HRVATSKI JEZIK I JEZIČNE VJEŽBE (Skripta za prvi kolokvij)

JEZIK je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju. Jezici se razvijaju i nestaju, a pojavljuju se i novi jezici (esperanto).

Govor je zvučna materijalizacija jezika. (govor = idiom)

Hrvatski jezik je zajednički jezik svih pripadnika hrvatskoga jezika.

Pod hrvatskim jezikom podrazumijevamo sve južnoslavenske idiome (govore) kojima govore Hrvati /u prošlosti, sadašnjosti, budućnosti/ bez obzira na to na kojim prostorima žive.(indoeuropski-baltičkoslavenski-južnoslavenski-hrvatski)

Idiom (govor) je pojavni oblik nekog jezika.

Hrvatski jezik obuhvaća različite jezične oblike (idiome/govore) koje djelimo na:

Idiomi hrvatskoga jezika . .. .. .. .I.organski idiom II.neorganski idiom

. .

. .a)substandardni idiom b)standardni jezik

I. ORGANSKI IDIOM (govor) je mjesni govori/govori, govor uže, najčešće seoske sredine (BILO)

II. NEORGANSKI IDIOMI:a) Substandardni idiom/govor nije vezan za usko određenu sredinu, vezuju se uglavnom za

urbana gradska područja, a u njih ubrajamo: razgovorni (kolokvijalni) jezik, dobne žargone (učničke, studentske), profesionalne/stručne žargone te šatrovački i tajni jezik (BILO)

b) Standardni jezik (idiom) - 3 narječja

STANDARDNI JEZIK je svjesno normiran vid jezika koji omogućuje da svi govrnici hrvatskoga jezika sporazumijevaju bez poteškoća, bez razlike odakle dolaze. Nitko nije govornik stadardnoga hrvatskog jezika samom pripadnošću nekom od hrvatsih govora – STANDARDNI SE JEZIK UČI! (BILO)

Značajke hrvatskog standardnog jezika: (BILO)

1. AUTONOMAN vid jezika znači da je samostalan u odnosu na bilo koji koji idiom (i u odnosu na štok. narj.)

2. svjesno NORMIRAN – norma je skup pravila za pisanje i govorenje koju propisuju normativni priručnici. (pravopis, gramatika, rječnik, jezični savjetnik)

3. Mora biti FUNKCIONALAN u svim komunikacijskim situacijama funkcionalni stilovi (knjiž.-umjetnički, znanstveni, publicistički, administrativni i razgovorni)

4. STABILAN u prostoru i elastično stabilan u vremenu – ostvaruje se na određenom prostoru i vremenu

5. PRILAGODLJIV u vremenskom slijedu –njime se mogu imenovati nove pojave/pojmovi nastali društ.razvojem

Norma je skup pravila koji određuju što je u jeziku ispravno, a što nije.

Hrvatski standardni jezik je normiran. To znači da se sustavom pravila određuje što je pravilno u hrv. stand. jeziku. Naravno, određuje se i što je pogjrešno i nepotrebno. No nije uvije lako odrediti normu, normirati jezik jer i jednom određena norma nije vječna. Norma se uvijek dovodi u pitanje jer se jezik stalno mijenja.

Opća standardnojezičnanorma sastavljena je od:

1. pravopisna ili ortografska (pravopis, jezični savjetnici)2. pravogovorna ili ortoepska (gramatika – naglasci, pravogovorni priručnici)3. gramatičke norme (fonološka, morfološka, sintaktička) – (gramatika)4. leksička norma (rječnici)5. stilistička norma (njome se bavi jezikoslovlje i teorija književnosti) Sve norme zajedno zovemo kodifikacijske norme (zadane norme). (BILO) JEZIK

JEZIK je apstraktan sustav znakova koji služe za sporazumijevanje. Ostvaruje se:

- govorom- pismom: služimo se slovima, razgodcima i pravopisom.

GOVOR je konkretna realizacija jezika.

SLOVO je pisani znak.

PISMO - cjelina slova po svojim osnovnim obilježjima (latinica, glagoljica...)

Hrvatsko pismo - latinica.

Slovopis - sastav slova po kojima bilježimo glasove nekog jezika. Hrvatski slovopis - Gajica, sastav od 30 slova, 27 jednoslova, 3 dvoslova. Latinička slova su prilagođena hrvatskom jeziku. Za nepečenike su načinjena slova na dva načina:1. uz pomoć dijakritičkih znakova - č ć ž š đ2. spajanjem po dva slova za jedan glas u dvoslov - dž lj nj Pravopis ili ortografija je skup dogovorenih pravila Osnovno obilježje pojedinog pravopisa je način na koji se pišu pojedine riječi: (OVO JE BILO)- glasovni, fonološki pravopis- morfološki pravopis Fonološki pravopis - isti fonem se piše uvijek istim znakom, zasniva se na načelu kako izgovaram, tako pišem.

Morfološki pravopis - isti morfem se uvijek piše istim slovima bez obzira što se u različitim glasovnim okolinama različito izgovara (pišem kod kuće, izgovaramo kotkuće). Čuva glasovni sustav tvorbenih sastavnica. Morfološko načelo ogleda se u riječima (d+c,č,š,s). (predsjednik, gradski, podsjetiti - ne bilježi se jednačenje po zvučnosti). Hrvatski pravopis - fonološko-morfološki, u okviru jedne riječi pišemo najčešće fonološki, a međurječne veze pišemo morfološki. (BILO!!!)

FONETIKA I FONOLOGIJA

FONOLOGIJA je znanstvena disciplina koja proučava funkcionalna svojstva glasova, tj.foneme koji imaju razlikovnu ulogu.

FONEM je najmanja jezična jedinica koja nema svoje značenje, ali ima razlikovnu ulogu (uvjetuje razliku u značenju riječi).

- U hrv. jeziku to su sva slova abecede + otvornik ie i samoglasno r = 32 fonema

m/i/r - s/i/r - p/i/r - ž/i/r

Promjenom redoslijeda fonema riječ ili gubi ili dobiva sasvim novo značenje.

*suprotstavljanje riječi koje se razlikuju samo u jednom glasu zove se FONOLOŠKA OPREKA (OPOZICIJA) npr. crv –krv, sad – tad, duga – tuga

- te riječi ujedno čine i minimalni par

* MINIMALNI PAR – riječi kod kojih se razlikuje samo jedan glasom, a sve ostalo, i naglasak, isti!

* Homonimi su riječi koje imaju isti izraz, a različito značenje (luk /hrana/ - luk /i stijela/; kupiti –kupiti...)

ALOFON je glasovna razlika uvjetovana mjestom, pozicijom u riječi.

Šuma (glas š 'tvrđi') - lišće (glas š 'mekši')

Otac mi je kupio. Otac ga nije volio. (čujemo alofon sličan glasovima - dz)

žena - grožđe

FONETIKA je znanstvena disciplina koja proučava artikulacijska(mjesto i način tvorbe) i akustička

(zvučnost) svojstva glasova, dakle proučava kako se glasovi tvore i čuju.

GLAS je najmanja govorna jedinica kojom se razlikuje značenje riječi.

Glas je skup akustičkih svojstava koja se opažuju istodobno.

