SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANA MATIĆ

LJUDSKI POTENCIJALI U POSLOVANJU

PODUZEĆA CESTOVNOG PROMETA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

LJUDSKI POTENCIJALI U POSLOVANJU

PODUZEĆA CESTOVNOG PROMETA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika prometa i pomorstva

Mentor: Red. prof. dr. sc. Blanka Kesić

Student: Ana Matić

Studijski smjer: Ekonomika poduzetništva

Broj indeksa: 24489

RIJEKA, rujan 2013.

PREDGOVOR

Kako bi se pobliže upoznala s pojmom i značenjem cestovnoga prometnoga poduzeća

bilo je potrebno razjasniti temeljne pojmove, transport i promet te osnovne značajke tih

dvaju pojmova. Transport i promet od značajne su važnosti te bez tih dviju sustava

robna razmjena, gospodarstvo i društvena reprodukcija ne bi mogli funkcionirati. Znači,

transport i promet su značajne gospodarske i izvan gospodarske djelatnosti te povezuju

sustav proizvodnje i sustav potrošnje, odnosno ponudu i potražnju.

Cestovni transport i promet karakterizira velika brzina i funkcionalnost te je tako

najvažniji oblik prometa u svijetu. Cestovna prometna poduzeća proizvode prometne

proizvode pomoću posebnih elemenata proizvodnje te je stoga potrebno definirati jasnu

i na realnim pretpostavkama oblikovanu poslovnu politiku. Njen temeljni zadatak je da

metodama koje odgovaraju svojstvima i razvoju okoline, međusobno razvije i integrira

strateške cjeline unutar poduzeća u funkciji ostvarenja ciljeva poslovanja. Svrha

poslovnog upravljanja je uspostavljanje osmišljenoga procesa usmjerenog razvoja te da

svojim odrednicama determinira misiju cestovnoga prometnoga poduzeća u budućnosti.

U diplomskom radu se na jasan način daje pregled ljudskog potencijala koji je temeljna

pretpostavka uspješnoga i profitabilnoga poslovanja poduzeća cestovnog prometa.

Posebno se zahvaljujem članovima svoje obitelji na podršci i ukazanom povjerenju, te

mentoru prof. dr.sc. Ratku Zeleniki, te prof. dr.sc. Blanki Kesić i asistentici dr.sc Helgi

Pavlić Skender koji su mi omogućili odabir ove teme i pomogli mi stručnim savjetima u

pogledu odabira literature, te metodologije i tehnologije izrade ovog rada.

Bjelovar, rujan 2013.

Ana Matić

KAZALO stranica

1. UVOD ..................................................................................................... 1

1.1 PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA .............................................................. 2

1.2 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE ..................................................................... 2

1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ...................................................................................... 3

1.4 ZNANSTVENE METODE .................................................................................................. 4

1.5 STRUKTURA RADA ......................................................................................................... 4

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE O TRANSPORTU, PROMETU I CESTOVNOM PROMETU .................................................................... 6

2.1 VAŽNIJE ZNAČAJKE O TRANSPORTU I PROMETU .......................................................... 6

2.2 MEĐUODNOS TRANSPORTA, PROMETA I EKONOMSKOG RAZVOJA ............................ 7

2.3 VAŽNIJE ZNAČAJKE CESTOVNOG PROMETA ................................................................. 9

3. CESTOVNA PODUZEĆA U GLOBALNOJ PROMETNOJ INDUSTRIJI ........................................................................................... 11

3.1 POSEBNOST ORGANIZACIJE I POSLOVANJA CESTOVNIH PODUZEĆA.......................... 11

3.2 VAŽNOST CESTOVNIH PODUZEĆA U MAKROEKONOMSKOJ I GLOBALNOJ PROMETNOJ

INDUSTRIJI ............................................................................................................................... 14

3.3 CESTOVNI TERETNI TRANSPORT I PROMET ................................................................ 16

3.3.1 Priprema tehnologije prijevoza ........................................................................... 17

3.3.2 Tehnologija provedbe prijevoza .......................................................................... 18

3.3.3 Tehnologija završavanja prijevoza ....................................................................... 18

3.4 CESTOVNI PUTNIČKI TRANSPORT I PROMET ............................................................... 19

3.4.1 Tehnologija cestovnoga putničkog prometa ....................................................... 22

3.4.2 Tehnologija provedbe prijevoza .......................................................................... 23

3.4.3 Tehnologija završavanja prijevoza ....................................................................... 24

4. VAŽNIJE ODREDNICE MENADŽMENTA I LJUDSKIH POTENCIJALA ..................................................................................... 25

4.1 OSNOVNA OBILJEŽJA MENADŽMENTA I MENADŽERA ............................................... 30

4.1.1 Temeljne znakovitosti ljudskih resursa ............................................................... 32

4.1.2 Temeljne znakovitosti ljudskog kapitala ............................................................. 33

4.1.3 Temeljne znakovitosti ljudskih potencijala ......................................................... 33

4.2 OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE MENADŽERA CESTOVNIH PROMETNIH

PODUZEĆA ............................................................................................................................... 34

5. LJUDSKI POTENCIJAL – ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA ............................ 36

5.1 ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA ..................... 36

5.2 ZAPOŠLJAVANJE U CESTOVNOM PROMETU ............................................................... 39

5.3 OBRAZOVANJE LJUDSKIH POTENCIJALA ZA POTREBE CESTOVNIH PROMETNIH

PODUZEĆA ............................................................................................................................... 43

6. PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA MODERNIZACIJU, ODRŽIVI RAST I RAZVOJ CESTOVNIH PODUZEĆA U PROMETNOJ INDUSTRIJI ........................................................................................... 47

6.1 AKTIVNOSTI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZA CESTOVNI PROMET ....................... 47

6.2 AKTIVNOSTI NACIONALNOG UDRUŽENJA CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA ....................... 50

6.3 AKTIVNOSTI CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA ..................................................................... 51

6.4 AKTIVNOSTI OBRAZOVANIH SUSTAVA ........................................................................ 53

6.5 AKTIVNOSTI OSTALIH SUDIONIKA ............................................................................... 54

ZAKLJUČAK ............................................................................................ 57

LITERATURA

POPIS TABLICA I GRAFIKONA

1

1. UVOD

U okvirima cestovnoga prometnoga poduzeća ljudski potencijal predstavlja tek

intelektualni potencijal poduzeća, odnosno potencijale skrivene u ljudima. Da bi se

efikasno pristupilo ugradnji funkcije ljudskih potencijala u prometnim poduzećima

nužno je poznavanje svih njezinih aktivnosti i zadataka, usmjeravajući se pri tom na one

koje daju najveću dodanu vrijednost internim i eksternim kupcima. Naglasak treba

staviti na intelektualni kapital kao najznačajniji pokretač razvoja općenito, a posebice

kao pokretaču razvoja svih prometnih grana. Intelektualni kapital podržan kvalitetnim

informacijama i suvremenim informacijskim tehnologijama je temeljna pretpostavka

uspješnoga i profitabilnoga poslovanja. Cestovna prometna poduzeća posluju u

turbulentnom i konkurentnom okružju te je stoga potrebno razviti integrirati strateške

cjeline unutar cestovnoga poduzeća u funkciji ostvarivanja proizvodnje prometnih

usluga. Prometna infrastruktura, prometna suprastruktura, predmet rada, ljudski

potencijal i drugi elementi proizvodnje prometnih usluga koje u svojim osnovnim

aktivnostima stvaraju funkcionalnu međuovisnost za uspostavljanje kvantitativne i

kvalitativne elemente proizvodnje i prodaje usluga cestovnih poduzeća.

Analiza i ocjena ljudskih potencijala u poslovanju poduzeća cestovnog prometa,

prethode teorijska objašnjenja pojmova vezanih uz značajke o transportu i prometu,

cestovnome transportu i prometu, posebnosti cestovnoga transporta i prometa te pojmu

cestovnih prometnih poduzeća. U radu se posebno ističe važnost ljudskog potencijala u

poslovanju cestovnoga prometnog poduzeća te postizanja boljih rezultata.

Da bi se na primjeren način razumio ljudski potencijal kao važan element upravljanja i

razvoja cestovnih prometnih poduzeća potrebno je u prvom djelu diplomskog rada,

Uvodu, s naslovom Ljudski potencijali u poslovanju poduzeća cestovnoga prometa

posvetiti posebnu pozornost ovim tematskim jedinicama: 1) Problem, predmet i

objekt istraživanja, 2) Radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) Svrha i ciljevi

istraživanja, 4) Znanstvene metode i 5) Struktura rada.

2

1.1 PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Bez transportnoga i prometnoga teretnog sustava ne bi mogao optimalno funkcionirati

sustav robne razmjene, sustav gospodarstva te sustav društvene reprodukcije. Nositelji

razvoja i modernizacije prometne infrastrukture i prometne suprastrukture te procesa

proizvodnje prometnih usluga bili su u prošlosti, to su i danas, a biti će i u budućnosti

ljudi, ljudski potencijali koji su izravno ili neizravno bili uključeni u stvaranje,

organiziranje i funkcioniranje mikro, makro, globalnih i megatransportnih i prometnih

sustava.

Problem istraživanja diplomskog rada je sljedeći: iako se cestovni transport i promet

već desetljećima izučava na višim i visoko obrazovanim institucijama još uvijek nisu

dovoljno istražena i javnosti prikazana saznanja o ljudskom potencijalu u poslovanju

poduzeća cestovnog prometa te njihovom utjecaju na rast i razvoj poduzeća. Isto tako

kao problem istraživanja može se navesti nedovoljna istraženost obrazovanja i

osposobljavanja menadžera u cestovnim prometnim poduzećima.

Sukladno toj problematici i problemu istraživanja, definiran je predmet istraživanja:

Istražiti aktualne i teorijske probleme cestovnih prometnih poduzeća, posebno

znakovitosti ljudskog potencijala, ljudskih resursa i ljudskog kapitala te čimbenik

proizvodnje i prodaje usluga cestovnih poduzeća, sustavno i jednostavno formulirati

rezultate istraživanja, te predložiti odgovarajuća rješenja o definiranju ljudskog

potencijala u funkciji poslovanja poduzeća cestovnog prometa. Objekti istraživanja

su: ljudski potencijal i cestovna prometna poduzeća.

1.2 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Sukladno problematici, problemu, predmetu i objektima istraživanja postavljena je

radna hipoteza: Znanstvene spoznaje o teorijskim značajkama transporta i prometa,

cestovnoga transporta i prometa, važnost cestovnih poduzeća u makroekonomskoj i

globalnoj prometnoj industriji općenito, a posebno o ljudskom potencijalu poslovanja

3

poduzeća cestovnog prometa stvaraju znanstvenu platformu za kreiranje uspješnoga i

profitabilnog poslovanja cestovnih poduzeća.

Postavljena radna hipoteza može se konkretizirati sa pet pomoćnih hipoteza (Kr.P.H.):

P.H.1: Teorijske značajke o transportu i prometu te razlike između ta dva pojma dovode

do značenja, važnosti, vrsta i pojma cestovnoga transporta i prometa.

P.H.2: Misija upravljanja ljudskim potencijalima je funkcija menadžmenta i ljudskog

potencijala u poslovanju cestovnim prometnim poduzećima. Ljudski potencijal je jedini

ljudski element proizvodnje prometnih proizvoda. Bez obrazovanih i osposobljenih

menadžera i stručnjaka nema uspješnoga i konkurentnoga proizvođača prometnih

proizvoda.

P. H.3: Intelektualni potencijal se javlja kao najznačajniji pokretač razvoja općenito, a

posebice kao pokretač razvoja svih prometnih grana, intelekt jer je temeljna

pretpostavka uspješnoga i profitabilnoga poslovanja, upotpunjen s najnovijim

spoznajama s globalnoga prometnog tržišta.

P.H.4: Za kvalitetno poslovanje cestovnog prometnog poduzeća, razvoj i modernizacija

cestovnih poduzeća od bitnog su značenja, te predstavlja sve aktivnosti raznih sudionika

u nacionalnom i svjetskom gospodarstvu.

1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

U vezi s problemom istraživanja, predmetom i objektom istraživanja, postavljenom

hipotezom i pomoćnim hipotezama određeni su svrha i ciljevi istraživanja. Svrha

istraživanja je prikazati relevantne značajke ljudskog potencijala u poslovanju

poduzeća cestovnog prometa.

Cilj istraživanja je istražiti sve važnije značajke i fenomene ljudskog potencijala,

cestovnog transporta i prometa u makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji. Da

bi se utvrdili svrha i ciljevi istraživanja ovog rada, potrebno je odgovoriti na sljedeća

pitanja:

1. Koja su obilježja cestovnoga prometnoga poduzeća?

4

2. Koje su važnije značajke organizacije i poslovanja prometnih poduzeća u

makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji?

3. Od kakvog je značenja menadžer u funkciji upravljanja ljudskog potencijala

u poslovanju poduzeća cestovnog prometa?

4. Po čemu je ljudski potencijal bitan za poslovanje i postojanja cestovnog

prometnog poduzeća?

5. Koje su mjere potrebne za modernizaciju, održivi rast i razvoj cestovnih

teretnih poduzeća?

1.4 ZNANSTVENE METODE

Za rješavanje postavljene problematike prethodilo je prikupljanje i proučavanje

odgovarajuće lateralne građe. Pri izradi rada kombinirano su korištene sljedeće

znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda

klasifikacije, metoda deskripcije te metoda kompilacije.

1.5 STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja u diplomskom radu predočeni su u sedam međusobno povezanih

dijelova. U prvom djelu, Uvodu, formuliran je problem i predmet istraživanja, objekti

istraživanja, postavljena je temeljna hipoteza s pomoćnim hipotezama, navedeni su

svrha i ciljevi istraživanja, navedene su znanstvene metode koje su korištene pri

istraživanju te obrazložena struktura rada.

Naslov drugog djela je Teorijske značajke o transportu, prometu i cestovnom

prometu. U njemu se daje uvid o temeljnim pojmovima i značenju transporta i prometa

te o vrstama, posebnostima i značajkama cestovnoga transporta poduzeća.

Cestovna poduzeća u makroekonomskoj i prometnoj industriji naslov je trećeg

djela. U njemu su obrazloženi organizacija, poslovanje i vrte cestovnih poduzeća u

makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji.

5

U četvrtom djelu, s naslovom Važnije odrednice menadžmenta i ljudskih potencijala

navodi se funkcija menadžmenta u cestovnoj prometnoj industriji te pojam i važnost

ljudskog potencijala, ljudskog resursa i ljudskog kapitala. Također je iznesena važnost

obrazovanja menadžera za učinkovitije poslovanje cestovnih prometnih poduzeća.

Naslov petog djela Ljudski potencijal – čimbenik proizvodnje i prodaje usluga

cestovnih poduzeća daje uvid u važnost proizvodnje i prodaje usluga cestovnih

poduzeća, obrazovanja ljudskog potencijala te o zapošljavanju u cestovnom prometu.

Prijedlog aktivnosti za modernizaciju, održivi rast i razvoj cestovnih poduzeća je

naslov šestog djela ovog rada. Ovaj dio pokazuje važnost izrade programa i plana

razvoja međunarodne i nacionalne organizacije za cestovni promet, te održivi rast i

razvoj cestovnih teretnih poduzeća u makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji.

U zadnjem dijelu rada, Zaključku, dana su zaključna razmatranja o izvedenoj tematici.

6

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE O TRANSPORTU, PROMETU I CESTOVNOM PROMETU

Važnije značajke o transportu, prometu i cestovnom prometu objasnit će se pomoću

naslova: 1) Važnije značajke o transportu i prometu, 2) Međuodnos transporta,

prometa i ekonomskog razvoja i 3) Važnije značajke cestovnog prometa.

2.1 VAŽNIJE ZNAČAJKE O TRANSPORTU I PROMETU

Prijevoz ili transport je specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i

prometne infrastrukture omogućuje proizvodnju prometne usluge. Prevozeći robu (teret

i materijalna dobra), ljude i energiju s jednog mjesta na drugo organizirano svladava

prostorne i vremenske udaljenosti. „Prijevoz“ i „Transport“ jesu sinonimi. Izraz

„transport“ ima međunarodno značenje, a nastalo je od latinske riječi transportare koja

znači prenositi i novolatinske riječi transportus u značenju prijevoz, prevoženje,

prenošenje. Sadržajnom značenju izraza prijevoz, odnosno transport, odgovaraju na

stranim jezicima izrazi: engl. Transport, njem. Transport, fran. Transport, tal.

