1

I PRIRODA ANTROPOLOGIJE

1. TO JE ANTROPOLOGIJA?Antropologija, prouavanje ljudskog roda na svim mjestima i kroz sve vrijeme njegova postojanja, nastoji pruiti pouzdana spoznaja o ljudskim biima i njihovu ponaanju; o tome to ih ini razliitima i to im je svima zajedniko.

2. TO RADE ANTROPOLOZI?

Fiziki antropolozi prouavaju ljudska bia kao bioloke organizme pratei evolucijski razvoj ljudske ivotinje i promatrajui bioloke varijacije unutar vrste u prolosti i sadanjosti. Kulturni antropolozi bave se ljudskim kulturama ili oblicima ivota u drutvima. Unutar podruja kulturne antropologije djeluju i arheolozi koji tee objasniti ljudsko ponaanje prouavajui materijalne predmete, obino one iz prolih kultura; lingvisti pak prouavaju jezike kojima se kultura podrava i prenosi na sljedee generacije; etnolozi prouavaju kulture na temelju opaanja, iskustva i razgovora s pripadnicima kulture koju ele protumaiti.

3. KAKO ANTROPOLOZI RADE SVOJ POSAO?

Antropologe, kao i druge naunike, zanima uobliavanje i provjera hipoteza ili moguih tumaenja opaenih pojava. Pritom oekuju da e razviti pouzdane teorije - tumaenja potkrijepljena mnotvom podataka - iako su svjesni da ni jedna teorija nikada nije potpuno sigurna. Kako bi postavili hipoteze koje su objektivne i liene kulturne pristranosti koliko god je to mogue, antropolozi ih obino stvaraju potpunim uranjanjem u neko podruje tijekom terenskog rada, ime se toliko upoznaju s najsitnijim detaljima postojeih okolnosti da ponu razaznavati obrasce dobivenih podataka. Radom na terenu antropolozi takoer provjeravaju ve postojee hipoteze.

Otkako postoje, ljudi su osjeali potrebu za odgovorima o tome tko su, odakle su doli i zato se ponaaju na odreeni nain. Tijekom gotovo cijele povijesti, te su odgovore nalazili oslanjajui se na mit i narodnu predaju, a ne na sustavnu provjeru podataka dobivenih paljivim promatranjem. U proteklih 200 godina antropologija se pojavila kao znanstveni pristup koji daje odgovore na ta pitanja. Jednostavno reeno, antropologija je prouavanje ljudskog roda svugdje i u svakom vremenu. Antropologa prvenstveno zanima samo jedna vrsta - Homo sapiens - ljudska vrsta, njezini preci i bliski srodnici. Kako su antropolozi i sami pripadnici vrste koju prouavaju, teko je odrati znanstvenu distancu prema onima koje prouavaju. To je, zapravo, dio ireg problema u znanosti. Jedan od vodeih amerikih znanstvenika kae ovako:

Priroda je objektivna i priroda se moe spoznati, ali vidjeti je moemo samo kao kroz zatamnjeno staklo - a mnogobrojni oblaci koji nam zastiru pogled nae su vlastito djelo: drutvene i kulturne predrasude, psiholoke sklonosti i mentalna ogranienja (u univerzalnim oblicima misli, ne samo ljudska glupost).

U toj jednadbi tekoa ovjekov doprinos postaje sve vei to je predmet istraivanja blie sreditu naih praktinih i filozofskih pitanja.Kako nita nije blie sreditu naih praktinih i filozofskih pitanja vie nego mi sami i drugi naega roda, moemo li se ikada nadati da emo stei istinski objektivno znanje o ljudskom ponaanju? Antropolozi se mnogo trude oko toga i ustanovili su da, odravajui kritiku svijest prema svojim pretpostavkama i neprekidno provjeravajui svoje zakljuke na novim izvorima podataka, mogu doi do korisnih spoznaja o ljudskom ponaanju. Znanstveno pristupajui tomu kako ljudi ive, antropolozi su vrlo mnogo nauili ne samo o razlikama meu ljudima nego i o mnogo emu to je, izvan tih razlika, zajedniko svim ljudima.

ANTROPOLOGIJA - Prouavanje ljudskog roda u svim vremenima i na svim mjestima.

4. RAZVOJ ANTROPOLOGIJE

Iako su antropoloki znaajna djela prilino drevna - dva primjera su opisi drugih naroda Grka Herodota iz 5. stoljea prije nove ere i Arapa Ibn Khalduna iz 14. stoljea - antropologija kao zasebno podruje istraivanja relativno je noviji proizvod zapadne civilizacije. U Sjedinjenim Dravama prvi studij ope antropologije u okviru fakulteta ili sveuilita (Sveuilite u Rochcsteru) bio je predloen tek 1879. Ako su ljudi oduvijek bili zainteresirani za sebe i za druge, te za njihovo podrijetlo, kako to da je trebalo proi tako mnogo vremena da se antropologija pojavi kao sustavna disciplina?Odgovor na to pitanje sloen je kao i ljudska povijest. Djelomino, odgovor je u ogranienosti ljudske tehnologije. Tijekom dueg razdoblja povijesti zemljopisni horizonti ovjeka bili su ogranieni. Bez sredstva kojim bi se moglo putovati u udaljene dijelove svijeta, praenje kultura i naroda daleko izvan vlastitog podruja bio je teak - ako ne i nemogu - pothvat. Obino su velika putovanja bila iskljuiva povlastica nekolicine; prouavanje stranih naroda i kultura nije moglo doivjeti procvat sve dok se nisu razvili odgovarajui naini prijevoza i komunikacije.To ne znai da ljudi nisu oduvijek bili svjesni da na svijetu postoje i drugi koji izgledaju i ponaaju se drukije od njih samih. Stari i Novi zavjet mnogo spominju razliite narode, meu njima idove, Egipane, Hetite, Babilonce, Etiopljane, Rimljane i druge. Razlike meu tim narodima blijede u usporedbi s razlikama izmeu bilo kojeg od tih naroda i (na primjer) autohtonih stanovnika Australije, praume Amazone ili arktike Sjeverne Amerike. Uz mogunost putovanja u doista udaljene predjele ovjek je prvi put dobio priliku sresti potpuno razliite ljude. Susreti veih razmjera s dotad nepoznatim narodima, do kojih je dolo kada su Europljani pokuali proiriti svoju trgovaku i politiku prevlast na sve dijelove svijeta, usmjerili su panju na ljudske razlike.Drugi znaajan element koji je pridonio sporom razvoju antropologije bio je neuspjeh Europljana da prepoznaju kako, unato svim razlikama, moda dijele osnovnu "ljudsku prirodu" s ljudima posvuda u svijetu. Drutvene zajednice koje nisu dijelile temeljne kulturne vrijednosti Europljana bile su proglaavane "divljima" ili "barbarskima". Sve do kraja 18. stoljea veliki broj Europljana nije uope smatrao da je ponaanje takvih zajednica vano i za razumijevanje njih samih. Zanimanje za ljudske razliitosti, koje je jaalo kako su rasli i napori da se realnost protumai prirodnim zakonima, izazvalo je sumnju u tradicionalnu biblijsku mitologiju ija "tumaenja" razlika meu ljudima vie nisu zadovoljavala.Iako je antropologija nastala u kontekstu zapadne civilizacije, ve je odavno postala globalna. Danas je to zanimljiva meunarodna disciplina, a oni koji se njome bave pripadaju razliitim drutvenim zajednicama iz svih dijelova svijeta. ak i zajednice koje su europski i sjevernoameriki antropolozi dugo prouavali - npr. nekoliko afrikih i indijanskih zajednica - dale su antropologe koji su ostavili svoj trag u toj disciplini. Njihovi razliiti pristupi pomogli su da se u novom svjetlu sagledaju ne samo njihova nego i druga drutva, ukljuujui i zapadna.

FRANK HAMILTON CUSHING (1857-1900.)MATILDA COXE STEVENSON (1849-1915.)U Sjedinjenim Dravama, razvoj antropologije poeo je u 19. stoljeu kada je nekoliko zainteresiranih amatera krenulo na teren kako bi stekli bolji uvid u ono to su za mnoge Amerikance europskog podrijetla jo uvijek bili "primitivni narodi". Primjer za njihovo isticanje znaenja neposrednog opaanje pruio je Frank Hamilton Cushing, koji je etiri godine ivio meu Zuni Indijancima.Meu tim utemeljiteljima sjevernoamerike antropologije bilo je i nekoliko ena iji je rad bio od velikog utjecaja na one koji su u 19. Stoljeu zagovarali enska prava. Jedna od tih prvih antropologinja bila je Matilda Coxe Stevenson. Ona je takoer boravila meu Zunima. Godine 1885. osnovala je ensko antropoloko drutvo, prvo intelektualno udruenje znanstvenica. Tri godine kasnije u slubu ju je uzeo Ured za ameriku etnologiju i tako je postala jednom od prvih ena u Sjedinjenim Dravama s redovnim zaposlenjem u podruju znanosti. Tradicija enske aktivnosti u antropologiji se nastavila, pa su od Drugog svjetskog rata vie od polovice predsjednika Amerikog antropolokog udruenja bile ene.II ANTROPOLOGIJA I PRUGE ZNANOSTINa temelju prethodno reenog, bilo bi netono zakljuiti da ozbiljnih pokuaja analize ljudskih razlika uope nije bilo prije 18. stoljea. Antropolozi nisu jedini znanstvenici koji prouavaju ljude. U tom smislu oni svoje ciljeve dijele s drugim znanstvenicima iz drutvenih i prirodnih znanosti. Antropolozi ne smatraju svoje nalaze neim posve odvojenim od nalaza psihologa, ekonomista, sociologa ili biologa; naprotiv, te druge discipline pridonose zajednikom cilju - razumijevanju ovjeka, i oni svoje podatke rado ustupaju za dobrobit tih drugih disciplina. Antropolozi ne oekuju, na primjer, da e o strukturi ljudskog oka znati koliko anatomi ili o percepciji boje kao psiholozi. Meutim, kako oni sintetiziraju spoznaje, bolje su pripremljeni sagledati u kakvom su odnosu te teme i shvatiti postojanje razlike u raspoznavanju boja meu razliitim zajednicama nego znanstvenici iz drugih disciplina. Antropolozi istrauju iroku osnovu ljudskog ponaanja i ne ograniavaju se samo na jedan, drutveni ili bioloki, aspekt toga ponaanja. Stoga mogu stei vrlo opsean pregled sloenog biolokog i kulturnog organizma kakav je ljudsko bie.Antropologija je tradicionalno podijeljena na etiri podruja: fiziku antropologiju i tri grane kulturne antropologije, a to su arheologija, lingvistika antropologija i etnologija.Fizika antropologija bavi se prvenstveno ljudima kao biolokim organizmima, dok se kulturna antropologija bavi ljudima kao kulturnim ivotinjama. Obje antropologije su, naravno, tijesno vezane; ne moemo razumjeti to ljudi rade dok ne znamo to su. A mi elimo znati kako biologija utjee i ne utjee na kulturu, a takoer i kako kultura utjee na biologiju.1. FIZIKA ANTROPOLOGIJA

