Moja Skripta MMP

8/10/2019 Moja Skripta MMP

1/10

1. Graanskopravni odnosi sa elementima inostranosti

Meunarodno privatno pravo se bavi graanskopravnim odnosima u kojima je prisutan elementinostranosti. Ti graanskopravni odnosi mogu biti razliiti. To mogu biti porodini i brani odnosi, zatimodnosi vezani za sticanje stvari, bez obzira da li se radi o pokretnim ili nepokretnim stvarima. Takoe unjih spadaju nasleivanje, obaveze proizale iz izdavanja mjenica i eka, potpisivanjem ugovora,nastanka delikata itd. Sve ove graansko pravne odnose za MPP vezuju elementi inostranosti, kojiprestavljaju probleme rjeenje spora proizalog iz jednog graanskogpravnog odnosa koji je vezan zaviee drava vie suvereniteta. Primjena pravila MPP za reenje graanskopravnih odnosa saelementima inostranosti dovodi do pravinog rjeenja tog odnosa, dovodi do toga da se primjeni onoprava, koje je logino primeniti odnosno koje oekuje stranka da se primjeni.

2. Naini (metodi) regulisanja MPP

U MPP razlikujemo norme koje odreuju merodavno pravo kao i norme koje reguliu koji e sud bitinadlean. Postoje dva osnovna naina regulisanja ove grane prava: direktan (neposredan) i indirektan(posredan,kolizioni) naina.

Direktan (neposredan) nain regulisanja iz injeninog odnosa automatski stvara konani pravniodnos. Primjeno pravnog pravila na injenini odnos, on ga pretvara u pravni odnos, jer odreenoponaanje ueniska ini obaveznim. Moe biti direktno regulisanje meunarodnim propisima,

sporazumima koji se reguliu znaajna pitanja iz oblasti graanskog, privrednog, porodinog i radnogprava koji su prihvaeni od velikog broja zemalja. Spomenuemo Beku konvenciju o ugovorima omeunarodnoj prodaju robe iz 1980,godine koja prestavlja izvor koji na direktan nain regulie navedeneodnose. Na regionalnom nivou znaajne su norme donete u ovkiru EU. Direktno regulisanje unutranjimpropisima normama domaeg prava je pre svega u oblasti prava stranaca i meunarodnog sudskogpostupka.

Indirektan (posredan) nain regulisanja po nekim je jedini nain koji spada pod MPP. Sutina je uodabiranju mjerodavnih pravila za rjeavanje spornog odnosa putem kolizionih normi. Putem kolizionihnormi pravo po koje e se pitanja raspraviti.

3. Sukob zakonapojam, vrste i unutranji sukobi zakona

Pojam sukoba zakona: do sukoba zakona dolazi u onim pravnim sluajevima kada su pojedine

injenice vezane za vie suvereniteta. Da bi dolo do sukoba zakona moraju postojati bar dvije zemlje,dva poretka. Nuno je za postojanje sukoba zakona, da drave koje imaju meu sobom odnose rjeavajujedna ista pravna pitanja na razne naine. Svaki zakon jedne drave prua svoj suverenitet u dva pravca:s jedne strane one vlada teritorijom dotine drave, a sa druge o vlada licima stanovnicima te drave, pa ikada napuste njenu teritoriju. Ono xe izraava u materiji sukoba zakona u dvostranom karakterukolizionih normi, kod sukoba jurisdikcije u jednakim pravnim pravilima i optoj neposrednoj i optojposrednoj sudskoj kontroli, u prihvatanju sistema ograniene kotrole, kod proznanja i izvrenja stranihsudskih odluka u priznanju sudskog imuniteta strane drave. Svaka zemlja ima svoj didte kolizionih normikoje i odreuju materiju sukoba zakona i svaka koliziona norma precizira razlog za odreivanje prava zarjeavanje graanskopravnog odnosa sa elementom inostranosti, odnosno bira relevantnu injenicu.

Vrste sukoba zakona i njihov znaaj: sukob zakona moe imati vertikalni i horizontalni vid.Vertikalni sukob zakona se javlja sa jedne strane kao pitanje odnosa meunarodnog prava i pravapojedinih drava, a sa druge strane kao pitanje meusobnih odnosa primjenjivosti univerzalnih

regionalnih i bilateralnih meunarodnih normi.Ovdje se pojavljuje kategorija domaine reserve kao vrstajavnog poretka koja obezbeuje iskljuivu primjenu domaih normi. Horizontalni sukob zakona javlja sena meunarodnom planu kao pitanje odnosa prava razliitih drava, koje polau pravo svaka za sebe dareguliu isti oravni odnos, kod koga se javlja element inostranosti. Vertikalni sukob zakona se javlja kaoproblem podjele normativne nadlenosti izmeu federacije i federalnih jedinica. Postoji i horizontalnisukob zakona na unutranjem planu konkretno u federalnoj dravi. On se javlja kao sukob razliitihpravnih poredaka u okviru federacije. Domaaj pravnih normi ima svojih granica. One su vremenske iteritorijalne. Kada se istovrmeo javljaju prostorni i vremenski sukob zakona tada definiemo vremenskisukob zakona na specifino terenu MPP. Do toga dolazi kada je rije o promjeni suvereniteta.Konbinacija vremenskih i prostornih sukoba zakona stvara conflict mobile do koga dolazi kada se


2/10

protekom vremena mjenjaju injenice na kojima se zasniva taka vezivanja koja odreuje mjerodavnopravo.

Unutranji sukob zakona: na zakonodavac ima pravila odnosno kolizione norme za sukob zakona imeunarodnog i unutranjeg karaktera. To su dva posebna i nezavisna sistema kolizionih normi.Unutranji sukob zakona u sloenim dravama moe se javiti u dvije situacije: a) kada pojava unutranjegsukoba zakona proizvodi pravne posledice na unutranjem planu; b) kada unutranji sukob zakonaproizvodi pravne posledice i na unutranjem i na meunarodnom planu.

