Moja Skripta Pol.ident

7/23/2019 Moja Skripta Pol.ident

http://slidepdf.com/reader/full/moja-skripta-polident 1/35

POLITIKE IDENTITETA (SKRIPTA)

3 koncepcije identiteta (Rade Kalanj)

a) IDENTITET KAO POJMOVNI KONSTRKT! Identitet je prazna rijec ilipojmovni konstrukt u čiji sadrzaj se mogu trpati konkretna odredjenja,ovisno o tome sta se njime zeli postici bilo na individualnoj ili kolektivnojrazini. On je vise stetan nego koristan, jer pojednce i drustvene gruperazličitih veličina potiče na nepotrebno preispitivanje onoga što im je iskustvenoveć znano. Jednom riječju, identitetske strategije i ragmentacije narušavaju višeli manje ustaljenu strukturu ili sliku nekog društva.

b) IDENTITET KAO "ORMA INDIVIDALNE I DRSTVENE E#$ISTEN%IJE!Identitet je bitna orma individualne i drustvene egzistencije, bez kojeg nipojedinci ni drustvene grupe, manjeg ili veceg opsega ne bi imale svojegzistencijalni smisao. "pravo je prepoznatljivi i razlikovni identitet ono što dajesmisao njihovu postojanju. On nije puka prica nego realno postojeci sklopekonomskih, politickih, socijalnih i kulturnih dimenzija koje su u unkciji njegoveopstojnosti i dokazivanja. Identitet je, bez obzira na promjene #ivotno!povijesnihokolnosti, uvijek ono što $ja% ili $mi% mislimo o sebi ili o drugima i što drugi misleo nama. Ona ima svoju snagu neovisno o našoj volji ili osporavanju i stoga nijeslučajno da je neki autori tematiziraju kao $moć identiteta%. &a je moć realna mašto o njoj mislili i svako će je, prije ili kasnije, $otkriti%, spoznati, do#ivjeti iliprizvati kad se na'e pred izazovom ili nu#nošću da u javnom prostoru, ukomunikacijskoj zajednici, maniestira $brigu o sebi%.

c) IDENTITET KAO KON%EPTALNA TVOR&A! Identitet je kao svi drugipojmovi drustveno!humanistickih znanosti, konceptualna tvorba, koja imaodredjenu unkciju, bez obzira da li je relativiziramo ili apsolutiziramo. (ozemo garelativizirati, ali ne i apsolutno ukinuti. (ozemo ga apsolutizirati, ali ne i spasiti odrelativizacije. jegovo znacenje je sa jedne strane podlozno relativizaciji zbogtoga sto ovisi o povijesnim prilikama i drustvenim okolnostima u kojima sekoncipira, a sa druge strane je podlozno apsolutizaciji. Identitet je jedan od

pojmova drustvenog svijeta. jegovo znacenje uvijek je uklopljeno u nekemedjuljudske i drustvene odnose. jegovo je značenje uvijek uklopljeno u neke me'uljudske i društvene odnose izbog toga, sa sociološkog stajališta, najbli#e $stvarnoj istini stvari% oni kojidr#e da je to relacijski ili relacionistički koncept. *elacijskoj naraviidentiteta najviše odgovara konstrukcionistički pristup, koji danasprevladava u području identitetskih analiza.

+olitike identiteta *ade -alanj)

išeznačnost pojma identiteta i odgovori koji pokušavaju objasniti glavne razloge

njegove diskurzivne pojavnosti , postaje jasno da je riječ o problemu koji jepostao toliko va#an da je morao zadobiti i političko obilje#je, da se mora rješavati



političkim sredstvima. /a ne bi bilo zabune, treba reći da se ne radi o političkomidentitetu, nego o politici identiteta, koja zahvaća ne samo političke, nego ikulturno!tradicijske, običajne, etničke, rodne, religijske i socijalne identitetskerelacije. +olitički identitet, iako moderno!emancipatorski bitan, ne rješava sveprobleme, a mnogi čak misle da je već $prekratak%, da su ga probu'ene

identitetske energije toliko nadrasle da se mora rede0nirati. +ojedincima igrupama mogu se normativno pripisati univerzalna gra'ansko!politička prava, alito ne mora značiti da ih se aktički priznaje u njihovoj razlici koja odudara odnačelna gra'ansko!političkog univerzalizma. 1ato se politika identiteta de0nira ikao politika priznanja. +riznati znači uva#iti drugoga i druge, a ne samo načelno!identitetski ustanoviti njihovo postojanje.

1a 2egela su bitne tri vrste priznanja kojima te#e ljudski subjekti3!pravno priznanje, koje de0 nira seru individualne slobode,! priznanje u ljubavi, koje pru#a osjećajnu sigurnost, te

!priznanje u dr#aviOd savremenih autora koji se krecu u tom tematskom pravcu , najrelevantniji je4harles &a5lor.

O6 +O7I&I-6 I/8&I&8&69hikhu +arekh)

OSO&NI IDENTITET! /ok odrastaju ljude oblikuje bezbrojni uticaji.+orodica, skola, kultura, klasa, vjeroispovijest, srustvo i ormira ih naodredjene nacine. 7judi su takodjer izlozeni uticajima vlastitih iskustava,susreta sa drugim ljudima, knjige, 0lmovi, sve to ostavlja duboke tragove u

ljudimai daje oblik njihovom identitetu. Odrastajuci, ljudi nastoje sami seberazumijeti i dati smisao. *azmisljaju o svojim vrijednostima, pristupuzivotu, uvjerenjima, nesto im se od toga svidja, a nesto ne. " modernomdrustvu, osobni identitet je individualno postignuce. /ostupan je svima, noneki ga ne uspijevaju postici, bilo zbog loseg odgoja, straha, odbojnosti.Identit ukljucuje izbor u smislu sta razmisljamo, odlucujemo zelimo li samisebe de0nirati, zelimo li posati ovakva ili onakva osoba. ismo odredjenisvojom drustvenom sredinom kadri smo o njom kriticki promisljati, akatkad je cak i odbaciti. Osobni identitet igra nenadomjestivu ulogu u

ljudskom zivotu. /jeluje poput intelektualnog i moralnog kompasa, vodicovjekove odluke i djela, te ih cini uskladjenim i dosljednim. +oma#e uplaniranju i strukturiranju vlastitog #ivota, daje joj smjer, on je temeljintegriteta osobe. Osobni identitet je izbor sna#nh osjećanja koji vodedjelovanje, kao što su ponos, stid, nelagoda i krivica. Iako je načelnopodlo#an reviziji, identitet mora biti stabilan, s obzirom na ujedinjavajućuulogu koju igra u ljudskom #ivotu.

DRSTVENI IDENTITET! /ruštveni identitet je način na koji pojedincisebe smještaju i usmjeravaju u svijetu. 7judi jedni sa drugima stupaju u

mnostvo raznolikih odnosa, preuzimaju razlicite uloge, pripadaju raznimorganizacijama, skupinama i zajednicama. &ime identi0ciraju sami sebe i



drugi ih cesto tako identi0ciraju. /ruštveni identitet jeste de0niranjeodre'ene vrste osobe kao pojedinca kroz društveno značajne kategorije, teih podvrgavamo odre'enim normama i očekivanjima. /ok su društveniidentiteti zajednički većini društava, za druge to ne vrijedi. :ak i u jednomte istom društvu identiti su u stanju neprestane promjene.

