - 1.000 KM. ako ova kazna ne postigne cilj može mu se izreći kazna zatvora do 15 dana.Oslobođeni su od svjedočenja lica koja su u svojoj profesionalnoj djelatnosti saznala za određenu činjenicu (ljekar, advokat).Oslobađanje davanja odgovora na pojedina pitanja ima svjedok ako bi tim odgovorom izložio sebe, bračnog druga i bliskog srodnika po krvi i tazbini znatnijoj materijalnoj šteti i sramoti.2. VJEŠTAK je stručno lice koje o određenim spornim činjenicama daje svoje mišljenje. Može biti više vještaka, a vještačenje mogu vršiti posebne ustanove. Vještak je zamjenjiv i prema njemu se ne mogu primjenjivati sankcije. 3.UVIĐAJ je neposredno opažanje suda o činjenicama u sadašnjosti. To se vrši putem ljudskih čula (vida, sluha, ukusa). Najbolji način prikupljanja dokaza. Faze uviđaja su: istraživačka, statička i dinamička. Sastavlja se zapisnik o uviđaju koji ne smije da sadrži subjektivne stavove, mišljenja i zapažanja učesniika uviđaja.4.ISPRAVEDijele se na javne i privatne. Veću dokaznu snagu imaju javne isprave koje su izdate od nadležnog organa u okviru njegove djelatnosti. Tako npr. ako fakultet izda potvrdu u vezi sa svojom djelatnošću to je javna isprava,a ako izda ispravu o kupovini namještaja to nije javna isprava. U postupku javne isprave spadaju u najjače dokazno sredstvo za razliku od svjedoka koje je najslabije dokazno sredstvo. Postoje i isprave ad solemnitatem i ad probationem.5.SASLUŠANJE stranaka je dokazno sredstvo koje se najčešće primjenjuje kada nema drugih dokaznih sredstava i može se saslušati i jedna i druga strana. Saslušanje stranaka treba razlikovati od davanja informativnog iskaza stranke. Takođe u toku sasalušanja može doći i do suočenja stranaka ukoliko im se iskazi o istom činjeničnom stanju razlikuju.

OBEZBJEĐENJE DOKAZA

Sud pribjegava obezbjeđenju dokaza kad postoji opasnost da će se dokaz otežano izvesti ili da će biti potpuno onemogućeno. Tako npr. ako je svjedok bolestan mogu se i ranije izvesti dokazi-prije glavne rasprave. Obezbjeđenje dokaza vrši Osnovni sud a ako se postupak vodi pred nekim višim sudom onda obezbjeđenje vrši taj sud.

IZVOĐENJE DOKAZA

*Vrši se u 4 faze:1. ponuda dokaza od strane stranaka,2. odlučivanje vijeća o tome koji dokazi će se izvesti i to rješenjem,3 samo izvođenje dokaza,4. ocjena dokaza koje sud unosi u obrazloženje presude.

17

PARNIČNI TROŠKOVI

Oni obuhvataju sudske takse, naknade advokatu, putne troškove, dnevnice, itd. Osnovno je pravilo da prethodno svaka stranka snosi svoje troškove, a konačan teret snošenja troškova snosi ona stranka koja je izgubila parnicu-snosi i svoje troškove i troškove suprotne setrane.Troškovi javnog tužioca i javnog pravobranioca padaju na teret države, odnosno suda.Naše pravo poznaje i tzv. siromaško pravo gdje se stranka može osloboditi troškova postupka ako bi plaćanjem tih troškova ugrozila njen minimum egzistencije.

POSEBNI PARNIČNI POSTUPCIPrimjenjuju se za sve posebne postupke a žalba je 15 dana, tu spadaju :Postupak za smetanje posjeda, postupak za izdavanje platnog naloga, postupak u privrednim sporovima, postupak u sporovima male vrijednosti i arbitražni postupak.

POSTUPAK ZA SMETANJE POSJEDAPosjed je fakat a ne pravo. Svaki posjednik uživa pravnu zaštitu bez obzira da li ima pravo na posjed ili ne. Cilj posesornog postupka je da vlasnik brže dođe do svoje stvari i da se spriječi samovlasno oduzimanje stvari.

*Vrste posjeda su: a) posredni i neposredni. Neposredni je onaj kad posjednik drži stvar u rukama. Tako npr. kada

vlasnik da stvar u zakup zakupoprimac ima neposredni posjed, a zakupodavac posredni. I posredni i neposredni posjed uživa zaštitu,

b) posjed stvari i posjed prava. Posjed stvari ima onaj koji se prema stvari ponaša kao vlasnik, a posjed prava ima onaj koji se prema stvari ponaša kao da ima neko uže pravo od prava svojine (npr. plodouživalac, zakupac. Naš zakon o osnovinim svojinsko pravnim odnosima poznaje samo jedan slučaj posjeda prava, a to je posjed prava stvarne službenosti.

*Zaštita posjeda ostvaruje se putem tužbe:1. interdictum retinende possesionis (tužba za smetanje posjeda) i2. interdictum recuperande possesionis (tužba za povraćaj posjeda).

Prva je najčešće na nepokretnim stvarima, a druga na pokretnim.Jedno od najčešćih je verbalno smetanje posjeda, a ono postoji kada jedno lice zabrani drugom licu prelaz preko zemnjišta. Ove posesorne tužbe podnose se u subjektivnom roku od 30 dana i u objektivnom roku od 1 godine. U ovom postupku sud utvđuje samo činjenice i to dvije vrste činjenica:1. činjenicu poslednjeg mirnog posjeda i 2. činjenicu nastalog smetanja.Sud donosi odluku u obliku rješenja u kome donosi zabranu daljnjeg smetanja i povraćaj u pređašnje stanje.Žalba protiv rješenja ulaže se u roku od 15 dana. Ako bi stranka propustila rokove ili ako bi izgubila posesornu parnicu to još uvijek ne znači da je izgubila stvar. Stranci uvijek ostaje na raspolaganju podnošenje vlasničkih tužbi gdje rokovi ne zastarijevaju.

