Jose Ortega y Gasset - Studije o Ljubavi

DemetraFilosofska biblioteka Dimitrija Savia

A tte i

u suradnji s Damirom Barbariem

Jose Ortega y Gasset

STUDIJE O LJUBAVI

Prevela VALENTINA OTMAI

Priredio D. S.

DemetraFilosofska biblioteka

Dimitrija Savia

Zagreb (travanj) 2009

Izvornik

Jose Ortega y GassetE s t u d io s so b r e e l a m o r

Alianza Editorial, S. A., Madrid, 2006

Tisak i uvez GRAFITA USLUGE d. o. o.

DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVIl, 10000 Zagreb Tel. (+385-1) 65-222-96, 65-502-03 i tel/fca. 61-993-47

E-mail: [email protected] Sva prava pridrana

Jose Ortega y Gasset

Sadraj

U vodna biljeka (Paulino Garagorri)............................................ 1

STUDIJE O LJUBAVILica ljubavi............................................................................. 7Ljubav kod Stendhala............................................................ 19Odabir u ljubavi...................................................................... 73

DRUGI SRODNIOGLEDIMarcelin m anifest...................................................................117Pjesnitvo Anne de Noailles...................................................127Epilog knjizi Od Francesce do Beatrice..........................137Uz psihologiju zanimljivog mukarca.................................165Uz historiju ljubavi.................................................................187Krajolik sa smom u pozadini.................................................199Olmedovo rjeenje.................................................................205Meditacija o Kreolki...............................................................213Prolog Golubinjoj ogrlici Ibn Hazma od Cordobe............267

D em etrin dodatak: Ortega i njegova epoha.............................................291

VII

Uvodna biljeka

Knjiga Studije o Ijubavi prvotno je objavljena 1939. u Bue- nosAiresu. Ogledima pod tim istim naslovom (iz 1926. i 1927. godine) Ortega je tada dodao i druge, tematski srodne oglede, no u brojnim izdanjima koja su uslijedila taj drugi dio knjige doivio je mnoge izmjene uslijed dodavanja i iskljuivanja po- jedinih ogleda. U ovom novom izdanju, pored ogleda od kojih je ova knjiga potekla - a koji nose naslove Lica ljubavi, Ljubav kod Stendhala i Odabir u ljubavi - ukljuio sam i druge lanke i oglede (nastale prije i poslije netom navedenih) koji odgovaraju dvama uvjetima: tematski su srodni navede- nima i nisu ukljueni u neku od drugih Orteginih knjiga koje e se pojaviti kod izdavaa Alianza Editorial. Ova je knjiga najpotpunijeg i najireg sadraja od svih dosad objavljenih pod ovim naslovom, te po prvi put ukljuuje oglede Marcelin ma- nifest, Pjesnitvo Anne de Noailles i Meditacija o Kreolki.

Prisutnost ove teme u autorovom djelu, dakako, nije sluaj- na. Njegova sredinja misao jest razmatranje ljudskog ivota

1

Uvodna biljeka 3shvaenog kao radikalna zbilja, no ono ljudsko pojavljuje se uvjetovano injenicom da je ono, iz korijena, dualno, muko i ensko. A opseno pitanje o kojem se, zapravo, na ovim stranicama raspravlja jest sve ono to izravno potjee iz te osnovne podjele. Moda nije suvino upozoriti da je posrijedi jedno od presudnih obiljeja u ivotu ljudskog roda, ali i obiljeje koje je dosad rijetko bilo predmetom meditacije, stoga zahtijeva hitnu mislioevu panju. Tako je, na nekim drugim stranicama - u El Espectadoru, I - Ortega pisao: Gajim vje- rovanje da e se naa epoha ljubavlju baviti neto ozbiljnije nego to je dosad bilo uobiajeno... Ono erotsko oduvijek je podvrgavano reimu tajnosti. El Espectador odbacuje postojanje zabranjenih prizora u spektaklu ivota. Stoga emo esto govoriti o tim stvarima, jedinima u kojima je Sokrat sebe pro- glaavao strunjakom.

Tako se moe tvrditi da Ortegina nakana iskazana na svim ovim stranicama odgovara naslovu jo jednog od njegovih ogleda na temu: Uz kulturu ljubavi (objavljenog u El Es- pectadoru, II). Unato neusporedivoj vanosti koju posjeduje svaka ljubavna pustolovina, o ljubavi se jo uvijek vrlo ma-lo znade. Jo uvijek ne postoji kultura ljubavi, premda nema udnje od koje bi se jezici vie razvezli niti s vie estine tra- io savjet. A ta skandalozna nekultura neprijepomi je uzrok mnogih neslaganja i strepnji suvremenog svijeta.

S velikom ustrajnou, od svojih mladenakih spisa do vlastite zrelosti, Ortega je ostvarivao svoj projekt opimog bavljenja ovom velianstvenom temom. Antologija koja bi obuhvatila sve to je autor u svom opsenom djelu napisao

Uvodna biljeka 3o ovoj temi iziskivala bi velik broj stranica1. No ovo novo izdanje Studija o Ijubavi, u kojem je tekst revidiran i usklaen s izvomicima, sadri najdoraenije i najbitnije oglede za na ulazak u toliko prieljkivanu kulturu ljubavi.

P a u l in o G a r a g o r r i

1 Jose Ortega y Gasset, Sobre el amor. Antologia, Editorial Plenitud, Madrid, 1963, 2. proireno izdanje, 560 stranica.

3

Studije o Ijubavi

Lica Ijubavi

Govorimo o ljubavi, ali za poetak nemojmo govoriti o ljubovanjima. Ljubovanja su manje-vie sluajne zgode koje se odigraju izmeu mukaraca i ena. Na njih utjee bezbroj faktora koji sam proces ine nadasve zamrenim i zapletenim do te mjere da, u veini sluajeva, u ljubovanjima ima svega izuzev onoga to se u strogom smislu zasluuje zvati ljubav. Psiholoka analiza ljubovanja i njihove slikovite kazuistike vrlo je zanimljiva; no teko da bismo se razumjeli ne provjeri- mo li najprije to je to ljubav u strogom i istom smislu rijei. tovie, svesti izuavanje ljubavi na ono to mukarci i ene osjeaju jedni prema drugima, znailo bi smanjiti obujam ove teme. Ona je mnogo ira, pa je tako Dante vjerovao da ljubav pokree Sunce i ostale zvijezde.

Ne poseui za ovim astronomskim irinama erotizma, fenomenom ljubavi ipak nam se valja pozabaviti u svoj njegovoj openitosti. Ne ljubi samo mukarac enu a ena mukarca, ve ljubimo i umjetnost ili znanost, majka ljubi sina a vjemik ljubi Boga. Zbog ogromne raznolikosti i udaljenosti

7

Studije o Ijubavi

izmeu tih objekata, na koje biva ucijepljena ljubav, uinit e nas smotrenima, da ne prihvaamo kao bitno za ljubav svojstva i uvjete koji vie proizlaze iz razliitih objekata koji mogu biti Ijubljeni.

Ve dva stoljea mnogo se govori o ljubovanjima a malo o ljubavi. Dok su sva velika razdoblja, od starih dobrih vremena Grke, imala veliku teoriju o osjeajima, ona je u posljednja dva vijeka iezla. Stari svijet najprije se orijentirao prema Platonovoj teoriji, a potom prema stoikoj doktrini. Srednji vijek uio je od Svetog Tome i od Arapa; 17. stoljee gorlji- vo je izuavalo teoriju strasti Descartesa i Spinoze. Naime, u prolosti nije bilo velikog filozofa koji ne bi smatrao svojom obvezom postaviti vlastitu teoriju. Mi pak ne posjedujemo ni- jedan pokuaj sistematizacije osjeaja u velikom stilu. Tek su nedavno Pfander i Scheler svojim radovima ponovo pokrenuli stvar. Dok je, u meuvremenu, naa dua postajala sve kom- pleksnija, a nae opaanje sve suptilnije.

Zato nam smjetanje u te drevne teorije nije dostatno. Tako je i ideja koju nam Sveti Toma, saimljui grku predaju, iznosio ljubavi, evidentno pogrena. Za njega su ljubav i mrnja dva oblika udnje, poude ili onog konkupiscibilnog. Ljubav je udnja prema dobrom ukoliko je dobro - concupiscibile circa bo- num\ mrnja, negativna udnja je odbijanje od zlog kao takvog- concupiscibile circa malum. Ovdje se potvruje pomutnja izmeu pouda ili udnji i osjeaja, od koje je prolost psihologije patila sve do 18. stoljea; istu emo pomutnju susresti u Renesansi, ali tad ve prenesenu na estetski nivo. Tako Lorenzo el Magnifico kae que l amore e un appetito di bellezza.

8

No ovo je jedna od najvanijih distinkcija koju moramo uiniti da nam ne bi kroz prste izmaklo ono to je za ljubav specifino, sutinsko. Nita u naem intimnom ivotu nije tako plodonosno kao ljubavno uvstvo; toliko, da je ono postalo simbolom svake plodnosti. Iz ljubavi se, dakle, u subjektu raaju mnoge stvari: udnje, misli, htijenja, radnje; no sve to to se iz ljubavi raa kao plod jedne sjemenke nije sama ljubav; naprotiv, sve to pretpostavlja postojanje ljubavi. Za onime to ljubimo, u nekom smislu i obliku, dakako, mi i udimo; ali, protivno tome, notomo udimo za mnogim stvarima koje ne ljubimo, prema kojima smo na sentimentalnom planu indife- rentni. udjeti za aom dobrog vina ne znai ljubiti ga; mor- finoman udi za drogom koju istovremeno mrzi zbog njenog tetnog djelovanja.

Ali postoji i drugi, stroi i osjetljiviji, razlog za razdvaja- njem ljubavi i udnje. udjeti za neim definitivno je tenja za posjedovanjem toga neega; pri emu posjedovanje znai, na ovaj ili onaj nain, da objekt ulazi u nau orbitu i postaje dijelom nas. Iz tog razloga udnja automatski umire kad se ostva- ri: iezava po zadovoljenju. Ljubav je, protivno tome, vjeno nezadovoljstvo. udnja je pasivnog karaktera pa, u strogom smislu, ono za im udei udim jest da objekt doe k meni. Ja sam sredite gravitacije, gdje oekujem da stvari padnu. Obmuto: u ljubavi je, kao to emo vidjeti, sve aktivnost. I umjesto da se sastoji od dolaenja objekta k meni, ja sam taj koji odlazi k objektu i biva u njemu. U ljubavnom inu osoba izlazi izvan sebe: ovo je moda krajnje nastojanje prirode da svatko izae iz samoga sebe prema drugoj stvari. Ne gravitira ona prema meni, nego ja prema njoj.

Studije o Ijubavi 3Sveti Augustin, jedan od ljudi koji su najdublje doprli raz-

miljajui o ljubavi, moda najsnaniji erotski temperament koji je ikad postojao, ponekad se uspijeva osloboditi ovog tu- maenja koje od ljubavi ini udnju ili poudu. Tako u lirskom zanosu kae: Amor meus, pondus meum; illo feror, quocumque feror (Moja je ljubav moj teret; zbog nje idem, kamo god da idem.). Ljubav je gravitacija prema onom ljubljenom.

Spinoza je pokuao ispraviti ovu zabludu, pa otklanjajui poudu trai emotivnu osnovu ljubavnog uvstva i onog mrnje; prema njemu, ljubav bi bila radost sjedinjena sa spoznajom svog uzroka; a mrnja, protivno tome, tuga sjedinjena sa spoznajom svog agensa.1 Ljubiti neto ili nekoga bilo bi naprosto biti radostan i, ujedno, uviati da nam radost stie od tog neega ili nekoga. I ovdje nailazimo na pomutnju izmeu ljubavi i njezinih moguih posljedica. Tko sumnja u to da onaj tko ljubi moe od onog ljubljenog primiti radost? No nije nita manje izvjesno da je ljubav ponekad tuna, tuna kao smrt, pre- snana i smrtna muka. tovie: istinska ljubav samu sebe bolje percipira i, da tako kaem, sebe mjeri i rauna po boli i patnji koje je sposobna izazvati. Zaljubljenoj je eni draa bol koju izaziva ljubljeni mukarac nego njegova bezbolna ravnodu- nost. U pismima Marijane Alcoforado, portugalske redovnice, proitat emo reenice poput ovih, upuenih njenom nevjer- nom zavodniku: Iz dubine srca zahvaljujem vam za oaj koji u meni izazvaste i mrzak mi je spokoj u kojem sam ivjela prije no to vas upoznah. Jasno vidim lijeka za sve moje boljke,

1 Vidi: Spinoza, Etika, Demetra, Filosofska biblioteka Dimitrija Sa- via, Zagreb 2000., str. 199. (D. S.)

10

Lica Ijubavi 3i osjeala bih se gotovo slobodno od njih kad bih vas prestala ljubiti. Ali kakav lijek! Ne, radije u patiti negoli vas zaboraviti. Jao! Zar to moda o meni ovisi? Ne mogu si predbaciti da sam makar u jednom trenutku poeljela da vas ne ljubim, te ste na koncu vi vrijedniji samilosti negoli ja, i vie vrijedi otrpjeti sve ovo to ja trpim negoli se naslaivati jalovim uicima kojim vas namiruju vae ljubavnice u Francuskoj. Prvo pismo zavrava: Zbogom; ljubite me zauvijek i uinite da patim od jo veih boljki. A dva stoljea kasnije, gospoica de Lespinasse e rei: Ljubim vas onako kako valja ljubiti: oajniki.