/ruštveni identiteti su mješavina normativnosti i moći. 7egitimizira ihprevladavajući sustav vjerovanja i odr#avaju ih prevladavajući odnosi moćiu društvu. /ruštvo često nastoji, ne samo da se njgovi pripadnici ponašajuu skladu sa svojim društvenim identitetima, nego i da ih internaliziraju, štoznači da se identi0ciraju s internaliziranim normama tih identiteta./ruštveni identiteti mogu izrast haotično ili napola nehotično, a poslijeizazvati neočekivano duboke posljedice. &o znači da moramo uvijek bitivrlo pa#ljivi pri slu#benom karakteriziranju ljudi, pri čemu treba uvijekostaviti prostora za one koji se #ele identit0cirati s više od jedne kategorijeili pak sebe ne vide ni u jednoj.

IDENTITET POLITI%KE $AJEDNI%E! Identitet politi'ke ajednice

:lanstvo u političkoj zajednici je u stalnoj promjeni zbog ro'enja, smrti iselidbe ljudi.članovi pol.zajednice su teritorijalno grupirani, zive unarastajima zajedno, u interakciji su jedni s drugima suoceni su s istimproblemima i dijele ista sjecanja koja se pazljivo pohranjuju. Idenntitetpol.zajednice sastoji se od znacajki3 teritorij koji grubo gledano igra slicnuulogu kao tijelo u osobnom identitetu, jezik kao i ormativna povijesnaiskustva, ukljucujuci ona koja opisuju porijeklo zajednice i njen razvoj.nacionalni identitet ili clanstvo u nekoj politickoj zajednici je vazan i cestocijenjen dio individualnog identiteta. 9uduci da je politicka zajednica

prostorno ogranicena, ona stvara strukturan prostor,i na taj nacin stvarazajednice spone medju ljudima.buduci da pripadnici zajednice smatraju da je clanstvo u zajednici nesto sto govori vazno o njima samima,oni setakodje identi0ciraju u smislu clanstva u svojoj politickoj zajednici. iti jedna pol.zajednica nije tabula rasa, vec ona posjeduje odredjenu povijest,tradiciju, vjerovanja i povijesna osjecanja koji ogranicavaju postojecidomen otvorenih alternativa postojecoj zajednici. -ada je rijec orazlicitosstima, izjednacavanje nacionalnog identiteta s razlicitostima vodiu paradoks i ponizava samo sebe. ;vaka pol.zajednica treba razviti nekukoncepciju o sebi, o tome kakva je vrsta zajednica, te kakva zeli biti. Onapotice svoje clanove na zivot u skladu s odredjenim predodzbama o sebi.

o pored pomenutoga, mora se istaci da nacionalni identitet ima i svojumracnu stranu te lako moze postati izvor sukoba. 9uduci da je de0nicijaidentiteta nuzno selektivna, neki misaoni tokovi se naglasavaju, a drugiizuzimaju te se u zajednici stvara lazni osjecaj jednistva. ;vaka politickazajednica treba i stvara nekakav zajednicki pogled na svoj kolektivniidentitet, ako vec ne eksplicitno onda implicitno.

DIJALEKTIKA IDENTITETA

Identitet pojedinca ima < medjupovezane dimenzije3 osobna, drustvena iljudska ili univerzalna.



Osobni identitet odredjuje ljude kao jedinstvene osobe, razlicite, po tome je ta osoba bas ta, a ne neka druga. 6rtikulira vjerovanja i vrijednosti kojaih de0niraju, kakva su vrsta osobe i kako nastoje ustrojiti svoj zivot./rustveni identitet odredjuje ljude s obzirom na pripadnost razlicitim

organizacijama, zajednicama i strukturama odnosa, odredjuje ih kaooceve, majke, muskarce, zene, crnce, bijelce. 6rtikulira odnose sa onimakoji dijele ovaj identitet.

7judski identitet!najsiri i ujedno najplici, odredjuje ljude jednostavno kaoljude. 6rtikulira kako se ljudi odnose s drugim ljudima, te sto zahtijeva odsebe i od drugih ljudi.

Suočavanje s opasnostima kolektivnog identiteta

Politika identiteta je dvosijekli mač, ona stvara solidarnost među marginaliziranim

skupinama, osnažuje ih, te izaziva dominantnu kulturu i otvra mogućnost njene

pluralizacije. Ali ona ima tendenciju da postane uska, ekskluzivna i autoritarna. Tako

se jedan oblik dominacije zamijenjuje s drugim koji nije nita bolji, a ponekad je i

gori. !orbe su ključne ua drutvene promjene, te često zahtijevaju organizirane

skupine s jasnim ciljevima, kolektivni identiteti čine nužni dio političkog života."olektivni identitet se esencijalizira iz vie razloga, a njčeći razlozi su#

usredotočenost na jedan identitet do granice isključivanja drugih, objektivistički

pogleda na identitet i politički pritisak za organizacijskim jedinstvom. Politička borb

za priznavanje identiteta i promicanje interesa povezanih s njim stvara potrebu za

zajednitvom gledita i ciljeva, te potiče njihovu esencijalizaciju. $lanovi

marginaliziranih skupina u opasnosti su od izigravanja jednih protiv drugih i

iskoritavanja svojih nezadovoljnih manjina u svrhu diskreditacije grupnih stajalita,

identiteta i zahtjeva. "ada se članovi skupine općenito ne slažu o naravi i

implikacijama svojeg identiteta %o tome ta znači biti crnac, homoseksualac, žena&,

razlike u ovakvim važnim stvarima se jako osjećaju i ne mogu se dugo potiskivat, a

ovakav skupina neće dugo poživjeti. 'vakvo potiskivanje prevladava nad

emancipatornim ciljem pokreta i odriče pojedincima slobodu određivanja zajedničkog

identiteta po vlastitom izboru. (ažno je da pojedinci koji govore u ime drugih potuju

njihove nesuglasice i ne teže nečemu doli irokom i prirodnom konsenzusu u

sadanjosti. )kupina bi naravno trebala biti demokratski ustrojena,a moguće je sklapati

saveznitva i boriti se za zajedničke ciljeve bez insistiranja na samo jednom ispravnomnačinu de*iniranja određenog identiteta. $lanovi identitetne skupine mogu doći do



irokog konsenzusa putem zajedničkog iskustva i problema, ako oni ne postoje,

skupina nema nita zajedničko i nedostaje joj kolektivni identitet.+ruga opasnost politike kolektivnog identiteta leži u njenoj tendenciji stvaranja otrih

razlika između zatvorenih identieta, a uzroci su# esencijalizacija identieta,

nepriznavanje prijelaznih identiteta %ovo je pogreno jer ljudi imaju i viestruke i

prijelazne identiete, primjer# crnci i bijelic se rasno razlikuju ali mogu pripadati istoj

religiji& i drugačijih pogleda na identitete %utemeljeno na vjerovanju kako identitet

uključuje ne samo znanje o tome ko smo, nego i protiv koga smo, i zahtjeva jasnu

svijst o neprijatelju, jer ako toga nema identitet je mutan i neusredotočen.&. Treća

opasnost je povezana sa njezinom tendencijom prema proglaavanju prirodnim

prihvatanju povijesno stečenih pogleda na identitet.