Sukob jurisdikcija (nadlenosti): u zakonodavstvu nae zemlje koje regulie MPP postoje normekoje reguliu sukob nadlenosti u pojedinim graanskopravnim oblastima. Sukob nadlenosti postoji zboginjenice to ako nema meunarodnog pravila ili drava nije vezana njima tada je ona slobodna da odrediu kojim sluajevima e njena sudska vlast biti nadlena. Sukob nadlenosti prije svega dijelimo napozitivan i negativan. Pozitivan sukob nadlenosti postoji kada vie drava prihvati postupanja uodreenoj vrsti pravnih stvari. Negativan sukob nadlenosti postoji kad vie drava odbija da postupa uodreenoj vrsti pravnih stvari pa dolazi do situacije koje praktino prestavlja uskraivanje pravne zatite.Otvoren sukob nadlenosti do kojga dolazi zbog propisa koji imaju razliite formulacije pa se zbog togavie sudova oglaava nadlenim. Latentan sukob nadlenosti kada pojmovi u tim propisima imaju razliitsadraj.

4. Elementi inostranosti

Da bi se primjenila pravila MPP nije dovoljno da postoji graaskopravni odnos ve je potrebno da utom odnosu postoji i element inostranosti, kao kljuno obiljeje i navedenog odnosa i MPP. Elementinostranosti pretvara graanskopravne odnose u predmet MPP. EI se moe pojavi ti odnosno izraziti u trioblika: u subjektu, objektu i u pravima i obavezama. Kad se element inostranosti izraava u subjektu tadagovorimo o fizikim i pravnim licima odnosno o elementima vezanim za njih prilikom odreivanjamjerodavnog prava. Tada govorimo o dravljanstvu, domicilu, boraviti tih lica koja stupaju ili su deo

jednog graanskopravnog odnosa. Kad se element inostranosti izraava u objektu tada govorimo omjestu nalaenja stvari ili pripadnosti stvari koje su predmet graanskopravnog odnosa. Ne moemogovoriti o nekoj nepokretnosti ili sredstvu prevoza kao objektu kroz koji je izraen element inostranosti alimoemo o mestu gde se nalazi ta nepokretnost ili dravnoj pripadnosti sredstava prevoza ili nekih drugihstvari. Element inostranosti je izraen u pravima i obavezama ako su nastanak ili isppunjen nekog prava iobaveza vezani za neku stranu zemlju. Moe postojati vie elemenata inostranosti u jednomgraanskompravnom odnosu ali je samo jedan od njih bitan, karakteristian, onaj koji e dovesti do

mjerodavnog prava koji e rjeiti taj graanskopravni odnos, odnosno neko pitanje u njemu. Relevantanje element inostranosti koji je u pravilu MPP odreen od strane zakonodavca kao karakteristian i kojivodi do primjene stranog ili domaeg prava u zavisnosti od injenica u gaanskopravnom odnosu.

5. Hijerarhija izvora MPP

Izvori MPP su Ustaav, Zakon koji regulie MPP, drugi Zakoni, podzakonski akti, meunarodniugovori, sudrska praksa, pravna nauka. Ustav regulie MPP na neposredan i posredan naina.Neposreda pravila su malobrojna (stranci mogu stei pravo na nepokretnosti, stranim licima se garantuje

jednak tretman na tritu kao i domaim) jer Ustav predstavlja samo osnovna naela i norme ureenja.Posredna pravila su ustavna naela i norme posredno odreuju i ograniavaju stavove u pozitivnimpropisima i daju smjernice. Npr. time to Ustav zabranjuje odreenu diskriminaciju ni kolizione norme nemogu biti diskriminatorske prema rasi, narodima, vjeroispovjesti itd. Kada je u pitanju BIH moramo

govoriti o Ustavu BIH, Ustavu RS i Ustavu Federacije BIH. Materija MPP u skladu sa Ustavom BIH iUstavom Federacije BIH regulie entitetskim i kantonalnim propisima.U hijerarhiji izvora nakon Ustava, za prijenu, dolaze potvreni meunarodni ugovori, azatim domai

zakoni. U sukobu unutranjih izvora odredbe ostalih zakona imaju prvenstvo u odnosu na Zakon o MPP,na osnovu pravila lex specialis derogat lex generalis.

Redosled primjene izvora MPP je: Ustav; Meunarodni ugovori; Lex specialis zakonodavstvo kojeregulie oblast MPP i Zakon o MPP (lex generalis).

Ako nijedan izvor iz ovog redosleda ne bi regulisao odreeno rjeenje za problem tada nastajepravna prazinina. Zakon o MPP sadri odredbu po kojoj se pravna praznina prevazilazi tako to organ


3/10

koji primjenjuje pravo ima zadatak da pronae rjeenje primjenom: odredaba i naela Zakona o MPP,naela pravnog poretka domae zemlje, naela MPP.

6. Pojam i struktura kolizione norme

Koliziona norma je pravno pravio kojom se odreuje mjerodavno pravo domae ili strane zemlje zaregulisanje odreenog graamskopravnog odnosa sa elementima inostranosti. Kolizione norme vreizbor izmeu odreenih teritorijalnij jedinica kao to su drava, kantoni, protektorati isl. Onase sastoji odtri elementa: predmeta (pravne kategorije), relevantne injenice (take vezivanja) i mjerodavnog prava.

Primjena normi MPP tj. Kolizionih normi dolazi u obzir ako jedan injenini odnos pokazuje elementinostranosti. Element inostranosti je pretpostavka za sistemsku obradu MPP. Element inostranosti sepojavljuje u odreenom graanskopravnom odnosu odnosno relevantna injenica ili taka vezivanja jepolazite za odreivanje mjerodavnog prava i rjeavanje odnosa u pitanju. EI. Predstavlja polaznu takuu kolizionoj normi.

Kolizona norma rjeava sukob zakona a sam zakon u terminu zakona ne nai nita drugo nego pravoili pravni poredak. Najbitnije u pravu koje je odreeno za primjenu je da li treba da se primjeni pravo nekezemlje u cjelini i koje zemlje.

