RASPRAVA O PORIJEKLU I OSNOVAMA NEJEDNAKOSTI MEU LJUDIMA

O

ovjeku u govoriti, i pitanje koje ispitujem ui mc da SE obraam ljudima, jer nita ne nudimo blinjima ako se bojimo uvaavati istinu. Branit u dakle, s povjerenjem stvar ovjeanstva pred mudrima koji su me na to pozvali i neu biti nezadovoljan samim sobom budem li se osjetio dostojnim jnog predmeta i svojih sudaca. U ljudskom rodu sagledavam dvije vrste nejednakosti: onu koju zovem prirodna ili fizika, jr ju je uspostavila priroda, i ona se sastoji u razlici U godinama, zdravlju,.snazi tijela i kakvoi duha i due; i onu koju moemo nazvati moralnom ili politikom nejednakou, jer ovisi o nekoj vrsti sporazuma koji se uspostavlja ili barem -potvruje privolom ljudi. Ona se sastoji od razliitih povlastica,.koje neki uivaju na tetu drugih, kao biti bogatiji,'tovaniji, moniji, .od. drugihf-ili ih-akprisiliti na.poslunost. Ne moramo se pitati iz ega proizlazi prirodna nejednakost, jer emo odgovor nai iskazan u obinoj definiciji rijei. Jo manje moramo istraivati postoji li kakva bitna veza izmeu dviju nejednakosti. Znailo bi to, drugim rijeima, da se moramo zapitati ne vrijede, li oni koji zapovijedaju vie od onih koji su im podreeni i ne nalazi li se snaga tijeLa Ili. duha, mudrost ili vrlina uvijek u istim osobama, razmjerno njihovoj moi ili bogatstvu, to je moda dobro pitanje da o njemu meu sobom raspravljaju robovi u prisutnosti svojih gospodara, ali ono ne prilii razumnim i slobodnim ljudima koji tragaju za istinom. Sto je, dakle, pravi sadraj ove rasprave? Da naznai u razvitku stvari trenutak kada je pravo naslijedilo nasilje, a priroda postala podvrgnuta zakonu, i da objasni kakvom SE udesnom vezom snani mogu privoljeti da slue slabima i da naTo stekne spokojstvo .u.mislima usporedo sa stvarnim blaenstvom. Svi filozofi koji su ispitivali drutvene osnove osjeali su potrebu da dou do prirodnog stanja, ali nijedan od njih do njega nije stigao. Jedni se nisu kolebali da ovjeku pripiu da je u tom stanju razlikovao pravedno od nepravednoga, ali nisu marili pokazati to bi taj pojam trebao znaiti, pa ak ni kome bi bio koristan. Drugi su govorili o prirodnom pravu koje svatko ima.a.. sauva ono to mu pripada, ali nisu. objasnili to razumijevaju pud. pripadanjem. Trei su, dajui najprije jaima pravo nad slabijima, odmah stvorili vladavinu a da nisu ni pomislili.na vrijeme, koje je trebalo protei prije nego to su se rijei vlast i vladavina mogle pojaviti medu ljudima. Svi su, konano, govorei o bijedi, lakomosti, tlaenju, udnjama i oholosti, u prirodno stanje prenosili ideje stvorene u drutvu, govorili su o divljaku, a uljepavali civiliziranog ovjeka. U duhu veine nas nije se cak ni moglo naslutiti da je prirodno stanje postojalo, jer je itanjem svetih knjiga bilo oito da prvi ovjek, primivi od bDga

29

odmah spoznaje i pouke, nije ni bio u tom stanju, i ako Mojsijevim zapisima dodamo vjeru koju im duguje svaKi kranski filozof, treba nijekati a su se ak i prije potopa ljudi ikada nalazili, u istom prirodnom stanju, osim ako u nj nisu zapali nekim izvanrednim dogaajem, to je dosta nezgodan paradoks da bi se branio i koji je posve nemogue dokazati.1 Ponimo, dakle, odbacujui sve injenice, jer one uope ne dotiu pitanje.* Istraivanja u koja se u ovom predmetu mora ui ne treba uzimati kao povijesne istine, ve samo kao hipotetska i uvjetna prosuivanja, prilinija da se osvijetli priroda stvari nego da se pokae istinsko porijeklo, slina onima koja svakodnevno izvode nai fiziari o stvaranju svijeta. Vjera nam nalae da vjerujemo da_ .su_ ljudi, zato to ih je sam bog izvukao iz prirodnogstanja odmah poslije stvaranja, nejednaki jer je on htio da takvi budu, ali nam ona ne brani da stvaramo pretpostavke to proizlaze iz same prirode ovjeka i bia koja ga okruuju, a kakav je mogao postati i ljudski rod da je bio preputen samome sebi. Evo o emu se pitam i to sam sebi predloio da ispitam u ovoj raspravi. Budui da se moj predmet tie ovjeka uope, nastojat u govoriti jezikom koji odgovara svim narodima ili, tovie, zaboravivi vrijeme i mjesto da bih razmiljao samo o ljudima o kojima govorim, zamislit u da se nalazim u atenskom liceju, ponavljajui lekcije svojih uitelja* imajui Platone i Ksenokrate za suce, a ljudski rod za sluatelja. O, ovjee, ma iz kojeg kraja da si, ma kakva bila tvoja miljenja, pouj: evo tvoje povijesti onakve kako drim da je treba itati, ne u knjigama tvojih blinjih, koji su lasci, ve u prirodi2 koja nikada ne lae. Sve to e biti od nje, bit e istinito, bit e pogreno samo ono to u, nenamjerno, pomijeati sa svojim. Vremena, o kojima u govoriti davno su prola, koliko si se promijenio od onoga Sto si bio! Opisat u ti, da tako kaem, ivot tvoje vrste prema svojstvima koja si poprimio, koja su tvoj odgoj i navike mogli izopaiti, ali ih nisu mogli unititi. Postoji, osjeam to, doba u kojem bi se svaki pojedini ovjek elio zaustaviti, ti e potraiti doba u kojem bi elio da se zaustavila tvoja vrsta. Nezadovoljan svojim sadanjim stanjem, razlozima koji tvom nesretnom potomstvu najavljuju jo vea nezadovoljstva, moda bi elio da se moe vratiti, a taj osjeaj treba da bude pohvala tvojih predaka, kritika tvojih suvremenika i uas onih koji e imati nesreu da ive poslije tebe.

PRVI DIO

Ma koliko to bilo vano da bi se dobro prosudilo prirodno stanje ovjeka, da bi se on razmotrio od njegova ishodita i da bi se ispitao, tako rei, od prvog zametka vrste, neu slijedjti_njegom ustrojslxo_u..toiai_xijeloga .njegova razvoja, neu se zaustavljati da u ivotinjskom sustavu istraim ono to je on moda bio u pocetTlT'daSi konano postao onoJstoJest.3 Neu ispitivati jesu li njegovi duguljasti nokti bili, kao to misli Aristotel,1 U itavu ovom odlomku treba uzeti u obzir da je njegovo pisanje nalagao razum. Tvrdnja poput; prvi ovjek, primivi odmah od boga saznanja i pouke, odvie se protivi Rousseauovim idejama da bismo je mogli ozbiljno shvatiti. Uostalom, Rousseau, koji je nastojao osnovati svoju religiju na razumu i moralnoj evijesti, uvijek odbijao objavu, premda u evaneljima otkriva neto boanskor 2 Misao o prirodi obuhvaa u Rousseaua mnogo razliitih stvari. ini se d~ 'a rije ovdje ima vrlo subjektivan sadraj. To je ono to Rousseau otkriva u sebi kada nastoji oistiti sve ono to je drutveno. Da bi sastavio Raspravu, on je otiao da sredi misli u senermenskn umu i vjer.ivao je da jc upravo ondje ponovo naao sliku prijanjih vremena. se otfaje odmah slijedeom reenicom. 3 30 On se ovdje uzdrao da se opredijeli u vezi s pretpostavkom o razvitku vrsta. Usporedi s Diderolom, mnogo smjelijim u tom pogledu, O tumaenju prirode, XII. (DIDE- ROT, Teites ehoisis, 11, Classiques du

najprije skvrene kande, nije li bio rutav poput medvjeda i nisu li, dok je hodao na etiri noge (c), njegovi pogledi upravljeni prema zemlji d ogranieni na horizont od nekoliko koraka obiljeili istovremeno znaaj i granice njegovih misli. U tom pogledu mogao bih stvoriti samo nejasna i gotovo izmlljena'nagaanjirTJsporedna anatomija jo je odvie malo napredovala, promatranja prirodnjaka jo su odvie nesigurna da bi se na takvim temeljima moglo osnovati neko vrsto prosuivanje. Zbog toga, da se ne obraam natprirodnim saznanjima koje u tom pogledu imamo i da ne uzimam u obzir promjene koje su^se morale dogoditi i u unutranjem, i u vanjskom sustavu covjekaTto je.on vie prilagoavao svoje udove novim upotrebama i hranio se novim namirnicama, pretpostavit u da je u svakom vremenu bio graen onako., kakva ga vidim danas, koraajui na dvije.noge, sluei s rukama kao to mi inimo s naima, obuhvaajui pogledom itavu.prirodu i mjerei oima nepregledno prostranstvo neba. Skinuvi s tog tako ustrojenog bia sve natprirodne darove koje je mogao primiti i sve steene pogodnosti, koje je mogao stei samo dugim razvojem, shvaajui ga^Jednom^rijeju, onakvog kakav je morao izat.iz_j:kn prirndp, vidim ivotinju slabiju od jednih, manje okretnu od drugih, ali, uzevi sve u obzir, mnogo povoljnije ustrojenu od svih. Vidim ga kako trai glad pod nekim hrastom, gasi e na prvom potoku, nalazi leaj u podnoju istog stabla koje mu je priskrbilo obrok, i eto zadovoljenih njegovih potreba. Zemlja, preputena svojoj prirodnoj plodnosti () i prekrivena beskrajnim umama koje sjekira nije nikada unakazila, nudi na svakom koraku ivotinjama svih vrsta zalihe hrane i utoita. Ljudi, rasuti meu njima, promatraju, oponaaju njihovu vjetinu i uzdiu se tako do instinkta zvijeri, s prednostima koje svaka vrsta ima kao vlastite. ovjek ih je, premda moda nijedna njemu nije pripadala, usvojio sve, on se hrani podjednako veinom razliitih hrana (e) po kojima se ostale ivotinje dijele i, s obzirom na to, nalazi svoju hranu mnogo lake od svih ostalih. Naviknuti od djetinjstva na vremenske nepogode i neumoljivost godinjih doba, priviknuti na napor i prisiljeni da goli i bez oruja brane ivot i plijen od drugih divljih zvijeri ili da dm umaknu bijegom, ljudi stvaraju vrstu i postojanu narav. Djeca, dolazei na svijet s izvrsnom graom svojih oeva i uvrujui je istim vjebama koje su je stvorile, stjecala su tako svu snagu za koju je ljudska vrsta sposobna. Priroda _postup a ^Djimana dlaku isto kao i zakoni_Sparte s_^ecom_graana^ini silaznim i vrstim one koji su dobro graeni, a unitava SVP razlikujui se u tome od naih drutava u~~kojima drava, svaljujui djecu na grbau oeva, ubija ih bez razlIKe~yS prije njihova roenja. Budui da je tijelo divljeg ovjeka bilo jedino orue koje je on poznavao, upotrebljavao ga je za razliite potrebe za koje, zbog nedostatka vjebe, naa nisu sposobna. Naa nam je umjenost, koju je nuda nalagala da je steknemo, oduzela snagu i okretnost. Da je imao sjekiru, bi Ii njegov zglavak kidao tako vrste grane? Da je imao praku, bi li njegova ruka izbacivala kamen s toliko vrstine? Da je imao ljestve, bi li se tako lagano verao po drveu? Da je imao konja, bi li bio tako brz u trku? Dajte-civiliziranom ovjeku vremena da oko sebe okupi jve te napxa.YE._i ne sumnjamo da e on lako nadvladati divljeg ovjeka. Ali, ako biste eljeli vidjeti jo neravnopravnoj i okraj, suoite ih jed- n o r u g l m ~jTo 1c i "Bez oruja, i doskora ete priznati da je prednost imati bez prestanka sve svoje -snage na raspolaganju, biti uvijek spreman na svaki dogaaj takp~roijioslti "uvijek sve svoj e .sa ..sobom (/). Hobbes smatra da je ovjek po prirodi-sran i da eli samo napadati i boriti se. Jedan~siHvni-jfilozcrf3,~fiapfotiv, misli, a Cumberlari5 i Pufenorf ga podravaju, da nitko nije toliko plaljiv kao ovjek u prirodnom stanju, da uvijek drhturi, spreman pobjei na najmanji um koji uje, na najmanji pokret koji zamijeti. Moda se on zaista bojao, .predmeta., ko je nije -pozna.v_aO4_a_.ja_i ne sumnjam da jejrrmgafl-MTsamo_j? repi asgilsvjm tim. novim-prizorima-koji su -mu se nudili, da svaki put nije mogao razlikovati fiziko dobro i zlo koje je trebalo doekati, ni usporediti svoje snage s opasnostima kojima se 31peuple, Editions sociales, Pari, strana 4547.)