Transoprto (Zelenika, 2010, p.14).

Promet se susreće u tri različita smisla riječi. U prvom i najširem smislu riječi promet

označava odnose među ljudima i tu se govori o društvenom prometu. U drugom smislu

riječi promet označava ekonomsko-financijsku kategoriju i tu se govori o robnom

prometu, nerobnom prometu, turističkom prometu, itd. Promet u najužem smislu riječi

označava prijevoz ili transport, robe i putnika, ali i sve operacije i komunikacije u vezi s

prijevozom robe i putnika.

Operacije u vezi s prijevozom koje obuhvaća promet jesu (Zelenika, 2010, p.14): ukrcaj

(utovar), iskrcaj (istovar), prekrcaj (pretovar), sortiranje, premještanje (tramakanje),

smještaj, slaganje, punjenje i pražnjenje kontejnera, signiranje (obilježavanje) koleta i

7

sl. te se operacije odnose na prijevoz robe, ali i putnički, poštanski i telekomunikacijski

promet obuhvaća također odgovarajuće operacije.

Komunikacije u prometu znače djelatnost koja pomoću posebnih tehničkih sredstava

organizirano prenosi vijest, slike, tekst, poruke, itd. Promet i transport od značajne su

važnosti i bez transportnog i prometnog sustava robna razmjena, gospodarstvo i

društvena reprodukcija ne bi mogla funkcionirati, što znači da su transport i promet vrlo

značajne gospodarske i izvan gospodarske djelatnosti u sustavu društvene reprodukcije.

Transport i promet povezuju sustav proizvodnje i sustav potrošnje, odnosno ponudu i

potražnju.

2.2 MEĐUODNOS TRANSPORTA, PROMETA I EKONOMSKOG

RAZVOJA

Za gospodarski i svaki drugi napredak nekoga područja, bilo na lokalnoj, bilo na

regionalnoj ili pak na državnoj razini, prvi i temeljni preduvjet jest razvijeni transport i

promet. Promatrajući transport i promet s motrišta razvoja narodnih gospodarstva, čini

se bitnim istaknuti da razvoj transportnih i prometnih sustava pridonosi ne samo

svladavanju prostornih i vremenskih, odnosno prirodnih zapreka međunarodnoj

razmjeni, već i da transport i promet počev od industrijske revolucije u osamnaestom

stoljeću podstiče gospodarski rast, a u novije vrijeme ublažava recesije i podstiče

gospodarski oporavak (Zelenika, 2001, p.81).

Nadalje, kako je gospodarska uloga transporta i prometa najmanje trodimenzionalna

(transport i promet su djelatnosti, nezamjenjiva je uloga transporta i prometa u

odvijanju svih područja gospodarstvenih procesa i logistička uloga transporta i prometa

podliježe načelima održivosti), razumijevanje funkcija transporta i prometa, kao

uporišta za sagledavanje sadržaja politike održivog razvitka čini se najprimjerenijim

temeljem četiri funkcije transporta i prometa u gospodarskom razvoju.

Transport i promet omogućuje input čimbenika u procesu proizvodnje (omogućuje

mobilnost ljudi i dobara između središta proizvodnje i potrošnje).

8

Unapređenje transporta i prometa pomiče funkciju proizvodnih mogućnosti i

smanjuje potreban input rada i kapitala u procesu proizvodnje.

Stvarajući blagodati mobilnosti transport i promet omogućava proizvodnim

čimbenicima produktivnije korištenje.

Transport i promet povećava blagostanje pojedinca šireći dostupnost socijalnih

sredstava i omogućava pribavljanje boljih i obilnijih javnih dobara.

Razvoj transporta i prometa koji su sami posljedica industrijskog razvoja, omogućilo je

razvoj industrije do neslućenih razmjena i stvaranja svjetskoga tržišta. Transport i

promet ne samo što utječe na veličinu i strukturu tržišta, koncentraciju stanovništva

povezivanje industrijskih razvijenih i ne razvijenih područja, već i opredjeljuje razvoj

pojedinih regija i gospodarskih grana unutar nje. Kontinuirani rast svjetskoga

gospodarstva, praćen sve većim porastom razmjene roba i usluga između nacionalnih

i/ili regionalnih gospodarstava zahtjeva daljnju izgradnju transportnog i prometnog

sustava, namećući novu dvojbu koja glasi: promet i održivi razvoj (Zelenika, 2001, p.

87).

Jačanje prometnih tokova, broja prometnih sredstava i mreže prometnica, te sve veći

konflikt prometa i okoliša nameće potrebu utvrđivanja pravila, kako bi se izbjegao

stihijski razvoj. Smatra se da zadovoljavajuće rješenje predstavlja koncept održivog

razvoja. To je takav razvoj u kojemu su veličina i dinamika čovjekovih proizvodnih i

potrošnih aktivnosti dugoročno usklađene s veličinom i dinamikom proizvodnih i

potrošnih procesa, koji se odvijaju u prirodi. Održivi razvoj ne isključuje razvoj

gospodarskih djelatnosti, proizlazi da je razvoj prometa prihvatljiv do one mjere do koje

ne ugrožava prirodu i njene procese. Razvoj prometa je, dakle, održiv, ukoliko

udovoljava zahtjevima optimalnosti i ekonomske efikasnosti u korištenju raspoloživih

resursa te ako pridonosi poboljšanju uvjeta života i usklađivanja odnosa unutar ljudske

zajednice (Padjen, 2000, p. 12).

9

2.3 VAŽNIJE ZNAČAJKE CESTOVNOG PROMETA

Cestovni promet obuhvaća prijevoz robe i putnika cestovnim prijevoznim vozilima po

cestovnim putovima kao i sve operacije i komunikacije u cestovnome prijevozu. To

zapravo znači da izraz cestovni promet obuhvaća i djelatnosti koje su u izravnoj ili

neizravnoj vezi sa cestovnim prijevozom, kao što su neke djelatnosti (ili poslovi) na

kopnenim terminalima (kontejnerskim, za rasute terete, za drva, za životinje…). Jer, bez

operacija utovara, istovara, pretovara, pakiranja, signiranja, sortiranja, tramakanja,

određenih špediterskih, agencijskih, kontrolnih, agencijskih, kontrolnih, upravnih i

ličnih poslova ne bi se cestovni promet mogao optimalno odvijati.

U cestovni promet u širem smislu riječi može se uključiti i djelatnosti: pakiranja robe,

kontrole utovara ili istovara robe u ili iz cestovnog vozila, osiguravanje cestovnoga

vozila, osiguravanje cestovnih vozila, robe i putnika u cestovnome prijevozu. Osnovne

pretpostavke za optimalno funkcioniranje cestovnoga prijevoza i cestovnoga prometa

jesu: visok stupanj razvijenosti cestovne infrastrukture i cestovne suprastrukture,

primjerena organizacija rada, upravljanja i rukovođenja, primjerena uporaba suvremenih

prijevoznih tehnologija (npr. paletizacije, kontejnerizacije, RO-RO, Huckepack i

Bimodalnih transportnih tehnologija), tržišno poslovanje svih aktivnih sudionika u

cestovnome prometnom sustavu, primjereno reguliranje pravnoekonomskih

odnosa, odnosno obveza, prava i odgovornosti sudionika u cestovnome prometnom

sustavu, primjereno funkcioniranje integralnoga prometnog informacijskog sustava

(maksimalna kompatibilnost hardvera, softvera između aktivnih sudionika, ali i

sudionika iz okružja…). Posebno značajno mjesto pripada operativnim i kreativnim

prometnim menadžerima (Zelenika, 2006, p. 19).

Struktura cestovnog prometa na nacionalnom teritoriju prema vrsti vozila tijekom 2011.

godine je slijedeća (Statistički ljetopis Hrvatske, 2012, str. 339):

km.- mil.

- Osobnim vozilima 18.250

- Autobusima 300

- Motociklima i mopedima 189

10

- Teretnim vozilima 1.870

- Ukupno 20.609

Najveći promet na nacionalnom teritoriju tijekom 2011. godine bio osobnim vozilima

(89%), potom slijedi promet teretnim vozilima (9%), dok preostalih 2% čini promet

autobusima, motociklima i mopedima.

11

3. CESTOVNA PODUZEĆA U GLOBALNOJ PROMETNOJ INDUSTRIJI

Makroekonomska i globalna prometna industrija je od iznimne važnosti, tako i za

cestovni putnički i cestovni teretni promet. Da bi se što bolje shvatila i razumjela

njihova važnost mora se proučiti: 1) Posebnost organizacije i poslovanja cestovnih

poduzeća, 2) Važnost cestovnih poduzeća u makroekonomskoj i globalnoj

prometnoj industriji, 3 ) Teretni transport i promet, 4) Putnički transport i

promet.

3.1 POSEBNOST ORGANIZACIJE I POSLOVANJA CESTOVNIH

PODUZEĆA

Izraz poduzeće najčešće se definira kao samostalna gospodarska organizacija koja

obavlja određenu gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja stanovitoga viška prihoda

povrh troškova poslovanja. Uspješnost poslovanja poduzeća ogleda se u veličini

ostvarene zarade, odnosno ostvarenog profita ili ekstraprofita. U modernim poduzećima

čvrsto su interesno povezani poduzetnici, menadžeri, radnici i financijeri. Poduzeća

posluju na turbulentnim tuzemnim i inozemnim tržištima u uvjetima konkurencije,

liberalizacije, globalizacije (Zelenika, 2010, p. 528).

Sva cestovna poduzeća se prema zajedničkim karakteristikama, kao što su opseg,

struktura i kvaliteta njihovih proizvoda, raspoloživi potencijalni i resursi, važnost

poduzeća u nacionalnim i međunarodnim razmjerima, imidžu poduzeća, mogu svrstati u

tri skupine prema općim značajkama prometnih poduzeća (Zelenika, 2005, p.100):

1) Velika cestovna poduzeća. Za sva velika cestovna poduzeća

karakteristično je sljedeće:

- da imaju godišnji prosjek više od 500 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi

više od milijun pozicija (tj. da sklopi i izvrši više od milijun ugovora o

cestovnom prometu), da u strukturi cestovnih prometnih poslova sudjeluju svi

12

temeljni cestovni prometni poslovi i brojni iz skupine specijalnih cestovnih

prometnih poslova, da se bavi svim vrstama cestovnih prometnih poslova:

putničkim i teretnim prijevozom, premještanjem, prenošenjem, transportiranjem,

prometovanjem stvarnih predmeta: stvari, tereta, robe, živih životinja (…), da

godišnje ostvaruje prihod veći od 50.000.000 eura, da je vrijednost cestovnog

poduzeća uključujući i intelektualni kapital, veća od 20.000.000 eura, da

godišnje ostvaruje neto dobit veću od 5.000.000 eura, da se po mogućnosti bavi

i logističkim djelatnostima (…), da značajno sudjeluje u nacionalnom i

međunarodnom cestovnom transportu i prometu ( npr. da je u vlastitoj državi

najveće cestovno prometno poduzeće, ili da je među nekoliko prvih, ili da se

ubraja među prvih 100 europskih cestovnih poduzeća…)

2) Srednja cestovna poduzeća. Za srednja cestovna poduzeća

relevantno je:

- da imaju godišnji prosjek više od 50 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi

više od 100.000 pozicija, da uglavnom obavlja temeljne transportne i prometne

poslove, a povremeno i neke iz specijalnih poslova, da se manje ili više bavi

svim vrstama cestovnog prometa, da godišnje ostvaruje prihod veći od

10.000.000 eura, da je vrijednost poduzeća, uključujući i intelektualni kapital,

veća od 2.000.000 eura, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 1.000.000

eura, da je po kvaliteti i opsegu obavljenih usluga prepoznatljiv u tuzemstvu i

inozemstvu (…).

3) Mala cestovna poduzeća. Za malo cestovno poduzeće

karakteristično je:

- da obradi više od 10.000 pozicija, da uglavnom obavlja poslove prijevoza i neke druge

temeljne i specijalne poslove, da godišnje ostvaruje prihod do10.000.000 eura, da je

vrijednost poduzeća, uključujući i intelektualni kapital, do 2.000.000 eura, da godišnje

ostvaruje neto dobit veću od 500.000 eura.

Organizacijska struktura predstavlja jednu od temeljnih pretpostavki za uspješno

funkcioniranje prometnih poduzeća. Organizacijskom strukturom se određuje koje će se

13

aktivnosti i u kojoj mjeri biti u službi korisnika prometnih usluga, a u koje i u kojoj

mjeri u službi radnika prometnoga poduzeća, te u kojoj mjeri i kojom brzinom će se

prometno poduzeće prilagođavati promjenama u vrtložnom okruženju. Svrha

organizacijske strukture, kao i uspostave odjela za upravljanjem ljudskim potencijalima

u okviru organizacijske strukture prometnih poduzeća ogleda se u ostvarivanju

organizacijskih ciljeva, strategija i planskih zadataka. Da bi se to postiglo,

organizacijska struktura treba osigurati koordinaciju i usmjerenost pojedinačnih i

grupnih napora organizacijskim ciljevima (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 252).

Za mala prometna poduzeća karakteristično je da se prilikom početka njihova rada

sastoje od vlasnika i nekoliko zaposlenih osoba. U toj fazi nije potrebna organizacijska

shema niti formalno dodjeljivanja odgovornosti. Radi se o fluidnoj strukturi unutar koje

svaki zaposleni često zna na koji način treba obaviti više od jednog zadatka, a sam

vlasnik je uključen u sve aktivnosti poslovanja.

Na dizajniranje organizacijske strukture djeluje interni i eksterni čimbenici. U literaturi

navode se tri interna čimbenika (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 253):

1. veličina prometnog poduzeća,

2. diversifikacija poslova u prometnom poduzeću,

3. značajke ljudskih potencijala prometnog poduzeća,

te tri eksterna:

1. stabilnost sredine u kojoj djeluje prometno poduzeće

2. tehnologija (primjena suvremenih transportnih tehnologija)

3. razni pritisci koji utječu na organizacijsku strukturu.

Prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti Cestovni prijevoz nalazi se u odjeljku H –

Prijevoz i skladištenje, NKD 49.4 - Cestovni prijevoz robe i usluge preseljenja (Odluka

o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD, NN 58/07).

14

3.2 VAŽNOST CESTOVNIH PODUZEĆA U MAKROEKONOMSKOJ I GLOBALNOJ PROMETNOJ INDUSTRIJI

Kada bi se sve obuhvatno kvantificiralo posebnosti važnosti transporta i prometa, a

posebnosti važnosti globalizacije, moglo bi se neprijepornim činjenicama ustvrditi da je

globalna važnost transporta i prometa veća od globalne važnosti globalizacije, jer

globalizacija u bilo kojem segmentu ne može opstati, rasti i razvijati se bez logističke

participacije transporta i prometa. Imajući na umu sve relevantne značajke pojma,

razvoja i važnosti transporta, prometa i globalizacije općenito, može se reći da je na

današnjem stupnju razvoja znanosti i tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i

društvenih odnosa globalizacija transporta i prometa sociološki postupak koji

omogućuje prostorno i vremenski kompresiju svih svjetskih prometnih i transportnih

aktivnosti, elemenata, resursa, kapaciteta, potencijala, istodobno implementirajući

kvantitativne i kvalitativne promjene u svim ljudskim aktivnostima na planetu Zemlji

(Zelenika, 2010, str. 352).

Na osnovi važnijih referencija svih ekonomija i svih ekonomika, primjereno je utvrditi

da globalna ekonomika poduzeća obuhvaća teorijska, primijenjena i razvojna

istraživanja posebnosti fenomena ekonomike poduzeća, koji se odnose na globalne

organizacijske oblike (npr. poduzeća, korporacije…) s mnogobrojnom međusobno

povezanim podsustavima, primjerice: istraživanje ekonomičnosti poslovanja

megašpediterskih poslovanja, megašpeditarskih korporacija koje imaju svoje profitne

centre u više od 150 država (Zelenika, 2010, str. 472).