Spinoza nije dobro prosudio: ljubiti nije radost. Onaj tko ljubi domovinu moda e za nju umrijeti, a kao muenik e podlei ljubavi. I obmuto, postoji mrnja koja uiva u sebi samoj, koja se radosno zaogre zlom koje je zadesilo onoga koga se mrzi.

Budui da nas ove slavne definicije ne zadovoljavaju, bit e bolje da pokuamo izravno opisati ljubavni in, ispitujui mu porijeklo onako kako to entomolog ini s kukcem uhvaenim u ikari. Nadam se da itatelji ljube ili su ljubili neto ili nekoga, te da svoj osjeaj sad mogu uhvatiti za njegova prozima krila i zadrati ga nepominog pred unutamjim pogledom. Nabrojati u najopenitije, najapstraktnije karakteristike te drhtave pele koja umije raditi med i bosti. itatelji e suditi jesu li moje formule usklaene ili ne s onime to vide unutar sebe samih.

U nainu na koji zapoinje ljubav je, svakako, nalik na udnju, jer ju njezin objekt - stvar ili osoba - uzbuuje. Dua uti da je nadraena, na jednome mjestu blago ranjena podraajem koji od objekta see do nje. Takav je podraaj, dakle, centripe-

11

Studije o Ijubavi 3talno usmjeren: kree od objekta prema nama. No ljubavni in poinje tek nakon ove ekscitacije, bolje reeno - incitacije. Iz otvorene rane koju je nainila incitirana strelica objekta izlje- va se ljubav i aktivno upravlja svome objektu: ona se, dakle, kree u smjeru suprotnom od incitacije i od svake udnje. Ide od onoga tko ljubi prema onom ljubljenom - od mene prema drugome - u centrifugalnom smjem. Ovo obiljeje, nalaziti se psihiki u pokretu, na putu prema nekom objektu, ovo kontinu- irano duboko koraanje od naega bia ka blinjemu, bitna je oznaka i za ljubav i za mrnju. Kasnije emo vidjeti po emu se obje razlikuju. Meutim, nije rije o tome da se mi fiziki kreemo ka onom voljenom, ve o tome da nastojimo ostva- riti izvanjsku bliskost i suivot. Svi ti izvanjski ini raaju se, zasigumo, iz ljubavi kao njeni uinci, ali oni nas ne zanimaju radi njihove definicije, stoga ih moramo u potpunosti elimi- nirati iz eseja kojeg sada piemo. Sve moje rijei moraju se ticati ljubavnog ina u njegovoj psihikoj neposrednosti kao proces u samoj dui.

Bogu kojeg se ljubi ne moe se ii na tjelesnim nogama, pa ipak ljubiti njega znai trajno Mu prilaziti. U inu ljubavi mi naputamo spokoj i sigumo utoite u nama samima te virtualno selimo prema objektu. I to neprekidno seljenje zapravo znai ono ljubiti.

Zato su - ta to ete primijetiti - in miljenja i in volje kratkovjeki. Vie vremena trebat e nam da se za njih pripre- mimo, no njihovo izvrenje nema trajnosti: ono traje koliko treptaj oka, jer to su punktualni ini. Ako znam razumjeti neku

12

Lica Ijubavi 3reenicu, razumjet u je u trenu, naprasno. Ljubav je, za razliku od tih ina, neto to traje u vremenu: ljubiti se ne moe u nizu susljednih trenutanosti, naprasno kao to se pale i gase iskre u magnetskom polju, ve se ljubiti moe ono ljubljeno u kontinuitetu. Ovime biva odreena jedna nova nota osjea- nja koju podvrgavamo analizi; ljubav je itkost, mlaz duev- ne materije, tekuina koja trajno navire kao iz kakva izvora. Mogli bismo kazati, tragajui za metaforikim izriajima koji bi u intuiciji istakli i naznaili karakter na koji se upravo sada referiram, da ljubav nije pucanj, ve neprekidno izviranje, psihiko zraenje od ljubljenog ka onome to se ljubi. Ljubav nije nalet, ljubav je otjecanje i dotjecanje.

Pfander je insistirao, i to s velikom suptilnou, na tom flu- idnom i trajnom aspektu ljubavi i mrnje.

Tri lica ili tri obiljeja ljubavi ve smo dosad istakli; to su tri lica zajednika i ljubavi i mrnji. Ona su centrifugalna, i predstavljaju jedno virtualno dolaenje k objektu; ona su trajna ili fluidna.

Ali sada mi moemo tono naznaiti koijenitu razliku koja postoji izmeu ljubavi i mrnje.

I jedna i dmga posjeduju isto usmjerenje, budui su obje centrifugalne, i u njima osoba biva upravljena k objektu; no unutar te jedinstvene usmjerenosti obje nose razliit smisao, to jest, oprenu intenciju. U mrnji se kree ka objektu, ali i protiv njega. Zato je smisao mrnje negativno obojan. U ljubavi se isto tako kree ka objektu, ali radi njega i njegova probitka.

13

Studije o Ijubavi3

Jo jedno upozorenje na koje se imamo osvmuti, a to je zajednika karakteristika tih dvaju uvstava, ono koje nadilazi njihove razlike: U miljenju i htjenju manjka ono to bismo mogli nazvati duevnom temperaturom. Ljubav i mrnja, suprotno tomu, stavljene nasuprot misli koju moe iznjedriti jedan matematiki teorem, posjeduju toplinu, vruinu, i njihov oganj plamti najrazliitim i najfinijim nijansama. Svaka ljubav prolazi kroz periode najrazliitijih temperatura, dok govomi jezik suptilno besjedi o ljubavima koje ostaju bez topline, a zaljubljenik jadikuje nad klonulou ili hladnoom voljene. Ova glava o temperaturi osjeaja mogla bi nas usputno dovesti do aljivih trenutaka u psiholokom opaanju. U tom opaanju lako bi se mogli pojaviti odreeni aspekti unutar sveope historije koji su, ak i dan-danas, barem ja tako smatram, za- nemarivani i od morala i od umjetnosti. Mogli bismo krenuti s govorom o nejednakim temperaturama monih historijskih naroda - o studeni to je vladala u Grkoj i u Kini XVIII. vijeka, o srednjovjekovnoj usijanosti romantike Europe, itd. mogli bismo krenuti s govorom o utjecaju raznih temperatura na due u njihovom meusobnom doticaju - ono to pri susre- tu dva bia najprije primijete jedno na drugome jest stupanj njihove topline osjeaja -; mogli bismo isto tako krenuti s govorom o svojstvima koja se u raznim umjetnikim stilovima, napose onim literamim, zasluuje zvati stupnjem topline. Pa ipak, ovdje je nemogue dotai se jedne ovako opime teme.

Taj stupanj topline u ljubavi i mrnji bolje emo razumjeti ako ga promotrimo iz samog objekta. to ljubav ini u pogledu svoga objekta? Bila ona u njegovoj neposrednoj blizini ili

14

Lica Ijubavi 3od njega udaljena, bilo da je usmjerena kakvoj eni ili djetetu, umjetnosti ili znanosti, otadbini ili Bogu, ljubav upire sve svoje sile da dohvati ono to ljubi! udnja eli uivati u onom uenom, od njega ona dobiva ugodu, pa ipak, ona ne rtvuje, ne asti i ne stavlja nita ponad sebe same. Ljubav i mrnja neprestance djeluju; ljubav zahvaa objekt u povoljnom asu i okruenju, i ona je sila koja laska, tetoi, okrepljuje, ukratko, ona je nijema igra. Mrnja zahvaa objekt znatno slabijim plamom, u jednom nepovoljnom asu i ozraju, mrnja kodi svome objektu, ona ga saie poput vrueg jugoistonog vje- tra, virtualno ga ponitava, nagriza. Nije nuno - ponavljam- da se ovo dogodi u realnosti; upravo ovdje ja ciljam na na- kanu koja biva sadrana u mrnji, na ono irealno injenje koje je u osnovi samog osjeaja. Kazat emo, dakle, da ljubav, u jednoj ugrijanoj osnaenosti struji ka ljubljenomu, dok mrnja izluuje otrov to nagriza i truje.

Ova oprena usmjerenost djelovanja i jedne i druge biva bjelodanom u jednoj drugoj formi: u ljubavi mi osjeamo sebe zdruenima s objektom. ta znai ova tijesna zdruenost? Ona sama po sebi nije niti fizika niti bilo kakva druga zdruenost. Moda kojim sluajem na davni prijatelj - nemojmo smetnuti s uma da govorei openito o ljubavi zapravo govorimoo prijateljstvu - ivi daleko, i da o njemu nita ne znamo. Bez obzira na to, mi smo s njime u jednoj simbolikoj ko-egzistenciji - naa dua, bez obzira na udaljenosti, nevjerojatno se iri, inei da s njime, gdjegod on bio, osjetimo tu prijeko potrebnu povezanost. Neto tomu nalik obino se dogaa kad nastupe teka vremena, i kad ovjeku kojeg je zadesila nevo-

15

Studije o Ijubctvi 3lja kaemo: Raunajte na mene - ja sam uz vas to jest, vaa je muka i moja muka, suosjeam s vama i vaom osobom.

Za razliku od ljubavi mrnja - zahvaljujui svome nepre- kidnom hodu ka onom omraenom - odvaja nas, u istom sim- bolikom smislu, od samog objekta; mrnja nas dri u jednoj korjenitoj udaljenosti od objekta, s njome mi stojimo na rubu- bezdana. Ljubav je sila to spaja srca: ona je sloga [concordia]; mrnja je nesloga [discordia], metafiziki nesklad [disension], apsolutna neusuglaenost s onim omraenim.

Tek sad moemo razabrati u emu se sastoji ovo djelovanje, ovo svojevrsno nastojanje za koje smo jo nedavno mogli nagaati da se radi o ljubavi ili mrnji, za razliku od pasivnih osjeaja poput radosti ili alosti. Ne kaemo bezrazlono: biti radostan ili biti alostan. To su, u biti, stanja, a ne nastojanja, djelovanja. Onaj koji je tuan, onaj koji je potpuno obuzet tugom, ne djeluje: niti radostan ovjek, onaj ispunjen radou, nita ne ini. Ljubav pak, nasuprot tomu, svojim virtualnim irenjem see sve do objekta, posveuje se svome poletnom, nevidljivom, ali boanskom djelu. Predoite sebi to znai ljubiti umjetnost ili otadbinu: to je kao da ni trenutka ne zapad- nete u dvojbu oko prava na ivot koje svatko ima, to je kao da svako malo raspoznajete i potvrujete da su one dostojne iv- ljenja. I to ne na nain suca koji hladnokrvno izrie presudu priznajui neije pravo, ve na nain da je presuda, donesena u neiju korist, istodobno sudjelovanje i izvrenje. Suprotno tome mrnja je kao kakvo virtualno ubojstvo onoga to mrzimo, njegovo ponitenje u nakani, ukidanje njegova prava na dah. Mrziti koga znai naprosto osjeati bijes radi sama njegova

16

Lica Ijubavi 3postojanja. Jedino bi nas moglo zadovoljiti radikalno ieznu- e omraenog bia.

Ne vjerujem da bi mogao postojati znakovitiji simptom da se nekoga mrzi ili voli od ovog potonjeg. Ljubiti neku stvar znai svim silama nastojati da ona postoji; ne prihvaati, barem u onome to ovisi o pojedincu, mogunost jednog univerzuma u kojem bi taj objekt nedostajao. Obratite panju da je ovo prethodno isto to i mogunost neprestanog davanja ivota objektu, i to u onome gdje nam je potreban i od nas zavisan, otvoreno i bez sustezanja. Ljubiti znai vjeito oiv- ljavati, intencionalno stvarati i uvati onog ljubljenog. Mrziti znai virtualno ponitavati i ubijati - ali to nije ubojstvo koje se vri odjednom; mrziti nekoga znai ubijati ga bez prestan- ka, to jest, ponitavati egzistenciju bia kojeg mrzimo.

Ako na ovom nivou rezimiramo sva svojstva ljubavi to su nam se razotkrila, kazat emo da je ona centrifugalni in due koja biva upravljena prema objektu u trajnom dotjecanju i otjecanju, i koja ga obavija usplamtjelim podstrekom, stapa- jui nas s njime i na taj nain djelotvomo potvrujui njegovo bie (Pfander)1.

El Sol, srpanj 1926.

1 [Ovaj lanak uvrten je u prvo panjolsko izdanje Estudios sobre el amor, Revista de Occidente, Madrid, 1941. - Spomenuto Pfanderofo djelo nosi naslov Zur Phanomenologie der Gesinnungen, Jahrbuch fur Philo- mnhie undphanomenologische Forschung, Halle, 1913.]