izvrgavao, alrtakve su okolnosti rijetke u prirodnom stanju, u kojem se stvari razvijaju na prilino jednolian nain i u kojem Zemljino lice nije izloeno onim naglim i stalnim promjenama koje uzrokuju patnje i nespokojstvo okupljenih joaroda. Ali divlji ovjek, koji je ivio meu ivotinjama i brzo se naao u situaciji da se mjeri s njima, uskoro je iz toga izvuka-o usporedbu, pa se, osjetivi da ih vie nadmauje u lukavosti, koju one ne mogu nadvladati snagom, nauio da se njih vie ne boji. Uzmite medvjeda ili vuka u okraju s vrstim, okretnim, hrabrim divljakom, kakvi su svi oni, naoruanim kamenjem i dobrom toljagom, vidjet ete da e pogibelj biti u najmanju ruku uzajamna i da e poslije nekoliko slinih iskustava divlje ivotinje, koje ne vole mnogo napadati jedna drugu, jo nevoljkije napadati ovjeka, kojega e smatrati isto toliko krvolonim koliko su i one. Sto se tie ivotinja, koje su zapravo sve manje lukave to su snanije, on im se moe suprotstaviti ako se radi o slabijim vrstama, a budui da nije nita manje okretan od njih u trku i na drveu nalazi gotovo sigurno utoite, ima tu prednost to prilikom susreta moe birati da pobjegne ili da se bori. Dodajmo tome da ne izgleda da bi ijedna ivotinja zapodjela po

32

svojoj udi rat s ovjekom osim u sluaju vlastite obrane ili izvanredne gladi, a niti pokazuje spram njega one estoke antipatije koje, ini se, pokazuju da je neka vrsta prirodno odreena da poslui kao hrana drugoj. Eto, nema sumnje, razloga zato se crnci i divljaci tako malo brinu zbog krvolonih ivotinja koje susreu u umama. Karipci iz Venezuele ive pored njih u tom pogledu u vrlo velikoj sigurnosti i bez najmanje neprilike. Premda su gotovo goli, kae Franois Corral4, oni se ne ustruavaju odvano kretati umom naoruani samo strelicom i lukom, ali se nikada nije ulo da se pria da su nekoga od njih prodrle ivotinje. Drugi, mnogo opasniji neprijatelji, od. kojih, se ovjek ne moe obraniti istim sredstvima, jesu prirodna nemou djetinjstvu i starosti^Jg bolesti svake vrste, koji su aloftt'zirakOvT'nae slabosti, od kojih su prva dva zajednika svim ivotinjama, a posljednji pripada u naelu ovjeku koji ivi u drutvu. Sto se tie djetinjstva, smatram ak da je majci, jer nosi posvuda svoje dijete sa sobom, mnogo lake braniti ga nego enkama raznih ivotinja koje su prisiljene bez prestanka s mnogo napora odlaziti i vraati se da bi, s jedne strane, traile hranu, a s druge dojile ili hranile svoje mlade. Istina, ako ena zapadne u pogibelj, dijete mnogo riskira da pogine zajedno s njom, ali ta opasnost zajednika je stotinama drugih vrsta, ija mladunad dugo nisu u stanju ii sama traiti hranu, pa ako nae djetinjstvo najdue traje, ivot nam takoer dugo traje, i sve je u tom pogledu gotovo posve izravnano (g), premda, to se tie trajanja prvog ivotnog doba i broja mladunadi (h), ima i drugih pravila koja se ne tiu mog predmeta. U stranaca, koji malo rade i mue se, potreba za hranom smanjuje se a sposobnou da je pribave, i kako su zbog ivota u divljini oni manje u mogunosti da budu oduzeti ili nepokretni, a starost od svih zala ljudska pomo moe najmanje olakati, oni se na kraju gase a da se i ne primijeti da su prestali postojati, pa to gotovo ni oni sami ne primijete. U pogledu bolesti neu ponavljati tate i pogrene izjave koje protiv medicine daje veina ljudi dobra zdravlja5, ali u se upitati postoji li kakvo temeljito opaanje na osnovi kojeg bi se moglo zakljuiti da je u zemljama u kojima je to umijee zaputenije prosjena ivotna dob ovjeka kraa nego u onima u kojima se ono gasi s vie brige. I kako to moe biti da sebi zadajemo sve vie boljetica koje medicina ne moe izlijeiti? Krajnja nejednakost u nainu ^ivljen^, prekomjernodokoltarenje jednih i prekomjera_n rad drugih, lakoa kojom razdraujemo i zadovoljavamo svje'oipetite i put, prekomjerno izjelitvpbogatih, to im stvara sokove koji zatvaraju i optereuju probavu, slaba ishranjenost siromanih, kojima nedostaje ak i ono najpotrebnije i koje oskudica nagoni da halapljivo preoptereuju eludac kada im se prui' prilika, nesanica, neumjerenosti svake vrste, prekomjerno uzbuivanje svim strastima, zamor i iscrpljenost duha, brige i muke bez broja koje se trpe u svim stanjima i koje neprestano izjedaju duu, eto kobnih dokaza da je veina boljetica nae djelo i da bismo ih mogli gotovo sve izbjei, odravajui jednostavan, jedno- mjeran i_samotan nain ivota kakav, nam-je-propisala priroda. Ako nas je ona predodredila da budemo zdravi, usudio bih se gotovo ustvrditi da je stanje raz1 FRANOIS CORRAL (ili CORAL), Putovanje u zapadnu Indiju, prevedeno sa panjolskog na francuski 1772. Rousseau ga je, ini se, itao u Opoj povijesti putovanja. * Rousseau je bolestan i stalno trai pomo lijenika. Vidi Jspotrtjesti, passim.

6 Rasprava

3

Svaka ivotinja misli, jer i osjea, ona ak do odreene granice kombinira svoje misli, i ovjek se u tom pogledu tek vie ili manje razlikuje od ivotinje.11 Neki filozofi su ak isticali da ima vie razlike izmeu pojedinih ljudi nego izmeu ovjeka i ivotinje. Ne dijeli, dakle, toliko razum ivotinju od ovjeka koliko njegovo svojstvo slobodnog pokretaa. Priroda zapovijeda svakoj ivotinji i zvijer je slua. ovjek je izloen istom utjecaju, ali se smatra slobodnim da pristane ili da se odupre, a naroito se u svijesti o toj slobodi pokazuje produhovljenost njegove due. Jer fizika na neki nain objanjava mehanizam osjeaja i stvaranje ideja, ali u moi da hoemo ili, tovie, da biramo i u osjeaju te moi nalazimo samo isto duhovne ine koje ne moemo protumaiti zakonima mehanike.12 Ali ako i tekoe to prate sva ta pitanja doputaju neto mjesta da se raspravlja o razlici izmeu ovjeka i ivotinja, postoji i drugo specifino svojstvo koje ih dijeli i koje se ne moe osporavati: to je sposobnost usavravanja koja uz pomo okolnosti postepeno razvija sve ostale, a usaena je u nas kao vrstu isto toliko koliko i u pojedince, dok je neka ivotinja za nekoliko mjeseci ve onakva kakva e biti itav ivot, a njezina vrsta nakon tisuu godina ono to je bila u prvoj od tih tisuu godina. Zato samo ovjek moe postati imbecil? Nije li to trenutak u kojem se on vraa u svoje primitivno stanje i u kojem, dok ivotinja koja, nita nije stekla, pa nema to ni izgubiti, ostaje uvijek sa svojim instinktom, ovjek, gubei u starosti ili nekim drugim nezgodama sve ono to je pomou svoje usavrivosti13 stekao, pada ak nie od ivotinje same? Teko nam je to moramo priznati da je ta znaajna i gotovo neograniena sposobnost izvor svih ovjekovih nevolja: ona ga je u toku vremena izvukla iz onih prirodnih uvjeta u kojima bi on proivio mirne i nevine dane, ona ga je, razvivi u toku stoljea njegove spoznaje i zablude, poroke i vrline, uinila konano tiraninom sebe sama i prirode (i). Bit e strano ako budemo morali veliati kao dobroinitelja onoga koji bude stanovniku obale Orinoka objasnio korist onih daica koje on prianja uz sljepoonice svoje djece i koje im barem dijelom osiguravaju njihovu blesavost i izvornu sreu. Divlji e ovjek, preputen po prirodi samom instinktu ili, tovie, oteen od onoga koji mu moda nedostaje, sposobnostima dovoljnima da ga najprije zamijene a zatim ga znatno izdignu iznad nje, poeti, dakle, s posve ivotinjskim funkcijama (1). Najprije e moi zamjeivati i osjeati, i u tome e biti izjednaen sa svim ivotinjama, htjeti i ne htjeti, eljeti i bojati se bit e prve i gotovo jedine radnje njegove due, sve dok nove okolnosti u njoj ne izazovu dalji razvoj.13 Rousseau ne doputa kartezijansko suprotstavljanje razuma i osjeta. Ovaj odlomak je nadahnut senzualizmom. 14 Senzualizam, koji prihvaa da svaka djelatnost duha ima ishodite u osjeanjima, to jest djelovanje vanjskog svijeta na naa ula, u osnovi je materijalistiko uenje. Misao da fizika objanjava ... mehanizam osjeaja i stvaranje ideja vrlo je tipina za mehaniki materijalizam 18. stoljea. Ali Rousseau istodobno ponovo prihvaa idealistiko razlikovanje due i tijela, metafizikog pojma slobode suprotstavljene instinktu. Proturjena misao. 15 Kljuna rije itave rasprave. Taj pojam omoguuje Rousseauu da stvori povijest ovjeka kao vrste, dok je Condillac stvorio samo povijest razvoja jedinke. GRIMM (Knjievna prepiska, veljaa 1755) definira takoer ovjeka usavrivou: Veliko je i lijepo pitanje je li to stanje usavrivosti prednost i stvarna srea ovjekova, i nisu li zvijeri ak savrenije po tome to se najprije raaju sa stupnjem savrenosti kojemu su prijemljive, pa ako one ne mogu postati bolje, one imaju, s druge strane, prednost da se ne izrauju i da ispunjavaju svoj poziv sluajui prirodu. (Citirano prema lanku ANTOINEA ADAMA, Rousseau i Diderot, Revue des sciences humaines, sijeanjoujak 1949, strana 2134.)

Ma to govorili moralisti, ljudski razum mnogo duguje strastima 14 koje, po opem priznanju, njemu takoer mnogo duguju. Na um se usavrava njihovim djelovanjem, teimo spoznati samo zato to elimo uivatl inae nije mogue shvatiti zato bi onaj tko nema ni elja ni straha sebi zadavao muke s razmiljanjem. Strasti opet vuku porijeklo iz naih potreba15, a razvitak iz naih spoznaja. Jer neto moemo eljeti ili bojati se toga samo pomou misli koje o tome imamo ili jednostavnim porivom prirode, a divlji ovjek, lien bilo kakve vrste spoznaja, pokazuje samo strasti u ovom potonjem obliku. elje mu ne premauju fizike potrebe (k), a jedine za koje zna pod kapom nebeskom jesu hrana, enka i poinak, dok su jedina zla kojih se boji bol i glad. Kaem bol, a ne smrt, jer ivotinja nikada nee saznati to je to smrt, i spoznavanje smrti i njezinih strahota jedna je od prvih 36 tekovina ovjekovih kada se udaljio od ivotinjskog stanja.

Bilo bi mi lako, ako je potrebno, potkrijepiti ovaj osjeaj injenicama i pokazati da je u svih naroda svijeta napredak duha bio tono usklaen s potrebama koje su oni po prirodi imali, ili koje su im okolnosti nametnule, i, u skladu s tim, sa strastima koje ih potiu da zadovolje te potrebe. Pokazao bih kako se u Egiptu s poplavama Nila stvaraju i usavravaju umijea, slijedio bih njihov napredak u Grka, gdje su proklijala, razvila se i uzdigla do nebesa meu pijeskom i stijenama Atike, a nisu mogla pustiti korijenje na plodnim obalama Eurotasa, primijetio bih da su openito narodi sa sjevera marljiviji nego oni s juga 18, jer im za to treba manje, kao da je priroda time eljela izjednaiti ih, dajui duhu plodnost koju je uskratila zemlji. Ali, i ne utjeui se nesigurnim svjedoenjima povijesti, tko ne vidi da je sve, ini se, udaljavalo od divljeg ovjeka iskuenja i naine da to prestane biti? Mata mu nita nije oslikavala, srce mu nita nije trailo. Za svoje skromne potrebe sve je lako nalazio oko sebe, i bio je vrlo daleko od stupnja spoznaje potrebnog da poeli da mu one postanu vee, jer nije mogao biti ni dalekovidan ni radoznao. Prizor prirode nije ga uzbuivao jer mu je bio blizak, uvijek isti red, uvijek iste mijene, duha nije imao da se divi veim udima, a ba mu nije ni trebalo traiti filozofiju koja je ovjeku potrebna da bi nauio promatrati ono to vidi svakoga dana. Njegova se dua, koju nita nije uzrujavalo, predavala osjeaju trenutnog postojanja, ne mislei uope na budunost, k-oliko god ona mogla biti bliska, a planovi su mu, ogranieni kao i pogledi, dopirali jedva do kraja dana. Jo i danas je Karibac na takvu stupnju predvidljivosti: onO moi strasti vii DIDEROT, Filozofske misli, I do V, u Odabranim tekstovima, I svezak, Classiques du peuple, ditions Sociales. Usporedi takoer Condillac, Rasprava o osjetima, IV, 9, 3: Usporeeni uici i muke, to jest nae potrebe, vjebaju nae sposobnosti. Condillac taikoer pokazuje kako razum sa svoje strane reagira na potrebe. Nae prve misli samo su muka ili zadovoljstvo. Uskoro ih zamjenjuju druge i stvaraju mjesta usporedbama, iz ega se razvijaju nae prve potrebe i elje. Da bismo zadovoljili svoja traenja, moramo stvoriti nove ideje to stvaraju ponovno nove elje. . . i stuara se lanac, ije su karike naizmjenino jedna za drugom ideje i elje. (Citirano djelo, I, 7, 3.) Moralisti o kojima ovdje govori Rousseau jesu kranski moralisti. Razum se, konano, razvija pod utjecajem potreba, a istodobno reagira na njih. Praktina djelatnost, dakle, omoguava razvitak razuma. Materijalistika ideja, a isto dobno lijep primjer dijalektike metode. Ne smije se, meutim, zaboraviti da Rousseau razmilja o metafizikoj apstrakciji, izdvojenom ovjeku. Marksistika misao pokazat e da, naprotiv, drutvena praksa razvija razum. w Ideja koja se proirila poslije Montesquieua.