I makroekonomika poduzeća obuhvaća teorijska, primijenjena i razvojna istraživanja

posebnosti fenomena ekonomike poduzeća koji se odnose na makroekonomske,

makrogospodarske i makrodruštvene sustave. Makroekonomika poduzeća treba pronaći

i ponuditi najbolja ekonomska rješenja za sve aktualne ekonomske probleme

makroekonomskih, makrogospodarskih i makrodruštvenih sustava. Aktualni fenomeni

makroekonomika poduzeća proučavaju se u posebnim ekonomikama, primjerice:

(makro)ekonomika poduzeća industrije Hrvatske, (makro)ekonomika poduzeća

15

poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država, (makro)ekonomika prometnih poduzeća

Europske Unije i drugo (Zelenika, 2010, str. 471).

Geoprometni položaj Republike Hrvatske izrazito je povoljan, jer je jedina država

središnje Europe koja je i panonska i mediteranska, te spaja jugoistok Europe i Malu

Aziju. Hrvatska leži na dva koridora (Majić, 2013):

• prvi zapadna Europa - Crno more,

• drugi istočna Europa i Baltik – Meditera.

Promet je od temeljne važnosti za hrvatsko gospodarstvo i društvo. Mobilnost je od

vitalnog značaja za unutarnje tržište i za kvalitetu života građana i građani moraju

uživati svoju slobodu kretanja. Prijevoz omogućuje gospodarski rast i stvaranje radnih

mjesta, te mora biti održiv u svjetlu novih izazova s kojima se Hrvatska suočava.

Promet je globalnog karaktera, i svako učinkovito djelovanje zahtjeva jaku

međunarodnu suradnju (Majić, 2013).

Prema analizi cestovnih prometnih tokova koju je izradila Ekonomska komisija UN za

Europu, utvrđeno je da je cestovna infrastruktura u istočnoj Europi niskog standarda i

male gustoće u odnosu prema zapadnoj Europi (Božičević i Perić, 2001, p. 754).

U polovini sedamdesetih godina deset je europskih zemalja potaklo gradnju

Transeuropske autoceste sjever-jug projekta TEM (Transeuropean North-South

Motorway Project). Transeuropska magistrala sjever-jug spaja dijametralne točke

sjevernog i južnog dijela europskog kontinenta, a težišnu funkciju ostvaruje na relaciji

Podunavlje-Jadran. Nedvojbeno se može ustvrditi da se projektom TEM Hrvatska

uključuje u glavni cestovni sustav Europe. Izgradnjom autocesta u pravcu TEM-a prema

Budimpešti, Hrvatskoj se otvara put prema srednjoj Europi (Mađarskoj, Češkoj,

Slovačkoj i Poljskoj) i istočnoj Europi (Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji), što je posebno

važno za njezin dalji razvitak (Božičević i Perić, 2001, p. 755).

16

3.3 CESTOVNI TERETNI TRANSPORT I PROMET

Bitna determinanta teretnoga transporta i prometa je materijalnost predmeta

prometovanja. To znači da se radi o profesionalnoj djelatnosti prevoženja, premještanja,

prenošenja, transportiranja, prometovanja stvarnih predmeta: stvari, tvari, tereta, robe,

živih životinja (…) s jednoga na drugo mjesto. Pri tome se rabe različita prijevozna

sredstva i mehanizacija, odnosno prometna suprastruktura, koja je tehnički i tehnološki

prilagođena specifičnim svojstvima (tj. prirodi) predmeta prometovanja. Predmet

prometovanja vrlo često ili isključivo određuje vrstu i tip transportnoga sredstva, a često

i prekrcajne (pretovarne) mehanizacije. Tako, primjerice, nafta i naftni derivati, kao

predmeti prometovanja, određuju specifična prijevozna sredstva, kao npr.: autocisternu

(u cestovnome transportu), vagonsku cisternu (u željezničkome transportu), brod-tanker

(u pomorskome transportu, odnosno u morskome brodarstvu), kontejner-cisternu (u

kontejnerskome transportu), ili cjevovode (…).

I takav se transport i promet odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim prometnim

pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. Teretni transport i promet može biti

(Zelenika, 2001, str. 260):

javni,

za vlastite potrebe,

nacionalni,

međunarodni,

tranzitni,

pogranični,

bilateralni (…)

Da bi se osigurao siguran, brz i racionalan teretni transport i promet, potrebno je

maksimalno uskladiti stupanj razvoja, kompatibilnosti i komplementarnosti svih

elemenata prometnoga sustava po vertikali (tj. tehnike prometa, tehnologije prometa,

organizacije prometa, ekonomike prometa, prometnoga prava, prometnoga

intelektualnoga kapitala) i po horizontali (u svim granama prometa). Takvim zahtjevima

nije jednostavno udovoljiti, s obzirom na sve različitosti koje se u praksi javljaju između

17

brojnih ishodišta (sirovinskih baza, prerađivačkih, proizvođačkih i trgovačkih centara) i

brojnih drugih odredišta (potrošačkih, korisničkih mjesta), u kojim procesima aktivno

sudjeluju brojni sudionici iz visokorazvijenih, tranzicijskih, u razvoju i nerazvijenih

prometnih i gospodarskih sustava, odnosno država, ekonomskih integracija (…).

Cestovna infrastruktura u Republici Hrvatskoj obuhvaća ukupno 29.410 kilometara

cesta, od čega naviše čine županijske ceste (10.967) i lokalne ceste (10.346), dok

autoceste čine tek 1.254 kilometra. Zanimljivo je da od ukupnih 29 tisuća kilometara

2.058 kilometra čine E- ceste (Statistički ljetopis Hrvatske, 2012, str. 342).

Prijevoz tereta u cestovnom prometu prikazan je u tablici 1. zajedno s prijevozom

putnika u cestovnom prometu.

Cestovni teretni promet čine tri specifične (pod)tehnologije: 1) Priprema tehnologije

prijevoza, 2) Tehnologija provedbe prijevoza i 3) Tehnologija završavanja

prijevoza.

3.3.1 Priprema tehnologije prijevoza

Postupci pripreme prijevoza robe cestovnome prometu obuhvaćaju četiri skupine

pripremnih aktivnosti (Zelenika, 2010, p. 467. ):

1. Pripremu sredstava za rad. Ta priprema obuhvaća temeljitu, stručnu i

kvalitetnu analizu tehničkih obilježja vozila, cestovne infrastrukture i

suprastrukture te cijenu stupnja njihove sposobnosti za eksploataciju.

2. Pripremu procesa prijevoza. Ta priprema obuhvaća plan prijevoza,

pripremu tereta i vozila za prijevoz, pripremu mehanizacije za utovar tereta i

vozila za prijevoz, pripremu mehanizacije za utovar tereta, pripremu posade

vozila, isprava.

3. Pripremu organizacije prijevoza. Ta priprema obuhvaća: izbor

prijevoznog puta, prijevoznog sredstva, prijevozne tehnologije, određivanja

vremena prijevoza, analizu činitelja od utjecaja na instradaciju, doziv robe,

pripremu prijevoza i drugih isprava.

18

4. Pripremu provedbe prijevoza. Ta priprema obuhvaća: zaključivanje

utovara o pakiranju i signiranju, vaganju i transportnom osiguranju,

uzrokovanje robe, ugovornu kontrolu, poslove u carinskom poslu.

3.3.2 Tehnologija provedbe prijevoza

Sve postupke i radnje provedbe cestovnog teretnoga prijevoza moguće je sustavno

svrstati u tri relevantne faze (Zelenika, 2010, p. 468.):

1. Prva faza provedbe prijevoza. Ta faza obuhvaća: postavljanje vozila,

primopredaju tereta, utovar, slaganje i zaštitu tereta, kontrolu utovara i

slaganja tereta, kontrolu sposobnosti vozila i posade, ispostavljanje ili

pribavljanje prijevoznih i drugih isprava.

2. Druga faza provedbe prijevoza. U toj fazi teret se prevozi od

utovarnog do istovarnog mjesta (terminala) i obavljanju brojni

odgovorni i stručni poslovi u vezi s vozilom, teretom i posadom u

tijeku prijevoza.

3. Treća faza provedbe prijevoza. To je završna faza provedbe

tehnologije prijevoza. U toj fazi vozilo dolazi na istovarno mjesto, gdje

se istovaruje (ili pretovaruje) teret i obavljaju brojni špediterski poslovi

u vezi s teretom, vozilom, posadom.

3.3.3 Tehnologija završavanja prijevoza

I nakon „provedbe tehnologije prijevoza„ procesi cestovnoga teretnog prometa nisu

završeni, jer se oni kontinuirano nastavljaju i bez prestanka obrću. Završavanje

prijevoznog procesa je, zapravo, pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona

istodobno sadrži i završne i neke pripreme postupke prijevoza. Kvalitetnu proizvodnju

prometnih usluga u cestovnome prometu mogu osigurati samo interdisciplinarno i

trandisciplinarno obrazovani i iskusni timovi prometnih inženjera, ekonomista,

elektroničara, pravnika i drugi (Zelenika, 2010, p. 469).

19

3.4 CESTOVNI PUTNIČKI TRANSPORT I PROMET

U fokusu putničkoga transporta i prometa nalazi se najsavršenije živo biće, čovjek sa

svim svojim osobnostima, vrlinama i manama, nalazi se putnik, kao predmet

transportiranja, prometovanja. Putnici su najdelikatniji predmeti prometovanja. Oni su

veoma zahtjevni, redovito očekuju i traže udobnost, sigurnost, redovitost, točnost,

brzinu, a uz sve to i ekonomičnost. Da bi prijevoznici bar u većoj mjeri zadovoljili

veoma visoke zahtjeve svojih putnika, morali su stalno dizati razinu svojih usluga,

odnosno svojih ponuda: usavršavati, modernizirati i razvijati prijevozna sredstva,

organizaciju rada i upravljanja, promotivne aktivnosti, informacijske sustave (Zelenika,

2010, p. 261).

Putnički transport i promet se odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim pravnim

pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. On može biti (Zelenika, 2010, p. 262):

javni,

za vlastite potrebe,

nacionalni,

međunarodni,

tranzitni,

pogranični (…)

U putničkome transportu i prometu i davatelj i korisnici transportnih i prometnih usluga

trebaju stalno imati na umu sve tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i

pravne specifičnosti svake grane prometa, svakoga transportnog i plovidbenog pothvata,

jer jedino tako mogu osigurati sigurnu, redovitu, brzu i racionalnu proizvodnju

prometnih usluga (…).

Opći model tehnologije cestovnog putničkog prometa čine tri specifične

(pod)tehnologije, i to (Zelenika, 2010, p. 470):

1) priprema tehnologije prijevoza,

2) provedba tehnologije prijevoza i

3) završavanje tehnologije prijevoza.

20

Struktura registriranih cestovnih motornih vozila u Republici Hrvatskoj na dan

31.12.2011. godine je slijedeća (Statistički ljetopis Hrvatske, 2012, str. 342):

- motocikli 62.876

- osobna vozila 1.518.278

- autobusi 4.841

- teretna vozila 154.884

Ukupno 1.969.405

Od ukupnog broja vozila u cestovnom prijevozu 77% čine osobna vozila i prema

dostupnim podacima od tih vozila 1,4 milijuna su osobna vozila fizičkih osoba. Tijekom

2011. godine prvi put je registrirano 66.290 cestovnih motornih vozila, od čega 48.883

osobnih i 2.726 motocikla, a 5.198 teretnih.

21

U tablici 1. i grafikonu 1. dan je prikaz prevezenih putnika i robe u Republici Hrvatskoj

tijekom 2011. godine.

Tablica 1. Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu

Godina

Prevezeni putnici

tis. Indeks

Prevezena roba

000 Indeks

2001. 67.533 75.476

2002. 65.582 97,11 82.992 109,96

2003. 65.413 99,74 87.907 105,92

2004. 64.768 99,01 92.429 105,14

2005. 64.859 100,14 100.150 108,35

2006. 63.576 98,02 107.753 107,59

2007. 63.144 99,32 114.315 106,09

2008. 62.064 98,29 110.812 96,94

2009. 58.493 94,25 92.847 83,79

2010. 56.419 96,45 74.967 80,74

2011. 52.561 93,16 74.645 99,57

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih u Statističkom ljetopisu Hrvatske

za 2012. godinu, str. 338).

22

Grafikon 1. Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu

Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih u Statističkom ljetopisu Hrvatske

za 2012. godinu, str. 338).

U 2011. godini ukupno je prevezeno 125 milijuna tona tereta, te podaci govore da je

dominantni vid prijevoza cestovni sa 60% ukupno prevezene robe dakle 74.6 milijuna

tona, (pomorski sa 24%, željeznički sa 10%, cjevovodni sa 6%, a udio zračnog i

prijevoza na unutarnjim vodama u prijevozu tereta je zanemariv). U prijevozu tereta

prisutan je u 2011. godini pad ukupno prevezenih količina robe i to ukupno za 2.6%, a

najmanji pad doživio je segment cestovnog prijevoza koji je u odnosu na 2010. godini

smanjen za samo 0.4%.

3.4.1 Tehnologija cestovnoga putničkog prometa

Tehnologija cestovnoga putničkog prometa treba se, uz ostalo, temeljiti na slijedećim

načelima: sigurnosti, točnost, udobnost, brzina, redovitost, učestalost, učinkovitost,

Prijevoz putnika i robe u Republici Hrvatskoj,

31.12.2011.

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

140.000

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

prevezeni putnici

tis.

prevezena roba

tis.

23

ekonomičnost. Priprema tehnologije prijevoza putnika u cestovnome prometu obuhvaća

četiri skupine pripremnih aktivnosti:

1. Priprema sredstva za rad. Slično pripremi sredstva za rad u cestovnom

teretnom prometu, još je temeljitije, stručnije i odgovornije potrebno

analizirati relevantna tehnička obilježja cestovnih vozila i cestovne

infrastrukture te njihovih eksploatacijskih mogućnosti, preventivnog i

investicijskog održavanja.

2. Priprema procesa prijevoza. Ta priprema obuhvaća: planove prijevoza,

smještaja putnika i prtljage, pripremu posade vozila, isprava za prijevoz

putnika i prtljage.

3. Pripremu organizacije prijevoza. Od tih priprema najizravnije zavisi

uspjeh prijevoza putnika, a obuhvaća: izbor najpovoljnijeg prijevoznog

sredstva, najpovoljnijeg i najatraktivnijeg prijevoznog puta i vremena

prijevoza, ali i pripremu brojnih isprava za organizaciju prijevoza putnika.

4. Priprema provedbe prijevoza. Ta priprema obuhvaća zaključivanje

ugovora: o prijevozu putnika ili rezervacija i prodaji putničkih karata, o

prijevozu prtljage, o osiguranju putnika i prtljage, te pripremu carinske i

druge kontrole putnika i prtljage.

3.4.2 Tehnologija provedbe prijevoza

U tri značajne faze moguće je sustavno svrstati sve važnije postupke i radnje koje su

imanentne provedbi tehnologije prijevoza putnika u cestovnome prometu. To su:

1. Prva faza provedbe prijevoza. Ta faza obuhvaća postavljanje vozila u

polaznom kolodvoru, kontrola putničkih karata, ulaz i smještaj putnika,

primitak i utovar prtljage, kontrolu sposobnosti vozila i posade, carinsku i

drugu kontrolu putnika i prtljage.

2. Druga faza provedbe prijevoza. U toj se fazi obavlja sam prijevoz putnika

i prtljage od polaznog do odredišnog kolodvora. Zatim se obavljaju

uobičajene radnje u vezi s izlaskom i ulaskom putnika u tijeku prijevoza.

24

Pružaju se ugostiteljske i druge usluge putnicima prijevoza te brojne radnje

vezi s ulaskom i izlaskom putnika ( i prtljage) u među-kolodvorima.

3. Treća faza provedbe prijevoza. To je završna faza provedbe postupka

prijevoza putnika. U toj fazi prijevozno vozilo pristiže u odredišni kolodvor.

Nakon toga obavljaju se carinske i druge kontrole putnika i prtljage. Slijedi

izlazak putnika, istovar prtljage i njene predaje putnicima.