Svrha kolizione norme jeste da razrei sukob zakona i da nam pomogne u konanom izboru pravakoje emo prijenitina pitanje koje se postavlja. Da li e to biti domae ili strano materijalno pravo zavisiod okolnosti svakog konkretnog sluaja odnosno od rasporeda relevantnih injenica.Ukoliko bi sudovi

svaki spor rjeavali iskljuivo primjenom domaeg prava njihov zadatak bi bio mnogo jednostavniji negou situaciji kada moraju konsultovati i odgovarajue norme stranog prava zbog prisustva elementainostranosti.

Struktura kol izione norm eosnovni zadatak koji koliziona norma treba da ostvari jeste da nam daodgovor na pitanje koje od dva ili vie materijalnih prava treba da primjenimo na privatnopravni problemsa elementom inostranosti kako bi ga u svetlu tih normi konano i rijeili. Ovaj zadatak koliziona normaneposredno ostvaruje kroz svoje strukturne elemente pravnu kategoriju i taku vezivanja.

- Pravna kategorija: prvi strukturni element kolizione norme je pravna kategorija. Pored ovogtermina, postoje i drugi nazivi i to su: pravni odnos, graanskopravn odnos, predmet polizione norme,ketegorija vezivanja. Pravna kategorija predstavlja jedan okviran pojam ivotnih odnosa, pravnih situacijaili odnosa, koje podvrgavamo pod odreeno mjerodavno pravo. Pravna kategorija moe biti jedan pravniinstitut, ali moe biti i samo jedno pitanje u vezi sa tim institutom. Pravna kategorija bi trebalo da budeto ue odreena kako bi se lake rijeio pravni odnos.

- Taka vezivanja: element kolizione norme koji toj normi daje dejstvo, odnosno kroz koji se tanorma ostvaruje jeste taka vezivanja. Take vezivanja su okolnosti koje grade injeninu konstrukcijusluaja okolnosti putem kojih se odreeno pitanje vezuje sa odreenom dravom. One su raznovrsne.Zavise od odnosa koje se reguliu.

Tako za statusne i porodinopravne odnose karakteristine take vezivanja su pravo personalnostiLEX PERSONALIS, prava dravljanstva LEX NATIONALIS, pravo prebivalita, boravita LEX DOMICILI.Ako se govori o stvarnopravnim odnosima izdvaja se pravo mesta nalaenja stvari LEX REI SITAE. Uugovornim odnosima karakteristine take vezivanja su LEX LOCI CONTRACTUS pravo mjestazakljuivanja ugovora, LRX LOCI SOLUTIONIS pravo mjesta izvrenja ugovora, LEX VOLUNTATISpravo koje su izabrale stranke, LEX LOCI VENDITORIS pravo mjesta sjedita prodavca u vrijeme prijemaponude kod primjene teorije karakteristine prestacije itd. kod vanugovornih odnosa, najee seprimjenjuje LEX LOCI DELICITI COMMISSI pravo mjesta nastanka tetne radnje ili tetne posljedice alise primjenjuju i druga pravila u zavisnosti o kakvim odnosima se radi u ovoj oblasti. Kod forme pravnih

poslova izdvaja se mjesto gde je taj pravni posao nastao pravilo LOCUS REGIT ACTUM odnosno LEXLOCI ACTUS. Kod forme mjenice primjenjuje se pravilo LEX LOCI ACTUS odnosno pravo mjesta gde jemjenina obaveza preuzeta. Kod forme braka primjenjuje se pravilo LEX LOCI CELEBRATIONIS pravomjesta sveanosti.

Take vezivanja koje upuuju na primjenu prava domae drave za sluajeve koji se raspravljajupred domaim sudom.

LEX FORI zakon suda.- ova taka vezivanja negira elemente inostranosti jer se primjenjujedomae pravo bez obzira na injenicu to su stranke pravnog odnosa stranci, to se predmet tog odnosanalazili u inostranstvu ili su nastanak ili ispunjenje obaveze sa elementom inostranosti u sebi.


4/10

Odgovarajua pitanja posebno pitanja procesne prirode, generalno se prosuuju primjenom takevezivanja LEX FORI.

Navedene take vezivvanja predstavljaju opta pravila u MPP i one su uglavnom regulisanezakono ali pored ovih taaka vezivanja postoji jo jedan nain odreivanja take vezivanja koji je veomaznaajan a to je nain odreivanja mjerodavnog pravila po principu najblie veze. Princip najtenjepovezanosti kao taka vezivanja ukazuje primjenu onog prava koji je najblie povezno sa situacijom,odnosno prave one drave sa kojom konkretni odnosa ima najvie kontakata u kvantitativnom ikvalitativnom smislu.

7. Vrste kolizionih normi

Postoje dvije osnovne podjele kolizionih normi u odnosu na rezultat i nain njihove primjene. Kolizionrnorme djelimo na jednostrane i viestrane i samostalne i nesamostalne.

- Jednostrane i viestrane kolizione norme

U odnosu na injenicu da li kolizione norme upuuju na primjenu samo jednog i to uglavnomdomaeg prava ili mogu uputiti na bilo koje pravo kako domae tako i strano moemo ih podjelitti na

jednostrane i viestrane.Jednostrane kolizione norme uvijek dovode do primjene domaeg prava. One su restruktivne i ne

moe ih tuaiti sa stanovita optih pravila MPP. Ono to je zajednikko ovim kolizionim normama to jeda upuuju na domae pravo bez obzira na injenicu da li se u konkretom sluaju govori o domaim ilistranim dravljanima, odnosno o postupku sa ili bez elemenata inostranosti.

Viestrane kolizine norme izraavaju smisao postojanja MPP jer se vezuju za svaki pojedinanigraanskopravni odnos dogaaj stvar bilo koji subjekt isl. Za razliku od jedostranih one upuuju naprimjenu bilo domaeg bilo stranog prava u zavisnosti od rasporeda injenica u konkretnom sluaju. Ovekolizione norme su apstraktne i u zavisnosti od okolnosti mogu ukazati na pravo bilo koje drave.