Fizika antropologija (ili bioloka antropologija) predstavlja granu antropologije koja se bavi ljudima kao biolokim organizmima, a jedan od njezinih brojnih interesa je i ljudska evolucija. Kakve god bile razlike medu ljudima, svi su sisavci - jo odreenije, primati - i kao takvi dijele zajedniko podrijetlo s drugim primatima, tonije s vrstama ovjekolikog majmuna. Analizirajui fosile i promatrajui ive primate, fiziki antropolozi pokuavaju ustanoviti podrijetlo ljudske vrste i saznati kako, kada i zato smo postali vrsta ivotinje kakva smo danas.SUDSKA (FORENZIKA) ANTROPOLOGIJAAntropologija esto biva poistovjeeno s pronalaenjem kostiju davnih ovjekovih predaka, s iskapanjem drevnih logorita i "nestalih gradova" ili s prouavanjem danas postojeih plemenskih zajednica iji se nain ivota pogreno smatra kao neto iz davnina. Ljudi esto nisu svjesni mnogih praktinih primjena antropolokog znanja. Jedno podruje primijenjene antropologije -poznato kao sudska antropologija - specijaliziralo se za identifikaciju ostataka ljudskih kostura za potrebe pravosua. Sudske antropologe redovito pozivaju policija i drugi slubeni organi kako bi identificirali ostatke rtava ubojstava, nestalih osoba ili onih koji su poginuli u nesreama kao to su padovi aviona. Na temelju ostataka kostiju sudski antropolozi mogu ustanoviti dob, spol, rasu i stas umrlog, a esto i to je li osoba bila denjak ili ljevak, ima li kakvih fizikih nenormalnosti i postoje li dokazi traume (kotanih lomova i slino). Osim toga, iz kostiju se mogu ustanoviti i neki detalji o zdravstvenom i hranidbenom statusu umrle osobe. Clyde C. Snow je poznati forenziki antropolog. Tim podrujem antropologije bavi se dulje od 35 godina, najprije za Dravnu avijacijsku upravu a u novije vrijeme kao samostalni savjetnik. Osim uobiajenog policijskog posla, Snow je prouavao ostatke kostiju generala Georga Armstronga Custera i njegovih vojnika iz bitke kod Little Big Hornea 1876. godine, a 1985. je u Brazilu identificirao ostatke ozloglaenog nacistikog ratnog zloinca Josefa Mengelea. Posredovao je u osnivanju prvog forenzikog tima za pribavljanje dokaza u sluajevima naruavanja ljudskih prava diljem svijeta. Tako je 1984. boravio u Argentini na zahtjev novoizabrane graanske vlade, kao dio tima za pomo pri identifikaciji ostataka desaparecidosa ili "nestalih osoba", odnosno 9000 ili vie ljudi koje su vladini vodovi smrti pogubili tijekom sedmogodinje vojne vladavine. Godinu dana kasnije vratio se u Argentinu zbog specijalistikog svjedoenja na suenju devetorici pripadnika hunte te da podui Argentince kako iskapati, istiti, popravljati, sauvati, fotografirati, rendgenski snimati i analizirati kosti. Osim to je predoio injenine dokaze o sudbini rtava njihovim preivjelim lanovima obitelji i oborio izjave "revizionista" da se masakri nikada nisu dogodili, rad Snowa i njegovih argentinskih suradnika odigrao je kljunu ulogu u osuivanju nekolicine vojnih dunosnika za otmice, muenja i ubojstva.Od Snowova pionirskog rada, sudski antropolozi su sve ee ukljuivani u istraivanja povrede ljudskih prava u svim dijelovima svijeta, od ilea do Gvatemale, od Haitija do Filipina, irakog Kurdistana do Ruande i (u najnovije vrijeme) u Bosni. Istodobno, nastavljaju obavljati vane poslove za redovite klijente u Sjedinjenim Dravama. Snow je npr. redovni savjetnik medicinskim istraivakim uredima u Oklahomi i Cook Countvju, Illinois, te Dravnom uredu za istraivanje (FBI), lako svi sluajevi kojima se bavi ne ukljuuju zloporabu policijskih ovlasti, kada je takvo to ipak u pitanju, dokaz koji predoi sudski antropolog esto je kljuni za privoenje krivca pred lice pravde. Sam Snow kae: "Od svih oblika ubojstava nijedan nije monstruozniji od onog koji drava poini protiv vlastitih graana. A od svih rtava ubojstava, najbespomonije i najranjivije su rtve drave, jer je onaj kome su povjerile vlastite ivote i sigurnost postao njihov ubojica." Dakle, osobito je vano da se drave pozovu na odgovornost zbog njihova nedjela.Druga je velika preokupacija fizikih antropologa prouavanje danas postojeih razlika meu ljudima. Iako svi pripadamo jednoj vrsti, razlikujemo se meusobno na mnogo oitih, ali i ne tako oitih naina. Razlikujemo se ne samo u vidljivim osobinama kao to je boja koe i oblik nosa nego i u biokemijskim faktorima kao to su krvne grupe i osjetljivost na odreene bolesti. Fiziki antropolog primjenjuje sve tehnike suvremene molekularne biologije kako bi to bolje shvatio ljudsku raznolikost te u kakvom je ona odnosu prema razliitim okolinama u kojima su ljudi ivjeli.2. KULTURNA ANTROPOLOGIJA

Budui da je sposobnost za kulturu ukorijenjena u nau bioloku prirodu, rad fizikog antropologa prua temelj potreban za rad kulturnog antropologa. Kako bismo shvatili to radi kulturni antropolog, moramo razjasniti to podrazumijevamo pod kulturom, a zasad moemo kulturu smatrati standardima, esto nesvjesnim, po kojima djeluju drutvene zajednice ili skupine ljudi. Ti se standardi ue, a ne stjeu se biolokim naslijeem. Kako oni odreuju, ili barem usmjeravaju svakodnevno ponaanje lanova neke drutvene zajednice, ljudsko ponaanje je iznad svega kulturno ponaanje. Manifestacije kulture mogu se znatno razlikovati od podruja do podruja, ali u antropolokom smislu ni jedna osoba nije "kulturnija" od neke druge.Kao to je fizika antropologija u tijesnoj vezi s drugim biolokim znanostima, tako je kulturna antropologija tijesno vezana uz druge drutvene znanosti. Najee se usporeuje sa sociologijom, jer obje imaju zadatak opisati i objasniti ljudsko ponaanje u drutvenom kontekstu. Ipak, sociolozi su se snanije usmjerili na prouavanja ljudi koji ive u suvremenim - ili bar novijim - sjevernoamerikim i europskim zajednicama, poveavajui tako vjerojatnost da e njihove teorije ljudskog ponaanja biti kulturno ograniene, odnosno, utemeljene na pretpostavkama o svijetu i stvarnosti koje su dio zapadnjake kulture sociologa, a to je obino graanska verzija najtipini]a za intelektualce. Kako su i kulturni antropolozi produkti kulture s kojom su rasli i kod njih su mogue takve ogranienosti. Ipak, oni stalno pokuavaju umanjiti taj problem prouavajui cijelo ovjeanstvo u svim vremenima i na svim mjestima i ne ograniavaju se na prouavanje novijih zapadnih naroda; antropolozi su utvrdili da je za potpuno razumijevanje ljudskog ponaanja potrebno prouavati cijeli ljudski rod u prolosti i sadanjosti. Vie nego ijedno drugo obiljeje, ta jedinstvena meukulturna (kros-kulturna) i evolucijska perspektiva razlikuje kulturnu antropologiju od drugih drutvenih znanosti. Ona pribavlja antropologiji mnogo vee bogatstvo podataka nego to ih imaju neke druge drutvene znanosti, a moe se takoer primijeniti na bilo koju suvremenu temu. Za primjer uzmimo kako se u Sjedinjenim Dravama djecu uobiajeno sililo da spavaju odvojeno od svojih roditelja, osobito od majki. Sjeverno-amerikancima to djeluje prirodno, ali su meukulturna (kros-kulturna) istraivanja pokazala da je pravilo upravo zajedniko spavanje. Tek u posljednjih 200 godina, najee u zapadnim industrijaliziranim drutvima, smatralo se ispravnim da majka i dijete spavaju odvojeno. Ustvari je to svojevrstan kulturni eksperiment u odgoju djece.Novija istraivanja pokazala su da takav neobian korak u odvajanju majke i djeteta u zapadnim drutvima ima znaajne posljedice. On svakako produljuje djeje napade plaa koji u drugom ili treem mjesecu djetetova ivota mogu trajati vie od tri sata dnevno. Neke majke netono protumae da je uzrok nedostatak mlijeka pri dojenju i pribjegavaju manje zdravim zamjenskim pripravcima na boicu, a u krajnjim sluajevima, pla moe izazvati fiziko zlostavljanje ponekad i sa smrtonosnim posljedicama. Nasuprot tomu, zajedniko spavanje ima prednosti koje nadilaze injenicu da su tada razdoblja plaa znatno kraa: dojenje djece je uestalije i tri puta dulje po dojenju; djeca primaju vie podraaja (to je vano za njihov neuroloki razvoj); i oito su manje podlona sindromu iznenadne dojenake smrti. I majka od toga ima koristi: esto dojenje sprjeava preranu ovulaciju nakon poroda, a majka spava barem toliko koliko i one koje spavaju bez djece.Budui da kulturna antropologija naglaava potrebu prouavanja pretpovijesnih ili novijih nezapadnjakih kultura, nerijetko se pojave nalazi koji osporavaju postojea uvjerenja nastala na temelju zapadnjakih prouavanja. Tako su kulturni antropolozi bili prvi koji su pokazali "da svijet nije podijeljen na pobone i praznovjerne; da u dunglama ima skulptura, a u pustinjama slika; da je politiki red mogu bez centralizirane vlasti, a naela pravednosti bez zakonskih propisa; da mjerila razumskog nisu ukorijenjena u Grkoj, a evolucija morala nije okonana u Engleskoj.Mi smo, s nemalim uspjehom, pokuali svijet drati neuravnoteenim; izvlaei prostirke, drmajui ajne stolie, podmeui eksplozije praskalica. Zadatak drugih bio je da umiruju; nas da uznemirujemo. Iako su nalazi kulturnih antropologa esto dovodili u pitanje zakljuke sociologa, psihologa i ekonomista, njima je antropologija prijeko potrebna kao jedina dosljedna provjera kulturno ogranienih tvrdnji. Antropologija je za te discipline ono to je laboratorij za fiziku i kemiju: neophodan poligon za provjeru njihovih teorija.Kulturna antropologija se dijeli na arheologiju, lingvistiku antropologiju i etnologiju (esto zvane sociokulturnom antropologijom. (Slika 1.1.).

Iako svako podruje ima svoje specifine interese i metode, sva ona bave se kulturnim podacima. Arheolog, lingvist i etnolog razliito pristupaju nekoj temi, ali svaki prikuplja i analizira podatke koji slue pojanjavanju slinosti i razlika medu ljudskim kulturama te kako se kulture svugdje razvijaju, prilagoavaju i nastavljaju mijenjati.ARHEOLOGIJA

Arheologija je grana kulturne antropologije koja prouava materijalne ostatke kako bi opisala i protumaila ljudsko ponaanje. Ona je tradicionalno usredotoena na ljudsku prolost i to na materijalne produkte ponaanja, a ne na samo ponaanje, jer to je jedino to iz prolosti ostane sauvano. Arheolog prouava orue, lonarsko posude grnariju i druge ostatke prolih vremena preostalih kao batina ugaslih kultura, od kojih su neke stare ak 2,5 milijuna godina. Takvi predmeti i nain na koji su bili poloeni u zemlju, odraavaju neke aspekte ljudskog ponaanja. Primjerice, plitke, ograniene nakupine drvenog ugljena s primjesama oksidiranog tla, dijelovi kostiju i pougljenjeni ostaci biljaka te okolni komadii od vatre raspucalog stijenja, grnarije i orua namijenjenog spravljanju hrane, kazuju kako se kuhalo i pripremalo namirnice. Iz tih ostataka mogue je mnogo saznati o ljudskoj prehrani i o ivotno vanim aktivnostima. Arheolozi tako mogu otkriti kako su se ljudi ponaali u dalekoj prolosti, mnogo starijoj od onih 5 000 godina na koje su ogranieni povjesniari oslanjanjem na pisane zapise. Naravno, arheolozi nisu ogranieni samo na prouavanje pretpovijesnih drutava; kako bi nadopunili materijalne ostatke iz ljudske prolosti, oni prouavaju i drutva za koja su dostupni povijesni dokumenti. U najobrazovanijim drutvima, pisani dokumenti povezuju se s vladajuom elitom, ali ne i irokim narodnim masama. Dakle, dok pisani zapisi mogu arheolozima mnogo rei o onome to moda ne bi saznali iz arheolokih ostataka, istina je takoer da zahvaljujui arheolokim ostacima povjesniari mogu mnogo toga saznati o nekom drutvu to nije vidljivo iz pisanih dokumenata.Iako su se arheolozi usredotoili na ljudsku prolost, mnogi se bave prouavanjem materijalnih predmeta u postojeem okruenju. Primjer toga je projekt sa smeem koji je poduzelo Sveuilite Arizona: paljivo kontroliranim prouavanjem kunih otpadaka neprestano se pribavljaju podaci o suvremenim drutvenim pitanjima. Jedan od ciljeva toga projekta bio je provjeriti valjanost intervjua kao istraivake tehnike, jer se na podatke dobivene intervjuom snano oslanjaju sociolozi, ekonomisti, drugi znanstvenici koji se bave drutvom i oni koji upravljaju dravom. Provjera je jasno pokazala znaajnu razliku izmeu onoga to ljudi izjavljuju da rade i onoga to, prema analizi podataka, doista rade. Primjerice, 1973. godine pomou konvencionalnih tehnika je sastavljen i primijenjen upitnik kojim bi se ustanovila potronja alkohola u Tucsonu. U jednom dijelu grada 15% ispitanih domainstava potvrdila je potronju piva, ali ni jedno domainstvo nije izjavilo da troi vie od osam limenki tjedno. Analiza smea toga podruja pokazala je da je vie od 80 % domainstavakonzumiralo manje koliine piva, dok je 50 % domainstava odbacilo vie od osam praznih limenki tjedno. Jo jedan zanimljiv podatak iz toga projekta sa smeem dobiven je kada je cijena govedine dosegla rekordnu cijenu u 1973., a rekord je postigla i koliina otpadaka goveeg mesa po domainstvu (ne samo u Tucsonu nego i u drugim dijelovima zemlje). Iako bi nas zdravi razum naveo na upravo suprotan zakljuak, visoke cijene i nestaica bile su korelaciji s veom, a ne manjom koliinom otpada. Takvi su podaci oigledno vani jer pokazuju da predodbe o ljudskom ponaanju temeljene samo na konvencionalnim tehnikama istraivanja intervjuom, mogu znaiti veliku zabludu.U okviru projekta sa smeem zapoet je 1987. program probnog iskopavanja na smetlitima u razliitim dijelovima zemlje. Odatle su proizali prvi pouzdani podaci o tome koji materijali doista odlaze na smetlita i to se s njima tamo dogaa. I opet smo otkrili da se naa postojea uvjerenja ne slau sa stvarnom situacijom. Na primjer, bioloki razgradljivom materijalu, kao to su novine, treba mnogo vie vremena da se raspadne ako je zakopan duboko u zemlju smetlita nego to je to itko ranije oekivao. Nepotrebno je rei koliko je taj podatak vaan ele li Sjedinjene Drave ikada rijeiti problem odlaganja otpada.LINGVISTIKA ANTROPOLOGIJA