3.4.3 Tehnologija završavanja prijevoza

Završavanje tehnologije prijevoza putnika u cestovnome prometu, zapravo, predstavlja

pripremu novog ciklusa prijevoza putnika. Na kraju prijevoznoga pothvata potrebno je

kontrolirati sposobnost vozila i posade, zatim kontrolirati obračune troškova o

eksploataciji i održavanju vozila, o prijevozu putnika i prtljage, o posadi i ostalim

poslovima. Na kraju obavljenog posla potrebno je obaviti kvalitativnu i kvantitativnu

analizu cjelokupnog prijevoznog pothvata: s tehničkog, organizacijskog, ekonomskog i

pravnog stajališta. Rezultati takve analize imaju mnogostruko značenje ne samo za

cestovne prijevoznike nego i za sve sudionike tehnologije cestovnog putničkog prometa.

25

4. VAŽNIJE ODREDNICE MENADŽMENTA I LJUDSKIH POTENCIJALA

Ljudski potencijali predstavljaju ukupna znanja, vještine, sposobnosti i motivaciju

zaposlenika te njihova privrženost organizaciji, koje ona može iskoristiti pri

ostvarivanju postavljenih ciljeva. U suvremenim uvjetima smatraju se najvažnijim

organizacijskim i razvojnim bogatstvom te osnovnim izvorom konkurentske prednosti.

Menadžment ljudskih potencijala ili upravljanje ljudskim potencijalima su politike,

prakse i sustavi koji utječu na ponašanje, stavove i radnu uspješnost zaposlenika.

Aktivnosti su to koje provode menadžeri usmjerene na zapošljavanje potrebnoga broja i

strukture ljudi te njihovo motiviranje, nagrađivanje i obrazovanje radi postizanja

organizacijskih ciljeva. On je jedna od najvažnijih funkcija menadžmenta. Funkcije

menadžmenta ljudskih potencijala su strategijski menadžment ljudskih potencijala,

planiranje ljudskih potencijala, analiza posla, pribavljanje i selekcija, praćenje radne

uspješnosti, motiviranje, nagrađivanje, obrazovanje i razvoj, upravljanje karijerom,

stvaranje adekvatne organizacijske klime i kulture, sigurnost i zaštita zdravlja na radu,

radni odnosi i administracija vezana uz ljudske potencijale. Menadžment ljudskih

potencijala ima znatno širi djelokrug rada od nekadašnjih personalnih, odnosno

kadrovskih službi, jer o kvaliteti ljudskih potencijala, posebice menadžera ovisi

budućnost organizacije (Mikić i suradnici, 2011, p. 504).

Pojam odgovarajući ljudski potencijali odnosi se na pojedince u organizaciji koji

značajno doprinose ostvarivanju ciljeva sustava upravljanja. Ti su doprinosi rezultat

njihove proizvodnosti na položaju koji imaju. U društvu znanja promjene su svakim

danom sve veće. Za uspješno poslovanje važnija je sposobnost zaposlenih u poduzeću

nego njegova imovina za stvaranje novih vrijednosti. Snaga poduzeća je znanje koje to

poduzeće posjeduje, način na koji se koristi tim znanjem i brzina kojom može usvojiti

nova znanja. Strateško upravljanje ljudskim potencijalima znači osiguravanje da svi od

vrha do dna učine sve što je potrebno za uspješnu provedbu strategije. Za strategiju

ljudskih resursa najvažnija je kvaliteta performansi, regrutiranje i promocija.

26

Kvaliteta performansi odnosi se na izobrazbu, radno iskustvo i druge karakteristike koje

su u svezi s psihofizičkim, intelektualnim i drugim sposobnostima i karakteristikama, a

koje će se različito koristiti i manifestirati u provođenju različitih strategija poslovanja.

Regrutiranje se odnosi na iznalaženje potencijalnih kandidata i angažiranje ljudskih

resursa s kvalitetnim performansama za potrebe tekućeg i budućeg poslovanja.

Promocija se odnosi na promaknuća osoblja koje se provodi napredovanjem u struci ili

hijerarhijskoj strukturi sa svrhom nagrađivanja za dobre poslovne rezultate. Bitan

element u strategiji ljudskih resursa su kompenzacije jer su povezane s odnosima prema

radu, sa zalaganjem i s naporima koje pojedinci ulažu u ostvarenje ciljeva poslovanja.

One se odnose na osnovnu plaću, stimulativni dio plaće, dodatke plaći i nadoknade

plaći.(Buble, 2006, p.252).

Analizom motivacije utvrđuje se cilj za čije ostvarenje čovjek troši svoju energiju. U

težnji za vlašću on ulaže napor, vrijeme i imovinu. Analizom motivacije utvrđuje se cilj

za čije ostvarenje čovjek troši svoju energiju. U težnji za vlašću on ulaže napor, vrijeme

i imovinu. Planiranje ljudskih potencijala uključuje razmišljanje o organizacijskim

ciljevima s ciljem određivanja sveukupne potrebe za ljudskim potencijalima. Da bi

osigurali odgovarajuće ljudske potencijale koji će popuniti rukovodeća i ostala radna

mjesta i položaje, voditelji odjela za ljudske potencijale slijede četiri uzastopan koraka

(Bubble, 2006, p. 251):

1. potraga za ljudskim potencijalima

2. selekcija

3. edukacija

4. ocjenjivanje radnog učinka.

Potraga za ljudskim potencijalima ili traženje ljudskih potencijala početno je privlačenje

i dubinska analiza ponude ljudskih potencijala dostupnih za popunjavanje slobodnog

radnog mjesta. Svrha potraga je suziti veliki izbor budućih perspektivnih zaposlenika na

relativno malu skupinu pojedinaca iz koje će netko dobiti posao. Zato odgovorne osobe

moraju poznavati radna mjesta koja žele popuniti, moraju znati gdje se mogu pronaći

potencijalni ljudski potencijali i kako zakon utječe na proces zapošljavanja. Tehnika

koja se obično koristi za upoznavanje sa slobodnim radnim mjestom je analiza radnog

27

mjesta i specifikacija radnog mjesta. Glavni izvori za popunjavanje slobodnih radnih

mjesta mogu biti unutar organizacije i izvori izvan organizacije. Izvan organizacije to

mogu biti konkurenti, agencije za zapošljavanje, čitatelji određenih publikacija,

obrazovne ustanove. Nakon traženja slijedi selekcija odnosno biranje pojedinaca kojeg

će se zaposliti. Dva su glavna sredstva koja se često koriste u procesu selekcije (Bubble,

2006, p. 178):

- testiranje i

- centri za ocjenjivanje

Testiranje se provodi s ciljem ispitivanja ljudskih potencijala s ciljem otkrivanja

kvalitete važnih za popunjavanje slobodnih radnih mjesta. Testiranje uključuje: testove

sposobnosti, testove postignuća, testove strukovnih interesa i testove osobnosti. Centri

za ocjenjivanje je program u kojem se sudionici uključuju u brojne pojedinačne i grupne

vježbe osmišljene za poticanje važnih aktivnosti na organizacijskim razinama kojima

teže. Sudionici se ocjenjuju prema slijedećim kriterijima: vođenje, sposobnost

organiziranja i planiranja, donošenje odluka, usmene i pisane komunikacijske vještine,

inicijativa, energija, analitička sposobnost, originalnost, kontrola, samousmjerenje i sl.

Nakon potrage i selekcije za ljudskim potencijalima, idući korak je edukacija. To je

proces razvoja kvaliteta u ljudskim potencijalima koje će im omogućiti da budu

proizvodniji i tako bolje doprinose postizanju organizacijskih ciljeva. Svrha edukacije je

povećanje proizvodnosti zaposlenika utjecajem na njihovo ponašanje. Nakon toga

slijedi ocjenjivanje radnog učinka koja je trajna aktivnost usredotočena na ljudske

potencijale koji već postoje u organizaciji i novozaposlene. Ocjenjivanje radnog učinka

daje povratne informacije članovima organizacije o tome kako mogu postati korisniji i

proizvodniji. Neke od metoda ocjenjivanja radnog učinka su bodovna ljestvica,

usporedba zaposlenika, slobodni esej i kritički esej (Buble, 2006, p. 269).

Zaposlenici moraju prepoznati važnost osobnog usavršavanja te da bolje upravljaju

vremenom kojim raspolažu jer će samo na taj način uspjeti smanjiti svakodnevni stres,

koji je uvijek prisutan. „Stres je dinamički uvjet u kojem je pojedinac suočen s prilikom,

ograničenjem ili zahtjevom koji su povezani s onim što on želi (Kulaš, 2011, p. 201).

28

Menadžment ljudskih potencijala ili upravljanje ljudskim potencijalima su politike,

prakse i sustavi koji utječu na ponašanje, stavove i radnu uspješnost zaposlenika.

Aktivnosti su to koje provode menadžeri usmjerene na zapošljavanje potrebnoga broja i

strukture ljudi te njihovo motiviranje, nagrađivanje i obrazovanje radi postizanja

organizacijskih ciljeva. On je jedna od najvažnijih funkcija menadžmenta. Funkcije

menadžmenta ljudskih potencijala su strategijski menadžment ljudskih potencijala,

planiranje ljudskih potencijala, analiza posla, pribavljanje i selekcija, praćenje radne

uspješnosti, motiviranje, nagrađivanje, obrazovanje i razvoj, upravljanje karijerom,

stvaranje adekvatne organizacijske klime i kulture, sigurnost i zaštita zdravlja na radu,

radni odnosi i administracija vezana uz ljudske potencijale. Menadžment ljudskih

potencijala ima znatno širi djelokrug rada od nekadašnjih personalnih, odnosno

kadrovskih službi, jer o kvaliteti ljudskih potencijala, posebice menadžera ovisi

budućnost organizacije (Mikić i suradnici, 2011, p. 504).

Upravljanje ili menadžment najčešće označava proces postizanja organizacijskih ciljeva

radeći s ljudima i kroz njih te s ostalim organizacijskim resursima. Menadžeri uvijek

moraju biti svjesni statusa i uporabe organizacijskih resursa (ljudski potencijali, novčani

resursi, sirovine i kapital). Ljudski potencijali su ljudi koji rade za organizaciju. Vještina

koje posjeduju i poznavanje sustava rada za menadžere su neprocjenjivi. Upravljanje

ljudskim potencijalima složeni je proces koji ovisi kako o unutarnjim odnosima i o

okolini. Općenito se upravljanje ljudskim potencijalima definira kroz nekoliko

čimbenika, a to su: optimalna upotreba potencijala za usluge; obnašanje poslova

delegiranjem zadataka unutar kojih će se optimalno iskoristiti potencijali; proces u

kojem rukovoditelji usmjeruju poslove ostalih djelatnika prema zajedničkim ciljevima.

Sam proces upravljanja ljudskim potencijalima sastoji se od cijelog niza aktivnosti i

metoda čija je zadaća davanje najprimjerenijeg rješenja odnosno strategije za

izvršavanje aktivnosti.

Kad se govori o ljudima u obzir se uzimaju stavovi, vještine vođenja, komunikacijske

vještine i sva ostala obilježja ljudskih potencijala. Stav je sklonost reagiranju na

situaciju, osobu ili pojam na određeni način. Reakcija može biti pozitivna ili negativna

29

što je unutrašnja odlika koju pojedinac može čuvati samo za sebe ili ih ponašanjem

može pokazati drugima.

Mobbing se javlja u svijetu rada, a to je fenomen gdje postoji konflikt na radnom mjestu

koji se stalno i sustavno ponavlja kao napadaj na suprotnu stranu koja ima duži period,

gdje se osoba osjeća ugroženo zbog toga što je na nju usmjeren napadaj i to se stalno

ponavlja. Neke od temeljnih karakteristika mobbinga su postojanje konflikta na radnom

mjestu, sustavni i stalno ponavljani napadi na određenu osobu na radnom mjestu, duži

vremenski period trajanja takve izloženosti osobe napadajima te osoba koja je

napadnuta osjeća se diskriminiranom te na kraju isključivanje te osobe iz svijeta rada.

(Zlatović, 2011, p. 78).

Kad govorimo o ljudima u obzir se uzimaju stavovi, vještine vođenja, komunikacijske

vještine i sva ostala obilježja ljudskih potencijala. Stav je sklonost reagiranju na

situaciju, osobu ili pojam na određeni način. Reakcija može biti pozitivna ili negativna

što je unutrašnja odlika koju pojedinac može čuvati samo za sebe ili ih ponašanjem

može pokazati drugima.

Elaborirajući pojedine elemente proizvodnje prometnih proizvoda u ovoj ediciji, a

posebno: prometni intelektualni kapital, ljudske potencijale, kadrovsku politiku

proizvođača prometnih proizvoda, na mnogobrojnim mjestima ciljano i s razlogom

spominju se obrazovni sustavi ne samo kao elementi proizvodnje znanja, spoznaja,

vještina nego i kao tvornice eksplicitnog implicitnoga, discipliniranoga i

višedisciplinarnoga kvalitetnoga i aktualnoga specifičnoga prometnoga znanja,

saznanja, vještina bez kojih ne mogu postojati i funkcionirati mikro, makro i globalne

transportne i makro industrije (Zelenika, 2010, p. 308).

Da bi ljudski potencijali bili zadovoljavajući s kvantitativnog motrišta, te odgovarajuće

kvalificirani za obavljanje svojih radnih zadaća, da bi svoja znanja i sposobnosti

usmjerili u odgovarajućem pravcu, potrebno je objasniti sljedeće tematske jedinice: 1)

Osnovna obilježja menadžmenta i menadžera i 2) Obrazovanje i osposobljavanje

menadžera cestovnih prometnih poduzeća.

30

4.1 OSNOVNA OBILJEŽJA MENADŽMENTA I MENADŽERA

Menadžer zadužen za upravljanje ljudskim potencijalima u prometnim poduzećima ima

dvije temeljne zadaće (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 258):

- uslužnu i

- savjetodavnu.

Uslužni poslovi uključuju sastavljanje natječajnih oglasa, raspodjelu plaća, planiranje

ljudskih resursa, primjenu zakonskih odredbi o zapošljavanju, te provođenje procedura

povodom pritužbi i otpuštanja zaposlenika. Tako primjerice samo područni odjel

Kadrovskih, pravnih i općih poslova HŽ – Rijeka ima godišnje oko 250 sudskih

predmeta i isto toliko rasprava na razni sudovima. Savjetodavni poslovi uključuju

davanje savjeta o pitanjima ljudskih potencijala, stručnih savjeta linijskim

menadžerima, npr. uvidjeti zapošljavanja, vrednovanje posla, preporuke za unaprjeđenje

ili povišenje plaće. Najveći problem u prometnim poduzećima jest kako pronaći

zadovoljavajući status radnicima koji su izgubili zdravstvenu sposobnost, kod kojih

postoji opasnost od nastanka invalidnosti i radnicima koji su proglašeni nesposobnima

za rad (Pupavac i Zelenika, 2004, p.259).

Menadžeri za upravljanje ljudskim potencijalima, u hijerarhijskoj strukturi organizacije-

zauzimaju „savjetodavna“ mjesta; no unatoč tome mogu imati i „funkcionalne“

odgovornosti. Ponekad se menadžerima za ljudske potencijale daje ovlast da sami

donose i provode odluke unutar određenoga područja. To se naziva funkcionalnim

ovlaštenjem. Primjerice, daju im se ovlasti da samostalno upućuje zaposlenike na

pohađanje određenih tečajeva, iako se tome protive njihovi nadređeni. To je bitno iz dva

razloga: prvo, nadređeni su često spremni poslati na prekvalifikaciju, doškolovanje,

osposobljavanje i sl, (što potom obično podrazumijeva i bolje radno mjesto) lošije

radnike ne želeći se odreći usluga onih boljih, i drugo, tako se projekt „poduzeća koje

uči“ vezuje uz odjel ljudskih potencijala (Pupavac i Zelenika, 2004, p.259).

Suvremeni koncept upravljanja ljudskim potencijalima pojavljuje se potkraj 20. stoljeća,

zanemarujući koncept kadrovske (personalne) administracije koji je bio prevlađujući u

31

bivšim socijalističkim državama, ali i koncept kadrovskoga menadžmenta koji je bio

prevlađujući u razvijenim zapadnim državama. Razlika između ova tri koncepta od

kojih se za prva dva može reći da čine tradicionalni, a za treći da čini suvremeni

koncept upravljanja ljudskim potencijalima, suviše je naravi.