1 Priznavanje i preraspodjelaarginalizirane skupine zahtjevaju jednako uvažavanje i tretiranje svojih ideniteta, to

implicira identični tretman na poljima na kojima njihovi ideniteti nisu relevantni i

različiti tretman tamo gdje jesu. -ahtjev za priznavanjem uključuje nz stvari#

antidiskriminatorne mjere, izuzimanje iz određenih pravila i običaja, grupno osjetljive

primjene javnih politika, poticanje javnog priznvanja marginaliziranih ideniteta. )amo

neki od ovih zahtjeva upućeni su drutvu, u svrhu promjene normi i predodžbi, a

najveći dio zahtjeva upućuje se državi zbog njezine sredinje uloge u drutvenom

životu, dometa i snage utjecaja na privatne organizacije i javna stajalita. -ahtjev z

priznavanjem ptiče jo iz antčke i srednjovjekovne urope, ali sadanji pokret je nov

jer okuplja iri spektar skupina, a zahtjeve izražava pravnim jezikom. Politika

priznavanja nailazi na veću kritiku kontraverznih, nacionalističkih, radikalnih i dr.

autora. -načajni su radikali reidtribucionisti, koji ma je politika priznavanja otvorena

sljedećim prigovorima. /. +ržava se prvenstveno bavi pravdom, preraspodjelom

prava. Priznavanje ne uključuje preraspodjelu, nema nista zajedničko s pravdom i time

se država ne treba baviti. 0. !avljenje idenititetima skreće pozornos sa preraspodjele.1. Politika priznavanja odgovara vladajućim klasama, koje udovoljavanjem kulturnim

razlikama skreću pozornost sa neravnopravnosti u bogatstvu i moći. 2. 'va politika

ima kolektivistički duh, homogenizira pojedince i razbija drutvo u zatvorene skupine.

3. 'va politika sudi državu na temelju njezine spremnosti na priznavanje kulturnih i dr

identiteta umjesto na osiguravanje drutvene pravde.+45'(6)7')T

7ije dovoljno samo uživati jednaka prava, mogućnosti i imati pristup posebnim

resursima. Potrebno je također imati osnovne sposobnosti potrebne za potppuno



iskoritavanje danih prava i mogućnosti. Pojedinci bi trebali imati žar, uvjerenost i

ambiciju kako bi razvili sposobnosti %koje imaju vrlo složenu logiku, a mogu se

razvijati samo u određenim uvjetima&. Potreban im je osjećaj vlastite vrijednosti i

samopotovanja kako bi nadili pasivnost i sumnju u same sebe. Potrebno je također

shvatiti da razvijanjem određenih sposobnosti i bavljenjem određenim karijerama

pojedinci ne bi trebali prerezati spone sa svojim zajednicama niti izgubiti njihovu

potporu. Pojedinci bi također trebali osjetiti pouzdanje da određeni dijelovi života nisu

zatvoreni za ljude poput njih i da neće biti neuklopljeni stranci unutar svoje

pro*esionalne okoline. Preraspodjela se ne može postići ako se ne nadiđu ovakve

zapreke te razbiju njihovi psiholoki i drutveni uzroci. 8edistribucionisti vrlo malo

govore kako bi se ovo trebalo postići, nego pretpostavljaju da će potrebne sposobnosti

same od sebe izroniti u okolnostima jednakih mogućnosti ili da je malo moguće učiniti

na dubokim kulturnim promjenama koje su potrebne marginaliziranim skupinama i

irem drutvu."ako bi izgradile solidarnost i samopotovanje in*eriorne skupine se često okreću

svojoj prolosti. 9judi svoj kolektivni identitet cijen jer je temelj njihovog osjećanja

samovrenovanja, povezuje ih sa sebi sličnim, daje osjećaj zajedničkog pripadanja.

-bog globalizacije svijet postaje depersonalizovan, a kulturni, etnički i dr identiteti

postaju važan isvor sabilnosti. Politika preraspodjele bi se zbog ovog trebala povezatisa politikom priznavanja i iskoristiti energiju koju stvara kako bi ostvarila

redistributivne ciljeve. Preraspodjela zahtjeva načela pravde kako bi zaključila ko ima

pravo potraživati koja prava.2 7A:6'7A976 6+7T6TT

Pojam nacionalni identitet upotrebljava se u dva srodna, ali razlicita smisla. Prvo#

oznacava identitet pojedinca kao pripadnika politicke zajednice, koja je razlicita od

drugih oblika zajednica. +rugo#nacionalni identitet oznacava identitet politicke

zajednice te time opisuje ono sto neke drzave cine tom i takvom zajednicom, a ne

nekom drugom.

Važnost nacionalnog identiteta(aznost nacionalnog identiteta u zivotu pojednica je slucajna povijesna cinjenica.

+oseg valdara je bio plitak i ogranicen. 'n nije kontrolirao kulturne i obrazovne

ustanove drustva te nije pokusavao oblikovati svoje podanike na odredjeni nacin, svoj

identitet su izrazavali u vjeri. 7o međutim znacajno je i to da su krupne promjene

zahvatile i -.uropu, gdje se moze reci da te drzave krecu u smjeru novog politickogudruzivanja temeljenog na regionalnoj decentralizaciji i kontinentalnoj koordinaciji.



7o uprkos tome nacionalni identitet je danas sve manje u odrzavan u dijelovima

urope. !udući da je decentralizacija %prijenos sijela vlasti na subnacionalne jedinice&

naglasila regionalni i oslabila nacionalni identitet, 5 je na paradoksalan način postala

nužna za očuvanje nekog oblika zajedničkog identiteta. 7acionalni identiet je danas u

uropi manje dubok i otar u svojim zahtjevima i ima manji značaj u odnosu na druge

identitete. 'vakav europski trend ne očituje se u dr dijelovim svijeta, posebno

zemljama u razvoju, gdje je jedan od glavnih ciljeva stvaranja stabilne političke

zajednice od zasebnih skupina i poticanje one vrste nacionalnog identiteta koji je bio

zastupljen u uropi u vrijeme procvata necionalne države.3 Identitet političke zajednice

$lanstvo u političkoj zajednici je u stalnoj promjeni zbog rođenja, smrti i selidbe

ljudi.članovi pol.zajednice su teritorijalno grupirani, zive u narastajima zajedno, uinterakciji su jedni s drugima suoceni su s istim problemima i dijele ista sjecanja koja

se pazljivo pohranjuju. 6denntitet pol.zajednice sastoji se od znacajki# teritorij koji

grubo gledano igra slicnu ulogu kao tijelo u osobnom identitetu, jezik kao i *ormativna

povijesna iskustva, ukljucujuci ona koja opisuju porijeklo zajednice i njen razvoj.

nacionalni identitet ili clanstvo u nekoj politickoj zajednici je vazan i cesto cijenjen

dio individualnog identiteta. !uduci da je politicka zajednica prostorno ogranicena,

ona stvara strukturan prostor,i na taj nacin stvara zajednice spone medju

ljudima.buduci da pripadnici zajednice smatraju da je clanstvo u zajednici nesto sto

govori vazno o njima samima,oni se takodje identi*iciraju u smislu clanstva u svojoj

politickoj zajednici. 7iti jedna pol.zajednica nije tabula rasa, vec ona posjeduje

odredjenu povijest, tradiciju, vjerovanja i povijesna osjecanja koji ogranicavaju

postojeci domen otvorenih alternativa postojecoj zajednici. "ada je rijec o

razlicitosstima, izjednacavanje nacionalnog identiteta s razlicitostima vodi u paradoks

i ponizava samo sebe. )vaka pol.zajednica treba razviti neku koncepciju o sebi, o tome

kakva je vrsta zajednica, te kakva zeli biti. 'na potice svoje clanove na zivot u skladu

s odredjenim predodzbama o sebi. 7o pored pomenutoga, mora se istaci da nacionalni

identitet ima i svoju mracnu stranu te lako moze postati izvor sukoba. !uduci da je

de*inicija identiteta nuzno selektivna, neki misaoni tokovi se naglasavaju, a drugi

izuzimaju te se u zajednici stvara lazni osjecaj jednistva. )vaka politicka zajednica

treba i stvara nekakav zajednicki pogled na svoj kolektivni identitet, ako vec ne

eksplicitno onda implicitno.