- najmanja jedinica jezika je FONEM- najmanja jedinica govora je GLAS ili FON (Glas je najmanji govorni odsječak)

Podjela glasova u hrvatskome standardnom jeziku

Podjela glasova prema otvoru:

a) otvornici (vokali) su: a, e, i, o, u i dvoglasnik ie.- su glasovi koji nastaju slobodnim prolaskom zračne struje kroz govorne organe

a) zatvornici (konsonanti): b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h k, j, 1, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž.- su glasovi koji nastaju prolaskom zračne struje kroz djelomično ili potpuno zatvorene govorne organe

- Zatvornike možemo dijeliti prema:

I.mjestu tvorbe, II.načinu tvorbe III.zvučnosti.

I.Zatvornici po mjestu tvorbe

usnenici zubnousnenici zubnici desnici nepčanici jedrenici labijali labiodentali dentali alveolari palatali velari

b,p,m v,f d,t,z,s,n,c r,l j,lj,nj,dž,đ,č,ć,ž,š k,g,h

II. Podjela zatvornika po tvorbenome načinu a) ŠUMNICI:

I. zapornici – b,p,d,t,g,kII. tjesnačnici – z,s,ž,š,f,hIII. slivenici – c,č,ć,dž,đ

b)ZVONAČNICI – j,lj,nj,r,l,m,m,v III. Podjela zatvornika po zvučnosti

Zvučnici b d g dž đ ž z - - - Bezvučnici p t k č ć š s c h f

Napomena: iz ovih podjela bude neko pitanje, bilo je nabrojiti podjelu zatvorenika prema mjestu tvorbe, koji su zubnici kako se još zovu! zvučne/bezvučne možete razlikovati tako da položite dlan (prema dolje) na vrh glave... kad

izgovarate zvučne, osjetit ćete vibraciju, a kod bezvučnih, vibracije nema

Raznovrsnost glasovnih podjela :

- po otvoru- po mjestu tvorbe- po tvorbenome načinu- po zvučnosti- na samoglasnike i suglasnike

GLASOVNE PROMJENE - su promjene glasova koje nastaju zbog tvorbe riječi/oblika riječi uz međusoban utjecaj glasova sličnih ili različitih zvučnih i izgovornih svojstava.

- mogu se događati na granici dviju riječi ili između morfemske osnove i morfema.

U hrvatskom jeziku dolazi do zamjene/alternacijefonema na morfemskoj granici i to na:

1. granici sufiksa i osnove2. osnove i prefiksa3. unutar same osnove4. osnove i nastavke

Pri tome se zamjenjuju samoglasnici, suglasnički skupovi i nulti element. Promjenjeni izrazi kojima pridružujemo isti sadržaj zovu se alterante.

Razlikujemo fonološki i morfološki uzrokovane alternacije. Fonološki uvjetovane alternacije su:

1. jednačenje suglasnika po zvučnosti2. jednačenje po tvorbenom mjestu3. gubljenjenje suglasnika

One su uvjetovanje sastavom fonetskog skupa na granici morfema. Morfološki uvjetovane alternacije određene su morfološkom i tvorbenom kategorijom:

1. palatalizacija (k, g, h ispred e prelazi u č,ž,š) junak – junače; pečem-peku)2. sibilarizacija (k, g, h ispred i prelazi u c, z,s) majka – majci, ali- baka – baki – ne mijenja se

uvijek3. jotacija nepalatal + j = palatal (k+j=č /pek+jem=pečem/, t+j=ć /list+je=lišće/, s+j =š

/nos+jen=nošen/

4. alternacije i, je, ije, e - refleksi jata5. vokalizacija l>o /kotao –kotla; čitali >čitao/6. prijevoj7. nepostojani suglasnici: a ili e, / borac-borca/ /Čakovec-Čakovca/8. prijeglas – om > em iza palatala, skupova –št, -žd, -c... polj-em, kralj-em, dužd-em...9. navezak (Petrovog-a)

1.JEDNAČENJE PO ZVUČNOSTI

Jednačenje po zvučnosti glasovna fonološki uvjetovana promjena u kojoj se šumnici koji se razlikuju po svojstvu zvučnosti jednače se tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom po zvučnosti jednakom drugom suglasniku skupa. Zvučni b d g z ž dž đ - - - Bezvučni p t k s š č ć f c h

Kada se jedan do drugoga nađu dva šumnika različita po zvučnosti, dolazi do njihova JEDNAČENJA PO ZVUČNOSTI, nakon kojega oba šumnika postaju zvučna ili bezvučna.

Uvijek se prvi glas zamjenjuje svojim zvučnim ili bezvučnim parom prema drugom glasu.

Dakle, moguća su dva slučaja:

Zvučni + Bezvučni = BB = OBEZVUČENJE

Bezvučni + Zvučni = ZZ = OZVUČIVANJE

Npr. pod-pisati > *podpisati > potpisati - Z+B=BB (rob+stvo >ropstvo; uz+put>usput, od+hraniti>othraniti)svat-ba > *svatba > svadba - B+Z=ZZ (naruč+ba > narudžba, burek+džija>buregdžija)

vrabac – *vrabca – vrapca (Z+B=BB) + nepostojano a

ODSTUPANJE u pismu:

- ukoliko se šumnik d nađe ispred c,č,ć,s,š ostat će u pismu nepromijenjen!

dc: podcijeniti dč: odčepiti, nadčovjek dć: odćušnuti, ds: predsjednik, predstava, gradski dš: odškrinuti, odšetati

- složenice s prijedlozima ispod i iznad: iznadprosječan, ispodprosječan- tuđice: gangster, Habsburgovci...- u složenicama radi jasnoće: podtekst, postdiplomski, Josipdol, ivanićgradski...

2.JEDNAČENJE PO TVORBENOME MJESTU (s >š, z >ž, h >š, n >m)

- glasovna je promjena u kojoj se zatvornici različiti po tvorbenome mjestu, kad se nađu jedan do drugoga, jednače u zatvornike jednake po tvorbenome mjestu.

I.Zubnici s, z jednače se u nepčanike š, ž kada se nađu ispred nepčanika: s > š z > ž prositi -*prosnja – prošnja grozd - *grozđe - grožđemisao - *mislju – mišlju kazniti - *kaznjiv - kažnjivnositi - *nosnja - nošnja voziti - *voznja – vožnja

*jednačenje se može provesti samo ako su z,s i nepčani šumnik ispred njih jednaki po zvučnosti. Ako nisu, prvo se provodin jednačenje po zvučnosti:

jednačenje po zvučnosti jednačenje po tvorbenom mjestu

iz - čistiti is+čistiti iščistitibez-ćutan bes+ćutan bešćutan

*jednačanje z>ž, s>š često se provodi nakon jotacije:jotacija jednačenje po tvorbenom mjestu

grozd – je *grozđe grožđemast – ju *masću mašću

ODSTUPANJE:a) ako je s, z dijelom predmetka (prefiksa):

s-ljubitiraz-ljutiti

b) ako je s, z ispred lj, nj koji su nastali jotacijom:sljedbeniksnjegović

II.Jedrenik/velar h jednači se u nepčanik š ako se nađe ispre nepčanika č:

orah + -čić > oraščić grah + -čić > graščić, trbuh + -čić > trbuščić mijeh + -čić > mješčić

*Jedrenik h mož se i ne mora jednačiti u Š ako se nađe ispred ćdahtati – dahćem i dašćem

drhtati – drhćem i dršćem III. Zubnik n jednači se u usnenik m ako se nađe ispre b, p: zelenbać – zelembać prehrana - prehranbeni – prehrambenistan - stanbeni – stambeni crnpurast - crmpurast ODSTUPANJE: - suglasnik n ne prelazi u m ako se njime završava prvi dio prave složenice, a drugi dio počinje usnenim suglasnikom (provodi se u govoru, ali ne u pismu, radi jasnoće): maskenbal, stranputica, crvenperka, jedanput, izvanbračni...