Ljubav kod Stendhala

i[VIZIONARSKA LJUBAV]

Stendhal je imao glavu punu teorija; ali nije imao dar teo- retiara. Po tome, kao i po nekim drugim stvarima, nalik je naem Baroji, koji na svako ljudsko pitanje najprije reagira u doktrinamoj formi. I jedan i dmgi, ne promatramo li ih s dovoljno opreza, slie na filozofe koji su zalutali u literaturu. Meutim, oni su upravo suprotno od toga. Dovoljno je upozoriti da obojica posjeduju pozamanu kolekciju teorija. Filo- zof, protivno tome, ima samo jednu. Posrijedi je simptom po kojem se istinski teoretski temperament radikalno razlikuje od onoga koji je to samo prividno.

Teoretiar do doktriname formule dolazi potican arkom e- ljom za podudaranjem s istinom. U tu svrhu poduzima bezbroj- ne mjere opreza, a jedna od njih je da mnotvo svojih ideja odrava u strogom jedinstvu i koheziji. Jer ono realno je stra-

19

hovito jedincato. Kako li je Parmenid bio uasnut kad je to otkrio! Protivno tome, nai su duh i senzibilitet nepovezani, protuijeni i mnogoliki. Kod Stendhala i Baroje, doktrina si- lazi do pukog jezika, do knjievnog roda koji slui kao organ lirske emanacije. Njihove su teorije pjesme. Oni razmiljaju pro ili kontra - to mislilac nikad ne ini ljube i mrze u pojmovima. Zato je njihovih doktrina mnogo. Vrve poput bakterija, neujednaene i oprene, jer je svaku od njih zaeo trenutani utisak. Kao pjesme one govore istinu, ne o stvarima, nego o pjevau.

Ovime ne smjeram nikoga osuivati. Ni Stendhal ni Baro- ja, openito, nemaju ambicije biti unovaeni meu filozofe; ovaj kolebajui aspekt njihovog intelektualnog karaktera za- biljeio sam samo radi velikog uitka koji osjeam kad bia uzimam onakvima kakva jesu. ini se da su filozofi. Tantpis! [Utoliko gore!] Ali nisu. Tant mieux! [Utoliko bolje!]

Ipak, Stendhalov je sluaj tei od Barojinog, jer postoji temao kojoj je poelio sasvim ozbiljno teoretizirati. A to je, igrom sluaja, ista ona tema za koju je Sokrat, patron filozofa, sebe smatrao stmnjakom. Ta erotika: ljubavne stvari.

Studija De l amour jedna je od najitanijih knjiga. Zatekli ste se u primaoj sobi neke markize ili glumice ili, naprosto, neke kozmopolitske dame. Morate malo priekati. Slike - za- to su zidovi neizostavno prekriveni slikama? - prve zaokup- ljaju na pogled. Tu nema pomoi. Slikarski rad gotovo uvijek na nas ostavlja onaj isti dojam hirovitosti. Slika je takva kakva jest; ali je mogla biti dmgaija. Pritom uvijek izostane ono dramatino uzbuenje sluajnog susreta s neim nunim.

20

Ljubav kod Stendhala 3

Potom namjetaj, a na njemu nekoliko knjiga. Hrbat. to pie? De l amour. Kao u lijenikoj kui traktat o bolestima jetre. Markiza, glumica, kozmopolitska dama neizostavno tee po- stati stmnjakinjama u ljubavi te su se htjele informirati, ba kao to ovjek pri kupnji automobila uz njega nabavi i prim- nik o motorima s unutamjim sagorijevanjem.

itanje ove knjige prava je poslastica. Stendhal uvijek pripovijeda, ak i onda kad definira, rasuuje i teoretizira. Za moj ukus, on je najbolji postojei pripovjeda, arhinarator pred Svevinjim. No, je li njegova slavna teorija ljubavi kao kristalizacije ispravna? Zato je nitko nije temeljito izuio? O njoj se puno naklapa, no nitko je ne podvrgava adekvatnoj analizi.

Nije vrijedilo tmda? Valja zabiljeiti da, ukratko, ova teorija ljubav odreuje kao sastavni dio fikcije. Ne tvrdi da ljubav ponekad pogrijei, nego da je ona, po svojoj biti, greka. Za- ljubljujemo se onda kad naa mata na dmgu osobu projicira nepostojea savrenstva. Jednoga dana fantazmagorija nesta- je, a s njom umire i ljubav. To je gore nego, prema staroj na- vadi, ljubav proglasiti slijepom. Za Stendhala ona je manje od slijepe: ona je vizionarska. Ne samo da ne vidi ono zbiljsko, ve ga i nadomijeta.

Dovoljno je ovu doktrinu sagledati izvana kako bismo je mogli smjestiti u vrijeme i prostor: posrijedi je tipina izlue- vina Europljanina XIX. stoljea. Na njoj se istiu dvije karak- teristine crte: idealizam i pesimizam. Teorija kristalizacije je idealistika jer od vanjskog objekta prema kojem usmjeravamo svoj ivot ini puku projekciju subjekta. Sve od Re-

Studije o Ijubavi

nesanse Europljanin tei ovom nainu objanjavanja svijeta kao emanacije duha. Do XIX. stoljea taj idealizam postaje relativno radostan. Svijet koji subjekt projicira oko sebe je, na svoj nain, realan, autentian i pun smisla. No teorija kristalizacije je pesimistina. U njoj se nastoji pokazati da ono to mi drimo normalnim funkcijama naega duha nisu nita drugo doli posebni sluajevi abnormalnosti. Tako nas Taine eli uvjeriti da je normalna percepcija tek trajna i kolektiv- na halucinacija. Ovo je tipino za ideologiju prolog vijeka. Ono normalno objanjeno je pomou abnormalnog, ono vie pomou onog nieg. udan je pothvat dokazivati da je univer- zum jedan apsolutni quidpro quo, to je u sadrajnom smislu nesklapno. Moralist e nam sugerirati da je svaki altruizam zapravo pritajeni egoizam. Darwin e strpljivo opisati mode- latorsko djelo koje smrt realizira u ivotu, i od borbe za opsta- nak nainiti najveu ivotnu mo. Slino tome, Karl Marx e u temelj historije staviti klasnu borbu.

No istina je tako oprena ovom tvrdoglavom pesimizmu, da se uspijeva u njega uvui a da to ogoreni mislilac nije ni primijetio. Takav je sluaj i s teorijom kristalizacije. Jer u njoj se, na koncu, priznaje da ovjek ljubi samo ono to se moe ljubiti, samo ono to je dostojno da bude ljubljeno. No budui da takvo to - navodno - ne postoji u realnosti, on to mora zamiljati. Savrenstva iz mate ta su koja izazivaju ljubav. Izvrsne stvari vrlo je lako proglasiti iluzomima. No onaj tko to ini zaboravlja si postaviti problem koji iz te tvrdnje proizlazi. Ako te izvrsne stvari ne postoje, kako smo za njih saznali? Ako u stvamoj eni nema dovoljno motiva koji bi

22


izazvali ljubavni zanos, u kojem smo to nepostojeem ville d eaux upoznali imaginamu enu sposobnu da nas raspali?

Oigledno je da se pretjeruje kad je posrijedi mo obmane koja poiva u ljubavi. Primijetivi da ona ponekad lae o kvalitetama koje, u zbilji, ljubljeno bie ne posjeduje, trebali smo se zapitati nije li sama ljubav zapravo ono lairano. Psihologija ljubavi mora biti vrlo oprezna po pitanju autentinosti uvstva koje analizira. Po mom sudu, ono najlucidnije u Stendhalovoj raspravi jest ba ta sumnja da postoje ljubavi koje to nisu. Jer upravo je to znaenje njegove glasovite klasifikacije erotskih vrsta: amour-gout, amour-vanite, amour-passion, itd. Posve je prirodno da, ako je neka ljubav lana kao ljubav, onda je lano i sve oko nje, a napose objekt koji ju nadahnjuje.

Za Stendhala je legitimna samo ljubav-strast. Ja vjerujem da on pritom krug ljubavne autentinosti ostavlja odvie irokim. I u tu ljubav-strast valjalo bi uvesti razliite vrste. Ljubav nije zabluda samo uslijed tatine ili gout. Postoji drugi izvor falsifikacije, izravniji i trajniji. Ljubav je aktivnost koju se najvie slavilo. Pjesnici su je, oduvijek, kitili i dotjerivali svojim kozmetikim sredstvima, obdarivi je nekom udnom apstraktnom realnou, do te mjere da, i prije nego to je osjetimo, mi ljubav poznajemo, tujemo i kanimo se njome baviti, kao kakvom umjetnou ili zanimanjem. A sad zamislite mukarca ili enu koji bi od ljubavi in genere, apstraktno, uinili ideal svog ivotnog djelovanja. Takva bia neprestano bi ivjela zaljubljena u neku fiktivnu formu. Oni ne bi trebali ekati da im odreeni objekt pokrene kolanje u njihovim erotskim venama, ve bi u njihovom sluaju bilo tko mogao posluiti toj svrsi. Ljubi se ljubav, a ono ljubljeno je, strogo reeno, tek je-

23

dan izgovor. Mukarac kojemu bi se to dogodilo, ako je sklon razmiljanju, neizbjeno bi smislio teoriju kristalizacije.

Stendhal je jedan od tih ljubitelja ljubavi. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi La vie amoureuse d Henri Beyle (Stendhal), [O Ijubavnom ivotu Stehdhalovu], Abel Bonnard kae: Ne trai od ena to drugo, osim da odobre njegove iluzije. Lju- bi s ciljem, da se ne osjea sam; ali, odista, on sam fabricira tri etvrtine svojih ljubavi.

Postoje dva razreda teorija o ljubavi. Jedan od njih sadr- i konvencionalne doktrine, iste topike koje se ponavljaju bez prethodne intuicije o realnostima koje objavljuju. Drugi ukljuuje pojmove bogatije sadrajem to proizlaze iz osob- nog iskustva. Tako se u onome to pojmovno mislimo o ljubavi ocrtava i razotkriva profil naih ljubavi.

U Stendhalovom sluaju nema nikakve dvojbe. Rije je o mukarcu koji niti je uistinu ljubio niti je, napose, bio uistinu ljubljen. Njegov je ivot pun lanih ljubavi. A od lanih ljubavi u dui moe ostati samo melankolino upozorenje na njihovu lanost, iskustvo njihovog hlapljenja. Analiziramo li i ralanimo stendhalovsku teoriju, jasno emo uvidjeti da je smiljena naopako; hou rei da je injenica koja za Stendha- la oznaava vrhunac ljubavi zapravo njezin zavretak. Kako objasniti zavretak ljubavi ako ljubljeni objekt ostaje isti? Naprotiv, valjalo bi pretpostaviti - kao to je to uinio Kant u teoriji spoznaje - da nae erotske emocije nisu regulirane objektom prema kojem su usmjerene, ve naprotiv: da je naa strastvena fantazija ta koja izrauje taj objekt. Ljubav umire zato jer je njezino roenje bila zabluda.

24

____________ Ljubav kod Stendhala____________

Chateaubriand ne bi ovako razmiljao, jer je njegovo iskustvo bilo suprotno Stendhalovom. Evo mukarca koji je - ne- sposoban osjetiti istinsku ljubav - imao dar izazivanja auten- tinih ljubavi. Jedna za drugom ene bi prolazile pored njega i iznenada i zauvijek ostajale proete ljubavlju. Iznenada i zauvijek. Chateaubriand bi svakako skovao doktrinu u kojoj bi za istinsku ljubav bilo esencijalno to da nikad ne umire i da se raa odjednom.

II[IZNENADA I ZAUVIJEK]

Usporedba Chateaubriandovih i Stendhalovih ljubavi bila bi tema od velikog psiholokog znaaja, to bi poduilo u nekim stvarima one koji tako olako govore o Don Juanu. Rije jeo dvojici mukaraca gigantske stvaralake moi. Ne moe se rei da su posrijedi dva umiljena gospodiia - glupava slika na koju neki odve skueni i agnostiki duhovi svode Don Ju- ana. Pa ipak, ova su dva mukarca svoje najbolje snage posve- tili nastojanju da ive uvijek zaljubljeni. Dakako, u tome nisu uspjeli. ini se da uzvienoj dui nije lako zapasti u ljubavno mahnitanje. No oni su to ipak iz dana u dan pokuavali i gotovo uvijek uspijevali sebi stvoriti iluziju da ljube. Mnogo su ozbiljnije gledali na svoje ljubavi nego na svoje djelo. Zanimljivo je da samo oni koji su nesposobni stvoriti veliko djelo vjeruju da je ispravno postupati suprotno: uzimati za ozbiljno znanost, umjetnost ili politiku, a ljubavi prezirati kao frivolnu stvar. Ja nisam ni za ni protiv: ograniit u se na konstataciju da su naj-

Studije o Ijubavi

vei ljudski stvaraoci najee bili vrlo neozbiljni ljudi, prema petite-bourgoise [malograanskoj] ideji ove vrline.

No sa stajalita donhuanizma vana je opozicija izmeu Stendhala i Chateaubrianda. Stendhal je od njih dvojice taj koji se odvanije trudi oko ene. Pa ipak, on je suta suprotnost Don Juanu. Don Juan je dmgi, uvijek odsutan, obavijen maglom me- lankolije i koji se vjerojatno nikad nije udvarao nijednoj eni.

