Metodologija Politoloških Istraživanja - (Skripta)

8/16/2019 Metodologija Politoloških Istraživanja - (Skripta)

1/21

1

Metodologija politološkihistraživanja - skripta

By: Prof.dr. Senadin Lavić

I DIO(Metode istraživanja politike) By: Peter Burnham, Karin Gilland,

Wyn Grant, Zig Layton-Henry)

Značenje dizajna istraživanja

Dizajn istraživanja je logička struktura kojim se politolog bavi. To je plan, strukturaistraživanja, zamišljena tako da pruži odgovore na istraživačka pitanja ili probleme. Dizajnistraživanja, dakle osigurava okvir za prikupljanje i analizu podataka u skladu sa prioritetimakoje je postavio istraživač. Odlučujući kako istražiti neki fenomen, politolog je, kao i svakidruštveni znanstvenik, suočen s velikim brojem mogućih istraživačkih strategija i metoda. Upraksi se može primijeniti kombinacija metoda, kao što su:

Posmatranje Intervjui Anketa

Često se pravi razlika izmedjukvalitativnog i kvantitativn og istraživanja . Kvalitativnoistraživanje je vrlo privlačno u tom smislu što uključuje dubinsko prikupljanje informacija, aliiz razmjerno malog broja slučajeva. Naglasak kvalitativnog istraživanjua na dubinskoj spoznajiide na uštrb mogućnosti poopćavanja o fenomenu u cjelini.

Postoje 2 funkcije dizajna istraživanja :

1. Razvoj i konceptualizacija operativnog plana2. Osiguranje da su procedure usvojene planom adekvatne za pružanje valjanih,

objektivnih i tačnih rješenja istraživačkih funkcija

Prva funkcija je medjutim podjednako važna. Istraživač mora razviti istraživačka pitanja,pretvoriti ih u hipoteze, te ih logički i konzistentno organizirati, tako da tvore teorijski okviristraživanja.

Proces istraživanja Dva su glavna načina razumijevanja procesa istraživanja.

1. Linearni model – Ovaj model pretpostavlja da je taj proces razmjerno jasan i jednostavan i da se može razbiti na različite fate ili korake kroz koje prolaze svi projektiistraživanja.

2. Model istraživačkog kruga – Ovaj model opisu je kompliciraniji proces koji obuhvaćapogrešne početke, reevaluacije i ponavljanja istraživanja kako nova otkrića, protuslovlja isvježi uvidi restimuliraju proces istraživanja.

Linearni model procesa istraživanja

SKRIPTA ISKLJUČIVO NAMIJENJENA ZA VANREDNE STUDENTE!!!


2/21

2

Idealnotipski opis procesa kao linearnog niza koraka izgledao bi ovako kao na slici.

1. Teorijska specifikacija

Prva faza se sastoji u odlučivanju o temi projekta istraživanja, odredjivanju njegoovg opsega,razvoju hipoteza kojima će se objasnitinjegovo djelovanje i razvoju pojmovnog sklopa ilimodela koji pokazuje odnos izmedju različitih hipoteza i varijabli koje istraživač želi istražiti.

2. Specificiranje podataka

Druga faza se sastoji u odlučivanju o tome koje su vrste podataka prikladne dase odgovori naistraživačka pitanja, testiraju hipoteze ili ispita tačnost modela. To će djelimice ovisiti o prirodiistraživačkog problema, ali i o vrstama podataka koji su dostupni i koji se mogu generirati iprikupiti.

3. Dizajn instrumenata prikupljanja podataka

Treća je faza procesa istraživanja organiziranje načina na koje valja prikupiti podatke. To možeobuhvatiti dizajn instrumenta prikupljanja podataka. U ispitivanju javnog mnijenja, to ćeobuhvatiti dizajniranje upitnika, te intervjuiranje (neform alno ili formalno), upotreba slučajnoguzorkovanja, telefonska anketa. Nekoliko je tipova dizajna uzorka koji se mogu upotrijebiti.Najreprezentativniji se temelje na procedurama jednostavnog slučajnog uzrokovanja,a li se onine koriste često jer su skupi. Medju drugim su tipovima dizajna uzorka Kvotni uzorak iKumulativni (snowball) uzorak, no te su procedure manje rigorozne i stoga manjereprezentativne.

Pokusna studija je važan korak u svakom projektu istraživanja i njen naziv se vezuje za izraz(pilot ) što znači testni. Ona se često izostavlja u idealnotipskim modelima procesa istraživanja.

Ova faza predstavlja stvaran proces prikupljanja podataka. U dokumentarnoj studiji to možepodrazumijevati duge boravke u knjižnicama radi prikupljanja kopija značajnih dokumenata i sl.U slučaju ispitivanja javnog mnijenja i istraživanja na uzorku, prikupljan je podataka je presudnoza uspjeh projekta.

Kodiranje – Čim se podaci prikupe, potrebno ih je kodirati, kkao bi analiza rezultata bila štoučinkovitija. Mnoga pitanja u anketi moraju biti zatvorena, ako je poznata distribucija odgovora.

Istinski izazov u fazi kodiranja jeste taj kako kodirati otvorena pitanja, jer to može biti težak imukotrpan proces.

4. Analiza podataka

Analiza podatak nije nikada tako jednostavna, kkao bi se to moglo pomisliti. Razlog tome je štoće istraživači imati odredjena očekivanja o vrstama rezultata do kojih će projekat vjerovatnodovesti,a to može utjecati na njihovu analizu. Čak i kod analiziranja kvantitativnih podataka,gdje postoje jasne konvencije kojih se istraživač može pridržavati. U analizama kvalitativnihpodataka izaz ovi provodjenja i objektivne analize podataka mnogo su veći. Kvalitativni seistraživači često koriste analitičkm indukcijom u nastojanju da izvedu poopćavanja o društvenomponašanju. Pojmovi se induktivno razvijaju iz podataka, te se potom definiraju, raf iniraju injihove implikacije deduciraju iz podataka.


3/21

3

5. Objavljivanje

Završna je faza istraživanja objavljivanje rezultata. To se obično zbiva u obliku izvještaja,znanstvenih radova ili knjige . Ako je istraživanje finansirala neka naklada, istraživačko vijeće,objavljivanje se čvrsto preporučuje.

Istraživački krug (Kružni proces istraživanja)

U kružnom procesu istraživanja, istraživač slijedi sličan niz koraka kao i u linearnom modelu, alimože ponoviti neke korake u svjetlu novih podataka, koji dovode do novih hipoteza, i dodatnihistraživačkih pitanja, koji zahtijevaju dodatno istraživanje. Proces istraživanja se može prikazatikao veliki krug koji se sastoji od unutrašnjih krugova. Istraživači mogu ponavljati te krugove kaorezultat empirijskih nalaza. Proces i straživanaja započinje dakle empirijskim posmatranjem, kojedovodi do izrade prijedloga istraživanja ili pojmovnog sklopa koji smo u linearnom modeluopisali kao teorijsku specifikaciju. To potom dovodi do formuliranja istraživačkih pitanja ihipoteza. Istraživački krug naglašava mogućnost pogrešnih početaka i reevaluacija koje sedogadjaju u svim istraživačkim projektima iako ovaj model nije u suprotnosti sa linearnimmodelom, nego ga samo modificira i proširuje.