3. GUBLJENJE SUGLASNIKA

- je gubljenje jednog od dvaju istih suglasnika koji se mogu naći u riječi jedan do drugoga:

bez-zvučan >bezvučanod-dahnuti > odahnuti

- gubljenje se često događa nakon jednačenja po zvučnosti/tvorbenom mjestu:

jednačenje po tvorbenom mjestu gubljenje suglasnika

raz – žariti *ražžariti ražariti

jednačenje po zvučnosti gubljenje suglasnika

pet-deset *ped-deset pedeset

*dva ista suglasnika ostaju u superlativu: najjači, najjjadniji, najjužniji i u riječima u kojima bi gubljenje otežalo razumijevanje: nuzzarada, izvannastavni...

- suglasnici d,t ispadaju i ne bilježe se ispred c samo u oblicima i izvedenicama od riječi:

sudac > sucasvetac > svecaotac > oca

- u ostalim se riječima d, t bilježi ispred c:

redak > redcizadatak > zadatciletak > letci...

MORFOLOŠKI UVJETOVANE PROMJENE:

1. PALATALIZACIJA Palatalizacija glasovna ie promjena u kojoj se jedrenici k, g, h ispred i ili e zamjenjuju sa č, ž, š. Zamijeniti se mogu i glasoci c, z ako se nađu ispred e.

*palatalizacija dobila naziv po glasovima č,ž,š koji se nazivaju palatalima.

Palatalizacija se provodi u sljedećim primjerima: - u V jd., im., m.r.:

seljak - seljačino, vrag - vra'z'e, orah - oraše, junak - junače - u prezentu nekih glagola

teku - tečem, peku - pečem, strigu - strižem, mogu - možeš - u aoristu nekih glagola

rekoh - reče, stigoh - siiže, digoh - diže, ispekoh – ispeče- u tvorbi nekih glagola i imenica

muka - mučiti, zrak - zračiti, trag - tražiti, sluga - služiti, njuh - njušitijunak - junačina, rak - račić, prah - prašina, muha - mušica, majka - majčica, čovjek -čovječuljak, otok - otočje, ruka - ručetina – ručica

- ispred nepostojanog a te ispred nastavaka -an, -ji i nekoliko drugih:dah - dašak, Kartaga - Kartažani, bog - božji, strah - strašan

U nekim se riječima palataliziraju i glasovi c i z ispred samoglasnika e i i:

stric - striče - stričev, lovac - lovce - lovčev, zec - zeče - zečevi, ulica - uličica, ptica - ptičica - ptičurina, letimice - letimičan vitez - viteže, knez - kneže ODSTUPANJA:

- ne provodi u sljedećim primjerima: -ispred sufiksa -ica kolega - kolegica, pjega - pjegica, točka - točkica, mačka - mačkica, buha – buhica

- ispred sufiksa -in kod pridjeva nastalih od odmilica baka - bakin, seka - sekin, zeko - zekin, maca - macin

2. SIBILARIZACIJA

Sibilarizacija je glasovna promjenau kojoj se jedrenici k, g, h ispred i zamjenjuju sa c, z,s.

*sibilarizacija dobila naziv po glasovima c,z,s koji se nazivaju sibilanti- u D i L jd., im., ž.r.: majka – majci, jaruga - jaruzi; snaha - snasi, noga - nozi, ruka – ruci...- u N i V mn., im., m.r.:

junak - junaci, vuk - vuci, propuh - propusi

- U D, L, I mn., im., m.r.: junak - junacima, krčag - krčazima

- u imperativu: (peći) pek-ti –peci (teći) tek-ti- teci,

- u nesvršenih glagola prema svršenima:dignuti - dizati, uzdahnuti – uzdisati

ODSTUPANJA: Sibilarizacija se ne provodi u sljedećim primjerima:

- u nominativu im. m.r. jednosložnih posuđenica: Bask - Baski, bronh - bronhi, erg – ergi

- množinskih toponima Cehi, Novaki (Cesi, Novaci)

- kod nekih prezimena koja nisu istovjetna s općim imenicama standardnog jezika Debeljaki, Piceki

- kod osobnih i životinjskih imena s dva suglasnika isped nastavka Srećko - Srećki, Zelenko – Zelenki

- dativu i lokativu imenica muškog roda ženske sklonidbe:- kod odmilica ili hipokoristika baka - bakin, seka - sekin, braco - bracin, zeko - zeki, striko – striki

- kod riječi s jednosuglasničkim završetkom osnove deka - deki, kuka - kuki, kolega - kolegi, pjega - pjegi, zaliha – zalihi

- kod imena i prezimena Jelka - Jelki, Luka - Luki, Jadranka – Jadranki

- kod imenica sa završetkom -cka, -čka, -tka, -ska, -tka, -zga kocka - kocki, točka - točki, praćka - praćki, pljuska - pljuski, patka - patki, mazga – mazgi

- kod nekih zemljopisnih imena Krka - Krki, Kartaga – Kartagi- kod imenica sa sufiksom –ka:

intelektualka - intelektualki, kajkavka - kajkavki, srednjoškolka – srednjoškolki

DVOSTRUKOSTI:

- u N mn. nekih tuđica m.r.: flamingo -flaminzi –flamingi

- u N mn. prezimena čiji je izraz istovjetan s nekom općom im. m. r. Beg - Begi - Bezi, Duh - Duhi - Dusi

- u N mn. Im. s nepostojanim a u završetku -čak, -čak, -đak m.r.: mačak - mački - mačci, oplećak - oplečki - oplećci, omeđak - omećki – omećci

- u D I L nekih zemljopisnih imena ž.r. s jednosuglasničkim završetkom osnove: Lika - Lici - Liki u dativu

- u L nekih zemljopisnih imena na -ska, -ška Aljaska - Aljaski - Aljasci, Gradiška - Gradiški - Gradišci

- u D i L nekih imenica sa završecima -ska, -tka, - vka: guska - guski - gusci, bitka - bitki - bitci, travka - travci - travki

3. JOTACIJA Jotacija je stapanje nenepčanika s glasom j u nepčanik.

c + j = č klicati - kličem, micati- mičemd + j = đ glodati - glođem, glad - glađug + j = ž blag - blaži, čagati - lažemh + j = š mahati - mašem, tih - tišik + j = č jak - jači, skakati - skačeml + j = lj dalek - dalji, sol - soljun + j = nj tanak - tanji, zelen - zelenjus+ j = š pisati - pišem, visok - višit + j = ć smrt - smrću, ljut - ljućiz + d = ž brz - brži, mazati – mažem