Greka najveeg razmjera koju je mogue poiniti pri defi- niranju lika Don Juana jest usmjeriti panju na mukarce koji provode ivot udvarajui se enama. U najboljem sluaju to nas moe dovesti do sluajnog susreta s nekim niim i trivijal- nim tipom Don Juana; no vjerojatnije je da emo tim putom prije stii do oprenijeg tipa. to bi se dogodilo kad bismo, u elji da definiramo pjesnika, panju usmjerili prema loim pjesnicima? Upravo zato to lo pjesnik nije pjesnik, u njemu emo pronai samo mukotrpan rad, kuluk, trud i muku s kojima uzalud tei neemu u emu ne uspijeva. Lo pjesnik nadomjeta nedostatak inspiracije konvencionalnim sredstvima: grivom i alom. Na isti nain ovaj poduzetni Don Juan, koji se svaki dan laa svog erotskog poduhvata, taj Don Juan, koji tako jasno izgleda Don Juanom, zapravo je njegova negacija i njegova praznina.

Don Juan nije mukarac koji se udvara enama, nego mukarac kojemu se udvaraju ene. Upravo o ovoj neprijepomoj ljudskoj injenici trebali su malo bolje razmisliti pisci koji su se u zadnje vrijeme nakanili baviti ozbiljnom temom donhuanizma. Cinjenica je dapostoje mukarci u koje se ene zaljubljuju s iznimnim intenzitetom i uestalou. Eto obilja ma-

26


terije za razmiljanje: to ukljuuje ta neobina nadarenost? Koja se to ivotna tajna krije iza ovog privilegija? Ono drugo, moraliziranje oko bilo kakvog smijenog lika kojemu je palo na pamet glumiti Don Juana, ini mi se odvie naivno da bi moglo biti plodno. To je vjeita mana propovjednika: prona- laze glupog manihejca s ciljem da bi pronali zadovoljstvo u pobijanju manihejca.

Stendhal je etrdeset godina posvetio jurianju na bedeme enskosti. Marljivo razrauje itav strateki sistem s principi- ma i korolarima. Odlazi i dolazi, tvroglavo ustraje i izgara u toj zadai. Rezultat je nitavan. Stendhal nije uspio zadobiti pravu ljubav nijedne ene. To nas ne bi trebalo odvie iznena- diti. Veinu mukaraca zadesi ista sudbina. Sve do one toke dok sebi, da bi kompenzirao nesreu, nije stvorio obiaj i iluziju da prihvati kao valjanu ljubav odreenu i ispraznu adhe- ziju ili tolerantnost ene, koja se postie zahvaljujui tisuama poslova. Isto to dogaa se i na estetskom nivou. Veina ljudi umre a da nikad nije doivjela uitak autentinog umjetnikog uzbuenja. Meutim, pristalo se meu takve uitke ubrajati i golicanje izazvano nekim valcerom ili pak dramski interes potaknut kakvim loim romanom.

Stendhalove ljubavi bile su pseudoljubavi ove vrste. Abel Bonnard u svom djelu La vie amoureuse d Henri Beyle (Sten- dhal), koje sam upravo proitao i koje me potaklo na pisanje ovih biljeki, na tome nije dovoljno inzistirao. Posrijedi je vano upozorenje, jer objanjava radikalnu pogreku u njegovoj teoriji ljubavi. Osnova ove posljednje jest lano iskustvo.

27

Stendhal - u skladu s injenicama svog iskustva - vjeruje da se ljubav moe initi', a povrh toga i da zavrava. Oba atributa karakteristina su za pseudoljubavi.

Chateaubriand, suprotno tome, uvijek nailazi na priree- nu ljubav. On se ne mora truditi. ena proe pored njega i odjednom osjeti da je ispunjena nekim maginim elektricite- tom. Predaje se smjesta i u potpunosti. Zato? Ah! To je tajna koju su pisci rasprava o donhuanizmu trebali nama otkriti. Chateaubriand nije lijep mukarac. Nizak je i pogrbljen. Uvi- jek zlovoljan, neprijatan, odsutan. Njegova sklonost eni koja ga ljubi traje osam dana. Meutim, ta ena koja se u njega zaljubila s dvadeset godina, u osamdesetoj je i dalje opinjena genijem, kojeg moda nije vie vidjela. Ovo nisu izmiljo- tine: to su dokumentirane injenice.

Evo jednog od brojnih primjera: markiza de Custine, pre- miere chevaliere Francuske. Pripadala je jednoj od najpleme- nitijih obitelji i bila je prelijepa. Tijekom Revolucije, jo kao djevojica, osuena je na giljotinu. Spaava se zahvaljujui ljubavi koju pobuuje u jednom postolaru, lanu Tribunala. Odlazi u Englesku. Vraa se netom nakom objavljivanja Cha- teaubrianovog Atale. Upoznaje autora i odmah je obuzima ljubavno ludilo. Vjeno hirovitom Chateaubriandu prohtje se da Madame de Custine kupi dvorac Fervaques, staro velikako imanje na kojem je jednom prenoio Henrik IV. Markiza pri- kupi sav svoj preostali imetak, koji se nakon odlaska iz Fran-

1 p. hacer el amor (doslovno: initi ljubav) - u ovom kontekstu znai udvarati, a pored toga znai i ljubovati, voditi ljubav (op. prev.)

28


cuske jo nije bio oporavio, te kupi dvorac. No Chateaubriand ne uri s posjetom dvorcu. Na koncu, nakon dosta vremena, ondje provodi nekoliko dana; bili su to velianstveni sati za enu obuzetu strau. Chateaubriand ita distih koji je Henrik IV svojim lovakim noem izrezbario u kaminu:

La dame de Fervaques merite de vives attaques.

Dani sree uurbano i bespovratno prolaze. Chateaubriand se udaljava i vie se, zapravo, nee vratiti, ve e zaploviti prema novim otocima ljubavi. Prolaze mjeseci, godine. Mar- kizi de Custine blii se sedamdeseta. Jednoga dana pokazuje dvorac nekom posjetitelju. Kad je uao u prostoriju s velikim kaminom, ovaj ree: Znai, ovo je mjesto gdje je Chateau- briand niice pao pred vama? A ona e spremno, iznenaena i pomalo uvrijeena: Ah, ne, dragi gospodine, ne; ja sam ta koja je pred Chateaubriandom pala niice!

Ovaj tip ljubavi u kojem neko bie odjednom, zauvijek i u potpunosti pripadne drugom biu - neka vrst metafizikog ucijepljena -, Stendhalu je bio nepoznat. Zato on vjeruje da je za ljubav esencijalno njezino troenje, dok je istina vjerojatno blie onom suprotnom. Potpuna ljubav, roena iz korijena osobe, ne moe istinski umrijeti. Ona je zauvijek ucijepljena u osjetljivu duu. Okolnosti - primjerice udaljenost - mogu onemoguiti njenu nunu prehranu, i tad e ljubav izgubiti na obujmu, prometnut e se u osjeajnu malu nit, kratku ilu emocije koja e nastaviti tei u dnu svijesti. Ali nee umnjeti: njezina uvstvena kvaliteta ostaje netaknuta. Na samom tom

29

Studije o Ijubavi

dnu, osoba koja je ljubila nastavlja osjeati apsolutnu pripad- nost ljubljenoj osobi. Sluaj e je moda voditi amo-tamo fi- zikim i drutvenim prostorom. Nije vano: ona e i dalje biti uz onoga koga ljubi. Ovo je najvii simptom prave ljubavi: biti pored ljubljenog, u dodiru i blizini koji su dublji od onih prostomih. To znai biti vitalno povezan s drugim. Toniji, ali odvie tehniki termin, bio bi ovaj: biti ontoloki s ljubljenim, vjeran njegovoj sudbini, ma kakva ona bila. ena koja ljubi lopova, ma gdje se nalazilo njeno tijelo, svim je svojim osje- ajem u zatvoru.

III[L ju b a v pr e m a sa v r e n st v u ]

Poznata je metafora koju rije kristalizacija Stendhalu daje da njome oznai svoju teoriju ljubavi. Ako u rudnike Salzburga bacimo granu nekog grma, a onda je narednog dana izvadimo, ona izgleda preobraena. Skromnu botaniku formu prekrili su kristali duginih boja kojima je ona ostala udesno proarana. Prema Stendhalu, u dui sposobnoj za ljubav dogaa se slian proces. Zbiljska slika neke ene pad- ne u muku duu, gdje e malo-pomalo bivati proarana imaginamim naslagama, koje na golu sliku taloe sve mogue savrenosti.

Ova slavna teorija oduvijek mi se inila krajnje lanom. Jedino to se od nje moda moe spasiti jest implicitno - ak niti izrino - priznanje da je ljubav, u nekom smislu i na neki nain, poticaj prema onom savrenom. Zbog toga Stendhal

30

Ljubav kod Stenhala

dri da je nuno pretpostaviti da mi savrenstva imaginiramo. Meutim, on se tim pitanjem ne bavi; smatra ga rijeenim, svojom mu teorijom okree lea, pa ak ni ne primjeuje da je posrijedi najozbiljniji, najdublji, najtajanstveniji momenat ljubavi. Teorija kristalizacije prije svega nastoji objasniti slom ljubavi, razoaranje propalih ushita; ukratko: odljublji- vanje, a ne zaljubljivanje.

Kao pravi Francuz, Stendhal postaje povran onog trenutka kad poinje govoriti openito. Prolazi pored sjajne i esencijal- ne injenice a da je nije ni primijetio, i da se nije iznenadio. Ali: uditi se onome to se ini oitim i sasvim normalnim, to je dar filozofa. Pogledajte kako Platon izravno, bez okli- jevanja, prilazi i svojim duhovnim pincetama hvata uzdrhtali ivac ljubavi. Ljubav je - kae - tenja za raanjem u ljepo- ti. Kako prostoduno! - kau dame s doktoratom iz ljubavi, ispijajui svoje cocktails u svim Ritz-hotelima svijeta. Dame ni ne nasluuju filozofovo ironino odobravanje kad vidi kako njihove arobne oi pridjevom prostoduan pogaaju njegove rijei. One pomalo zaboravljaju da im filozof, kad govori o ljubavi, ne ini ljubav [ne udvara], ve se dogaa upravo suprotno. Kao to je upozoravao Fichte, filozofirati znai zapravo ne ivjeti, ba kao to ivjeti znai zapravo ne filozofirati. Kako li je samo slatka ta mo izbivanja iz ivota, bijega u virtualnu dimenziju koju filozof posjeduje i koju uzvieno prima kad se eni ini prostodunim! U ljubavnoj doktrini nju- kao i Stendhala - zanimaju samo puka psihologija i aneg- dote. Ne poriem njihovu zanimljivost; samo si dozvoljavam uputiti na to da se iza njih kriju vei problemi erotizma, na

31

Studije o Ijubavi

ijem je vrhu onaj kojeg je Platon formulirao prije dvadeset i etiri stoljea.

Makar i krajikom oka, na trenutak bacimo pogled na ovo golemo pitanje.

U Platonovom ijeniku ljepota je konkretna imenica za ono to mi openito nazivamo savrenstvo. Formulirana s poneto opreza, ali uz strogo potivanje Platonove misli, ideja koju izraava je sljedea: u svakoj ljubavi poiva tenja za sjedinjenjem onoga tko ljubi s drugim biem koje se ini obdareno nekim savrenstvom. Posrijedi je, dakle, gibanje na- e due prema neemu to je u nekom smislu izvrsno, bolje, uzvienije. Je li ta izvrsnost realna ili imaginama ba nimalo ne mijenja injenicu da se erotsko uvstvo - tonije reeno, spolna ljubav - u nama proizvodi samo pri pogledu na neto to drimo savrenim. Neka si itatelj pokua predstaviti ljubavno stanje - stanje spolne ljubavi - u kojem objekt u oima onoga tko ga ljubi ne pokazuje ni traga izvrsnosti, i vidjet e da je to nemogue. Zaljubiti se znai, prije svega, osjeati se oaranim neime (kasnije emo neto podrobnije sagledati to oaravanje), a neto nas moe oarati samo ako jest savrenstvo ili se takvim ini. Ne mislim pritom da se ljubljeno bie u cijelosti ini savrenim - to je Stendhalova progreka. Dovoljno je da u njemu postoji neko savrenstvo, a jasno je i da u ljudskom horizontu savrenstvo ne znai ono to je apso- lutno dobro, nego ono to je bolje od ostaloga, ono to se istie u nekom redosljedu kvalitete; ukratko: izvrsnost.

To je prvo. Drugo je da ta izvrsnost potie na traenje sjedinjenja s osobom, vlasnicom te izvrsnosti. O kakvom je sjedi-

32

Ljubav kod Stendhala *\

Studije o Ijubavi 3Nagon ne preferira kad je samo nagon. On nije, po samom sebi, tenja prema nekom savrenstvu.