Najvei broj kolizionih normi su viestrane kolizione norme. Mjesto nalaenja stvari nas moe uputitina bilo koje pravo u zavisnosti od toga gdje se nalazi stvar u pitanju odnosno stvar o kojj se odluuje ujednom odnosu sa elementima inostranosti.

- Samostalne i nesamostalne kolizione norme

U zavisnosti od injeice da li je koliziona norma podobna da ukae na mjerodavno pravo ili ne,razlikujemo samostalne i nesamostalne kolizione norme.

Samostalne kolizione norme su one koje ukazuju na mjerodavno pravo. Manje je vano koja formalokalizacije je u njima sadrana, za koju taku vezivanja se zakonodavac odpredjelio bitno je samo da jeona stilizovana i formulisana na nain da moe ukazati na pravo po kojem e konkretno pravno pitanjebiti razrjeeno. Veina kolizionih normi su samostalne.Samostalne kolizione norme odreuju mjerodavnopravo u svim graanskopravnim odnosima sa elelemntima inostranosti koje je zakonodavac definisao odstatusnih do vanugovornih.

Nasuprot samostalnim nesamostalne kolizione norme nisu formulisane na nain koji je podoban daukae na mjerodavno pravo. Njihov osnovni zadatak je da dopunjavaju samostalne kolizione norme nanain da daju odgovarajua uputstva objanjenja koja utiu na utvrenje mjerodavnog prava.Nesamostalna koliziona norma ima ulogu dopune usmjeravanja ili kontrole samostalne kolizione norme.Nesamostalne kolizione norme imsju mjesto u osnovnim odredbama jer se odnose na opti dio MPP i

oznaavaju stav zakonodavca o optim ustanovama kakve su kvalifikacija javni poredak izigravanjezakona uzvraanje i upuivanje. Nesamostalna koliziona norma bi bila ona koja propisuje da se neeprimjetiti pravo strane drave ako bi dejstvo bilo suprotno ustavom utvrenim osnovama drutvenogureenja odnosno koliziona norma koja propisuje da se ne primjenjuje pravo strane drave ukoliko binjegovo primjenjivanje imalo za cilj izbegavanje primjenjivanja domaeg prava, odnosno normi kojapropisuje da se u sluaju primjene prava strane drave uzimaju u obzir njihova pravila o odreivanjumjerodavnog prava, pa ako ta pravila uzvraaju na domae pravo ono se ima i primjeniti ne uzimajui uobzir pravilo o odreivanju mjerodavnog pravila.

Kolizione norme moemo razlikovati i po drugim kriterijumima. Tako ih razlikujemo na: izriite iskrivene norme i bezuslovne i uslovne.


5/10

Izriite kolizione norme su norme koje predstavljaju nain ureivanja graanskopravnih odnosa saelementima inostranosti upuivanjima na mjerodavno pravo. One predstavljaju nedvosmislen i jasan stavzakonodavca o tome koja je veza odluujua za odreenukategoriju odnosa i na taj nain se ukazuje napravo kojem e se konkretan problem podvrgnuti. U SAD-u nalazimo i skrivene kolizione norme. Kadasud u SAD-u svoju nadlenost sa elementom inostranosti bazira na prebivalite stranke ili stranaka i natakve sluajeve primjenjuje LEX FORI to u stvari vodi do primjene materijalnog prava LEX DOMICILI.

Bezuslovne kolizione norme su norme ija je osnosvna karakteristika da se one primjenjuju bezobzira na injenicu kakav je rezultat upuivanja na mjerodavno pravo. One su apstrakne i indiferentne uodnosu na sadrinu stranog prava.

Postoje i uslovne kolizione orme ije su karakteristike sline iako se na odreeni predmet nekogodnosa odnosno na sam graanskopravni odnos primjenjuje pravo jedne drave pod odreenim predpostavkama da e primjenjivati pravo neke druge drave. Svrha ovakvih uslovnih kolizionih normi

jeste da se favorizuju odreeni pravni posao ili da se postigne stepen pravne sigurnosti. Norma koja jeuslovna u naem zakonodavstvu odnosi se na odreivanje mjerodavnog prava za pravnu i poslovnusposobnost fizikog lica. Naime kao mjerodavno pravo za pravno pravilo primjenjuje se pravo one draveije dravljanstvo ima lice u pitanju. No ako je poslovno nesposobno po pravilu te drave tada e bitiposlovno sposoban ako ima poslovnu spososbnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza. U grupuuslovnih kolizionih normi spadale bi i one kolizone norme kod kojih se primjena odgovarajueg prava kaomjerodavnog ini zavisnim od sadrine njegovih normi.

8. Vrste taaka vezivanja

1) Neposredno vezujue i okvirne take vezivanja

Neposredno vezujue take vezivanja podrazumjevaju da koliziona norma sadri relevantnuinjenicu. Zakonodavac daje odgovor na pitanje o kooj relevantnoj injenici se radi i on koristei optapravila definie kolizione norme. Primjer okvirne take vezivanjaje princip najtenje povezanosti gdeprilikom rjeavanja odreenog privatnopravnog odnosa sa elementom inostranosti lice ili organ kojiprimjenjuju kolizionu normu treba da ae ono pravo sa kojim je ovaj odnos najjae vezan onog prava kojesa konkretnim pitanjima ostvaruju vezu vrlo slabog intenziteta.

2) Proste i sloene take vezivanja

Proste take vezivanja su one koje prstavljaju jedanu (i jedinu) taku vezivanja, tako da ne moemorei da nas prosta taka vezivanja vodi do jednog mjerodavnog pravila. Sloene take vezivanjapredviaju alternativne i supsidijarne take vezivanja u okviru jedne kolizione norme.

Za nasleivanje mjerodavno je pravo drave, iji je dravljanin bio ostavilac u vrijeme smrti. Znaipredviena je jedna taka vezivanja po kojoj je on ima u vrijeme svoje smrti. Znai zakonodavac neostavlja alternativu. Za line i zakonske imovinske odnose ranih drugova mjerodavno je pravo drave ijisu oni dravljani.

- Ako su brani drugovi dravljani razliitih drava, mjerodavno pravo drave u kojoj imajuprebivalite.

