Kraljica Jelena Gruba, žena suveren bosanskog kraljevstva

Kraljica Jelena Gruba, je bila jedina žena-suveren na bosanskom vladarskom tronu. Najprije je

vladala uz kralja Stjepana Dabišu, inače vanbračnog polubrata kralja Tvrtka I i uz njega ostala

sve do njegove smrti 1395. godine. Iz tog braka rođena je kćerka Stana. Postoje indicije da je u

tom braku imala i sina ali za tu pretpostavku sada ne postoje vjerodostojni dokazi. Porijeklo

kraljice Jelene nije utvrđeno, iako se vjeruje da potiče iz humske velikaške porodice Nikolića.

Jelena je kao kraljica Bosne vladala relativno kratko, od 1395. do 1398. godine, ali istovremeno

u najvažnijem i najkontroverznijem periodu za očuvanje bosanske krune i državne samostalnosti.

Još za života svoga supruga, kralja Dabiše, Jelena je imala značajan uticaj na unutarnju i spoljnju

politiku, što potvrđuju i dokumenti u kojima kralj Dabiša nedvosmisleno govori da se oko

donošenja neke odluke savjetovao sa svojom gospođom kraljicom.

Prema Đakovačkom ugovoru iz 1394. godine, sklopljenom još za života kralja Dabiše i uz

pristanak bosanske krupne vlastele, dogovoreno je da Dabišin nasljednik bude ugarski kralj

Sigismund, koji je pravo na krunu crpio iz braka sa ugarskom vladaricom Marijom, kćerkom

Elizabete Kotromanić i unukom bana Stjepana II Kotromanića. Međutim, nakon Dabišine smrti,

Jelena je, iskoristivši pravo nasljeđivanja, sazivom Stanka od strane bosanske vlastele izabrana

za kraljicu, nasljednika bosanske krune, sačuvavši tu krunu u Bosni a samom kraljevstvu

obezbijedivši da njen gospodar ne postane tuđin. Naravno, Sigismund je zbog toga negodovao,

ali preokupiran problemima na domaćem terenu, morao je to prihvatiti.

Iako se u starijoj historiografiji Jelenina vladavina spominje kao veoma skromna, neosporna je

činjenica da je imala korektne odnose sa značajnom bosanskom vlastelom i nije dozvoljavala s

njihove strane bilo kakvo uzurpiranje vladarskih ovlasti. U vrijeme kraljice Jelene u dobroj mjeri

je sačuvan ugled centralne vlasti.

Vladavina Jelene Grube okončana je u maju 1398. godine, kada ju je vlastela kraljevine Bosne,

po prestanku opasnosti od Sigismundovog preuzimanja trona, lišila vlasti proglašenjem Stjepana

Ostoje za novog kralja. Očito je i da je Jelena mirno prihvatila ovakav rasplet, budući da se ubrzo

ponovo javlja kao utjecajna osoba na dvoru, kojoj se Dubrovčani obraćaju kada im zatreba

lobiranje između kralja i vlastele. Nije poznato kada je Jelena umrla, a spominje se i mogućnost

da je preminula od zarazne bolesti, koja je u vremenu nakon njene smjene harala u Zahumlju i

dubrovačkim predjelima, gdje je ona boravila.

Za kraljicu Jelenu je vezano dosta narodnih usmenih predanja, posebno u području Vareša, u

kojima se govori o snazi i ličnosti te žene. Čak se među narodom vjeruje da je i njeno ime Gruba

povezano sa njenim vladanjem koje je u nekim slučajevima bilo grubo i surovo, iako takve priče

nemaju osnova. Naime princip nadijevanja imena u srednjem vijeku znatno se razlikovao od

današnje prakse. Navodna surovost se najviše dovodi u vezu sa pretpostavljenom gradnjom

grada na današnjoj Nišićkoj visoravni (planina Zvijezda). Historijskih izvora o ovome nema,

osim spominjanja gradnje dva grada u prvom desetljeću XV stoljeća, Deževice i Dubrovnika, što

se ne može direktno povezati s njom, a priča u mnogim detaljima dosta podsjeća na narodnu

legendu o „prokletoj Jerini i gradnji Smedereva“ koja ima više epski karakter nego činjeničnu

utemeljenost. Za Jelenu se vezuje i postojanje današnjeg sela Grubanovići, također na planini

Zvijezdi.

Pored toga što je Jelena Gruba bila jedina kraljica-suveren u historiji Bosne, bila je to vladarica

za čijeg života su sačuvane spoljnje granice Bosne ali i njena samostalnost, što je još važnije.

Svojom vladavinom obezbijedila je kontinuitet vlasti članova dinastijske porodice Kotromanić i

doprinijela očuvanju bosanske suverenosti u jednom veoma teškom vremenu. Zbog svega ovoga

Kraljica Jelena se s pravom smatra i jednom od najvažnijih žena bosanskog srednjovjekovlja.