4 Kriza nacionalnog identiteta



+obro organizovana politička zajedni se na uvelike nesvjestan način bavi svojim

poslovima. 'na ima prilično jasnu predodžbu o tome ta je i ta predstavlja, te u

skladu s tim i vodi kolektivne poslove. "ada se pojave nesuglasice, zajednica općenito

zna kako raspravljati i rijeiti sukobe. Teka situacija nastaje kada zajednica prolazi

kroz velike gospodarske i demogra*ske promjene, kada je suočena s unutarnjim ili

vanjskim prijetnjama, oporavlja se od traumatičnog razdoblja ili je paraliziranja

žustrom borbom nepomirljivih skupina oko toga kako bi trebala biti ustrojena. 5

ovakvim slučajevima zajednica se osjeća dezorjentirano, zbunjeno i besciljno i pita se

kakvo drutvo želi biti. 8azličita drutva vode rasprave primjenjujući različite načine

komuniciranja, pod različitim okolnostima i s različitim pvijesnim pozadinama i

uspjehom. !ritanija je pocela prolazak kroz bitne promjene od ranih ;<tih. !ritansko

gospodarstvo je bilo u padu, industrijska produktivnost je bila niska a plata bilanca

nepovoljna. 5kratko gotovo svi tradicionalni izvori ponosa na temelju kojih je zemlja

konstruirala svoj kolektivni identitet kao sto su#kolonijalno carstvo, srustvena

kohezija, demokratske institucije. noch Po=ell tvrdi da bi !ritanija trebala hladno i

kriticki da sagleda samu sebe, da pronadje svoju pravu narav i kolektivne nagone i

graditi svoju buducnost na tome. argeth Thatcher se u mnogome slagala s

Po=ellovom analizom !ritanije, ona je prihvatila Po=elov pogled na britanski

identitet. 7jen pogled na britanski identitet sluzio je istodobno kao srediste i kompas

te joj je davao jaka uvjerenja i osjecaj usmjerenosti. 7a nacionalnoj razini posvetila je

sav svoj trud restrukturiranju britanskog drustva i obnovi britanskog karaktera. Ton>

blair nije se mogao nadati slamanju hegemonije konzervativaca a da nacije ne ponude

dobro somislje pogled na njezin identitet. !lair je naglasavao britanski individualizam

ali ga je ublazio ponekim naglaskom na socijalnu pravdu. -a razliku od nove desnice

tvrdio je da je britanski politicki identitet pluralisticki utemeljen na jednakopravnom

partnerstvu ngleske ?kotske, (elsa izuzev nekih odreddbi ).6rske. blair je takođenaglasavao tradiciju britanske gostoljubljivosti. 7o on je poput argaret htio

amerikanizirati !ritaniju na gospodarskom i drustvenom polju, no za razliku od

argaret htio je da politicki i kulturni zivot ostanu europski. 7a osnovu njegovih

zalaganja da se naslutiti da !ritanija konacno pocinje stvarati uskladjenu sliku o

vlastitoj proslosri i buducnosti. !ultikulturalno dru"tvo i konvergencija identiteta

"ulturna raznolikost je neizbježna činjenica savremenog života, ona određuje

značenje ili smisao ljudske djelatnosti, drutvenih odnosa i ljudskog životam te



značaja i vrijednosti koji im se pridaju. 8eći da j esvako savremeno drutvo kulturno

raznoliko, znači da njegovi članovi žive unutar različitih sistema značenja i smisla,

koji se međusebno preklapaju. "ulturna raznolikost u modernom drutvu ima vie

izvora. noga drutva uključujući vie raznih eetničkih, vjerskih, kulturnih i drugih

zajednica s vie ili manje različitim sistemima vjerovanja i običaja. @lobalizacija

otvara drutvo različitim misaonim tokovima, a njegovi članovi ugrađuju neke od njih

u svoj način života ili pak panično i reaktivno oživljavaju tradicijske načine življenja.

Pojačano isticanje religije dodatno pojačava različitost, poojačava je i useljavanje, jer

useljenici donose sa sobom svoje običaje i način života, različitost pospjeuju

multinacionalne *irme koje premijetaju svoje uposlenika iz jednog mjesta u drugo,

potom 5 koja ne ograničava kretanje, azilanti itd.. 5rođenici, teritorijalno

koncentrirane manjine, vjerske zajednice i useljenici su različiti oblici ranolikosti i

zahtijevaju različit tretman. Posebice urođenici ne osjećaju istu razinu brige prema

useljenicima, kao prema vlastitim manjinama, a oni ponajvie potcrtavaju dvojbe i

napetosti multikulturalnog drutva. Postoje 2 pogreke u raspravi o useljevanju. #1$ ne

treba gledati nostlgično na homogeno drutvo, i težiti ka istom zaustavljanjem

useljavanja, #2$ useljenike različitih kulturnih, vjerskih i dr. identiteta ne treba rasno

obilježavati, homogenizirati.. #3$ razlike nas ne bi trebale zaslijepiti u pogledu

njihovih zajedničkih značajki, koje nisu nita teže premostove nego razlike koje se

mogu pronaći u samom drutvu. #4$ postoji ralika između starih usljenika i dananjih,

koji često dolaze zbog svoje tražene radne snage ili vjetine, čime je njihov osdnos s

domaćim drutvom u mnogome određen, pa za raliku od starih doseljenika izostaje

element zahvalnosti. 5 mnogome su pomogla i moderna komunikacijska sredstva.% &similacija