- Ako brani drugovi nemoaju zajedniko dravljastvo ni prebivalite u istoj dravi, mjerodavnopravo drave u kojoj su imali poslednje zajedniko prebivalite.

- Ako se mjerodavno pravo ne moe odrediti prema stavu 1 do 3 ovog lana mjerodavno pravo jepravo domae drave.

Ova norma na vrlo jasan nain oslikava zadatak sloenih taaka vezivanja koje su supsdijernokoncipirane.Ako je mjerodavno pravo za dejstvo braka pravo drave iji su dravljani brani drugovi to eu sluaju njegovog razliitog dravljanstva ova norma ostati neoperativna i koliziona norma sene moeprimjeniti.

3) Stalne i promjenljive take vezivanja

U zavisnosti da li se take vezivanja mogu menjati ili ne moemo ih razlikovati kao stalne ipromjenljjive.


6/10

Stalne take vezivanja baziraju se na injenicama koje su kako vremenski tako i prostorno fiksirane.Tipina stalna taka vezivanja je LEX REI SITAE za nepokretne stvari. Ona e nas uvijek dovesti do

jednog odreenog mjerodavnog prava, jer nepokretne stvari (nemogu mjenjati svoje mjesto nalaenje) pae i LEX REI SITAE uvijek ukazivati na isto pravo u jednom istom sluaju. Poatoje i druge stalne takevezivanja. To su one koje se vezuju za jedan dogaaj koji se naravno ne moe mjenjati koji je vremenskifiksiran. Takve take vezivanja su LEX LOCI CONTRACTUS ili LEX LOCI DELICTI COMMISSI. Ugovor

je zakljuen ili je delikt izvren i to je dogaaj koji se naravno ne moe se mjenjati.Promjenljive odnoso varijabilne take vezivanja se mogu menjati tj zasnivaju se na injenicama koje

nisu ni prostorn ni vremenski fiksirane a koje samim tim u razliitim momentima i razliitimgraanskopravnim odnosima mogu ukazivati na razliita prava. promjenljiva taka vezivanja je LEX REISITAE pokretnih stvari. osnovne karakteristike pokretnih stvari da mogu da mjenjaju svoje mjestonalaenja, ova taka vezivanja moe ukazati na razliita prava u sluaju da je za zasnivanje pravnogodnosa do njegovog raspravljanja pokretna stvar mjenjala svoj prostor. U promjenljive take vezivanjaspadaju i LEX NATIONALIS i LEX DOMICILI bez obzira da li se radi o fizikim ili pravnim licima.Promjenljive take vezivanja izazivaju problem mobilnog sukoba zakona, pa zakonoavac mora dapromjenljivu taku vezivanja konvertuje u stalne fiksirajui ih vremenski.

Taka vezivanja EX REI SITAE ( koja se primjenjuje u stvarnopravnim odnosima) neposrednovezujua jer je odreena zakonom moe biti I prosta I sloena, jer je prisutna u kolizionim normama ukojima se nalazi kao jedina kao I u kolizionim normama gdje su prisutne I druge take vezivanja. osimtoga ove take vezivanja moe biti I promjenljiva I stalna, u zavisnosti na koje stvari se odnose.

9. Pojam kvalifikacije i vrste kavalifikacije

Primjena kolizone norme e predstavljati veliki problem kada se radi o rjeavanju jendog graanskopravnog odnosa sa elementima inostranosti, ako sadri odreene pojmove ili institute koji su nepoznatinaem pravu ili se ne mogu pravilno definisati po naem pravu. tada je potrebno vrti specifinotumaenje kolizione norme odnosno kvalifikaciju. Kvalifikacija kao djelatnost sastoji se u verifikovanjupstojanja elemenata koji sainjavaju jedan konkretan entitet, odnosno injenicu koja treba da se uklopi umanje ili vie apstraktne pojmove, za koje pravno pravilo vezuje postojanje odreenih uslova za svojuprimjenu. Kvalifikacija se odnosi na kolizionu normu koja se sastoji iz dva dijela.

Prvi dio ini graanskopravni odnos skup pravnih pojmova, ustanova, injenica na koje se odnoseza koje odreuje mjerodavno pravo, a drugi dio predstavlja relevantnu injenicu, taku vezivanja koja seizdvaja iz mnotva pojmova i injenica kao karakteristina odnosno najvanija i pomou koje se odreuje

mjerodavno pravo. Mnogo vei problem nastaje kada treba definisati pravni pojam ili institut nepoznat unaem pravu nego kada kvalifikujemo relevantnu injenicu iz graanskopravnog odnosa po kojoj seodreuje mjerodavno pravo. Kod kvalifikacije pravnog pojma ili instituta ne znamo koje e se mjerodavnopravo primjeniti dok kod kvalifikacije taaka vezivanja znamo.

10. Nain rjeavanja kvalifikacije

Postoje dva naina rjeavanja kvalifikacije uz jo jedan koji predstavlja svamo predlog. To sukvalifikacije po LEX FORI i po LEX CAUSAE, odnosno navedeni predlog predstavlja kvalifikaccijupomou autonomnih pojmova.

1) Kvalifikacija po LEX FORI

Ona predstavlja nain rjeavanja. LEX FORI znai da e se po polaznom pravu odnosno pravudomae drave ocjenjivati pod koje domae koliziono pravilo treba supsumirati odreeni graanskopravniodnos. Domai zakonodavac suvjereno odluuje o tome koje e se strano pravo primjenjivati. jedan odnedosataka kvalifikacije po LEX FORI jeste to se ne uzima u obzir sistematizacija pravnih pitanja postranom pravu. kvalifikacija po LEX FORI je sa stanovita domaeg suda koji primjenjuje mjerodavnogprava i tumai kolizionu normu najlake sigurno je da se pravni pojam ili institut najlake odrediti podomaem pravu.