Temeljne značajke koncepta kadrovske administracije proizlaze iz gospodarskoga

sustava komande u kojemu je u vođa postavljen izvana (političkom odlukom). On je

upravljao određenim brojem radnika i određenim brojem nižih šefova. Poduzeće je

vodio u pravcu ostvarivanja preuzetih planskih zadataka s točno utvrđenom obvezom

uporabe rada i financijskih sredstava u vremenu i prostoru kako bi se planirani ciljevi i

ostvarili. Svaki podređeni mu šef imao je određeni broj radnika kojima je upravljao kao

i podređene mu šefove nižeg ranga, i tako redom sve do najniže razine. Šefovi rade

sistematizaciju radnih mjesta koja su točno određena (Pupavac i Zelenika, 2004, p.261).

Kadrovski menadžment bio je primjeren u relativno stabilnom okruženju, negdje do

početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ciljevi poduzeća ne određuju se više po

većini poduzeća, već prema kvaliteti, dizajnu, učinku, zahtjevima tržišta (…). Stavlja se

naglasak na rad u skupinama, odnosno na kolektivne oblike usklađivanja. Ljudi se

osposobljavaju za timski rad. Radna mjesta nisu strogo određena, te se plaća osim po

vremenu određuje i na temelju radne uspješnosti. Kadrovski planovi nisu više strogo

određeni, već su podložni promjenama.

Suvremeni koncept upravljanja ljudskim potencijalima jedini je primijenjen koncept za

vrtložno okruženje. U vrtložnoj okolini promjene su toliko česte i brze da ih je gotovo i

nemoguće pratiti. Suvremeni koncept upravljanja ljudskim potencijalima omogućava

poduzećima da se odrede u vrtložnoj okolini umjesto da je samo svladavaju. Organizira

se projektno rjeđe matrično. Planiranje fluktuacije ljudi i dinamike zapošljavanja gotovo

je nemoguće. Obrazovanje i osposobljavanje radnika je fleksibilno i u skladu sa

zahtjevima tržišta i ponašanjem konkurencije. Kreativnost i inovativnost imaju značajnu

ulogu, te je naglasak menadžmenta na individualnije oblike usklađivanja s radom.

Visoka motivacija, ovlašćivanje i participacija, adekvatna organizacijska kultura

pretpostavka su djelotvornost načina ostvarivanja individualnih i organizacijskih ciljeva.

32

Za visinu plaće nije najznačajniji čimbenik radno mjesto, nego uspješnost poduzeća. Uz

uvažavanje osobnosti radnika i slobodno poduzetništvo, jedini ograničavajući čimbenik

je važeće zakonodavstvo (Pupavac i Zelenika, 2004, p.261).

Jedna od najvažnijih zadaća menadžmenta suvremenih poduzeća jest stalno

poboljšavanje strukture zaposlenih i prilagođavanje poduzeća novoj strukturi, kako bi sa

što manje otpora i što više zadovoljstva vodilo ljude u pravcu ostvarivanja zacrtanih

strateških ciljeva poduzeća, odnosno kako bi se na najefikasniji način odgovorilo na

promjene iz okružja koje su poprimile „vrtložni“ karakter (Pupavac i Zelenika, 2004,

p.261).

Primjereno oblikovanje ljudskih potencijala, ljudskih resursa, ljudskog kapitala

čimbenik je uspješnosti poslovanja poduzeća, što će se navesti i objasniti u sljedećim

tematskim jedinicama: 1) Temeljne znakovitosti ljudskog resursa, 2) Temeljne

znakovitosti ljudskog kapitala, 3) Temeljne znakovitosti ljudskog potencijala.

4.1.1 Temeljne znakovitosti ljudskog resursa

Čovjek sa stajališta procesa rada i poslovanja jest resurs koji se pojavljuje usporedno s

prirodnim i tehničkim resursima. Dobra i usluge mogu se proizvesti s mnogo različitih

kombinacija resursa. Na primjer, moguće je obaviti kosidbu trave kosilicom i jednom

osobom ili ručno sa deset kosaca s kosama. Prva kombinacija resursa je „normalna“ za

ljude u razvijenim državama, dok će se druga kombinacija resursa nametnuti tamo gdje

su kosilice rijetke i vrlo skupe, a raspoloživi rad obilan i jeftin. Eliminiranje

nezaposlenosti znači da raspoloživi ljudski resursi moraju biti u potpunosti u uporabi.

Nedovoljna zaposlenost ili neodgovarajuća alokacija resursa postoji ako se raspoloživi

resursi upotrebljavaju u proizvodnji kojoj bi bolje odgovarali neki drugi raspoloživi

resursi. Npr. ako se diplomirani inženjer željezničkog prometa zaposli na željeznici, a

diplomirani inženjer željezničkoga prometa u građevinskom poduzeću (Pupavac i

Zelenika, 2004, p.15).

33

4.1.2 Temeljne znakovitosti ljudskih kapitala

Investiranjem u kvalitetno stanovništvo putem obrazovanja, zdravstva i znanstveno

istraživačke djelatnosti, nagomilavaju se znanja , sposobnosti i umijeće i dolazi se do

ljudskog kapitala. Ljudski kapital predstavlja sposobnost radnika za provođenje

rješenja. Sastoji se od sposobnosti i vještina zaposlenih koje je potrebno kontinuirano

razvijati. Obrazovanjem svojih zaposlenih poduzeće povećava svoj ljudski kapital.

Poradi toga što ljudski kapital napušta poduzeće na kraju radnog vremena (slobodan je

za iznajmljivanje negdje drugdje). Zakonom o radu zabranjuje se nefer konkurencija.

Nakon razvojnih uspjeha država Istočne Azije (Japan, Koreja) akumulacija ljudskog

kapitala nameće se najvažnijim uvjetom gospodarskoga razvoja (Pupavac i Zelenika,

2004, p.16).

4.1.3 Temeljne znakovitosti ljudskog potencijala

Ljudski kapital sam po sebi ne osigurava nužno i uspjeh poduzeća. On predstavlja tek

intelektualni potencijal poduzeća. Označava potencijale skrivene u ljudima. Oni ih sami

ne mogu ni otkriti ni razviti, ni ukomponirati. Tim sastavljen od vrhunskih stručnjaka ne

garantira i vrhunske rezultate. Njihove potencijale treba otkriti, razvijati i standardizirati

tijekom obavljanja radnih aktivnosti. To potvrđuje aktualnost izreke jednog od pionira

na polju proučavanja čovjeka, Williama Jamesa, koji je 1889. godine rekao: čovjek

obično upotrebljava samo mali dio onih snaga koje u stvarnosti i posjeduje (Pupavac i

Zelenika, 2004, p.16).

34

4.2 OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE MENADŽERA CESTOVNIH PROMETNIH PODUZEĆA

Bez obrazovanja nema napretka. Znanstvena istraživanja dokazuju gospodarski i

društveni napredak ovisi o obrazovanju i znanosti u koje treba konstantno ulagati jer

znanje je gospodarski resurs i kreator nove ekonomije. Isto tako potrebno je istaknuti da

su obrazovani ljudi oskudan resurs u najrazvijenijim državama svijeta. Obrazovani ljudi

su fleksibilniji, motiviraniji, lakše se prilagođavaju, produktivniji su… ljudski su resursi

najvažniji resurs svakog poduzeća, a efikasno upravljanje obrazovanim i osposobljenim

kadrovima (proizvođačima kvalitete cestovne prometne usluge) preduvjet su poslovne

uspješnosti cestovnih prometnih poduzeća.

Usprkos važnosti obrazovanja u prometnim djelatnostima, obrazovanje menadžera još

uvijek nije dovoljno razvijeno. U nastavku će se pojasnit će se aktualni problemi i

osnovne smjernice interdisciplinarnog obrazovanja i usavršavanja cestovnih prometnih

menadžera u srednjoj školi i na višim i visokim školama i na fakultetima (Zelenika,

2005, p.52.

Vrlo su rijetki primjeri da se srednjim općim (npr. gimnazijama) ili specijalističkim

(npr. ekonomskim, prometnim, tehničkim, medicinskim…) školama izučava

problematika menadžmenta. To posebno vrijedi za nerazvijene, srednje razvijene i

države u tranziciji, a što nije slučaj s visoko razvijenim državama (npr. SAD, Njemačka,

švicarska, Francuska, Japan…) u kojima djeca već u vrtićima dobivaju osnovne

spoznaje o menadžmentu. U tim visoko razvijenim državama kvantum znanja o

menadžmentu se postupno povećava s uzrastom i stupnjem obrazovanja. Posebno su

popularni razni tečajevi, kombinirani s natjecanjima u znanju i vještini, prigodnim i

atraktivnim nagradama (…).

U nerazvijenim državama ne postoji obrazovanje menadžera općenito. Tek u državama

u tranziciji otpočeo je postupak organiziranoga osposobljavanja menadžera i to najprije

u poslovnim školama, a kasnije i u višim i visokim školama i na fakultetima, po uzoru

na obrazovanje menadžera u visoko razvijenim državama. Menadžeri se u pravilu,

35

osposobljavaju i obrazuju gotovo pedesetak godina u općim ili specijalističkim

ekonomskim (poslovima) školama, a tridesetak godina na ekonomskim fakultetima.

Stoga je razumljivo da se znanost menadžmenta kao posebna znanstvene disciplina,

posebno znanstveno polje, grana i ogranak, izravno povezuje s ekonomskim znanostima

u sklopu znanstvenoga područja državnih znanosti. Takva je praksa ne samo u SAD-u,

kao kolijevki menadžmenta, nego i u drugim državama s višedesetljetnom tradicijom

osposobljavanja menadžera. To jednako vrijedi za hrvatski obrazovani sustav (Zelenika,

2005, p.52.).

36

5. LJUDSKI POTENCIJAL – ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA

Ljudski potencijal od iznimne je važnosti za poduzeća općenito, pa tako i za cestovna

prometna poduzeća. Da bi se što bolje shvatila njezina važnost mora se proučiti: 1)

Čimbenici proizvodnje i prodaje usluga cestovnih poduzeća, 2) Zapošljavanje u

cestovnom prometu i 3) Obrazovanje ljudskih potencijala za potrebe cestovnih

poduzeća.

5.1 ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA

Od četrdeset iznimno važnih elemenata proizvodnje prometnih proizvoda, u radu se

izdvajaju najvažniji elementi proizvodnje proizvoda cestovne prometne industrije.

Dakle, to su (Zelenika, 2010, p.261): cestovna infrastruktura, cestovna suprastruktura,

predmet rad, rad (intelektualni kapital), ljudski potencijali, bruto domaći proizvod, robni

tokovi, putnički tokovi i prometna organizacija.

Infrastrukturu cestovnog prometa čine sve vrste i kategorije cesta i putova uključivo i

mostova, vijadukti, tuneli, cestovne petlje i križišta s pripadajućom signalizacijom i sl. i

uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji prometnih usluga,

reguliranju i sigurnosti cestovnog prometa kao i kamionski i autobusni kolodvori i

distribucijski centri. U infrastrukturu cestovnog prometa treba ubrojiti i zgrade s

fiksiranim uređajima koji služe održavanju i servisiranju suprastrukture i infrastrukture

cestovnog prometa.

Suprastrukturu cestovnog prometa čine sve vrste transportnih sredstava i mehanizacije

koji služe proizvodnji prometnih usluga u cestovnom prometu, reguliranju i sigurnosti

prometa, kao što su sve vrste teretnih cestovnih vozila, autobusi i druga cestovna vozila

za prijevoz putnika (…), te sve vrste pokretnih prijevoznih sredstava (tj. mehanizacije)

koja služe manipuliranjem teretom u cestovnome prometu. U cestovnu suprastrukturu

37

mogu se ubrojiti i pokretni uređaji koji služe održavanju i servisiranju prometne

infrastrukture transportnih i pretovarnih sredstava u cestovnom prometu.

Predmet rada kao još jedan važniji element proizvodnje proizvoda u cestovnoj

prometnoj industriji označava razne stvari, tvari, teret, roba, žive životinje, palete,

kontejneri, ljudi odnosno putnici, energija, vijesti, podaci (…). Predmeti rada u procesu

proizvodnje prometne usluge jesu, zapravo, svi predmeti koji se mogu prevoziti,

prenositi, premještati s jednog mjesta na drugo uporabom prometne infrastrukture i

prometne suprastrukture cestovnog prometa.

Rad (intelektualni kapital) je još jedan veoma važan element proizvodnje proizvoda u

cestovnoj prometnoj industriji. Kada se razmatra rad (radna snaga, odnosno

intelektualni kapital) može se utvrditi da je to onaj rad koji je plasiran na prometnom

tržištu, a ne u radnoj snazi koja je angažirana u procesu proizvodnje prometne

infrastrukture i prometne suprastrukture. Na prometnome tržištu prometne usluge

proizvode operativni i kreativni tehnolozi prometa i prometni menadžeri.

Ljudski potencijali su ljudi sa svojim znanjima, inventivnostima, kreativnostima,

sposobnostima, vještinama…duhovnim i fizičkim osobinama koje oni imaju uz

određene pretpostavke u određenim proizvodnim i drugim aktivnostima. Sukladno

tome, ljudski potencijali jesu osobine ljudi koje su im urođene i stečene odgojem,

učenjem, osposobljavanjem, usavršavanjem, vježbanjem, a što nemaju drugi resursi.

Ljudi su sa svojim znanjima, kreativnostima, inventivnostima, sposobnostima,

vještinama jedini i najinteligentniji element ne amo proizvodnje proizvoda u prometnim

industrijama nego su oni kreatori, dizajneri, operacionalizateri, upravljači, serviseri i

kontrolori proizvodnje stvaranja svih drugih elemenata u prometnim industrijama ove

civilizacije.

Bruto domaći proizvod, odnosno ukupni domaći proizvod je ukupna novostvorena

vrijednost u proizvodnji dobara i usluga tijekom jedne godine u granicama jedne države,

gdje se ne uračunava saldo ekonomskih odnosa s drugim državama. Iskazuje se

ukupnost dohotka ostvarenih na području dotične države. Kreiranjem, dizajniranje,

38

operacionaliziranje, servisiranje, upravljanje i kontroliranje ne samo procesa mikro i

makro konvencionalnih, kombiniranih i multimodalnih transportnih i prometnih

industrija nego i ulaganja u modernizaciju, rast i razvoj mnogobrojnih elemenata

proizvodnje prometnih proizvoda (npr. prometne infrastrukture, prometne

suprastrukture prometnih tehnologija, informacijskih tehnologija i informacijskih

sustava, obrazovne i znanstvene ustanove) mora biti usklađeno sa stupnjem bogatstva

svake države, odnosno veličinom bruto domaćeg proizvoda.

Robni tokovi su u cestovnoj prometnoj industriji važan element proizvodnje prometnih

usluga. Svaka grana transporta i prometa, tako i cestovni transport i promet,

specijalizirana je za manipuliranje i prijevoz materijalnih dobara. Svakoj se vrsti

materijalnih dobara posebno prilagođavaju mehanizacijska i prijevozna sredstva. Tako

primjerice, grade se posebna skladišta, terminali, robno-transportni centri, proizvode se

posebna prekrcajna (pretovarna) i prijevozna sredstva. Samo za određene vrste tereta

kao prijevoznoga supstrata, kao na primjer: generalne terete, rasute terete, sipke terete,

tekuće terete, kontejnerske, vozila, teške terete, plovila, smrznute terete, lako

pokvarljive terete, drvenu građu i trupce, žive životinje i slično. Kada se raspravlja o

robnim okovima kao elementima proizvodnje proizvoda cestovne prometne industrije,

treba imati na umu neprijepornu činjenicu da je temeljna misija svih vrsta i svih modela

prometnih industrija manipuliranje (npr. ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, paletiziranje robe,

punjenje i pražnjenje kontejnera…), prijevoz, prijenos, premještanje…materijalnih i

nematerijalnih dobara(npr. robe, živih životinja, podataka, slika, zvukova…) od

proizvođača do potrošača, od sirovinske baze do potrošača, od skladišta do skladišta, od

vrata do vrata, od mjesta opreme do mjesta dopreme… Cestovna prometna poduzeća

prodajom svojih potencijala, kapaciteta, resursa svojim kupcima stječu financijski

kapital za svoje poslovanje, dugoročni održivi rast i razvoj.