VAŽNO!Epenteza je pojava kad se između usnenih suglasnika b,m,p i zubno usnenog suglasnika v, te palatala j umetne suglasnik /, koji s glasom j daje Ij. Smatra se jotacijom, a taj se glas / naziva epentetsko L. glup+ji > glup+l+ji > glupljiGrob+je> groblje zdrav – zdravljehramati - hramljem

4. VOKALIZACIJA (zamjena l sa o) Zamjena l sa o glasovna je promjena u kojoj se l na kraju riječi ili sloga zamjenjuje sa o.*osnovna riječ u kojoj se l zamijnio sa o naziva se vokalizirana osnovaPrimjeri vokalizacije:

- u glagolskom pridjevu radnom: čitala - čital - čitao

- u N i A jd., im., m. i ž. r anđeo - anđela, kotao - kotla, posao - posla

- u pridjevu m.r. mio - mila, nagao - nagla, topao – topla

- u G im. koje završavaju na –ac: mislilac - mislioca, nosilac - nosioca

- ispred sufiksa –ba: seliti - selba – seoba

ODSTUPANJA: Ne provodi u sljedećim primjerima:

- kod umanjenica sa sufiksom –ce: djelo - djelce, ogledalo - ogledalce

- kod imenica i pridjeva u kojima je l na kraju dugoga sloga: bolnica, stalno, stolnjak, znalci, alka, gol, stol, vol, sol, Milka, Jelka

- u nekim imenicama u kojima je l na kraju kratkoga sloga: molba, žalba

DVOSTRUKOSTI:- kod nekih imenica sa sufiksom –ce:

čelce i Čeoce, selo - selce i seoce- nekih imenica nastalih od izvedenica glagola dijeliti:

dijel - dio, odjel - odio, predjel - predio, razdjel – razdio- nekih pridjeva na -ski

anđelski - anđeoski, selski – seoski

4. NAVEZAK

Navezak je pokretni samoglasnik koji može doći na kraju neke riječi, a da joj uopće ne mijenja značenje. Često se koristi zbog lakšeg izgovora ili stilske obilježenosti. Primjeri naveska:- u kosim padežima (G,D,A,L,I) pridjeva: lijepog-a, lijepom-u, lijepog-a, o lijepom-e

- u kosim padežima zamjenica tvog - tvogatvom - tvomu - tvometvojim – tvojima

- u nekim prilozima tad - tada, dosad - dosada, kad - kada, ikad - ikada, nikad - nikada

- u nekim prijedlozimas - sa, k - ka, uz - uza, pred - preda, nad - nada, pod - poda

VAŽNO! Ukoliko sintagma sadrži dva ili više pridjeva ili zamjenica, samo prva od tih riječi dobiva navezak, npr. Gramatika standardnoga hrvatskog jezika.

U njegovanom i biranom izrazu prednost treba dati genitivu s nastavkom – a, dativu s naveskom –u i lokativu bez naveska ili s naveskom –e!

G jd. dobroga, pametnogaD jd. dobromu, pametnomuL jd. o dobrom /o dobrome

5. NEPOSTOJANO E - nepostojano e glasovna je promjena koja je karakteristična za kajkavsko narječje.

- neka kajkavska imena i toponimi imaju samoglasnik e koji se javlja u nekim oblicima riječi, a u nekim ne.

Nepostojano se e javlja u sljedećim primjerima:- u kosim padežima (genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, instrumental) toponima Čakovec - Čakovca - Čakovcu; Kumrovec - Kumrovca - Kumrovcu... Tuhelj - Tuhlja; Ivanec - Ivanca, Vrbovec - Vrbovca, Markuševec - Markuševca- u kosim padežima imena Gubec - Gupca, Vrabec - Vrapca, Sremec - Sremca - u nekim se kajkavskim imenima ne provodi nepostojano e, najčešće zbog ustaljenosti u hrvatskoj jezičnoj praksi: Maček - Mačeka, Slaviček - Slavičeka čakovečki, ivanečki, vrbovečki, markuševeki

6. NEPOSTOJANO A Nepostojano a ono je a koje se umeće u osnovu riječi između dvaju završnih suglasnika i koje postoji samo u nekim oblicima iste riječi:

Nepostojano a najčešće se javlja u ovim primjerima:- N mn. nekih im., m.r.: borac - borci, momak – momci- G jd. nekih imenica m.r.

N jd.borac/momak/konac - G jd. borca/momka/konca – G mn. boraca/momaka/konaca - G mn. nekih imenica ž.r.

N mn daske/bačve/sestre – G mn.dasaka/bačava/sestara- N jd. m.r. pridjeva i zamjenica u neodređenom obliku:

neodređen: dobar - određen dobri- nominativ muškog roda nekih zamjenica

sav (sva, sve), ikakav, nikakav, takav, kakav - D i I mn. nekih imenica m.r.:

N jd. vijak – D i I mn. vijcima - I nekih im. m.r.:

N doručak - I doručkom ODSTUPANJA:

Ova se glasovna promjena ne događa u stranim riječima koje su prihvaćene u hrvatskom jeziku manijak - manijaci

7. PRIJEGLAS

- je glasovna promjena, samoglasnička promjena u korjenu riječi.- u hrvatskom, prijeglas je promjena u kojoj se samoglasnik o iza palatala, skupova št, žd i suglasnika c

mijenja u samoglasnik e.Prijeglas se provodi u sljedećim primjerima:

-u I jd. imenica m.r i s.r. *muž-om/mužem, poljem, godištem, duždem

-u množinskom umetku imenica m.r. i s.r. (duga množina) muževi, prištevi, duždevi

ODSTUPANJA Prijeglas se ne provodi: - kod složenica sa spojnikom -o- dušobrižnik, srednjovjekovni, prednjonepčani

- kod jednosložnih i dvosložnih imenica muškoga roda koje ispred nastavka imaju samoglasnik e, a osnova im završava na palatal (c, ć, đ, dž,j, Ij, nj, š, ž). Takvo se izbjegavanje ponavljanja istog glasa naziva razjedničivanje ili disimilacija. Beč - Bečom, muzej - muzejom, hmelj - hmeljom, Senj - Senjom, svrbež -svrbežom, padež - padežom, davež - davežom - kod imenica ženskoga roda (instrumental): kuhinja - kuhinjom, sreća - srećom, soba - sobom, trava - travom

- kod posuđenica bez obzira na drugo navedeno pravilo bendžo - bendžom, gaučo - gaučom

DVOSTRUKOSTI- u I jd. imenica m.r. na -ar car - carom - carem, ribar - ribarom - ribarem, mornar - mornarom – mornarem

8. REFLEKSI JATA Refleksi jata ostvaraji su starog samoglasnika e - ije,je, e, i. Njihovo izmjenjivanje i promjene nazivaju se alternacije ili zamjene ije/je/e/i. Osnovno je načelo da se u dugome slogu pojavljuje ije, a u kratkome je, no to pravilo ima podosta iznimaka. Tvorbom novih riječi ili promjenom oblika istih riječi dolazi do zamjena refleksa jata, slog se može duljiti ili kratiti. Duljenje sloga s kratkim jatom je, e, i > ije

- kratko se je zamjenjuje dugim:u tvorbi nesvršenih glagola i glagolskih imenica (osim kod riječi koje u osnovi imaju mjeriti, mjestoi sjesti) dospjeti > dospijevati, dospijevanje, razumjeti > razumijevati, razumijevanje