18

POSTUPAK IZDAVANJA PLATNOG NALOGA

To je brz i efikasan postupak u kome je predmet samo novčano potraživanje. Postoje dvije vrste platnog naloga:

1.dokumentarni tj. onaj koji je snabdjeven vjerodostojnom ispravom i2. nedokumentarni.

Zakon o parničnom postupku ne daje definiciju vjerodostojne isprave već kao primjer navodi da su to faktura (račun), mjenica i ček. Mi bismo ipak mogli definisati vjerodostojnu ispravu kao isprave koje u pravnom prometu uživaju određeni stepen povjerenja (tu spadaju i javne isprave i privatne isprave ovjerene od nadležnog organa) u pravnom prometu.Kod postupka izdavanja platnog naloga nema načela kontradiktornosti jer sud donosi odluku u obliku rješenja (a koja se zove platni nalog), a da nije pružio mogućnost tuženom da se brani. *U našem pravu postoji samo dva slučaja kada nema načela kontradiktornosti: 1. platni nalog i 2. donošenje rješenja u postupku izvršenja. Ovaj nedostatak korigovan je na taj način što tuženi protiv platnog naloga može uložiti prigovor u roku od 8 dana. Pravna dejstva prigovora su da sud bez upuštanja u osnovanost prigovora zakazuje ročište za glavnu raspravu, a to znači da se ovaj poseban postupak za izdavanje platnog naloga pretvara u redovan parnični postupak.Dokumentarni platni nalog je iznad 800 KM, a nedokumentarni je ispod 800 KM i ne mora biti snabdjeven vjerodostojnom ispravom, s tim da se može izdati sasmo protiv glavnog dužnika.

POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA

Određuje se prema tri kriterijuma:1. personalni kriterijum gdje obje stranke moraju biti državno-pravna lica, pa tako npr. privredni

spor je između Pravnog fakulteta i banke,2. kauzalni kriterijum (po predmetu). To su svi pomorski sporovi i sporovi na unutrašnjim vodama

ali ne sporovi u vezi sa putnicima (bez obzira ko su stranke u postupku),3. mješoviti kriterijum – to su sporovi između domaćih državno-pravnih lica i inostranog fizičkog

ili pravnog lica.Postupak se pokreće momentom predaje tužbe sudu. Kad se dostavi tužba tužitelju počinje parnica. U postupku kroz parnicu rješava se spor.

POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI To su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelaz iznos od 3000 KM*Zakon o parničnom postupku navodi tri primjera sporova male prijednosti:

1. gdje je u tužbenom zahtjevu označen novčani iznos do 3000 km2. sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija

vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi iznos 3000 km3. procesna facultas alternativa kada tužilac umjesto predaje stvari izjavi da će se smatrati

namirenim ako mu tuženi isplati određenu sumu novca do 3000 kmAko tužilac poveća tužbeni zahtjev onda ovaj postupak prerasta u redovan parnični postupak i

obratno ako tužilac smanji iznos redovan postupak se pretvara u poseban postupak.Ako tužilac ne dođe na prvo ročište, a uredno je pozvan smatraće se da je: 1. povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu ne upusti u raspravljanje (stranke ne mogu

dovesti do mirovanja postupka),

19

2. u zapisnik sa rasprave unose se samo najbitniji elementi: priznanje tužbenog zahtjeva, odricanje od tužbenog zahtjeva, bitna sadržina izvedenih dokaza, odluke protiv kojih je dozvoljena posebna žalba,...

3. sud odmah po zaknjučenju glavne rasprave objavljuje presudu, a prepis pismeno izražene presude dostavlja samo onoj stranci koja nije bila prisutna,

4. žalba se izjavljuje u roku od 15 dana i može se izjaviti samo zbog:a) apsolutno bitnih povreda parničnog postupka ib) nepravilne primjene materijalnog prava. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi (benefitiu novorum).

ARBITRAŽNI POSTUPAK (POSTUPAK PRED IZABRANIM SUDOM)

*Osnovne karakteristike arbitraže su:1. broj arbitara određuju stranke; odnosno sudiju i broj sudija mora biti neparan, može biti i

jedan sudija.2. to je nedržavni oblik sudovanja;3. stranke derogiraju nadležnost redovnih sudova i povjeravaju spor arbitraži. To znači da je za

taj spor nadležan redovni sud ali ga stranke izvlače i povjeravaju arbitraži. Postoji i državna arbitraža ali se u svim ovim slučajevima ne radi o pravim arbitražama već o administrativnim organima jer za rješavanje navedenih sporova i nije nadležan redovni sud;

4. arbitraža se može ugovoriti samo za sporove gdje vrijedi načelo dispozicije. Ne može i bračnim i paternitetskim sporovima i sporovima iz autorskog prava.

5. Stranke određuju procesno pravo po kojem će se voditi postupak.6. Stranke se mogu dogovoriti da se odluka arbitraže ne može pobijati pred arbitražom višeg

stepena.

*Osnivanje arbitraže: 1. arbitražnom klauzulom u materijalno-pravnim ugovorima, npr. kupimo knjige u Boski pa u

slučaju budućih sporova iz ugovora nadležna je arbitraža u Banja Luci; na ovaj način osniva se arbitraža za buduće sporove,

2. arbitražnim ugovorom koji je procesnog karaktera gdje se arbitraža osniva za već nastale sporove.

Odluka arbitraže može se pobijati pred redovnim sudom koji bi inače bio nadležan da arbitraža nije ugovorena i to u subjektivnom roku od 30 dana i objektivnom roku od 1 godine. Odluka se može pobijati iz svih razloga zbog kojih se može uložiti vanredni pravni lijek, ponavljanje postupka u subjektivnom roku od 30 dana i objektivnom roku od 5 godina.