Putnički tokovi iznimno su važan element proizvodnje proizvoda u cestovnom

prometnom poduzeću. Temeljna je misija svakog putničkoga prometnoga poduzeća

prijevoz putnika na određenim relacijama. Budući da su putnici najdelikatniji „predmet“

prometovanja, prijevoznici se stalno natječu kako će sa svojim potencijalima,

kapacitetima i resursima maksimalno zadovoljiti sve želje i potrebe svojih putnika kao

39

veoma zahtjevnih kupaca svojih proizvoda. Prijevoznici od prodaje svojih proizvoda

stječu financijski kapital koji im treba omogućiti kvalitetno poslovanje te dugoročni

održivi rast i razvoj. U svakoj grani prometa formiraju se po određenim znakovitostima

putnički tokovi koji su ovisni od mnogobrojnih čimbenika, a temeljni je čimbenik:

motiv i razlozi putovanja. Motiv i razlozi putovanja putnika mogu biti veoma različiti,

kao na primjer: poslovni razlozi, vjerski razlozi, sportski razlozi, zdravstveni razlozi,

kulturološki razlozi, znanstveno usavršavanje i dr.

Prometna organizacija je zasigurno jedan od najvažnijih elemenata proizvodnje

prometnih proizvoda u mikro, makro i globalnim konvencionalnim, kombiniranim i

multimodalnim transportnim i prometnim industrijama. Prometna organizacija

obuhvaća iznimno široku lepezu funkcija i misija koje presudno utječu na proizvodnju

kvalitetnih, konkurentnih, racionalnih, profitabilnih…prometnih proizvoda, a odnose se

na organizacijske oblike proizvođača prometnih usluga, na njihovu organizacijsku

strukturu, na organizaciju rada aktivnih sudionika u mikro, makro i globalnim

prometnim industrijama. Prometna organizacija obuhvaća sve organizacijske fenomene:

tehnike prometa, tehnologije prometa, organizacije prometa, ekonomike prometa,

ekologije prometa, prometnog menadžmenta, prometnog prava, prometne politike,

transportnih lanaca i transportnih mreža, logističkih lanaca i logističkih mreža,

prometnih obrazovanih sustava, prometnih zdravstvenih sustava, robnih i putničkih

tokova prometnog kontrolinga.

5.2 ZAPOŠLJAVANJE U CESTOVNOM PROMETU

Zaposlenost u nekom narodnom gospodarstvu označava stanje u kojemu radno

sposobno stanovništvo (radna snaga) na svojim radnim mjestima obavlja koristan posao

za sebe ili za druge ostvarujući po toj osnovi prihode (nadnice – plaće) za egzistenciju.

Narodno gospodarstvo s punom zaposlenošću može proizvesti optimalno mogući bruto

društveni proizvod. Puna zaposlenost ne znači da je stopa nezaposlenosti nula. Naime,

ekonomska znanost ocjenjuje da su nezaposlenosti oko 4% do 6%, te se takva situacija

u kojoj je zaposleno oko 95% radne snage označava kao puna zaposlenost.

Nezaposlenost koja se približava stopi od 10% u razvijenim narodnim gospodarstvima

40

označava nemogućnost narodnoga gospodarstva da postiže ekonomsku efikasnost i

znakom je gospodarskih tegoba (Pupavac i Zelenika, 2004, p.21).

Prometna poduzeća raspolažu s brojnim te kvantitativno i kvalitativno različitim

resursima da bi dostigla postavljene ciljeve. Vrsta, količina i kvaliteta resursa prometnih

poduzeća predodređena je vrstom prometa kojim se prometno poduzeće bavi

(željeznički promet, cestovni promet, zračni promet, poštanski promet, vodni promet).

No, neovisno o vrsti prometa kojim se prometno poduzeće bavi i neovisno o njezinoj

veličini (mala, srednja i velika prometna poduzeća) najmanje četiri resursa se izdvajaju

kao zajednički za sva prometna poduzeća. Pri tome se misli i na poduzeća koja

obavljaju prateće i pomoćne djelatnosti, djelatnosti putničkih agencija i ostalih agencija

u prometu. To su (Pupavac i Zelenika, 2004, p.28):

1. Financijski resursi. Svaka je poslovna akcija svojevrsno kruženje novčanih

sredstava. Novac se pojavljuje kao inicijalni novčani izdatak prometnih

poduzeća potreban za svakodnevno izvršavanje brojnih glavnih i specijalnih

poslova, odnosno za svakodnevno plaćanje dospjelih obveza. Istodobno se

novac pojavljuje i kao rezultat toga kružnoga toka. Glavne izvore novca

prometnih poduzeća predstavljaju vlastiti redovni i izvanredni prihodi, banke

institucionalni kreditori, prodaja dionica, državni proračun (…). Da bi se moglo

neprestano poslovati i opstati na turbulentnom prometnom tržištu, dakle

dugoročno ostvarivati dobit, potrebno je stalno raspolagati određenom svotom

novaca radi plaćanja dospjelih obveza. To znači da za uspješno poslovanje

prometnog poduzeće treba imati određene novčane rezerve. Novac je skup, a

nije izdašan, odnosno sam po sebi ne donosi nikakav prihod. Upravljanje

financijskim resursima, odnosno pribavljanje, a lokacija i kontrola korištenja

financijskih sredstava predstavlja značajan čimbenik najprije za konsolidaciju, a

potom i ostvarivanje konkurentskih prednosti na prometnom tržištu.

2. Fizički resursi. Fizičke resurse prometnih poduzeća čine sredstva dugotrajna i

kratkotrajna materijalna imovina. To mogu biti zemljišta i šume, građevine,

postrojenja i oprema, alati, inventar (…). Uspostava suvremeno organizirane

41

mreže za plasman prometnih usluga u mjestu gdje se fizički nalazi korisnik i

njegov teret, odnosno putnik, pretpostavka je profitabilnog zapošljavanja

prometno suprastrukturnih kapaciteta. Prometni proces zahtijeva vrlo intenzivno

korištenja prometnih sredstava. Računa se da tehnološki vijek nije dulji od pet

godina, što znači da se uloženi novac treba vratiti tijekom dvije i pol do tri

godine. Fizički resursi prometnih poduzeća bitni su za efikasno odvijanje

postojećih prijevozno uslužnih operacija, ali i za rast i razvoj prometnog

poduzeća u budućnosti.

3. Ljudski potencijali. Ljudski potencijali čine značajan izdatak ili trošak

poslovanja prometnih poduzeća. No, bez ljudi niti jedno prometno poduzeće ne

može ostvarivati svoje ciljeve. Ljudski potencijali, moraju biti zadovoljavajući,

ne samo s kvantitativnoga, već i s kvalitativnoga motrišta, odnosno sa motrišta

zaposlenih koji raspolažu odgovarajućim kvalifikacijama, znanjima i

sposobnostima za obavljanje svojih organizacijskih zadataka. No, osim toga, čak

i kad se raspolaže ljudskim potencijalima koji su odgovarajući po broju i

potrebnom znanju i sposobnostima, ta se znanja i te sposobnosti moraju

usmjeriti u proizvodnju prednosti.

4. Sistemski i tehnološki resursi. Pod sistemskim i tehnološkim resursima koji

prometnim poduzećima stoje na raspolaganju podrazumijevaju se specifična

rješenje, tj. načini na koje prometna poduzeća proizvode prometne usluge.

Sistemska rješenje čine procesi koji potpomažu odvijanje nekih od glavnih

funkcija u prometnom poduzeću kao što su procesi usmjereni prema korisnicima

prometnih usluga, procesi proizvodnje i pružanja prometne usluge, procesi

unapređenja postojećih i razvoja novih prometnih usluga, procesi kontrole

kvalitete, sustav nadograđivanja, sustav nabave, sustav prodaje, sustav vlastitih

logističkih rješenja (…). Tehnološka rješenja su izravnije usmjerena na output

prometnih poduzeća, a čine ih uglavnom stavke nematerijalne imovine kao što

su patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci, izdaci za istraživanje i razvoj, ali i

lojalnost korisnika prometnih usluga, imidž prometnog poduzeća u javnosti i

sustav održavanja.

42

Udio djelatnosti H u ukupnom BDP-u RH 2010. godine bio je 6.3% sa 61.173

zaposlenih u području H predstavljalo je 5. 4% ukupno zaposlenih u Republici

Hrvatskoj. U djelatnosti kopnenog prijevoza bilo je 2011. godine aktivno ukupno 2.179

pravnih osoba, a cestovnim prijevozom putnika bavi se nešto više od 15% registriranih

poduzeća. Najveći broj poduzeća, njih 1.810 – preko 83%, se bavi cestovnim

prijevozom robe. U toj djelatnosti zaposleno je krajem 2011. godini 22.195 osoba.

Ukupni prihodi poslovnih subjekata u djelatnosti cestovnog prometa u 2011. godini

iznosili su oko 8 milijardi kuna. Djelatnost cestovnog prijevoza robe uprihodila je oko

5.9 milijardi kuna u 2011.godini (Majić, 2013).

Ljudi često u međusobnim odnosima čine razlike jedni prema drugima. Te razlike i ne

bi bile predmetom razmatranja kada ne bi dovodile do diskriminacijskih odnosa među

njima. Diskriminacija po spolu jedan ne od najčešćih oblika diskriminacije. Tim

oblikom diskriminacije mnoga su visoko plaćena zanimanja rezervirana samo za

muškarce. Gospodarski i tehnološki čimbenici su najviše utjecali da se položaj žena na

radnom mjestu, u obitelji i društvu bitno promjeni na globalnoj razini. Ublažavanju

diskriminacije po spolu svakako su pridonijeli napori vlada mnogih država, ali i

bespoštedna borba ženskih nevladinih organizacija za poboljšavanjem položaja žena u

svijetu. Doprinos žena svjetskom bruto domaćem proizvodu (SBDP), ali i bruto

domaćem proizvodu pojedinih država sve je veći, mjereno postotnim udjelom žena u

radnoj snazi, ili kao kvalificirane radne snage – mjereno udjelom žena u broju upisanih

na visokoškolske ustanove (tj. završenih studija). Broj zaposlenih žena u prometnome

sustavu Republike Hrvatske pokazuje ohrabrujuće tendencije. Naime, premda je broj

zaposlenih žena u prometnom sustavu Republike Hrvatske 1988. godine činio svega

18%, već 1992. godine broj zaposlenih žena u prometnome sustavu je iznosio 20,7%, a

2001. godine čak 28,6%. Tako se u promatranom razdoblju očuvao ukupni broj

zaposlenih žena u prometnom sustavu Republike Hrvatske (Pupavac i Zelenika, 2004,

p.276).

Planiranjem potrebnog broja i strukture zaposlenika u prometnim poduzećima je proces

uspoređivanja postojećeg broja i strukture zaposlenika s predviđenim potrebama

prometnoga poduzeća u budućnosti, te potom specificiranja mjera potrebnih za nabavu,

43

osposobljavanje, razvoj, preraspored ili otpuštanje zaposlenika u prometnim

poduzećima. Pretpostavlja analizu strukture prometnoga tržišta, stupanj liberalizacije

prometnoga tržišta, konkurenciju (domaću i inozemnu) na prometnom tržištu,

konkurentnost vlastitoga prometnog poduzeća, odnosno viziju prometnoga poduzeća u

budućem razdoblju i njezine ciljeve, trendove na tržištu rada, posebice na prometnome

tržištu rada, zakonsku regulativu radnih odnosa, predviđanja obrta radne snage, analizu

posljedica uvođenja suvremenih transportnih tehnologija, analizu posljedica uvođenja

novih prijevoznih sredstava i radnih postupaka, te pripremu „inventurnih lista vještina“

(Pupavac i Zelenika, 2004, p.289).

Nadalje, kako promet nije sam sebi svrha, potražnja za prometnim uslugama se definira

kao izvedena potražnja. Budući da je potražnja za prometnim uslugama izvedena

potražnja, gospodarski rast inducira veću potražnju za prometnim uslugama. Pri tome se

treba imati na umu da su različite determinante promjene potražnje za putničkim u

odnosu na robni promet te da planiranje obujma potražnje za prometnim uslugama treba

proizlaziti iz mogućih projekcija poželjnoga rasta bruto domaćega proizvoda u cjelini, a

i bruto domaćega proizvoda po gospodarskim sektorima, jer ekspandirajuće grane na

početku 21. stoljeća pripadaju prije svega uslužnom sektoru, koji već po svojoj naravi

ima manju potrebu za prometom. Tako se u narodnim gospodarstvima s pretežitim

udjelom uslužnih djelatnosti ostvaruje gospodarski rast sa stagnirajućim ili sve manjim

prometom (relativno) (Pupavac i Zelenika, 2004, p.49).

5.3 OBRAZOVANJE LJUDSKIH POTENCIJALA ZA POTREBE

CESTOVNIH PROMETNIH PODUZEĆA

Brojna znanstvena istraživanja potvrđuju konstataciju da bez obrazovanja nema

napretka, dokazujući da gospodarski i društveni razvoj ovisi ponajprije o obrazovanju i

znanosti, u koje se treba kontinuirano ulagati jer je znanje temeljni gospodarski resurs i

kreator nove ekonomije. Jednako tako čini se primjerenim istaknuti i činjenicu da su

obrazovani ljudi (koji posjeduju odgovarajuća znanja i imaju sposobnost primjene toga

znanja) oskudan resurs i u najrazvijenijim državama svijeta. Obrazovani ljudi su

fleksibilniji i motiviraniji, iniciraju promjene i lakše im se prilagođavaju, bolje koriste

44

spoznaje stečene radnim iskustvom i izobrazbom, produktivniji su, čak i kada stečenim

obrazovanjem nisu stekli specifična umijeća (Pupavac i Zelenika, 2004, p.88).

Izrada efikasnih programa obrazovanja i osposobljavanja radnika prometnih poduzeća

postaje jednim od najznačajnijih zadataka kojim se bavi menadžer ljudskih potencijala.

Programi obrazovanja i poučavanja radnika unutar prometnog poduzeća trebaju biti

produkt zajedničkoga rada menadžera ljudskih potencijala i drugih menadžera

prometnog poduzeća kako bi se postigao glavni cilj, a to je da radnici budu

djelotvorniji. Sukladno tome, na obrazovanje i osposobljavanje unutar prometnog

poduzeća potrebno je gledati kao na dugoročan i neprekidan proces koji osigurava

konstantan rast prometnoga poduzeća kroz rast produktivnosti njezinih radnika.

Kvalitetni programi obrazovanja i poučavanja radnika unutar prometnog poduzeća

trebaju radnicima proširiti znanja, pomoći da se upoznaju sa suvremenim transportnim

tehnologijama, upoznati ih s aktualnim stanjem na prometnome tržištu, osposobiti ih za

rad na siguran način, osposobiti ih za rad s novim prijevoznim sredstvima, osposobiti ih

za prijevoz opasnih tvari, osposobiti ih za pružanje prve pomoći, pomoći da ovladavaju

informacijskom tehnologijom, razviti radne navike, nadomjestiti nedostatak radnoga

iskustva, pružiti im dobre izglede za daljnji razvoj karijere, razviti kod njih pozitivan

stav spram sebe, njihovoga posla i samog poduzeća, biti od pomoći prometnom

poduzeću i cijelome društvu.

Programi obrazovanja i osposobljavanja unutar prometnoga poduzeća omogućavaju

menadžerima da identificiraju sposobnosti koje bi radnici prometnog poduzeća trebali

posjedovati, ta da ih potom razviju. Sukladno tome moguće je razlikovati dvije temeljne

skupine programa obrazovanja i obuke unutar prometnih poduzeća, i to (Pupavac i

Zelenika, 2004. p. 320):

Početni programi obrazovanja i osposobljavanja zaposlenika prometnih

poduzeća. Početni programi obrazovanja i osposobljavanja radnika prometnog

poduzeća trebaju pokriti sve aspekte radnoga mjesta novoprimljenih radnika,

radnika prometnih poduzeća koji se premještaju na neko drugo radno mjesto

unutar prometnoga poduzeća ili radnika prometnog poduzeća koji se postavlja

45

na novootvorena radna mjesta. Zadaće početnih programa obrazovanja i

poučavanja trebaju se odrediti temeljem zahtjeva radnoga mjesta,

kvalificiranosti pojedinih potencijalnih polaznika programa obrazovanja i

osposobljavanja, prethodnoga radnoga iskustva potencijalnih polaznika

programa obrazovanja i osposobljavanja. Osim toga potrebno je utvrditi koji dio

poslova na radnome mjestu oduzima najveći dio radnoga vremena, koji dio

poslova spada u skupinu opasnih poslova, koja se zaštitna sredstva koriste na

tome radnom mjestu (…).