Tipovi dizajna istraživanja

Postoji 5 glavnih tipova dizajna istraživanja i to su naime:

1. Eksperimentalni dizajn2. Transverzalni dizajn3. Longitudinalni dizajn4. Dizajn studije slučaja 5. Komparativni dizajn

Eksperimentalni dizajn

Eksperimenti se općenito smatraju najboljim načinom utvrdjivanja uzroka u znanstvenomistraživanju. U laboratoriju, znanstvenik može kontrolirati sve varijable, te osobito manipuliratineovisnom varijablom i mjeriti njene uticaje, ako ih uopće ima, na ovisnu varijablu. Udruštvenim znanostima je veoma teško provoditi eksperimente, prije svega zato što je izrazitoteško kontrolirati sve varijable, a drugo, zbog etičkih pitanja koja se pojavljuju prieksperimentiranju na ljudskim bićima. U početku su se ovim dizajnom istraživači koristili uoblasti razvoja sociologije , ponašanje grupa i sl. Poznati primjer eksperimentalnog dizajna je


4/21

4

eksperiment koji je proveo Miligram kojim je pčrovjeravao koliko je moguće navesti ljude dadrugima nanose bol i zlo, ako im se to naredi. Izvjesno istraživanje je proveoDaniel o rasnojdiskriminaciji u Britaniji u 60- im godinama 20. stoljeća. On je angažirao afro-karipske,madjarskei engčleske glumce koji su tvrdili da posjeduju iste reference u obrazovanju, kako bi testirao koće od njih dobiti posao i smještaj.

Transverzalni dizajn

Budući da je u stvarnom životu tako teško provoditi eksperimente, društveni su znanstvenici kao jedan od najomiljenijih dizajna istraživanja usvojili upravo ovaj dizajn.On podrazumjevaprikupljanj e informacija o velikom broju slučajeva u jednoj odredjenoj vremenskoj tački, kako bise prikupio skup kvantitativnih ili kvalitativnih podataka u odnosu na odredjeni broj varijabli, dabi se otkrile pravilnosti u njihovojpovezanosti. U političkoj znanosti se često upotrebljavajuispitivanja javnog mnijenja za objašnjavanje glasačkog ponašanja. Kao primjer se može navesti

Australija potkraj 90- ih godina gdje je znatan interes privukao pažnju ljudi i straživača oubrzanom usponu i padu jedne stranke. Glavno ograničenje ove vrste transverzalnog dizajna jeto što se informacije prikupljaju u jednoj odredjenoj vremenskoj tački, te stoga brzo zastarjeva ina njihovo mjesto dolaze novi dogadjaji. Kako bi se preovladao ovaj problem, istraživači se

često koriste longitudinalnim dizajnom.Longitudinalni dizajn

Glavno ograničenje transverzalnog dizajna je to što ne može objasniti promjene koje se zbivajuprotekom vrfemena. Ispitivanja javnog mnijenja daju snimku činjenica i mišljenja u trenutkukad je provedeno istra živanje. Stoga je nemoguće izvoditi poopćavanja i objasniti promjene kojesu se možda dogodile u tokom vremena. Longitudinalni dizajn je je jedan od načinapreovladavanja te poteškoće. Obično je longitudinalni dizajn nastavak anketnog istraživanja.Odabire se odredjeni uzorak i intervjuira u odredjenoj vremenskoj tački, a zatim se istovjetniuzorak, koliko je god to moguće ponovno intervjuira u kasnijim intervalima, možda godinu dana

pos lije, pa opet godinu dana poslije i sve tako. Istraživač ima mogućnost da izvrši usporedbupodataka iz različitih razdoblja, te može otkriti do kakvih je promjena došlo. Koriste se 2 tipalongitudinalnog dizajna i to:

Panel studija – Iz populacije se izvl ači uzorak i intervjuira o nekoj temi ili nizu tema, azatim se u nekom kasnijem trenutku isti taj uzorak ponovo intervjuira. U praksi je teškoponovno intervjuirati isti uzorak jer su se možda neki ljudi odselili ili jednostavno ne želeda ponovo budu intervjuisani.

Druga metoda – Metoda kojom se odabira skupina koja tvori ''Kohortu'' tj. skupinaljudi sa sličnim karakteristikama ili iskustvom. Možda su svi rodjeni na isti dan, pripadajuistom naraštaju, išli u istu školu ili su pak vjenčani na isti dan.

Dobar primjer longitudinalane analize u političkoj znanosti panel studija koju su proveliDavidButler i Donald Stokes i tiče se provjere nekih izbornih promjena u Britaniji na uzorku od2.560 osoba.

Dizajn studije slučaja

Studije slučaja su izrazito popularan oblik dizajna istraživanja i često se primjen juju u svimdruštvenim znanostima. Studije slučaja omogućavaju istraživačima da se fokusiraju na jednog

jedinog pojedinca, grupu, zajednicu, dogadjaj ili područje, te da ih podrobno prouče, moždatokom dugog razdoblja. Prfemda se dizajnom studije slučaja mogu generirati i kvantitativni ikvalitativni podaci, taj pristup je nekako kvalitativniji, budući da generira obilje podataka koji seodnose na jedan odredjeni slučaj. Unatoč ograničenjima dizajna studije slučaja, taj pristup imaznatan utjecaj u društveno-znanstvenim istraživanjima.Whyteova studija jedne ulične


5/21

5

družine u jednoj Bostonskoj četvrti omogućila je znatan uvid u život te zajednice i pokrenula jeoštre rasprave o prikladnosti njegove metodologije. U 60-tim godinama se razvila teorija dazbog povećanja životnog standarda i veće plaće, neki manualni radnici prihvaćaju promjenupolitičke sklonosti i životni stil srednjeg sloja, što obuhvaća promjenu i političke sklonostilaburista ka konzervativcima. To je postalo poznato kao teza o Embourgeoisementu .

Komparativni dizajn

Komparativni dizajn je jedan od najvažnijih dizajna istraživanja u političkoj znanosti. Želimo lirazumjeti uvjete pod kojima se pojavljuju i razvijaju demokracije, ili uvjete pod kojima sedogadjaju revolucije ili izbijaju ratovi, kompariranju tih dogadjaja nema alternative. Drugi oblicidizajna bi bili nepraktični ili neprikladniji. Glavna poteškoća sa ovim dizajnom je pronalaženjeusporedivih slučajeva. Ovaj dizajn je izrastao iz želje i za boljim razumijevanjem odredjenogpolitičkog sistema. Klasična studija koja se služila ovim dizajnom je bila The Civic Culture kojusu proveli Almond i Verba 1963. Oni su željeli istražiti političku kulturu zapadnih demokracijakako bi razumjeli temelje na kojima se održava demokracij, te su odlučili intervjuirati sluča januzorak biračkog tijela u 5 demokracija: Sad, Britanija, Njemačka, Italija i Meksiko.

Komparativna metodologija

Kompariranje je prirodan način da se informacije stave u kontekst u kojem se mogu ocjeniti iinterpretirati. To osobito vrijedi kada se susretnemo s novim informacijama o nekoj temi ipočnemo ih povezivati sa ranijim spoznajama. Kako bi se stekla predožba o tome šta sekomparativnom metodom može, a šta ne može postići, u sljedećem odjeljku ćemo podrobnijeprikazati neki od osnovnih dizajna, prednosti i nedostatke.

Komparativna politička znanost: Sadržaj i metoda

Zvati se komparatistom, ili reći da izučavamo komparativnu političku znanost, može značiti

barem 3 različite stvari. Ponajprije, komparativna se politička znanost može odnositi naizučavanje stranih zemalja i sl.Bit komparativne metode je posmatranje i kompariranjepažlkjivo odabranih slučajeva na osnovu toga je li odsutan ili prisutan neki poticaj.Komparativna metoda djeluje na istoj logici kao i eksperimentalna metoda, koja se opisuje kaoništa drugo nego komparativna metoda. Ova metoda može pridonijeti ublažavanju, no rijetkoako uopće rješava fundamentalni problem uzročnog zaključivanja u smislu da oponašaeksperimentalnu metodu.

Dizajniranje komparativnog istraživanja

Dva s u temeljna dizajna komparativnog istraživanja:

1. Dizajn najsličnijih sustava 2. Dizajn najrazličitijih sustava

Kompativni bi se odabir slučajeva trebao obaviti na osnovi triju selekcijskih načela: slučajevi bitrebali maksimizirati eksperimentalnu varijancu, minimizirati varijancu greške i kontroliratiizvanjsku varijancu. Da bi to bilo moguće, neophodno je odabrati slučajeve koji sureprezentativni,a ne jedinstveni ili neuobičajeni. Varijable (faktori) se mogu podijeliti u 3kategorije:

1. Ovisne varijable – Po jave koje želimo objasniti istraživanjem 2. Neovisne varijable – Sve ono što smatramo da utječe na ovisnu varijablu 3. Ostale varijable (lažne) – Sve ostalo (tj. sve što sačinjava društveni, ekonomski i

politički kontekst i pozadinu ovisne i neovisnih varijabli).


