BALII(preuzeto iz knjige Istorijski leksikon Crne Gore)

BALII (1360-1421), crnogorska srednjovjekovna dinastija (druga po redu), koja je vladala Zetom od 1360. do 1421. godine. Balii su u vrijeme vladavine Nemanjia Zetom, bili jedna od najmonijih vlastelinskih porodica. Poslije smrti cara Duana (1355) Balii postaju oblasni gospodari, priznajui samo formalno vlast srpskog cara. Duanov nasljednik, car Uro, priznaje Baliima potpunu vlast u Zeti, pa u povelji iz 1360. garantuje dubrovakim trgovcima sigurno putovanje na teritoriji Srpskog carstva i na Zetu na Balie ili na dravu kneza Vojislava. Porodica Balic je u Zetu dola krajem 13. vijeka (1272-1280), i to iz Francuske (Provansa). Pripadali su aristokratskom staleu, a njihovo prezime bilo je de (de Bau-ld ili de Baud). Balii u Zetu dolaze u vrijeme kada u njoj stalno boravi srpska kraljica Jelena, ena kralja Uroa I, koja je bila francuska princeza. U njenoj slubi nalazio se i Mate Bali, koji je prvi Bali iz Zete koji se pominje u izvorima. Maja 1304. kraljica Jelena je po Mati Balicu poslala pismo dubrovakom knezu, to svjedoi da je rije ovjeku iz njenog neposrednog okruenja. Postoje pretpostavke i da su se Balii kasnije orodili s Nemanjiima, to ih je uzdiglo u odnosu na ostale zetske feudalce i dalo im ekonomsku i politiku mo bez koje ne bi mogli ovladati Zetom. U vrijeme kada Balii preuzimaju vlast u Zeti, na elu porodice bio je Bala I, koji je imao tri sina: Stracimira (umro 1372), Duraa I (umro 1378) i Balu II (poginuo 1385). Stracimir je bio oenjen Jerinom, kcerkom albanskog velikaa Progona Dukaina, i s njom je imao sina Duraa, koji je bio gospodar Zete od 1385. do 1403. godine, pod imenom ura II Stracimirovi Bali. ura II Stracimirovi Bali je bio oenjen Jelenom, kerkom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovia, koja se poslije njegove smrti udala za bosanskog vojvodu Sandalja Hrania (1411). uraev i Jelenin sin bio je Bala III, posljednji vladar iz dinastije Bali, koji je upravljao Zetom od 1403. do 1421. godine. Bala III je naprije bio oenjen Marom, kerkom albanskog feudalca Nikite pij, a zatim Boljom, kerkom Koje Zakarije. Iz dva braka imao je troje djece - sina, ije ime nije poznato, i kerke: Jelenu, kasnije enu Stefana Vukia Kosae, i Todoru, koja se udala za Petra Vojsalica. Drugi sin Bale I, ura I, vladao je Zetom jo za oevog ivota, od 1362. do 1378. godine. Bio je najprije oenjen Oliverom, kcerkom Vukaina Mrnjavevia, a zatim Teodorom, kcerkom despota Dejana. Iz ova dva braka ura I je imao etvoro djece. Treci sin Bale I, koji je imao vladarsko ime Bala II, upravljao je Zetom od 1378. do 1385. godine. Bala II je bio najprije oenjen Komninom, kerkom despota Jovana od Valone, a zatim Jelenom, kerkom Radoslava Hlapena. Iz ovog braka imao je jednu kcer. Potomci Balia posljednji put se pominju oko 1500. godine.