%)tandarno nacionalisticki i konzervativni pogled na drustveno jedinstvo& svakom

drustvu je potreban zajednicki sustav znacenja i vrednosti. Ako bi neki clanovi drustva

imali jako razlicita verovanja i vrednosti, nastalo bi duboko neslaganje i ne bi se

mogao zadrzati zajednicki zivot. 7eki pobornici asimilacije potkrepljuju ovu tvrdnju

ontoloskim temeljom i smatraju kako se ljudi lagodno osecaju u drustvu sebi slicnih pa

im je iz tog razloga tesko, skoro nemoguce, poistovetiti se sa nekim koga smatraju

strancem. 'vo je po njima temeljna cinjenica ljudske naravi, neizbrisiv ljudski poriv,

koje drustvo moze ignorisati samo na vlastitu stetu.)to se tice useljenika njihov izbor

je ostar i jednostavan. +a bi bili prihvaceni i postali ravnopravni, moraju se asimilirati

u nacionalnu kulturu, zameniti svoj nasledjeni ili uvezeni identitet za onaj koji



proizilazi iz njihove nove zemlje i proci kroz neku vrstu kulturnog ponovnog rodjenja

a ako bi postupili suprotno onda ne bi trebali prigovarati sto ostatak drustva odbija da

se poistoveti sa njima.+rustvo se ne moze odrzati na okupu ako njeni clanovi ne dele neka zajednicka

verovanja i vrednosti. 9judi koji zive zajedno, tako i razvijaju zajednicke navike,

interese, ukuse i vrednosti i postaju slicni jedni drugima .. Pobornici asimilacije,

medjutim, ce=sto grese trazeci veci stupanj i opseg jedinstva nego sto je to moguce ili

nuzno.Asimilacija nije tako jednostavan i cist proces kako ga zamisljaju njeni pobornici.'soba koja se asimilira nije nikada sigurna da li se asimilirala ili je prihvacena, obicno

biva prepustena na milost drugih i mora se dokazivati kako drugima tako i sebi.Asimilant stalno vrsi pritisak na ostale pripadnike, i ako neko ne zeli da se asimilira on

ih osudjuje, odrice ih se, distancira se.(rsta asimilacije kakvu pobornici prizeljkuju je neprovediva, jer vecina ljudi izvodi

svoja temeljna uverenja iz vlastite vere. !rak je jos jedan *aktor koji podupire kulturni

identitet, pa se useljenici vencavaju izmedju sebe, sto pobornici asimilacije ne

podrzavaju.' Integracija

Pomocu integracije kao alternativnog modela, useljenike bi trebalo ohrabriti da

postanu sastavni deo drustva, da imaju ista prava, mogucnosti i duznosti kao ostali, da

postuju njegove institucije i vrednosti, i da pokazu temeljnu lojalnost.6ntegracija, pred istodobnim izazovom segregacije i odbacivanja, dvosmeran je proces,

koji zahteva medjusobno prilagodjavanje kako useljenika tako i sireg drustva.+rustvo se artikulira na vise razina# politickoj, gospodarskoj, socijalnoj, moralnoj i

kulturnoj. 5seljenici ce se integrirati na nekim od ovih razina a na nekima nece, i to ce

integracionisti shvatiti kao znak odvojenosti, odbijanja integracije i razvijat ce sve

vrste politika kako bi obeshrabrili ovakvo ponasanje, mada neki integracionisti nemaju

ovako ekstremne stavove o integraciji.

oramo se cuvati primene razlicitih standarda integracije na razlicite rasne i etnickeskupine, ne samo zato sto je to nepravedno i rasisticki, vec zato sto to izaziva

ogorcenost menju in*erioriziranim skupinama pa sprecava njihovu integraciju.( !oralni ugovor

-ajednicka pripadnost oznacava sirok osecaj medju gradjanima da pripadaju istoj

zajednici, dele zajednicke interese, povezani su zajednickim sustavom prava i

duznosti, da im dobrobit medjusobno ovisi pa zele ziveti zajedno u miru.Poticanje zajednicke pripadnosti je nas opsti cilj, a sve ostalo proizilazi iz nje.-ajednicka pripadnost je dvosmerni proces. 5seljenici ne mogu pripadati drustvu ako

im ono nije spremno pruziti dobrodoslicu. ) druge strane, ne moze ih prihvatiti ako



mu oni ne zele pripadati, sa svim sto to donosi sa sobom, zato zajednicka pripadnost

zahteva sirok konsenzus oko toga sta se ocekuje od svake strane.+uznosti useljenika ne proizilaze samo iz njihovog vlastitog pristanka, kako je to

tvrdio 4ohn 9ocke, vec iz opsteg postovanja naspram onih medju kojima su se odlucili

naseliti kao i nasparm njihovog nacina zivota.5seljenici bi trebali ceniti integritet i dobrobit drustva, postovati strukturu autoriteta i

zakona i ispunjavati svoje gradjanske duznosti, kao i uciti jezik i postovati tradiciju i

povest drustva i tako ce ih vremenom uciniti delom svog socijalnog a mozda cak i

osobnog identiteta, posebno ako uvide smisao u njima.) Konvergencija identiteta

"ada useljenici dođu potrebno je i njihova iskustva učiniti razumljivim ostatku drutva

i ugraditi ih u prikladnu prepričanu nacionalnu povijest. "ada se useljenici prihvate

kao dio nacionalnog identiteta zemlje, zemlja gleda svoju prolost i rekonstruira svoju povijesnu priču iz mltikulturalne perspektive."ad politička zajednica počne priznavati svoj multietnički sastav ona shvata da njena

sadanja raznolikost nije tuđinska već stalna povijesna značajka. ?to se tiče useljenika

oni cijene to se zemlja u prolosti susretala sa mnotvom ljudi poput njih i to će oni

jednog dana postati vrijedni dio te zemlje. +rutvo prihvata da sada ima nove članove,

iri svoju samode*iniciju, a građani vie ne gledaju na sebe kao na većinu nasparam

useljeničke manjine. ?to se useljenika tiče oni shvataju da vie nisu useljenici, da su

sada dio drutva, ravnopravni građani i njihov kulturni osjećaj identiteta nije vie

naputen.-ajednička pripadnost sa useljenicima u krajnjoj liniji znaci irenje dva identiteta koji

su ključni u tom pogledu. 'na je osigurana kada se transcendiraju, kako jezik tako i

svijest o većini i manjini.1* Pojava muslimanskog identiteta

+olaskom muslimana u uropu radi zadovoljavanja potreba njene industrije, sredinom

0<. stoljeća, počelo je irenje islama u uropi. +o izražaju su počeli dolaziti tek B<ih

godina, a u političkom smislu tek krajem C<ih. uslimanski useljenici su počeli

osnivat dobrotvorna i kulturna udruženja, graditi džamije, zatijevati halal meso i boriti

se za druga njima potrebna prava i zahtjeve u svrhu očuvanja njihovog religijskoD

nacionalnog identiteta. !udući da europske države sebe tradicionalno vide kao

nacionalne države, zasnovane na homogenoj kulturi, a osobito zbog toga to prijanji

useljenici nisu tražili takve stvari, institucije su odbijale takve muslimanske pritiske.

Tako je dolo do napetosti, tužbi, protesta i sl. -bog toga muslimani su postali

prepoznatljivi kao kulturna naznočnost i izvor tjeskobe u javnosti. Tada se vode



rasprave kako ih kulturno integrirati. Prva generaciji muslimanskih doseljenika

izrodila je prve političke organizacije, druga generacija počinje igrat ključnu ulogu,

oni se snalaze u sistemu, nemaju komplekse niže vrijednosti itd. tada se vie ne

određuju kao pakistanski i dr. muslimani već samo kao muslimani, razlog je to oni

nemaju nikakve veze sa matičnom zemljom svojih roditelja,a radi lakeg političkod

djelovanja u državi morali su se bolje ujediniti, a vjera im je bila zajednička stvar.

$injenica to su mnogi mladi muslimani bili posramljeni nekim vidovima kultrue

svojih roditelja ojačala je u njima želju za povratkom istinskim načelima islama.

!udući da ih je ira drutvena zajednica počela de*inirati kao muslimane %s

negativnom konotacijom& u duhu crno je lijepo, mladi muslimani su počeli s ponosom

isticati svoj islamski identitet.