Programi osvježavanja znanja zaposlenika prometnih poduzeća. Programi

osvježavanja znanja pored radnika odnese se i na menadžere prometnih

poduzeća. Imaju za zadaću održavati i dodatno usavršavati znanja radnika i

menadžera kako bi dostigli primjerenu razinu efikasnosti i efektivnosti u

svojemu poslovanju. Kao temeljni programi osvježavanja znanja unutar

prometnih poduzeća izdvajaju se: 1) program stručnog usavršavanja i

preorijentacije radnika prometnoga poduzeća i 2) program stručnog usavršavanja

menadžmenta prometnog poduzeća.

Program stručnog usavršavanja i preorijentacije zaposlenika prometnih

poduzeća. Program stručnog usavršavanja radnika unutar prometnoga poduzeća

ima za zadaću uklanjanje uočenih propusta u radu pojedinih radnika, te

rješavanje pritužbi korisnika prometnih usluga. Može se provoditi pojedinačno

ili grupno. Programom stručnog usavršavanja trebalo bi biti obuhvaćen što veći

broj ljudskih potencijala, te bi se trebalo realizirati barem jednom mjesečno.

Program poučavanja menadžmenta prometnog poduzeća. Osim što

menadžmenti prometnoga poduzeća trebaju sudjelovati u programima

obrazovanja i osposobljavanja kao predavači nužno je da i sami pohađaju

programe poučavanja unutar prometnog poduzeća. Kako se radi o vrlo

zahtjevnim programima vrlo često se prometna poduzeća odlučuju na izobrazbi

menadžmenta izvan prometnoga poduzeća. Svrha takvih programa izvan

prometnoga poduzeća bila bi predstavljanje novih pristupa vođenju, motiviranju,

46

kontroli, ocjenjivanju uspješnosti radnika i sl. Predmetom takvih programa

mogu biti i programi za unapređenje njihove efikasnosti kao predavača

prigodom realizacije programa obrazovanja i osposobljavanja radnika

prometnog poduzeća.

47

6. PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA MODERNIZACIJU, ODRŽIVI RAST I RAZVOJ CESTOVNIH PODUZEĆA U PROMETNOJ INDUSTRIJI

Prijedlog aktivnosti za modernizaciju, održivi rast i razvoj cestovnih teretnih poduzeća

može se predstaviti obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) Aktivnosti međunarodne

organizacije za cestovni promet, 2) Aktivnosti nacionalnog udruženja cestovnih

prijevoznika, 3) Aktivnosti cestovnih prijevoznika, 4) Aktivnosti obrazovanih

sustava i 5) Aktivnosti ostalih sudionika u makroekonomskim globalnim cestovnim

prometnim sustavima.

6.1 AKTIVNOSTI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZA CESTOVNI PROMET

Međunarodni transport i promet naziva se još i internacionalni i strani (rijetko) transport

i promet. Njihova bitna odrednica je da se prijevoz, odnosno promet predmeta

prevoženja, transportiranja, prevoženja, premještanja prometovanja obavlja između

dvije ili nekoliko država. Oni obuhvaćaju i tranzitni (odvija se iz jednih ili više država

preko vlastite države za jednu ili više drugih država) i pogranični (obavlja se između

dvije pogranične zone, od kojih se jedna nalazi u jednoj, a druga u drugoj državi)

transport i promet (Zelenika, 2001, p. 259).

Međunarodni transport robe (i putnika), odnosno međunarodni promet robe (i putnika) u

smislu osnovnih načela teorije sustava je složeni, dinamički, privredni i ekonomski

sustav. Može se sustavnim pristupom promatrati s mikro stajališta, kao nacionalni

(npr.:hrvatski transport, odnosno prometni sustav) i s makro stajališta, kao međunarodni

prometni sustav, npr. europski ili svjetski transportni, odnosno prometni sustav

(Zelenika, 2010, p. 361).

48

U makroprometnim sustavima, odnosno makroprometnim industrijama, nacionalni

društveni, gospodarski, prometni…subjekti potpuno autonomno odlučuju o svim

relevantnim pitanjima svih elemenata modela održivoga rasta i razvoja prometnih

industrija. Strategijske odrednice spomenutog modela održivoga rasta i razvoja

tranzicijskih prometnih industrija morale bi biti sastavni dio svake nacionalne

gospodarske i prometne politike i dugoročne strategije razvoja.

IRU – International Road Transport Union je međunarodna nevladina i neprofitna

organizacija osnovana 1948. godine kako bi pomogla ponovnom uspostavljanju

cestovnog prijevoza u poslijeratnoj Europi. Osnovalo ju je osam nacionalnih

prijevozničkih udruga iz Belgije, Danske, Francuske, Nizozemske, Norveške, Švedske,

Švicarske i Velike Britanije. Danas ima 180 članova iz 73 zemlje svijeta. Sjedište

organizacije je u Ženevi, a ima stalne misije u Bruxellesu, Moskvi i Istanbulu. IRU

trenutno djeluje u nekoliko pravaca, a prije svega u području sigurnosti na cestama,

promociji održivog razvoja (ekologija i smanjenje emisije stakleničkh plinova), pruža

pomoć pri međunarodnoj trgovini i transportu roba, upravlja TIR sustavom te

implementira standardizirano školovanje i osposobljavanje širom svijeta putem

akreditiranih trening instituta. Učinkovito djeluje na međunarodnoj, regionalnoj,

nacionalnoj i lokalnoj razini, pod sloganom: "Radeći zajedno za bolju budućnost"

(Pojam – IRU, 14.9.2013).

Intenzitetu i kvaliteti implementacije modela održivoga razvoja prometnih industrija u

globalnim prometnim industrijama bitno mogu pridonijeti i specijalizirane

međunarodne organizacije koje su profesionalno uključene u funkcioniranje globalnih

transportnih i prometnih sustava, a spominju se one najvažnije (Zelenika, 2010, p. 395):

1. Međunarodni savez špediterskih udruženje

2. Savez nacionalnih udruženja

3. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika

4. Međunarodna organizacija civilnoga zrakoplovstva

5. Međunarodna pomorska konzultativna organizacija

6. Međunarodna pomorska organizacija

7. Međunarodna organizacija za telekomunikacije

49

8. Međunarodna organizacija za telekomunikacije (…).

Transportni prometni sustavi kao visokosofisticirane tvornice prometnih proizvoda, bez

obzira na vrstu i razinu njihova organiziranja, ne mogu optimalno funkcionirati bez

njihove partnerske suradnje s mnogobrojnim nositeljima, posebno najvažnijih

logističkih djelatnosti u procesima proizvodnje prometnih proizvoda.

U međunarodnome multimodalnom transportu jedan je od osnovnih problema, s

obzirom na brojne sudionike u njemu, izbor operatora prijevoza, tj. organizatora,

koordinatora i izvršitelje cjelokupnog „paketa usluga“ u prijevoznom procesu. Ako se

analiziraju funkcije svih sudionika u multimodalnome prijevozu, dolazi se do zaključka

da međunarodni špediter ima najviše uvjeta da se razvije u suvremenoga operatora

cjelokupnoga prijevoznog procesa, „od vrata do vrata“, „od sirovinske baze do

potrošača“. Jer, operator je, zapravo, organizator multimodalnog prijevoza u kojoj

osnovnoj funkciji i naravi posla, obavljajući djelatnost koja sadrži relevantne elemente

međunarodne špedicije i međunarodnog transporta. To, zapravo, znači da je špediter

najpogodnija osoba kao operater multimodalnoga prijevoza jer on organiziranjem

međunarodnoga multimodalnoga transporta obavlja sve poslove kojima se upravo bavi

profesionalno (Zelenika, 2005, p.483).

FIATA (franc. "Federation internationale des Associations de Transitaires et

Assimiles", engl. "Internation Federation of Freight Forwarders Associations") je

Međunarodni savez špediterskih udruženja, kojeg su 31.05.1926. u Beču osnovali

međunarodni špediteri. To je nevladina organizacija koja danas obuhvaća približno 40.

000 špediterskih i logističkih poduzeća, te zapošljava oko 10 milijuna špeditersko-

logističkih stručnjaka u 150 država. Sjedište joj je u Zürichu (Zelenika, 2005, p.483).

Uloga organizacije je da unapređuje špeditersku djelatnost u svijetu, te da sudjeluje u

radu drugih međunarodnih udruga, te u drugim agencijama i institucijama UN-a pri

donošenju različitih međunarodnih konvencija i dokumenata koji mogu utjecati na

prijevoz robe i pružanje špediterskih usluga.

50

Njezina najznačajnija uloga je poticati, razvijati i koordinirati špeditersku djelatnost u

svjetskim relacijama, a djeluje preko skupštine koja se održava u vremenskim

razdobljima od 4 do 6 godina, a stalna tijela su joj predsjedništvo i različite komisije –

povjerenstva. Kroz zadnja četiri desetljeća FIAT-ino djelovanje najuočljivije je kroz

dokumente i obrasce koje je donijela sa svrhom pojednostavljivanja rukovanja robom za

vrijeme prijevoznog procesa i izvršenja dopreme robe do krajnjeg odredišta, a nazivaju

se FIATA-Document's. (Mađarić, 1995, p. 69).

6.2 AKTIVNOSTI NACIONALNOG UDRUŽENJA CESTOVNIH

PRIJEVOZNIKA

Nacionalni transport i promet naziva se još domaći i unutarnji transport i promet. Njega

određuje jedna neprijeporna činjenica, a ta je da se prijevoz, odnosno prometna

transportiranja, prevoženja, prenošenja, premještanja, prometovanja obavlja samo na

teritoriju jedne države, primjerice transport, odnosno promet na području Republike

Hrvatske. Takav se transport, odnosno promet odvija sukladno nacionalnim i pravnim

pravilima, koja su u pravilu usklađena s međunarodnim aktima. Države koje su

ratificirale određene međunarodne konvencije o transportu dužne su ih primjenjivati,

prije svega u međunarodnome, ali i u nacionalnome prometnom sustavu.

Nacionalni transport i promet može biti (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 121): javni i za

vlastite potrebe, teretni, putnički, linijski, slobodni, vodni, kopneni, zračni, svemirski

(…). Iako ima svoja specifična nacionalna obilježja, nacionalni transport i promet ima

gotovo sve karakteristike međunarodnoga transporta i prometa. U procesima

deregulacije, privatizacije i liberalizacije mnogi nacionalni transporti i prometni sustavi

sve više gube svoja nacionalna obilježja, posebno je to karakteristično za male i velike

države. Takvi se procesi multipliciraju općom globalizacijom (…).

Nacionalni prometi i transportni sustav s podsustavima, s obzirom da svojim

aktivnostima svladavaju prostorne i vremenske dimenzije ne samo na nacionalnom

51

području nego i na međunarodnom, može se govoriti na primjer, o hrvatskome

nacionalnom i međunarodnom prometnom i transportnom sustavu s podsustavima.

„Hrvatski cestovni prijevoznici“ gospodarska interesna udruga (HCP – g.i.u.) osnovana

je na 1. Saboru hrvatskih cestovnih prijevoznika održanom 25. ožujka 1995. godine.

HCP – g.i.u. je registrirana prema Zakonu o trgovačkim društvima, kao stručno,

interesno, gospodarsko, nepolitičko, nevladino i neprofitno gospodarsko interesno

udruženje. Članovi Udruge su eminentni prijevoznici sa dugogodišnjom tradicijom

prijevoza. Povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju te održavanja

sastanka direkcije Europskog udruženja cestovnih prijevoznika (European Road Haulers

Association – UETR) kao posljedica je proizašlo primanje „Hrvatskih cestovnih

prijevoznika“ u stalno članstvo tog spomenutog udruženja. Cilj je ovog udruženja kroz

redoviti dijalog s institucijama Europske Unije lobiranje za interese prijevozničke struke

kako bi se članovima pružila prilika da doprinesu u kreiranju politike Europske Unije.

UETR je pridruženi član sektorske organizacije Europske udruge obrtnika, malih i

srednjih poduzeća te kao takav lobira za bolju politiku Europske Unije u sektoru za

sljedeće desetljeće i zajedno sa svojim članstvom radi na jačem, fleksibilnijem,

konkurentnom i održivom cestovnom prijevozu.

6.3 AKTIVNOSTI CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA

Smatra se da u visokorazvijenim gospodarstvima ukupni troškovi fizičke distribucije

iznose oko 8% od prihoda ostvarenih prodajom. Ako se ukupni troškovi fizičke

distribucije u iznosu od 8% (od prihoda ostvarenih prodajom), kao vrijednost od 100%,

raščlane na pripadajuće troškove, onda (Zelenika, 2005, p.154): troškovi transporta

iznose 37%, troškovi držanja zaliha 22%, troškovi skladištenja 21% i administrativni

troškovi distribucije 20%.

52

Sukladno tome, u osmišljavanju procesa fizičke distribucije trebalo bi posebnu

pozornost posvetiti svakoj posebnoj aktivnosti: predviđanje prodaje, vođenje pregovora,

nabava sirovina, planiranje proizvodnje, planiranje distribucije, obrada narudžbi, prihvat

i skladištenje robe, unutarnji transport, upravljanje zalihama, pakiranje i/ili prepakiranje,

otprema, vanjski transport (konvencionalni, kombinirani, multimodalni), ev.

Skladištenje na putovanju prema udaljenim kupcima (Zelenika, 2005, p. 154).

Svaka od navedenih aktivnosti ima svoje posebnosti, svoje posebne zahtjeve,

zakonitosti, pravila, funkcije (…), koje operacionaliziraju specijalizirani pravni subjekti

pa je iznimno zahtjevno u svladavanju prostornih i vremenskih dimenzija, između

udaljenih mjesta proizvodnje i potrošnje, optimalizirati sustav fizičke distribucije.

Dostupnost gotovo svakom odredištu i ishodištu omogućava cestovnom prometu

temeljnu prednost u odnosu na druge grane prometa. Brzina prijevoza je druga

konkurentska prednost cestovnoga prometa u odnosu na druge grane prometa. Za

otpremu pošiljaka na udaljenosti i do 1000 kilometara cestovni promet osigurava bržu

isporuku u odnosu na druge prometne grane. Prijevoz robe i putnika sredstvima

cestovnoga prometa obavljaju cestovni prijevoznici kojima je cestovni promet osnovna

djelatnost i osnovni organizacijski oblik. Pored njih cestovni prijevoz obavljaju i brojna

druga poduzeća koja raspolažu vlastitim voznim parkom (Zelenika i Pupavac, 2008, p.

351).

Prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, 82/13) za obavljanje

prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu treba posjedovati licenciju

za unutarnji prijevoz koju izdaje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo

Grada Zagreba nadležno za poslove prometa. Licenciju za unutarnji prijevoz može

dobiti fizička osoba-obrtnik ili pravna osoba ako:

1. ima dobar ugled,

2. ima financijsku sposobnost,

3. ispunjava uvjet stručne osposobljenosti,

4. je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste

prijevoza, ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o

zakupu ili leasingu.

53

Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe

moraju, uz uvjete određene drugim propisima, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose

na izgled, uređaje i opremu vozila.

6.4 AKTIVNOSTI OBRAZOVANIH SUSTAVA

Obrazovani sustav je složeni, dinamički i stohastički sustav međusobno, svrsishodno

povezanih i među utjecajnih podsustava koji pomoću mnogobrojnih i posebnih

elemenata omogućuju proizvodnju visokosofisticiranih obrazovnih proizvoda. Sustav

cjeloživotnoga učenja i obrazovanja čine ovi (pod)sustavi (Zelenika, 2010, p. 308): 1)

sustav predškolskog odgoja i obrazovanja, 2)sustav obveznog obrazovanja (tj. sustav

primarnoga obrazovanja i sustav sekundarnoga obrazovanja), 3)sustav obrazovanja

učitelja i srednjoškolskih nastavnika, 4)sustav visokoga obrazovanja i 5) sustav

obrazovanja odraslih.