37

ujutro proda svoju platnenu lealjku, da bi uvee doao plaui da je otkupi, jer ne moe predvidjeti da bi mu ona ve slijedee noi mogla zatrebati. Sto vie razmiljamo o ovom predmetu, to se u naim pogledima poveava razdaljina od istih osjeaja do najjednostavnijih spoznavanja, nemogue je shvatili kako je ovjek vlastitim snagama mogao, a da mu nisu pri tom pomogli ni dodir ni mamuza nude, prijei tako velik razmak. Koliko je stoljea moda proteklo prije nego to su ljudi bili kadri vidjeti drugu vatru osim one s neba! Koliko im je razliitih sluajeva trebalo da naue najjednostavnije primjene tog elementa! Koliko li je puta nisu pustili da se ugasi prije nego to su uspjeli svladati vjetinu da je ponovo stvore! I koliko Ii je puta moda svaka od tih tajni umrla s onim koji ju je otkrio! Sto da kaemo o poljoprivredi, vjetini to iziskuje toliko rada i dalekovidnosti, to u sebi sadri toliko drugih vjetina koje su oigledno primjenjive tek u barem ve formiranom drutvu, i to nam ne slui toliko da iz zemlje izvuemo namirnice kojima bi nas ona i bez toga dobro opskrbljivala, ve da je primoramo da daje ono to je vie po naem ukusu? Ali pretpostavimo da su se ljudi bili toliko namnoili da prirodni proizvodi vie nisu bili dovoljni da ih nahrane, to bi, da kaemo uzgred, znailo veliku prednost za ljudsku vrstu u ovom nainu ivljenja. Pretpostavimo da je orue za obraivanje zemlje palo s neba u ruke divljaka, bez kovanica i radionica, da su ti ljudi nadvladali smrtnu odvratnost koju svi imaju prema trajnom radu, da su nauili na due vrijeme predviati svoje potrebe, da su se dosjetili kako treba obraivati zemlju, sijati sjeme, uzgajati voke, da su otkrili vjetinu mljevenja ita i vrenja groa, a sve te stvari mora da su ih nauili bogovi, jer kako shvatiti da su ih oni sami mogli nauiti: koji bi ovjek poslije toga bio toliko bezuman da se mui s obraivanjem nekog polja koje e mu na prvom prolasku opustoiti svejedno tko, ovjek ili ivotinja, ako bi mu odgovarala takva etva? I kako su se svi mogli odluiti da provedu ivot u munom radu za koji su bili to sigurniji da im sve manje izgleda da uberu plodove to su im oni potrebniji? |Jednom rijeju, kako e takva situacija usmjeriti ljude da obrauju zemlju dotle dok ona meu njima nije podijeljena17, to jest dok se ne uniti prirodno stanje? Kada bismo i pretpostavili da postoji divlji ovjek dovoljno sposoban u vjetini miljenja, kakvim nam ga prikazuju nai filozofi, kada bismo, po njihovu primjeru, nainili i od njega filozofa koji bi nam otkrio naj tanani je istine, koji bi vrlo apstraktnim razmiljanjima doao do naela pravde i razuma izvedenih iz ljubavi prema poretku uope ili iz volje poznate njegovu Tvorcu, kada bismo, jednom rijeju, u duhu i pretpostavili da ima isto toliko inteligencije i znanja, koje bi trebao imati, koliko uistinu u njemu nalazimo tromosti i lijenosti, kakvu bi korist vrsta izvukla iz sve te metafizike koja se ne bi mogla priopiti i koja bi iezla s pojedincem koji ju je izmislio? Kakav bi napredak mogao ostvariti ljudski rod razasut po umama meu ivotinjama? I do koje bi se mjere ljudi mogli uzajamno usavravati i prosvjeivati kada nisu imali ni stalnog boravita ni ikakve potrebe jedan za drugim, sreui se jedva dvaput u ivotu a da se nisu ni upoznali ni porazgovarali? Zamislimo koliko smo ideja duni upotrebi rijei, koliko gramatika uvjebava i olakava djelovanje duha, a pomislimo i na nepojmljive muke i beskonano vrijeme kojima je trebalo platiti prvo otkrie jezika, pa pridruimo ta razmiljanja prethodnima i prosudit emo koliko je tisua stoljea trebalo da se u ljudskom duhu postepeno razviju djelovanja za koja je on bio sposoban. Neka mi se dopusti da na trenutak razmotrim zapreke u nastanku jezika. Mogao bih se zadovoljiti da ovdje navedem ili ponovim istraivanja koja je u toj stvari poduzeo gospodin opat de Condillac, koja sva potvruju moje osjeanje, a moda su mi i bila misao vodilja. Ali nain na koji taj filozof rjeava potekoe koje je sam sebi stvorio u pogledu porijekla utvrenih znakova pokazuju da je on pretpostavio ono to ja dovodim u pitanje, da zna neku vrstu ve uspostavljenog drutva meu izumiteljima jezika i vjerujem da u, vraajui se njegovim razmiljanjima1*, tu moi sresti i svoja, da bih izloio iste potekoe u svjetlu koje odgovara mom predmetu. Prva potekoa koja se javlja jest poimanje zato su jezici bili potrebni, jer, kako~Ijuinisu imali nikakve veze meu sobom-i potrebe Ha" Je' Imaju, ne shvaamo ni nunost tog otkria ni njegovu mogunost, ako ono nije bilo neophodno. Rekao bih, dakle, kao i mnogi drugi, da su jezici stvoreni u kunom openju otaca, majki i djece. Ali osim to to ne uklanja primjedbe', "timeT razmiljajui o 38

prirodnom stanju, grijeimo poput onih koji u nj unose ideje stvorene u drutvu, gledajui uvijek obitelj okupljenu u istoj nastambi i njezine lanove kako meu sobom uvaju intimnu i vrstu vezu to postoji meu nama koje vezuje toliko zajednikih interesa, dok se u tom primitivnom stanju, u. kojem nije bilo ni kua, ni kue- raka, ni vlasnitva bilo kakve vrste, svatko kuiojaasumce i esto samo za jednu no; mujaci i enke sjedinjavali.su se sluajno, kada bi se susreli, ili im se pruila prilika^Iirjavila elja, a da im nije bila potrebna rijekao tuma stvari koje su jedno drugom imah rei, a s istom lakoom su se i rastajali (l). Majka je najprije dojila djecu zbog vlastite potrebe, a zatim joj ih je navika omilila, pa ih je hranila zbog njihove. No tek to bi stekla snagu da sama sebi trae hranu, djeca nisu oklijevala da napuste majku, i, kako gotovo da i nije bilo drugog naina da je nau osim da se ne izgube iz vida, ona se uskoro meu sobom ak nisu ni poznavala. Imajte na umu takoer da se dijete, zato to je moralo objanjavati sve svoje potrebe i, prema tome, imalo vie toga rei majci nego majka njemu, moralo mnogo vie truditi da izmilja i da je jezik koji je upotrebljavalo bio velikim dijelom njegovo djelo 4, to je stvaralo toliko jezika koliko je bilo pojedinaca koji su ih govorili, emu je jo pridonosio i lutalaki i skitniki ivot koji nije ostavljao vremena nijednom narjeju da se uvrsti. Jer ako kaemo da je majka diktirala djetetu rijei kojima se ono ima sluiti ' da od rije aTrai"Takvu i takvu stvar, to bi dobro pokazalo kako se ue ve izgraeni jezici, ali ne bismo shvatili kako sc oni stvaraju. Pretpostavimo da je ta prva potekoa prevladana, prebrodimo na trenutak beskrajni prostor to se morao nalaziti izmeu istog porirodnog stanja i potrebe za jezicima i pogledajmo, pretpostavivi da su oni neophodni (m), kako su se oni mogli poeti utvrivati. Nova tekoa, jo gora od prethodne. Jer da su ljudi imali potrebo za rijeju kako bi nauili misliti, oni bi prije trebali znati mislili da bi otkrili umijee rijei20, te, ako i shvatimo kako su zvuci glasa bili uzeti za konvencionalne tumae naih ideja, jo nam ostaje da saznamo kakvi su oni mogli biti tumai iste te konvencije za ideje koje se nisu, zato to nisu imale opipljivog predmeta, mogle naznaiti ni pokretom ni glasom. Na taj nain teko se mogu stvoriti odrive pretpostavke o stvaranju vjetine razmjene misli i odnosa meu duhovima, uzviene vjetine21 koja je ve vrlo daleko od svog ishodita, ali koju filozof jo vidi daleko od njezine savrenosti, tako da nema dovoljno smjelog ovjeka da ustvrdi da e je ona ikad dostii, osim ako tok vremena ne bude odgoen u njezinu korist, a predrasude, 0 kojima se uti, ne budu prognane iz akademija i one se uzmognu baviti tim tekim predmetom neprestano, u toku itavih stoljea. Prvi ovjekov najuniverzalniji, najdojmljiviji jezik, jedini za kojim se osjeala potreba prije nego to je trebalo uvjeravati okupljene ljude, jest krik prirode.22 Kako se taj krik isputao samo nekom vrstom instinkta u prijekim prilikama, da bi se izmolila pomo u velikim opasnostima ili sebi olakalo u estokim bolovima, on nije bio od velike koristi u redovnom toku ivota, u kojem su vladali umjereniji osjeaji. Kada se ovjekove misli ponu irili i mnoiti i kada se meu ljudima uspostavi tjenja veza, oni e potraiti brojnije znakove i raireniji jezik, umnoit e modulacije glasa i dodat e im pokrete koji su po svojoj prirodi izraajniji i iji smisao manje ovisi o prethodnom odreenju. Oni su, dakle, vjerojatno izraavali vidljive i pokretne predmete pokretima, a ono to se moe, uti oponaanjem^ Alijcako. .gestaTonauje samo prisutne predmete ili one koje je lako opisati i vidljive radnje, kako ona uvijek ne koristi, jer je tama i prepreavanje nekog drugog tijela

" Evo jednog od problema o kojima se najee raspravljalo u XVIII stoljeu. Vidi CONDILLAC, Esej o porijeklu ljudskih spoznaja (2. dio, I odjeljak); MAUPERTUIS, Filozofska razmiljanja o po-rijeklu jezika i znaenju rijei (1748) i DIDEROT, Pismo gluhonijemima (Asszat-Turneux, I svezak). Rousseau je sam napisao Esej o porijeklu jezika, djelo to je prethodilo Raspravi, u koju je prenio sve bitno iz njega, ali jo objavljeno tek poslije njegove smrti. Vidi Condillac, Esej o porijeklu spoznaja. U, 1, 1: Taj par je imao dijeta koje se, pritisnuto potrebama koje je teko moglo staviti do znanja, treslo itavim tijelom. Njegov vrlo gibak jezik sc savinuo i izrekao jednu posve novu rije. Budui da su iznenaeni roditelji konano shvatili to ono hoe, pokuali su ga potaknuti da ponovi tu rije. Tekoa s kojom su je izgovorili pokazuje da je oni sami nisu bili sposobni izmisliti.