5 jačanju islamskog identiteta pomogla su sjećanja na jako 'romansko carstvo,iranska revolucija probudila je solidarnost među svim muslimanima, osjećaj moći

zbog posjedovanja na*te, i dr. slične stvari pridonijele su stvaranju jednog sve vie

globalnog islamskog identiteta. uropski su se muslimani počeli osjećati dijelom tog

identiteta te ga vie istivati, smatrajući se dijelom svjetske islamske zajednice.

$injenice da su njihove religijske ustanove i aktivnosti velikoduno *inansirale bogate

arapske zemlje, pojačavala je ovu tendenciju.!osna je jedan u nizu primjera prekretnice u razvoju muslimanske samosvijesti. Taj

slučaj ima svije osobenosti. "ako je u europskom dvoritu, urop se trebala za nju

posebno zainteresovati# tamonji muslimani se rasno ne razlikuju od ostalih

uropljana. 7o unatoč zemljopisnoj blizini, rasnoj slilnosti i uzimanju u obzir

razborito shvatanje vlastitog interesa, europske vlade ne samo to nisu učinile nista

kako bi zatitile !E muslimane, nego su čak spriječile da drugdje nabave oružje. -a

mnoge je muslimane to bio znak koliko uropa ne mari za njih. 7eki su čak razvili

stranu noćnu moru da bi uropljani, ne budu li muslimani na oprezu, mogli na njima

izvesti progon, novi holokaust. 0<<3. godine u danskim novinama objavljeno je /0

protuislamskih karikatura s komentarima, u kojima nije bio poteđen čak ni islamski

poslanik uhamed. islimane je to dovelo do zaključka kako se ne samo njih kao

zajednicu, nego i samu njihovu vjeru, smatra zaostalim i neprikladnim da budu dio

civilizirane urope.11 Pronalaženje mjesta za religiju

Tjeskoba uropljana u vezi s muslimanima dobrim je dijelom u vezi s religijom, jer

europske liberlale religija uznemiruje zato to odbacuje temelje liberalizma, kao to

su# humanizam, individualizam, kritička racionalnost, predanost znanstvenom



istraživanju, slobodi misli i vjeri u napredak, te je oskudan oblik misli. +rugi liberalni

blaže gledaju na vjeru, pozdravljaju je kao nužan korektiv ljudskoj tatini i izvor

moralnosti, uz uvijet da je prikladno racionalizirana i da ne teži gospodarenju

političkim životom. +ržava mora biti sekularna, kloniti se religije i obraćati se

svjetovnim jezikom. )a svim državljanima mora se postupati jednako, potujući

njihovi slobodu savjesti, to je nemoguće kod povezanosti s nekom posebnom

vjeroispovijesti.Prema liberalnom miljenju, muslimani dovode u pitanje ovaj povijesni kompromis i

prijete ponovnom otvaranju davno rijeenih prijepora, odbacujući sekularizam i

uvodeći religiju u politički život. Postavljaju zahtjeve u ime religije %halal meso, pauza

za molitvu, izuzimanje iz određenih zakona&, žele da držva zatiti njihova vjerska

uvjerenje ograničavajući slobode izražavanja i nametenjem drugima nepravednihtereta. ' političkim pitanjima zaključuju na vjerski način trežeći doputenje u svetoj

knjizi. 9iberalni se pitaju kako se sekularni politički sustav može nositi s ovakvim

nenadanim upadom religije u njega, religije koja odbija ikakav oblik razlikovanja

privatnog i javnog. Tu je i strah da bi mulimani mogli ohrabriti i druge vjerske

zajednice te s vremenom dovesti do raspada liberalnog političkog poretka.Prem da su iberalni s pravom zabinuti, njihova tjeskoba je u europskom kontekstu

pretjerana i doalzi ponajvie od nerazumjevanja kako su europska drutva

konstruisana i kako vode voje poslove. 7ijedno europsko drutvo nije politički

sekularno u smilu u kojem liberali rabe taj termin. "rćanska batina je oblikovala i

oblikuje europski rječnik, običaje, ideale i ustanove, a činjenica je da su !ožić i 7ova

godina javni religijski praznici izraženi kao kulturna obilježja. Teoloko razmiljanje

o političkim pitanjima nije svokjstveno samo muslimanima, protivnici pobačaja,

paci*isti, borci za pravdu u svijeti, protivnici rada u nedjelju svi oni dolaze iz

krćanske ili židovske vjerske tradicije. )uprotno onome to liberali zamilaju, na

javni život ne očiva na homogenom pogledu na javni razum, jer on nije neka neutralna

vrsta razuma, nego je ukorijenjen u posebne tradicje ili *ilozo*ske okvire. 7a je javni

život po sebi viestruk i sadrži nekoliko različitih obika rasuđivanja# svjetovno,

vjersko, mjeavinu ta dva. 9iberali se pitaju kako je građanima moguće međusobno

komunicirati kada govore različitim moralnim i političkim jezicima. 5 stvarnosti to im

uspijeva veoma dobro. 8azlog tog uspjeha jeste zajednička europska batina, a sami

uropljani su nesvjesnih tih razlika i u govoru koriste nekoliko morlnih jezika.

8ekli smo da su uropske zemlje sekularne, ali ipak daju religiji njezino pravo mjestou političkom životu, u to ulaze i političke stranke zasnovane na religiji i politička



retorika ukorijenjena u religiji. Postoje institucionalizirani mehanizmi za redovite

kontakte državnih vlasti s glavnim vjerskim zajednicama. noge države *inansiraju

vjerske zajednice kako bi se mogle baviti svjetovnim djelatnostima. 5nutar ovog

okvira muslimani ne čine neki poseban problem, sve to većina njih traži i to bi

europske države trebale učiniti, jeste naći način, kako pronaći mjesto za islam, a da se

postojeća struktura ne mijenja korijenito, i takvih promjena ima i muslimani su ipak

prihvaćeni kao ravnopravna vjerska zajednica.12 +d,rana li,eralnog dru"tva

nogi uropljani tvrde kako se muslimani duboko ne slažu s osnovnim etnosom i

temeljnim zasadama liberalnog drutva te mu stoga ne mogu ili ne žele dati moralnu

odanost. uslimani, po njima, odbacuju liberalno drutvo kao matrijalističko,

bezduno, individualističko, opsjednuto seksom, usredotočeno na prava umjesto nadužnosri, općenito, lieno duhovnog temelja prema tome nespojivo s pravim ljudskim

životom. !udući da se muslimani izravno ili neizravno proglaavaju neprijateljima

liberalnog drutva i žele ga oboriti FciviliziranjemG urope, njih se smatra smrtnom

prijetnjom. uropske bojazni nisu posve bez temelja, no one grijee kada

homogeniziraju muslimane te ih promatraju kao nei*enti*iciranu masu. 7eki od njih se

protive liberalnom drutvu, drugi ga pak potpuno kritikuju. Ali liberalna kritika

drutva ne dolazi samo od strane muslimana, veći od konzervativaca, krćanskih i

židovskih čelnika, socijalista, pa čak i liberala. Ako takve kritike smatramo

subverzivnima i neprihvatljivima, sve te skupine, a ne samo muslimane, treba

proglasiti neprijateljima liberalnog drutva. 5 sutini, liberalno drutvo cijeni kritiku i

raznolikost pogleda te se nja njih oslanja kako bi se obnovilo. )toga bi trebalo

pozdraviti i muslimanske kritike, angažovati de u dijalogu s njima i prihvatiti ono to u

njima nađe vrijednim. 4edino politički relevantno pitanje je dvostruko, #1$ jesu li

muslimani spremni prilagoditi se liberalnom društvu te živjeti kao dobri građani?