POSTUPAK U BRAČNIM SPOROVIMA

Ovdje spadaju:A) SPOROVI ZA RAZVOD BRAKA.

Brak se može razvesti na 3 načina:1. tužbom,2.zajedničkim prijedlogom i3. sporazumom.

Ako se brak razvodi tužbom i zajedničkim prijedlogom obavezan je pokušaj mirenja bračnih drugova pred organom starateljstva. Brak se razvodi po sporazumu samo ako bračni drugovi nemaju maloljetne djece. Postupak je kratak jer nema prikupljanja činjenica i izvođenja dokaza. Ako

20

postoje maloljetna djeca onda je brak moguće razvesti samo tužbom i zajedničkim prijedlogom (u ova dva slučaja vodi se postupak gdje se prikupljaju činjenice i izvode dokazi). Prema Porodičnom zakonu BiH samo su dva razloga za razvod braka: 1. teško poremećeni bračni odnosi i 2. nestalost bračnog druga dvije godine.

B) POSTUPAK ZA PONIŠTAJ BRAKA.Ovdje se radi o apsolutno i relativno ništavim brakovima, tj. gdje se brak poništava zbog:a) bračnih smetnji (bračnost, srodstvo i umobolnost: apsolutna ništavost i maloljetstvo i mane

volje-zabluda i prevara: relativna ništavost). Zahtjev za poništaj ne zastarijeva kod apsolutno ništavih brakova, dok je za poništaj relativno ništavih brakova rok 1 godina;

b) bračnih zabrana (usvojenje i starateljstvo).

C) UTVRĐIVANJE DA BRAK POSTOJI ILI NE POSTOJINepostojeći brakovi su takvi koji nisu ni nastali jer im nedostaje jedan od uslova za zaključenje

braka. Ovi brakovi se ne poništavaju nego se samo utvrđuje tužbom za utvrđenje da brak nije ni nastao. Uslovi:

1. saglasnost volja,2.suprotnost polova i3.propisana forma.

*Karakteristike bračnih sporova su:1. isključena je javnost,2. nema dispozicije stranaka, tj. nema odricanja od tužbenog zahtjeva, nema priznanja tužbenog

zahtjeva, nema sudskog poravnanja, nema presude zbog izostanka, svako odricanje od tužbenog zahtjeva ima dejstvo povlačenja tužbe jer ako bi postojalo odricianje onda bi bračni drugovi vječito bili okovani u braku,

3. sud vodi postupak po službenoj dužnosti i nije vezan za prijedloge stranaka. Stranke mogu podnijeti prijedloge, činjenice i dokaze ali sud nije vezan za njih,

4. sud rješava i sporedni zahtjev o izdržavanju i vaspitanju maloljetne djece,5. odluka o razvodu braka ima konstitutivno dejstvo i samom svojom pravnosnažnošću pravi

promjenu u materijalno-pravnom odnosu, tj. brak se smatra razvedenim.Sporno je pitanje vanrednih pravnih lijekova radi specifičnosti bračnih sporova. Npr. odluka je pravnosnažna, ne može se pobijati vanrednim pravnim lijekovima jer se ne postiže cilj spora.

POSTUPAK OBJAVLJIVANJA ISPRAVKE INFORMACIJE

Može se desiti da u sredstvima javnog informisanja bude objavljena netačna informacija. Zainteresovano lice se može obratiti tom javnom glasilu da se u sljedećem izdanju izvrši ispravka. Ako sredstvo javnog glasila ne izvrši ispravku zainteresovano lice može podnijeti tužbu Okružnom sudu u roku od 30 dana i tražiti od suda da obaveže sredstvo javnog informisanja na ispravku. Pasivno je legitimisan glavni i odgovorni urednik.

VANPARNIČNI POSTUPCI

U Republici Srpskoj primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku 2009 god.*Osnovne karakteristike vanparničnog postupka su:

1. za razliku od parničnog posupka koji se pokreće po načelu dispozicije vanparnični postupci pokreću se i po načelu dispozicije i po načelu oficijelnosti. Tako npr. ostavinski postupak se pokreće po načelu oficijelnosti, a po načelu dispozicije postupak za razvrgnuće suvlasničke

21

zajednice i za ustanovljavanje međa. U vanparničnom postupku postoje osobenosti i kod drugih načela, kao npr. više je izraženo načelo materijalne istine, načelo pismenosi, a manje načelo kontradiktornosti i javnosti.

2. parnični postupak je dvostrančki za razliku od vanparničnog gdje može da se pojavi jedna, dvije ili više stranki kao npr. jednu stranku imamao kod proglašenja nestalog lica za umrlo, dvije kod uređenja međa, a više stranaka u ostavinskom postupku. Stranke se u vanparnici zovu predlagači i protupredlagači,a postupak se pokreće prijedlogom,

3. žalba u parničnom postupku je devolutivan, prekluzivan i suspenzivan pravni lijek. U vanparničnom postupku žalba ima iste ove karakteristike ali izuzetno može da ima i obratne karakteristike: remonstativnost, neprekluzivnost, i nesuspenzivnost pod uslovom da rješenjem koje se napada žalbom nisu konstituisana prava trećih lica,

4. odluka u vanparničnom postupku se zove rješenje, a u parničnom je presuda.

Bilo je pokušaja da se u teoriji izvrši razgraničenje između parničnog i vanparničnog postupka pa tako npr. prema teoriji spora parnicu prati spor dok nesporne stvari spadaju u vanparnični postupak. Međutim, to nije tačno jer se parnica može voditi i kad nema spora npr. dužnik ne negira obaveze ali nema novaca da ih ispuni. Prema teoriji deklarisanja i konstituisanja navodi se da su u parnici odluke konstitutivne,a u vanparnici deklerativne. Ni to nije tačno jer u parnici postoje deklerativne tužbe i deklerativne presude.Kriterij za razgraničenje vanparničnog i parničnog postupka je legislativan, zakonski i zakonodavac prema načelu svrsishodnosti određuje koji su postupci vanparnični bez ikakvog dodatnog kriterijuma.