39

ine beskorisnom, 1 kako iziskuje vie panje nego to je izaziva, konano.se dosjetie da je zamijene artikulacijama glasa koje su, jsremda nemaju isti odnos, s odreenim idejama, sposobnije da ih sve prikau_^Q_utr3ene_zaakove. Ta se zamjena mogla obaviti samo sa zajednikim pristankom i dosta teko poeti primjenjivati meu ljudima iji nespretni organi nisu bili uvjebani28, a jo tee zaeti se po sebi samoj, jer je taj jednoduni sporazum morao biti motiviran, a rije se initi dovoljno nuna da bi se uspostavila upotreba rijei. Moramo sebi predoiti da su prve rijei koje su ljudi upotrebljavali imale u njihovu duhu mnogo ire znaenje nego one koje se ve upotrebljavaju u stvorenim jezicima, i, zanemarujui podjelu govora na njegove sastavne dijelove, oni e svakoj rijei najprije dati smisao itave reenice.2-1 Kada su poeli razlikovati subjekt od imenskog predikata d glagol od imenice, to nije osrednji napor duha, imenice su bile najprije isto tako samo vlastita imena, prezent in- finitiva bio je jedino vrijeme glagola5, a poimanje pridjeva6 moralo se zaista vrlo sporo razvijati, jer je svaki pridjev apstraktna rije, a apstrakcije su mune i malo priroene radnje. Svaki predmet dobivao je najprije posebno ime, bez obzira na rodove i vrste, koje ti prvi zaetnici nisu bili kadri razlikovati, i svi pojedinci prikazivali su se odvojeno u njihovu duhu, kakvi su i bili na slici prirode. Ako se jedan hrast zvao A, drugi se zvao B, jer prva misao to proizlazi iz dvije stvari jest da one nisu isto, i esto treba mnogo vremena da bi se shvatilo to im je zajedniko, a to su znanja vie omeena, to je rjenik bogatiji. Potekoe sveg tog nazivlja nisu se mogle lako prebrodili,7 jer da bi se bia svrstala pod ope i generike nazive, trebalo je poznavati svojstva i razlike, trebalo je mnogo vie promatranja i odreivanja, to jest vie znanja iz prirodopisa i metafizike nego to su ga mogli imati ljudi onoga vremena. Uostalom, ope seJdeie_mogu uvesti u duh samo _po mou rijei, a poimati se mogu samo pomou sudova. To je jedan od razloga zbog' kojega ivotinje mkaa~he bi Znale'stvarati takve ideje, niti dosei usavrivost koja o njima ovisi. Kada neki majmun prelazi bez oklijevanja s jednog oraha na drugi, moe li se i pomisliti da on ima neku opu ideju o toj vrsti voa i da usporeuje praoblik sa ta dva primjerka? Dakako nema, ali pogled na jedan od tih oraha budi u njegovu sjeanju osjete koje je primio od drugoga, a njegove oi, na stanovit nain prilagoene, najavljuju njegovu okusu promjenu koju e osjetiti. Svaka opa ideja posvema je intelektualna, a ako se mata imalo u nju umijea, ideja odmah postaje posebna. Pokuate li zamislili sliku drveta uope, nikada do nje neete doi, jer potrebno ga je vidjeti veliko ili malo, golo ili bujno, svijetlo ili zagasito, i ako o vama ovisi da u tom vidite samo ono to se nalazi na svakom drvetu, ta slika nee nalikovati nijednom drvetu. Isto se tako vide posve apstraktni likovi ili se shvaaju samo govorom. Samo vam definicija trokuta o njemu daje pravu ideju: im u svom duhu zamislite jedan, to postaje taj trokut a nijedan drugi i ne moete izbjei da mu ne pridate jasne linije ili obojenu plohu. Potrebno je, dakle. izraziti-sudove^ -govoriti. ~4a~~bi se dojilo do opih ideja,88 jer im se mata zaustavi, duh moe ii dalje samo uz Ta misao se nalazi kod Maupcrtuisa (citirano djelo, 7). Istu misao nalazimo u Condillaca (citirano djelo, II, I, IX poglavlje, 85). M Idem ( 83). O istom pitanju vidi takoer DIDEROT, Pismo gluhonijemima (As- szat-Tourneux, I, strana 350. i 362), koji misli gotovo isto o infinitivima, ali tvrdi suprotno za pridjeve. Condillac, naprotiv, misli da nikada nije postojala jedna rije za svaki pojedini predmet. Rousseau poveava potekoe. Ova nominalistika teorija o opim idejama nndahnuta je LOCKEOM, Esej o ljudskom razumu, II, 11, i IV, 7, 9: Prve ideje nastale u duhu jesu ideje o pojedinanim stvarima, od kojih se razum neosjelno uspinje do malog broja opih ideja Sto se, budui da su stvorene zbog osjetnih predmeta, utvruju u duhu opim imenicama kojima se sluimo da bismo ih opisali. Roussoeau sjedinjuje rije i ideju jo vre od Lockea, a naroito od Condillaca, za kojega je rije samo znak ideje. Kako svojstva stvari ne bi koegzistirala i/.vnn nns bez sadraja u kojima se ona sjedinjuju, njihove ideje ne bi koegzistirale u naem duhu bez znakova u kojima se one isto tako sjedinjuju. (Citirano djelo, I. 4, 1.)

40

pomo govora. Ako su, dakle, prvi izumioci mogli dati imena samo idejama koje su ve imali, proizlazi da su prve imenice mogle biti samo vlastita imena. Ali dok nai novi gramatiari sredstvima koja ne pojmim poinju proirivati svoje ideje i uopavati rijei, neznanje izumitelja mora da je svelo tu metodu na prilino uske granice, i, ako su najprije imali odvie imena jedinki ne znajui za rodove i vrste, kasnije su imali premalo vrsta i rodova da bi mogli razmatrati bia u svim njihovim razlikama. Da^bi u podjelama stigli dovoljno daleko, trebalo je vie iskustva i znanja, koje oni o tome nisu Imali, te vie istraivanja i rada: ko^r niu Rtjr>1i~iskon titi Ipt ako se ak i danas svaki dan otkrivaju nove vrste koje su dosad Trrilcale svim naim promatranjima, to da mislimo koliko su se one morale skrivati ljudima koji su sudili o stvarima samo na prvi pogled. Sto se tie najprimitivnijih vrsta i najopenitijih pojmova, suvino je dodati da one i dalje nastavljaju izmicati. Kako bi, na primjer, oni zamislili ili .shvatili xijei tvar,duh,supstancija,-ainr-oblikT-pokret, kada i nai filozofi, koji se njima tako dugo slue, imaju dosta muke da ih i sami shvate i kada, zato to su ideje koje se vezuju s tim rijeima posve metafizike, za njih nejialaze nikakav uzor u prirodi? ' Zastajem na ovim prvim koracima i pokorno molim svoje suce da prekinu ovdje s itanjem i razmotre samo na otkriu fizikih imenica, to jest na dijelu jezika koji je najlake otkriti, put koji mu je preostao da izrazi sve ljudske misli, da stekne trajni oblik, mo da njime govori javno i da utjee na drutvo. Preklinjem ih da razmisle koliko je vremena i znanja trebalo da se pronau brojke (n), apstraktne rijei, aoristi i sva glagolska vremena, rjece. sintaksa, veu reenice, sudovi i uspostavi sva logika govora. to se mene tie, uplaen potekoama to se mnoe i uvjeren u gotovo dokazanu nemogunost da su jezici mogli nastati i ustaliti se iskljuivo ljudskim sredstvima, ostavljam onome koji bi se bio voljan toga poduhvatiti diskusiju o tom tekom problemu to je bilo nunije: drutvo ve povezano s ustanovljenjem jezika ili jezici ve izmiljeni s uspostavljanjem drutva.29 Ma to od toga bilo ishodite, vidimo barem, uz malice brige prirode da priblii ljude meusobnim potrebama i da im olaka upotrebu rijei, koliko, ih je ona malo pripremala da budu drueljubivi;,tl i koliko je malo svoga dodavala svemu onome to su oni inili da uspostave veze. Zaista, nemogue je zamisliti zato bi u tom primitivnom stanju ovjek imao vie potrebe od drugog ovjeka nego majmun ili vuk od sebi slinoga, ni koji bi motiv, ako se i pretpostavi ta potreba, nagnao drugoga da se za nju potara, pa ak u tom sluaju ni kako su oni mogli meusobno uglaviti uvjete. Znam da nam se bez prestanka ponavlja da nitko nije bio tako bijedan kao ovjek u tom stanju, i ako je istina, kao to sam, vjerujem, dokazao, da on ni poslije tolikih stoljea nije mogao imati elje ni prilike da iz njega izae, onda bi trebalo suditi prirodi, a ne ono Prva Rousseauova pretpostavka: budui da je divljak usamljen, porijeklo jezika je velika tajna. Rousseau poinje izdvajanjem primitivnog ovjeka. On, dakle, ini nemoguim objanjenje porijekla jezika. I evo kako on \r. te nemogunosti izvlai argument da bi dokazao osamije-nost prirodnog ovjeka. Teoriju drutvenosti podrali su u antici Aristotel, Ciccron i stoici, a U modernom dobu Pufendorf, te zatim Barbeyrac. Nju prihvaaju enciklopedisti (Diderot, Jaucourt). Rousseau nijee drutvenost u prirodnom stanju, jer se ona osniva na potrebama koje y tom stanju ne postoje.

4i

me kojega je ona takvim uinila. Ali ako dobro razumijem taj izraz bijedan*1, ta rije nema nikakva smisla ili oznaava samo tunu oskudicu i patnju tijela ili due, pa bih zaista volio da mi se objasni u kakvoj vrsti bijede moe biti slobodno bie iie je srce mirno a tijelo zdravo. Pitam se koji je nain ivota, drutveni ili prirodni, podloniji da postane nepodnoljiv onima koji u njemu uivaju. Oko-nas. gotovo vidimo samo ljude koji ^.ale na svojivot, mnogi se njega_akJi|avaju, koliko god on bio u njima, i sprega boanskih i ljudskih zakona jedva da je dovoljna da sprijei taj nered. Pitam da li se ikada ulo da je neki divljak na slobodi ak i pomislio da se ali na ivot i da zada sebi smrt. Neka se, dakle, s manje gordosti prosudi na kojoj je strani istinska bijeda. Naprotiv, nita nije tako bijedno kao divljak zablijeten znanjem, izmuen strastima i prosuivan u stanju drugaijem od svojega. Vrlo mudrom providnou su se sposobnosti koje je imao u vlasti 82 razvijalo samo prema prilikama u kojima se njima mogao koristiti, tako da mu one nisu bile ni nametnute, niti su ga optereivale prije vremena, ni zakasnjele ili beskorisno ako ustrebaju. On je u_samom_iflstinktu imao sve to mu je trebalo da ivi u prirodnom stanju, u usavrSenonL. raz.umu on ima samo ono to mu treba da ivi u drutvu. Najprije se ini da ljudi u tom stanjuTzatcT'tcfrheiTsobom nisu imali nikakve moralne odnose ni priznate obaveze, nisu mogli biti ni dobri ni zli, niti su imali poroka ili vrlina,83 osim ako, uzimajui te rijei u fizikom smislu, porokom nisu zvali svojstva pojedinca koja mogu nakoditi njegovu odranju, a vrlinom ona koja mu mogu pomoi. U tom sluaju trebalo bi najkreposnijim nazvati onoga koji je najmanje odolijevao jednostavnim porivima prirode. Ali, da se ne udaljimo od uobiajenog smisla, suspregnimo se zaas od suda koji bismo mogli donijeti u takvoj situaciji i uvajmo se svojih predrasuda sve dok s vagom u ruci ne ispitamo ima li u civiliziranih ljudi vie vrlina od poroka, ili jesu li im vrline korisnije nego to su im poroci kobni, ili je li napredak njihovih spoznaja dovoljna naknada za zla koja oni sebi meusobno ine dok se ue o dobru koje bi trebali initi, i ne bi li sve u svemu oni bili u sretnijem poloaju da se ne moraju ni od koga bojati zla ni oekivati dobra, nego da su podvrgnuti opoj ovisnosti i da se obavezuju da svi primaju od onih koji se ne obavezuju da im ita daju.84 A naroito nemojmo zakljuivati s Hobbesom da je ovjek, zato to nema nikakve ideje o dobru,-po prirodi zao, da je poroan, jer ne poznaje vrlinu, da odbija uvijek blinjima usluge koje ne smatra da im je duan, niti da na temelju prava koje s razlogom polae na stvari koje su mu potrebne on ludo sebi umilja da je jedini vlasnik itavog univerzuma.35 Hobbes je vrlo dobro vidio nedostatak svih suvremenih definicija prirodnog prava, ali zakljuci koje je izveo iz svoje definicije pokazuju da ga je uzeo u nita manje pogrenom smislu. Rasuujui po naelima koja je postavio, taj autor je morao rei da je, s obzirom na to da je u prirodnom slanju briga za nae odranje manje tetna od tue, to stanje prema tome svojstvenije miru i pogodnije ljudskom rodu. On govori upravo suprotno, da bi tako pogreno uveo u bngu^a_ odranje divljeg ovjeka potrebu Ba zadovolji mnotvo-strasti koje su djelo drutva-i kojemu uinile neoft1wdiiimrzakpnFr. 7,a\^ ovjek, vp]ika-4e riijpt.p. Ostaje da vidimo da li je divljj_flvjek- veliko-dijete.-Rad bismo se s tim sloili, to bismo iz toga za'tIj'u'ilT?Zaklj uili bismo ovo: ako je taj ovjek, kada je snaan, isto tako ovisan o drugima kao i kada je slab, ne bi bilo te vrste ispada koju on ne bi bio poinio, on bi tukao svoju majku ako bi odvie odugovlaila da mu dade sise, davio bi nekoga od svoje mlae brae ako bi ga ovaj ometao, ugrizao bi za nogu drugoga ako bi ga ovaj ozlijedio ili uznemirio. Ali biti snaan i ovisan jesu u prirodnom stanju proturjene pretpostavke. ovjek je ^Iab~~lcajllj5. ovisan, a mdnT biti slobodan prije nego to postane snaarf. Hobbes nije vidio da isti uzrok^koji spreava divliaktTda se koristeTazumolnpao to bi'htjeli nai pravnici, sprecavS~lh~H isto vri]eme^~linr~zI^potreb^a3aju svoj ^sposobnosti, kako on sam tvrdi. Zbog toga bi se moglo rei da divljaci nisu zli upravo zato t6"ri^fiata~tip~zn^ibi^dobar73eFTli ni ragiooj-saznanjajii prepreke zakona, v^c^tihnuta^trast i neponavan^, poroka odvxaa4u-da ine~lo:Tanto plus in 43