6/21

6

Najjednostavniji način je način da se shvati šta su to dizajn najsličnijih i najrazličitijihsustava ikako se oni medjusobno razlikuju imajući na umu ove 3 kategorije varijabli.

Ograničenja komparacije

Baš kao što komparativna metoda može imati stanovit broj prednosti, ima nekoliko razloga zbogkojih komparacije mogu ispasti besmislene. Kao jedan od najpoznatijih primjera, situacijapoznata kao previše varijabli a premalao slučajeva razlog je zašto u političkoj znanostirijetko postoji mogućnost eksperimentalne kontrole. Komparativna metoda se bori saproblemom vrijednosno neutralnih interpretacija tzv. (Galtonovim problemom). Problempreviše varijabli a premalo slučajeva se pojavljuje zbog toga što je politički svijet, koji jepredmet istraživanja političke znanosti preobilan i preraznolik (sastoji se od previše varijabli).Postoji još iproblem postojanosti koji nije posvbe nepovezan s problemom previše varijabli.

Deskriptivna statistika

Deskriptivna statistika je niz osnovnih statističkih alata za opiisvanje podataka. Glavna

privlačnost deskriptivne statistike je u tome što je ona moćan i ekonomičan način mjerenja,analiziranja i prikazivanja političkih fenomena, kao što su glasačko ponašanje, političkaparticipacija i sl. Ona odgovbara na pitanja da li postoji kakva povezanost izmedju dobi birača injihovih glasačkih odluka, protive li se ljudi bez fakultetskog obrazovanja useljavanju više odonih koji ima fakultetsko obrazovanje i dr.

Razine mjerenja

Razine mjerenja su nezgrapan termin koji znači nešto posve jednostavno. Utvrditi razinumjerenja neke varijable znači upittai: Kakva je ovo vrsta podataka, te ima li smisla množiti idijeliti vrijednosti te varijable. Općenito govoreći, koristan je način razumjevanja središnje

tendencije neke varijable da se o njoj razmišlja u obliku pitanja: Koja je tipična vrijednost tevarijable. Nasuprot tome, ispitivanje raspršenosti neke varijable znači upitati se:Kakvi su rasponi distribucija vrijednosti ove varijable.

Razine mjerenja

Postoje 4 razine mjerenja:

1. Kategorijalna (nominalna) – Kategorijalni podaci su oni koji su u osnovi kvalitativniali su kvantificirani.

2. Ordinalna – Ovi podaci su doslovce podaci koji se mogu poredati i oni otkrivaju samoporedak kategorija ali ne i koliko su aritmetički udaljeni jedan od drugog.

3. Intervalna – One imaju poredane kategorije i ekvidistalne intervale. 4. Omjerna – Oni udovoljavaju općim kriterijima intervalnih podataka, te po vrh toga ima

nultu tačku.

Sredi šnja tendencija - Postoje 3 mjere središnje tendencije:

1. Srednja vrijednost – Ona je poznata kao aritmetička sredina, jednostavno jeprosječna vrijedndost varijable.

2. Mod (modus) – On je najučestalija vrijednost medju opaženim vrijednostima varijable 3. Medijan - On ponešto drugačije prikazuje tipičnu vrijednost varijable. Medijan je

središnja vrijednost varijable. Najjednpostavniji način dobijanja medijana neke varijable je tako da se njene vrijednosti poredaju u uzlazni i silazni niz kako bi se utvrdilo kojavrijednost se nalazi u sredini.


7/21

7

Raspršenost

Raspršenost varijable ili distribucija se odnosi na to kako su raspršene ili distribuirane opaženevrijednosti u cijelom nizu mogućih vrijednosti. Raspršenost se može podijeliti na 3 faktora:

1. Modalitet – On se odnosi na to koliko u nekoj distribuciji ima modova:

Unimodalna (1 mod) Bimodalna (2 moda) Multimodalna (više modova)

2. Nakošenost – Ovdje je riječ o stepenu simetričnosti neke distribucije. Varijabla imapozitivnu nakošenost ako joj se vrijednosti nakupljaju prema nižem kraju rasponavarijable i obratno.

3. Zaobljenost – To se odnosi na šiljatost neke distribucije.

Standardna devijacija neke varijable otrkiva koliko su u prosjeku opažene vrijednosti tevarijable udaljene od njene aritmetičke sredine. Na nju utiču modalitet, nakošenost izaobljenost. Kvartili – To su druga uobičajena mjera raspršenosti, koji su usko povezani smedijanom. Sjetimo se da se medijan dobija poredavanjem opažanja varijable u uzlazni silazniniz. Kvartili slijede sličan obrazac, samo što se podijele na četiri odsječka.

Kružni grafikon

Kružni grafikon izgleda kao torta koja je izrezana na kriške ali nije još poslužena. Svaka kriškapredstavlja opažene vrijednosti jedne od varijabli, a relativna veličina kriške odgovara njenoj učestalosti. Kružni grafikoni se mogu upotrijebiti za prikazivanje kategorijalnih, ordinalnih,intervalnih i omjernih podataka. Kružni grafikoni se obično upotrebljavaju za prikazivanje jednevarijable, zato što postoje pogodniji i informativniji načini prikazivanja odnosa izmedju dviju ili

više varijabli. Oni su posve uobičajeni unatoč tome što imaju odredjeni broj nedostataka. Histogrami

Kao i kružni grafikon, histogram je jednostavna ilustracija moda: tj. on prikazuje koliko imaposmatranja svake opažene vrijednosti neke varijable. Svaki stupac je ekvivalentan kriški ukružnom grafikonu a visina stupca ovisi o tome koliko se puta opazila vrijednost koju stupacprikazuje. U histogramu je moguće prikazati više od jedne varijable, no neprikladno je koristitise s njim za prikazivanje odnosa medju varijablama.

Tablice frekvencija i cross-tabelacije

Tablica frekvencija i cross- tabelacija su jedno te isto, osim što tablica frekvencija sadržava jednu varijablu, a cross- tabelacija dvije. Njih dvije sadržavaju odredjeni broj polja u kojima senalaze brojevi koji odgovaraju broju pojavljivanja vrijednosti neke varijable. Kako kaže Kranzler,tablice frekvencija su veoma korisne za slikovito prikazivanje nekog skupa podataka. Premdakorisne, često nam ne pružaju dovoljno ili pravu vrstu informacija. Cross-tabelacije su običnoinformativnije, zato što unakrsno povezuju dvije varijable, te korelacija u ovom terminu značiviše odnos.

Interkvartilni dijagrami (Box plots)

Interkvartilni dijagram je grafički prikaz distribucije neke varijable, koji je izveden iz njenogmedijana i kvartila. Kao što mu i engleski naziv govori, glavna je značajka interkvartilnog


8/21

8

dijagrama, te da se sastoji od kvadrata koji prikazuje interkvartilni raspon, znači donja granicaQd a gornja granica Qg.