ALI!: zasjesti - zasjedanje, mjeriti - mjerenje, premjestiti - premještanje (zbog navedenihiznimaka!) - prema osnovnim glasovima e i i u osnovama glagola leći, letjeti, liti, zreti i njihovih izvedenica leći - lijegali, letjeti - lijetati, lijetanje, liti > lijevati, lijevanje, dozreti, dozrijevati, dozrijevanje - prefiks -pre dulji se u -prije u tvorbi imenica iz glagolske osnove prelaziti > prijelaz, prevoditi > prijevod, preglasiti > prijeglas, prelomiti > prijelom, prenositi > prijenos Kraćenje sloga s dugim jatom iije > je

Dugo se ije krati u je:- u tvorbi riječi, dugi jat ne smije doći prije naglaska, a također dolazi ispred nekih sufiksa

lijep > ljepota, lijek > ljekovit, Nijemac > njemački, cvijet > cvjetić, vijenac > vjenčić, ocijeniti > ocjena

- u promjeni oblika riječi, najčešće u sklonidbi dijete - G jd. djeteta, snijeg, N mn. snjegovi- uvijek u komparativu i superlativu pridjeva lijep - ljepši - najljepši, bijedan - bjedniji, lijen - Ijeniji vrijedan - vr(j)edniji, trijezan - tr(j)ezniji,

MORFOLOGIJA, MORFEM, VRSTE MORFEMA

MORFEM je najmanja jezična jedinica koja ima svoje značenje (izraz i sadržaj, svoje značenje).

N grad - 0 /grad – temeljno značenje / 0 nulti morfem – gramatičko značenje, a to je N i A jd. i mn. G grad-a /-a gram. značenje G jd.D grad-uA grad-0V grad-eL grad-uI gradom

ALOMORF drukčiji ostvaraj nekog morfema (tj. djelomično različit ostvaraj istog morfema)

vuk-0 –vuc-i ; cvijet-0 – cvjet-ov-i; niz-ak-0 –nis-ka

MORFOLOGIJA (oblikoslovlje) znanstvena disciplina koja proučava morfeme.

Vrste morfema:

Korijenski morfem – onaj koji nosi temeljno značenje riječi (lat. korijen – radix) (grad)

Prefiksalni morfem – dopunjuje značenje korijenskog morfema i nalazi se ispred njega, tj. s njegove lijeve strane.

Sufikslani morfem – dopunjuje značenje korijenskog, nalazi se iza njega, tj. s njegove desne strane (gradom)

Morfemi mogu biti:

Rječotvorni – zovu se još i tvorbeni ili leksički. Služe za tvorbu riječi i imaju leksičko značenje. To su i prefiksalni, i sufiksalni i korijenski morfemi.

Oblikotvorni – (gramatički) služe za tvorbu oblika riječi. Ima gramatičko značenje (padež, rod, broj, lice, vrijeme...), a vrsta je sufiksnog morfema.

Sve prefiksalni i sufiksalni morfemi nazivaju se AFIKSALNI MORFEMI.

PROMJENJIVE RIJEČI

1. IMENICE

Imenice su promjenjiva vrsta riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave.

Mogu biti:

a) konkretne – imenujemo ono što je stvarno, konkretno – Luka, selo, Požega, trava...

Po opsegu ono što označuju mogu biti opće, zbirne, vlastite i materijalne.

- opće imenuju svaki pojedini član neke vrste, a time i cijelu vrstu; npr. mačka je imenica i za jednu mačku i za sve ostale mačke.

- zbirne imenice imenuju skup stvari ili pojava i mi ih shvaćamo kao cjelinu: lišće, granje, telad...

- zbirne su imenice po obliku jednina jer i znače jedno. Lišće je žuto, ali su listovi žuti!!!

- vlastita imena (nomina propria) imenuju samo jedno biće ili stvar. Npr. Mihovil je ime jedne osobe (iako više osoba može nositi isto ime, mi uvijek mislimo na jednu).

- materijalne ili gradivne označuju nešto materijalno. Npr. sol, voda, zlato, kisik, meso...

b) apstraktne imenice – označavaju nešto nestvarno, neopipljivo. Npr. sreća, smijeh, život, učenje...

Gramatičke kategorije imenica

U imenica razlikujemo gramatičke kategorije: rod, broj, padež.

GRAMATIČKA KATEGORIJA RODA

Tri su gramatička roda: muški (m.r.), ženski (ž.r.) i srednji (s.r.)

Muški rod – sin, konj, golub...Ženski rod – majka, kuća, lutka...Srednji rod – označava mlado od ljudi i životinja – dijete, slonče, ždrijebe.. (sunce!)

U nekih se imenica spol i gramatički rod ne podudaraju. Primjerice, imenica starješina označava mušku osobu, ali se sklanja kao imenica ženskoga roda.

GRAMATIČKA KATEGORIJA BROJA

Jednina (jd.)i množina (mn.)

Većina imenica ima oblike i za jedninu i za množinu – konj – konji; žena – žene...Neke se imenice upotrebljavaju samo u jednini (singularia tantum). To su:

- osobna imena i prezimena (Iva, Mario, Marković, Janković...)- neka zemljopisna imena: Zagreb, Kupa, Vransko jezero- zbirne imenice: telad, granje, smeće...- opće materijalne (gradivne) imenice: zlato, med, mlijeko, ulje... ako i imaju množinu, to je onda

različita vrsta istog materijala (sva su mlijeka zdrava – misli se na mlijeka bilo kojeg proizvođača)

Neke se imenice upotrebljavaju samo u množini (pluralia tantum). To su:- neka zemljopisan imena: Vinkovci, Ploče...- neke opće imenice: grablje, naočale, usta...

GRAMATIČKA KATEGORIJA PADEŽAHrvatski jezik ima 7 padeža jednine i množine. Nazivi padeža podrijetlom su latinski i svaki odgovara na pitanje za živo i neživo.N ominativ tko? što?G enitiv koga? čega?D ativ komu? čemu?A kuzativ koga? što?V okativ oj!L okativ o komu? o čemu? (uvijek je s prijedlozima na, o, po, prema, pri, u)I nstrumental (s) kim? čim?

Promjena riječi kroz padeže zove se sklonidba ili deklinacija.Sklonidba imenica:Sklanjati imenice znači njezinoj osnovi dodavati padežne nastavke.

Nominativ – tko? Što? /stoji/

- je padež imenovanja- u rečenici je S (Ana čita.) ili dio imenskog predikata (Ana je učenica.)- nikada ne dolazi s prijedlogom

Genitiv – koga? Čega? /nema/- njime izričemo: a) pripadnost (Glavica luka...)

b)djelomičnost (Malo soli.) c)građu (Kolač od jabuka.)

- prijedlog: od

Dativ – komu? Čemu? /prilazim/- njime izričemo a) cilj (Idem k bratu.)

b)namjenu (Pišem pismo majci.) - najčešće bez prijedloga ili s prijedlozima: k/ka, nasuprot, unatoč, usprkos.