illisrprojilt vitiorum ignoratio quam in his cognitio vir turi.3* Postoji, uostalom, jo jedno naelo koje Hobbes nije zamijetio i koje, s obzirom na to da je dano ovjeku da u odreenim okolnostima ublai krvolonost svoga samoljublja dli elje za odranjem, prije raanja te ljubavi (o) umjeruje ar koji on osjea za svoje blagostanje uroenim zazorom da gleda kako mu pati blinji.37 Ne vjerujem da bi bilo ikakve proturjenosti koje bi se trebalo bojati kada bi ovjeku pridali jedinu prirodnu vrlinu koju bi bio prisiljen priznati i najgorljiviji klevetnik ljudskih vrlina/3*1 Govorim o milosru, sklonosti svojstvenoj isto tako slabim biima i podlonima zlu kao to smo i mi, vrlini to sveobuhvatnijoj i korisnijoj ovjeku to u njemu prethodi svakom razmiljanju i toliko prirodnoj da katkada o njoj osjetne znakove pokazuju ak i ivotinje. Da ne govorimo o njenosti majki prema mladunadi i o opasnostima kojima one prkose da bi ih sauvale, svaki dan moemo.vidjeti zazor konja da ne pregaze neko ivo bie. Nijedna ivotinja ne proe, bez uzbuenja pokraj mrtve ivotinje svoje vrste, ima ih ak koje im prireuju neku vrstu pogreba, a^tuno mukanje marve to ulaz.i u klaonicu oglaava ganue nad uasnim prizorom koji je zapanjuje. Sa zadovoljstvom vidimo tvorca basne o pelama, prisiljenog da pvjeka prizna za milosrdno i osjeajno bie, kako iskae u primjeru koji je dao iz svog hladnog i istananog stila da nam ponudi patetinu sliku nekog zatvorenog ovjeka koji vani spazi kako divlja zvijer grabi dijete iz majina krila, razdirui ubojitim zubima njegove slabake udove i trgajui kandama drhtavu utrobu toga djeteta. Kakvom li je uasnom uzbuenju bio izloen taj: svjedok dogaaja u kojem nije imao nikakva osobnog interesa! Kakve li je muke trpio gledajui to, ne mogavi pruiti nikakvu pomo obeznanjenoj majci, ni izdiuem djetetu! To je posve prirodno uzbuenje to prethodi svakom razmiljanju, takva je snaga prirodnog milosra, pa i najizopaeniji obiaji imaju i te kako muke da je unite, jer svakoga dana u naim predstavama vidimo kako se nad-nevoljama nekog nesretnika raznjeuju i plau takvi koji bi, da su bili na mjestu tirana, jo oteali muke svoga neprijatelja, nalik krvolonom Suli, tako osjetljivom na zla koja nije sam uzrokovao, ili onom Aleksandru od Fere39 koji se nije usuivao prisustvovati prikazivanju nijedne tragedije, od straha da ga ne vide kako uzdie s Andromahom i Prijamom, dok je bez osjeaja sluao krikove tolikih graana koje su svakoga dana ubijali po njegovu nareenju. Mollissima corda Humano generi dare se natura fatetur, f Quae lacrimas dedit.40 Mandeville je.dobro. zapazio da bi sa svim svojim moralom ljudi bili samo udovita da im priroda kao oslonac razumu niie dala milosre^ ali nn_njje~vi- dio da samo iz tog svojstva potjeu sve drutvene vrline koje je ljudima htio osporiti. A to_su, zapravo, velikodunost, milostivost, ovjekoljublje, ako ne milosre primijenjengTi^labe^reng ili vrstn uope? Pa i naklo nost i prijateljstvo su, ako ih dobro razmotrimo, ^proizvodi trajnog milosra usmjerenog na odreeno bie, jer elimo li da netko ne pati, to je to drugo doli elja da on bude sretan? Kada bi bila istina da je suut samo osjeaj koji nas

44

stavlja na mjesto onoga koji pati,41 nejasno i estoko osjeanje u divljega ovjeka, razvijeno ali slabo u civiliziranoga, Sto bi znaila ta ideja, po istini onoga to govorim, ako ne da ga jo vie osnauje? Suut e zapravo biti to snanija to se ivotinja koja promatra poistovjeti to iskrenije sa ivotinjom koja pati. Ali oito je to poistovjeivanje moralo biti beskrajno prisnije u prirodnom nego u razumskom stanju. Razum stvara samoljublje,42 a razmiljanje ga uvruje, ono nagoni ovjeka da razrnlSIjaug^mgmtniebiT-orro^ga odvaja, od^ svega to ga^iStrrTa^tuuje. Filozofija ga odvaja, zbog nje on govori u sebi, gledajui ovjeka koji pati: Crkni ako hoe, ja sam na sigurnom. Samo opasnosti za itavo drutvo remete miran san filozofu i diu ga iz kreveta. Pod njegovim prozorom mogu nekanjeno klati blinjega mu, dovoljno je da rukama zaepi ui i da u sebi izvede nekoliko dokaza kako bi sprijeio prirodu to se u njemu buni da se poistovjeti s onim kojeg ubijaju. Divlji ovjek nije imao taj udesni talent, i premda nije bio ni mudar ni razuman, vidimo ga uvijek kako se ludo podaje prvom osjeanju ovjenosti. U meteima, ulinim svaama, puk se okuplja, a razborit ovjek udaljuje, olo, ene s trnice razdvajaju protivnike i spreavaju asne ljude da se meusobno pokolju.4* Sasvim je, dakle, .sigiucno. da je milosre prirodno osjeanje koje, ublau- b juPu svakom _ppj ediocujdjelo^anj eliubavi prema samome sebi, pridonosi uza- jamnom odranju itave vrste. Ono nas nagoni da bezjrazmiijanjupFiteknemo u pomo svakome koga vidimo da pati, ono u prirodnom stanju zauzima mjesto zakona, ob i a j alv riine^S ^ta k vim uspjehom amtk o I~ne pokuava da se oglui oTijegov slaflcTglas, ono odvraa svakog snanog divljaka~5iT od nejakog djeteta ili bolesnog starca otme s mukom steenu hranu, ako se on sam nada da e je' moi TvaI^Za sebeTiegd]e^Jnjgje, ^oho umjesto one uzviene izreke razumne pravde: uini drugome ono to bi htio da on tebi uini nadahnjuje sve ljude onom drugom izrekom prirodne dobrote, manje savrenom ali moda korisnijom od prethodne: Ostvari svoje dobro a da pri tom uini^to jejraogue manje zla dnigome^JednonTTijelir^ 'tOfiTpmodffTn'bjeanju treba traiti,41 ini se da dva naela duhovnog ivota prethode razumu: Ijubav prema sebi i milosre, pa bili oni razliite prirode. Ali Rousseau uope ne osporava da bi oni mogli biti iste prirode. U mileu e ih on tjenje povezati: milosre e proistjccati iz ljubavi prema sebi. Kada bi bilo istina... To je rekao La Rochefoucaul (Moralna razmiljanja, 264). Rousseau je itao tog pisca kod gospoe de Warens (vidi Ispovijesti, III knjiga, strana 124). " Rousseau razlikuje Ijubav prema sebi, prirodni osjeaj, i samoljublje, to se razvija u drutvu. Vidi biljeku (o). Puk i olo. Ti izrazi prezira nisu Rousseauovi, ve ih upotrebljavaju filozofi koje on osuuje. On ih upotrebljava da bi bolje istakao narodnu plemenitost, nasuprot sebinosti vladaj uih klasa. Teorija o milosru fini se da je stvorena kako bi objasnila moralnu nadmonost naroda. Rousseauova misao je u tome vrlo originalna. Da bi pobili Hobbesa, koji dokazuje da je prirodni ovjek preputen svojim strastima, pravnici (Pufendorf) objanjavali su da je razum sam po sebi dovoljno snaan da bi trijumfirao nad strastima, ak i u prirodnom stanju. Rousseau, koji zajedno s Diderotom vjeruje u snagu strasti, odbacuje tu intelektualistiku teoriju i istodobno postavlja moralni ivot na naelo koje mu se ini demokratinijim. On, doista, ne misli, poput Descartesa, da je zdrav razum stvar najbolje podijeljenog svijeta, ve da je ovjek openito osjeajno bie. Na toj osjeajnosti poiva moralni ivot. Ali pojava razuma ga sa svoje strane obogauje i razvija drutvene vrline. Teko bismo mogli povjerovati da je sliku o filozofu koji u sebi izvodi dokaze s podmuklim nakanama sugerirao Diderot. Ali Rousseauova optuba pokazuje, u najmanju ruku, da on ali zbog stanovitih pretjeranosti u tom odlomku. On je kasnije, bez sumnje, morao napraviti neku razliku meu filozofima.

vie nego u tananim dokazima, uzrok zazora koji e osjeati svaki ovjek a uini zlo, ak i neovisno o naelima odgoja. Premda Sokratu i duhovima njegova kova moe dolikovati da stjeu vrlinu razumom, ljudske vrste ve davno ne bi bilo kada bi njezino ouvanje ovisilo samo o umovanjima onih koji je ine. S tako malo djelatnim strastima i tako spasonosnom uzdom, ljudi, vie plahi nego zli, vie pazei da se ouvaju od zla koje bi im se moglo dogoditi nego namamljeni da ga ine drugima, nisu davali povoda nekim vrlo opasnim razmiricama. Kako meu njima nije bilo nikakvih odnosa, pa prema tome nisu znali za tatinu, obzir, divljenje, ni prezir, niti su imali najmanjeg pojma 0 tvome i mome, niti ikakve Istinske ideje o pravdi, kako su nasilja koja su mogli doivjeti smatrali^Tom~koje se lako moglo popraviti, a ne nepravdom koju treba 45

kazniti, i kako ak nisu ni sanjali o osveti,.osim .ako,do_._nje nije dolo nesvjesno i sm']esta7 poput psa koji grize kamen koji ga je udario, njihove raspre rijetko su zavravale krvlju, osim ako nisu imale osjetni je povode od hrane. Ali u tome vidim neto opasnije o emu tek,moram govoriti. Meu strastima to burkaju ljudsko srce postoji jedna silovita i estoka, koja jedan spol ini neophodnim drugome, uasna, strast to prkosi-svim opasnostima, rui sve prepreke i u svojim pomama izgleda sposobna unititi ljudski rod,-premda je-namijenjena njegovu odranju. Sto e postatrijudi tao plijen tog razuzdanog 1 surovogbjesnila, bez stida, bez ednosti, pravdajui se svaki dan zajsvoje ljubavi po cijenu krvi? ^Potrebno ~je' naj p r tj e^ut vreli ti da su, to su strasti silovitije, potrebniji zakoni da ih zatome. Ali, osim to neredi i zloini koje svakog dana meu nama uzrokuju te strasti pokazuju u tom pogledu prilinu nedovoljnost zakona, bilo bi jo bolje ispitati nisu li se-ta neredi zaeli sa samim zakonima, jer kada bi oni bili sposobni da ih zadre, bilo bi to mnogo manjest0-bro3~njih trebalo traiti nego da sprijee zlo koje bez njih ne bi ni postojalo. Ponimo razlikovanjem moralnog od fizikog u osjeanju ljubavi. Fiziko je ona~opca~zerja to 'nagonTjeairspo1 Tta^SEsjedinj3VrUjglm^IMoraTno j e ono to odreuje tu zclju i jusmjeraya je Jskljuivo^pjrema-jednom objektu, ili joj barem daje za taj ueni objekt najvei stupanj energije. Ali Iako je vidjeti da je moral ljubavi nenaravan osjeaj roen iz drutvenog ponaanja, koji ene slave s mnogo vjetine i skrbi kako bi uspostavile svoje rarstva^. uinile gospodstvujuim onaj "spol koji bi se morao pokoravati8. Budui da je taj osjeaj zasnovan na tabovTtim-pojmovima valjanosti i ljepote, koje neki divljak nije nikada mogao imati, i na usporedbama koje on nije mogao uiniti, on za njega, vjerojatno, gotovo nije postojao. Jer kako se njegov duh nije mogao formirati apstraktnim idejama pravilnosti i skladnosti, njegovo srce nije bilo prijemljivo za osjeaje divljenja i ljubavi koji se neprimjetno raaju iz primjene tih ideja. On slua samo u koju je primio od prirode, a ne ukus koji nije mogao stei, i svaka ena je za nj dobra. Ogranieni samo na fiziko u ljubavi, sretni to mogu zanemariti one prednosti koje bi im draile osjeaj i poveavale tekoe, ljudi mora da su osjeali rjee i manje ivo estinu udi i, prema tome, imali meu sobom rjee i manje okrutne raspre. Mata koja unosi toliko pustoi meu nas ne govori nita divljim srcima, svatko mirno oekuje poriv prirode, odzivajui mu se bez izbora, vie s uitkom nego s pomamom, i kada je potreba zadovoljena, svaka elja se utia. Neosporno je, dakle, da je^ sama Ijubav, kao uostalom i sve druge strasti, tek u drutvu stekla onu silovitu estinu to je tako esto ini kobnom za ljude. Zato je to smjenije predoavati divljake kako se meusobno bez prestanka kolju, taei svoju pohotu, jer je to miljenje izravno suprotno iskustvu i jer su Karipci, koji su od svih naroda to danas postoje najmanje udaljeni od prirodnog stanja, upravo najmirniji u svojim lj ubavima i najmanje osjetljivi na ljubomoru, premda ive u arkoj klimi, za koju se misli da snanije djeluje na strasti. S obzirom na zakljuke koji bi se mogli izvui iz okraja mujaka, vie ivotinjskih vrsta, to stalno okrvavljuju naa dvorita za perad, ili zbog kojih nae ume u proljee odzvanjaju njihovim krikovima dok se bore za enku, treba zapoeti iskljuivanjem svih vrsta kod kojih je priroda oito uspostavila u relativnoj snazi spolova drugaije odnose nego meu nama: tako se borbe pijetlova ne mogu odnositi na ljudsku vrstu. U vrstama ija nam je graa blia tim borbama moe biti uzrok samo nedostajanje enki u odnosu prema broju mujaka ili nesnoljivi vremenski razmaci u toku kojih enka uporno odbija pribliavanje mujaka, ime se opet dolazi do prvog uzroka. Jer, ako svaka enka trpi mujaka samo dva mjeseca u toku godine, to je isto kao da je broj enki manji od pet estina. Dakle, nijedan od ta dva sluaja nije primjenjiv na ljudsku vrstu, gdje broj enki openito nadmauje broj mujaka i gdje se nikada nije primijetilo, ak ni u divljaka, da enke, poput onih u drugim Premda je Bousseau u prvom dijelu Nove Hloise protestirao protiv tlaenja to pritie enu koju udaju kako iziskuju interesi, a da se ne vodi rauna o prirodi, misao mu ne prelazi graanske okvire njegova vremena. Poznato je da francuska revolucija (17891794) nije postavila problem emancipacije ene i da je Code civil odrao njen podloni poloaj.