Spolni nagon moda osigurava ouvanje vrste, ali ne i njezino usavrenje. Za razliku od njega, autentina spolna ljubav, ushienje drugim biem, njegovom duom i njegovim tijelom, u nerazdvojnom jedinstvu, po sebi je samoj, prvobitno, divov- ska sila zaduena za poboljanje vrste. Umjesto da postoji prije svog objekta, ona se uvijek raa potaknuta biem koje se pojavi pred nama, kad neka istaknuta kvaliteta tog bia po- takne erotski proces.

Tek to je ovaj poeo, osoba koja ljubi doivljava neobinu urbu da svoju individualnost raspline u individualnosti onog drugoga, i obratno, da individualnost ljubljenog bia upije u svoju. Tajanstvenog li poriva! Dok nam u svim ostalim sluajevima u ivotu nita nije odbojnije od toga kad vidimo da na granice naeg individualnog postojanja nadire drugo bie, slast ljubavi sastoji se od osjeaja da smo metafiziki porozni za drugu individualnost, tako da samo u stapanju njih dviju, samo u nekoj individualnosti u dvoje nalazimo zadovoljstvo. Ovo podsjea na doktrinu saint-simonista, prema kojoj je prava ljudska indivudua par mukarac-ena. Meutim, tenja za stapanjem ovdje ne zavrava. Kad je ljubav potpuna, kulminira u manje-vie jasnoj elji da se stvori simbol tog je- dinstva kroz dijete u kojem e nastaviti ivjeti i potvrivati se savrenstva ljubljenoga bia. Ovaj trei element, precipitat ljubavi, kao da sabire esencijalni smisao ljubavi u svoj njegovoj istoti. Dijete nije ni oevo ni majino: ono je personifika- cija ujedinjenja njih dvoje, tenja za savrenstvom modelira-

34


nim u puti i u dui. Prostoduni je Platon bio u pravu: ljubav je udnja za raanjem u savrenstvu, ili kao to je rekao drugi platoniar, Lorenzo de Medici: to je appetito di bellezza.

U posljednje vrijeme ideologija je izgubila kozmoloko nadahnue i postala gotovo iskljuivo psiholoka. Sve vea profinjenost psihologije ljubavi, koja gomila finu kazuistiku, odvukla je nau panju s te kozmike strane, elementame za ljubav. I mi emo sada zai u psiholoku zonu, i okomiti se na ono najbitnije u njoj, ali ne smijemo zaboraviti da raznolika historija naih ljubavi, u svoj svojoj zamrenosti i sluajevima, na koncu ivi od te elementame i kozmike sile kojom naa psiha - primitivna ili rafinirana, jednostavna ili sloena, iz ovog ili onog vijeka - samo razliito upravlja i oblikuje. Turbine i naprave razliitog formata koje uranjamo u bujicu ne smiju nas nagnati da zaboravimo njezinu primamu silu koja nas tajanstveno pokree.

IV[R a z n o v r sn o st l ju b a v i]

Ideji kristalizacije ne moe se zanijekati vrlo evidentan prvi dojam. U svojim se ljubavima, doista, esto naemo u zabludi. U onom ljubljenom pretpostavili smo nepostojee ljupkosti i vrline. Nije li Stendhal u pravu? Ja mislim da nije. ovjek moe nemati pravo i zato to ga ima odvie. Samo bi jo trebalo da, dok u pregovorima sa zbiljom neprestano gri- jeimo, jedino u ljubavi budemo u pravu. Neprestano se vri

Studije o Ijubavi 3projekcija imaginamih elemenata na zbiljski objekt. Vidjeti stvaii - a cijeniti ih jo i mnogo vie! - za ovjeka uvijek znai upotpuniti ih. Ve je Descartes upozoravao da je i sam, kad bi otvorio prozor i pomislio da vidi kako ulicom prolaze ljudi, poinio netonost. to je on to zapravo vidio? Chapeaia et manteaux: rien de plus'. (Zanimljiva opaska impresionis- tikog slikara koja nas podsjea na Velazquezove Les petits chevaliers, pohranjene u Louvreu, a koje je kopirao Manet.) Strogo govorei, nitko stvari ne vidi u njihovoj goloj zbilji. Dan kad se takvo to bude dogodilo bit e zadnji dan svijeta, dan velikog otkrivenja. U meuvremenu, adekvatnom smatra- mo percepciju zbiljskog, koja nam omoguuje da usred fantas- tine magle zgrabimo barem kostur svijeta, njegove osnovne tektonske linije. Mnogi, veina, ni u tome ne uspiju: ive od rijei i sugestija; kroz ivot idu poput mjeseara, kaskajui unutar vlastitog delirija. Ono to nazivamo genijem, tek je udesna mo koju poneki ovjek posjeduje da rastvori jednu poru te imaginame magle i da kroz nju, drhui tako potpuno nag, otkrije nov autentian komadi zbilje.

Ono to se, dakle, u teoriji kristalizacije ini evidentnim, nadilazi problem ljubavi. itav na mentalni ivot u razliitoj je mjeri kristalizacija. Ne radi se, stoga, ni o emu specifi- nom za sluaj ljubavi. Moglo bi se samo pretpostaviti da u erotskom procesu kristalizacija raste do izvanrednih razmjera. No to je potpuno lano, barem u onom smislu u kojem to Stendhal pretpostavlja. Ljubavnikova procjena nije nita vie

1 Seire i ogrtae: nita vie.

36


iluzoma od one politikog stranara, umjetnika, prodavaa, itd. Uz neznatna odstupanja, u ljubavi je ovjek jednako tup ili jednako otrovidan koliko i inae u rasuivanju o blinjemu. Veina je ljudi tupoglava pri percepciji osoba, koje su najslo- eniji i najsuptilniji objekt univerzuma.

Kako bi se potpuno otklonila teorija kristalizacije dovoljno je ukazati na sluajeve u kojima ona oigledno nije valja- na: rije je o egzemplamim sluajevima ljubavi u kojima je duh oba sudionika jasan, te oni unutar granica ljudskog nisu u zabludi. Teorija erotizma morala bi poeti od razjanjava- nja njegovih najsavrenijih oblika, umjesto da se, od samog poetka, okree patologiji fenomena kojeg izuava. injenica je da, u tim sluajevima, umjesto da mukarac savrenstva koja su prije postojala u njegovom duhu projicira ondje gdje ona ne postoje, on iznenada u nekoj eni pronalazi postojanje kvaliteta iju vrstu dotad nije poznavao. Valja uoiti da se radi ba o enskim kvalitetama. Kako bi one, ako su imalo izvome, mogle prije toga postojati u duhu nekog mukarca? I obratno, muke izvrsnosti koje bi anticipirao enski duh. Dio istine koji se pojavljuje u moguoj anticipaciji i nekoj inven- ciji vrlina prije njihova pronalaenja u zbilji, nema nikakve veze sa Stendhalovom idejom. Kasnije emo govoriti o ovom tanahnom predmetu.

Ova teorija, prije svega, ukljuuje krupnu zabludu u opaanju. Ona, barem se tako ini, pretpostavlja da ljubavno stanje ukljuuje superaktivnost svijesti. Stendalovska kristalizacija naizgled upuuje na rasko duhovnoga rada, bogaenje i akumulaciju. Meutim, valja odluno rei da je zaljubljenost

37

Studije o Ijubavi

stanje mentalne bijede u kojem se ivot nae svijesti suava, osiromauje i paralizira.

Rekao sam zaljubljenost. Unato opasnosti da emo nastaviti iznositi uobiajene budalatine vezane uz temu ljubavi, moramo unijeti malo strogosti u vokabular. Rijeju ljubav [amor], tako jednostavnom i s tako malo slova, oznauju se bez- brojni fenomeni, meusobno tako razliiti da bi se bilo mudro zapitati imaju li oni uope ita zajedniko. Govorimo o ljubavi prema nekoj eni; ali takoer i o ljubavi Boga, ljubavi domovine, ljubavi prema umjetnosti, majinskoj ljubavi, sinovskoj ljubavi, itd. Jedna te ista rije uva i imenuje naj- raznovrsniju emocionalnu faunu.

Rije je ekvivona kad njome oznaujemo stvari koje nemaju bitne zajednie toke, kad nema niega vanog to bi u svima njima bilo identino. Tako se, primjerice, rije lav [leon] koristi za imenovanje slavne ivotinje iz porodice ma- aka, a istodobno i za oznaavanje rimskih papa i panjolsko- ga grada Leona. Sluaj je htio da isti fonem bude zaduen za razna znaenja, koja imenuju i odnose se na radikalno razliite objekte. Gramatiari i logiari tad govore o polisemiji; rije posjeduje viestruko znaenje.

Je li to sluaj s rijei ljubav u navedenim izrazima? Po- stoji li ikakva vana slinost izmeu ljubavi prema znanosti i ljubavi prema eni? Usporeujui ta dva stanja due, uviamo da se u njima gotovo svi elementi razlikuju. Postoji, meutim, jedan identini sastojak, koji emo putem pomne analize moi izdvojiti i u jednom i u drugom fenomenu. Kad

38

I Ljubav kod Stendhala

ga izdvojimo, odijelimo od ostalih faktora koji ine ta dva stanja due, shvatit emo da samo on u strogom smislu zasluuje naziv ljubav. Putem praktinog, ali nepreciznog proirenja, primjenjujemo ga na cjelokupno stanje due, premda to stanje ukljuuje i mnoge druge stvari koje nisu ljubav u pravom smislu, pa ak nisu ni uvstvo.

Steta to dostignua psihologije iz posljednjih stotinu godina jo nisu postala dijelom ope kulture, ve se, najee, moramo zadovoljiti prostom optikom, koja se i dalje koristi za promatranje ljudske psihe.

Ljubav je, strogo govorei1, isto uvstveno djelovanje prema nekom objektu, koji moe biti osoba ili stvar. Kao uvstveno djelovanje ona je, s jedne strane, odvojena od svih intelektualnih funkcija - primjeivanja, panje, milja- nja, sjeanja, matanja; s druge strane, odvojena je od udnje s kojom se esto mijea. Kad smo edni, udimo za aom vode; ali je ne ljubimo. Iz ljubavi se, nedvojbeno, raaju udnje; ali ljubav sama nije in udnje. Zudimo za sreom domovine i udimo za ivotom u njoj zato to je ljubimo. Naa ljubav prethodi tim udnjama, koje se iz nje raaju kao biljka iz sjemenke.

Kao uvstveno djelovanje, ljubav se razlikuje od inert- nih uvstava, poput radosti ili tuge. Potonji su neto poput bo- je koja oboji nau duu. Covjek jest tuan ili jest radostan, u istoj pasivnosti. Radost, po sebi, ne sadrava nikakvo

Dakle, ljubav sama, a ne sveukupno stanje osobe koja ljubi.

39

Studije o Ijubavi

djelovanje, premda moe do njega dovesti. Protivno tome, ljubiti neto nije naprosto biti, ve djelovati prema onom ljubljenom. Pritom ne mislim na tjelesne i duhovne kretnje koje ljubav izaziva, nego na to da je ljubav po sebi, konstitu- tivno, tranzitivni in u kojem sve svoje snage usmjeravamo prema onome to ljubimo. Spokojni, daleko od objekta, pa ak i kad ne mislimo na njega, ako ga ljubimo mi emo prema tom objektu odailjati neke valove koji se ne mogu definirati, a koji su potvrdnog i toplog karaktera. Ovo emo jasno uoiti suprotstavimo li ljubavi mrnju. Mrziti nekoga nije pasivno biti, kao to je to biti tuan, ve je, na neki nain, strano negativno djelovanje, idejno razaranje objekta kojeg mrzimo. Ovo upozorenje da postoji specifino uvstveno djelovanje, razliito kako od svih tjelesnih djelovanja tako i od svih ostalih duhovnih djelovanja, kao to je ono intelektualno, ono udnje ili volje, ini mi se od presudne vanosti za finu psihologiju ljubavi. Kad se govori o ljubavi, gotovo uvijek se opisuju nje- ne posljedice ili popratne pojave, motivi koji su do nje doveli ili njezini rezultati. Gotovo se nikada analitikom pincetom ne zahvaa ljubav sama, u onome po emu je posebna i drugaija od ostale psihike faune.

Sada nam se moe uiniti prihvatljivim da ljubav prema znanosti i ljubav prema eni imaju neto zajedniko. Ovo uvstveno djelovanje, ovo nae toplo i afirmativno zanimanje za drugo bie zbog njega samoga, moe biti usmjereno kako prema nekoj enskoj osobi, tako i prema komadiu zemlje (domovini), prema nekoj vrsti ljudskog zanimanja: sportu, znanosti, itd. Ovome valja dodati da, naposljetku, sve ono po

40


emu se ljubav prema znanosti i ljubav prema eni razlikuju, nije ljubav u pravom smislu.

Brojne su ljubavi u kojima ima svega izuzev autentine ljubavi. Ima udnje, znatielje, tvrdoglavosti, manije, iskre- ne uvstvene fikcije; no nije posrijedi ono toplo potvrivanje drugog bia, ma kakav bio odnos tog bia prema nama. Kad je rije o ljubavima u kojima doista nalazimo spomenuto potvrivanje, vano je ne smetnuti s uma da one sadre i mnogo drugih elemenata povrh ljubavi sensu stricto.