Grb dinastije Balia

Dura I Bali (1362-1378). Predvoeni Duraom I, Balii su poetkom 1362. ovladali Drivastom, a zatim i Ulcinjem, da bi u isto vrijeme bezuspjeno pokuavali da osvoje Kotor. Nakon osvajanja Drivasta i Ulcinja, Balii su se okrenuli Drau (1363), ali stvari nijesu ile eljenim tokom. Albanski vlastelin Karlo Topija suprotstavio se pohodu Balia na ovaj grad. Topija je ak uspio i da u jednom sukobu zarobi uraa Balia. Mir izmeu Balia i Karla Topije sklopljen je tek 1366. godine, kada je ura i osloboen. Uspostavljanje mira s Topijom uinilo je sigurnom granicu drave Balia prema Drimu, to im je omoguilo da se potpuno posvete svom davnanjem cilju - osvajanju Kotora. Zato su Balii tokom 1367. opsjedali Kotor, ali i ovog puta bez veceg uspjeha. Bezuspjeni napad na Kotor nije samo donio Baliima vojnike i materijalne gubitke, vec im je prouzrokovao i nemalu politiku tetu. Zbog napada na Kotor Balie je Mletaka republika stavila na listu svojih neprijatelja, a Republici se u osudi Balia pridruio papa Urban V i srpski car Uro iju je vrhovnu vlast Kotor tada priznavao. Svi oni su, cijenei prvenstveno trgovaki i ekonomski znaaj Kotora, pohod Balia smatrali drskom avanturom jedne ambiciozne porodice. Da bi se od ovakvih napada sigurnije zatitili, Kotorani, koji su do tada priznavali vlast r Uroa, odluuju da priznaju vrhovnu vlast ugarskog kralja. Neuspjeh koji je Dura Bali doivio pod Kotorom, ublaen je osvajanjem zemlje kralja Vukaina. S kraljem Vukainom, koga je car Uro proglasio za savladara 1365. godine, Balii su bili saveznici u borbi protiv zahumsko- rakog velikaa Nikole Altomanovia, pa su poslije pogibije kralja Vukaina na Marici (1371), zauzeli njegove oblasti. Tokom 1371. i 1372. godine, Dura Bali je zauzeo Deane, Prizren i Pe, da bi nedugo nakon toga, zahvaljujui enidbi Bale II sa kcerkom valonskog despota Jovana, Balii dobili Berat i Valonu. Godinu dana kasnije, poslije sloma Nikole Altomanovia (1373), Dura je zauzeo i njegove oblasti prema Dubrovniku i Trebinjici (Konavli, Draevica, Trebinje), koje ce ostati pod vlau Balia tek nekoliko godina. Ovim osvajanjima, Balici su postali najmoniji oblasni gospodari. Drava Balica prostirala se od donjeg toka rijeke Mae do Dubrovnika, i od Lovena do Prizrena. U posjedu Balia bili su svi primorski gradovi osim Kotora (Ulcinj, Bar, Budva, Cavtat), te Lje, Danj, Drivast, Podgorica, Prizren, Pe. Granica drave Balia na sjeveru nije prelazila liniju Budo-Maganik-Komovi-Mokra planina. urad Balic, koji je tada bio na elu Zete, koristio je titulu gospodar (dominus). ura Bali vladao je Zetom do 1378. godine.Bala II Bali (1378-1385). Poslije smrti Duraa Balia na elo Zete doao je Bala II, najmlai Balin sin. Njegova vladavina poela je u dosta tekim okolnostima, jer se Zeta nalazila u neprijateljskim odnosima s bosanskim kraljem Tvrtkom koji joj je preoteo Trebinje, Konavle i Draevicu. Kralj Tvrtko je pokuao da se priblii granicama drave Balia i pripajanjem Kotora, koji je bio pod nominalnom vlau ugarskog kralja. Pretenzije na Kotor tada e iskazati i Bala II, pa e izmeu njega i kralja Tvrtka uskoro doci do sukoba oko grada. Taj sukob ce trajati od 1382. do 1384. godine, i zavrie se Tvrtkovom pobjedom. Poraen u Primorju, Bala II pokuava da uvrsti svoju vlast na drugoj strani - prema Drau. Vjerovatno prvih mjeseci 1385. godine Bala II je uspio da zagospodari Draom, a zatim Beratom i Valonom. Kao