Sposobnost govora vjerojatno je najrazlikovni]e ljudsko obiljeje. ovjek nije jedini koji se slui simbolikom komunikacijom. Istraivanja su pokazala da zvukovi i geste nekih ivotinja - osobito ovjekolikih majmuna - mogu imati ulogu usporedivu s ulogom ljudskog govora; no ni jedna ivotinja nije razvila tako sloeni sustav simbolike komunikacije kakav postoji u ljudi. Konano, jezik je ono to omoguava ovjeku da sauva i prenosi svoju kulturu s jednog narataja na drugi.Grana kulturne antropologije koja prouava ljudske jezike naziva se lingvistikom antropologijom. Lingvisti se bave opisom jezika (kako je sastavljena reenica ili glagol) ili povijeu jezika (kako se jezici razvijaju i s vremenom utjeu jedan na drugoga). Oba pristupa pruaju korisne informacije ne samo o tome kako ljudi komuniciraju nego i kako poimaju svijet oko sebe. U svakodnevnom jeziku Sjevernoamerikanaca, na primjer, brojni "slang" izrazi (kao to su: dough, greenback, dust, loot, casb, bucks, change, bread) oznaavaju ono to jedan autohtoni uroenik iz Papue Nove Gvineje prepoznaje samo kao novac. Takve pojave pomau razabrati pojedinosti koje su iznimno vane za neku kulturu. Prouavanjem jezika u njegovu drutvenom okruenju antropolozi mogu saznati kako ljudi vide sebe i okolni svijet.Antropoloki lingvisti takoer znaajno pridonose naem razumijevanju ljudske prolosti. Razraujui genealoke odnose meu jezicima i ispitujui rasprostranjenost tih jezika, oni mogu ocijeniti koliko su dugo govornici nekog jezika ivjeli tamo gdje sada ive. Nadalje, identificirajui rijei u srodnim jezicima koje su preivjele iz nekog pradavnog naslijeenog govora, mogu pretpostaviti gdje su i kako govornici tog pradavnog jezika ivjeli.ETNOLOGIJA

Za razliku od arheologa, redovito usredotoenog na prole kulture, etnolog ili sociokulturni antropolog bavi se postojeim kulturama. Dok arheolog prouava materijalne predmete kako bi saznao o ljudskom ponaanju, etnolog prouava ljudsko ponaanje onako kako se ono moe vidjeti, doivjeti i kako se o ponaanju moe razgovarati s pripadnicima zajednice ija se kultura prouava.U pristupu etnologa temeljna je deskriptivna etnografija. Kad god je mogue, etnolog postaje etnograf odlazei ivjeti s ljudima koje prouava. Time to opaa sudjelovanjem - jedui hranu tih ljudi, govorei njihov jezik i stjeui osobno iskustvo u njihovim navikama i obiajima - etnograf moe shvatiti njihov nain ivota mnogo bolje nego antropolog koji ne sudjeluje izravno ili nego to bi ikada mogao neki drugi znanstvenik iz podruja drutvenih znanosti; o kulturi se najlake saznaje uei kako se prihvatljivo ponaati u zajednici u kojoj se poduzima istraivanje. Opaati kao sudionik kulture ne znai da se etnograf, eli li prouavati kulturu u kojoj znaajno mjesto zauzima ratovanje, mora pridruiti i u ratovanju toga naroda, ali ivei meu ljudima sklonim ratovanju etnograf bi trebao biti u stanju shvatiti ulogu ratovanja u ukupnoj kulturnoj shemi. Etnograf mora biti paljivi promatra kako bi dobio iroki pregled kulture bez nepotrebnog isticanja jednog dijela te kulture na raun nekog drugog dijela. Tek kad ustanove kako se meusobno odnose sve kulturne institucije - socijalne, politike, ekonomske, vjerske - etnografi ponu razabirati kulturne sustave. Antropolozi to nazivaju holistikom perspektivom i to je jedan od temeljnih principa antropologije. Robert Gordon, antropolog iz Namibije, kae o tome: "Dok sociolog ili ekonomist ispituju ljepotu cvijeta laticu po laticu, antropolog je osoba koja stoji na vrhu planine i promatra ljepotu livade. Drugim rijeima, mi pokuavamo uspostaviti iru perspektivu."Sudjelovanjem u nepoznatim kulturama etnografi ne tapkaju slijepo uokolo nego kao pomo ukljuuju pojedine kazivae. To su pripadnici drutva kojim se antropolog ili etnograf bave, s njima uspostavljaju bliske odnose i oni im pomau protumaiti ono to se dogaa. Kao to dijete ui ispravno ponaanje od svojih roditelja, tako kazivai pomau antropologu na terenu razotkriti "misterije" onoga to je, u poetku, tek nepoznata kultura.Etnografski rad na terenu toliko je vaan u etnologiji da je britanski antropolog C. G. Seligman jednom izjavio: "Terenska su istraivanja za antropologiju ono to je za crkvu krv muenika." Prema popularnoj predodbi, etnografsko istraivanje na terenu dogaa se medu dalekim, egzotinim narodima. Svakako da se mnogo etnografskog rada provodilo u krajevima poput Afrike, na otocima Tihog oceana, u australskim pustinjama. Znaajan razlog tomu jest da su narodi koji ne pripadaju Zapadu bili preesto zanemarivani od drugih drutvenih znanstvenika. Antropolozi su od poetka shvatili da poznavanje ljudskog ponaanja ovisi o poznavanju svih kultura i naroda, ukljuujui vlastitu. Za vrijeme Velike depresije i Drugoga svjetskog rata, primjerice, mnogi antropolozi u Sjedinjenim Dravama radili su u razliitim sredinama, od tvornica do itavih zajednica. Jedna od temeljnih studija toga razdoblja bila je ona W. Lloyda Warnera pod naslovom "Grad jenkija" (Newburyport, Massachusetts). Manje je poznato da je antropolog Philleo Nash, koji se bavio zaposlenicima Bijele kue, za vrijeme predsjednika Roosevelta i Trumana bio taj koji je pripomogao ukidanju rasne segregacije u oruanim snagama i usmjeravanju federalne vlade u podruje graanskih prava. Nash je svoju antropoloku strunost stavio u slubu postizanja odreenog cilja - to je primjer primijenjene antropologije. Kasnije je sluio kao zamjenik guvernera drave Wisconsin i kao predstavnik Indijanaca u upravi predsjednika Kennedvja. Danas mnogi antropolozi rade izvanakademske sredine kao primijenjeni antropolozi. Vidjet emo primjere njihova rada u svakom od sljedeih poglavlja ove knjige.Tijekom 1950-ih, velike svote novca, koje su bile na raspolaganju za istraivanja stranih zemalja, odvratile su pozornost od istraivanja u domovini. Kasnije kad su politiki nemiri uinili sve teim provoenje terenskog rada, ponovo je probuena svijest o znaajnim antropolokim problemima kojima bi se trebalo pozabaviti u Sjevernoj Americi. Mnogi od tih problema odnosili su se na pripadnike naroda koje su antropolozi prouavali u drugim okruenjima. Tako su antropolozi, s premjetanjem stanovnitva iz June i Srednje Amerike u gradove i predgraa Sjedinjenih Drava ili dolaskom izbjeglica s Haitija, Jugoistone Azije i drugih podruja, bili tu ne samo da ih prouavaju nego da im pomognu da se prilagode novim okolnostima. Istodobno, iste istraivake tehnike koje su im tako dobro posluile u prouavanju ne-zapadnih naroda, antropolozi primjenjuju na prouavanje razliitih skupina kao to su ulini gangovi, korporacijsko inovnitvo, prouavanje religioznih kultova, sustava ostvarivanja zdravstvenog osiguranja, kola, te kako ljudi rjeavaju pritube potroaa.Iz takvog istraivanja proisteklo je vano otkrie da se njime dolazi do spoznaja kakve obino ne pruaju druge vrste istraivanja u drutvenim znanostima. Na primjer, teorija kulturne lienosti (deprivacije) otvorila je 1960-ih put za objanjenje obrazovnog neuspjeha mnoge djece, pripadnika manjina. Kao opravdanje slabog uspjeha studenata neki drutveni znanstvenici upuivali su na "kulturnu lienost" takve djece. Zatim su nastavljali "potvrivati" tu hipotezu prouavajui djecu, uglavnom iz populacije roenih Amerikanaca, amerikih crnaca i Junoamerikanaca, tumaei rezultate u svjetlu svoje teorije. Naprotiv, etnografska istraivanja kultura "kulturno liene" djece otkrivaju sasvim drugu priu. Daleko od toga da su kulturno liena, ta djeca imaju razraene, sofisticirane i prilagoene kulture koje su jednostavno razliite od kultura prihvaenih obrazovnim sustavom. Iako se neki jo uvijek dre toga, teorija kulturne lienosti kulturno je ograniena i zapravo kazuje da ti ljudi jesu "lieni", ali "moje kulture". Ne moe se rei da takva djeca ne govore dobar panjolski, crnaki engleski ili neki drugi jezik; oni jednostavno napreduju u onome to se smatra vanim u njihovim kulturama.Iako prua mnogo, antropoloko istraivanje neije kulture nije bez posebnih problema. Sir Edmund Leach, istaknuti britanski antropolog, izrekao je to ovako:"Koliko god zvualo iznenaujue, terenski rad u kulturnom kontekstu u kojem ve imate osobna neposredna iskustva mnogo je sloeniji nego terenski rad kojem se pristupi naivno kao potpuni stranac. Kada antropolozi prouavaju vlastito drutvo, njihov je pristup ve izoblien predrasudama proizalim iz osobnog, a ne opeg iskustva."Iako etnografi ele stei uvid u druge kulture iznutra, oni to vrlo dobro rade kao doljaci (autsajderi). A najuspjenije antropoloke studije vlastite kulture u Sjevernoamerikanaca izradili su oni koji su se najprije bavili nekom drugom kulturom. Lloyd Warner je, primjerice, prvo prouavao Murngine u Australiji, a zatim se latio Newburyporta. Sto vie netko naui o drugim kulturama, vidi vlastitu iz drukije perspektive. Reeno na drugi nain, kako se druge kulture vide kao manje egzotine, to egzotinija postaje vlastita kultura. Osim etnografa iz Sjedinjenih Drava koji su "izlazili" iz vlastite kulture prije nego su je pokuali prouavati (tako da sebe mogu promatrati onako kako ih vide drugi), mnogo se postie poticanjem antropologa iz Afrike, Azije i June Amerike da poduzmu terenska istraivanja u Sjevernoj Americi. Na temelju njihovih autsajderskih perspektiva dobiva se uvid u ono to "domai" unutar te kulture vrlo lako previde. To ne znai da nije mogue prevladati specifine tekoe prouavanja vlastite kulture, ali je potrebna izotrenost i osjetljivost na te tekoe.Iako je etnografski istraivaki rad na terenu temeljan za etnologiju, to nije jedino zanimanje etnologa. Uglavnom deskriptivna po prirodi, etnografija prua osnovne podatke koje etnolog (izrazitije teorijski orijentiran) moe potom upotrijebiti za prouavanje odreenog aspekta neke kulture usporeujui ga s istim aspektom u drugim kulturama. Antropolozi neprestano provode takva meukulturna usporeivanja, i to je jo jedno obiljeje te discipline. Meukulturnim usporeivanjem mogu se stei zanimljivi uvidi u nae vlastite prakse, kao to je na primjer usporedba vremena koje ljudi posveuju onome to smatramo kunim poslovima. U sjevernoamerikom drutvu raireno je uvjerenje da je sve vea proizvodnja kuanskih aparata rezultirala stalnim smanjivanjem opsega kuanskih poslova, s posljedinim poveanjem slobodnog vremena. Dakle, kuanski aparati su postali glavni pokazatelji visokog ivotnog standarda. Meutim, antropoloka istraivanja meu skupljaima hrane (u zajednicama kojima se egzistencija temelji na neuzgojenim biljkama i nepripitomljenim ivotinjama) pokazala su da oni mnogo manje vremena troe na obavljanje kunih poslova i na sve za ivot vane aktivnosti nego ljudi u industrijaliziranim drutvima. Australske domorotkinje, primjerice, utroe prosjeno oko 20 sati tjedno na skupljanje i pripremu hrane, a takoer i druge poslove u kui. Nasuprot tomu, ene u poljoprivrednim dijelovima Sjedinjenih Drava tijekom 1920-ih, bez olakica koje pruaju kuanski aparati, troile su oko 52 sata tjedno na svoje kuanske poslove. Iako je mogue da se to promijenilo tijekom kasnijih desetljea i nakon 50 godina gradske ene u Sjedinjenim Dravama, koje nisu zaraivale izvan kue, odvajale su 55 sati tjedno za kuanske poslove - a sve to usprkos utedi postignutoj perilicama posua, perilicama rublja, suilicama za rublje, usisivaima, aparatima za preradu namirnica i mikrovalnim penicama.Meukulturne usporedbe istiu mogunost izbora u obavljanju poslova, pa mogu mnogo ponuditi Sjevernoamerikancima, od kojih velik broj, kako pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, i dalje sumnja u uinkovitost vlastitog naina rada. U tom smislu, moe se smatrati da je etnologija prouavanje alternativnih naina kojim se neto moe uiniti. Provodei sustavne usporedbe kultura, etnolozi takoer pokuavaju izvesti zakljuke o prirodi ljudske kulture u svim vremenima i na svim mjestima.ANTROPOLOGijA I ZNANOST