U irem smislu, ljubavlju obiavamo nazivati zaljubljenost, neko vrlo sloeno stanje due u kojem ljubav u strogom smislu ima tek sporednu ulogu. Taj smisao ima na umu Stendhal kad svoju knjigu naslovljava De l amour, s abuzivnom openito- u koja otkriva nedostatnost njegovog filozofskog horizonta.

No dobro: o toj zaljubljenosti koju nam teorija kristalizacije predstavlja kao neku hiperaktivnost due, ja bih elio rei, da je, naprotiv, posrijedi suavanje i neko relativno para- liziranje naeg svjesnog ivota. Pod njegovom dominacijom mi smo manje, a ne vie, negoli u uobiajenoj egzistenciji. To e nas odvesti do skiciranja psihologije erotskog ushienja.

V[P a n ja I MANIJA]

Zaljubljenost je, prije svega, fenomen panje.Ma u kojem se trenutku iznenada ukljuili u ivot vlastite

svijesti, uvidjet emo da je njezino polje zauzeto mnotvom

Studije o Ijubavi 3izvanjskih i imutamjih objekata. Ti objekti, koji u svakom asu ispunjavaju obujam naeg duha, nisu tu nagomilani tek tako. Meu njima uvijek postoji minimum reda, neka hijerar- hija. Doista, poneki od njih uvijek e se isticati nad ostalima, bit e nam drai, posebno osvijetljen, kao da na mentalni fo- kus, naa preokupacija osjenava njegov sjaj, izdvajajui ga od ostalih objekata. Posveivanje panje neemu sastavni je dio nae svijesti. No ona ne moe neemu posvetiti panju a da je pritom ne oduzme drugim stvarima, kojima, stoga, pre- ostaje tek neki oblik sekundame prisutnosti, pa ine neto poput kora i pozadine.

Kako je broj objekata koji sainjavaju svijet svakoga od nas vrlo velik, a polje nae svijesti vrlo ogranieno, meu spome- nutim objektima postoji neka vrst borbe za osvajanje nae panje. Zivot nae due i duha zapravo je samo onaj koji se odvija u toj zoni najvee iluminacije. Sve ostalo - zona svjesnog nepo- sveivanja panje, a jo dalje od nje, podsvijest, itd. - samo je ivot u potenciji, priprema, arsenal ili rezerva. Paljivu svijest mogue je zamisliti kao vlastiti prostor nae osobnosti. Isto je, dakle, rei da nekoj stvari posveujemo panju kao i rei da neka stvar zauzima odreeni prostor u naoj osobnosti.

U normalnom reimu, stvar kojoj posveujemo panju nekoliko trenutaka zauzima to povlateno sredinje mjesto, iz kojeg je ubrzo izbaena da bi ga prepustila nekoj drugoj stvari. Ukratko, panja se seli s jednog objekta na drugi, zaustavljajui se krae ili due na njima, ve prema njihovoj vitalnoj vanosti. Zamislite da jednog lijepog dana naa panja ostane paralizirana, nepomina na jednom objektu. Ostatak svijeta ostao bi

42


protjeran, udaljen, kao da ne postoji, te bi, u nedostatku bilo kakve mogunosti usporedbe, objekt koji je zadobio anomalnu panju za nas poprimio ogromne razmjere. Takve da bi, zapravo, zauzeo itavo podruje naeg uma te, on sam, za nas po- stao ekvivalentom itavog onog svijeta koji smo ostavili vani, zahvaljujui svom radikalnom neposveivanju panje, tj. zane- marivanju. Dogaa se, dakle, isto to i kad oima primaknemo vlastitu ruku: budui da je tijelo tako malo, to je dovoljno da sav preostali krajolik ostane zastrt i da ruka u cijelosti ispuni nae vidno polje. Ono emu posveujemo panju za nas je ipso facto vie zbiljsko, snanijeg postojanja od onoga emu istu ne posveujemo, a to ini blijedu i gotovo sablasnu pozadinu na periferiji naeg uma. Budui da je vie zbiljsko, jasno je da dobiva i na veem potovanju, da postaje vrednije, vanije, te da nadomjeta potamnjeni ostatak univerzuma.

Kad se panja na neki objekt usredotouje due ili ues- talije nego to je normalno, govorimo o maniji. Manijak je ovjek iji je sustav panje anomalan. Gotovo svi veliki ljudi bili su manijaci, ali nam se posljedice njihove manije, njihove fiksne ideje, ine korisnima ili vrijednima potovanja. Kad su Newtona pitali kako je uspio otkriti mehaniki sustav univerzuma, on je odgovorio: Nocte dieque incubando (da- nonono razmiljajui o njemu). To je izjava opsjednutog ovjeka. Nita nas, zapravo, toliko ne definira kao na sustav panje. On je kod svakog ovjeka drugaije oblikovan. Tako u ovjeku koji je navikao meditirati, ustrajui na svakoj temi kako bi mu ona podarila svoj tajni nektar, lakoa s kojom panja obinog ovjeka klizi s objekta na objekt, izaziva vrtoglavicu.

43

Studije o Ijubavi

I obmuto, obinog ovjeka zamara i ojauje sporost s kojom napreduje panja mislioca, koja se kree poput dubinske mree vadei grubu nutrinu bezdana. Postoje potom i razliite sklonosti panje koje ine sam temelj karaktera. Netko e, ako se u razgovoru pojavi kakav ekonomski podatak, ostati obuzet, kao da je propao kroz tajni otvor na podu. Kod drugoga e panja spontano, vlastitom skretnicom, skrenuti prema umjetnosti ili prema spolnim pitanjima. Valjalo bi prihvatiti sljedeu formu- lu: reci mi emu posveuje panju, i rei u ti tko si.

Ja, eto, vjerajem da je zaljubljenost fenomen panje, jedno od njenih anomalnih stanja koje se javlja kod normalnog ovjeka.

Pokazuje to ve i injenica poetne faze zaljubljenosti. U drutvu se, licem u lice, nalaze mnoge ene i mnogi mukarci. U indiferentom stanju, panja svakog mukarca - kao i svake ene - seli se s jednog predstavnika suprotnog spola na drugog. Razlozi neke stare simpatije, vee bliskosti, itd., mogu dovesti do toga da se panja odreene ene zaustavi na jednom mukarcu malo dulje nego na nekom drugom; ali disproporcija izmeu panje jednome i uskraivanja panje drugima nije velika. Da tako kaemo - uz neke manje izuzet- ke - , svi mukarci koje ena poznaje jednako su daleki njenoj panji, u pravocrtnom redu. No jednoga dana ovakva jednaka podjela panje prestane. Panja ene poinje naginjati tome da se, sama po sebi, zaustavi na jednom od tih mukaraca, i uskoro e morati ulagati napor da bi svoje razmiljanje otrgla od njega, kako bi svoju preokupaciju usmjerila prema drugim mukarcima ili prema drugim stvarima. Naruen je pravocrtni

44


red: jedan od mukaraca ostao je odijeljen, na manjoj daljini panje te ene.

Zaljubljenost, u svome poetku, nije vie od toga: panja koja se anomalno zaustavila na drugoj osobi. Znade li ta osoba iskoristiti svoj povlateni poloaj i ako pametno hrani tu panju, sve ostalo odigrat e se po neumitnom mehanizmu. Spomenuti e mukarac svakim danom biti sve vie isturen ispred reda onih ostalih, onih indiferentnih; svakim danom zauzimat e sve vei prostor u dui one koja mu je poklonila panju. Ona e poeti osjeati da tom povlatenome nije u stanju uskratiti panju. Ostala bia i stvari bit e malo-pomalo istisnuti iz svijesti. Ma gdje se zaljubljena nalazila, ma ime se naizgled bavila, njezina e panja zbog vlastite tee gravitirati prema tom mukarcu. I obmuto, ukae li se za to potreba, tekom e se silom morati upati iz toga pravca da bi se usmjerila prema neodlonostima ivota. Sveti Augustin pronicavo je uvidio ovo spontano prevagnue prema nekom objektu, koje je karakteristino za ljubav. Amor meus, pondus meum: illoferor, quocumqueferor. (Moja je ljubav moje bre- me: ona me nosi, kamo god da idem.)

Ne radi se, dakle, o obogaivanju naeg mentalnog ivota. Upravo suprotno. Posrijedi je progresivna eliminacija stvaii koje su nas ranije zaokupljale. Svijest se suava i sadri samo jedan objekt. Panja ostaje paralizirana: ne moe se kretati s jedne stvari na drugu. Nepomina je, ukruena, obuzeta jednim jedinim biem. Theia mania (boanska manija), govorio je Platon. (Kasnije emo vidjeti odakle dolazi ovo boanska, tako neobino i pretjerano.)

45

Studije o Ijubavi

Meutim, zaljubljeni ima dojam da je njegov ivot svijesti bogatiji. Usporedo sa redukcijom, njegov svijet dobiva na koncentraciji. Sve njegove psihike snage okupljaju se radi djelovanja u jednoj jednoj toki, a to njegovoj egzistenciji daje laan izgled pretjerane intenzivnosti.

U pravo doba, taj ekskluzivizam panje obdaruje omilje- ni objekt udesnim svojstvima. Nije rije o tome da se hine nepostojea savrenstva. (Ve samo pokazao da se i to moe dogoditi; ali da to nije ni esencijalno ni nuno, kao to pogre- no pretpostavlja Stendhal.) Uslijed toga to zaljubljeni neki objekt obasipa panjom, to je usredotoen na njega, zadobi- va ovaj za svijest neku snagu neusporedive realnosti. Za nas on u svakom trenutku postoji; uvijek je tu, pored nas, realniji od bilo koje druge stvari. Ostale stvari moramo traiti, muko- trpno prema njima usmjeravati panju, koja je sama po sebi prikovana uz ono ljubljeno.

Ve se ovdje susreemo s velikom slinou izmeu zaljubljenosti i mistikog entuzijazma. Potonji esto govori o Bo- joj prisutnosti. To nije samo fraza. Iza nje se krije autentini fenomen. Uslijed posveivanja molitvi, meditaciji, obraanju Bogu, On kod mistiara poprima takvu objektivnu vrstou, da Mu je omogueno da nikada ne nestane iz njegovog mentalnog polja. Uvijek je ondje, i upravo Ga zato panja nikad ne isputa. Pri svakom pokuaju da se pokrene, mistriar e nabasati na Boga, to jest ponovo zapasti u ideju o Njemu. To, dakle, nije nikakva posebnost vjerskoga reda. Nema te stvari koja ne bi mogla postii tu permanentnu prisutnost u kojoj kod mistka uiva Bog. Mudrac koji je godine i godine proveo

46


razmiljajui o nekom problemu, ili romanopisac koji je kon- stantno preokupiran sa svojim imaginamim likom, poznaju isti fenomen. Tako Balzac svoj poslovni razgovor prekida rijeima: Dobro, a sad se vratimo u stvamost! Govorimo o Cesaru Biroteauu. I za zaljubljenoga je njegova ljubljena posvuda i neprekidno prisutna. U njoj je sadran itav svijet. Dogaa se, zapravo, to da za ljubavnika svijet ne postoji. Ljubljena ga je istisnula i nadomjestila. Zato u nekoj irskoj pjesmi zaljubljeni kae: Ljubljena, ti si moj dio svijeta!

VI[O PODIZANJU I POPUTANJU PANJE]

Suzdrimo se od romantinih prenemaganja i priznajmo da je zaljubljenost - ponavljam da ne govorim o ljubavi sensu stricto - inferiomo stanje duha, neka vrst prolazne slaboum- nosti. Bez mentalrie ukoenosti, bez redukcije naeg uobiajenog svijeta, ne bismo se mogli zaljubiti.

Ovakav opis ljubavi, kao to se moe primijetiti, oprean je onom Stendhalovom. Umjesto akumulacije brojnih stvari (savrenstava) u jednom objektu, kao to umilja teorija kristalizacije, mi zapravo anormalno izoliramo objekt, ostajemo sami s njim, nepomini i paralizirani, kao pijetao pred bijelom crtom koja ga hipnotizira.

Ovime ne nastojim umanjiti vanost velikog erotskog uspjeha koji u javnoj i privatnoj historiji istie te zadivljujue likove. Ljubav je veliko umjetniko djelo, velianstvena ope-

Studije o Ijubavi 2racija dua i tijela. No nema dvojbe da se, pri svom nastanku,

-mOra osloniti na odreeni broj mehanikih i automatskih procesa lienih prave duhovnosti. Te toliko vrijedne pretpostavke ljubavi jesu, svaka za sebe, dovoljno glupe i, kao to sam ve rekao, funkcioniraju mehaniki.

Tako, nema ljubavi bez spolnog nagona. Ljubav se njime koristi kao sirovom silom, ba kao to se jedrenjak slui vjetrom. Zaljubljenost je jo jedan od tih glupih mehanizama, uvijek spremnih da se slijepo raspojasaju, a kojime se ljubav znade okoristiti i na koje uzjae, jer ljubav je pravi kavalir1. Ne zaboravimo da svaki vii ivot duha, toliko cijenjen u naoj kulturi, nije mogu bez pomoi bezbrojnih i inferiomih automatizama.