Dokumentarna i arhivska analiza

U ovom se poglavlju daje uvod u cijeli niz dokumentiranih izvora koji su dostupni politolozima iprocjenjuje vrijednost različitih tipova dokumentarne gradje. Naročita pažnja se posvećujeistraživanju arhivske gradje u medjunarodno najvažnijim arhivskim spremištima a to su:

Britanski državni arhiv (Public Record Office) sada se zove National Archives Američki državni arhiv (National Archives)

Neiskusnom istraživaču se već i sam raspon i raznolikost dokumentarnih izvora mogu činitizbunjujućim. Najčešća podjela koju prave historičari je podjela na:

Primarne izvore – Sastoji se od podataka koji su zapravo bili dijelom proučavanogdogadjaja ili ih je taj dogadjaj proizveo, kao dio internog ili ograničenog opticaja

Sekundarne izvore – Sastoje se od podataka koji se odnose na taj dogadjaj ili suproizvedeni ubrzo nakon njega Tercijarne izvore – To je gradja koja je naknadno napisana kako bi se taj dogadjajrekonstruirao

Upotreba i zloupotreba sekundarnih i tercijarnih dokumentovanih izvora u političkojznanosti

Sve vrste birokracija - bilo da su javne ili privatne, nacionalne ili globalne – proizvodedokumentaciju. Veliki će dio te dokumentacije biti od interesa politološkoj zajednici. Stogadonekle čudi da većina tekstova o metodama istraživanja u društvenim znanostimadokumentarnoj gradji ne posvećuje ništa više od prolaznih navoda.Dennis Kavanagh koji

politiku smatra područjem izučavanja kojem može pridonijeti i historija. Historičari mu mogupridonijeti tako da osiguraju gradju z a politološko istraživanje, da istraživače u političkojznanosti osvijeste u pogledu na povijesni kontekst, da osguraju izvor za komparativne studije ilekcije iz prošlosti za današnje kreatore politika. Takodjer, bitno je naglasiti da se ovdje otvara

jedno od fundamentalnioh problema sekundarnih i tercijarnih izvora a to je pitanje pouzdanostikoji se kao primjer mogu odnositi na memoare, studije života i sl. Pri oslanjanju na memoare,ponavljaju se mnogi od razmotrenih problema, s dodatnom poteškoćom koja se sastoji u tomešto istraživač mora pokušati prosuditi da li se pisac uspješno borio s uvijek prisutnomtendencijom da uveća vlastitu važnost u datom skupu okolnosti.

Analiza priamarnih izvora

Neupućenima proučavanje primarnih dokumenata koje se provodi u pismohrani često nalikujena istraživanje u knjižnici. Kratak posjet čak i najbolje organiziranom arhivu brzo će pokazati da

je ta analogija pogrešna. Pripremajući se za posjet arhivu, novi bi istraživači trebali uzeti u obzir3 temeljne stvari:

1. Prvo , iako arhivi često dijele zajednička pravila ponašanja, svako je spremište jedinstvena institucija s vlastitim stavom katalogizacije i organizacije gradje.

2. Drugo, mnogi arhivi mogu imati vrlo rudimentarne kapacitete za pohranu gradje a takatalogizacija m ože biti primitivna ili je uopće ne mora biti.

3. Treće, medju iskusnim istraživačima vlada okvirno pravilo da morate biti spremnipotrošiti dane, čak i sedmice na mukotrpno istraživanje dokumenata prije nego štonadjete gradju koja je relevantna za vaše istraživanje.


9/21

9

Kada je riječ o državnim arhivima (koji su ujedno i najbolji) bitno je imati na umu da poZakonu o državnim arhivima iz 1967 . razdoblje zatvorenosti se sa 50 godina smanjilo na30 godina , te je javnosti dostupno tek nakon što ovaj navedeni period istekne, na taj načinštiteći interese države, jer ti spisi mogu u sebi imati povjerljive informacije koje mogu imatikompromitirajući sadržaj i dovesti do štete za državu, čime je ovaj Zakon sasvim opravdan.

Intervjuiranje elita

U ovom poglavlju se obradjuje tehnika kojom se naročito služe politolozi – intervjuiranje elita.Objašnjava se što je specifično za tu tehniku i ispituju se problemi koji su povezani s njenomprimjenom. Istraživači koji se služe ovom tehnikom trebaju odlučiti koga će posjetiti, kako stećipristup ciljanim ispitanicima, koji je najbolji način provodjenja intervjua i kako će analiziratipodatke. Većina politoloških radova je zaokupljena proučavanjem donositelja odluka. Uanketnom intervjuiranju, naglasak je na standardizaciji. Pred ispitanika se stavlja struktuiraniupitnik a intervjuisti su tako educirani da se upitnik administrira na standardizirani način. Unatočnjegovom središnjem značaju u političkoj znanosti, nema previše literature o intervjuiranju elita.Postoje 3 najkorisnije studije:

1. Dexter (1970)2. Moyser & Wagstaffe (1987)3. Rubin & Rubin (1995)

Ključna smjernica mora biti da se niti jedan rad ne temelji u potpunosti na intervjuiranje elita.Najbolja se istraživanja elita koriste kombinacijom metodoloških pristupa kako bi se produbilirezulttai istraživanja. Istraživači koji se služe intervjuiranjem elita kao tehnikom, morajuobuhvatiti 4 ključne tačke :

1. Odlučite koga želite posjetiti – Očigledno je samo po sebi da odluku koga želiteposjetiti odredjuju svrhe vaše studije. U intervjuiranju elita vam obično neće pomoći

konvencionalne tehnike uzorkovanja. Imenujte i neke druge ključne pojedince koje bistetrebali posjetiti . Najćešće pitanje koje mladi istraživači sebi postavljaju jeste to kolikoispitanika moramju intervjuirati. Ono što je važno imati na umu jeste to da jeintervjuiranje elita vremenski vremenski veoma intenzivna tehnika, te je potrebnoosigurati 120 sati istraživačkog vremena ili 3 standardna radna dana koja biste utrošili upripreme.

2. Osigurati pristup i dogovoriti intervju – Najveći problem je u osiguravanju pristupapripadniku neke elitne skupine to što su takvi pojedinci često veoma zauzeti i zaposleni,te im je potrebno pružiti uvjerljivu motivaciju za sastanak sa istraživačem, te se odobijanju intervjua govori kao o umjetnosti nego kao o znanosti. U jednoj studiji je bilopotrebno obaviti 15-20 poziva kako bi se osigurao jedan jedini intervju. Važno je da sena intervjuu pojavite na vrijeme, jer svako kašnjenje stvara dojam neprofesionalnosti.

3. Provesti intervju – Osnovno je pravilo za provodjenje intervjua da budetepripremljeni. Većinu intervjua provodi jedan pojedinac, no katkada će intervju zajednoprovesti istraživački partneri. Jedno od najvažnijih pitanja i dvojbi jeste da li da koristitekasetofon ili da pravite bilješke. Iskustvo je pokazalo da korištenje obje ove varijantedaje najbolje rezultate, iako morate imati na umu da ne žele baš svi dati svojusaglasnost da budu snimani. Ako se koristi samo kasetofon, u slučaju više hijerarhije,možete očekivati sve više neiskrenije odgovore, pa vam u nekim slučajevima više možeodgovarati da samo vodite bilješke. Ispitanik će imati popis tema koje želi obuhvatiti, teintervjuist ne smije nastojati nametnuti prekruti okvir intervjua. Bitno je održavati finuravnotežu. U uspješnom intervjuiranju, važnu ulogu može imati i sondiranje, ali previšesondiranja može istraživača pretvoriti u inkvizitora. Isto tako nastavak neformalnograzgovora na kraju može rezultirati sa dodatnim odgovorima i nekim pojašnjenjima kojamogu biti korisna istraživaču.


10/21

10

4. Analizirati rezultate – Nakon intervjua, istraživač bi trebao što prije pomno pročittaizapisane bi lješke ili preslušati vrpcu. Ako je bilo koji dio bilješki teško čitljiv, treba ihrazjasniti još dok je intervju svjež u pamćenju istraživača. Nakon svakog intervjua bitrebali pažljivo razmisliti o tome šta ide po zlu, a šta ide dobro, te da li intervjui obuhvaćaju teme dovoljno kako ste željeli. Po tom bi istraživač trebao kodirati podatkekako bi izdvojio pojedine teme, kako bi se mogla donijeti prosudba o podacima u svjetluodgovarajućeg teorijskog sklopa.