Akuzativ – koga? Što? /vidim/- izriče predmet glagolske radnje – objekt. Ana jede jabuku. Luka voli Ivu.- Može izricati i druge okolnosti vršenja radnje:vrijeme, mjesto, tada dolazi s prijedlozima: na, u, kroz,

pred... Idem pred Ivu. Proći ću kroz pothodnik. Ušla sam u školu. Doći ću pred početak predstave.

Vokativ – Oj! Ej! – padež oslovljavanja i dozivanja- Imenica u V se uvijek odvaja zarezom

Ivane, donesi mi vode!Dodaj mi papir, Jakove!Rekla sam, Majo, da to ne će moći tako.

Lokativ – uvijek s jednim od prijedloga: na, o, po, pri, prema, u + komu?, čemu?ž- Izriče mjesto glagolske radnje

Instrumental - s kim?, čime?- Instrumentalom kazujemo društvo (Pričam sa sestrom i s bratom.) i sredstvo (Putujem vlakom.)

2. ZAMJENICE

Zamjenice su promjenjiva vrsta riječi, zamjenjuju imenice ili upućuju na osobu, predmet, misao i sl. Po značenju zamjenice mogu biti:

Lične ili osobne zamjenice- zamjenjuju osobe u komunikaciji: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona

Povratna zamjenica sebe, se

-povratna zamjenica znači da subjekt vrši radnju na sebi, radnja se vraća na subjekt. Povratna zamjenica nema nominativa i vokativa, ista je za sva lica, rodove i brojeve (ja se češljam, ti se češljaš, oni se češljaju..)

Posvojno-povratna zamjenicaSvoj On čuva svoju kuću.- zamjenjuje posvojni pridjev, znači da što pripada subjektu. Ona zamjenjuje sve posvojne zamnjenice.

Isti je oblik za jd. i mn., za sva tri lica.

Posvojne zamjenicemoj, tvoj, njegov, njezin (njen), naš, vaš, njihov

- zamjenjuju posvojne pridjeve, označavaju što kome pripada.

Pokazne zamjeniceovaj, ova, ovo, taj, ta, to, onaj, ona, ono, onolik, onoliko, toliko...

- odgovaraju na pitanja Koji? Kakav? Koliko?

Upitne zamjenicetko, što, koji/koja/koje, kakav/kakva/kakvo, čiji/čija/čije, kolik/kolika/koliko.- upotrebljavaju se u pitanjima. Imaju oblike za sva tri roda. Tko je upitna zamjenica za živo, a što za

neživo.Tko je to napisao? Što je napisano?

Odnosne zamjenicetko, što, koji, čiji, kakav, kolik

- odnose se na riječi iz glavne rečenice ili na cijelu rečenicu. Upitne i odnosne zamjenice iste su izrazom. Razlikuju se samo po upotrebi.

Neka se javi čiji je to sat.- kada je što odnosna zamjenica, može se odnositi i na živo.

To je žena što sam je vidio.

Neodređene zamjenice

netko, nešto, neki, nečiji, nitko, ništa, svatko, svačiji, itko, išta...

- njihov naziv govori da su to zamjenice koje zamjenjuju nešto neodređeno, nepoznato. Upitne i odnosne zamjenice postaju neodređene i kada ispred njih stoji čestica ma, makar, bilo ili čestica god iza njih. (ma tko, ma što, tko god...

Velikim početnim slovom pišu se zamjenice Ti, Tvoj, Vi, Vaš kada se obraćamo jednoj osobi iz poštovanja.

3. PRIDJEVI

-promijenjive riječi koje se dodaju imenicama da bi ih pobliže označili. Dijele se na opisne, posvojne i gradivne pridjeve.

A) Opisni ili kvalitativni pridjevi označuju kakvo je što,izriču svojstvo imenice. Pripadaju im i glagolski pridjevi radni i trpni. ( podivljao, učen).

npr. Dječak je velik. Rijeka je brza.

Gradivni ili materijalni pridjevi označuju od čega je što, izriču građu onoga što imenica imenuje.Često se upotrebljavaju u prenesenom značenju. Tada imaju sva obilježja opisnih pridjeva. (zlatno doba, staklene noge...)

npr. Lopta je gumena. Sat može biti zlatan. Ogrlica može biti biserna.

Posvojni ili posesivni pidjevi označuju čije je što, izriču pripadanje.

npr. Auto može biti bratov. Zemlja može biti majčina.

S obzirom na određenost dijelimo ih na:

ODREĐENE – odgovaraju na pitanje koji? Označavaju izabrani, određeni pojam, predmet i sl.

bijeli, bijeloga, bijelomu

NEODREĐENE –Odgovaraju na pitanje kakav? Upotrebljavamo ih kada imenica uz koju stoji znači nešto neodređeno, nepoznato, općenito. Neodređeni je pridjev dio imenskog predikata.

bijel, bijela, bijelu...

Komparacija ili stupnjevanje pridjeva- uspoređivanje najmanje dvaju imenica na temelju neke zajedničke osobine.

I. pozitiv (star) – oblik pridjeva koji označava svojstvo nečega bez usporedbe

II. komparativ (stariji) – oblik pridjeva koji označava da netko ili nešto ima to svojstvo u većoj mjeri od drugoga.

III. superlativ (najstariji) – označava kada netko ili nešto ima to svojstvo u najvećoj mjeri.

Kompairati se mogu samo opisni pridjevi.

Iznimno se mogu komparirati i gradivni i posvojni pridjevi ali samo kada imaju preneseno značenje.(Ovo dijete je zlatno.)

KOMPARATIV

1.Nepravilna: 2. Nastavak –ši 3.nastavak – ji 4. Nastavak -iji

dobar- bolji lak-lakši jak – jači redovit - redovitijizao- gori mek – mekši lud – luđi zelen - zelenijimalen- manji lijep-ljepši suh – suši zrel - zrelijivelik- veći gorak-gorčidug- dulji (ili duži)

*NAPOMENA: pridjevi koji završavaju na palatal ili -r (ne dolazi do jotacije, j ispada); krnj- krnji, riđ- riđi, vruć- vrući

5. Pridjevi na –ak, -ek, –ok (u pozitivu) gube te nastavke u komparativu:

dal(ek) +ji > dalji žest(ok)+ji > žešći

6. Pridjevi koji u pozitivu imaju ije u komparativu ije krate u je:

lijep – ljepši, vrijedan, vredniji, vrjedniji...

Tvorba superlativa

naj + komparativ = superlativ naj+jači >najjači

4. BROJEVI

Brojevi su dijelom promjenjiva vrsta riječi kojom se izriče koliko čega ima i koje je što po redu.

Dvije su vrste brojeva:

a) GLAVNI – označavaju koliko čega ima (jedan, pet, tri...)

b) REDNI – označavaju koje je što po redu (prvi, peti, treći...)

Od glavnih brojeva sklanjaju se samo 1, 2, 3 i 4.

- naravno, sklanjaju se i svi višeznamenkasti brojevi koji završavaju sa 1, 2, 3 ili 4.

Slaganje broja s imenicom- s brojem 1 imenica se slaže u rodu, broju i padežu:

Jedan čovjek, jednoga čovjeka.. četrdeset jedan čovjek...

- brojevi 2, 3, 4 u N jd. imaju uza se imenicu u G jd. za muški i srednji rod, u N mn. Za ženski rod.N dva slonaG dvaju slonova

- u ostalim padežima uz broj dolaze imenice (pridjevi ili zamjenice) u istom padežu množine:Npr. uplašio se zbog dva miša/dvaju miševa.