2) Kvalifikacija po LEX CAUSAE


7/10

Podrazumjeva odreivanje kvalifikacione norme po stranom mjerodavnom pravu, odnosnopo pravuna iju primjenu upuuje kolizione norme odreena po LEX FORI. Jedno od kljunih pitanja koje sepostavlja kod primjene kvalifikacije po LEX CAUSAE jeste da li je treba prihvatiti kad koliziona nrmapolazne drave sadri pravnu kategoriju ili taku vezivanja koja je nepoznata ili nije usvojena u domaemmaterijalnom pravu? To predstavlja jedini nain da se doe do pravilnog rjeenja. Npr. moe se raditi opravnim pojmvima i institutima koji ne postoje po pravu LEX FORI odnosno domaem pravu. To je sluajsa angloamerikim pojmovima trust, partnership i drugi. Tada nastaju pravne praznine, koje se ne mogurjeiti po LEX FORI ve unutar mjerodavnog prava, tj. po LEX CAUSAE je neprimjenljiva odnosno kodkvalifikacije pravne kategorije ne znamo koja e se koliziona norma primjeniti, ukoliko ne moemo odreditiporjeklo i definiciju injenica i pojmova iz kojih se pravna kategorija i sastoji.

3) Kvalifikacija pomou autonomnih pojmova

Tridesetih godina dvadesetog vijeka Rebel je izneo teoriju o uporednopravnoj kvalifikaciji, odnosnokvalifikajiju koja se zasniva na autonomnom definisanju pravnih pojmova i insituta, koju nazivamokvalifikacija pomou autonomnih pojmova. Rebel smatra da je obavezna primjena jedino sadraja ormeali ne i sistemska norma, to dalje znai da je nupitna kako kvalifikacija po lex fori tako i kvalifikacija polex causae.

4) Stepenasta kvalifikacija

Kompromis izmeu kvalifikacije po lex fori i kvalifikacije po lex causae predstavlja stepenastakvalifikacija ili kvalifikacija u dva koraka ili stepena, iji je predstavnik nicer. Osnovna teza koja se iznosikod ove valifikacije sastoji se u tome da i koliziona i materijalna pravila treba tumaiti i kvalifikovati uvijekpo onom pravnom poretku kome i pripadaju. To znai da razlikujrmo prvostepenu i drugostepenukvalifikaciju.

Prvostepena kvalifikacija podrazumjeva kao to smo rekli kod kvalifikacije po lex fori, supsumiranjepravnih pojmova i instituta pod koliziono pravilo polaznog prava, odnosno domae zemlje. Pri tome se

javlja potreba elastinog postupanja pa dolazi do neke vrste prilagoavanja na uporednojpravnoj onsovisa ciljem usklaivanja polaznekolizione norme sa stranim pojmom ili institutom.

Drugostepena kvalifikacija podrazumjeva primjenu lex causae, odnosno stranog mjerodavnog prava,

do koga se dolo primjenom domae kolizione norme, tako da se kvalifikacija pravnih injenica vre potom pravu.

11. Izigravanja zakona i12. 12. Elementi izigravanja zakona

Jedini institut koji se moe smatrati djelom instituta korekcije kolizione norme, u pravo smislu togpojma, predstavlja izigravanje zakona (fraus legis). Jedino se kod izigravanja zakona primjenjuje kolizionanorma koja bi se primjenjivala u redovnim okolnostima da nije bilo izigravanje zakona. Do izigravanjezakona dolazi u sluaju vjetakog stvaranja kolizione norme, odnosno do projmene injenica to dovodido promjene druge kolizione norme. Opti pojam izigravanja u sebi sadri tri elementa: vjetakostvaranje injenice to dovodi do promjene take vezivanja; izbjegavanje primjene domaih imperativnihnormi; i namjera odnosno jadan subjektivni odnos prema izigravanju zakona. Sud koji primjenjuje

kolizionu normu bi morao da vodi rauna i o interesima stranaka a ne samo o eventualnoj povredidomaih normi. Kada je u pitanju izbegavanje imperativnih domaih propisa onda se postavlja pitanjekoje su to norme kao i da li je izbegavanje drugih normi dozvoljen. Svaka projena injenica ne dovodi doizigravanja zakona. to se tie namjere ona mora da postoji obzirom da se mora raditi o svesnomstvaranju ili simulovanju injenica koje dovode do primjene druge kolizione norme. Svaka promjenainjenica ne dovodi do izigravanja zakona. Promjena dravljanstva, prebivalita, boravita i slinih taakavezivanja vezana je i za redovne okolnosti tako da subjektivni odnos ka postizanju neeg nedozvoljenogmora postojati. Ove take vezivanje su vezane za porodinopravne i naslednopravne odnose, tako da utim odnosima najee dolazi do izigravanja zakona. Postoji razlika izmeu injenica koje su nastale prinastanku graanskopravnog odnosa i koje se ne mogu mjenjati, kao i onih koje se mogu mjenjati. Npr.


8/10

mjesto zakljuivanja ugovora ili nalaenja nepokretnosti se ne moe mjenjati, a dravljanstvo, zajednikidomicil i slino moe. injenice us mjerilo za primjenu prava. Razlikujemo i promjene pravnih(dravljanstvo) i promjene faktikih (prebivalite) injenica. Zakon o MPP definie izigravanje zakona nataj nain to odreuje da se nee primjenjivati pravo strane drave, koje bi bilo mjerodavno po njegovimodredbama ili odredbama drugog zakona, ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbegavanjeprimjenjivanja prava domae zemlje. Postoje dvije opte karakteristike izigravanja zakono a to su:Izbegavanje primjene domaeg prava i subjektivni odnos prema izigravanju zakona, a to je namjeraizbegavanje primjene navedenog prava.

13. Uzvraanje i upuivanje14. Elementi uzvraanja i upuivanja

U Zakonu o MPP uzvraanje i upuivanje se regulie po optim pravilima. Ako bi koliziona normanevedenog zakona upuivala na primjenu stranog prava tada bi se primjenjivalo pre svega kolizionopravo te zemlje. Znai primjenjujui strano mjerodavno pravo primjenjujemo njegove kolizione norme,koje e nam dati odgovor koje emo pravo konano primjeniti. Ako bi te norme odreivale da jemjerodavno pravo nae zemlje tada bi se konano primjenilo nae materijalno pravo bez primjenekolizionih normi Zakona o MPP. Zakon o MPP regulie jedino uzvraanje a ne i upuivanje ali to nikakone znai da se tumaenjem ove norme ne bi moglo doi do zakljuka da je upuivanje predvieno naimzakonodavstvom.

