HRVATSKI JEZIK I JEZIČNA KULTURA

  • View
    261

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

HRVATSKI JEZIK I JEZINA KULTURA

Transcript

HRVATSKI JEZIK I JEZINA KULTURA

OPI JEZINI TEORIJSKI POJMOVIJezik i govor Znanstveno prouavanje jezine pojave u novije vrijeme gotovo uvijek polazi od razlikovanja jezika i govora. Govor je psihofizioloki proces, djelatnost ljudskog organizma. Podrazumijeva sloene psihike, fizioloke i fizike procese; misaone operacije (predodbe pojma, zdruivanje jezinog znaka ili akustike slike s izrazom, pokretanje ivanih impulsa te kretnje govornih organa i proizvodnju zvukova). U tom smislu govor je predmetan i materijalan. Od drugih slinih psihofiziolokih pojava (plaa npr.) razlikuje se upotrebom u svrhu sporazumijevanja. Da bi sporazumijevanje bilo mogue, govorne jedinice moraju biti organizirane po odreenim pravilima. Upravo taj skup jedinica i pravila po kojima se one kombiniraju u svrhu sporazumijevanja su jezik. Tako jezik prema govoru stoji kao apstrakatan, openit sustav, a govor kao njegov konkretan ostvaraj i indidualan izbor. Dok je broj jezinih elemenata i pravila po kojima se oni kombiniraju ogranien i strogo odreen, izbor i mogunost njihovih kombinacija nikada do kraja ni u jednom jeziku nije iscrpljen.

Lingvistika i gramatika Jezina pojava, kao jedinstveno sredstvo sporazumijevanja meu ljudima, se u okvirima znanosti o jeziku moe prouavati openito kao sustav znakova i pravila koji slue sporazumijevanju meu ljudima, ili kao izdvojena pojava koja slui sporazumijevanju meu pripadnicima neke drutvene zajednice. Lingvistika je znanstvena displina koja prouava na koji se nain ljudi slue jezikom i njime sporazumijevaju; prenose 'znaenja' o svijetu jedni drugima. Gramatika prouava na koji se nain jezikom slue ljudi unutar jedne jezine zajednice, pa govorimo o gramatici hrvatskoga jezika, gramatici engleskoga, njemakoga i dr. jezika.

Fonetika i fonologija, morfologija, sintaksa, semantika Nauka o jeziku uvjetno je podijeljena na manje discipline: fonetiku i fonologiju, morfologiju, sintaksu, leksikologiju i semantiku. Svaka od disciplina prouava jezik na posebnoj razini, ali se ne mogu promatrati neovisno jedna o drugoj. Fonetika i fonologija prouavaju glasove u jeziku, oblicima rijei bavi se morfologija, sintaksa prouava pravila po kojima se rijei slau u reenicu, a znaenjem rijei bavi se semantika. 1

i jezina kulturaKolegij: Hrvatski jezik

HRVATSKI JEZIK Hrvatski jezik jezik je kojim govori zajednica hrvatskoga naroda. Pripada skupini junoslavenskih jezika, zajedno sa srpskim, crnogorskim, bonjakim, slovenskim, bugarskim i makedonskim jezikom. On ima svoju povijest, svoje rjeniko blago, svoju normu: gramatiku, pravopis, pravogovor status samostalnog jezika Na njemu se pie od 12. stoljea. Od poetaka pismenosti zapisivao se trima pismima: glagoljicom i bosanicom i latinskim Hrvatski jezik ima tri narjeja; akavsko, kajkavsko i tokavsko, a govornici tih narjeja slue se hrvatskim standardom u meusobnom sporazumijevanju. Hrvatski standardni jezik utemeljen na tokavskim govorima hrvatskoga jezika, u sebe ugrauje leksike (i neto manje gramatike) osobine akavskog i kajkavskoga narjeja hrvatskoga jezika. Razredba: Indoeuropski jezici Baltoslavenski jezici Slavenski jezici Junoslavenski jezici Hrvatski jezik

Hrvatski standardni jezik Sredstvo meuhrvatske komunikacije danas je hrvatski standardnijezik, osnovan na tokavskom narjeju, sa meuudijalekatskim proimanjima, ali koji nadrasta svoju osnovicu i kojim se nijedan govornik ne slui prirodno i bez uloenog napora. On je propisan i tei pravilnosti, tonosti i normiranosti.