OSTAVINSKI POSTUPAK

Pokreće se po načelu oficijelnosti dostavljanjem smrtovnice sudu. Ostavinski postupak se ne vodi u 3 slučaja:

1. kada ostavilac nije imao nikakve imovine, 2. kada je imovina toliko male vrijednosti da se ne mogu pokriti troškovi postupka i 3. kada je ostavilac imao samo pokretne stvari, a niko od nasljednika ne traži da se vodi ostavinski

postupak.Nesporna pravna pitalja rješava sam ostavinski sud, a kada se pojavi spor o činjenicama onda se stranke upućuju na parnicu. Tako npr. spor o sastavu zaostavštine, spor o veličini nasljednog udjela. U ovom slučau parnični postupak se javlja kao korektiv ostavinskom postupku. Parnični postupak može se pojaviti i kao dopunski postupak kada se poslije završenog ostavinskog postupka pojave npr. nova lica kao potencijalni nasljednici (pojavi se vanbračno dijete). Poslije završenog ostavinskog postupka lica koja su nezadovoljna odlukom ostavinskog suda mogu pokrenuti parnični postupak tužbom koja se zove hereditas petitio u kojoj tvrde da njima pripadaju određeni dijelovi zaostavštine i u tužbi, takođe, traže da im se predaju ti dijelovi.U ostavinskom postupku određuje se sastav zaostavštine, ko su zakonski ili testamentarni nasljednici, određivanje koliko je ko od nasljednika dobio, vrši se uračunavanje poklona ili legata u nasljedni dio, kao i smanjenje poklona i legata zbog povrede nužnog dijela.Nasljednička izjava o prihvatanju nasljeđa nije potrebna jer nasljeđe po sili zakona prelazi na nasljednike. Negativna izjava o odricanju od nasljeđa je potrebna. Nasljedna izjava ne može biti opozvana niti može biti pod uslovom ili rokom.Nasljednici svoja prava mogu ostvariti u subjektivnom roku od 1 godine i objektivnom roku od 10 godina prema savjesnom držaocu ili 20 godina prema nesavjesnom držaocu. Nužni nasljednici mogu svoja prava ostvarivati u roku od 3 godine.

22

Odluka ostavinskog suda je deklerativnog karaktera. Žalba se može uložiti iz istih razloga kao u parničnom postupku. Od vanrednih pravnih lijekova postoji samo zahtjev za zaštitu zakonitosti.

POSTUPAK AMORTIZACIJE ISPRAVE

Može se desitit da isprave budu izgubljene pa da ne bi došlo do njihove zloupotrebe vrši se poništaj tih isprava. Odluka vanparničnog suda zamjenjuje te isprave sve dok nadležni organ licu ne izda nove isprave.

POSTUPAK UREĐENJA MEĐA

*Međe se uređuju po tri principa: 1. po principu jačeg prava - jače pravo ima onaj koji je pribavio nekretninu teretnim pravnim

poslom,2. po pravu posljednjeg mirnog posjeda i3. ako ni to nije moguće onda se određuje po principu pravičnosti.

POSTUPAK ZA DAVANJE DOZVOLE ZA STUPANJE U BRAK

Moguće je da lice sa navršenih 16 godina pokrene postupak za davanje dozvole za stupanje u brak. U tom postupku se traže iskazi i maloljetnika i njihovih roditelja.Zakon o vanparničnom postupku Srbije decidno navodi da oba buduća bračna druga mogu biti maloljetni i u tom slučaju traže putem zajedničkih prijedloga davanje dozvole za stupanje u brak. Naš zakon nema takve odredbe pa nije jasno da bi oba buduća bračna druga mogla biti maloljetna ili samo jedno.Osnovno što sud treba da utvrdi je da je maloljetno lice fizički i psihički zrelo za bračnu zajednicu.Davanjem dozvole i zaknjučenjem braka maloljetno lice stiče punu poslovnu sposobnost koju zadržava i ako brak bude eventualno kasnije razveden.

POSTUPAK ZA ZADRŽAVANJE U USTANOVI ZA LIJEČENJE DUŠEVNO BOLESNIH LICA

U praksi je bilo dosta pojava da se duševno bolesnim licima uskraćuju prava koja im pripadaju. Tako npr. ne dozvoljava im se da zasnuju radni odnos, da izađu na ispit... Međutim, ovdje se radi o povredi osnovnog ustavnog načela integriteta ličnosti jer poslovna sposobnost kao osnovni preduslov za obavljanje svih pravnih poslova može biti oduzeta samo pravnosnažnom odlukom vanparničnog suda. Nije dovoljno da je neko lice liječeno kao duševni bolesnik i da ima ljekarsku potvrdu. To se ne smije odraziti na njegovu poslovnu sposobnost.

PRODUŽENJE I PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA

I pored punoljetstva djeteta nad djecom može biti produženo roditeljsko pravo. Najčešće se tu radi o duševnoj zaostalosti djece. Sličan ovom postupku je i postupak za lišenje ili ograničenje sposobnosti punoljetnih lica kojima se zbog duševne bolesti potpuno ili djelimično oduzima poslovna sposobnost. Tu se obično radi o duševnim bolsestima kao što su šiozofrenija, teži oblik različitih psihoza i zavisno od stepena te bolesti poslovna sposobnost se oduzima ili potpuno ili djelimično.

23

Suština ovih bolesti je da su punoljetna lica na nivou uzrasta idiota, debila i imbecila tj. djece između 4 i 14 godina.

IZVRŠNO PROCESNO PRAVO

Zakonom o izvršnom postupku dvije oblasti:1. postupak izvršenja i2. postupak obezbjeđenja.