gospodar ovih oblasti, Bala II je uzeo titulu duka Draki, ali njegova vlast ovdje nee biti dugog vijeka. Vec sredinom septembra 1385. na Berat e napasti Turci. S nevelikim odredom vojnika, Bala II je iz Draa krenuo prema Beratu ne bi li ga odbranio. Do sukoba dvije vojske dolo je na Saurskom polju, nedaleko od Berata. U toj bici za odbranu Berata, Bala II je poginuo. Poslije smrti Bale II postepeno se suava teritorija drave Balia, pa Dra, koji je kratko vrijeme bio u njenom sastavu, preuzima albanski velika Karlo Topija, a Prizren i Pe osvaja Vuk Brankovic. Balii su izgubili vlast i nad Budvom, Zadrimom i Ljeom. Budvom su zavladala braca Sakat, a Zadrimom i Ljeom, braca Dukaini. Tada je u podlovenskom dijelu Zete osnaila i porodica Crnojevi, koja e sve vie pokazivati elju za samostalnou. Nasljedniku Bale II, njegovom sinovcu Durau II Stracimiroviu Baliu, sinu Stracimira Balia, nee biti nimalo lako da u Zeti povrati vlast koju su njegovi prethodnici imali.ura II Stracimirovi Bali (1385- 1403) e na poetku vladavine pokuati da ojaa svoj poloaj u Zeti pribavljanjem podrke susjednih vladara. Vjerovatno zbog toga ura se 1386. godine i oenio kerkom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovia. Na taj nain stupio je u porodine veze i s monim Vukom Brankovicem, koji je takoe bio zet kneza Lazara. Postoje tvrdnje i da se ura II tada izmirio s Turcima, ne bi li u njima naao saveznika za borbu protiv kralja Tvrtka. Sve ove kombinacije nece urau II mnogo koristiti, r e turski prodor na Balkan tokom 1388. i 1389. godine, uiniti beskorisnim njegove srpske saveznike, a bezopasnim njegovog najveeg neprijatelja - Tvrtka. Uplaeni od Turaka, svi oni e prieljkivati zajedniki sporazum. Bosanski kralj Tvrtko je ak slao izaslanike urau II ne bi li utvrdio mir izmeu njega i zetskog vladara. I Durau II je taj mir odgovarao, ne bi li uvrstio svoju oslabljenu vlast u zemlji, ali on ni po koju cijenu nije elio savez koji bi ga uvukao u rat s Turcima. Da je pristao da s knezom Lazarom, Vukom Brankoviem i kraljem Tvrtkom sklopi sporazum protiv Turaka i krene na Kosovo, njegova politika sudbina imala bi neslavan kraj. Od njegove zemlje zasigurno ne bi ostalo mnogo, r bi bila podijeljena izmeu sve snanijih oblasnih gospodara u Zeti. U Kosovskoj bici (1389) Dura II Balic nije uestvovao. Nadanje da e kao turski tienik uspjeti da ojaa svoju vlast u Zeti, pokazalo se nerealnim. im su Turci okonali svoju vojnu akciju, zatraili su od uraa da im preda gotovo polovinu svoje teritorije. Dura je uzalud pokuao da pregovara sa skopskim sandak-begom oko ovih zahtjeva. Ne elei ni da raspravlja o njegovim ponudama, sandak-beg ga je stavio u pritvor, zaprijetivi da e iz pritvora izici tek kada sultanu ustupi traene oblasti. Nemajui kud, ura II je krajem 1392. godine pristao da Turcima ustupi Skadar, Drivast i Sveti Sr, te da sultanu plaa godinji danak. Turskog vazalstva ura II se oslobodio tek 1395. godine, u vrijeme dok su Turci bili zauzeti ratovanjem s Ugarima. Ugarsko-turski sukob ura II nije samo iskoristio da se oslobodi vazalnih obaveza, ve i da povrati svoje gradove: Skadar, Drivast, Sveti Sr i Danj. U ovom pohodu vojnika srea bila je na njegovoj strani. Da bi sebe i svoje tek vraene posjede osigurao od Turaka, Dura II je ponudio Mletakoj republici Skadar, Drivast i Sv. Sr, s tim da mu ona kao nadoknadu za ta mjesta godinje isplauje 1.000 dukata. Zetski