Norme hrvatskog standardnog jezikaNORMA je skup pravila koje se smatraju uzorom i kojima valja teiti Normiranje se u standarnom jeziku provodi svjesno i sustavno odgovarajuim normativnim prirunicima i to u svim dijelovima govornoga i pisanoga standarda. Zato moemo rei da je svaki standardni jezik skup normi od kojih svaka normira jedan njegov odsjeak. Postoji pet propisanih normi, tj. pet normativnih razina. To su pravopisne, pravogovorne, gramatike, leksike i stilistike norme. One su sadrane u pravopisu, gramatici i rjeniku hrvatskog jezika.

1. PRAVOPISNA NORMA o Dogovorna norma o najispravnijem i najprihvaenijem nainu zapisivanja hrvatskoga jezika sadrana u pravopisu hrvatskoga jezika 2

i jezina kulturaKolegij: Hrvatski jezik

o npr. neu ili ne u? o Hrvatska pravopisna norma, naalost, ne da se iitati samo iz pravopisa hrvatskoga jezika. Mimo pravopisnih prirunika u obzir se uzima i pravopisna tradicija tj. kako se pisalo kod mjerodavnih pripadnika jezine zajednice koji paze na svoj jezik te koliko su norme pisanja hrvatskoga jezika prihvaene od njegovih govornika. 2. PRAVOGOVORNA NORMA o Pravogovorna norma upuuju na to kako se pojedine rijei, fraze, itd. izgovaraju, ovisno o tome kako su napisane. o npr. u kui 3. GRAMATIKE NORME o To su fonoloke, morfoloke i sintaktike norme. o U gramatike norme spadaju: glasovne promjene ispadanje suglasnika, jednaenje suglasnika po zvunosti i po mjestu tvorbe, jotacija, palatalizacija, sibilarizacija, nepostojani samoglasnici, prijeglas, itd.; o reenino ustrojstvo, odnosi meu reeninim jedinicama, pravila kojima se rijei niu u tekst, red rijei i dr. 4. LEKSIKE NORME o One se bave rjenikim blagom hrvatskog jezika. o Leksika norma se jo naziva i leksikosemantika norma, jer se bavi tvorbom rijei. o Norma naelno daje prednost domaim rijeima, a u sluaju da se i preuzme strana rije, preporuuje se da se od nje tvore tvorenice hrvatskim tvorbenim postupcima. 5. STILISTIKE NORME o Stil (gr. stylos = drak, pisaljka) izbor izmeu razliitih mogunosti koje u jeziku postoje za izricanje istog sadraja. o Stilistika prouava funkcionalnu stranu uporabe jezinih jedinica.

o STANDARDNI JEZIK mora biti tako osposobljen da moe zadovoljiti sve

komunikacijske potrebe svih svojih govornika, neovisno o njihovu drutvenom podrijetlu, stupnju naobrazbe i drutvenom statusu; svaki funkcionalni stil oblikovao se istodobnim djelovanjem ovjeka, drutva i jezika. o Hrvatski standardni jezik je ukupnost funkcionalnih stilova, a funkcionalni stil je ukupnost podstilova.