Kad smo jednom zapali u to stanje mentalne suenosti, psihike angine kao to je zaljubljenost, mi smo izgubljeni. Prvih dana jo se moemo boriti; no kad disproporcija izmeu panje posveene jednoj eni i one koju poklanjamo ostalim enama i ostatku kozmosa prijee odreenu mjeru, tad uzde za zaustavljanje procesa vie nisu u naim rukama.

Panja je vrhovni instrument osobnosti; ona je aparat koji regulira na mentalni ivot. Kad ona ostane paralizirana, ostajemo bez ikakve slobode kretanja. Da bismo se spasili, morali bismo ponovo proiriti polje vlastite svijesti, a u tu svrhu bilo bi nuno u svijest uvesti druge objekte koji bi onom ljublje-

1 Rije kavalir (p. caballero), u prvotnom znaenju konjanik, jaha, vitez, kasnije je poela oznaavati i uglaenog ovjeka, potovaoca i obo- avaoca ena, udvaraa. Ortega se ovdje poigrao s dva bitno razliita znaenja ove rijei (op. prev.).

48


nom oduzeli ekskluzivnost. Kad bismo u paroksizmu zaljubljenosti mogli ono ljubljeno iznenada ugledati iz normalne perspektive svoje svijesti, njegove bi arobne moi nestalo. No da bi se to dogodilo, morali bismo panju posvetiti i drugim stvarima, to jest morali bismo izai iz vlastite svijesti, koju je u cijelosti zaposjelo ono to ljubimo.

Nali smo se u hermetinom prostoru, bez ijednog izlaznog otvora. Nita izvanjsko nee moi prodrijeti i pomoi nam u bijegu kroz otvor koji bi napravilo. Dua zaljubljenog ovjeka zaudara na zatvorenu bolesniku sobu, na ustajali zrak, koji hrane ona ista plua koja ga potom udiu.

Zato svaka zaljubljenost automatski tei prema mahnitosti. Preputena samoj sebi, ona e se umnogostruavati do krajnosti.

Ovo vrlo dobro znaju osvajai obaju spolova. Kad je jednom panja neke ene usredotoena na nekog mukarca, njemu je vrlo lako u potpunosti ispuniti njenu preokupaciju. Do- voljna je jednostavna igra stezanja i poputanja, panje i prezira, prisutnosti i odsutnosti. Puls ove tehnike na ensku panju djeluje poput stroja za isisavanje, te je na koncu isprazni od svega ostalog. Kako dobro kae na narod - srkanje mozga! I doista: on je usisan, objekt ga je apsorbirao! Veina ljubavi svodi se na ovo mehaniko poigravanje panjom drugoga.

Zaljubljenu osobu moe spasiti samo snani udarac izvana, lijeenje na koje ju netko primora. Razumije se da su odsut- nost i putovanja dobar lijek za zaljubljene. Valja zabiljeiti da oni terapeutski djeluju na panju. Udaljenost od ljubljenog objekta oslabljuje panju; onemoguit e da njegovi novi ele-

49

Studije o Ijubavi

menti ne odre panju ivom. Stvamo nas primoravajui na izlaenje iz samih sebe i na ijeavanje tisuu sitnih problema, izvlaei nas iz uobiajenog okvira i gurajui nam u susret tisuu neobinih objekata, putovanja uspijevaju ui u to da pro- vale kroz vrata manije i da otvore rupe u hermetikoj svijesti, kroz koje, sa svjeim zrakom, ulazi i normalna perspektiva.

Sad bi se valjalo suoiti s prigovorom koji je itatelju, tijekom itanja prethodnog poglavlja, moda pao na um. Defini- rajui zaljubljenost kao trenutak kad panja ostane prikovana uz drugu osobu, ne razlikujemo je dovoljno od tisuu ivotnih sluajeva pri kojima vana i hitna politika ili ekonomska pi- tanja prekomjemo zaokupe nau panju.

Pa ipak, razlika je radikalna. U zaljubljenosti, panja se sama po sebi prikuje uz drugo bie. U hitnim ivotnim situa- cijama, naprotiv, panja je primorana usredotoiti se, protivno vlastitom ukusu. Moda je najvea od svih gnjavaa biti primoran neemu posvetiti panju. Wundt je bio prvi koji je- prije manje od ezdeset godina - utvrdio razliku izmeu aktivne i pasivne panje. Pasivna je panja, primjerice, kad na ulici odjekne pucanj. Snaan prasak namee se spontanom toku nae svijesti i prinuuje panju. Kod zaljubljenog nema ovog nametanja, ve panja svojevoljno odlazi k onom ljubljenom.

Fina psihologija ovog fenomena opisala bi ovdje zanimljivo stanje s dva lica, u kojem panju istodobno podiemo i po- putamo.

Na suptilan nain, moglo bi se rei da svaki onaj koji se zaljubi, eli se zaljubiti. To razdvaja zaljubljenost, koja je, na

50


koncu, normalan fenomen, od opsjednutosti, koja je patolo- ki fenomen. Opsjednuti se ovjek na svoju ideju ne fiksira po vlastitoj sklonosti. U tom je stanju strano upravo to to, premda je ideja njegova, ista se u njegovoj nutrini pojavljuje s odlikom surove strane sile, potekle od nekog anonimnog i nepostojeeg drugog.

Samo je jedan sluaj u kojem se naa panja vlastitim ko- rakom fiksira na drugoj osobi; meutim, ne radi se o zaljub- ljivanju. Posrijedi je sluaj mrnje. Mrnja i ljubav su, po svemu, dva blizanca neprijatelja, identina i oprena. Kako postoji zaljubljenost, postoji i - nita manje uestalo - omra- enost.

Po izranjanju iz razdoblja zaljubljenosti doivljavamo utisak slian onome pri buenju, kad izlazimo iz klanca prepunog snova. Tad uviamo da je normalna pespektiva ira i prozra- nija, te primjeujemo sav hermetizam i skuenost od kojih je patio na strastveni duh. Neko emo vrijeme teturati i biti sla- bi i melankolini od ozdravljenja.

Kad jednom zapone, proces zaljubljivanja odvija se s jednom beznadnom monotonijom. Hou rei da svi koji se zaljubljuju, jednako se zaljubljuju - i pametan i glup, i mlad i star, i graanin i umjetnik. To potvruje mehaniki karakter zaljubljenosti.

Jedino to u njoj nije isto mehaniko jest njen poetak. Upravo zato ona panju nas psihologa privlai vie od bilo koje druge faze ovog fenomena. to je to to e panju neke ene prikovati uz nekog mukarca ili panju nekog mukarca uz neku enu? Koji to rod kvaliteta nekoj osobi dodjeljuje

51

Studije o Ijubavi 2

takvu prednost nad itavim bezlinim nizom ostalih? Nema sumnje da je upravo ovo najzanimljivija tema. Ali, istodobno, i vrlo komplicirana. Jer, ako se svi oni koji se zaljubljuju, jednako zaljubljuju, ne zaljubljuju se svi zbog istoga. Ne postoji nijedna kvaliteta koja univerzalno zaljubljuje.

No, prije nego to se predamo tako delikatnoj temi kao to je to to zaljubljuje i koji su razliiti tipovi erotske preferen- cije, valja ukazati na neoekivanu slinost zaljubljenosti, kao paralize panje, s misticizmom i, to je jo tee, s hipnotikim stanjem.

VIIZ a LJUBLJENOST, EKSTAZA I HIPNOZA

Gospodarica kue spoznaje da se njena sluavka zaljubila kadpone primjeivati da je rastresena. Panja sirote ene nije slobodna da bi se mogla usmjeravati prema stvarima koje ju >iokruuju. Odsutna je duhom, povukla se u sebe, u vlastitom duhu promatra lik ljubljenoga, koji je tu uvijek prisutan. Zbog ove usredotoenosti prema vlastitoj unutranjosti zaljubljena je osoba nalik na somnambula, na lunatika, na zaaranoga.I doista, zaljubljenost je zaaranost. Tristanov magini napitak simbolizirao je uvijek, sa sugestivnom plastinou, psiholoki proces ljubavi.

Meu izrekama pukog jezika koje saimaju tisuljetna pomna promatranja postoje udesna vrela sasvim ispravne i jo neistraene psihologije. Ono to zaljubljuje uvijek je ne-

52


ki ar. A ovo ime magijske tehnike, dano objektu ljubavi, upuuje nas na to da je anonimni duh, stvaralac jezika, opa- zio ekstranormalno i iznimno stanje u koje zapada zaljubljena osoba.

Najstariji stih je magijska formula koja se zvala cantus i carmen. in i uinak magijske formule bila je incantatio. Odat- le panjolska rije encanto [ar], dok je to u francuskom charme, od carmen.

Ali, ma kakve bile njezine veze s magijom, izmeu zaljubljenosti i misticizma postoji, po mom sudu, dublja slinost nego to se dosad opaala. Na trag ovog korijenskog srodstva trebala nas je dovesti injenica da se mistiar u izraavanju uvijek, sa zapanjujuom podudamou, koristi rijeima i slikama iz erotizma. To su primijetili svi koji su se bavili ovim religijskim fenomenom, no smatrali su da je dovoljno ukazati na to da su posrijedi metafore i nita vie.

S metaforom je sluaj isti kao i s modom. Neki misle da su, proglasivi neto metaforom ili modom, tu stvar ponitili te da ona nije vrijedna dodatnog istraivanja. Kao da metafora i moda nisu stvamosti istog reda kao i ostale, obdarene s nita manje konzistencije i podlone uzrocima i zakonima jednako snanima kao to su oni koji upravljaju kruenjem nebeskih tijela!

No, premda su svi koji su izuavali misticizam upuivali na uestalost njegovog erotskog vokabulara, isti nisu zapazili komplementamu injenicu koja prvoj podaruje pravu teinu. A ta je da je i zaljubljena osoba sklona koritenju religioznih

Studije o Ijubavi

izraza. Za Platona je ljubav boanska manija, a svaki zaljubljeni mukarac svoju ljubljenu naziva boginjom, osjea se pored nje kao u nebu, itd., itd. Ova zanimljiva izmjena lek- sika izmeu ljubavi i misticizma navodi na pomisao o nekom zajednikom korijenu.

I doista, mistiki je proces, kao psiholoki mehanizam, ana- logan zaljubljenosti. Toliko mu je slian da se s njim podudara ak i u tome da je nepodnoljivo monoton. Kao to svatko tko se zaljubi jednako se zaljubljuje, tako su i mistiari svih vremena i iz svih krajeva svijeta poduzeli iste korake i rekli, zapravo, iste stvari.

Uzmimo bilo koju mistiku knjigu - iz Indije ili iz Kine, aleksandrijsku ili arapsku, teutonsku ili panjolsku. Uvijek se radi o transcendentnom vodiu, o nekom opisu mentalnog putovanja k Bogu. A postaje i vozila uvijek su isti, izuzev vanj- skih i sluajnih razlika1.

Savreno razumijem, a usput i dijelim, izostanak simpatije koji su crkve oduvijek pokazivale prema mistiarima, u nekom strahu da e ekstatine pustolovine naruiti ugled religije. Ek- statiar je, manje-vie, frenetik. Nedostaje mu mjere i bistri- ne uma. Odnosu s Bogom daje orgijastiki karakter od kojeg zazire duevni mir i ozbiljnost pravog sveenika. S rijetkom podudamou, konfucijevski mandarin osjea isti prezir prema daoistikom mistiaru kao to ga osjea katoliki teolog prema

1 Jedina, ponekad i vana, razlika jest ova: neki su mistiari pored toga bili i veliki mislioci, pa nam uz svoj misticizam prenose i, gdjekad genijalnu, ideologiju. Tako je bilo u sluaju Plotina ili Meistera Eckharta. No sama njihova mistika identina je onoj najobinijih ekstatiara.

54


prosvijetljenoj redovnici. U svakom e redu pristalice graje uvijek biti skloniji anarhiji i opijenosti mistiara nego jasnoj i ureenoj inteligenciji sveenika, to jest crkve. Ni u ovoj im se preferenciji ne mogu pridruiti. U tome me spreava jedno pitanje istinitosti. A rije je o tome da mi se ini da nam svaka teologija prua mnogo vie Boga, vie znakova i pojmova o boanskom, od svih ekstaza zajedno svih mistiara skupa. Jer, umjesto da ekstatiaru prilazimo sa skepsom, mi ga moramo drati za rije, uhvatiti se onoga to nam donosi iz svojih tran- scendentnih uranjanja i potom vidjeti je li to to nam prikazuje vrijedno panje. A da vam pravo kaem, ono to nam on uspijeva prenijeti nakon to smo mu se pridruili u njegovom uzvi- enom putovanju i nije bog zna to. Vjerujem da je europska dua nadomak novog iskustva Boga, nadomak novih potvrda te stvamosti, najvanijoj od svih. No duboko sumnjam da e obo- gaivanje naih ideja o boanskome stii podzemnim stazama mistike, a ne osvijetljenim putevima diskurzivnog miljenja. Teologija, a ne ekstaza.