Kada je uz brojeve 2, 3, 4 prijedlog, oni se ne moraju mijenjati.Npr. Došao je s dva prijatelja.

- brojevi 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 (...) 20 (i dalje svi brojevi kojima je zadnji broj 5, 6, 7, 8, 9, ili 0), ne sklanjaju se. Uz njih stoji imenska riječ u genitivu množine.Npr. pet slonova, četrdeset osoba, devet žena...

Redni brojevi se svi sklanjaju. Imaju, dakle, kategoriju roda, broja i padeža.

Brojevne imenice – Tvore se od glavnih brojeva od 2 – 99 (dakle, osim broja 1 i brojeva s brojem 1 na kraju): trojica, dvadesetdvojica..

Brojevni pridjevi – Upotrebljavaju se samo uz imenice u množini – uz imenice koje nemaju jednine ili uz imenice koje znače par nečega; dvoja vrata, troje hlače..

Brojevi i pravopis – sastavljeno i rastavljeno pisanje: sastavljeno se pišu brojevi od 11 – 19, zatim sve desetice.

Stotice se mogu pisati i rastavljeno i sastavljeno. (dvije stotine, dvjesto)

Kada uz broj dolazi riječ tisuća, milijun, milijarda itd. onda se pišu rastavljeno. Rastavljeno se pišu i ostali složeni brojevi.

Sa spojnicom pišemo brojeve kada oni zajedno označavaju približne vrijednosti: dva-tri..

Nazivnici se u razlomcima pišu sastavljeno, a brojnici kao glavni brojevi: 21/33 dvadeset jedna tridesettrećina.

5. GLAGOLI

Glagoli su promjenjiva vrsta riječi koja označava:

a) radnju: pisatib) stanje: živjetic) zbivanje: roditi se

Glagoli imaju pet gramatičkih kategorija: vrijeme, način, vid, lice, broj.- promjena glagola po licima zove se sprezanje ili konjugacija.

Glagole po vidu dijelimo na:

a) svršene – označavaju radnju koja je izvršena – pastib) nesvršene – označavaju radnju koja traje, nije završena ili se ponavlja s prekidom – padatic) dvovidne, i svršeni i nesvršeni: ručati, doručkovati...

Glagole po predmetu radnje dijelimo na:

a) prijelazne – imaju uza se imenicu u akuzativu(predmet radnje), tj. objektOn ima knjigu. (ima što?)

b) neprijelazne – nemaju uza se im. u A, objekt. Oni znače stanje ili zbivanje.Spavao je na sijenu.

c) povratne – imaju uza se povratnu zamjenicu se.

I. pravi povratni glagoli – nenaglašeni oblik se možemo zamijeniti naglašenim oblikom sebečešljam se/sebe

I. nepravi povratni glagoli – Brinemo se (ne možemo reći Brinemo sebe. )

GLAGOLSKI OBLICI

Infinitiv – neodređeni glagolski oblik. Kazuje nam radnju, stanje, zbivanje. - on je osnovni gl. oblik. Završava na –ti ili –ći (hodati, leći)

Prezent – je jednostavni glagolski oblik koji izriče radnju u sadašnjosti. Tvori se i od svršenih i od nesvršenih glagola. (hodam, plešem, govorim...)

Perfekt – složeni glagolski oblik koji označava radnju u prošlosti. Tvori se od oblika prezenta pomoćnog glagolabiti i glagolskog pridjeva radnog koji označava određenu radnju, stanje ili zbivanje (pisao sam, pisao je)

Aorist – jednostavni glagolski oblik koji označava prošlu svršenu radnju. Tvori se od svršenih glagolanastavcima: -h, -0,-0, -smo, -ste, -še ili -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše

Npr. napisah, napisaše..

Imperfekt – jednostavni gl. oblik kojim se označava prošla nesvršena radnja. Tvori se od nesvršenih glagola nastavcima: -ah, -aše, -aše, -smo, -aste, -ahu/-jah/ijah; -pisaše, trčaše..

Pluskvamperfekt – složeni gl. oblik koji označava pretprošlu, davno svršenu radnju. Tvori se od gl. pridjeva radnog i i perfekta ili imperfekta pom. gl. biti: bio sam pisao/bijah pisao.

Futur 1. – složeni gl. oblik kojim se izriče buduća radnja. Tvori se od prezenta pom. gl. htjeti i infinitiva koji označava radnju o kojoj se govori: ja ću pisati! pisat ću!

Futur 2. – (EGZAKTNI) – složeni gl. oblik koji označava predbudućnost, radnju koja prethodi budućoj radnji.Tvori se od gl. pridjeva radnog i prezenta pom. gl. biti; budete pisali..

GLAGOLSKI NAČINI

Imperativ – zapovijedni način- tvori se od infinitivne osnove glagola kojoj se dodaju imperativni nastavci, i to samo za 2. lice jednine i

1. i 2. lice mn. Za 3. lice jd. i 3. lice mn. - imperativ se tvori česticom neka s prezentom; piši, pišimo, neka piše..

Kondicional prvi (sadašnji) – tvori se od aorista pom. gl. biti i gl. pridjeva radnog odgovarajućeg glagola. Izričeželju ili mogućnost; pisali bismo

Kondicional drugi (prošli) – tvori se od kondicionala prvog glagola biti i gl. pridjeva radnog odgovarajućegglagola; bih bio pisao

GLAGOLSKI PRILOZI

Glagolski prilog sadašnji (particip prezenta) – tvori se tako da se glagolu u 3. licu mn. u prezentu doda morfem–ći; plivaju – plivajući

Glagolski prilog prošli (particip perfekta) – infinitivnoj se osnovi doda morfem – vši, -avši; napisati – napisavši, baciti – bacivši..

GLAGOLSKI PRIDJEVI

Glagolski pridjev radni (aktivni) – tvori se od infinitivne osnove kojoj se dodaju morfemi:

Jednina- -o/-ao, -la, -lo

Množina - -li, -le, -la

Pisala, pisali..

Glagolski pridjev trpni (pasivni) – tvori se od infinitivne osnove kojoj se dodaju morfemi: -n, -en, -jen, -t; pisan,započet..

Nepromjenjive vrste riječi

1. PRILOZI – nepromjenjiva vrsta riječi koja se najčešće prilaže glagolima kao oznaka mjesta, vremena, načina, količine i drugih okolnosti. Mogu se priložiti i imenicama i pridjevima: mnogo posla, jako lijepo. Ono brzo (pridjev) mače brzo(prilog) jede.

*Prilozi gdje, kamo, kuda!

Gdje? se upotrebljava kada pitamo za mjesto radnje (gdje si ostavio kaput?)Kamo? za cilj kretanja (kamo si krenuo?)Kuda? za smjer kretanja (kuda si se provukao?)

2. PRIJEDLOZI – nepromjenjiva vrsta riječi koja označavaju odnose među imenicama. - ne mogu stajati samostalno, nego uz imenske riječi (u njemu, na suncu, pred kućom..) - prijedlozi su: do, iz, k, na, nad, o, od, po, pod, pri... - prijedlog s pišemo s naveskom - a (sa) ako iza njega dolaze riječi koje počinju sa s, z, š ili ž , skupovima

ks, ps, aili ako ta slova stoje na drugome mjestu, a ispred njih je suglasnik. (sa stilom, sa ksilofonom..)