Temeljna briga svih antropologa jest paljivo i sustavno prouavanje ljudskog roda. Antropologiju neki nazivaju drutvenom ili bihevioralnom znanou, neki prirodnom znanou, a neki opet jednom od humanistikih znanosti. Moe li se rad antropologa ispravno oznaiti znanstvenim?

to zapravo smatramo pod izrazom znanost ili nauka?Znanost je moan i rafiniran put kojim su ljudi krenuli kako bi shvatili mehanizam vidljivog svijeta i svemira. Znanost za opaene pojave trai objanjenja koje je mogue dokazati, idealno u duhu djelovanja skrivenih, ali univerzalnih i nepromjenljivih naela ili zakona. Za to su bitna dva temeljna imbenika: imaginacija/ mata i skeptinost/ sumnjiavost. Iako nas moe odvesti na krivi put, imaginacija je neophodna kako bi bilo mogue zamisliti naine na koje su pojave organizirane te razmiljati o starim pitanjima na nove naine. Bez nje znanost ne moe postojati. Skeptinost je ono to nam omoguava da razlikujemo injenicu od mate, da provjerimo nae pretpostavke i sprijeimo imaginativne predodbe da nam umaknu.U traenju objanjenja znanstvenici pretpostavljaju da realnost nije uvijek onakva kakva se ini na povrini. Konano, to moe biti oiglednije nego to da je Zemlja stabilna cjelina oko koje Sunce putuje svaki dan? A ipak, to nije tako. Nadnaravna tumaenja su odbaena kao i sva tumaenja i upuivanja na autoritet koja nemaju vrste iskustvene (opaajne) dokaze.Budui da su tumaenja pod stalnim utjecajem novih opaanja i svjeih zamisli, znanost samu sebe ispravlja, odnosno neodgovarajua tumaenja se prije ili kasnije pokau takvima te se zamjenjuju pouzdanijim tumaenjima.Znanstvenik poinje s hipotezom ili provizornim tumaenjem odnosa medu odreenim pojavama. Prikupljanjem razliitih podataka za koje se smatra da podupiru takve generalizacije i, to je jednako vano, pokazujui zato alternativne hipoteze mogu biti opovrgnute ili eliminirane iz razmatranja, znanstvenik dolazi do sustava potvrenih hipoteza ili do teorije. Tako teorija, suprotno od svakodnevne uporabe toga izraza, predstavlja vie od puke spekulacije; to je tumaenje prirodnih fenomena. Ipak, ni jedna teorija nikada nije liena mogunosti prigovora. Istina se u znanosti ne smatra apsolutnom nego pitanjem razliitih stupnjeva vjerojatnosti; istinitim se smatra ono to je najvjerojatnije. To vrijedi za antropologiju jednako kao i za biologiju ili fiziku. Meutim, iako se nita ne moe dokazati kao apsolutno istinito, netone pretpostavke mogu se dokazati kao neispravne. Dakle, kako se nae znanje proiruje, prednost nekih teorija u odnosu na druge openito se poveava, pa ponekad treba odbaciti stare "istine" jer su se alternativne teorije pokazale vjerojatnijima.

Za ilustraciju, usporedit emo dvije rivalske teorije bioloke evolucije: teoriju Charlesa R. Darwina i njegova prethodnika, Jeana Baptistea Lamarcka. Teorija ovog posljednjeg "objasnila" je kako evolucija djeluje preko nasljeivanja steenih karakteristika, nasuprot Darwinovoj teoriji prirodnog odabira /selekcije. Eksperimenti poput onih Augusta Weismanna potkraj 19. stoljea, uvjerljivo su pokopali Lamarckovu teoriju. Weismann je, uzgojrvi 20 generacija mieva, odrezao repove svakoj generaciji da bi se repovi opet pojavili u 21. generaciji. Nasuprot tome, ne samo da su mnogobrojni pokuaji pobijanja Darwinove teorije ostali bezuspjeni, nego je s boljim poznavanjem genetike, geologije i paleontologije u 20. stoljeu, napredovalo i nae razumijevanje prirodne selekcije. Stoga, dok je Lamarckova teorija morala biti odbaena, za Darwinovu teoriju dokazi su poveali vjerojatnost da je tona.GEORGE PETER MURDOCK (1897-1985.)Suvremena meukulturna antropoloka prouavanja nastala su zahvaljujui naporima Georgea Petera Murdocka da razvije rigoroznu metodologiju. Obrazovan na Sveuilitu Yale, bio je pod jakim utjecajem vrstog uvjerenja svog mentora Alberta Kellera u povijesnu "zakonitost" (u smislu znanstvenih zakona). Takoer pod utjecajem ranog pokuaja statistike usporedbe britanskog antropologa sir Edwarda B. Tvlora, Murdock je 1937. godine pokrenuo Meukulturno istraivanje na Institutu ljudskih odnosa pri Yaleu. To je kasnije postalo Kartoteka podruja ljudskih odnosa (Human Relations Area File -HRAF), katalog unakrsno indeksiranih etnografskih podataka nanizanih pod ujednaenim naslovima. U poznatoj knjizi Social Structure (objavljenoj 1949.) Murdock je pokazao korisnost tog orua u istraivanju kako su ljudska drutva bila ustrojena i kako su se mijenjala. Kasnije se posluio HRAF-om kao modelom za svoj World Ethnographic Sample (1957) i za An Etnographic Atlas (kada je preao na Sveuilite u Pittsburghu). Ovo posljednje je baza podataka od vie od 100 kodiranih kulturnih karakteristika u gotovo 1200 drutava.Vrijednost HRAF-a (koji je sada dostupan na mnogim koledima i sveuilitima) i drugih takvih istraivakih orua sastoji se u tome to omoguavaju traenje kauzalnih odnosa koritenjem statistikih tehnika ime se dolazi do dokazivih generalizacija. Kao primjer spomenimo da je antropologinja Peggy Reeves Sanday ispitivala uzorak od 156 drutava izvuenih iz kartoteke HRAF-a pokuavajui odgovoriti na pitanja kao to su: Zato ene u nekim drutvima imajudominantniju ulogu nego u drugim drutvima? Zato i pod kojim okolnostima mukarci dominiraju nad enama? Njezino istraivanje (enska mo i muka dominacija - Female Pouser and Male Dominance), objavljeno 1981. godine, osim to opovrgava uobiajeni mit da su ene univerzalno podinjene mukarcima, prikazuje u novom svjetlu na koje se naine mukarci i ene odnose jedni prema drugima u ljudskim drutvima te se smatra vrlo znaajnom u prouavanju uloga spolova (ta je tema toliko vana - jer se razlike meu spolovima razmatraju u svemu to ljudi rade - da je ukljuena u svako poglavlje ove knjige).Kartoteka HRAF, iako vrijedna, nije bez nedostataka. Ona omoguava slijepo traenje korelacija meu obiajima, ali te korelacije ne kau nita o uzroku i posljedici. Korelacije su protumaene previe jednostavno pomou pomno razraenih uzrono-posljedinih lanaca koji su jedva neto vie od "usputnih" pria. Potrebna je daljnja povijesna analiza odreenih obiaja. Snaga studije Peggy Sanday je u tome to ona nije zanemarila osobite povijesne kontekste drutava u svom uzorku.Ostale probleme ine pogreke u kartoteci nastale zbog neodgovarajuih etnografija ili nesistematiziranih izvora; zbog injenice da uzorci nisu bili sluajni (kulture su ukljuene ili izbaene u skladu s kvalitetom dostupne literature) i da su pojedinosti izvuene iz konteksta. Ukratko, kartoteka HRAF i sline baze podataka, jesu korisno ali ne i pouzdano orue; one mogu navesti na krive zakljuke ako se ne primjenjuju paljivo (i kritiki).TEKOE ZNANSTVENOG PRISTUPA

Bez obzira koliko se znanstveni pristup ini izravnim i jednostavnim, u njegovoj primjeni u antropologiju nastaju ozbiljne potekoe, jedna od njih je to istraivai kad postave hipotezu postaju snano motivirani da je dokau, pa nesvjesno predvide negativne dokaze, ukljuujui i sve druge neoekivane imbenike. To je u znanosti uobiajeni problem, pa paleontolog Stephen Jay Gould kae: "Najvea zapreka znanstvenoj inovaciji obino je pojmovna, a ne injenina zavrzlama." U podrujima kulturne antropologije javlja se i dodatna tekoa: da bi se dolo do korisnih teorija koje se odnose na ljudsko ponaanje, treba poeti s hipotezama po mogunosti to objektivnijima i to manje ogranienima kulturom. A tu lei veliki - prema nekima ak nepremostivi - problem: teko je nekome tko je odrastao u jednoj kulturi postaviti hipoteze o drugima, a da one nisu kulturno ograniene.Kao primjer za tu vrstu problema zamislite pokuaje arheologa da razumiju prirodu naseobina iz razdoblja Maja civilizacije. Ta je civilizacija doivjela procvat izmeu 250. i 900. g. u podruju dananje sjeverne Gvatemale, Belize i pridruenih dijelova Meksika i Hondurasa. Danas je vei dio te regije pokriven gustom tropskom umom u kojoj se ljudi iz europskog podneblja teko snalaze. U novije vrijeme ta je uma naseljena malobrojnim stanovnitvom koje se uzdrava posebnim oblikom poljoprivrede. (Obradiva polja dobivaju sjeom i spaljivanjem postojee vegetacije. Nakon krenja i paljenja prirodne vegetacije, uzgajaju usjeve oko dvije godine dok ne iscrpe plodnost tla, a tada poinju kriti novo polje.) Ba tu se nalaze brojna arheoloka nalazita, osebujni hramovi visoki katkad kao suvremene zgrade od 20 katova, druge vrste monumentalne arhitekture i izrezbareni kameni spomenici. Zbog vlastitih kulturnih predrasuda prema tropskim umama kao mjestima pogodnim za ivot, i prema obradi zemlje krenjem kao nainu pribavljanja hrane, sjevernoameriki i europski arheolozi postavili su ovakvo pitanje: Kako su Maja Indijanci mogli ovdje odravati velike, stalne naseobine na temelju takvog oblika obrade zemlje? Odgovor je izgledao oit: to nije bilo mogue; dakle, veliko arheoloko nalazite mora da su bila ceremonijalna sredita naseljena nekolicinom ljudi, ili posve nenaseljena. Povremeno se u njima, zbog rituala ili izgradnje i odravanja, okupljalo seosko stanovnitvo koje je ivjelo ratrkano u okolnim malim zaseocima.Takvo je miljenje prevladavalo nekoliko desetljea, sve dok 1960. g. arheolozi, radei na nalazitu Tikal, jednom od najveih Maja nalazita, nisu postavili najjednostavnija i najmanje pristrana pitanja koja su mogli zamisliti: Je li netko ivio stalno ba na tom mjestu? Ako jest, koliko ih je bilo i tko ih je uzdravao? Radei intenzivno u desetljeu koje je slijedilo, sa to manje unaprijed stvorenih zakljuaka i pojmova, arheolozi su ustanovili da je Tikal bilo veliko naselje stalno naseljeno desecima tisua ljudi koji su se uzdravali oblicima poljoprivrede uspjenijim od obrade zemlje samo krenjem i paljenjem vegetacije. Arheolokim iskapanjem u Tikalu pobijene su stare kulturno ograniene predodbe i otvoren je put novim spoznajama o klasinoj Maja civilizaciji.Uviajui potencijalne probleme stvaranja hipoteza koje nisu kulturno omeene, antropolozi su se mnogo oslanjali na tehniku koja se pokazala uspjenom u drugim podrujima prirodnih znanosti. Poput arheologa u Tikalu, oni se udube u podatke to je vie mogue. inei to, toliko se zblie s najsitnijim detaljima da u njima poinju razaznavati modele od kojih bi se inae mnoge moglo previdjeti. Ti modeli omoguavaju antropolozima stvaranje hipoteza koje se zatim podvrgavaju daljnjim provjerama.