vladar je oito znao da ove gradove ne moe odrati ukoliko Turci krenu da ih povrate, pa je stoga odluio da ih za godinju proviziju ustupi Mletakoj republici. Traena suma bila je mnogostruko manja od prihoda koje su davali ovi gradovi, ali je ura znao da te prihode ne bi dugo uivao ukoliko bi Skadar i Drivast ostali u njegovoj vlasti. Ustupanjem Republici, prihod od njih bio je dugotrajniji i sigumiji. I to je za Duraa II bilo od posebne vanosti: ustupanje Skadra i Drivasta Republici mogao bi iskoristiti da od nje dobije neke politike privilegije. Poetkom 1396. Mletaka republika je prihvatila uraevu ponudu, smatrajui da su ovi gradovi ne samo predstraa njenim primorskim posjedima, ve i buduc'a sredita velikih trgovakih poslova. Prema ugovoru koji je izmeu njih potpisan, gradovi su Mletakoj republici ustupljeni na vjena vremena, s pravom da slobodno raspolae svim gradskim prihodima. ura se obavezao da ni on, niti njegovi nasljednici, nikada nee na njih pretendovati. Za uzvrat, Republika je urau i njegovim nasljednicima dala mletako plemstvo, pravo utoita na mletakoj teritoriji, hiljadu dukata godinje provizije i obeanje da nee dozvoliti da, koristei njenu teritoriju, bilo koji od oblasnih velikaa ugroava zetsku dravu. urau II, ovo je omoguilo da se obrauna s Radiem Crnojeviem, najopasnijim protivnikom u zemlji. Krajem aprila 1396. ura je napao na Radia Crnojevia, porazio njegovu vojsku, a Radia ubio. Saveznitvo Balia s Venecijom, od koga je zetski vladar ispoetka imao nemalih koristi, nee dugo trajati. Ubrzo je doao u sukob s Republikom zbog njene ekonomske politike u ovim oblastima. Sniavanjem carina i taksi u Skadru i Drivastu, Republika je ugrozila monopolsku trgovinu koju su vodili Balii, a time i prihode zetske drave. Zbog niih carina koje su uticale na cijenu robe iz Skadra i Drivasta, mletakoj trgovini nije mogao konkurisati niko iz okruenja, pa ni Balii. Upravo je to zetskog vladara pokrenulo da pone da radi protiv interesa Republike. Kada je tri godine nakon mletakog preuzimanja Skadra, u ovoj oblasti dolo do pobune seljaka, Republika je konano dobila nepobitan dokaz o neprijateljskom dranju uraevom. Za podsticanje bune odmah je optuen Dura II ime je poelo neprijateljstvo izmeu Balia i Venecije. Neprijateljstvo izmeu uraa i Republike nije moglo, a da ne utie na uraevo dranje prema Turcima. Kao i uvijek kada se nejaki vladar nae pred viestruko jaim protivnikom, Dura je prijatelja pokuao da pronae u neprijatelju njegovog protivnika. Neprijatelji njegovog protivnika, kojima se obratio za pomoc, bili su Turci. Ovaj uraev spoljnopolitiki zaokret nije bio po volji Republici pa je poetkom 1401. u Veneciji odlueno da mu se ukine isplata godinje nadoknade od 1.000 dukata. Republika je uraa II smatrala krivcem i za tetu koju su joj njegovi podanici nanijeli, pljakajui stovarita soli. ura II nije mogao biti ravnoduan prema ovim optubama, jer su one izreene u vrijeme kada se Republika nije morala plaiti Turaka koji su bili zauzeti ratovanjem u Maloj Aziji. A kada se Republika nije plaila Turaka, ona je za svoje nejake susjede mogla biti i opasna. Zetski vladar je zato nevoljno pristao da namiri tetu koju su njegovi podanici nanijeli Republici i da obea sigurnost mletakoj trgovini. Za uzvrat, Republika mu je obnovila isplatu godinje provizije. Nakon regulisanja odnosa s Venecijom, ura II nije ivio dugo. Umro je aprila 1403. godine.