Ono to je veoma vano pomenuti odnosi se na tri uslova za renvoiodnosno moraju se ispunjavatiodreene predpostavke kako i se uopte govorilo o tom institutu. Prvi se odnose na injenice, tj. onemoraju biti takve da store osnov za primjenu renvoi. Drugi se odnosi na razliitost kolizionih normi zemljeu kojoj se primjenjuje koliziona norma i zemlje na koju ta norma upuuje. trei uslov se odnosi na to dapravni sistem prihvata primeni renvoi.

Treba jasno precizirati normu o uzvraanju i upuivanju svega, treba istai da se kod primjene pravana koje je uputila koliziona norma nae zemlje, primjenjuju i pravila o odreivanju mjerodavnog pravastrane zemlje. Ono na ta treba obratiti panju kad je u pitanju uzvraanje i upuivanje odnosi se naprimjenu mjerodavnog prava na koje nas je uputila koliziona norma. Prilikom primjene mjerodavnog pravaposmatramo cjelokupno pravo pa samim tim i kolizionopravni sistem tog pravnog sistema. To znai akobudu ispunjeni uslovi primjenie se koliziona norma te zemlje koje e na dovesti do nekog prava,odnosno koje e uzvratiti na domae pravo ili koje e nas odvesti do prava neke tree zemlje. Po teorijuprimjene revoi u jednom koraku primjenie se konano materijalno pravo one zemlje na koju nas e uputila

koliziona norma zemlje na ije nas je pravo uputila koliziona norma koju smo primjenili.

15. Javni poredak u Meunarodnom privatnom pravu

Ukoliko je mjerodavno pravo na koje je uputila koliziona norma, u suprotnosti sa normama javnogporedka domae zemlje, odnosno zemlje u kojoj se prijenjuje strano mjerodavno pravo, tada se to pravonee primjeniti. Zakon o MPP jo uvijek definie javni poredak kao osove drutvenog ureenja naezemlje. Obzirom da se materija MPP bavi graanskim pravom, odnosno graanskopravnim odnosima,smatramo da je navedena ustavnopravna, odnosno, javnopravna definicija javnog poretka nepotrebna,pogotovo to se javni poredak u oblasti koojom se bavi ona nauna disciplina, mora uskoro shvtiti idefinisati. Javni poredak se kod nas definie optom definicijom tako da se kod svake primjenemjerodavnog stranog prava, odluuje da li je ono u suprotnosti sa naim javnim poretkom. Posledicasuprotnosti je neprimjena stranog prava.

Institut javnog poretka nije prisutan samo kod primjene kolizione norme. On je definisan kaopredpostavka i kod priznanja stranih sudskih i arbitranih odluka. Strana sudska ili arbitrana odluka senee priznati, ukoliko je u suprotnosti sa javnim poretkom domae zemlje. Javni poredak inae treba uskotumaiti kako ne bi dolo do blokade u priznanje i izvrenju stranih sudskih odluka a samim tim i dorazloga za nesaradnju u oblasti meunarodne pavne pomoi i izmeu drava.

Institut javnog poretka u graanskopravnim odnosima sa elementom inostranosti je sa stanovitasudskog odluivanja veoma osjetljiv. Drugo pitanje u vezi sa avim poretkom koje izaziva panju odnosi sena potovanje steenih prava. Da li se steena prava mogu izgubiti u drugoj, tj. ona prava koja su pozakonu steena u zemlji dravljanstva, domicila ili nekoj drugoj zemlji, a zbog zatite javnog poretka uzemlji u kojoj jedno ili vie lica zahtjevaju da im se to pravo ili pravo priznanju. Ako je neko pravo steeno


9/10

po pravu jedne zemlje tako da ne postoje uslovi za ponitaj tog prava ili za bilo kakvo njegovo umanjenjeodnosno tako da ne postoje mogunosti za njegovo ukidanje nabilo koji nain to pravo se mora potovatii u drugim zemljama.

16. Reciprocitet, retorzija i oblici reciprociteta

Reciproctet je instrument usaglaavanja pravnih sistema bez neposrednog dogovora. Reciprocitet iretroazijs du dva izraza jedne od optih ideja koje ine temelj MPP. To je izraz tenje da se osiguraravnopravna saradnja meu suverenitetima. MPP u dobrom dijelu svoje postojanje duguje ovom principu.Njegova sutina je sadrana u maksimi do ut des, koja se jednostrano posmatrajui moe prevest i sa dajda bi dobio. U svijetu podjeljenom na jake i slabe drave, reciprocitet omoguava potonjima da sa jakimsarauju ouvavi jednu mjeru dostojanstva koja je suverenitetu neophodna-saradnja se obavlja naravnopravnim osnovama.

Reciprocitet je instrument usaglaavanja pravnih sistema bez neposrednog dogovora. prilikomzauzimanja stava prema stranim licima i aktima stranih drava, vodie se rauna o tome da e se ovajstav reflektovati na poloaj domaih dravljana i pravnih akata u inostranstvu.

Retorzija predstavlja ustanovu MPP, a ujedno i jedno od najbliih sredstava iz tageroije nasilnihsredstava za rjeavanje sporova izmeu drava. Pod retorzijom se podrazunjeva pravno dozvoljen skt

jedne drave koji sledi na kao odgovor na isti ili slian akt druge drave, a za cilj ima ispravljanje situacijeili postizanje odreenih zadovoljenja. Reterzione mjere se primjenjuju kada jedna strana drava ne

pokazuje onu mjeru uvaavanja prema domaoj dravi, kakvu ta drava inae ima prema toj stranojdravi. U takvom sluaju i domaa drava moe odstupiti od primjene redovno nadlenih kolizionih normi,normi u sukobu jurisdikcija ili o graanskim pravima stranaca, da bi primjenila retorzione mjere. Znaidrava moe da donese akt po kojem bi se strani dravljani tretirali kao i domai dravljani u toj stranojdravi.Ova ustanova je veoma bitna kod imovinskih i statusnih odnosa. U MPP do retorzije dolazi zbogzarlika u zakonodavstvu dvije zemlje koje vode rauna, prvenstveno o svojim interesima. Retorzija jeustanova zatite domaih dravljana, proirivanje te zatite u odreenim sluajevima.Kod nadlenostiretorzija se zasniva na pravilima stranog prava o nadlenosti koja su u suprotnosti sa domaim pravilima.