Ovakav je pristup najvidljiviji u etnografskom radu na terenu, ali je jednako vaan u arheologiji. Za razliku od mnogih drutvenih znanstvenika, etnograf obino ne odlazi na teren oboruan unaprijed pripremljenim upitnicima, ve ima na umu da vjerojatno postoje razliiti nepredvieni imbenici koje je mogue otkriti samo uz to veu irinu duha. To ne znai da antropolozi ba nikad ne koriste upitnike, jer ih povremeno koriste, ali kao sredstvo kojim obogauju ili pojanjavaju informacije pribavljene nekim drugim metodama. Kako rad na terenu napreduje, etnografi razvrstavaju svoje kompleksne informacije u smislenu cjelinu, formulirajui i provjeravajui pokatkad ograniene ili jednostavne hipoteze, a najee koristei intuiciju i djelujui na temelju predosjeaja. Vano je da se dosljednost rezultata neprestano i pomno ispituje, jer ako dijelovi ne uspijevaju dati unutarnje dosljednu cjelinu, etnograf zna da je poinjena greka i daljnji rad nije potreban.Kontrast izmeu antropolokog i drugih drutveno-znanstvenih pristupa dobro ilustrira sljedei primjer, jedan od nekoliko koje je opisao Robert Chambers u svojoj knjizi Rural Development. Kako je Chambers visoko cijenjen strunjak za meunarodni razvoj, on govori s veim stupnjem objektivnosti nego bi to mogao antropolog (ili sociolog).Sean Conlin je kao socijalni antropolog boravio u nekom selu u Peruu. Za vrijeme njegova boravka doao je sociolog i proveo anketu. Prema rezultatima sociologa, ljudi u selu redovito su jedni drugima pomagali radei na parcelama zemlje u pojedinanom posjedu. Tako su bar njemu rekli. Meutim, za vie od godine dana koliko je Conlin ivio u selu, tu je praksu vidio samo jednom. Vjerovanje u odnose razmjene bilo je, zakljuio je, znaajno za ono kako su ti ljudi sebe vidjeli, ali to nije bila ekonomska injenica.10To ne znai da je svako socioloko istraivanje loe, a svako antropoloko dobro; oslanjanje na anketne upitnike riskantno je bez obzira tko ga provodi. Robert Chambers ovako je ukratko opisao tekoe: ako paljiva procjena ne prethodi sastavljanju upitnika, anketa e dati pojmove i kategorije doljaka-autsajdera, a ne one seoskih ljudi i tako nametnuti znaenje drutvenoj stvarnosti. Neslaganje izmeu pojmova gradskih strunjaka i siromanog seoskog stanovnitva vjerojatno je znatno, pa postavljena pitanja mogu stvoriti umjetne blokove "znanja" koji iskrivljavaju ili osakauju stvarnost siromanih ljudi. Anketna ispitivanja sama za sebe takoer nisu dobri naini za odreivanje kauzalnih odnosa - sama korelacija ne kae nita odreeno o uzroku - niti za istraivanje drutvenih odnosa kao to su reciprocitet, ovisnost, eksploatacija i slino. Ankete obino ne zahvaaju dubinu i koncentriraju se samo na ono to je mjerljivo, na to se moe odgovoriti i prihvatiti kao pitanje, umjesto da sondiraju manje opipljive a vie kvalitativne aspekte drutva. Iz mnogih razloga - strah, oprez, neznanje, iscrpljenost, neprijateljstvo, oekivanje koristi - siromani daju informacije koje su iskrivljene ili neistinite. Chambers nadalje istie da zbog tih i brojnih drugih razloga konvencionalne ankete imaju mnogo nedostataka ako im je cilj stei uvid u ivote i uvjete siromanog seoskog stanovnitva. Potrebne su druge metode, primijenjene samostalno ili uz anketu. U mjeri u kojoj opsena anketna istraivanja dobiju sredstva ukljuujui osoblje i financije za svoje potrebe, onemogueni su drugi pristupi.Sljedei problem u znanstvenoj antropologiji pitanje je ponavljanja. U drugim fizikalnim i prirodnim znanostima, ponavljanje (replikacija) opaanja i/ili eksperimenata predstavlja osnovni nain za provjeru pouzdanosti istraivaevih zakljuaka. U etnologiji je problem da je opaajni pristup mnogo ogranieniji. Antropolog Paul Roscoe biljei:U prirodnim znanostima, sveprisutnost fizikog svijeta, uz irokogrudno novano ulaganje, tradicionalno je razvilo uglavnom demokratski pristup opaanju i opisivanju: sunani spektar, primjerice, pristupaan je i moe ga opisati gotovo svaki astronom koji raspolae potrebnom opremom.Dakle, istraivai se mogu sami uvjeriti je li neki kolega u takvim podrujima "imao pravo". Nasuprot tome, pristup nezapadnoj kulturi ogranien je tekoom kako doi u podruje te kulture i biti prihvaen, ogranienim brojem etnografa, nerijetko nedovoljnim financijskim sredstvima, injenicom da se kulture mijenjaju, pa ono to se opazi u jednom trenutku ne mora biti vidljivo u drugom, i tako dalje. Dakle, istraivai se ne mogu lako uvjeriti je li etnograf "bio u pravu". Iz tog razloga etnograf snosi posebnu odgovornost za tono izvjetavanje.Rezultat arheolokog ili etnografskog rada na terenu, ako se on ispravno provodi, koherentan je prikaz neke kulture koji predstavlja okvir za razumijevanje ponaanja ljudi koje se prouavalo. A to, zauzvrat, predstavlja ono to antropologu omoguava oblikovanje irih hipoteza o ljudskom ponaanju. Koliko god vjerojatne bile te hipoteze, prouavanje samo jednog drutva obino nije dovoljno za provjeru tih hipoteza. Bez neke osnove za usporedbu, hipoteza utemeljena na jednom sluaju moe biti tek povijesna sluajnost. Meutim, jedan sluaj je dovoljan da baci sumnju na teoriju koja se prije toga smatrala valjanom, ili da je opovrgne. Otkrie iz 1948. da Aboridini koji ive u australskom Arnhem Landu utroe manje od est sati dnevno na rad, imajui i ivei pritom podosta iznad razine najnunijeg, bilo je dovoljno da dovede u pitanje nairoko prihvaena misao da su ljudi koji se prehranjuju traenjem hrane toliko zaokupljeni nalaenjem hrane da im nedostaje vremena za ikakvu drugu ivotnu aktivnost koja prua vie zadovoljstva. ak i danas ekonomisti su skloni proglasiti takve narode zaostalim iako su opaanja iz studije o Arnhem Landu otada bila potvrena mnogo puta u razliitim dijelovima svijeta. Hipotetska tumaenja kulturnih fenomena mogu se testirati usporeivanjem arheolokih i/ili etnografskih podataka za nekoliko drutava u odreenoj regiji. Paljivo kontrolirana usporedba predstavlja iri kontekst za razumijevanje kulturnih fenomena nego prouavanje samo jedne kulture. Antropolog koji poduzme takvo usporeivanje moe biti sigurniji da uvjeti, za koje vjeruje da imaju utjecaja, doista imaju utjecaja, barem unutar regije koju istrauje; meutim, tumaenje koje vrijedi za jednu regiju ne mora vrijediti i za drugu.Idealno je da teorije u kulturnoj antropologiji nastaju na temelju usporedbi na razini itavog svijeta. Meukulturni istraiva ispituje svjetski uzorak drutava kako bi otkrio je li hipoteza predloena za tumaenje kulturnih fenomena univerzalno primjenjiva ili ne. U teoriji, uzorak bi trebao biti izabran sluajno, to bi povealo vjerojatnost da je zakljuak medukulturnog istraivaa valjan. Meutim, to se vei broj drutava usporeuje, manje je vjerojatno da e istraiva temeljito poznavati sva drutva obuhvaena prouavanjem. Meukulturni istraiva ovisi o podacima drugih etnografa. Nemogue je da bilo koji istraiva osobno izvede dubinske analize irokog uzorka ljudskih kultura diljem svijeta.U antropologiji, kulturne usporedbe ne trebaju biti ograniene na etnografske podatke. Antropolozi se, primjerice, mogu okrenuti arheolokim podacima i testirati hipoteze o kulturnoj promjeni. Kulturne karakteristike za koje se smatra da su uzrokovane odreenim specifinim uvjetima mogu se provjeriti arheoloki, ispitivanjem situacija gdje su se ti uvjeti stvarno dogodili. Korisni su takoer i podaci koje pribavi etno-povjesniar. Etnopovijest je vrsta povijesne etnografije koja prouava kulture iz novije prolosti preko usmene predaje, opisa istraivaa, misionara i trgovaca te analize podataka kao to su zemljopisni nazivi nekog podruja, zapisi o roenim i umrlim osobama i drugi arhivski materijal. Etnopovijesna analiza kultura, poput arheologije, znaajna je za razumijevanje promjene. Ispitivanjem uvjeta za koje se smatra da su uzrokovali odreenu pojavu, moemo otkriti prethode li ti uvjeti doista tim pojavama ili ne.Etnopovijesno istraivanje vrijedno je takoer zbog utvrivanja pouzdanosri podataka koji se koriste za meukulturne usporedbe. Na primjer, antropolozi koji rade s podacima iz izvora kao to je Kartoteka podruja ljudskih odnosa - Human Relations Area Files (vidi biografiju Georgea Petera Murdocka u ovom poglavlju) ponekad su dolazili do zakljuka da meu stanovnitvom koje se bavi skupljanjem hrane jest (i bila je) praksa da brani parovi ive u ili pored domainstva muevljevih roditelja (poznato kao patrilokalno prebivalite). Tako su sigurno mnogi etnografi izvjetavali. Ali tu nije uzeta u obzir injenica da su se mnogi takvi etnografski zapisi odnosili na one skupljae hrane iji su tradicionalni obiaji jako izmijenjeni pritiscima nastalim (obino) ekspanzijom Europljana u sve dijelove Zemljine kugle. Primjerice, za narod Zapadnih Abenaka sjeverozapadne Nove Engleske tvrdilo se da su imali praksu patrilokalnog prebivalita prije invazije engleskih kolonizatora. Etnopovijesna istraivanja pokazuju, meutim, da su zbog njihova sudjelovanja u trgovini krznima s Europljanima te sve jaeg angamana u borbama kako bi suzbili najezdu doljaka, aktivnosti mukaraca poprimale sve vee znaenje i izazvale pomak s fleksibilnijeg na patrilokalni nain stanovanja. Podrobnijim istraivanjem, ostali sluajevi patrilokalnog naina stanovanja medu tim stanovnitvom pokazali su se reakcijama na okolnosti vezane uz porast kolonijalizma. Za razliku od ena koje su redovito odlazile ivjeti s muevima blizu muevljeve rodbine, skupljake zajednice prvotno su, ini se, bile fleksibilnije u organiziranju branog prebivalita.Etnopovijesno istraivanje, kao i terenska prouavanja arheologa, vrijedno je za provjeru i potvrivanje hipoteza o kulturi. Poput antropologije, etnopovijesno istraivanje ima u mnogo emu praktinu korisnost. U Sjedinjenim Dravama, etnopovijesno istraivanje je doivjelo procvat jer esto pribavlja kljuni dokaz potreban za donoenje odluka u sudskim sluajevima vezanim za pravo Indijanaca na zemlju. To je jo jedan primjer praktine primjene antropolokog znanja.FRANZ BOAS (1858-1942)FREDRIC VVARD PUTNAM (1839-1915)JOHN WESLEY POVVELL (1834-19O2)U Sjevernoj Americi antropologija ima jedinstveni karakter meu drutvenim znanostima, velikim dijelom zbog prirodoznanstvene (vie nego drutvenoznanstvene) usmjerenosti trojice znanstvenika. Franz Boas s obrazovanjem iz fizike, nije bio prvi koji je predavao antropologiju u Sjedinjenim Dravama, ali on i njegovi studenti, inzistirajui na znanstvenoj tonosti, uinili su takva predavanja uobiajenim dijelom programa koleda i sveuilita. Putnam, zoolog koji se specijalizirao za prouavanje ptica i riba i stalni tajnik Amerikog udruenja za napredak znanosti, odluio se 1875. posvetiti promicanju antropologije. Zahvaljujui njegovu trudu, osnovani su mnogi veliki antropoloki muzeji: na Sveuilitu u Kaliforniji (danas Phoebe Hearst Museum), na Harvardskom sveuilitu (Peabodv Museum) i Field Museum u Chicagu, a u New Yorku je osnovao antropoloki odjel u Amerikom muzeju prirodnih znanosti (American Museum of Natural History). Powel je bio geolog i utemeljitelj istraivanja pod nazivom United States Geological Survey, ali je takoer provodio etnografsko i lingvistiko istraivanje (njegova klasifikacija indijanskih jezika sjeverno od Meksika vrijedi jo i danas). Godine 1879. osnovao je Ured za ameriku etnologiju (Bureau of American Ethnology) koji je kasnije ukljuen u Smithsonian Institution, utemeljivi tako antropologiju unutar vlade Sjedinjenih Drava.ANTROPOLOGIJA I HUMANISTIKE ZNANOSTI