Bala III Bali (1403-1421). uraa II Stracimirovia Balia naslijedio je njegov sin Bala III, koji je u to vrijeme imao tek 17 godina. Dravnu teritoriju kojom je trebalo da vlada inila je Gornja Zeta (od Plavnice do Ostroga, i od rijeke Zete do Lovena i Sutormana), kao i primorski gradovi - Ulcinj, Bar i Budva. Budui da Bala III zbog svoje mladike dobi nije imao politikog iskustva, Zetom je faktiki vladala njegova majka Jelena, ker srpskog kneza Lazara. Njen potpuni uticaj na politiku Zete iskazao se odmah u promjeni stava prema Mletakoj republici, jer Jelena je prema njoj odavno gajila neprijateljstvo. Jelena Bali je bila nezadovoljna zbog ogranienja koja je Republika nametala zetskoj trgovini u skadarskom kraju, ali i zbog oduzimanja povlastica koje je pravoslavna crkva ovdje uivala prije uspostavljanja mletake vlasti. Na Jelenine molbe u vezi s ovim problemima, mletaki Senat je odgovarao kurtoazno i neobavezujue, uostalom kao i uvijek kada je dobijao pisma onih koje je smatrao slabijim i za interese Republike nevanim. Kada je u skadarskom kraju, 1405. godine, izbila pobuna nezadovoljnih mletakih podanika, Senat je uvidio da se prevario. Pobunu su vjerovatno podstakli Balii, koji su ustanicima odmah poslali vojnu pomoc, tako da je Republika uz velike napore uspjela da osigura Skadar od Bale III, aljui strijelce u skadarsku tvravu. Repu- blika je odluila i da napadom na primorske gradove zetskog gospodara, izvri pritisak na njega. Ve sredinom 1405. Mleanima su se predali primorski gradovi Balia -Ulcinj, Bar i Budva. Za Balu III to je bio teak udarac, pa je odluio da potrai pomo od sultana. Bala III je znao da bi pristankom da placa hara sultanu, mogao da rauna na neutralnost svih okolnih gospodara koji su bili turski vazali, to je njegovu poziciju prema Republici trebalo da uini sigurnijom. Korist za Zetu od ovakve Baline odluke bila je slaba. Na lokalne gospodare koji su se odmetali od njega i pristupali Mleanima, nije ostavilo poseban utisak saznanje da je Zeta pod zatitom turskog sultana. Za njihov stav prema Bali III bile su vanije povlastice i pokloni koje su Mleani bili spremni da im daju. A Mleani su svim feudalcima koji su bili spremni da ratuju protiv Bale, davali posjede i sela. Tako se rat izmeu Mletake republike i Zete pretvorio u rat izmeu Bale III i lokalnih feudalaca u mletakoj slubi. Tokom itave 1406. godine oni su se sukobljavali na prostoru izmeu Skadra, Ulcinja i Bara, pobjeujui as jedni, as drugi. Ni jedni, ni drugi, nijesu imali snage da protivniku nanesu odluujui udarac. Poslije jedne takve bitke, u kojoj je uestvovalo oko dvije hiljade Balinih vojnika, i neuspjenog napada na r, zetski gospodar je odluio da pregovara s Republikom o sklapanju mira. Pregovori su voeni krajem 1406. godine. Bala III je traio Budvu i Drivast, kao i isplatu zaostalih provizija za ustupanje Skadra, ali Mleani nijedan njegov zahtjev nijesu smatrali umjesnim. Na kraju su ak zatoili njegove pregovarae, to je Balu primoralo da u pregovore ukljui svog ujaka, despota Stefana Lazarevica, i svog tasta, Nikitu Topiju. Sporazum izmeu Zete i Republike poeo je da se nazire tek 1408. godine, kada su i jedna i druga strana popustile pod teretom prevelikih ratnih trokova. Prema konanom sporazumu iz 1408. godine, Republika je zadrala Bar i Ulcinj, a Baliima je trebalo da pripadne Budva, Grbalj i Patrovii. Sporan je ostao prostor oko rijeke Bojane (Zabojana), to je bilo dovoljno da se nastave neprijateljstva. O spornim pitanjima koja je trebalo rjeavati da bi oko Skadra zavladao mir, pregovarala je u Veneciji i Jelena Bali. Mleani, prvenstveno zainteresovani da uine Skadar bezbjednim, nudili su Baliima Budvu i prostor izmeu Bara i Ulcinja, samo da ouvaju kontrolu nad tokom Bojane. Jelena Bali je, opet, bila spremna da uini i vee ustupke, samo da