Izvršni postupak je postupak u kojem se na prinudan način dovodi u sklad faktičko sa pravnim stanjem. Ovaj postupak je izuzetno važan jer u njemu dolazi do ostvarenja prava. Izvršni postupak je samostalan postupak a argumenti za to su:

1. poslije parničnog postupka ne mora uvijek da slijedi izvršni postupak. Prvo dužnik može dobrovoljno da ispuni svoju obavezu (kada se radi o kondemnatornoj presudi), a deklerativna i konstitutivna ionako nisu izvršne,

2. izvršnom postupku ne mora da prethodi neki drugi postupak pa tako npr. izvršni postupak se može pokrenuti na osnovu vjerodostojne isprave,

3. u izvršnom postupku samo sprovodi već utvrđeno pravo iz parničnog postupka,4. položaj dužnika mnogo je teži u izvršnom postupku jer je već pravnosnažno utvrđeno da je on

dužnik,5. za razliku od drugih postupaka samo izvršni postupak ima načelo socijalnosti, a ono znači

zaštitu dužnika.

RAZLIKA IZMEĐU IZVRŠNOG I STEČAJNOG POSTUPKA

1. izvršni postupak ima opšti karakter i primjenjuje se na sve subjekte prava a i na preduzeća, dok se stečajni postupak primjenjuje samo na preduzeća i to supsidijarno ako ne može da se primjeni izvršni postupak,

2. u izvršnom postupku potraživanje mora da bude dospjelo, dok u stečajnom postupku ne mora jer se u stečajnom postupku sva nedospjela potraživanja smatraju dospjelim,

3. u izvršnom postupku postoji izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja i ostvarenja nenovčanih potraživanja, a u stečajnom postupku postoji samo izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja

4. u izvršnom postupku primjenjuje se tzv. Individualno izvršenje, a u stečajnom postupku tzv. Generično izvršenje gdje izvršenju potpada cjelokupna imovina stečajnog dužnika.

NAČELA IZVRŠNOG POSTUPKA

NAČELO DISPOZICIJE I OFICIJELNOSTI

U pravilu izvršni postupak se pokreće po načelu dispozicije i to podnošenjem prijedloga za izvršenje Osnovnom sudu. Izuzetno izvršni postupak se može pokrenuti i po načelu oficijelnosti i to samo u slučaju kada se radi o novčanim potraživanjima koja potiču iz krivičnog, upravnog i parničnog postupka.

NAČELO SUDSKOG UPRAVLJANJA POSTUPKOM

Postupak se pokreće po načelu dispozicije ali daljim tokom postupka upravlja sud. Sud je obavezan da strogo poštuje zakon tj. princip formalnog legaliteta jer se u izvršnom postupku direktno zadire u imovinu dužnika,

24

NAČELO EKONOMIČNOSTI

Izvršni postupak je hitan a to se najbolje vidi po tome što sud donosi rješenje o izvršenju bez načela kontradiktornosti tj. nije pružio šansu dužniku da se brani. Načelo ekonomičnosti postoji u slučaju kada više povjerilaca ima više potraživanja prema jednom dužniku na istim predmetima i istim sredstvima za izvršenje. Tada se neće voditi više postupaka već će sve biti objedinjeno u jedan postupak.

NAČELO SOCIJALNOSTI

Ono predveđa apsolutno i relativno izuzeće određenih stvari u izvršnom postupku a koje se takođe ogleda i u prodaji ovih stvari.Apsolutno izuzeće znači da se na određenim predmetima ne može nikako sprovesti izvršenje, a relativno da se može sprovesti izvršenje ali samo do određenog iznosa.Što se tiče prodaje pokretnih stvari na prvom ročištu se ne mogu prodati ispod procjenjene vrijednosti a na drugom ročištu ispod jedne trećine. Nekretnine se na drugom ročištu ne mogu prodati ispod dvije trećine, a na prvom ispod procjenjene vrijednosti.

NADLEŽNOSTI IZVRŠNOG POSTUPKAStvarno je nadležan Osnovni sud, a mjesno onaj sud gdje se nalaze nekretnine i pokretne stvari dužnika. Kad je predmet izvršenja novac onda je mjesno nadležan sud prebivališta dužnika. Što se tiče funkcionalne nadležnosti u prvom stepenu je nadležan sudija pojedinac, a u drugom vijeće od trijice sudija.

PROCESNE PRETPOSTAVKE U IZVRŠNOM POSTUPKUMogu biti OPŠTE i POSEBNEA) Opšte - izvršna isprava koja mora biti podobna (povjerilac i dužnik, mjesto, vrijeme, sredstvo i predmet izvršenja).

*DEFINICIJA izvršne isprave: To je isprava na osnovu koje se može pokrenuti izvršni postupak, a jednostavno rečeno to je samo kondemnatorna sudska odluka.

- Dijele se na: inostrane i domaće. I Za inostrane postoje: a) opšti uslovi, u koje spadaju: 1. da isključivo nije nadležan naš sud, 2. da je udovoljeno načelu kontradiktornosti, 3. da odluka ima klauzulu pravnosnažnosti i izvršnosti i 4. pod uslovom uzajamnosti. b) posebni uslovi, koji su: 1. da nije protivna ustavnim načelima RS, 2. da nije tuženom bilo onemogućeno da učestvuje u postupku - samo pod ovim uslovima

inostrana sudska odluka može biti priznata u posebnom postupku koji se zove deliberacioni (postupak vodi sudija pojedinac Okružnog suda, to znači da inostrana sudska odluka sama po sebi nije izvršna).