Iako se prirodne znanosti i humanistika esto smatraju pristupima znanju koji se uzajamno iskljuuju, oni se u antropologiju udruuju. Zato antropoloko istraivanje financiraju ne samo agencije "pravih znanosti" kao to je Nacionalna zaklada za znanost nego i organizacije kao to je Nacionalna zaklada za humanistike znanosti. Kao to je rekao Roy Rappaport, bivi predsjednik Amerikog antropolokog udruenja, stapanje znanstvenog i humanistikog pristupa jest i uvijek je bilo izvorom napetosti. Ono je kljuno za antropologiju jer istinski odraava stanje vrste koja ivi i moe ivjeti jedino prema smislu koji mora izgraditi u svijetu bez apsolutnog znaenja, podlonog prirodnom zakonu.... Bez neprestanog oslanjanja na iskustveno to omoguavaju znanstveni aspekti nae tradicije, nai interpretativni napori mogu otplutati u literarni kriticizam i u partikularistike oblike povijesti. Bez tradicije interpretacije, znanstvena tradicija iz koje uimo nikad ne bi bila pokrenuta."Humanistika strana antropologije moda se najizravnije oituje u njezinu bavljenju jezicima drugih kultura, vrijednostima i dostignuima u umjetnosti i knjievnosti (ukljuujui usmenu knjievnost meu narodima koji nemaju pismo). tovie, antropolozi se dre pravila da nitko ne moe potpuno shvatiti drugu kulturu samo promatrajui je; kao to to pojam sudioniko opaanje podrazumijeva, treba je i doivjeti. Stoga etnografi provode podua razdoblja ivei s ljudima koje prouavaju, dijelei njihove radosti i nedae, ukljuujui bolest i ponekad preranu smrt. Nisu toliko neupueni da smatraju da mogu ili ak moraju biti ravnoduni prema ljudima ije jade i nevolje dijele. Kako kae Robin Fox: "Naa srca, kao i umovi moraju biti uz nae mukarce i ene." Ni antropolozi ne obmanjuju sami sebe toliko da vjeruju kako mogu izbjei bavljenje moralnim i politikim posljedicama svojih nalaza. Zapravo, antropologija ima dugu tradiciju zastupanja prava domorodakih naroda, to je tema jednog od kasnijih poglavlja ove knjige.Humanistika strana antropologije vidljiva je i u znaenju koje pridaje kvalitativnom za razliku od kvantitativnog istraivanja. To ne znai da antropolozi ne znaju vrijednost kvantifikacije i statistikih postupaka; oni ih koriste za razliite svrhe. Ipak, svoditi ljude i ono to rade na brojeve ima definitivno "dehumanizirajui" uinak (lake je zanemariti probleme "impersonalnih" brojeva nego probleme ljudskih bia od krvi i mesa) i znailo bi zanemarivati vana pitanja koja se ne mogu izraziti brojkama. Zbog svega toga antropolozi su skloni manje naglaavati znaenje brojanih podataka nego znanstvenici u drugim drutvenim znanostima.S obzirom na intenzivne susrete antropologa s drugim narodima, ne treba se uditi to su nagomilali toliko informacija o ljudskoj krhkosti i uzvienosti - a to je graa humanistikih znanosti - kao to je to i u drugim disciplinama. Nije takoer nikakvo udo da iznad svega pokuavaju izbjei "hladan" znanstveni pristup, to bi im zatvorilo oi pred injenicom da su ljudska drutva sastavljena od pojedinaca s bogatim rasponom emocija i aspiracija koje zahtijevaju potovanje. Antropologija je ponekad bila zvana najhumanijom znanou, to je oznaka kojom se antropolozi nemalo ponose.PITANJE ETIKE

Vrste istraivanja koja provode antropolozi i sredine u kojima ih obavljaju potiu brojna vana pitanja vezana uz etiku. Kome e koristiti nalazi antropologa i u koje svrhe? U sluaju militantne manjine, na primjer, hoe li druga strana koristiti antropoloke podatke da nadvlada manjinu? to je s tradicionalnim zajednicama diljem svijeta? Tko e odluiti koje promjene treba a koje ne treba provesti za "boljitak" zajednica? Po ijoj definiciji je to boljitak - po odreenju same zajednice, neke udaljene nacionalne vlade ili meunarodne agencije kao to je Svjetska banka? Nadalje, razmislite o problemu privatnosti. Antropolozi se bave ljudskim privatnim i osjetljivim stvarima ukljuujui ono to ljudi inae ne bi eljeli da o njima znaju drugi. Kako pisati o takvim stvarima a istodobno tititi privatnost onoga koji je tu informaciju pruio? Zbog takvih i drugih pitanja ne iznenauje to se u protekla dva desetljea medu antropolozima mnogo raspravljalo o etici.Antropolozi su svjesni da imaju obveze prema trima vrstama ljudi: prema onima koje prouavaju, onima koji ih financiraju i prema onima iz svoje profesije koji oekuju da e pribavljene podatke objaviti kako bi posluili daljnjim spoznajama. Budui da terenski rad zahtijeva odnos povjerenja izmeu osobe koja je na terenu i onih koje joj daju informacije - kazivaa, prva odgovornost antropologa odnosi se svakako na te kazivae i njihove ljude. Potrebno je uraditi sve to je mogue da se zatiti njihovo fiziko, socijalno i psiholoko stanje te potuje dostojanstvo i privatnost. Drugim rijeima, ne ini zlo. Iako su prvi etnografi esto pribavljali informacije kojima su kolonijalnim slubenicima pomagali da kontroliraju "domoroce", odavno su to prestali olako raditi i smatraju osnovnim pravo naroda na vlastitu kulturu.

Kao primjer kako razrijeiti ponekad suprotne interese prouavanog naroda, vlastite profesije i financijera navest emo intervju koji je 1981. dala Laura Nader:U sluaju Zapoteka bavila sam se vrlo osjetljivim materijalima o zakonu i razmiricama, konfliktima i slino. Bila sam vrlo napeta zbog toga koliko od toga izvijestiti jer su ti ljudi jo bili ivi, stvari su jo bile vrue, pa sam ekala .... Sada se osjeam slobodnom iznijeti te informacije. Sredstva je osigurala meksika vlada i mislim da je sve to sam napisala bilo dovoljno da izravnam (novano) ono to su mi dali kao potporu za jednogodinji rad. Dakle, radei medu Zapotecima u ta tri podruja nisam osjeala neki posebni napor. Druga je pria s istraivanjem o energiji koje sam obavila. Od mene su traili da provedem istraivanje o energiji uglavnom zato... da kaem ljudima koji su bili na odluujuim poloajima o amerikim potroaima na takav nain da bi se njima moglo bolje manipulirati, a ja to nisam eljela. Stoga sam rekla da bih htjela prouavati vertikalne segmente. To je znailo da nikada ne bih prouavala potroaa a da ne prouavam i proizvoaa. A kad promatrate tako po vertikalnim segmentima, kaete potroau o proizvoau i proizvoau o potroau i to je pravedno. Da sam prouavala potroae samo zbog proizvoaa, mislim da bih se osjeala nelagodno.ANTROPOLOGIJA I SAVREMENI IVOT

Antropologija je, svojim stalnim zalaganjem da spozna ljude u svim dijelovima svijeta, uz holistiku perspektivu, bolje opremljena nego bilo koja druga disciplina da se, na poetku 21. stoljea, suprotstavi problemu od najvee vanosti za cijelo ovjeanstvo. Nezaobilazna je ivotna injenica da Sjevernoamerikanci - mala manjina gledano planetarno - ive u globalnoj zajednici u kojoj su svi ljudi meusobno ovisni. Svijest o tome danas je prisutna u poslovnoj zajednici koja se oslanja na strane izvore sirovina, koja vidi nezapadnjaki svijet kao svoje glavno podruje trine ekspanzije i sve ee stvara svoje proizvode u inozemstvu. A ipak, graani Sjedinjenih Drava potpuno su neobavijeteni o kulturama u ostalom dijelu svijeta, a takvi su oduvijek bili. To se ne odnosi samo na "prosjenog graanina" nego i na visokoobrazovane ljude. U Gvatemali, na primjer, gdje vie od polovine stanovnitva ine Maja Indijanci, ameriko diplomatsko osoblje uglavnom ne poznaje literaturu - veinom radove antropologa - koja se odnosi na te narode. Posljedica je da je previe nas slabo opremljeno za ovladavanje zahtjevima ivljenja u modernom svijetu.Antropolog Dennis Shaw ovako opisuje takvo stanje:Takva provincijalnost izaziva pitanja o dobrobiti nae nacije i globalnom kontekstu u kojem je ona glavna snaga. Kao nacija nastavljamo tumaiti politike akcije drugih nacija u terminima kulturnih i politikih normi vlastite kulture i tako stvaramo najiskrivljeniju interpretaciju globalnih politikih dogaaja. Nai ekonomski interesi praeni su iz perspektive vlastitih kulturnih normi i stoga se nismo uspjeli sloiti s drugim nacijama koje su pokazale osjetljivost na kulturne razlike. U unutarnjim poslovima moe se postaviti ozbiljno pitanje o odrivosti demokracije u kojoj najvei dio birakog tijela ine oni koji u osnovi nisu upoznati s temama s kojima se nai politiki lideri moraju suoiti. U meunarodnom smislu, moglo bi se spekulirati o dobrobiti svijeta u kojem graanima jedne od najmonijih nacija ozbiljno manjka sposobnost procjene globalnih pitanja.Bivi ambasador Edwin Reischauer rekao je to jednostavnije: "Obrazovanje se ne mie dovoljno brzo u pravim smjerovima da izgradi znanje o vanjskom svijetu i stavove prema drugim narodima, to moe biti presudno za ljudski opstanak. Doprinos antropologije suvremenom ivotu treba biti razumijevanje i nain gledanja na narode svijeta, odnosno nita manje nego bazino umijee preivljavanja u modernom svijetu.SAETAK POGLAVLJATijekom ljudske povijesti ljudi su morali znati tko su, odakle su doli i zato se ponaaju na odreeni nain. Tradicionalno su mitovi i legende davali odgovore na ta pitanja. Antropologija, otkad se pojavila prije vie od 200 godina, nudi drugi pristup u odgovorima na pitanja koja ljudi postavljaju o sebi samima.Antropologija je prouavanje ovjeanstva. Primjenom znanstvenog pristupa, antropolozi ele ostvariti umjereno objektivno razumijevanje ljudskih razliitosti, ali i obiljeja koja su zajednika svim ljudima. Dvije najvee grane antropologije su fizika i kulturna antropologija. Fizika antropologija je usredotoena na ljude kao bioloke organizme. Fiziki antropolozi pridaju posebno znaenje praenju evolucijskog razvoja ljudske ivotinja i prouavanju danas postojee bioloke promjene unutar vrste. Kulturni antropolozi prouavaju narode preko njihovih kultura - esto nesvjesnih standarda po kojima drutva funkcioniraju. Tri podruja kulturne antropologijesu arheologija, antropoloka lingvistika i etnologija. Arheolozi prouavaju materijalne predmete obino iz prolih kultura kako bi objasnili ljudsko ponaanje. Lingvisti, koji prouavaju jezike, bave se opisima jezika, povijeu jezika ili kako se jezici koriste u odreenim drutvenim sredinama. Etnolozi se koncentriraju na dananje kulture ili kulture bliske prolosti; poduzimajui komparativna prouavanja kulture usredotouju se na odreeni aspekt kulture, kao to su religijski ili ekonomski obiaji, ili kao etnografi odlaze u odreeno podruje da bi promatrali i opisali ljudsko ponaanje onako kako ga je mogue vidjeti, doivjeti ili o njemu raspravljati s osobama o ijoj se kulturi radi.Antropologija je jedinstvena meu drutvenim i prirodnim znanostima po tome to se bavi tumaenjem ljudske razliitosti temeljene na prouavanju svih obiljeja ljudske biologije i ponaanja u svim poznatim drutvima, a ne samo europskim ili sjevernoamerikim drutvima. Tako su antropolozi posvetili mnogo panje prouavanju nezapadnih naroda.Antropologe zanima objektivno i sustavno prouavanje ljudskog roda. Primjenjuju metode drugih znanstvenika pri stvaranju hipoteza ili moguih objanjenja; koriste druge podatke da bi provjerili hipotezu; i konano, dolaze do teorije -tumaenja potkrijepljenog pouzdanim podacima. Podaci kojima se koriste antropolozi mogu se odnositi na jedno drutvo ili na brojna drutva koja se zatim usporeuju.

FIZIKA ANTROPOLOGIJA - Sustavno prouavanje ljudi kao biolokih organizama.

KULTURNA ANTROPOLOGIJA - Grana antropologije koja je usredotoena na ljudsko ponaanje.