%primjetili smo da su se čak i prvi narataju muslimana lako prilagodili liberalnom

drutvu i prihvatili njegove obaveze, i živjeli na isti način kao i većina svojih

sugrađana. )vaka nova generacija vie je prihvatala vrijesnosti liberalnog drutva, neki

mladi muslimani žele organizovati svoj drutveni život različito od ostatka drutva#

struktura porodice, islamsko bankarstvo, način obavljanja poslova, ukolko takva

praksa nije u suprotnosti s bitnim moralnim vrijednostima to ostaje pitanje

pojedinačnog izbora i ne bi trebalo biti razlog za zabrinutost& i #2$ kako se liberalno

društvo može legitimizirati u njihovim očima i pridobiti njihovu moralnu odanost?



%liberali od muslimana traže da tim vrijednostima poklone nepodijeljnu moralnu

odanost. 7e žele jednostavno reći Gtako mi to ovdje radimoG jer bi to izldedalo kao

moralna prisila. 9iberali ih žele uvjeriti kako su njihove vrijednosti ispravne,

smatrajući kako to traži davanje jakih razloga, koji prelaze granice kulture, takvi se

razlozi mogu pronaći kod nekih liberalnih vrijednosti, ali ne i kod individualizma,

osobne autonomije, izbora supružnika i minimalna ograničenja slobode izražavanja.

6ako su ovi razlozi za liberale uvjerljivi, oni ne uvjeravaju mnoge muslimane pa ni

druge useljeničke skupine sa sličnim potekoćama. nogi muslimani se ne daju

uvjeriti, jer su jednako sigurni u vlastite vrijednosti i jednako odlučni živjeti prema

njima, isto kao i liberali po svojima.&.9iberalni ne bi trebali pokuavati dokazati muslimanima kako je njihov način života

najbolji, nego da je to jedan od dobrih načina životaDa ne da je to jedini pravi načinživota na koji se može biti čovjek, nego da liberali na taj način shvataju svoju

ljudskost, to bi muslimani trebali prihvatiti. uslimani mogu tvrditi kaoa ponute

dobre razloge za svoja kulturna uvjeranja i praksu, to treba potovati i stvoriti za to

mjesta. ) druge strane, liberali mogu tvrditi kako muslimani trebaju potovati

prevladavauća kulturna uvjerenja kada su im za njih pruženi dobri razlozi.13 Islam i multikulturno dru"tvo

Poput svojih istovjernika na drugim kontinentima, europski muslimani imaju odrđenih

potekoća s mirenjem s multikulturalizmom, to otežava bojazni uropljana. 7e

postoji religija čiji sljedbenici je ne drže za najbolju od svih, no taj osjećaj nadmoći

posebno je izražen kos muslimana. 6slam je pluralističan po tome to je u vezi sa

judaizmom i krćanstvom, dok te vjere nisu u vezi snjim, islamski pluralizam je

izražen u apsolutističkom okviru. (jerovanje u apsolutnu nadmoć islama izražava se u

stalnom prizivanju slavne prolosti, to čine podjednako umejreni i radikalni

muslimani. uslimani imaju dužnost obraćati pripadnike drugih vjeroispovjesti na

islam, dok je njima prelazak na drugu vjeru zabranjen, muslimani se mogu ženiti neDmuslimankama, a muslimankama je zabranjeno. 5 'tomanskom :arstvu pripadnici

drugih religija su bili građani drugog reda i bilo im je zabranjeno obraćati muslimane

na svoju vjeru. ) ovim u vezi odnos muslimana prema multikulturalnom drutvu je

jednostran. 'ni ga shvataju u usporedbi sa modelom mileta iz 'tomanskog :arstva, u

kojem su različite vjerske zajednice živjele prema svojim običajima, te je svaka od

njih živjela manjeDvie sama za sebe. 'ni pozdravljaju ovakvo drutvo jer njime

dobijaju slobodu života po vlastitoj vjei i mogućnost njenog propagiranja, a nekima jenelagodno jer se prije svega njihova djeca izlažu drugim religijama i prije svega



sekularnim viđenjima. 7ema sumnje da se europski muslimani mijenjaju, ali dug je

put prije nego to budu mogli sa žarom sudjelovati u kreativnim napetostima i

prijeporima multikulturalnog drutva dajući mu doprinos dostojanstven njihove slavne

povijesti i velike civilizacije.14 Suko, civilizacija

)amuel Eunington je H<Dih godina II stoljeća zagovarao stajalite kako nakon kraja

Eladnog rata počinje novo doba, kojim će dominirati sukob kultura, koji će na

lokalnoj razini poprimiti oblik etničkih i plemensih sukoba, a na globalnoj sukob

civilizacija. Euntingtonove teze su artikulirane u 3 glavnih tački# #1$ potraga za

kulturnim identitetom je središnje ljudska težanja. To su pitanja# ko smo, kome

pripadamo, gdje nam je dom. -nati ko smo ne znači znati ko nismo, nego često i

protiv koga smo, ljudi se poistovjećuju s onima s kojima dijele kulturni identitet teosjećaju druge, drugačije kao prijetnju. Euntington je uvjeren da je Fbarunasta

zavjesa kulture, zamijenila željeznu zavjesu ideologijeG, pa su upravo kulture žarita

sukoba u naem vremenu. #2$ nijedno društvo se ne može temeljiti samo na političkom

vjerovanju ili političkim institucijama. Potrebna mu je zajednička kulturna osnova kaja

mu pruža legitimnost i životnu snagu. +rutvo koje nema homogenu kulturu

podjeljeno je samo u sebi te nikada neće moći biti stabilno. 7jemu nedostaje identiet,

sredite, vodeće načelo, a multikulturalno drutvo je nespojiv pojam i razlog zbog

kojeg se raspao )ovjetski )avez, 4ugoslavija, !iE i druga. #3$ makar na svijetu

postoje nebrojene kulture i kulturne grupe, Huntington tvrdi kako ih se može

kvalificirati u 6- civilizacija na osnovi njihovih zajedničkih vrijednosti i pogleda na

svijet. A to su# zapadna, islamska, kineska, japanska, hinduska, latinskoamerička i

možda a*rička. :ivilizacija je najiri kulturni identiet, najvia kulturna skupina ljudi