No vratimo se naoj temi.Misticizam je takoer fenomen panje.Prvo to nam mistika tehnika predlae jest da svoju pa-

nju usmjerimo na neto. Na to? Stroa, mudra i plemenita ek- statika tehnika kao to je joga, otkriva nam prostoduno mehaniki karakter onoga to e se dogoditi kasnije, jer nam na ovo pitanje odgovara: na bilo to. Nije, dakle, predmet taj koji kvalificira i nadahnjuje proces, ve on slui samo kao izgovor kako bi duh uao u abnormalno stanje. Naime, neemu valja posvetiti panju samo zato da bismo tu istu panju uklonili

Studije o Ijubavi

sa svega ostalog na svijetu. Mistiki put polazi od uklanjanja mnotva objekta koji se obino nalaze u naoj svijesti, i koji omoguuju normalno kretanje panje. Tako je, kod Svetog Iva- na od Kria, polazna toka svakog kasnijeg napretka mima kua. Zauzdati nagone i znatielju: veliko odricanje od svega - kae Sveta Terezija1 -, iupane due; to jest, prerezati korijene i spojnice naih svjetovnih, raznovrsnih interesa, kako bismo mogli ostati usisani (Sveta Terezija) u jednu jedinu stvar. Jednako e Hindus kao uvjet ulaska u misticizam postaviti: nanatvam na pasyati - ne vidjeti mnotvo, raznolikost.

Ovu operaciju, kojom e se odagnati stvari meu kojima se obino kree naa panja, mogue je izvriti putem prostog fiksiranja uma. U Indiji su ovu vjebu, za koju moe posluiti bilo koja stvar, nazvali kasina. Na primjer: meditator od gline sebi izradi kolut, sjedne pored njega i u nj uperi pogled. Ili pak s neke uzvisine gleda kako tee potok ili promatra baru u kojoj se odraava svjetlost. Ili pak zapali vatru, pred nju stavi zaslon na kojem je izbuio rupu, pa kroz tu rupu promatra plamen, itd. Tei se onom istom efektu isisnog stroja o kojem sam prije govorio, zahvaljujui kojem zaljubljeni jedno drugom ispiju mozak.

Nema mistinog zanosa bez prethodnog ispranjenja uma. Zato je - kae Sveti Ivan od Kria - Bog naredio da oltar na kojemu se prinose rtve iznutra bude prazan, kako bi dua shvatila koliko je Bog eli ispranjenu od svih stvari2. Aje-

1 Vidi Zamak due, Zagreb, 1985, str. 142. (D. S.)2 Vidi knjigu Jeana Baruzija, Saint Jean de la Croix et le probleme de

l experience mystique, Pariz, 1924.

56


dan e njemaki mistiar to udaljavanje panje od svega to nije samo jedna stvar - Bog - , jo energinije izraziti rekavi: Ja sam se odrodio. I sam Sveti Ivan lijepo kae: Ja ne u- vam stado; to jest, ne zadravam nijednu preokupaciju.

A sad stie najvee iznenaenje: jednom kad se um ispraz- nio od svih stvari, mistiar nas uvjerava da pred sobom ima Boga, da je ispunjen Bogom. To jest, da je Bog sadran upravo u toj praznini. Zato Meister Eckhart govori o utljivoj pustinji Bojoj, a Sveti Ivan o tamnoj noi due; tamnoj, a ipak punoj svjetlosti; tako punoj da, budui da u njoj nema niega drugog doli svjetlosti, se ista ni sa im ne sudara, pa je mrak. On je vlasnitvo oienog duha u kojem su poni- tene sve posebne sklonosti i spoznaje, koji u tom ne htijenju niega i ne shvaanju niega posebnog, prebivajui u svojoj praznini, tami i mraku, sve vrlo rado prigrljuje kako bi se kroz njega dokazalo ono Svetoga Pavla: Nihil habentes et omnia possidentes. (Nita nemaju i sve posjeduju.) Drugom pri- likom Sveti Ivan ovu prepunu prazninu, ovu svijetleu tamu, imenuje divnom formulom: to je - kae - zvonka samoa.

VIII[Z a l ju b l je n o st I ek sta za ]

Vidjeli smo, dakle, da mistiar, kao i zaljubljen ovjek, svoje nenormalno stanje dosee tako da panju prikuje uz jedan objekt, ija je uloga, zasad, samo ta da spomenutu panju od- vue od svega ostalog i omogui pranjenje uma.

Jer najskrovitije odaje nisu te, niti je najvia toka na putu ekstaze ta, gdje mistiar, uskrativi panju svim ostalim stva-

57

rima, gleda samo Boga. Taj Bog kojeg valja motriti nije pravi Bog. Bog koji ima granice i figuru, Bog kojeg se misli posred- stvom ovog ili onog atributa; ukratko, Bog koji je u stanju biti objektom panje, kao takav odvie nalikuje na unutarsvjetske stvari da bi bio autentini Bog. Odavde potjee doktrina koju emo esto susretati na mistikim stranicama, naizgled para- doksalna, a koja nas uvjerava da je ono najuzvienije ne misliti ni na Boga. Razlog je jasan: uslijed razmiljanja o Njemu, uslijed iste utonulosti u Njega, doe trenutak kad On prestane biti neto umu izvanjsko i od njega razliito, smjeteno izvan i ispred subjekta. To jest, prestaje biti objectum i promee se u injectum'. Bog se filtrira u duu, mijea se s njom, ili, gle- damo li obratno, dua se rastapa u Bogu, prestaje ga osjeati kao bie razliito od sebe. To je ta unija kojoj mistiar stremi. Dua, hou rei duh te due, postaje jedno s Bogom, priop- ava Sveta Terezija u Sedmoj odaji. No ne valja misliti da je ovo sjedinjenje doivljeno kao neto trenutno, sada ostvare- no a potom izgubljeno. Ekstatiar ga zamjeuje s karakterom konanog i trajnog sjedinjenja, kao to se zaljubljeni ovjek iskreno zaklinje na vjenu ljubav. Sveta Terezija pravi snanu razliku izmeu ovih dviju vrsta transfuzije: jedna je poput dviju votanih svijea koje bi do te mjere bile sastavljene da plamen bude jedan... no kasnije se posve moe odvojiti jednu svijeu od druge, i ostaju dvije svijee. Doim je druga kao da voda pada s neba u rijeku ili zdenac, gdje sve postaje voda, tako da se nee moi razabrati niti razluiti koja je rijena vo-

1 Vidi Otto: West-dstliche Mystik.

58


da, a koja je pala s neba; ili kad se mali potoi ulijeva u more, nee biti naina da se razdvoje; ili pak kao da su u jednoj sobi dva prozora kroz koje ulazi puno svjetla, premda ulazi odvo- jeno, sve se stapa u jedno svjetlo.'

Eckhart vjeto obrazlae relativnu inferiomost svakog stanja u kojem je Bog jo uvijek objektom uma. Istinski imati Boga jest u dui, ne u jednolinom i ustrajnom miljenju na Boga. ovjek ne smije imati samo jednog miljenog Boga, jer kad miljenje prestane, prestao bi takoer i taj Bog. Prema tome, najvii stupanj mistinog puta bit e onaj kad ovjek postane zasien Bogom, kad se prometne u spuvu boanstva. Tad se moe ponovo okrenuti svijetu i baviti se zemaljskim stvarima, jer e zapravo djelovati kao boji automat. Njegove udnje, koraci i radnje poduzete na svijetu nee biti njegova stvar. Njemu vie nije nimalo vano to ini i to mu se doga- a, jer on je odsutan sa Zemlje, odsutan iz vlastite udnje ili djela, imuniziran ili nepropustan za sve ono osjetilno. Njego- va je prava osoba preselila k Bogu, pretoila se u Boga, te je ostala samo mehanika lutka, stvorenje koje Bog pokree. (Misticizam se na svom vrhuncu uvijek dotie kvijetizma.)

Ova superlativna situacija svoj par pronalazi u evoluciji zaljubljenosti. Kad druga strana uzvrati ljubav, dolazi do razdoblja transfuzijskog sjedinjenja, u kojem svako od njih dvoje korijene svoga bia seli u ono drugo te ivi - misli, udi, djeluje - , ne iz sebe sama, nego iz drugoga. I ovdje se prestaje misliti na ljubljeno, upravo zato jer ga ima u sebi. Kao i u

1 Prijevod R. Koljan, Zamak due, Zagreb, 1985, str. 138. (D. S.)

59

Studije o Ijubavi 3svim intimnim stanjima, to se zamjeuje u simbolizmu fiziono- mije. Razdoblju fiksacije, obuzetosti i iskljuivog posveivanja panje ljubljenoj koja je jo uvijek izvan nas, odgovara duhom odsutni i koncentrirani izraz lica. Oi su nepomine, pogled ukoen, glava blago pognuta prema naprijed; tijelo e se, ako je mogue, skupiti. Kao da se itavim izgledom eli od ljudskog lika uiniti neto konkavno i naizgled zatvoreno. U hermetikom prostoru svoje panje inkubiramo sliku onog ljubljenog. No kad se dogodi ljubavna ekstaza i ljubljeno biva nae, bolje reeno ono biva ja a ja bivam ljubljeno, na licu se pojavljuje onaj graciozni epanouissement1 kojim se izraava srea. Pogled postaje meki, kao od gume, te klizi svime, ne zaustavljajui se, dakako, ni na emu: vie nego vidjeti, on e se udostojiti pomilovati objekte. Isto tako, usta su poluotvorena u univerzalnom osmijehu koji neprestano te- e rubovima usana. To je izraz lica tupana - ovjeka koji je otupio. Budui da nema ni izvanjskog ni unutamjeg objekta kojem bi se posvetila, naa dua skrauje djelatnost i postaje nemama. Osjeamo se nesreeno, nepostojano, te se nae sveukupno djelovanje svodi na to da nam se s lica due, kao s kakve mime vode (kvijetist2) [aqua quieta (quietista)], odvajaju pare prema suncu koje ih apsorbira.

1 epanouissement (fr.) je cvjetanje, radost, veselost. (D. S.)2 kvijetist (od lat. quies, -etis: mir, tiina, mirovanje) - to je pripad-

nik kranske sekte, osnovane u XVII. st. u panjolskoj, koja zagovara stjecanje unutamjeg mira putem potpunog udubljivanja i predavanja due Bogu. (D. S.)

60


Posrijedi je stanje milosti - zajedniko zaljubljenomu i mistiaru1. Na njih ne djeluje ni dobro ni loe ovoga ivota i ovoga svijeta; oni se tim pitanjem vie ne bave. U normalnim okolnostima, stvari koje inimo i trpimo, budui da djeluju na ono najintimnije u nama, promeu se u nae probleme, tite nas i opsjedaju. Zato svoju vlastitu egzistenciju osjeamo kao teret koji podnosimo s mukom, teko. No ako svoju intimnu jezgru premjestimo u drugo podruje i u drugo bie, izvan svijeta, onda ono to se dogaa na ovom svijetu ostaje be- znaajno i bez utjecaja na nas, kao odloeno u neku zagradu. Hodajui meu stvarima osjeamo se kao u besteinskom stanju. Kao da postoje dva svijeta razliitih dimenzija, ali koji se uzajamno proimaju, mistiar samo prividno ivi na ovom ze- maljskom, dok se uistinu nalazi na onom drugom, zasebnom podruju koje nastanjuje on sam s Bogom. Deum et animam. Nihilne plus? Nihil omnino - kae Sv. Augustin. Isto tako i zaljubljeni prolazi mimo nas, a jedino to mi pritom moemo uiniti jest dotai periferiju njegovog senzibiliteta. Njegov je ivot, unaprijed i - kako vjeruje - zauvijek, rijeen.

U stanju milosti - bilo da je ono mistiko ili erotiko- ivot gubi na teini i otrini. S velikodunou poput kakvog velikog gospodina, sretnik se smijei svemu to ga okruuje. Ali velikodunost velikog gospodina uvijek je umjerena i ne pretpostavlja trud. To je ne ba velikoduna velikodunost; ona, zapravo, potjee iz prezira. Tko za sebe vjeruje da je su- periome naravi, taj velikoduno miluje bia nieg reda koja

1 Kao to se moe primijetiti, nipoto ne smjeram na religijsku vrijed- nost koja pripada blaenom stanju. Ovdje je rije iskljuivo o nazivu psiholokog stanja svojstvenog svim mistiarima svih religija.

61

Studije o Ijubavi

mu nikada ne mogu nakoditi, iz prostog razloga to on s njima nema posla, to s njima ne ivi. Vrhunac prezira sastoji se u tome da se neemo udostojati otkriti nedostatke blinjega, nego na njih, sa svoje nedosene visine, bacamo zatitniku svjetlost svoga blagostanja. Tako je, za mistiara i ljubavnika kojem je ljubav uzvraena, sve ljupko i draesno. To je stoga to on, kad nakon etape apsorbcije ponovo sagleda stvari, iste vidi ne kao njih same nego kao njihov odraz u onom jedinom to za njega postoji: u Bogu ili u ljubljenome. Njihov nedostatak milosti sjajno e nadoknaditi ogledalo u kojem ih promatra. Eckhart tako kae: onaj tko se odrekao stvari, ponovo ih prima u Bogu, kao to e i onaj tko krajoliku

Documents

Jose Ortega y Gasset - Studije o Ljubavi