i jezina kulturaKolegij: Hrvatski jezik 3

o Knjievno umjetniki stil karakterizacija likova, opis sredine i vremena.o

o o

o

Upotreba lokalizama, dijalektizama, poetizama, historizama, arhaizama, regionalizama, zastarjelica. Znanstveni stil potpuna suprotnost knjievno umjetnikom stilu; koristi se u znanosti: prirodne, drutvene, humanistike, medicinske, tehnike. Karakteristika: poraba strunih naziva (termina) pojedinih znanosti; impersonalnost, objektivnost, izostanak individualnog i osjeajnog. Administrativni stil saetost, impersonalnost; slubeni spisi (ugovori, rjeenja, molbe), poslovni dopisi (ponude, upiti), izbor leksema bitno ogranien ustaljenou pravila za sastavljanje spisa koji se piu tim stilom. Publicistiki stil kombinacija knjievno umjetnikoga (pristupani nain izlaganja s individualnim crtama) i znanstvenog stila (objektivnost i saetost, izbor leksema). Razgovorni stil svojstven usmenoj komunikaciji, ali nije rijedak ni u pisanoj; osnovni stil neslubenih razgovora; leksemi iz razliitih slojeva hrvatskoga jezika. Koriste se kolokvijalizmi, argoni leksemi koji pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenih drutvenim skupinama; vulgarizmi (verba obscena) prostake rijei; svi leksemi ija se poraba, po mjerilima drutvenih obiaja, openito dri neprimjerenom ili nepristojnom.

Povijesni razvoj hrvatskog jezika Slavenska pismenost u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i u ostalim slavenskim zemljama, vezana je uz irilometodsku misiju iz IX. i X. st. i pojavu opeslavenskoga knjievnog jezika u literaturi poznatog pod nazivom staroslavenski ili crkvenoslavenski jezik. Iz najranijeg perioda opeslavenske pismenosti u Hrvatskoj i BiH nisu nam se sauvali nikakvi pisani tragovi. Najstariji poznati pisani spomenici datiraju iz XI. i XII. st., i od tog vremena moemo pratiti razvoj slavenske pismenosti na ovim prostorima. Od XII. st. osobine ivih narodnih govora sve jae prodiru u staroslavensku osnovu, pa od tog vremena govorimo o razvoju pismenosti na narodnome jeziku. O uporabi slavenskoga jezika na ovim prostorima doznajemo tek iz posrednih izvora.

i jezina kulturaKolegij: Hrvatski jezik 4

Prihvaanje prvog zajednikog slavenskoga jezika u srednjovjekovnim dravama Hrvatske i Bosne i Hercegovine znailo je prihvaanje i prvog slavenskog pisma glagoljice. Proirivi se iz moravsko-panonskog podruja na istok u Rusiju, na jug u Bugarsku i Makedoniju, glagoljica se brzo iri i na podruje dananje Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Glagoljicu donose uenici irila i Metoda Najstariji glagoljski epigrafski natpis iz Bosne i Hercegovine otkriven je u Kijevcima kod Bosanske Gradike. Na kamenom odlomku sauvao se okrnjeni natpis osobnog imena RADNU. Prijedlozi o datiranju natpisa kreu se od X.XII. st. Uz natpis iz Kijevaca zabiljeena su neka glagoljska slova na Humakoj ploi iz XI-XII. st. i glagoljska slova na ploi iz Bikupia kod Visokog iz XII. Najpoznatiji epigrafski spomenik s podruja danaanje Hrvatske je Baanska ploa Prvi epigrafski spomenici pisani su glagoljicom i staroslavenskim jezikom O glagoljici u BiH se vrlo malo govori. Razlog tomu je gotovo istovremeni prodor drugog slavenskog pisma, irilice. irilica gotovo u potpunosti istiskuje upotrebu glagoljice iz slavenskoga svijeta, pa tako i BiH (i junih dijelova Hrvatske). irilica je istisnula glagoljicu najprije u Bugarskoj, nedugo zatim u Makedoniji. iri se i na Rusiju. Nakon XII. st. u tim zemljama glagoljica se vie ne koristi, a prilagoena irilska grafija ostaje slubeno pismo i danas u tim dravama. Iz bugarsko-makedonskog podruja irilica se proirila u dananju Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i junu Hrvatsku (do Splita). Na kontaktnom prostoru Hrvatske i BiH na prijelazu iz XI. u XII. st. javljaju se i mijeani glagoljsko-irilini tekstovi. Rije je o Kninskom natpisu, Humakoj ploi, Plastovskom ulo