zadri Zabojanu, koja je kao prostor trgovakog tranzita donosila velike prihode. Kada je izgledalo da pregovorima nema kraja, Mleani su nali neobino rjeenje da ih prekrate: deklarativno su pristali da Baliima ostave Zabojanu, ali su skadarskom knezu poslali nareenje da ni po koju cijenu ne dozvoli da je Balici preuzmu. Poetkom 1410. Bala III je shvatio da je prevaren, pa je krenuo u pohod na sela u priobalju Skadarskog jezera, ime je nastavljen ovaj iscrpljujui rat. I narednih godina Balina vojska napadala je na skadarsku oblast, koju su Mleani sve tee branili. Zbog toga su mu 1411. Mleani ponudili sporazum, obeavajui ak i Zabojanu. Poznajui mletaku narav, Bala nije odmah povjerovao da je Republika zaista spremna na taj ustupak, pa je nastavio s manjim napadima na njenu teritoriju. Tek sredinom 1412. godine, kada je konano uspio da zauzme Bar, Bala III je odluio da zapone pregovore o miru. Njegova pozicija bila je u tom trenutku povoljnija od mletake, pa je Republika pristala da mu vrati Ulcinj, r i Budvu, kao i da mu isplati proviziju od hiljadu dukata za gradove koji su joj pripali ugovorom izmeu njegovog oca i mletake vlade. Ugovor izmeu Zete i Mletake republike, Bala III je potvrdio januara 1413. godine. Time je zavren njihov viegodinji sukob koji se naziva Prvim skadarskim ratom. Iz tog rata Bala III je izaao kao pobjednik. Buduci da je tokom rata najvei Balin problem bio odmetanje oblasnih gospodara, mirno doba valjalo je iskoristiti za uvrivanje vlasti u zemlji. Zbog toga je Bala III, odmah po zavretku rata, najodlunije radio da oblasne gospodare uini pokornim i bezopasnim. U nekim sluajevima to je radio surovim mjerama koje mu ni u ratu nijesu bile strane, dok je u drugim, to postizao davanjem privilegija. Prijateljske odnose uspostavio je i sa albanskim velikakim porodicama (Kastriotima, Zakarijama, Topijama), znajui da je njihovo saveznitvo vrijedno u svakom sukobu s Mletakom republikom. Onim to je postigao za samo nekoliko godina nakon zavretka Prvog skadarskog rata, Bala III je mogao biti zadovoljan. Njegova vlast u Zeti bila je neprikosnovena, a poloaj drave bolji nego u posljednjih nekoliko decenija. Tada je Bala III upotrebljavao titulu duka veliki i gospodar zemlji zetskoj i svemu zapadnomu Primorju. Da rijei probleme s oblasnim gospodarima, Bala III je uspio uz dosta napora, no probleme koje je imao s Mletakom republikom i ona s njim, bilo je mnogo tee rijeiti. Republika je optuivala zetskog gospodara zbog nasilja i tete koju ine njegovi podanici mletakim trgovcima, a Bala je prigovarao Veneciji zbog odbijanja da mu izrui neke odmetnike. Balina reakcija na to odbijanje bio je napad na jedno selo u okolini Skadra, to je sasvim poremetilo njegove ionako loe odnose s Mletakom republikom. Republika je uzvratila organizovanjem ratnikih druina protiv Bale III, a zetski gospodar pljakanjem mletakih trgovaca. Ovakvi sporadini sukobi prerasli su poetkom 1419. godine u novi rat. Glavne borbe voene su, kao i u Prvom skadarskom ratu, oko Skadra i Drivasta.Snage koje je Republika mogla suprotstaviti Bali III, bile su neznatne, pa je Bala ovladao Bojanom i Drivastom, a Skadru nametnuo iscrpljujuu blokadu. U takvoj situaciji Mleani su razmiljali kako da nekim politikim manevrom oslabe zetskog gospodara. Bilo je ideja da ponude Turcima skadarsku proviziju ukoliko otjeraju Balu III sa gradskih vrata, ali i da ga nasilno svrgnu s vlasti. Mleani su pokuavali i da privole Kotorane da napadnu na Balu. Od svih tih planova jedino je ovaj posljednji uspio. Kotorani, koji su nominalno bili pod vlau ugarskog kralja, priznali su aprila 1420. mletaku vlast, s tim da Republika potuje njihov Statut i ostavi im dio prihoda. Republika je zahtjeve Kotorana odmah prihvatila, a Kotorani su ve krajem 1420. napali na Baline oblasti u primorju. Moda