3. ČESTICE – nepromjenjiva vrsta riječi koja služi za preoblikovanje, mijenjanje značenja. Zovu se još riječce ili partikule. To su:

ne – mijenja jesnu rečenicu u niječnu: Želim to – Ne želim to.li, zar – služe za oblikovanje pitanja: Hoćeš li? Zar hoćeš?evo, eto, eno – služe za upućivanje, pa se zovu – upućivačke riječineka- za tvorbu imperativa (3. lice)

4. VEZNICI – nepromjenjiva vrsta riječi , služe za povezivanje rečenica. To su: i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, već, no, ili, jer, ako, iako, premda, dakle, stoga...Službu veznika mogu imati i prilozi i odnosne zamjenice: Neka se javi tko je to učinio.

5. USKLICI – njima označavamo osjećaje, raspoloženje. Mogu biti i onomatopejski (oponašaju zvukove iz prirode): oh, eh, hi, haj, jao, uf, bljak, pljus...

Usklici mogu zamjenjivati i značenje pridjeva, imanica ili glagola (posebno u razgovornom stilu): Bilo nam je bljak!; Prišao je Ireni i pljus!; Osjećam se haj!

PRAVOPISNA PRAVILA

VELIKO I MALO SLOVO Velikim početnim slovom se pišu:1. vlastita imena2. prva riječ u rečenici3. riječi iz počasti Vlastita imena dijele se na:- jednočlana (sva se pišu velikim slovom)- višečlana (osim prvog člana velikim početnim slovom se pišu i svi drugi članovi vlastitih imena - naseljena mjesta, država, kontinenata - osim veznika i prijedloga. U ostalim višečlanim vlastitim imenima veliko početno slovo piše samo prvi član, a od ostalih samo oni koji bi se izvan višečlanih imena pisali velikim slovom. Velikim početnim slovom pišu se vlastita imena, te imenice i pridjevi koji ih zamjenjuju:1. osobna imene, prezimena i nadimci (Ljudevit Gaj, Ivanov, Antičin, Božji, La Sier, Petar Krešimir Četvrti)2. osobna imena koja su nastala prijenosom značenja opće u vlastito (Bik Koji Sjedi)3. imena božanstva, mitoloških bića, bića u religijama, osim ako su u službi imenica (Mars, Jupiter, Lucifer, Sotona; zla kao sotona - malo jer je u službi opće imenice)4. imenice Bog, Isus, Blažena Djevica Marija, Jaganjac Božji, Presveto Trojstvo, kao i imenica koje ih zamjenjuju Gospa Međugorska, Majka Božja Bistrička, Svevišnji, Otkupitelj, Spasitelj.5. židovska i muslimanska imena Boga: Jahve i Alah6. imena životinja: Macan, Ciro7. prva riječ u latinskom nazivu životinja i biljaka: Felis leo8. imena naroda, etnografskih skupina i njihovih pripadnika: Hrvati, Hrvatica, Hrvat, poluhrvat, nerva9. sve riječi u imenima (osim veznika i prijedloga): - kontinenata (Europa, Južna Afrika)- država (Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina)- gradova (Široki Brijeg, Sveti Petar u Šumi)- sela i zaselka (Crveni Grm, Babina Greda)10. imena stanovnika kontinenata, država, pokrajina, otoka, naseljenih mjesta (Europljanin, Crni Kontinent - Afrika, Zemlja Izlazećeg Sunca - Japan)11. ponekad u književnim djelima mislena pojave (i tako služe kao vlastita imena): Dobro, Briga Velikim početnim slovom piše se samo prvi član, a drugi sami po sebi veliki početnim slovom:1. zemljopisna imena- pokrajina, područja i krajeva (Ravni kotari) 2. bića, planine, pustinje, otoci, poluotoci, šuma, njiva, livada (Dugiotok)- imena voda ili hidiomi (Atlanski ocean, Babin poluotok)3. imena vjerskih blagdana i državnih praznika4. imena ulica, trgova, dijelova grada, prometeica (Ulica grada Vukovara, Trg bana Josipa Jelačića, Dugi dol, Gornji grad, Maslenički grad)5. imena škola, fakulteta, društava, instituta, tvornica, poduzeća, organizacija, političkih stranaka6. imena županija, nadbiskupija, mjesnih zajednica, ureda7. imena javnih skupova8. imena odličja i nagrada9. imena građevina, spomenika, objekata, prometa (sv. Ante - svetac, Sveti Ante - blanda, Sveti Ante - crkva, crkva sv. Ante) 10. zaštićena imena proizvoda (televizor Panasonic)11. imena i naslovi12. imena jasno određenih povijesnih događaja

Kratice

Kratice je Hrvatski pravopis gospode akademika Babića, Finke i Moguša (četvrto izdanje, 1996.) podijelio ovako:

1. kratice s jednim slovom iza kojega se stavlja točka

a. kratice hrvatskih riječi: č. - čitaj; v. - vidite; r. - razred; g. - godina; o. g. - godineb. kratice latinskih riječi i izraza koje se se pišu malim slovom: a. a. - ad acta (među spise); m. p. - manu propria (vlastitom rukom, vlastoručno)c. kratice latinskih riječi i izraza koje se pišu velikim slovom: P. S. - post scriptum (poslije napisanoga); N. B. - nota bene (pazi dobro, pripomena) 2. kratice od više slova s točkom na kraju

a. kratice s točkom na kraju koje se pišu početnim slovima do prvog samoglasnika (ne računajući samoglasnik na početku): i sl. - i slično; mj. - umjesto; str. - strana; sv. - svezakb. kratice s točkom na kraju koje se pišu slovima do drugog samoglasnika u riječi: čit. - čitaj (uz č.); godi. - godina (uz. g.); ing. - međunarodna kratica za inženjera (uz inž.)c. kratice s točkom na kraju kojima se piše samo prvo i posljednje slovo ili prvo slovo i kraj riječi: dr. - doktor; mr. - magistard. ostale kratice od više slova s točkom na kraju: itd. - i tako dalje; npr. - na primjer; tzv. - takozvani, vlč. - velečasni.

Osim njih, postoje i kratice koje se pišu bez točke: gđa - gospođa; gđica - gospođica; don - titula katoličkog svećenika; fra - fratar.

Prema načinu na koji su složene, razlikujemo i dvije vrste sastavljenih kratica:

1. one koje su nastale od početnih slova svakoga člana izraza koji se u njima krati (akronimi); te se kratice pišu bez točke iza pojedinih slova i sva su slova velika: HT - Hrvatski telekom; HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; HNK - Hrvatsko narodno kazalište. Te se kratice dekliniraju tako da dobivaju padežni nastavak koji se piše malim slovima i od kratice se odvaja spojnicom (HT-a, HT-u…)2. kratice koje imaju oblik promjenjivih riječi i njihovu sklonidbu, a kao vlastita imena pišu se velikim početnim slovom, npr. Nama, Hina.

Napokon, kratice za oznake mjernih i srodnih jedinica zovu se znakovi. Odreda se pišu bez točke na kraju: m - metar; dm - decimetar; t - tona.