46

vrstama, imaju razdoblja zanosa i nesnoljivosti, tovie. meu veinom tih ivotinja itavu vrstu istodobno spopada uzbuenje, dolazi do uasnog trenutka ope-Ospaljenosfi," metea, nesreenosti i okraj a7 Ttojeg_nikada nijc-bilo kod l j i i T l g l r p n i k a d a ^ i j e - T J n o d i n a . Ne moe se, dakle, zakljuiti ha ^osnovi borbi odreenih ivotinja za osvajanje enke da bi se isto dogaalo i ovjeku u prirodnom stanju. A ako bi se ak i mogao izvesti takav zakljuak, jer te raspre nisu unitile druge vrste, morali bismo, u najmanju ruku, priznati da one ne bi bile kobne ni za nau. Sasvim je_Qigledno^ da bi one nanijele mnogo manje tete od onih to se dogaaju u drutvu, nadasve u zemljama u kojima, zato to ^bicaii~ jo "neto" "vrijede. Tiubomora ljubavnika i osveta mueva uzrolmju-svaki ~an dvoboje, ubojstva i jo gore stvari, u kojima dunost vjene" vjernosti slui samo zato da se ine preljubi, 45 i uTfojima sami zakoni nevinosti i asti nuno poveavaju razvrat i umnoavaju pobaaje. Zakljuimo da je, lutajui besposleno umama, bez rijei, nastambe, rata i vezivanja, bez ikakve potrebe za sebi slinima ali i bez ikakve elje da im nakodi, moda ak nikoga osobno i ne poznavajui, divlji ovjek, osoba s malo strasti, dovoljan samome sebi, posjedovao osjeaje i saznanja-primjerena tom stanju, da je osjeao samo svoje istinske potrebe, gledao samo dno to mu se inilo da ima inter~esaa wi,'ida:njegova' lnteligriIj^'mieTliapfedovala mnogo vie od njegove-tatine. Ako bi kojim sluajem neto otkrio, nije mogao to nadaleko proiriti, jer nije priznavao ak ni vlastitu djecu. Umijee je nestajalo s izumiocem. Nije bilo ni odgoja ni napretka, generacije su se beskorisno razmnoavale, i, ne miui se s iste toke, stoljea su prolazila u neote- sanosti prvih godina. Vrsta je ve bila stara, a ovjek je jo ostao dijete. Kritiari koji od Rousseaua ele napraviti kranskog mislioca imat e mnogo muke da objasne ovaj izraz, itav ovaj odlomak, u kojem je mnogo estine, optuuje izro- cnje obiaja u aristokratskom drutvu XVIII stoljea.

47

w Ovdje se javlja bitna ideja Rasprave da su drutvena nejednakost i izrabljivanje ovjeka od ovjeka vezaniza reime privatnog vlasnitva.

Ako sam se ovoliko dugo zadrao na pretpostavkama primitivnog stanja, to je zato to treba unititi stare zablude i ukorijenjene predrasude, valja ih iupati iz korijena i pokazati na slici istinskog prirodnog stanja kako je nejednakost, ak i prirodna, daleko u tom stanju od toga da bi bila istina da ona ima toliko utjecaja kao to smatraju nai pisci. Uistinu, lako je vidjeti da se od mnogih razlika to razdvajaju ljude mnoge smatraju prirodnima,' a iskljuivo su. djelo navika .i razliitih naina ivota koje ljudi prihvaaju u drutvu. Tako vrsta ili njena narav, snaga ili slabost o _kojima" ona ovisi, dolaze'eslo vie od strogog ili enskastog naina na koji odgajamo nego od prvotnog ustrojstva tijela. U tome je ak i snaga duha, i ne stvara odgoj samo razliku meu obrazovanim duhovima i onima koji to nisu, ve poveava i razliku meu prvima, razmjerno kulturi. Jer ako div i patuljak koraaju istim putem, svaki korak koji i jedan i drugi uine dat e novu prednost divu. Ili, ako se usporedi golema razlika u odgoju i u nainu ivota, to vlada u razliitim porecima civiliziranog stanja, s jednostavnou i jednoobraznomu ivotinjskog i divljeg ivota, gdje se svi hrane istom hranom, ive na isti nain i ine tono iste stvari, razumjet emo koliko mora biti manja razlika od ovjeka do ovjeka u'prirodnom nego u drutvenom stanju i koliko se^FlrgdiraiTLejeSnakiosLjmoraTirljudskDnrTodupoveairati^s^nejenakou obrazovanja. Ali kada bi priroda osobito teila da u raspodjeli darova istakne toliko prednosti koliko se smatra da ih ima, koju bi korist od nje vidjeli njoj najmiliji na tetu drugih, u stanju stvari koje ne bi doputalo gotovo nikakvu vrstu odnosa meu njima? emu.-hi, tamo^ gdje nema ljubavi, ^luila ljepota? Cemu slui duh ljudima koji uope ne govore i lukavstvo onima koji sc ne bave nikakvim- poslovima?~Stalno sluam "ka~ko~ se ponavlja da najjai ugnjetavaj u slabe. Ali neka mi se objasni to znai ta rije ugnjetavanje. Jedni vladaju nasiljem, drugi jae udovoljavajui svim svojim hirovima. Eto tono to primjeujem meu nama, ali ne vidim kako bi se to moglo objasniti divljim ljudima kojima bi trebalo ak dosta truda da shvate to su to sluenje i gospodstvo. Neki ovjek e se lako moi doepati plodova koje je neki drugi ubrao, divljai koju je ubio, peine koja mu je sluila kao utoite, ali kako da ga prisili da mu se pokori? I kakvi hi mogli biti okovi ovisnosti me uTl j ucti m a~TvOJ fin i t a_ ne , posjeduju?40 Ako_me ^prognaju^s jednog rveta, ostavit u ga i otii na drugo, ^ ako ^saTrfTiznemiren na jednom mjestu," tko-e ' me sprijeiti da -odem nekamo drugamo? Nae lise nekicovjek snanijfo'mene i, osim toga, pokvaren, lijen i krvoloan, pa me prisili da se brinem o njegovu opskrbljivanju, dok on ostane plandujui, trebalo bi da se on odlui da me nijednog trena ne izgubi iz vida, da me dri dobro vezanog dok spava, da strahuje da u mu pobjei ili ga ubiti, to jest da budg_ obavezan da se izloi mnogo _vgpj_muci negoto .je, ona koju bi htio izbjei i onako ju'allajG^TnerLi. 1 nakon svega toga, nee li njegova budnost popustiti barem na jedan trenutak? Nee li mu neki iznenadni um odvratiti panju? Za to vrijeme uinit u dvadesetak koraka u umu, skinuti okove i on me vie nikada u svom ivotu nee vidjeti. Da ne produavam nepotrebno ove pojedinosti, svatko moe vidjeti, budui da se veze ropstva stvaraju samo u meusobnoj ovisnosti ljudi i u uzajamnim potrebama to ih sjedinjavaju, da je nemogue podjarmiti nekog ovjeka ako se nije prije doveo u situaciju da nema drugog izbora. Budui da ta-

4 Rasprava

49

kva situacija ne postoji u prirodnom stanju, svatko je slobodan od jarma, a zakon jaega je uzaludan.9 Poto sam dokazao da se nejednakost u prirodnom stanju jedva osjea i da je njezin utjecaj gotovo ravan nuli, ostaje mi a upozorim na njezino porijeklo i rast u toku razvitka ljudskog duha. Poto sam pokazao da se usavTivostt drutvene vrline i druge sposobnosti do kojih je doao prirodni ovjek nisu mogle nikako razvijati same od sebe, da im_je zato bio potreban stjecaj raznih nepoznatih uzroka, koji se i nisu morali dogoditi i bez kojih bi on vjeno ostao u svom primitivnom stanju, ostaje mi da razmotrim razliite sluajeve koji su mogli usavriti ljudski razum kvarei vrstu, uiniti jedno bie zlim inei ga drutvenim i koji su u prilijno dugom razdoblju lioveli ovjeka i svijet do toke u kojoj ih vidimo. Budui da su se zbivanja koja moram opisati mogla dogoditi na razne naine, priznajem da se u izboru mogu opredijeliti samo za nagaanja.10 Ali ne samo da ta nagaanja postaju razlozi kada su najvjerojatniji da bi se mogli izvui iz prirode stvari i jedina sredstva s kojima bi se mogla otkriti istina, nego i posljedice koje elim izvesti iz svojih nagaanja nee zbog toga biti nagaa- jue, jer se na naelima koja kanim uspostaviti ne bi mogao stvoriti nikakav drugi sistem koji bi me doveo do istih rezultata i iz kojeg bih mogao izvui iste zakljuke. To e me osloboditi obaveze da podastirem svoja razmiljanja o nainu na koji vremenski razmak nadoknauje ono malo vjerojatnosti dogaanja; o iznenaujuoj moi vrlo povrnih razloga, jer oni djeluju bez prekida; o nemogunosti da se s jedne strane ponite stanovite pretpostavke, a da se s druge ne naemo u situaciji da im damo izvjesnost injenica; o tome da je, zato to su dvije injenice zadane kao stvarne kako bi u nizu povezale posredne injenice, koje su nepoznate ili se smatraju takvima, na povijesti, kada je imamo, da dade injenice koje ih povezuju, a na filozofiji, kada povijest zataji, da odredi sline injenice koje ih mogu povezati; o tome, konano, to je sadraj zbivanja u kojem slinost svodi injenice na mnogo manji broj razliitih razreda nego to mislimo. Preostaje mi da svojim sucima ponudim te teme na razmatranje; dovoljno mi je to sam to uinio na takav nain da prosti itaoci ne budu imali potrebe da ih razmatraju.

9 Nakon vie od stoljea Eugen Duhring e ponovo prihvatiti teoriju nasilja, koju je ve Rousseau pobio. Vidi Engelsov Anti-Duhring (drugi dio; Politika ekonomija), Sva ta vanjska zbivanja ne mogu nam pomoi da shvatimo kako se osamljeni divljak navikao ivjeti u drutvu. Ovaj tekst, dakle, nije uvjerljiv i Rousseau je vie volio skliznuti s ovog u biti nerjeivog problema.

49

DRUGI DIO

Prvi koji se, ograujui neko zemljite, usudio rei: Ovo je moje, i naiao na dovoljno glupe ljude a u to povjeruju, bio je istinski osniva civiliziranog drutva. Nije li zloine, ratove, ubojstva, bijedu i uase netko mogao utedjeti ljudskom rodu da je, upajui kolce i zatrpavajui jarak, doviknuo blinjima: Ne sluajte tog varalicu! Izgubljeni ste ako zaboravite da plodovi pripadaju svima, a zemlia nikome?1 Ali vrlo je vjerojatno^da su stvari ve bile dole do toke u kojoj vie nisu mogle trajati onako kako su trajale. Jer ta ideja vlasnitva, ovisna o mnogim prethodnim idejama koje su se mogle roditi samo sukcesivno, nije se stvorila odjednom u ljudskom duhu. Trebalo je znatno na- predovati, stei dosta vjetine i znanja, iz godine u godinu ih prenositi i'"uveavati, prije nego to se stiglcTdo tog-pusljettnjeg"Tlieaa prirodnog stanja. Vratimo se, dakle, vie u prolost i pokuajmo jednim pogledom sagledati taj spori slijed dogaaja i spoznaja u njihovu najprirodnijem redu. Prvi ovjekov osjeaj bio je osjeaj da ivi, prva njegova briga bila je ^ V ^odranje. Proizvodi zemlje opskrbljivali su ga svime to mu je bilo najnunije, 2 jS ') a instinkt ga je uio kako da ih iskoristi. Glad i drugi apetiti ukazivali su mu r j postepeno na razliite naine opstojanja, bio je i jedan koji ga je pozivao da V\ i odri svoju vrstu, i ta slijepa sklonost, liena svakog osjeaja srca, proizvodila ^ je posve ivotinjski in. Kada bi zadovoljila potrebe, dva se spola vie nisu rj ^ poznavala, pa ak ni dijete vie nita nije znailo majci im se moglo odijeliti od nje. Takvo je bilo stanje ovjeka u zaetku, takav je bio ivot jedne ivotinje, ograniene najprije na iste osjete, koja se s mukom koristila darovima koje 1 Vidi u Enciklopediji (Dierotov) lanak Bahioniti: Poto jc meu njima odstranio kobna