bi ovaj rat iao i nekim drugim tokom da u vrijeme kada se Kotor predao Republici, Bala III nije bio teko bolestan. Kako je njegova bolest sve vie uzimala maha, on ve krajem 1420. nije bio u stanju da upravlja zemljom. Poetkom 1421. odluio je da poe u Srbiju kod svog ujaka, srpskog despota Stefana Lazarevia, na ijem dvoru je umro ubrzo poslije dolaska. Budui da sinova nije imao, Bala III je despota Stefana Lazarevia imenovao nasljednikom. Da li mu je ostavio u nasljee svoju dravu ili mu je samo povjerio brigu o okonanju ve zapoetog rata protiv Mleana, ne moe se tano utvrditi. Ovu nepoznanicu nije uspio da razrijei ni istoriar Ivan Boi, nesumnjivo najbolji poznavalac ovog perioda istorije Crne Gore. U odjeljku o Zeti u XV vijeku, koji je napisao za vietomnu Istoriju Crne Gore, Boi navodi da je, Balinom posljednjom voljom, Zeta pripala despotu Stefanu (Istorija Crne Gore: 1970, 135). Pet godina kasnije, Boic tvrdi da se jo ne zna da li je despot Stefan dobio Zetu u nasljee ili samo obavezu da nastavi rat s Mleanima (Zetske vojvode pod despotima: 1975, 6). Jelena Bali (1442), gospoa Lena, supruga gospodara Zete uraa II Stracimirovia Balia i bosanskog vojvode Sandalja Hrania, majka Bale III Balia. Jelena je cerka srpskog kneza Lazara Hrebeljanovia. Za uraa II Stracimirovia Balia udala se oko 1386. godine. Bila je ena izuzetne obdarenosti, ukusa i vrstine, zatitnica pravoslavne manjine u Zeti. Nakon smrti svoga mua uraa II 1403.godine, postala je glavni savjetodavac sinu Bali III, koji je na zetski prijesto stupio sa 17 godina. Pod uticajem Jelene, spoljna politika Zete se promijenila. Dok se ura II oslanjao na Mleane, Bala III se, pod uticajem majke, okrenuo saradnji sa Turcima, bosanskim vojvodom Sandaljem Hraniem i svojim ujakom, despotom Stefanom Lazareviem. Pod uticajem Jelene, Bala III je prihvatio pravoslavlje, za razliku od svojih prethodnika koji su bili katolici. Jelena je bila inspirator rata Bale III, odnosno Zete protiv Mleana, koji je voen od 1404. do 1412. godine. U tom vremenu Jelena se istakla u diplomatskim naporima. Pregovarala je sa Mleanima o miru, traila pomo za svog sina kod Dubrovnika, Turaka, u Bosni i Srbiji. Jelena se 1411. godine udala za Sandalja Hranica, koji je pruio podrku Bali III u Zeti. Nakon udaje za Sandalja, prestaje njena aktivna uloga u politikim deavanjima, mada je podravala sina sve do njegove smrti 1421. godine. Nakon smrti svog drugog mua, Sandalja Hrania, naslijedila je veliko bogatstvo, vratila se u Zetu i otpoela ktitorski rad. Obnavljala je pravoslavne crkve rasute po obalama i ostrvcima Skadarskog jezera. Obnovila je crkvu Sv. ora na skadarskom ostrvcu Gorici (Brezavici ili Beki). Tu je 1440. godine podigla i novu crkvu Bogorodice, gdje je eljela da je sahrane. Za staratelja svoje skromne zadubine, Bogorodice Brezavike, odredila je pred smrt (1442.) unuku Jelenu, erku Bale III i enu bosanskog vojvode Stjepana Vukia Kosae (sinovac Sandalja Hrania). Duhovnik gospoe Lene Nikon, sastavio je za svoju gospodaricu, izmeu 1440. i 1442. godine poznati Goriki zbornik, u koji je uz Jelenina pisma ula i povijest o jerusalimskim crkvama. Goriki zbornik otkriva kulturne prilike u Zeti sredinom XV vijeka i stoga je izuzetan kulturno-istorijski spomenik. uva se u depozitu Arhiva Srpske akademije nauka i umetnosti, kao zaostavtina Svetozara Tomia, koji je taj rukopis kupio za vrijeme slubovanja u Skoplju 1902. godine. Goriki zbornik je pisan na papiru, ima svega 273 lista. Zbornik je napisan u manastiru Sv. Bogorodice na Gorici (Beka). U njemu se nalaze pisma Jelene i njenog duhovnika Nikona Jerusalimca. Pisma su posveena prevashodno monakoj, a onda i uopte teolokoj problematici. itav sastav je pisan sa literarnim pretenzijama, tako da predstavlja znaajan knjievni spomenik srednjovjekovne Zete.