II Domaće izvršne isprave su:1. kondemnatorne sudske odluke,2. poravnanja (kondemnatorna),

25

3. odluke (krivičnog suda i upravnih organa pod uslovom da glase na novčano potraživanje i da su potraživanja dospjela),

4. da se odnose između državno-pravnih lica (preduzeća) koja se bave privrednom djelatnošću.Ovdje je bitno naglasiti da prije izvršnog postupka nije potrebno voditi nikakav postupak već privredni subjekti dok imaju u rukama navedenu ispravu mogu odmah pokrenuti izvršni postupak pa npr. pravni fakultet ima račun da postdiplomci jelšingrada nisu platili rate. Pravni fakultet ne može pokrenuti postupak jer se ne bavi privrednom djelatnošću.

B) Posebne su :1. prijedlog za izvršenje,2. dospjelost potraživanja,3. legitimacija stranaka.

*Odluke izvršnog suda mogu biti: 1. rješenja i 2. zaključci (upravlja postupkom).

OBUSTAVA IZVRŠENJA

Iz bilo kojih razloga zbog kojih ne može doći do izvršenja postupak se obustavlja. Zakon navodi sljedeće primjere za obustavljanje:

1. ako povjerilac povuče prijedlog za izvršenje,2. ako je imovina tako male vrijednosti da se ne mogu pokriti troškovi postupka,3. ako je odluka na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak povodom vanrednog pravnog lijeka

ukinuta ili preinačena (paralelno se vode dva postupka parnični i izvršni).4. ako je u izvršnom postupku rješenje o izvršenju povodom prigovora kao redovnog pravnog

lijeka to rješenje ukinuto ili preinačeno,5. ako dužnik i u ponovnom popisu nema nikakvih pokretnih stvari (nema nikakve imovine).

Do odlaganja izvršenja može doći na prijedlog dužnika, na zahtjev povjerioca i na prijedlog javnog tužioca kada postoje razlozi za ulaganje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.Pravila u izvršnom postupku su sljedeća:

1. povraćaj u pređašnje stanje moguć je samo u slučaju propuštanja roka za ulaganje prigovora i žalbe,

2. nema revizije i ponavljanja postupka kao vanrednih pravnih lijekova (postoji samo zahtjev za zaštitu zakonitostu),

3. prethodne troškove u izvršnom postupku snosi povjerilac, a konačne dužnik. Zahtjev za naknadu troškova može se podnijeti u roku od 30 dana od kada se to pravo stekne.

PRAVNI LIJEKOVI

Redovni:1. prigovor (dužnika i trećih lica),2. žalba (za troškove postupka ako je stranka nezadovoljna).

Vanredni: zahtjev za zaštitu zakonitosti.

26

Prigovor dužnika*To je osnovi pravni lijek čije su karakteristike:

1. prekluzivnost (u roku od 8 dana),2. nesuspenzivnost (ne zaustavlja izvršenje),3. remonstrativnost (odlučuje isti sud).

*Razlozi za ulaganje prigovora od strane dužnika su:1. zbog nenadležnosti suda,2. zbog nedostatka procesnih pretpostavki (kao npr. nedostatak preocesne legitimacije, ako

izvršna isprava nema svojstvo izvršne isprave, ako odluka na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak nije izvršna),

3. nedostaci u potraživanju (tiču se potraživanja: potraživanje bi moglo biti ispunjeno ili je došlo do otpusta duga),

4. nedostaci u pravnom aktu kao npr. da je odluka na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak pvodom vanrednog pravnog lijeka ukinuta ili preinačena,

5. ako je izvršenje predloženo na predmetima koji su apsolutno ili relativno izuzeti od izvršenja.

Prigovor trećih licaMože se desiti da pri popisu pokretnih stvari kod dužnika budu i stvari trećih lica. U tom slučaju treće lice ima pravo na prigovor kojim zahtjeva da se izvršenje na tim stvarima proglasi nedopuštenim.Ako povjerilac ostane pasivan ili negira tvrdnje trećih lica ona imaju pravo na tzv. izlučnu tužbu. Pasivno legitimisan je povjerilac ali tužba mora biti usmjerena prema dužnikau ako negira pravo trećih lica. Ako su tužbom obuhvaćeni i povjerilac i dužnik oni se nalaze u položaju suparničara.Ako povjerilac ne negira prava trećih lica onda se postupak obustavlja.Treće lice može imati neko stvarno ili obligaciono pravo na tim stvarima npr. plodouživanje ili da se kod dužnika stvar nalazi na osnovu ugovora o zakupu.

ŽalbaUlaže se u roku od 8 dana i o njoj odlučuje viši sud ako je stranka nezadovoljna troškovima parničnog postupka.Ako je izvršni postupak pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave i ako se protiv rješenja o izvršenju uloži prigovor sud se neće upustiti u osnovanost prigovora već će stranke uputiti na parnicu tj. na postupak za izdavanje platnog naloga.

PROTIVIZVRŠENJE

To je izvršenje koje zahtjeva dužnik iz razloga što se povjerilac neosnovano obogatio. Do tog neosnovanog obogaćenja najčešće dolazi u postupku dvostruke isplate, otpusta duga, ako se obaveza ugasila itd.Može se tražiti u subjektivnom roku od 3 mjeseca i objektivnom roku od 1 godine. Ako se propuste ovi rokovi može se podnijeti tužba iz neosnovanog obogaćenja.

SPROVOĐENJE IZVRŠENJA

To su načini sprovođenja izvršenja:1. izvršenje radi ostvarivanja novčanih potraživanja od dužnika,2. izvršenje radi ostvarivanja nenovčanih potraživanja (nema sredstava izvršenja).

27

NOVČANA POTRAŽIVANJA

Razlikuje se predmet od sredstva izvršenja.Predmet izvršenja- Treba se voditi računa da li se radi o apsolutnom ili relativnom izuzeću. 1. pokretne stvari - postoji relativno izuzeće a to znači da su izuzete pokretne stvari neophodne za

život dužnika (npr. ako ima dvije bunde na jednoj se može sprovesti izvršenje). Mora se ostaviti ogrev i hrana za 6 mjeseci. Predmeti za obavljanje djelatnosti.