Sudjelujuće posmatranje

Ono se definira kao proces u kojem istraživač uspostavlja višestrani i razmjerno dugotrajuanodnos s nekim ljudskim udruženjem u njegovoj prirodnoj okolini u svrhu sticanja znanstvenograzumijevanja tog udruženja. Sažetije rečeno, to je istraživačka strategija u kojoj se održavaprisutnost posmatrača u nekoj društvenoj situaciji radi znanstvenog istraživanja. Kaoistraživačku metodologiju, sudjelujuće posmatranje su prvo razvili socijalni i kulturni antropoloziza proučavanje skupina i zajednica koje pripadaju kulturama kojese razlikuju od kultureistraživača. U političkoj znanosti je primjena sudjelujućeg posmatranja, kao istraživačkestrategije razmjerno rijetka. Da bi bilo uspješno, sudjelujuće posmatranje zahtijeva visok

stepen predanosti istraživača, jer društveni znanstvenik mora proučavati odredjenu skupinu ilizajednicu tokom dugog razdoblja, obično nekoliko mjeseci ili čak godina.Tradicionalna je ulogaznanstvenika kao neutralnog posmatrača, medjutim uloga sudjelujućeg posmatrača je posverazličita.Studije zajednica - Ima nekih dobro poznatih studija urbanih zajednica koje se služesudjelujućim posmatranjem, i što je zanimljivo, one pokazuju ograničenja te metode zaizučavanje politike.

Tipovi sudjelujućeg posmatranja

Klasičnu tipologiju je razvioGold koji je opisao 4 kategorije ili idealna tipa uloga. To su bili:

1.

Potpuni sudionik – Je istraživač koji se priključuje skupini bez otkrivanja svogidentiteta kao posmatrača 2. Sudionik kao posmatrač – Ovdje uloga sudionika kao posmatrača obuhvaća situacije

gd je je istraživač otvoren u pogledu na svoje istraživanje i pregovara sa skupinom damu dopusti sudjelovanje u njuenim aktivnostima, ali se ne integrira u potpunosti.

3. Posmatrač kao sudionik – Ona obuhvaća situacije u kojima je kontakt sinformatorima kratak, formalan i otvoreno klasificiran kao posmatranje. Ulogaposmatrača kao sudionika upotrebljava se u studijama koje obuhvaćaju intervjue s

jednom posjetom. Ona poziva na razmjerno formalnije posmatranje. 4. Potpuni posmatrač – Vrši se samo posmatranje

Analiza sadržaja

Analiza sadržaja je tehnika za analiziranje sadržaja komunikacija. Kad god neko čita ili slušasadržaj neke komunikacije i zatim sažima i interpretira ono što se ondje nalazi, može se reći daobavlja analizu sadržaja. Dvije suglavne metode kojima se to može učiniti:

1. Kvalitativnim metodama analize – Taj proces rezultira subjektivnom ocjenomsadržaja i vrijednosti gradje.

2. Kvantitativnim metodama analize – Taj proces rezultira kao objektivan i sustavan.

Etika i politološka istraživanja

U ovom se poglavlju istražuje koji su to etički problemi i kako bi politolozi trebali odgovoriti nanjih. Na naše razumijevanje etičkih problema utječu različite kulturne i intelektualne tradicije.


11/21

11

Etičke probleme je moguće kategorizirati, tako da se na njih gleda u smislu odnosa sasponzorimka i kontrolorima pristupa. Prevara i plagiranje su takodjer ozbiljni problemi uistraživanjima.Barnes definira etičke probleme kao one koji nastaju kad se pokušavamoodlučiti izmedju jednog smjera djelovanja i drugog, ne u smislu svrsishodnosti ili učinkovitosti,nego s obzirom na standarde moralno dobrog ili lošeg.Postoje dva opća pristupa etičkimproblemima i to su:

Deontološki pristup – Ona potječe od grčkog ''deon '' što znači dužnost a najpoznatijizagovornik ovog pristupa je bio Immanuel Kant koji je tvrdio da se moral moratemeljiti na obavezama prema drugima

Konzekvencijalistički pristup – Ovaj pristup proizlazi iz utilitarizma John StuartMill- a koji je tvrdio da bi ljudi trebali nastojati djelovati u sksladu s posljedicama svogponašanja, te minimizirati patnju a maksimizirati dobrbit. Problem s ovim pristupom jetaj što je prilično elastičan i što se može koristiti za opravdavanje širokog rasponaistraživačkeprakse.

Pet osnovnih etičkih načela su:

1. Dobročinstvo ili izbjegavanje štete 2. Istinoljubivost ili izbjegavajte prevare3. Privatnost ili autonomija4. Povjerljivost5. Pristanak

II DIO(Metode i tehnike društvenih/ekonomskih istraživanja )

By: Ferynand Michon, Nijaz Mesihović,Danuta Les.Wieczorek

Pojam društvene pojave

Po definiciji društvene nauke za vlastiti predmet istraživanja imaju društvene pojave. Svakadruštvena nauka istražuje jedan ili više skupova društvenih pojava koje su u domenu njegovoginteresa. Ako prihvatimo konstataciju da se svako društvo praktično manifestuje kaocjelokupnost društvenih pojava, tada predmet istraživanja posebnih društvenih naka obuhvatarazličite tipove društvenih pojava. I u jednom drugom smislu društvena pojava manifestujesvoju specifičnost. Ta specifičnost se ogleda u tome što je društvena pojava jednovremeno iindividualna i društvena.Društvo je splet različitih determinizama ili determinističkih sistema,sklopova i u društvu se medjusobno prožimajusvi determinizmi koji egzistiraju u stvarnosti:biološki, psihološki, društveni itd.

Podjela i vrste društvenih pojava

Ova podjela se može izvršiti na:

1. Pojave baze2. Pojave nadogradnje

Takodjer, s druge strane može se izvršiti još jedna podjela i to na:

1. Društvene procese

2.

Društvene tvorevine Cjelina ovih pojava može se uslovno klasificirati u 3 segmenta i to:


12/21

12

1. Pojave vezane za tzv. pravno- političku sferu društva 2. Pojave idejne sfere društva 3. Pojave vezane za tzv. društvenu psihiku

Ako nam je kriterij podjele procesa stepen složenosti, onda možemo izvršiti podjelu procesa na:

Jednostavne Kompleksne

S obzirom na način odvijanja, možemo ih podijeliti na:

Voljne Stihijske

Procese možemo podijeliti namaterijalne i duhovne . U zavisnosti od broja pojedinaca kojistupaju u odnos, društveni odnosi mogu bitipojedinačni i grupni . Isto tako, odnose možemopodijeliti na:

1. Odnose konkurencije2. Saradnje

1. Antagonističke 2. Neantagonističke

Društvena istraživanja i ekonomske veze

Promjene do kojih je došlo u 19. stoljeću pod uticajem industrijalizacije, omogućile su da seshvati da je društveni poredak determiniran objektivnim činiocima koji postoje nezavisno odvolje i svijesti bilo kojeg pojedinca. Marks je bio prvi koji je uspostavio vezu izmedju ekonomije i

sociologije, interesuje se u Kapitalu za pravila koja djeluju u okviru ekonomske osnove društva.Proces rada kao nestalnu veličinu konstituišu sljedeći elementi:

Sredstva za rad Predmeti rada Živi rad kao svrsishodna čovjek ova djelatnost

Savremene sociološke teorije

Ako analiziramo savremene sociološke teorije stanovištu njihovih autora u odnosu na pojamdruštva, konstatujemo da se u tom pogledu uočavaju 2 gledišta:

1. Holističko gledište2. Individualističko gledište

Postoje sljedeće podjele koje se vezuju za gore navedeno:

1. Holističke teorije endogenih faktora (Funkcionalistička teorija i teorija konflikata) 2. Holističke teorije egzogenih faktora (Ekološka teorija) 3. Individualističke teorije endogenih činilaca (teorija društvenog djelovanja) 4. Individdualističke teorije egzogenih činilaca (teorija interakcije)


13/21

13

Funkcionalistička teorija

Funkcionalizam se javio 30- ih godina prošlog stoljeća ponajprije na području socijalneantropologije – nauke koja se bavi istraživanjem primitivnih naroda na niskom kulturnom,ekonomskom i poliitčkom stepenu razvoja. Smatra se da su tvorci funkcionalizmaBronislavMalinowski i Alfred Reginald Radcliffe-Brown .