razlikovanja tvoga i moga, njemu je ostalo a napravi jo malo stvari da ne bi vie imao razloga strepiti i da bude toliko sretan koliko je to ovjeku dozvoljeno da bude. (Texfes ehoisis, t. II, strana 124.) (Vidi takoer MOREL,LY, Zakonik prirode, Kultura, Beograd, 1957.) Rousseau, kao i MorelIy, misli da je uspostavljanje privatnog .vlasnitva- izvor., svakoga ..drutvenog zla. Ali'na-toiTIe_e'njiETovcr"slaganje zavrava, jer Morelly pravi planove o komunistikom drutvu, a Rousseau procjenjuje da se svako drutvo mora temeljiti na privatnom vlasnitvu i u svojim se snovima ograniava na smanjenje nejednakosti u imanju. U ovom se tekstu on snano die protiv pravnika koji nastoje opravdati privatno vlasnitvo; ini se da je to i izravan napad na Lockea (Esej o graanskoj vladavini, VII poglavlje, posebno 37). Sline ideje, to se teko moglo oekivati, nalazimo i u BOSSUETA, Pohvala svetom Franji Asikom (1G52): Ako bismo htjeli pokazati porijeklo stvari, moda bismo otkrili da oni (siromani) nemaju manje prava od vas na dobra koja posjedujete. Priroda ili, bolje reeno, da govorimo kranskije, bog, otac svih ljudi,-dao-je od poetka svoj svojoj djeci jednako pravo na sve stvari to su . im potrebne za odranje njihova ivota. Nitko se oT "nas ne' moe hvaliti da je po prirodi u prednosti pred drugima^airnezasitna elja za zgrtanjem nije dozvolila da to lijepo bratstvo u svijetu due potraje. Moralo je doi -r, do diobe i do vlasnitva, to je izazvalo sve svae_i sporove: odatle je nastao taj izraz ''"v tvoje i moje, te tako hladna rije . .. _

je nudila priroda, daleko od pomisli da ita od nje otrgne. Ali ubrzo su iskrsle potekoe, trebalo je nauiti prevladati ih. Visina stabala, koja je spreavala da se dosegnu njihovi plodovi, konkurencija ivotinja, koje su se takoer njima hranile, krvolonost ivotinja, kojima je on bio plijen, sve ga je to nagonilo da vjeba tijelo, da postane io, brz u trku, sran u okraju. Uskoro su se u njegovim rukama nala prirodna oruja, grane stabala i kamenje. Nauio je prevladavati prirodne zapreke, pobjeivati, ako ustreba, druge ivotinje, prepirati se zbog hrane i sa samim ljudima, nadoknaivati ono to je morao ustupiti jaemu. Sto se ljudski rod vie poveavao, umnoavale su se nevolje. Razlika u tlu, klimi, godinjim dobima primorala ih je da voe rauna o tome u svom nainu ivljenja. Neplodne godine, duge i jake zime, arka ljeta koja sve saiu zahti- jevalala su od njih i poneku novu vjetinu. Uz mora i rijeke otkrit e tunju i udicu, te postati ribari i ribo jedi. U umama uvjebali su se u luku i strijeli, te postali lovci i ratnici. U hladnijim predjelima pokrivali su se koama ivotinja koje su ubili. 50 Grom, neki vulkan ili kakav drugi sretan sluaj upoznao ih__j.e_s. vatrom, novim sredstvom kojim

su se suprotstavili surovosti zime. Nauili su da sauvaju taj element, zatim da ga stvaraju i, najzad, da pripremaju meso koje su prije prodirali sirovo. To opetovano susretanje raznih bia s njim samim, i jednog ovjeka s drugim, morala je prirodno izazvati u ljudskom duhu osjete odreenih odnosa. Ti odnosi, koje izraavamo rijeima velik, malen, snaan, slab, brz, spor, plaljiv, hrabar, i druge sline ideje, koje se po potrebi mogu gotovo bez razmiljanja usporeivati, proizvele su konano u njemu neku vrst.n razmiljanja ili,jDolje reeno, neku makinalnu opreznoat-kojAje. davala,najnunija upozorenj.a_nje- govoj .sigurnosti. Nove spoznaje koje su proizlazile iz tog razvoja poveat e njegovu na- monost nad drugim ivotinjama, time to je postao svjestan toga. Nauio je da im priprema zamke i da im doskae na tisue naina, pa premda su ga mnoge od onih koje su ga mogle sluiti ili mu nakoditi nadmaivale snagom u borbi ili brzinom u trku, on s vremenom postaje gospodar prvih i prava na- past za druge. I tako je prvi pogled koji je bacio na sebe izazvao u njemu prvi srs gordosti, i tako se, premda je jo s mukom razlikovao redoslijede i zadovoljavao se prvim mjestom za svoju vrstu, pripremao izdaleka da se i on kao linost nametne. Premda mu blinji nisu bili ono to su za nas i premda nije imao vie odnosa s njima nego s drugim ivotinjama, on ih nije zaboravljao u svojim razmatranjima. Slinosti koje je s vremenom mogao uoiti izmeu njih, svoje enke i sebe, navele su ga da prosudi i o onima koje nije uoavao, i vidjevi da se svi oni ponaaju poput njega u slinim prilikama, zakljuio je da njihov nain razmiljanja i osjeanja potpuno sukladan njegovu. I ta vana istina, vrsto usaena u njegovu svijest, uinila ga je da slijedi, slutnjom isto tako sigurnom a okretnijom od dijalektike, najbolja pravila vladanja koja su mu, na njegov probitak i sigurnost nalagala da se dri njih. Iskustvo ga je nauilo da je Ijubav prema blagostanju jedini pokreta ljudskog djelovanja, 2 pa se naao u poloaju da razlikuje rijetke prilike u' Kousseauova psihologija mnogo je blia Hobbesovoj, po kojoj je ovjek u prirodnom stanju preputen svojim strastima, nego psihologiji pravnika, Pufendorfovoj, na primjer, koji misli da je razum sposoban ovladati strastima. Ali Rousseau zamjera Hobbesu to prirodnom stanju pripisuje strasti koje su ponikle u drutvu.

kojima ga je zajedniki interes primoravao da rauna na pomo blinjih od onih jo rjeih u kojima ga je konkurencija tjerala a zazire od njih. U prvom sluaju on se s njima udruivao u opor,11 ili najvie u neku vrstu slobodnog udruenja koje nikoga nije obavezivalo i koje je trajalo samo toliko koliko i prolazna potreba zbog koje je bilo stvoreno. U drugom sluaju svatko je elio iskoristiti svoje prednosti, bilo otvorenom silom, ako je vjerovao da e to moi, bilo lukavou i otroumnou, ako se osjeao slabijim. Eto kako su ljudi neosjetno mogli stei neku grubu Ideju o meusobnim obavezama i o koristi ako se budu njih drali, ali samo ako je to od njega iziskivao postojei i osjetan interes. Jer predvianje njima nije znailo nita, i ne samo da se nisu bavili nekom dalekom budunou, oni nisu mislili ak ni to donosi sutra. Ako su eljeli uloviti jelena, svatko je dobro osjeao da zbog toga mora vjerno uvati svoje mjesto, ali ako je nekome od njih zec proao nadohvat ruke, ne treba ni sumnjati da je krenuo za njim i, ako je uhvatio svoj plijen, nije se mnogo brinuo to je skrivio da njegovi drugovi nisu uhvatili svoj. Lako je razumjeti da takav odnos nije zahtijevao jezik mnogo prefinjeniji od jezika vrana ili majmuna, koji se takoer udruuju na slian nain. Neartikulirani krikovi, mnogo gesta i pokoji oponaajui glas mora da su dugo vremena bili sveopi jezik, emu se u svakome kraju dodavalo nekoliko artikuliranih, konvencionalnih glasova kojima, kako sam ve rekao, nije ba lako objasniti porijeklo, i tako su se stvarali zasebni jezici, ali grubi, nesavreni, vrlo slini onima kakvima i danas govore razni divlji narodi. Pretrao sam u jednome dahu mnotvo stoljea, primoran vremenom to tee, obiljem stvari koje moram rei i gotovo neosjetnim napretkom poetaka, jer to se dogaaji sporije odvijaju, to ih bre treba opisivati. Ta prva napredovanja dovela su konano ovjeka do trenutka kada ih je mogao ubrzati. 4 Ruh se sve vie bistrio, a vjetina usavravala. Uskoro je, prestavi da spava na prvom drvetu ili da se zavlai u peine, pronaao neke vrste vrstih i otrih kamenih sjekira koje su sluile za sjeenje drva, kopanje zemlje i pravljenje koliba od granja, koje se potom dosjetio prekriti ilovaom i blatom. Bilo je to razdoblje prve promjene koja_Je oformila i stvorila razlikovanje meu_p6rodiamroakle_Te^ve proizalo dosta svaa i okraja. Meutim, "Rako" su najjai bili5 OStroumno objanjenje koje omoguuje da se prikriju neki prethodni nedostaci. Ljudi su vjerojatno postajali 51 drutveni tamo gdje su ih prirodne nepogode prisilile da ive zajedno. Ali zanimljivo je a je Rousseau pribjegao toj pretpostavci tek poto je opisao prve vrste naseobine. Problem porijekla jezika, koji se u prvom dijelu ini nerjeiv bez pomoi providnosti, sada je lake rjeiv. Prethodno postavljena dilema ini se zaboravljenom.

vjerojatno prvi^kojijsu-sebi^napravill nastambe, koji su se osjeali sposobni braniti, moemo pretpostaviti da.su slabiji shvatili da je lake i sigurnije oponaati ih nego ih pokuati istjerati, a oni koji su ve imali kolibe mora da nisu mnogo prieljkivali da prisvoje kolibu svog susjeda, manje zato to mu ona nije pripadala, a vie zato to mu nije bila potrebna i to se nje nije mogao doepati a da se ne izloi vrlo estokom okraju s porodicom koja je u njoj stanovala. Prvi osjeaji srca bili su posljedica nove situacije koja je u zajednikoj nastambi sjedinjavala mueve i ene, oeve i djccu. Navada da se ivi zajedno stvorila je najnjenije meu ljudima poznate osjeaje, branu i roditeljsku Ijubav. Svaka porodica postala je malo drutvo, to bolje sjedinjeno, to su im jedine veze bile uzajamna odanost i sloboda. I tada se uspostavila prva razlika u nainu ivota dvaju spolova, koji su dotad ivjeli na isti nain. ene su postale vie vezane za kuu, navikle su se da uvaju kolibu i djecu, dok su mukarci odlazili da priskrbe hranu za sve. Oba spola poela su, takoer, s mirnijim ivotom gubiti poneto od svoje surovosti i snage. Ali ako je svatko odvojeno postajao manje sposoban da se bori s divljim zvijerima, zauzvrat im je bilo lake okupiti se da bi im se zajedniki suprotstavili. U tom novom stanju, u jednostavnom i samotnikom ivotu, s vrlo ogranienim potrebama, s oruima koje su izumili da bi se njima okoristili, ljudi su uivali u dosta velikoj dokolici koristei se njome da bi sebi priskrbili razne lagodnosti nepoznate njihovim oevima. A to je bio prvi^jaram koji su sebi, ii ne sanjajui, nametnuli i prvi izvor zala koji su pripremili svojim nasljednicima. Jer, osim to su nastavljali tako mlitaviti duh j_ tijelo, s navika- vanjem na te lagodnosti gubili su i sav uitak u njima, a istodobno u otupjeli za istiriske~potrebeod_kojih je^iavanje-postajalo okrutnije, dok njihovo zadovoljavanje nije bivalo slabije. I postajali su nesretni ako bi ih izgubili, a nisu bili sretni kada bi ih zadovoljili. Sada moemo malo bolje nazreti kako se u krugu svake porodice uvrivala i usavravala upotreba rijei, moemo i predmnijevati kako su razni posebni uzroci mogli proiriti jezik i ubrzati mu napredak, inei ga jo potrebnijim. Velike poplave ili zemljotresi okruit e vodama ili provalijama naseljena podruja, okretanje globusa odijelit e i pretvarati u otoke dijelove kontinenta. Shvaamo da se meu tako priblienim ljudima, prisiljenima da zajedrio ive, 6 morao stvoriti neki zajedniki jezik, prije nego meu onima koji su bili slobodni u umama na kopnu. Tako je vrlo mogue da su nam poslije prvih pokuaja da zaplove otoani donijeli upotrebu rijei, a gotovo jgJstqJ;ako vierojatno-da su se j .drutvo i jezici godili na otocima i da su se tamo usavravali prije nego to su bili poznati na kontinentu. Sve se poelo mijenjati. Ljudi dotad rasuti po umama, nastanivi se na jednom mjestu, polako su se pribliavali, ujedinjavali se u razne grupe i stvorili__konano u svakom kraju zasebnu naciju, sjedinjenu obiajima i znaajima, ne upravljanjem i zakonima, ve istim nainom ivota i prehrane, te openitim utjecajem klime.0Trajno susjedstvo moralo je najzad stvoriti neku vezu izmeu raznih porodica. Mladi ljudi obaju spolova stanovali su u susjednim kolibama, prolazni odnos koji je iziskivala priroda doveo ih je uskoro, s eim druenjem, u drugi, ne manje ugodan i trajniji. Uobiajilo se promatrati razliite predmete i usporeivati ih, neosjetno su stekli ideje o vri- jednosti i ljepoti koje su proizale iz osjeaja davanja prednosti. Prisiljeni da se viaju, vie se nisu mogli uzdrati a da se ne vide ponovo, U duu se uvukao njean i ugodan osjeaj, koji se najmanjim protivljenjem pretvarao u silovit bijes. S ljubavlju se budila ljubomora, nesloga trijumfira i najugodnijoj od strasti prinose se rtve u ljudskoj krvi. Sto se vie ideje izmjenjuju s osjeajima, to sc vie nadmeu duh i srce, ljudski rod se nastavlja pripitomljavati, veze se proiruju, a sveze sve jae steu. Navikli su se okupljati ispred koliba ili oko nekog velikog stabla, pjesma i ples, prava djeca ljubavi i uitka, postaju zabava ili, tovie, zanimanje dokonih i okupljenih ljudi i ena. Svatko je poeo gledati druge i eljeti da 1 sam bude.vien, javno potovanj&-dohila.je_na cijeni. Qnaj Koji je pjevao ili plesa'6najbolje, najljepe, najsnanije, najvjetije ili najuvjerljivije postajao je naXova_errlji. Bio je toprvi~korak prema^ej^nakost^-^stodobno"!prema poroku. Iz tih prvih prednosti rodili su slTlTjEne sirane tatina i prezir, a s druge stid i zavist, i vrenje uzrokovano tim novim klicama konano je proizvelo smjese kobne za sreu i nevinost.