Sredstva izvršenja*Za sprovođenje su:

1. popis koji ima građansko dejstvo i krivično dejstvo. Građansko je da povjerilac stiče založno pravo, a krivično da dužnik ne može otuđiti stvar jer vrši krivično djelo,

2. procjena,3. prodaja: na prvom ročištu ne može ispod procjenjene vrijednosti, a na drugom ispod jedne

trećine procjenjene vrijednosti. Ako se stvar ne proda na prvom ročištu drugo se zakazuje za 30 dana. Prodaja može biti i putem javnog nadmetanja i sporazumom,

4. namirenje povjerioca.5. nepokretne stvari pravi se razlika između zemljoradnika i nezemljoradnika. Zemljoradniku

ostaje kuća, okućnica i alat za obavljanje djelatnosti(apsolutno izuzeće). Nezemljoradnik nema nikakvog izuzeća – povjerilac postaje vlasnik kuće, a nezemljoradnik ima stanarsko pravo dok se ne snađe.

*Sredstva izvršenja su:1. upis u zemljišne knjige (povjerilac stiče založno pravo),2. procjena,3. prodaja (na prvom ročištu ne može ispod procjenjene vrijednosti, a na drugom – u roku od 30

dana, ne može ispod dvije trećine procjenjene vrijednosti),4. namirenje povjerioca.

NovacŠto se tiče novčanog izuzeća ono može biti apsolutno i relativno*Apsolutno izuzeće:

1. stipendije studenata,2. privilegovana potraživanja (zakonska obaveza izdržavanja, naknada štete za gubitak ili

umanjenje radne sposobnosti, naknada štete za gubitak obaveze izdržavanja zbog smrti davaoca izdržavanja),

3. primanja po osnovu ordenja i medalja,4. primanja vojnika na odsluženju vojnog roka,5. dnevnice,6. dječji dodatak i socijalna pomoć,7. primanja zatvorenika od rada.

*Relativno izuzeće:1. plata (do jedne trećine, a ako je zagarantovan LD do jedne četvrtine),2. penzija.

*Sredstva izvršenjaSud ima dvije radnje: 1. zabranu - vrši se blokiranje (statuskvo), zabranjuje se trojni odnos,

28

2. prenos: radi naplate i umjesto isplate (asocira na cesiju). - Radi naplate: izvršni dužnik (Pravni fakultet) je prenio ovlašćenja na izvršnog povjerioca

(radnika fakulteta), da se obrati dužniku (Vladi) ali i izvršnom dužniku iako je prenio ovlašćenja da se može obratiti dužniku. To znači da izvršni dužnik ne ispada iz trougla, a to znači da postoje dva povjerioca i jedan dužnik. U ovom slučaju povjerilac se neće smatrati namirenim dok se stvarno ne namiri.

- Umjesto isplate: pravno dejsto isplate sastoji se u tome da se povjerilac smatra namirenim bez obzrira da li će se stvarno i namiriti.

Državna svojina

*Apsolutno izuzeće: javno dobro, rudna blaga, dobra za vojsku.

*Relativna izuzeća: preduzeća- do određenog iznosa (zgrade, osnovna i obrtna sredstva – ono što je neophodno za prostu reprodukciju: minimum egzistencije).

*Sredstva izvršenja za zgrade ista su kao za nekretnine, a za osnovna i obrtna sredstva isto kao za pokretne stvari.

IZVRŠENJE RADI OSTVARENJA NENOVČANIH POTRAŽIVANJA

Nema sredstava izvršenja ni načela socijalnosti. To je svako potraživanje koje ne glasi na novac.

1. pokretne stvari - individualno određene stvari i neodređene generičke stvari.

Izvršenje individualno određene stvari se sprovodi na taj način što sudski izvršni organi od dužnika ili trećeg lica uzimaju tu stvar i predaju je povjeriocu. Pošto se radi o individualno određenoj stlvari u slučaju da je ona propala onda dolazi do novčanog namirenja povjerioca po procjenjenoj vrijednosti stvari. Kod generičkih stvari potraživanje se sprovodi na isti način tj. oduzimanjem pokretnih stvari od dužnika ili trećih lica i predaja povjeriocu. Međutim, ovdje, ako je stvar propala, onda se izvršenje sprovodi na taj način da povjerilac nabavi tu stvar od treće osobe jer je to moguće pošto se radi o generičnoj stvari. Prethodno je dužnik obavezan da položi kod suda novčani iznos za nabavku te stvari.

2. nepokretne stvari

Izvršenje se sprovodi se tako što se nekretnina uz pomoć sudskih izvršnih organa oslobađa lica i stvari i predaje u posjed povjeriocu. Moguće je da dužnik izbjegava da prihvati predaju te stvari i u tom slučaju pokretne stvari se ostavljaju kod trećih lica, a troškove čuvanja snosi dužnik.

3. izvršenje zamjenjive i nezamjenjive činidbe

Zamjenjiva činidba je ona činidba koju umjesto dužnika može da izvrši i treće lice. Izvršenje se sprovodi na taj način da treće lice, na teret dužnika, izvršava tu činidbu. Npr. dužnik je u obavezi da pokosi travu ispred Pravnog fakulteta. Tada povjerilac angažuje treće lice koje će to uraditi, a troškove će snositi dužnik.