Teorija konflikta

Društveni konflikt predstavlja jedan od osnovnih problema interesovanja sociologije 19. stoljeća.Za ustanovljenje teorije konflikta, značajan jeMarks koji osnove konflikta traži u proizvodnimodnosima društva. Danas se značajnim teoretičarem konflikta smatraR. Dahrendorf sastudijom o klasama i klasnim konfliktima u industrijskom društvu.

Ekološka teorija

Posljednjih godina u društvenim istraživanjima se sve više primjenjuje ekološki pristup naslonjen na odgovarajuću teoriju. Termin ekologija se izvodi iz grčkog izraza oikos što znači

dom ili u širem smislu značenja sredina, vezan je za studije o adaptaciji živih organizama nasredinu i medjusobnom prilagodjavanju. Osnovna istraživačka tema teoretičara društveneekologije je zajedničko djelovanje i suparništvo.Tvorce d ruštvene ekologije interesuje prijesvega pojave urbanizacije (nastanak i razvoj gradova).

Teorija društvenog djelovanja

Utemeljivačem ove teorije smatra se Florijan Znanjecki. Temeljna metodološka načela oveteorije su:

Istraživača prije svega treba da interesuje subjektivna strana problema, odnosno značaj

ponašanja koje ono ima za djelujućeg pojedinca Taj smisao zavisi od definiranja date situacije od strane čovjeka kao pojedinca Definiranje nsituacije u kojoj čovjek djeluje vodi ka utvrdjivanjustvarnog motiva

čovjekovog djelovanja

Teorija interakcije

Značaj teorije interakcije se sastoji od činjenice da se posredstvom osnovnih koncepata oveteorije može saznati funkcioniranje mnoštva društvenih mehanizama.Ova teorija je obogatilasociologiju nekim psihološkim elementima. Ali, posredstvom ove teorije nije moguće objasnitineke društvene procese koji se manifestiraju na makro razini društva.

Marksistički metodološko - istraživački pristup

Ovaj pristup istraživanja društvenih pojava se u suštini zasniva na Marksovoj dijalektičkojmetodi iako treba napomenuti da danas marksistički pristup respektuje i saznanja drugihteorijsko- metodoloških orijentacija u duhu tradicije marksističke teorije društva kao teorijeotvorene za značajne trendove u sklopu drugih teorijskih i metodoloških orijentacija.

Klasični pozitivizam

Pozitivizam kao istraživačka orijentacija, vezan je za imeOgista Konta koji istraživanjudruštvenih pojava prilazi anlognim metodama prirodnih nauka. Osnovni cilj je pozitivna spozna jaempirijskih činjenica koje kod njega poprimaju karakter samih činjenica. Očigledna je vezaklasičnog pozitivizma sa savremenim teorijsko-metodološkim trendovima jer su ti savremeni


14/21

14

trendovi istraživanja vezani za neke suštinske karakteristike pozitivizma. Pozitivizam utransformiranom vidu javlja se danas u nekoliko formi i to:

Logički pozitivizam Operaionalizam Funkcionalizam Strukturalizam i dr.

Sociometrijska metoda

Sociometrijska metoda je postupak koji teži ka istraživanju medjuljudskih odnosa i posebnoodnosa simpatija (privlačnosti) i antipatija (odbojnosti) u društvenim grupama. Zadatak ovemetode je podvodjenje društvenih pojava pod mjerljive kategorije. Ovu istraživačku metodu 30-ih godina utemeljio je američki istraživačJ.L.Moreno. Sociometrija se bavi istraživanjemuzajamnih djelovanja ljudi u grupama. U okviru ove metode upotrebljava se sociometrijski test(upitnik) koji se bazira na postavljenom pitanju sva kom članu grupe. Postoji više načina analizesociometrijskih podataka, i najtipičniji su:

1. Grafička analiza – U slučaju ove analize, dodatno se koristimo odgovarajućimoperacionim definicijama X i Y. 2. Analiza numeričkih pokazatelja – Ona je standardni postupak pomoću kojeg se

svaki element činjenične gradje koji daje informaciju o ispitivanoj grupi može prezentiratipomoću odgovarajućihpokazatelja.

3. Analiza matrice – Ona se sastoji iz toga da se struktura grupe predstavi pomoćumatrice čiji su elementi jedinice ili nule, zavisno od toga da li postoji ili ne postoji vezaizmedju osobe koja je prikazana u redu i osobe koja je prikazana u stubu.

III DIO(Strategije kvalitativnih istraživanja uprimijenjenim društvenim znanostima )By: Aleksandar Halmi

Temeljni postulati kvalitativnog istraživanja

Prije nego što predjemo na raspravu o glavnim paradigmama i strategijama kvalitativnogistraživanja, pokušat ćemo najprije objasniti njegove temeljne postulate. Prvi korak u tompravcu je izgraditi neke opće principe koji vrijede za sve tipove kvalitativnih istraživanjaMayring

je utvrdio 5 temeljnih načela i to:

Postulat 1: Predmet kvalitativnih istraživanja uvijek su ljudi. Oni moraju biti

polazište i cilj istraživanja Ova se činjenica u tradicionalnoj pozitivističkoj metodologiji potpuno zanemaruje. Objetkiistraživanja predmetom su najgrublje manipulacije prilikom čega se narušavaju temeljni etičkiprincipi i integritet ličnosti. Kvalitativna istraživanja naglašavaju posebno humanistički pristupkoji Glass formulira na sljedeći način: Najviša obveza za društvenog istraživača – humanistu nijeobožavanje znanosti, već interes čovjeka.

Postulat 2: Na početku svake kvalitativne analize, mora stajati precizan i opsežanopis (deskripcija) predmetnog područja

Već je Dilthey u svojim psihološkim temeljima duhovnih znanosti naglasio da tačan opis,odnosno deskripcija predmeta mora uvijek biti polazišna tačka prije nego li se u drugoj fazi


15/21

15

počinju graditi objašnjavajuće i interpretativne konstrukcije. Metoda deskripcije je ndakle premaDilthey-u temelj duhovnih znanosti.

Postulat 3: Predmeti istraživanja nikad nisu u potpunosti jasni i otvoreni pa se stogatrebaju učiniti pristupačnijima kroz proces razumijevanja i interpretacije

Ovaj postulat potječe i hermeneutičke filozofije i upućuje na to da su ljudi uvijek povezanisubjektivnim intencijama. To vrijedi i za predmete proučavanja u društveno-humanističkimznanostima kao i sam proces istraživanja. Neka aktivnost ili manifestno ponašanje, koje semože objektivno posmatrati i mjeriti, može imati sasvim različito značenje, ne samo za aktereveć i za posmatrače.

Postulat 4: Predmeti istraživanja moraju se isstražiti u svom prirodnom okruženju

Za razliku od kvantitativnih eksperimentalnih istraživanja koja se izvršavaju in vitro u strogokontroliranim uslovima, kvalitativna istraživanja subjekata provode se u njihovom prirodnomokruženju, te se tu čovjek posmatra in vivo u njegovim svakodnevnim aktivnostima.

Postulat 5: Generalizacija rezultata istraživanja ne uspostavlja se nakon finalneanalize već indukcijom koja započinje na pojedinačnom slučaju

Budući da mje ljudsko ponašanje u većini slučajeva uvjetovano situacijom istraživanja, odnosnovezano uz odrfedjeni sociokulturni i historijski kontekst, potpune generalizacije se kroz procesrandomizacije i homogenizacije ne mogu ostvariti. Slučajno odabiranje uzorka iz kritične maseslučajeva, kako bi se na temelju tog uzorka moglo zaključivati o parametrima populacije, što ukvantitativnom istraživanju predstavlja osnovni postulat, dok u kvalitativnoj studiji ne vrijede.