Postaviti uslov reciprociteta i zapretiti retorzijom kao sankcijom u oblasti odreivanja mjerodavnogprava znai da e se strano pravo na koje ukazuje domaa koliziona norma primjeniti samo ako se udotinoj stranoj zemlji u simetrinom sluaju primjenjuje pravo domae zemlje.

U domenu sukoba jurisdikcije reciprocitet i retorzija se javljaju pre svega u vezi sa priznanjem iizvrenjem stranih odluka.

1) Oblici Reciprociteta po nainu nastanka: Uslovi reciprociteta oblikuje se na razliite naine uraznim dravama i povodo razliitih pitanja. Prema nainu nastanka razlikujemo tri vrstereciprociteta:a) diplomatski - diplomtaski reciprocitet nastaje neposrednim sporazumjevanjem drava na

bilateralnom ili multilateralnom planu, ako to se dvije ili vie drava, dogovore da umeunarodnom ugovoru postave postove principa uzajamnog tretmana graana, sudskih iliarbitranih odluka zemalja ugovornica. Prava, koja se na taj nain ine dostupnim mogu bitiposebno nabrojana ili to je takoe esto mogu biti garantovana optim klauzulama. Postojeetiri tipa klauzula koje u pojedinim ugovorima mogu biti i konbinovane:

Klauzula nacionalnog tretmana,

Klauzula materijalne uzajamnosti,

Klauzula neposredne uzajamnosti i

Klauzula najpovlaenije nacije.b) zakonskizakonski reciprocitet nastaje kada se u nekoj dravi dostupnost odreenih pravastrancima garantuje u domaem zakonu i time odreuje prava stranaca u odreenoj pravnojoblasti, tj. dostupnost nekog prava strancima u domaoj dravi.

c) faktiki faktiki reciprocitet postoji kada sticanje odreenih prava od strane stranaca nijegarantovano ni meunarodnim sporazumom niti zakonima ali se faktiki obezbeuje u praksi.Uslov uzajamnosti e se smatrati ispunjenim i kada je zagarantovan meunarodnimugovorom ili paralelnim zakonima.

2) Oblici reciprociteta po sadrini razlikujemo dva osnovna tipa reciprociteta: formlni i materijani. Oformallnim reciprocitetima govorimo kada su stranci kod nas izjednaeni sa domaim


10/10

dravljanima, a istovremeno su nai dravljani u posmatranoj stranoj dravi izjednaeni sadravljaima te drave. Formalni reciprocitet se bazira na principu obostranog nacionalnogtretmana: stranci u domaoj dravi izjenauju se sa domaim dravljanima u pogledu uivanjupravnih prava, pod uslovima da se domai dravljani u odnosnoj stranoj dravi izjednaavaju sadravljanima te drave. Formalni reciprocitet garantuje ravnopravnost u tretmanu, s ne uspecifinim davanjima tj. on iskljuuje diskriminaciju po osnovu dravljanstva ali ne garantujepunu meunarodnu ravnoteu u pogledu uivanja meunarodnih prava. Materijalni reciprocitetznai pruiti strancu ona prava koja na dravljanin ima u stranevoj zemlji. U sistemumaterijalnog reciprociteta tretman stranaca moe biti i bolji i gori od tretmana omaih dravljana.

17. Saznanje I primjena stranog prava

Primjena kolizione norme moe dovesti do obaveznosti primjene meunarodnog prava strane drave.To znai da e domai sud u takvoj situaciji morati da primjeni strano pravo kako bi rjeio jedangraanskopravni odnos sa elementom inostranosti.

Kod saznanja sadrine stranog prava radi njegove primjene u predmetima sa elementominostranosti,polazi sa dva razliita stanovita koja se tiu tretiranja samog stranog prava u domaem zakonodavstvu.Polazi od shvatanja stranog prava kao prava kada se strano pravo smatra kao domae I kada sud poslubenoj dunosti saznaje njegovu sadrinu. Takoe polazi se I od tretiranja stranog prava kao injenicekada su stranke u postupku dune da dokazuju injenice u postupku. Shvatanje koje strano pravo smatra

pravom je karakteristino za zemlje kontitentalnog sistema a drugo shvatanje je prihvaeno uanglosaksonskim zemljama. U sistemu kontinentalnog prava predpostavlja se da sud treba uvijek da znapravo koje primjenjuje pa tako I sluajevima sa elementom inostranosti. Sudija mora po slubenojdunosti saznati sadrinu stranog prava no ukoliko to ne uini ili ako pogreno primjeni strano pravo, tomoe biti razlog za revizijuili za ulaganje zahtjeva za zatitu zakonitosti. Znai ako sud pogreno ilinepotpuno primjeni strano pravo u predmetu sa elementom inostranosti odluka koju je taj sud doneomoe biti ukinuta ili preinaena isto kao da je potvreno materijalno pravo u predmetu koji u sebi nesadri element inpstranosti. U anglosaksonskim zemljama strano pravo se dokazuje pomou stranaka,odnosno pomou svjedoka. Po englesko pravu se ako sud ne moe da sazna strano pravo, jer ga strankenisu dokazale primjenjuje domae pravo jer se strano pravo upodobljava sa domaim. Saznavanjasadrine stranog prava na nain kako je odreeno u kontinentalnom sistemu, moe proizvesti dvijeposledice, koje mogu uticati na ishod rjeavanja odreenog predmeta. Prvo moe dovesti doodugovlaenja postupka, obzirom da sudu moe biti potrebno due

Documents

Moja Skripta MMP