29

Nezamjenjiva činidba je ona koja je strogo vezana za ličnost dužnika i nju ne može da izvrši treće lice već samo dužnik. Tako npr. dužnik je u obavezi da nacrta sliku, napravi kip... Izvršenje se sprovodi novčanim kažnjavanjem. Uz novčano kažnjavanje dužnika može doći do naknade štete.Jedna varijanta nezamjenjive činidbe je i povraćaj radnika na posao kad postoji pravnosnažna sudska odluka da je preduzeće obavezno da vrati radnika na posao. Međutim, direktor neće da izvrši odluku, a to izvršenje nije moguće sprovesti na prinudan način. U ovom slučaju ide se na novčano kažnjavanje i direktora i preduzeća. Direktor sa kažnjava sa 10.000, a preduzeće sa 20.000 din. to čini po Zakonu o prekršajima. U slučaju da se radnik opet ne vrati na posao ide se na duplo: 20.000 i 40.000 din. Tako se najviše ide do desetostrukog iznosa. To je građansko-pravna odgovornost. Direktor odgovara i disciplinski i krivično. Radnik ima pravo na lični dohodak u iznosu koji bi imao da je radio, a takođe, i pravo na naknadu štete koju je eventualno pretrpio. Pored ovih zakonskih sredstava u izvršnom postupku ide se i političkim putem – vrši se pritisak na direktora da izvrši odluku suda.

4. davanje izjave volje

Sprovodi se putem fikcije, a to znači da se pravnosnažnošću sudske odluke smatra da je dužnik dao izjavu volje. Npr. davanje izjave za zaključenje ugovora, davanje izjave za upis u zemljišne knjige.

POSTUPAK OBEZBEĐENJA

Može se desiti da ponašanjem dužnika postoji mogućnost da se povjerilac ne može nikako namiriti ili da se otežano namiri. Tako npr. dužnik može sakriti svoju imovinu. Zbog toga izvršno procesno pravo predviđa mjere obezbeđenja u cilju namirenja povjerioca.

*Postoje tri vrste mjera obezbjeđenja u cilju namirenja povjerioca:

1. založno pravo na nekretninama - Služi za obezbjeđenje samo novčanih potraživanja. Ova mjera se preduzima iz razloga što ovim upisom u zemljišne knjige založnog prava na nekretninama dužnika povjerilac može da se namiri i ako dužnik otuđi nekretninu trećem licu. Taj upis ima stvarno-pravni karakter apsolutnog prava i djeluje prema svim trećim licima,

2. prethodne mjere - Za njihovo preduzimanje potrebni su sljedeći uslovi: a) novčano potraživanje povjerioca, b) sudska odluka koja nije pravnosnažna, c) vjerovatnost potraživanja, d) povjerilac stiče založno pravo.

3. privremene mjere - Služe za: a) obezbjeđenje novčanih i nenovčanih potraživanja, b) mogu se preduzeti i prije parničnog postupka i u toku parnice i u toku izvršnog postupka, c) povjerilac preduzimanjem privremenih mjera stiče samo faktičko obezbjeđenje, d) subsidijarnog su karaktera, a to znači da se mogu primjerniti samo ako ne postoje uslovi za

prethodne mjere.

*Razlika između prethodnih i privremenih mjera je:1. prethodne mjere služe za obezbjeđenje samo novčanih potraživanja povjerioca, a privremene

za obezbjeđenje i novčanih i nenovčanih potraživanja povjerioca,

30

2. uslovi za primjenu su strožiji kod prethodnih mjera jer je potrebno da postoji sudska odluka koja nije postala pravnosnažna dok se privremene mjere mogu preduzimati prije parnice, u toku parnice i u toku izvršnog postupka,

3. prethodnim mjerama povjerilac stiče založno pravo na stvarima, a privremenim mjerama samo faktičko obezbjeđenje,

4. privremene mjere mogu se primjeniti samo ako ne postoje uslovi za primjenu prethodnih mjera.

Karakter obezbjeđenja ima i institut jemstva koje je regulisano Zakonom o obligacionim odnosima pa tako npr. ako kod privremenih mjera povjerilac ne može da dokaže svoje potraživanje, a ne može da učini ni vjerovatnim da će se otežano namiriti ili da se neće nikako namiriti Zakon predviđa da povjerilac mora da položi jemstvo da bi sud mogao odlučivati o privremenim mjerama. Jemstvo se polaže jer postoji mogućnost da preduzimanjem privremenih mjera kao npr. zabrana raspolaganja stvarima, može da nastupi šteta za dužnika. Jednostavno rečeno nema sudske odluke, ne može dokazati ni učiniti to potraživanje vjerovatnim pa se zato i polaže jemstvo.

S A D R Ž A J :

1. načela parničnog postupka,2. nadležnost suda,3. procesne pretpostavke,4. vezanost parničnog suda odlukom krivičnog suda,5. umešač i glavni intervenijent,6. uticaj materijalnog prava na procesno,7. prethodno pitanje u parničnom postupku,8. zastupništvo,9. tužbe u parničnom postupku,

10. sastav tužbe,11. vrste tužbi,12. preinačenje tužbe,13. vrste presuda,14. kumulacija tužbenog zahtjeva,15. žalba,16. revizija, zahtjev za zaštitu zakonitosti i ponavljanje postupka,17. postupak za smetanje posjeda,18. postupak izdavanja platnog naloga,19. postupak u privrednim sporovima,20. postupak u sporovima male vrijednosti,21. postupak pred izabranim sudom,22. postupak u bračnim sporovima,23. postupak za objavljivanje ispravke informacije,24. parnične radnje,25. predmet dokazivanja,26. teret dokazivanja,27. sredstva dokazivanja,28. obezbjeđenje dokaza,29. izvođenje dokaza,30. parnični troškovi,

31

31. karakteristike vanparničnog postupka,32. ostavinski postupak,33. postupak amortizacije isprave,34. postupak uređenja međa,35. postupak za davanje dozvole za stupanje u brak,36. postupak za zadržavanje u ustanovi za liječenje duševno bolesnih lica,37. postupak za poroduženje i prestanak roditeljskog prava,38. izvršni postupak,39. načela izvršnog postupka,40. procesne pretpostavke u izvršnom postupku,41. obustava izvršenja,42. pravni lijekovi u izvršnom postupku,43. sprovođenje izvršenja,44. postupak obezbjeđenja.

32