Cim su se ljudi poeli uzajamno potovati i im se u njihovu duhu zaela ideja uvaavanja, svatko je smatrao da na to ima pravo i nikome vie nije bilo mogue nekanjeno zbog nje pogrijeiti. Odatle su proizale, ak i meu divljacima, prve dunosti pristojnosti, i odatle "je' svaka svjesna jiepravda postajala -uvreda," jer' je~trzlir^kojim ~ i"e rezultirala .nepravda uvrijeeni-gledao prezir'svoje, osobe, fo. je. ee. bilo._nesnaljiv4je-4-d -samog-zla. I zbog toga, budui da je svatko kanjavao prezir na razmjeran nain inei isto, osvete su postajale uasne, a ljudi krvoloni i okrutni. Evo tono stupnja do kojega je stigla v m n 52i h " " n a r o d a , i zbog toga to nisu mogli dovoljno razlikovati ideje i zamijetiti koliko su ti narodi ve daleko od prvotnog prirodnog stanja, mnogi su se pourili

zakljuiti da je ovjek po prirodi okrutan i da je potrebna policija da ga smeka,12 dok nitko nije tako krotak poput njega u primitivnom stanju. Smjeten po prirodi na jednak razmak od otupjelosti marve i kobnih spoznaja civiliziranog ovjeka, te ograen jednako instinktom i razumom13 da se ouva od zla koje mu prijeti, on se uzdravao priroenim milosrem da i sam nanese zlo ikome, a da ga nita na to nije navelo, ak i kada bi njemu bilo naneseno zlo. Jer, prema naelu mudroga Lockea, ne bi se znalo to je nepravda da nije bilo vlasnitva.114 Ali treba primijetiti da su drutvo u zaetku i ve uspostavljeni odnosi meu ljudima iziskivali od njih znaajke razliite od onih koje su imali u primitivnom ustrojstvu, da se u ljudska djelovanja poela uvlaiti moralnost i, budui a je svatko prije zakona bio sam sudac i osvetnik nanesenih mu uvreda, dobrota koja je odgovarala istom prirodnom stanju via nije odgovarala drutvu koje je nastajalo, da je bilo potrebno da kazne postanu stroe to su prilike za.uvredu postajale ee, i da je teror osveta trebalo zamjenjivati uzdama zakona. I tako, premda su ljudi postajali manje izdrljivi, a priroeno milosre ve je pretrpjelo odreeno kvarenje, to je razdoblje razvitka ljudskih sposobnosti, drei se tono sredine izmeu nehajnosti primitivnog stanja i neobuzdane aktivnosti naeg samoljublja, moralo biti najsretnija i s obzirom na trajanje najdua epoha. 15 to se o njoj vie razmilja, sve vie se dolazi do

Ovdje Rousseau cilja na Hobbesa. Ovo mjesto je poneto nejasno. Koji je stadij ljudskog razvoja posrijedi? Na prvi pogled, to ne moe biti prvotno stanje, u kojem se ovjek nije sluio razumom. A ipak je to stadij koji prethodi pojavi vlasnitva. Problem se moe ukloniti samo ako rijei razum damo ogranieniji smisao. Rousseau je rekao da je ovjek po prirodi preputen samo instinktu, ali je ve, nasuprot ivotinjama, slobodni djelatnik i moe instinkt, kada mu on nedostaje, nadomjestiti drugim sposobnostima. To bi trebao biti taj razum 14 Montesquieuov utjecaj. * Ovdje se prvi put istie koliko vanu ulogu ima vlasnitvo u ovjekovoj po- vijesti. {Vidi LOCKE, Esej o ljudskom, razumu, IV, 3, 18.)s

12

53el!a!. !DTBKA

--

niji je najvie uradio, najvjetiji je za sebe izvlaio najbolji dio,_najotroum- niji je pfonasao naine da skrati rad, rataru, je trebalo, vie eljeza,~iiriovau ita, i radei jednako, jedan je dobivao mnogo,_dok-4e^-driigi^jedva^ivoiario. I tako se prirodna nejednakost neosjetno irila s nejenakou u razmjeni, a razlike meu ljudima, koje su se razvile iz razlika u okolnostima postajale su sve osjetni je i trajnije u svojim uincima, te su poele u istom razmjeru utjecati na sudbinu pojedinaca. Kada su stvari dole do te toke, lako je zamisliti nastavak. Neu se zaustavljati na opisivanju postepenog pronalaenja drugih vjetina, razvitka jezika, iskuavanju i koritenju umijea, nejednakosti u imunosti, upotrebe ili zloupotrebe bogatstava, ni svih onih pojedinosti to su iz toga slijedile, a koje svatko moe lako zamisliti. Ograniit u se samo na to da bacim pogled na ljudski rod u tom novom poretku stvari. Evo nas, dakle, s razvijenim svim sposobnostima, s razigranim pamenjem i matom, sa sebinim samoljubljem, s razumom koji je postao djelatan i s duhom koji je gotovo dosegao savrenstvo za koje je sposoban. Sve su, eto, prirodne sposobnosti bile pokrenute, odreeni su svakome ovjeku mjesto i poloaj, ne samo s obzirom na koliinu dobara i sposobnosti da bude od pomoi ili da nakodi, ve i s obzirom na duh, ljepotu, snagu ili okretnost, zasluge ili umijee. I budui da su se te sposobnosti mogle samo uvaavati, uskoro ih je trebalo imati ili naglaavati, trebalo se, zbog vlastitog probitka, prikazati drugaijim nego to si u biti bio. Biti j izgledati postale su dvije posve razliite sty_ariil--i-iz tog razlikovanja proizale su sjajnaTTasTos, prijetvorna himba.j svi poroci koji ih~prater~S druge-st'ran!^~evo~ ovjeka! Ttoj] je prije -bio slobodan i nezavisan kako mnotvom svojih potreba, pokorivitako-rei-'itavu-pmodu, a osimjtogai.sebi sline.' DQta]^u"^tanovitom srni sin rob, premda j^ pnstan gospodar: bogata ne moe bez svojih slugu, siromahu je potrebna pomo bogatih, a onaj osrednjih prilika jo nije u stanju da prolazi bez njih. On, dakle, neprestano nastoji da ih pridobije za svoju sudbinu i nastoji, zaista ili naizgled, otkriti njihov probitak da radi za njegov. To ga ini prijetvornim i neprirodnim prema jednima, a oholim i neumoljivim prema dugima, i prisiljava ga da iskoritava sve one kojima je potreban, kad ih ne moe prisiliti strahom, niti nai interes da im korisno slui. Konano, nezasitna .ambicija, strast da povea svoj razmjerni imetak, manje iz prave potrebe a vie zato da se izdigne iznad drugih, nadahnjuje, sve ljude .mranom- sklonoAi-a-^tete-jeandrugome, skrivenom ljubomorom, to opasnijom to ona, da bj sigurnije zadala udarac, esto navlai masku naklonosti:'jednom rijeju, s jedne strane konkurencija i rivalstvo, S-druge-sukob-interesa i uvijek prikrivena elja da se okoristi na tetu blinjega. Sva ta zla prva su posljedica vlasnitva d neodvojiva pratnja nejednakosti koja se pojavljuje.16 Prije nego to su izmislili vidljive znakove bogatstva, oni su se mogli sastojati samo od zemljita i ivotinja, jedinih stvarnih dobara koje su ljudi mogli posjedovati. Ali kada su nasljedstva i brojem i opsegom porasla do toke u kojoj su prekrila itavo tlo i doticala se svih ostalih, neki se vie nisu mogli Siriti nego na tetu drugih. I prekobrojni, koje su slabost ili lijenost omele da neto pridobiju za sebe kada im "je bio red, postalisu siromania da nisu nita izgubili, jer, kako se oko njih sve promijenilo osim njih samih, bili su prisiljeni radi odranja da primaju ili otimaju iz ruku bogatih. I iz toga su se poeli, prema razliitosti znaaja jednih i drugih, razvijati gospodstvo i ropstvo ili nasilje i pljake. Bogati, s druge strane, tek to su upoznali uitke vladanja, koji su uskoro zasjenili sve ostale, ve su, sluei se svojim starim robovima da bi stekli nove, sanjali samo o tome kako da podjarme i pokore svoje susjede, nalik na one izgladnjele vukove koji, poto su jedanput okusili ljudsko meso, odbijaju svaku drugu hranu i ne ele nita do razdirati ljude. Budui da su najmoniji i najbjedniji stvarali sebi, silom ili potrebama, neku vrstu prava na tetu drugih, koje je, po njima, bilo jednako pravu vlasnitva, slomljenu jednakost slijedio je jo gori nered: otimaine bogatih, razbojstva siromanih, razularene strasti svih zaguili su priroeno milosre i jo slabaan glas pravde 19, te uinili ljude krtima, slavohlepnima i zlima. Izmeu prava jaega i prava prvog posjednika izbio je trajni konflikt koji se zavravao samo okrajima i ubojstvima (r). Drutvo koje se formiralo postalo je poprite najuasnijeg ratnog stanja. Ljudski rod, ponien i oajan, ne mogavi se vratiti po svojim tragovima, niti se odrei nesretnih tekovina koje je stekao, i djelujui samo na svoju sramotu zloupotrebama sposobnosti koje su ga resile, sam" Bitna toma u Rousseauovoj misli. ovjek koji je sauvao prirodna svojstva iskren je. On je u oba smisla te rijei prirodan. Drutvo navlai pojoincima uniformnu masku. Na tu misao dolazi i Diderot. Rameauov neak, sauvao je svoju prirodnu osobenost. (Vidi izdanju u Bibliothequc de la Pleiade, Edit. Gallimard, Pari, strana 426.) Ista ma58 nifestacija buronskog individualizma kod dva ovjeka. * Ova slika moralnog ponienja u reimu privatnog vlasnitva jo vie oslikava bur- oasko drutvo od feudalnoga: konkurencija, kae Rousseau.

se doveo u predveerje svoga pada. Attonitus novitate mali, divesque, miserque, Effugere optat opes, et quae modo voverat oit.20 Nemogue je da ljudi nisu konano poeli razmiljati o tako jadnoj situaciji i nevoljama kojima su se opteretili. Naroito su bogati uskoro osjetili kako im ne ide naruku vjeni rat kojega su oni sami snosili sve trokove i u kojemu su svi izlagali pogibli ivote, a oni posebno i svoja dobra. Uostalom, ma kakvu ispriku oni nali za svoje otimaine, dobro su osjeali da su one osnovane na labavom i zloupotrebljavanom pravu, i da e im sve to, budui da su stjccali samo silom, silom biti i oteto a da se oni na to nee moi aliti. Oni pak koji su se obogatili samo vlastitom umjenou nisu vie mogli na najbolji nain temeljiti svoje vlasnitvo. Oni bi lijepo rekli: Ja sam sagradio ovaj zid, stekao sam ovo zemljite svojim radom. Tko vam je odredio granice, mogli su im odgovoriti, i na osnovi ega vi smatrate da ste nagraeni na nau tetu radom koji vam nitko nije naredio? Zaboravljate li da mnotvo vae brae strada ili pati od oskudice onoga ega vi imate i previe, te da bi trebao hitan i jednoduan pristanak ljudskog roda da vam se za zajedniko izdravanje oduzme ono to ide preko vaih potreba? Lien valjanih razloga da se opravda i potrebnih snaga da sc obrani, lako dotukavi nekog pojedinca, ali i sam dotuen od grupa razbojnika, sam protiv svih i ne mogavi se, zbog uzajamne ljubomore, ujediniti sa sebi jednakima protiv neprijatelja sjedinjenih zajednikimovjek s pojavljivanjem vlasnitva i borbom klasa koja iz njega proistjee zapada iz najsretnijeg razdoblja u najjadnije. Vidimo na ijoj su strani Rousseauove simpatije: bogate usporeuje s vukovima. Ali prelaenje ovjeka iz jirirodnog u drutveno slanje nije trajno propadanje: jo slabaan glas pravde. To znai da e kasnije biti mogue osnovati drutveni poredak koji e poivati na naelima potpuno oprenim od prirodnih: suprotstavljanje pravde milosru. *' Prestravljen nekim tako novim zlom, istodobno bogat i jad