SUDSKA (FORENZIKA) ANTROPOLOGIJA - Podruje primijenjene fizike antropologije koje ukljuuje strunu osposobljenost za obavljanje identifikacije ostataka ljudskih kostiju u pravosudne svrhe.

KULTURNA OGRANIENOST - teorije o svijetu i stvarnosti utemeljene na pretpostavkama i vrijednostima neije vlastite kulture.SOCIOLOZI vode unaprijed pripremljene intervjue i primjenjuju upitnike na respondentima, dok PSIHOLOZI eksperimentiraju s ispitanicima. ANTROPOLOZI saznaju podatke od kazivaa.ARHEOLOGIJA - Prouavanje materijalnih ostataka, obino iz prolosti, kako bi se opisalo i objasnilo ljudsko ponaanje.LINGVISTIKA ANTROPOLOGIJA - Grana kuliurne antropologije koja prouava ljudski jezik.ETNOLOG - Antropolog koji prouava kulture s komparativnog ili povijesnog stajalita koristei etnografske prikaze.ETNOGRAFIJA Sustavni opis odreene kulture temeljen na neposrednom opaanju.SUDIONIKO OPAANJE - U etnografiji, tehnika saznavanja o kulturi nekog naroda izravnim sudjelovanjem u svakodnevnom ivotu tog naroda tijekom duljeg vremena.HOLISTIKA PERSPEKTIVA - Fundamentalni princip antropologije prema kojem razliite dijelove kulture treba promatrati u najirem moguem kontekstu kako bi se shvatile njihove uzajamne veze i zavisnosti.KAZIVAI - lanovi zajednice u kojoj radi etnograf koji mu pomau protumaiti to se dogaa.INJENICA - Opaanje koje je provjerilo nekoliko promatraa iskusnih u potrebnim tehnikama opaanja.HIPOTEZA - Provizorno tumaenje odnosa izmeu odreenih pojava.TEORIJA - U znanosti, tumaenje prirodnih pojava /fenomena temeljeno na pouzdanim podacima.Za mnoge, znanstvenik je osoba (obino bijelac, mukarac) koja radi u laboratoriju i izvodi pokuse pomou specijalizirane opreme. Suprotno stereotipnoj predodbi, ne rade svi znanstvenici u laboratorijima, niti je eksperimentiranje jedina tehnika kojom se slue (niti su znanstvenici iskljuivo bijelci, mukarci u bijelim kutama).ETNOPOVIJEST - Prouavanje kultura novije prolosti na temelju usmene predaje, opisa istraivaa, misionara i trgovaca te analize podataka kao to su zemljopisni nazivi, podaci o roenima i umrlima te drugi arhivski materijali.PITANJA ZA RAZMILJANJE

1. Razmisli o filmovima koje si gledao ili romanima koje si itao, a u kojima su likovi antropolozi. Kako su prikazani? U kakvoj su opreci te karakterizacije i disciplina koja je predstavljena u ovom poglavlju?

2. Po tvom miljenju, je li antropologija znanost? Po emu se razlikuje od eksperimentalnih znanosti kao to su kemija i fizika, ili od drutvenih i bihevioralnih znanosti kao to su sociologija i psihologija? Jesu li neka podruja antropologije znanstvenija od drugih? Ako antropologiju smatra znanou, zato joj neki osporavaju njen znanstveni status? Ako je ne smatra znanou, to bi njene istraivake metode ili nalaze uinilo naunim?3. Kako mogu informacije koje prikupe antropolozi biti korisne u razrjeavanju savremenih nacionalnih i politikih polemika. Kako mogu te informacije promijeniti te polemike?II PRIRODA KULTURE1. TO JE KULTURA?

Kulturu ine apstraktne vrijednosti, uvjerenja i percepcije svijeta koji su temelj ljudskog ponaanja i odraavaju se u ponaanju. Ti su elementi zajedniki lanovima odreene drutvene zajednice, a njihovo oitovanje stvara ponaanje razumljivo ostalim lanovima toga drutva. Kulture se ne nasljeduju bioloki, nego se ue, a uenje se ostvaruje uglavnom posredstvom jezika. Dijelovi kulture funkcioniraju kao jedinstvena cjelina.

2. KAKO SE KULTURA PROUAVA?

Antropolozi, poput djece, ue o nekoj kulturi iskustveno i razgovorima o njoj s onima koji ive po njezinim pravilima. Naravno, za to imaju manje vremena, ali je njihov nain uenja sustavniji. Paljivim promatranjem i razgovorom s osobama koji su im izvor informacija (kazivai) i dobro su upueni u vlastitu kulturu, antropolozi saimaju skup pravila kojima objanjavaju kako se ponaaju pripadnici odreenog drutva.

3. ZATO POSTOJE KULTURE?

Ljudi odravaju kulture kako bi rjeavali probleme ili pitanja koja su im vana. Da bi se odrala, kultura mora zadovoljiti osnovne potrebe onih koji ive po njezinim pravilima, mora osigurati vlastiti kontinuitet i omoguiti uredan ivot pripadnicima odreene drutvene zajednice. Pritom, kultura mora uspostaviti ravnoteu izmeu vlastitih interesa pojedinaca i potreba drutva u cjelini. Konano, kultura mora imati sposobnost promjene kako bi se prilagodila novim okolnostima ili promijenjenoj percepciji postojeih okolnosti.Studenti antropologije ne mogu izbjei prouavanja naizgled beskrajnog niza ljudskih drutava, svakog sa svojim jedinstvenim sustavom politike, ekonomije i religije. Usprkos svim meusobnim razlikama ta drutva imaju neto zajedniko. Svako je skup ljudi koji suradnjom osiguravaju kolektivno preivljavanje i dobrobit. Da bi to uspjelo, ponaanje svakog pojedinca unutar drutva mora u odreenoj mjeri biti predvidljivo, jer su grupni ivot i suradnja nemogui ako pojedinci ne znaju kako su se drugi skloni ponaati u nekoj situaciji. U sluaju ovjeka, kultura postavlja granice ponaanja i vodi ga unaprijed zacrtanim putovima.Pojam kulture fazvili su antropolozi pred kraj 19. stoljea. Prva zaista jasna i razumljiva bila je definicija sir Edwarda Burnetta Tylora, britanskog antropologa. Tylor je 1871. definirao kulturu kao "sloenu cjelinu koja ukljuuje znanje, uvjerenja, umjetnost, zakon, udoree, obiaj i svaku drugu sposobnost i navike koje stjee ovjek kao lan drutvene zajednice". Od Tylorova vremena definicije kulture su se mnoile, pa su do poetka 1950-ih sjevernoameriki antropolozi A. L. Kroeber i Clyde Kluckhohn uspjeli iz literature prikupiti vie od stotinu definicija kulture. Novije definicije nastoje jasnije razluiti stvarno ponaanje od apstraktnih vrijednosti, uvjerenja i percepcije svijeta kao temelja toga ponaanja. Reeno na drugi nain, kultura nije vidljivo ponaanje, nego skup zajednikih naela, vrijednosti i uvjerenja kojima se ljudi slue u interpretaciji iskustva i razvoju odreenog ponaanja, i u tom se ponaanju odraavaju.Komparativnim prouavanjem vie razliitih kultura antropolozi su se sloili oko osnovnih karakteristika zajednikih svim kulturama. Pomno prouavanje tih karakteristika pomae nam da shvatimo vanost same kulture i njezinu funkciju.KULTURA JE ZAJEDNIKA