Studij slučaja

Kvalitativno istraživanje uvijek polazi od proučavanja pojedinačnog slučaja kako bi formuliralohipoteze i opće teorije o proučavanom fenomenu. Osnovni postupak u studiji slučaja sastoji seu sagledavanju svih važnijih aspekata jedne pojave ili situacije, uzimajući kao jedinicu analizepojedinačni subjekt, obitelj, organizaciju, lokalnu zajednicu i čitavu kulturu. Svaka od tih jedinicase smatra zasebnom cjelinom – entitetom koji može biti u relaciji sa drugim entitetima.

Otvorenost prema predmetu istraži vanja

Princip otvorenosti prema predmetu istraživanja postavila jeChrista Hoffmann-Reinn 1980. kao glavni princip interpretativnog istraživanja. Bez otvorenosti prema predmetu, nije mogućačista deskripcija, a time niti smislena interpretacija. Ta otvorenost se može utvrditi naepistemološkoj i metodološkoj razini. Mora se jasno formulisati problem prije početkakvalitativnog istraživanja, te istraživač mora od samog početka otvoreno postupati premapredmetu istraživanja.

Kontrola metoda

Holistički opis, odnosno opširna deskripcija predmeta istraživanja moguća je samo onda ako sepored principa otvorenosti uspostavi stalna kontrola nad metodama istraživanja. To je još jedanstandard koji je u dosadašnjim kvalitativnim istraživanjima bio zanemaren. Najbolji inajuvjerljiviji rezultati postaju potpuno besmisleni ako se ne mogu provjeriti, te to znači da sesvi postupci moraju podvrgnuti kontroli.


16/21

16

Razumijevanje

Razumijevanje predmeta istraživanja osnovno je epistemološko načelo hermeneutike. Ne postojili razumijevanje predmeta istraživanja, nemoguća je i njegova smislena interpretacija. Kao putza osiguravanje razumijevanja u hermeneutičkoj tradiciji se koristi tzv. Hermeneutička spirala.Postupak se razvio u radu na tekstovima.

Introspekcija

Introspe kcija ili samoposmatranje je opažanje vlastitih doživljaja i stanja. Na područjupsihologije, dugo se vodila rasprava je li introspekcija znanstvena metoda ili nije. Medjutim, nitidruge društvene znanosti nisu ostale izvan te rasprave. U modernoj historijskoj znanosti, FranzBretano prvi je otkrio da je postupak unutrašnjeg opažanja jedini mogući pristup intrapsihičkimfenomenima. U procesu kvalitativnog istraživanja, metoda introspekcije je važan izvorinformacija, samo se ona mora sustavno provoditi na temelju specijalno razradjenih protokolaposmatranja.

Interakcija

U kvalitativnom istraživanju postoji stalni proces dinamičke interakcije izmedju istraživača isubjekta istraživanja. Ako istraživač želi doći do podataka, mora razumjeti dinamiku procesainterakcije koja započinje razgovorm ili diskursom. Komunikacija koja se razvija tokominterakcije omogućava istraživaču da spozna kako se pojedini subjekti osjećaju, šta misle, rade isl.

Holizam

Važno obilježje kvalitativnog istraživanja je naglasak na cjelovitom načinu razmatranja ljudi. Zarazliku od analitičkog postupka koji ima za cilj raščlanjivanje socijalnih pojava i procesa na

njihove jednostavnije sastavne dijelove radi lakšeg proučavanja, metoda sinteze je postupakznanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem spajanja, sastavljanja jedndostavnihprocesa u složene makroprocese radi zahvaćanja cjelovitosti zbivanja i sl.

Genealoški pristup

U kvalitativnom istraživanju posebnu pažnju treba usmsjeriti na historijski ili genealoškipristupkoji je u kvantitativnom istraživanju prilično zanemaren. Svrha ovog pristupa je dugoročnoistraživanje porijekla, pravca, tendencije, tempa, tipa i granica razvoja nekog sistema, pojave iliprocesa.

Generaibilnost rezultata

Rezultati istraživanja u kvalitativnim istraživanjima korisni su samo za odredjeno područjeistraživanja. Ako se ti isti rezulttai žele primijeniti na drugo polje istraživanja, potrebmno ih jegeneralizirati. Generalizacija se izvodi tako da se na svakom pojedinačnom slučaju mora tačnoobrazložiti zašto je ona izvediva i moguća.

Indukcija

Prirodoslovne znanosti i kvantitativna istraživanja primarno su se orijentirali na dedukciju kaoglavnu metodu spoznaje. U logičkom pogledu dedukcija je analitičko izvodjenje hipoteza iz

jed ne opće teorije koje se zatim provjerava različitim analitičkimk postupcikma, zato kvalitativnaistraživanja smatraju metodu indukcije primarnom metodom.


17/21

17

Kvantifikacija

Osnovna funkcija kvalitativnog istraživanja je da se omogući smislena kvantifikacijaempirijskihsadržaja, kkao god je to moguće i potrebno. Kvantifikacija predstavlja poseban postupakformalizacije, pri čemu se kvalitativni empirijskin sadržaji, prema odredjenim pravilima,pretvaraju u svoj numerički oblik a analiza se dalje izvodi statističkim i matematičkimmetodama. Kraljnji cilj kvalitativnih istraživanja je kvantifikacijankoja nastaje na temeljupodrobne kvalitativne analize, kodiranjem i kategorizacijom ključnih pojmova u konceptualnešeme. Postoji 13 kriterija i to su:

1. Ako je istra živački proces ugradjena studija slučaja 2. Ako je istraživački proces otvoren revizijama i različitim nadopunama 3. Ako u istraživanju postoji kontrola nad postupcima i metodama 4. Ako je empirijski materijal dobiven introspekcijom pogodan za analizu5. Ako u istraživanju postoji dinamička interakcija izmedju sudionika 6. Ako se predmet istraživanja posmatranrazvojno i kontekstualno 7. Ako je istraživanje problemski usmjereno 8. Ako postoji argumentirana generalizacija rezultata

9. Ako se generalizacija temelji na indukciji10. Ako se istraživanje odvija situacijski, a ne prema opće važećim zakonima 11. Ako se može izvršiti smislena kvantifikacija empirijskih sadržaja 12. Ako se istraživanju pristupa kritički i racionalno 13. Ako se predmet istraživanja zahvaća cjelovito i longitudinalno

Pojam paradigme u kvalitativnoj metodologiji

Otkriće paradigmeThomasa Kuhna 1961. kao primarnog elementa za razumijevanjeznanstvenog progresa imalo je znatan utjecaj na metateoriju društvenih znanosti. Glavni ciljcjelokupnog Kuhnovog teorijskog nastoja nja bio je razrješenje načina na koji se znanosti

mijenja, odnosno razvija. Kuhnovu teoriju znanstvenog progresa Ritzer je 1981 . grafičkiprikazao na sljedeći način.

Postoje kvalitativne i kvantitativne paradigme . Tako se kvalitativna istraživanja mogu definirati kao proces razumjevanja ljudskih i socijalnih problema koji se temelje na izgradnjikomplekse cjelovite slike što se stvara iz perspektive subjekta istraživanja. Za razliku od toga,kvantitativna istraživanja planiraju se u skladu sa kvantitativnom paradigmom, te se taistraživanja temelje na testiranju teorije koja se sastoji od varijabli, mjerenja složenih analitičkihprocedura u cilju verifikacije prediktivnih generalizacija.