Prema prostorno vremenskim dimenzijama djelovanja obrazovani sustavi mogu biti

(Zelenika, 2010, p. 309): mikroobrazovani, makroobrazovani, globalnoobrazovani i

megaobrazovani sustavi.

Prometno osvješćivanoj o kulturi, etici, moralu, ekologiji počinje u jaslicama, vrtiću,

obitelji, a nastavlja se u osnovnoj školi, srednjoj školi i visokim učilištima… i traje

cijeloga života ljudi. Međutim, ljudi koji se izravno uključe u transportne i prometne

industrije moraju stjecati posebna znanja, saznanja, vještine, sposobnosti u prometnim

srednjim, višim i visokim školama, veleučilištima, fakultetima i sveučilištima.

Specijalistička znanja i vještine mogu stjecati na posebnim tečajevima, seminarima,

treninzima, a prometna iskustva mogu stjecati na radnim mjestima…neka specifična

znanja o prometnim fenomenima mogu potencijalni stručnjaci stjecati na neprometnim

školskim ustanovama, na primjer: ekonomska, financijska, marketinška, menadžerska i

slična znanja i vještine mogu se stjecati na ekonomskim visokim učilištima: znanja i

vještine o prometnom i pomorskom pravu mogu se stjecati na pravnim visokim

učilištima.

54

Relevantne spoznaje i činjenice o obrazovnim sustavima kao elementima proizvodnje

prometnih proizvoda u prometnim industrijama tranzicijskih država, kao što su:

kvaliteta eksplicitnih, implicitnih, discipliniranih i više discipliniranih znanja, saznanja,

vještina zaposlenika o aktualnim fenomenima prometnih industrija: stupanj razvijenosti,

uspješnosti i učinkovitosti pojedinih elemenata proizvodnje prometnih proizvoda i

njihova utemeljenost na prometnim znanjima; utjecaj prometnih proizvoda na makro i

globalnim prometnim tržištima; utjecaj prometnih obrazovanih sustava na profitabilnost

poslovanja proizvođača prometnih proizvoda; misija i važnost prometnih obrazovanih

sustava u modernizaciji, dugoročnom održivom rastu i razvoju proizvođača prometnih

proizvoda… stvaraju organizacijsku, tehničku, tehnološku, ekološku, marketinšku,

menadžersku, ekonomsku, pravnu paradigmu za vrednovanje obrazovanih sustava u

prometnim industrijama tranzicijskih država (Zelenika, 2010, p. 310).

I obrazovanje na svim razinama: temeljno, srednje, visoko, sveučilišno i

poslijediplomsko (za stjecanje specijalističkih magisterija, znanstvenih magisterija i

doktorata znanosti, obrazovanja i usavršavanje te brojne različite specijalizacije,

tečajevi, treninzi) obavljaju se više ili manje prema univerzalnim modelima i na

globalnom području. Rapidno se smanjuju razlike između nastavnih planova i programa

istih stupnjeva obrazovanja i usavršavanja i istih zvanja i struka. Teži se njihovoj

maksimalnoj kompatibilnosti i komplementarnosti, posebice u visokorazvijenim

državama. U bliskoj budućnosti nastavni planovi i programi, primjerice sveučilišnih

diplomiranih ekonomista, magistra ekonomskih znanosti i doktora ekonomskih

znanosti, bit će identični u visokorazvijenim državama Europe, SAD i Japana (Zelenika,

2001, p. 142).

6.5 AKTIVNOSTI OSTALIH SUDIONIKA

Makroprometni sustavi omogućuju proizvodnju prometnih usluga na određenome

nacionalnome prometnom tržištu, primjerice: prometnome tržištu Republike Hrvatske.

55

U širem smislu makroprometni sustav može funkcionirati i na višenacionalnomu

prometnome tržištu Europske Unije.

Svi mega, globalni i mikroprometni sustavi mogu istodobno biti i konvencionalni i

kombinirani i multimodalni prometni sustavi. Svi navedeni prometni sustavi (tj. mega,

globalni, makro, mikro konvencionalni, kombinirani, multimodalni…) ne mogu

optimalno funkcionirati bez brojnih logističkih djelatnosti, kao što su špediterske,

agencijske, trgovinske, skladišne, osiguravateljne, servisne djelatnosti, djelatnosti

ugovorene kontrole, djelatnosti tijela državne uprave (tj. carinska služba, veterinarski,

fitosanitarni i tržišni inspektori) i druge (Zelenika, 2010, p. 36).

U Europskoj uniji sektor prometa donosi 10% prihoda, te iznosi oko jednog trilijuna

eura godišnje. U njemu se osigurava više od deset milijuna radnih mjesta. Na promet se

odnosi 40% ukupnog ulaganja država članica i 30% ukupne energetske potrošnje u EU.

Prometna logistika, dakle transport i skladištenje, čine 10-15% cijene gotovog

proizvoda za europska poduzeća. U prosjeku 13% ukupnih troškova unutar kućanstava

u EU odnosi se na troškove prijevoza roba i usluga. Cestovnim se putem trenutno

prevozi 44% ukupne robe unutar EU, u odnosu na 33% za kratke pomorske rute, 10%

za željeznice i 13% za unutarnje vodene putove. Članice Europske preusmjeravaju robu

i putnike s cesta na manje zagađujuće oblike prijevoza, prvenstveno željeznicu. Sektor

prijevoza, uglavnom cestovna vozila, odgovoran je za oko 28% ukupnih emisija CO2,

glavnog stakleničkog plina u EU. Bolja učinkovitost goriva, upotreba alternativnih

goriva i postavljanje ograničenja za emisije ugljičnog dioksida za cestovna vozila, neke

su od mjera koje se uvode unutar EU (Majić, 2013).

Cestovni prijevoz tereta dominantan je vid prijevoza u odnosu na druge vidove

prijevoza. Zadnjih nekoliko godina prisutna je negativna tendencija u cestovnom

prijevozu tereta. Tržište cestovnog prijevoza u sljedećih godinu dana čekaju velike

promjene. Problem koji čeka tržište cestovnog prijevoza u EU pa tako i u RH su

smjernice EU iz zajedničke prometne politike. Poseban problem su i specifičnosti

domaćeg tržišta prijevoza zbog neimanje jasne strategije cjelokupnog prometnog

sustava. Poduzeća koja obavljaju cestovni prijevoz još uvijek nisu dostigla dovoljnu

56

tehničko - tehnološku razinu pružanja kvalitetne prijevozne usluge. Produktivnost i

rentabilnost poslovanja, optimalna popunjenost i kapacitiranje, dostupnost informacija,

kao i informatizacija ukupnog poslovanja, kvalitetno strateško, financijsko i

marketinško planiranje su na niskoj razini. Stoga je potrebno prvenstveno investirati u

nabavu i obnovu voznog parka, edukacija zaposlenika, ulaganje u informatizaciju

poslovanja poduzeća kao i marketinšku promociju. Uvođenje novih usluga i proizvoda i

razvoj inteligentnih transportnih sustava (ITS) te kontrola i upravljanje prometom

svakako će utjecati na razvijenost transportnog cestovnog prometa (Majić, 2013).

Tijekom 2011. godine ukupno je ozlijeđeno 18.065 sudionika, od čega naviše vozača

osobnih automobila (7.010). Tijekom 2011. godine ukupno je prevezeno 3.1 milijuna

tona opasne robe, od čega 2,7 milijuna tona u unutarnjem prijevozu, a 400 tisuća tona u

međunarodnom prijevozu. Tijekom 2011. godine ukupno je cestovnim prijevozom

prevezeno 52,6 milijarde putnika i 74 milijarde tona robe (Transport i komunikacije u

2011. godini, 2012).

57

7. ZAKLJUČAK

Promet označava odnose među ljudima, a u najužem smislu riječi promet obuhvaća

prijevoz ili transport ali i sve operacije u vezi s prijevozom robe i putnika te

komunikacije. Prevozeći robu, ljude i energiju s jednog mjesta na drugo, prijevoz

organizirano savladava prostorne i vremenske udaljenosti. Najvažnije vrste transporta

prema predmetu prometovanja su teretni transport i promet i putnički transport i promet.

Bitna determinanta teretnog transporta i prometa je predmet poslovanja.

U fokusu putničkog transporta nalazi se putnik, kao predmet transportiranja,

prometovanja. U putničkome transportu i prometu i davatelji i korisnici prometnih

usluga trebaju stalno imati na umu specifičnosti svake grane prometa, svakog

transportnog pothvata, jer jedino na taj način mogu osigurati udobnu, brzu, sigurnu i

racionalnu proizvodnju prometnih usluga. Na ovo objašnjenje značenja prometa i

prijevoza nadovezuje se cestovni transport i promet koji označava prijevoz robe i

putnika cestovnim prijevoznim vozilima po cestovnim putovima kao i sve operacije,

komunikacije i djelatnosti koje su u izravnoj ili neizravnoj vezi s cestovnim

prijevozom. Njegovo značenje u gospodarskom smislu je predstavlja samostalnu

gospodarsku organizaciju koja obavlja određenu gospodarsku djelatnost.

Cestovno prometno poduzeće je temeljni gospodarski subjekt u kojem se ostvaruje

poduzetništvo. Sva prijevozna poduzeća se prema zajedničkim karakteristikama, kao što

su: opseg, struktura i kvaliteta njihovih proizvoda, raspoloživi potencijali i resursi,

važnost poduzeća u nacionalnim i međunarodnim razmjerima, imidžu poduzeća mogu

svrstati u velika cestovna poduzeća, srednja i mala cestovna prometna poduzeća.

U menadžerskoj i menadžmentskoj teoriji je velika pozornost posvećena upravljanju

ljudskim potencijalima u prometnim poduzećima. Najvažnija zadaća menadžmenta

suvremenih poduzeća jest stalno poboljšavanje zaposlenih i prilagođavanje poduzeća

novoj strukturi. Značajnu ulogu u cestovnom poduzeću ima ljudski potencijal.

Motivacija i vještine kojom raspolaže neko poduzeće ili gospodarski sustav u cjelini,

veza je između ljudskih potencijala i razvoja narodnog gospodarstva. Motivacija je

58

općeniti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba, želja i sličnih

sila. Ulaganje u obrazovanje svojih zaposlenih poduzeće povećava svoj ljudski kapital.

On sam po sebi ne osigurava nužno i uspjeh poduzeća, nego predstavlja tek

intelektualni potencijal poduzeća. To potvrđuje aktualnost izreke jednog od pionira na

polju proučavanja čovjeka, Williama Jamesa, koji je 1889.godine rekao: Čovjek obično

upotrebljava samo mali dio onih snaga koje u stvarnosti posjeduje.

Program obrazovanja i osposobljavanja radnika prometnih poduzeća postaje jedan od

najznačajnijih zadataka kojim se bavi menadžer ljudskih potencijala. Programi

obrazovanja i poučavanja radnika unutar prometnog poduzeća su produkt rada

menadžera ljudskih potencijala. Zaposlenost u nekom narodnom gospodarstvu označava

stanje u kojemu radno sposobno stanovništvo na svojim radnim mjestima obavlja

koristan posao za sebe ili druge i po toj osnovi ostvaruje prihode za egzistenciju.

Neovisno o vrsti prometa kojim se prometno poduzeće bavi i neovisno o njezinoj

veličini najmanje četiri resursa se izdvajaju kao zajednički za sva prometna poduzeća:

financijski resursi, fizički resursi, ljudski potencijali. Činjenica je da bez ažurnog i

kvalitetnog znanja, iskustva, vještine, lucidnosti, motiviranosti svih zaposlenika u

cestovnim prometnim poduzećima, nema uspješnosti, učinkovitosti, profitabilnosti,

rasta i razvoja prometnih proizvoda.

Proizvođači prometnih proizvoda svojim znanjima, aktivnostima i postupcima

tipologije, segmentacije i stratifikacije mikro, makro i globalnoga cestovnoga

prometnoga tržišta, trebaju pribaviti relevantne informacije o željama, potrebama i

realnim platežnim i drugim mogućnostima potencijalnih kupaca, korisnika odnosno

potrošača prometnih proizvoda , a zatim promotivnim aktivnostima (tj. ekonomskom

propagandom, unapređenjem prodaje prometnih proizvoda, odnosima s javnošću i

ekonomskim publicitetom…) pretvoriti želje i potrebe potencijalnih korisnika u

potražnju za konkurentnim prometnim proizvodima. Najvažniji element proizvodnje

svih vrsta prometnih proizvoda je zasigurno prometna infrastruktura i prometna

suprastruktura, a zatim intelektualni kapital koji predstavlja znanje, dinamičan ljudski

resurs.

59

LITERATURA

1) Knjige

1. Buble, M. 2006, Osnove menadžmenta, Sinergija, Zagreb.

2. Mikić, M. i suradnici, 2011, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav

Krleža, Masmedia, Zagreb.

3. Mađarić, J. 1995, Međunarodna špedicija, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb.

4. Pupavac, D. i Zelenika, R. 2004, Upravljanje ljudskim potencijalima u prometu,

Veleučilište u Rijeci, Rijeka.

5. Zelenika, R.2001, Prometni sustavi – Tehnologija – Organizacija – Ekonomika –

Logistika – Menadžment, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

6. Zelenika, R.2005, Temelj logističke špedicije, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka.

7. Zelenika, R.2006, Multimodalni prometni sustavi, Ekonomski fakultet sveučilišta u

Rijeci, Rijeka.

8. Zelenika, R. i Pupavac, D. 2008, Menadžment logističkih sustava, Ekonomski

fakultet u Rijeci, Rijeka.

9. Zelenika, R.2010, Ekonomika prometne industrije, Ekonomski fakultet u Rijeci,

Rijeka.

2) Članci

10. Božičević, J. i Perić, T. 2001, „Razvitak hrvatskog gospodarstva sa stajališta

razvitka prometa“, Ekonomski pregled, vol. 52, no. 7-8, p. 753-773.

11. Kulaš, A. 2011, „Mogućnosti menadžmenta promjena u poslovnim organizacijama,

Ekonomski vjesnik“, vol. XXIV, no. 1, str. Str. 196-210.

12. Padjen, J. 2000, „Održivi razvoj i razvoj prometa“, Suvremeni promet, Hrvatsko

znanstveno društvo za promet, Zagreb, vol. 6, no. 1-2.

13. Zlatović, D. 2011, „Mobbing, diskriminacija i neravnopravnost na radu“, Poslovni

savjetnik, studeni , no. 80, str. 78-80.

60

3) Ostali izvori

14. Majić, D. 2013, Cestovni promet u RH, Hrvatska gospodarska komora, Sektor za

promet i veze, Zagreb, dostupna online na: www.hgk.hr/wp-

content/blogs.dir/1/files_mf/cestovni_prijevoz.pptx

15. Odluka o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD, 2007, Narodne novine,

Zagreb, broj 58/07.

16. Pojam – IRU, dostupno online na: http://www.iru.org/en_history_and_mission,

14.9.2013.

17. Statistički ljetopis Hrvatske za 2012. godinu, 2012, Državni zavod za statistiku,

Zagreb.

18. Pojam – IRU, dostupno online na: http://www.iru.org/en_history_and_mission,

14.9.2013.

19. Transport i komunikacije u 2011. godini, 2012, Statistička izvješća, Državni zavod

za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb.

20. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, 2013, Narodne novine, Zagreb, br. 82/13.

21. Pojam – Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika, dostupno online na:

http://www.hcp.hr/, 14.9.2013.

22. Pojam – UETR, dostupno online: http://www.poslovni.hr/hrvatska/hrvatski-

cestovni-prijevoznici-primljeni-u-europsko-udruzenje-243176, 14.9.2013.

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov Stranica

Tablica 1. Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu 21

POPIS GRAFIKONA

Redni broj

Naslov

Stranica

Tablica 1.

Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu

22

61

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Ljudski potencijali u poslovanju

poduzeća cestovnog prometa izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Blanke Kesić. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i

koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove,

zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom

radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Ana Matić