Kako je ve spomenuto, kultura je skup zajednikih ideala, vrijednosti i standarda ponaanja; ona je zajedniki nazivnik koji djelovanje pojedinaca ini shvatljivim drugim pripadnicima njihova drutva. Kako dijele istu kulturu, ljudi mogu predvidjeti najvjerojatnije ponaanje drugih u odreenim okolnostima te u skladu s tim reagirati. Kad bi se grupa ljudi, pripadnika razliitih kultura, zatekla neko vrijeme na pustom otoku, inilo bi se da je postala svojevrsno drutvo. Dijelei zajedniki interes - opstanak - razvili bi tehnike zajednikog ivota i rada. Meutim, svaki bi lan grupe, zadrao i nadalje vlastiti identitet i kulturnu pozadinu i grupa bi se sama od sebe raspala im bi njeni lanovi bili spaeni s otoka. Grupa bi bila samo privremeno zajednitvo, a ne kulturni entitet. Drutvo se moe definirati kao skupina ljudi koji imaju zajedniku domovinu, u elji za opstankom ovise jedni o drugima i dijele zajedniku kulturu. Oblike njihove meusobne ovisnosti ine npr. ekonomski sustavi ili njihove obiteljske veze; osim toga, pripadnike nekog drutva dri zajedno osjeaj zajednikog identiteta. Odnosi koji drutvo dre zajedno nazivaju se drutvenom strukturom.Kultura i drutvo dva su tijesno vezana pojma, a antropolozi prouavaju oba. Ni jedna kultura ne moe postojati bez drutva, kao to ni drutvo ne moe postojati bez pojedinaca. Obrnuto gledano, ne postoji ili nije postojalo ni jedno poznato drutvo a da nije imalo kulturu. Neke druge vrste ivotinja, naprotiv, ostvaruju drutveno postojanje bez kulture. Mravi i pele, primjerice, instinktivno surauju na nain koji jasno pokazuje odreeni stupanj drutvene organizacije, ali to instinktivno ponaanje ipak nije kultura. Stoga drutvo (ali ne ljudsko drutvo) moe postojati bez kulture, iako kultura ne moe postojati bez drutva. Izraavaju li ivotinje, koje nisu ljudska bia, kulturno ponaanje, pitanje je kojim emo se ubrzo pozabaviti.Iako je kultura zajednika lanovima nekog drutva, treba naglasiti da to ne znai njezinu uniformnost. Naime, ni jedan pripadnik nekog drutva ne tumai svoju kulturu potpuno jednako kao netko drugi. Osim takvih individualnih varijacija, unutar kulture se neizostavno pojavljuju i neke druge varijacije. Recimo, u svakom ljudskom drutvu postoje odreene razlike izmeu uloga mukaraca i ena. One proizlaze iz injenice da ene raaju a mukarci ne, te da postoje oigledne razlike izmeu muke i enske anatomije i fiziologije. Svaka kultura daje znaenje tim razlikama tumaei ih i odreujui kako se prema njima odnositi. Nadalje, svaka kultura odreuje kako se te dvije vrste ljudi trebaju odnositi jedna prema drugoj i prema svijetu oko sebe. Budui da to svaka kultura ini na sebi svojstven nain, goleme razlike se javljaju od jednog do drugog drutva. U engleskom jeziku, govorei o spolovima u kulturolokom smislu te u smislu znaenja koje kultura pripisuje biolokim razlikama izmeu spolova, antropolozi koriste izraz "rod". Dakle, iako je neiji spol odreen bioloki, spolni je identitet kulturno konstruiran.Izmeu spolova, znai, postoji znaajna bioloka i kulturna distinkcija. Kulturne razlike meu spolovima stare su vjerojatno koliko i ljudska kultura - oko 2,5 milijuna godina - a proistekle su iz biolokih razlika izmeu prvih mukaraca i ena. Nekad davno, mukarci bijahu otprilike dva puta vei od ena, kao to su i danas mujaci vei od enki meu vrstama poput gorila, orangutana i babuna, a svi su oni bliski srodnici ovjeka. Kako su se ljudska bia razvijala, bioloke razlike izmeu dva spola radikalno su se smanjile. Stoga, osim razlika izravno vezanih za reprodukciju, svaka nekad postojea bioloka osnova za razliite uloge spolova (gender) uglavnom je nestala.Kulture su ipak zadrale diferencijaciju u ulogama spolova sve do danas, s tim da su one u nekim drutvima mnogo vee nego u drugima. Zaudo, kulturno odreene razlike medu spolovima bile su krajem 19. i poetkom 20. stoljea u zapadnim drutvima (europskim i europskog podrijetla), u kojima se od ena oekivala slijepa podinjenost mukom autoritetu, mnogo ekstremnije nego u veine povijesno poznatih skupljakih zajednica iji je nain ivota, usprkos promjenama, sliniji ivotu predaka zapadnjaka iz kasnog kamenog doba. U skupljakim zajednicama odnosi izmeu mukaraca i ena razmjerno su izjednaeni, pa ako oba spola i nisu obino ispunjavala jednake zadatke, tako ureeni odnosi naginju fleksibilnosti. Drugim rijeima, danas postojee razlike u ponaanju mukaraca i ena u Sjevernoj Americi i zapadnim drutvima uope nisu, kako mnogi vjeruju, ukorijenjene u ljudskoj biologiji. Naprotiv, ini se da su takvima postale tek tijekom novije povijesti.Osim kulturnih varijacija vezanih za spol, javljaju se i kulturne varijacije vezane uz dob. Ni u jednom se drutvu od djece ne oekuje da se ponaaju kao odrasli, a vrijedi i obrnuto. Nadalje, u drutvima postoje varijacije izmeu podgrupa. To mogu biti radne grupe, u kojima postoji sloena podjela rada, drutvene klase u stratificiranom drutvu, ili pak etnike grupe u nekim drugim drutvima. Postoje li u drutvu takve grupe, od kojih svaka funkcionira prema svojim distinktivnim standardima ponaanja ali uz istodobno postojanje nekih zajednikih standarda, govorimo o supkulturama (potkulturama). Treba naglasiti da izraz supkultura nema konotaciju nieg statusa u odnosu na izraz kulturno.Jedan od primjera supkulture u Sjedinjenim Dravama predstavljaju Amii. Stari (kranski) red Amia potjee iz Austrije i Moravije u doba reformacije; danas lanovi tog reda broje oko 60 000 pripadnika i ive uglavnom u Pennsvlvaniji, Ohiou i Indiani. To je miroljubiv, zemljoradniki narod iji je ivot usredotoen na vjerska uvjerenja. Oni zagovaraju jednostavnost, teak rad i visoki stupanj susjedske suradnje. Amii se odijevaju izrazito jednostavno, a jo i danas za prijevoz i poljodjeljstvo koriste konje. S onima koji im ne pripadaju, Amii izbjegavaju mijeanje.Cilj amikog obrazovanja je ovladavanje itanjem, pisanjem i aritmetikom te usaivanje amikih vrijednosti. Odbijaju ono to smatraju "svjetskim" znanjem i ideju da kole stvaraju za dravu dobre graane. Amii zahtijevaju da njihova djeca pohaaju kole blizu domova te da se uitelji zalau za amike vrijednosti. Nekonformizam prema mnogim standardima ire kulture uzrokom je mnogih sukoba s dravnim vlastima i nepotivanja zakonskih i osobnih normi. Amii su se oduprli svim pokuajima da se njihovu djecu prisili na pohaanje regularnih javnih kola. Neki su kompromisi ipak bili potrebni pa je nakon osnovne kole uvedena "obuka za zanimanje" kako bi se ispunili zahtjevi drave. Amii su uspjeli postii kontrolu nad svojim kolama i zadrati svoj nain ivota, ali su postali zaokruena, defenzivna kultura, nepovjerljiva prema iroj kulturi oko njih vie nego ikada.Iskustvo Amia primjer je kakav moe biti odnos prema supkulturi koja funkcionira unutar ire kulture. Tako razliiti, Amii zapravo oivotvoruju mnoge vrijednosti koje graani Sjedinjenih Drava potuju na apstraktan nain: tedljivost, teak rad, nezavisnost, zatvoren obiteljski ivot. Za stupanj tolerancije kojom se prema njima odnose djelomino je zasluna injenica to su Amii bijelci i Europljani. Bijelci, koji su doli kao osvajai i prozvali Indijance "divljacima", odnosili su se prema amerikim indijanskim supkulturama drukije. Za otprilike 500 godina, Europljani i njihovi potomci na prostoru dananjih Sjedinjenih Drava, u pravilu su prihvatili miljenje da su indijanske kulture osuene na propast; no, one su jo uvijek jako prisutne, iako u promijenjenom obliku.NOVE KUE ZA APAEU Sjedinjenim Dravama, kao i drugim industrijaliziranim zemljama, ima nekoliko vie ili manje odvojenih supkultura. Oni koji ive prema standardima neke odreene supkulture odravaju najvre odnose jedni s drugima i tako neprestano stjeu uvjerenje da su jedino njihove percepcije svijeta ispravne i uzimaju kao samo po sebi razumljivo da je cijela kultura onakva kakvom je oni vide. Posljedica je da pripadnici jedne supkulturne grupe esto nailaze na tekoe u razumijevanju potreba i aspiracija drugih takvih grupa. Zbog toga su antropolozi, zahvaljujui svojem osobitom poimanju kulturnih razlika, esto posrednici u situacijama u kojima treba ostvariti suradnju izmeu pripadnika razliitih kulturnih tradicija.Takav primjer prua George S. Esber mlai, koji je jo kao student antropologije, s arhitektima i grupom Apaa radio na izradi projekta nove zajednice za Apae. lako su arhitekti poeli raditi svjesni postojanja meukulturnih razlike u nainu koritenja prostora, nisu znali kako da od Indijanaca dobiju potrebne informacije. Apai, pak, sa svoje strane, nisu imali jasnu predodbu o svojim potrebama jer su one bile temeljene na nesvjesnim uzorcima ponaanja. tovie, pomisao da bi se uzorci ponaanja mogli iskazivati nesvjesno bila im je strana.Esberov je zadatak bio nagovoriti arhitekte da oteu planiranje kako bi on radom na terenu uspio prikupiti i potom pregledati pisane biljeke, odnosno podatke iz kojih su se mogle izvesti stambene potrebe Apaa. Istodobno, trebao je stiati uznemirenost Apaa zbog doljaka koji je meu njih doao prikupiti podatke o neemu tako osobnom kao to je njihov svakodnevni ivot. Ispunivi te zadatke, Esber je ustanovio i uspjeno prenio arhitektima obiljeja apakog ivota, to je bilo veoma znaajno za stambeni projekt zajednice. Osim toga, Apai su na temelju njegovih podataka postali svjesni svojih jedinstvenih potreba.Zahvaljujui Esberovu radu, Apai su se 1981. godine mogli useliti u kue sagraene uz vlastito sudjelovanje prema vlastitim specifinim potrebama. Izmeu ostalog, vodilo se rauna i o postupnom uklapanju Indijanaca u drutvenu situaciju, a da to ba ne bude "skok u sredinu" nove situacije. Apaki obiaji zahtijevaju da svi imaju pregled jedni nad drugima, tako da se s udaljenosti moe procijeniti ponaanje drugih i ponaati u skladu s tim. To zahtijeva prostrani, otvoreni ivotni prostor. Zatim, domaini moraju biti u mogunosti ponuditi gostima hranu kao uvod u daljnju socijalnu interakciju. Znai, prostori za kuhanje i blagovanje nisu mogli biti odvojeni od prostora za dnevni boravak. Nadalje, nije bilo mogue postaviti standardnu graansku englesku kuhinju jer potreba za pripremom velikih koliina hrane zahtijeva velike zdjele i tave za koje opet trebaju izuzetno veliki sudoperi i ormari. Vodei rauna o svemu tome, nove su kue bile izgraene u skladu s dugotrajnom tradicijom Indijanaca.Dosadanje razmatranje podrazumijeva injenicu da se supkulture mogu razviti na razliite naine. S jedne strane, amika se supkultura pojavila kao rezultat naina na koji su ti ljudi komunicirali i meusobno djelovali slijedei zajednike ciljeve unutar ireg drutva. S druge strane, ameriko-indijanske supkulture rezultat su neko samostalnih kultura koje su silom stavljene pod kontrolu Sjedinjenih Drava. Iako su sve indijanske kulture zbog toga doivjele promjenu, mnoge od njih i nadalje su toliko razliite od europsko-amerike kulture da je teko odluiti nisu li one ipak ostale zasebne kulture nasuprot supkulturama. U tom smislu kultura i supkultura predstavljaju vrhove kontinuuma, bez jasne crte razgranienja u "sivom podruju" izmeu njih.Ovim je naeto pitanje tzv. pluralistikih drutava u kojima je osobito izraena kulturna raznolikost uz postojanje svega nekoliko (ako ih uope ima) zajednikih standarda. Pluralistika drutva zapravo su multikulturna i nisu mogla postojati prije nego su se pojavile prve politiki centralizirane drave pred 5 000 godina. Pojavom drave, postalo je mogue politiki ujediniti dvije ili vie dotad nezavisnih drutvenih zajednica od kojih je svaka imala vlastitu kulturu. Nastao je socijalni entitet s viim ureenjem koje nadilazi teorijsku pretpostavku jedna kultura - jedno drutvo. Danas u svijetu uobiajena pluralistika drutva obiljeava osobiti problem: grupe unutar njih, zbog visokog stupnja kulturne razliitosti, djeluju u osnovi po razliitim pravilima, to stvara tekoe jer drutveni ivot zahtijeva predvidljivo ponaanje. U multikulturnom drutvu lanovima bilo koje podgrupe moe biti teko shvatiti razliite standarde prema kojima djeluju oni drugi. U najblaem sluaju, tako nastaju velikim nesporazumi, kao to pokazuje sljedei dogaaj objavljen u asopisu Wall Street Journal (13. svibnja, 1983.):

Salt Lake City - Policija je to nazvala meukulturnim nesporazumom.Kada se pojavio ovjek da na oglas kupi etlandskog ponija, vlasnik je pitao to namjerava uiniti sa ivotinjom? "Za sinovljev roendan", odgovorio je kupac i prodaja je bila zakljuena. Kupac je potom toljagom usmrtio ponija, ubacio u kamionet i otiao. Uasnuti je prodava pozvao policiju, koja je ula u trag kupcu. U njegovoj kui zatekli su roendansko slavlje. Poni se, pripremljen, pekao prema njihovu obiaju. "Mi konje ne jaemo, mi ih jedemo", objasnio je kupac, nedavni useljenik iz Tonge.U pluralistikom drutvu lanovi jedne podgrupe s tekoom shvaaju standarde prema kojima se vladaju lanovi druge podgrupe. Naalost, ta tekoa ponekad preraste u mnogo vie od pukog nerazumijevanja, a posljedica moe biti nasilje i krvoprolie. Mogue je navesti mnogo takvih sluajeva.U svakoj kulturi postoje osobe koje su zbog svojeg osebujnog ponaanja prozvane "ekscentrinima", "ludima" ili "udnima". Na takve osobe veina pripadnika njihove drutvene zajednice gleda s neodobravanjem, a ako njihovo ponaanje ode u pretjeranost, prije ili kasnije bivaju iskljuene iz grupnih aktivnosti. Iskljuivanje slui kako bi se ponaanje oznaeno kao devijantno zadralo izvan grupe. No, ono to se smatra devijantnim u jednom drutvu ne mora biti takvo u drugom. Primjerice, u mnogim zajednicama amerikih Indijanaca pojedincima je doputeno da preuzmu ulogu koja se inae pripisuje osobama suprotnog spola. Tako se mukarac moe odijevati kao ena i baviti aktivnostima koje se konvencionalno smatraju enskima; obrnuto, ene mogu stei popularnost u aktivnostima uobiajenima za muku domenu. Ustvari, mogue je razlikovati etiri kulturno razliita spolna identiteta: mukarce, feminizirane mukarce, ene i maskulinizirane ene. Maskulinizirane ene i feminizirani mukarci ne samo da su prihvaeni nego su i visoko cijenjeni.Zbog tendencije da se osobe koje dijele istu kulturu i imaju zajednike fizike karakteristike ene unutar svoje drutvene zajednice, neki ljudi pogreno vjeruju u izravnu vezu izmeu kulture i rase. Takva pretpostavka podrazumijeva dva problema - jedan je da se ljudske vrste ne mogu dijeliti na bioloke rase. Razlog tomu je da se fizika obiljeja ovjeka uzajamno ne mijenjaju (ne ko-variraju); odatle e klasifikacija temeljena na razliitoj boji koe, primjerice, biti potpuno razliita od one temeljene na nekoj drugoj karakteristici. Drugi problem je da su tzv. rasne karakteristike rezultat bioloke prilagodbe na klimu i ne znae nikakve razlike u inteligenciji ili kulturnoj superiornosti. Neki su ameriki crnci tvrdili da imaju vie zajednikog s crnim Afrikancima nego s bijelim Sjevernoamerikancima. Ipak, kad bi nekim sluajem morali odjednom ivjeti u tradicionalnom Bantu drutvu, otkrili bi da zbog nedostatka kulturnog znanja ne mogu biti uspjeni pripadnici njihove grupe. Kultura koju dijele sa Sjevernoamerikancima znaajnija je nego fizika obiljeja koja dijele s afrikim crncima.

KULTURA SE UISvaka se kultura ui, a ne nasljeuje bioloki. Stoga antropolog Ralph Linton o kulturi govori kao o "drutvenom naslijeu" ovjeanstva. Ljudi svoju kulturu ue odrastajui s njom, a proces kojim se kultura prenosi s jednog narataja na drugi naziva se enkulturacijom.Veina ivotinja pije i jede kad god osjete potrebu. ovjek, meutim, uglavnom jede i pije u za to kulturno propisana vremena i osjea glad kako se ona primiu. Vremena odreena za jelo razlikuju se od kulture do kulture, a takoer i to to i kako se jede. Da bude jo sloenije, hrana obino predstavlja vie od pukog zadovoljavanja prehrambenih potreba. U ritualnim i religijskim aktivnostima, hrana "uspostavlja odnose davanja i uzimanja, odnose suradnje, zajednitva i emocionalne spone koja je univerzalna."Enkulturacijom osoba ui drutveno prihvatljiv nain zadovoljavanja bioloki odreenih potreba. Treba razlikovati potrebe koje nisu nauene i nauene naine kojima se zadovoljavaju potrebe. Tako e se sjevernoameriko uvjerenje o udobnom nainu spavanja uvelike razlikovati od japanskog. Bioloke su potrebe ovjeka podjednake kao i u ivotinja: osim hrane i