Predmet istraživanja i pojmovna analiza

Ovdje postoje 2 iskaza i to su:

1. Kvalitativni iskaz – Temeljna karakteristika dobrog kvalitativnog iskaza sadržava svepretpostavke kvalitativne paradigme, kao što je terminologija i metodologijakvalitativnog istraživanja koja izvire iz životnog iskustva istraživača i subjekataistraživanja koji su situirani u svoj osebujni i politički kontekst. Takav iskaz je


18/21

18

multiparadigmatski usmjeren i sadržava naturalistički i interpretativni pristup problemuistraživanja

2. Kvantitativni iskaz – Bitno je različit od kvalitativnog modela u smislu retoričkih imetodološko-paradigmatskih pretpostavki. Da bi se napisao dobar kvantitativni iskaz,treba vladati jezikom varijabli, jer je varijabla pojava koja se može mjeriti. Riječ je ohomogenoj veličini koja može poprimiti različite vrijednosti u različitim tačkama opažanja

Triangulacija – interakcija paradigmi

Ideja kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih pristupa u pojedinim studijama ima za ciljpovezivanje paradigmatskih sistema, istraživačkih strategija i metoda u zajednički studijski nacrt koji povezuje sve faze istraživačkog procesa. Prema tome, pojam triangulacije vezan je uzprimjenu višestrukih metoda u procesu rješavanja problema. Triangulacija izmedju metodskihpristupa nastaje kada se kombiniraju kbvalitativni i kvantitativni postupci i strategije prikupljanjapodataka (anketa i dubinsko intervjuiranje).

Pozitivizam

Ontologija: realizam (još se zove i naivni realizam). Pretpostavlja se postojanjespoznatljive stvarnosti kojom se upravljaju nepromjenjivi prirodni zakoni i mehanizmi.Zanje o stvarima sažeto je i generalizirano izvan konteksta prostora i vremena, neka odtih zanja predočena su uzročno-posljedičnim vezama.

Epistemologija: dualizam i objektivizam. Pretpostavlja se da su ispitivač i predmetispitivanja nezavisni entiteti i da nisu ni u kakvoj interakciji. Ako ipak dodje dointerakcije, ili se u to posumlja, ona se zbog valjanosti rezultata nastoji smanjiti ilieliminirati.

Metodolgija: eksperimenti i manipulacija. Pitanja ili hipoteze postavljeni su uobliku prijedloga i podvrgnuti su empirijskiom testiranju, zbog potvrdjivanja mogućezbunjujuće situacije, te se moraju pažljivo kontrolirati (manipulirati) da ne bi utjecale na

krajnji ishod.

Postpozitivizam

Ontologija: kritički realizam. Pretpostavljenu stvarnost nemoguće je u potpunostispoznati zbog ograničenog ljudskog intelekta i nepredvidjenih prirodnih fenomena.Ontologija se naziva kritičkim realizmom.

Epistemologija: modificirani dualizam-objektivizam . Dualizam je napušten jer sesmatra neodrživim, ali objektivnost ostaje propisani ideal, poseban naglasak stavljen jena kriticizam.

Metodologija : modificirani eksperiment- manipulacija. Naglasak je na općem kritičkomstavu kao načinu opovrgavanja, prije nego što potvrde hipotezu. Pokušavaju se riješitineki uočeni problemi i sl.

Kritička teorija i slični pravci

Ontologija: historijski realizam. Prava realnost vremenom je preoblikovanadruštvenim, političkim, kulturnim, ekonomskim, etničkim i spolnim faktorima i tadasikristalizirana u niz struktura koje se sada smatraju stvarnošću, tj. prirodnim inepromjenjivim. Zbog praktičnosti, strukture jesu stvarnost virtualna ili historijska.


19/21


20/21

20

Lično je Mead vlastite interese nazvao je socijalnim biheviorizmom, da bi se razlikovaood radikalnog biheviorizma Johna B. Watsona . Mead je uvažavao značaj opažljivogponašanja, no smatrao je da postoje i prikriveni aspekti ponašanja što su radikalnibihevioristi negirali

Socijalni konstruktivizam

Kao što je poznato, kvalitativna istraživanja su multiparadigmatska i multimetodska po svojimosnovnim načelima što znači da se radi o području metodologije u okviru koga se kriju različitipogledi na svijet. Pored toga, kvalitativna metodologija uokvirena je mnogim teorijskimsistemima, ona obuhvaća više paradigmi. U velikoj Britaniji i sjevernoameričkim zemljama uposljednjih se dva desetljećana polju društveno- humanističkih znanosti susrećemo sa pojavomkao što su kritička teorija, postmodernizam i dr. Socijalni konstruktivizam se dakle može shvatitikao teorijska orijentacija koja u većoj ili manjoj mjeri čini temelj svih alterntivnih pristupa umetodologiji društvenih istraživanja i on je uvijek u središtu rasprave, ako se posmatra iz uglapsihologije, sociologije i sl.

Paradigma kritičke teorije

Kritička teorija je proizvod grupe njemačkih neomarksista koji su se kritički osvrnuli namarksističku teoriju, posebno onaj dio usmjeren na tradicionalni ekonomski determinizam. Škola

je službeno osnovana uFrankfurtu 23. februara 1923 . godine u sklopu instituta za socijalnaistraživanja i publikacije. U nizu substancionalnih protagonista ove teorije, bili suMaxHorkheimer, Adorno, Herbert Marcuse, Erich Fromm i Jurgenn Habermas .

Etnografska istraživanja

Riječ etnografija znači pisanje o ljudima. U širem smislu, etnografija obuhvaća svaku studiju onekoj grupi ljudi u zajednici u svrhu opisivanja njihovih svakodnevnih sociokulturnih aktivnosti i

obrazaca ponašanja u datom društvenom kontekstu. Etnografska istraživanja obuhvaćaju odnosprema razvoju identiteta učenika, ispitivanje nastavničkih percepcija učeničkih sposobnosti i dr.Terenski etnografski rad uključuje sudjelujuće posmatranje, triangulaciju, dubinskointervjuiranje, kvalitativnu analizu i interpretaciju podataka – u svrhu dubljeg razumjevanjaopaženih obrazaca (uzoraka) ponašanja subjekata koji su predmet istraživanja.

Etnografski pristup istraživanju – Dok kvantitativna istraživanja naglašeno ističu potrebutestiranja teorije, modela ili hipoteza, etnografi nastojue obuhvatiti socijalni realitet grupe ililokalne zajednice, tako da je formuliranje odgovarajućeg istraživačkog problema i postavljanjeprikladnih istraživačkih pitanja središnja značajka etnoistraživanja. Projekti etnoistraživanjaobično su podijeljeni u3 faze :

1. Inicijalna faza – Vodjena širokim isstraživačkim interesima u kojoj istraživač prikupljapodatke, istražuje širok opseg mogućih ideja o predmetu istraživanja

2. Druga faza – U kojoj počinju dominirati važđne grupe dogadjaja i situacija, što bitnoutječe na reformuliranje inicijalne faze

3. Treća faza – U kojoj se vrši prikupljanje podataka važnih za proces reformulacije teorijeili etnografskog modela

Etnometodologija

U skladu sa svojim grčkim porijeklom, pojam etnometodologija doslovno označava metode kojeljudi koriste u svakodnevnim situacijama. Osnivač etnometodologije je bioHarold Garfinkel 1967. Od tada se izuzetno proširila i razvrstala u mnogobrojne pravce. Don Zimmerman stogazaključuje da ne postoji samo jedna, nego nekoliko etnometodologija i ona danas. Ona


21/21

21

predstavlja disciplinu koja se bavi proučavanjem cjeline uobičajenog znanja i dosega procedurai razmatranja pomoću kojih društveni akteri stvaraju misao, nalaze svoju orijentaciju i djeluju uokviru datih okolnosti.

Primjena računara u kvalitativnoj analizi podataka

Mnogi kvalitativni istraživači rade s kompjuterima, ali malen broj koristi software dizajnirane zakvalitativnu analizu podataka (QDA). To n ije zato što se ne osjeća potreba za pomoć pri obradii procesiranju složenih informacija, već se trenutačno ne vide adekvatna rješenja problema skojima se suočavaju kvalitativni istraživači. Naime, podaci kojima se oni koriste, procesiraju semetodama is ključivo namijenjenim kvantitativnim istraživanjima(SPSS). Stoga treba raspravitio nekim metodološkim osobinama softwera namijenjenima kvalitativnoj analizi podataka, datipregled paketa za opću upotrebu, te razmotriti mogućnosti razvoja software-a za kvalitativnuanalizu.

Documents

Metodologija Politoloških Istraživanja - (Skripta)