%ira od plemena, etničke skupine i nacije, ali manja od ljudske vrste&. Prema njemu

civilizacija ima objektivnu dimenziju %jezik, historija, religija, običaji& i subjektivnu

dimenziju %sastoji se od subjektivne samo identi*ikacije ljudi tj. gdje ljudi drže da

pripadaju i gdje se osjećaju kao kod kuće&. 've dvije dimenzije nisu u suprotnosti, on

ne smatra da bi se ljudi mogli osjećati oriJuđenim od svoje civilizacije i osjećati

bliskost s nekom drugom. #4$ !apadna civilizacija temeljno je oblikovana grčko-

rimskim i judo-kriš"anskim naslije#em, te ima zaseban identitet koji se odražava u

zajedničkim vrijednostima %individualizam, prava pojedinca, sloboda, jednakost,

snoljivost i kritički duh&. 7ebrojene vrijednosti već dugo su njezin dio i pripadaju

samo njoj. )va zapadna drutva imaju dužnost čuvati vlastitu civilizaciju, no )A+



imaju posebnu odgovorsnost zbog privredne i vojne moći. 'n kaže da amarički

doseljenici sve vie traže priznavanje svojih kulturnih identiteta to u konačnici vodi

zahtjevu ka multikulturalnoj zemlji, a Fmultikulturalna Amerika je nemoguća jer neD

zapadna Amerkia ne bi bila AmerikaG, a američki preporod sastoji se u obnovi utjcaja

religije. %religija je po njemu glavno obilježje jedne civilizacije& #$ nijedna

civilizacija ne može polagati pravo na univerzalnu valjanost. 'na kaže, da zapadno

vjerovanje da je zapadna kultura univerzalna pati od tri problema# to je pogreno,

nemoralno i opasno. jeanje u poslove drue civilizacije je najbopasniji izvor

nestabilnosti i u konačnici vodi svjetskom ratu. -apad bi trebao prihvatiti raznolikosti

civilizacija i samanjiti međucivilizacijske sukobe i uspostaviti miroljubive odnose.

-apad treba učiniti sve da osigura svoj opstanak i zatiti svoje iterese. 6slam je taj koji

uzrokuje najvie sukoba, jer on vidi zapadnu civilizaciju maeterijalističkom,

pokvarenom i nemoralnom, one je veoma mrzi i strahuje od nje. 'psjednuti vlastitom

kulturom i slaboću vlastite moći, muslimani su najljući neprijatelji -apada, i -apad ih

mora suzbiti po svaku cijenu, i to# jačanjem međunarodnih institucija koje odražavaju

zapadne interese, surađivati sa ostalim civilizacijama i iz 7AT'a isključiti one koji sa

-apadom nemaju kulturnog a*initeta.

1 -lo,alizacija i kultura+ijalog između kultur je prijeko potreban kako bi se promicalo bolje razumijevanjei

učvrstio sve jači osjećaj o zajedničkoj pripadnosti ljudskom rodu. @lobalizacija to

ulavnom olakava tako to dovodi u dodir različite kulturne zajednice, koje se onda u

mnogo čemu preklapaju i konvergiraju. 7o u nekim slučajevima ona ugrožava

kulturni identitet drutva, to izaziva paniku, a to opet vodi borbi protiv dijaloga. 7a

jenoj razini globalizacija nije nova pjava, već hiljadama godina različita ljudska

drutva osvajaju jedna druga i trguju. 9judi su se selili s jednog kontinenta na drugi,vjerski misionari nosili svoju poruku po svijetu, a rezultat toga j epozamana

razmijena tehnologije, načina proizvodnje, znanja, vjerovanja i drutvenih običaja. 'd

posljednjih desetljeća II stoljeća uli smo u novu *azu ljudske povijesti. "ao rezultat

dekolonizacije, zemlje koje su nedavno stekle neovisnost istrgavaju se iz imperijalne

luačke koulje te ulaze u nove ekonomske i političke odnose. 8eolucionarne

pormjene u prevoznim sredstvima, komunikacijam, masovnim medijima, internet i

nagli porast međunarodne trgovine, je neto to zbližava udaljene zemlje i stvara od

njih djelove globalnog sistema međuovisnosti. -apadni kapitalisti trebaju nova tržita,



radnu snagu, sirovine, a zemlje u razvoju trebaju zapadne tehnologije. eđunarodno

organizacije institucionaliziraju, kapitaliziraju i ojačavaju globalnu međuovisnost,

tražeći od zemalja otvaranje tržita globalnim silama. )aradnja između svjetskih

*inansijskih tržita, spektakularni rast razmijene stranih valuta i transnacionalizacija

proizvodnje daje poticaje globalnoj integraciji. @lobalizacija, iako najočitija u

ekonomiji, zahvata i druga područja života, političko, kulturno i moralno.

@lobalizacija se porobila i u moralni život, lakoća putovanja je učinila da se vie cijeni

činjenica da se, uprkos svim razlikama, sva drutva sastoje od ljudi koji su u osnovi

nalik jedni drugima, koji se suočavaju s istim problemima i imaju puno toga

zajedničkog. @lobalni domet medija donosi na žive slike događaja u drugim

dijelovima svijeta, uključuje nas u život udaljenih ljudi.

5 svim segmentima života globalizacija ima poželjne i nepoželjne posljedice i zarazvijene zemlje i za zemlje u razvoju. 5 ekonomskoj s*eri ona povećava

konkurentnost i iri tržita, povećava prosperitet bogatim zemljama i kvalitet

proizvoda u zemljama u razvoju. ali eekonomska globalizacija ima i neželjene

posljedice, ona veže nacionalne privrede za muice međunarodnog tržita i ostavlja ih

ranjivim na vnjske manipulacije i valutne pekulacije. -emlje u razvoju svodi na

dobavljače sirovina i prepravljuje njihova tržita je*tinom uvoznom robom, slabi

domaću ekonomiju, patentira njihove tradicionalne proizvode, povećava nezaposlenosti povećava nejednakosti unutar drutva. +eava se i odliv mozgova, i vodi do neto

trans*era iz siromanih u bogate zemlje, a sve ovo vodi ka loem obrazovnom sistemu

koji proizvodi je*tinu radnu snagu za -apad. 5 političkom silsu globalizacija povećava

međunarodnu saranju i potiče potovanje međunarodnog prava. )tvara pritisak za

prihvatanje demokratskih vrijednosti. Tamna stran je to to ona smanjuje nadzor koji

zemlje imaju nad vlastitim poslovima i slabi moć i autoritet demokratskih institucija.

-ajednica se mrvi, slabi osjećaj zajednitva. @lobalizacija utječe na države na vrlosložene i kontradiktorne načine. Teritorijalne granice, međunarodne razlike,

nacionalna kultura i nacionalno organizirana ekonomija, na koju se savremene države

tradicionalno oslanjaju radi održavanja svog jedinstva i legitimnosti, sve to je

slabljeno, sve poroznije, sve ranjivije i sa sve manje samopouzdanja. +ržavu vue ne

podupire vie jedinstvena nacija, niti se tome može nadati, pa se mora oslanjati na

kvalitet njihove demokratske kulture. @lobalizacija stvara ekonomske nejednakosti i

neravnomjeran regionalni razvoj, i zahjteva od ržava da budu istodobno represivne i

liberalne# stroge u vođenju unutarnjih poslova, slabe u otporu vanjskim silama,



sposobne predstavljati narod i govoriti u njegovo ime, a ipak odvojene od mnogih

aspekata njihova života.1% .ticaj glo,alizacije na kulturu

"ao i u ostalim životnim područjima, globalizacija ima važne posljedice i za kulturu, i

postoji 3 posljedica. #1$ 'na vodi nečemu to se naziva $sektorskom

konvergencijom%. +ok tehnike, institucije, ideje i običaju prelaze državne granice, one

obično stvaraju uglavnom slične obrasce ljudskog ponaanja i odnosa u životnim

područjima o kojima je riječ. @lobalizacija ubrzava urbanizaciju i potiče rast velikih

gradova, uz koje ide anonimnost, veliki br. stanovnika, gužve i krimnal. 5zročnici

sektorske konvergencije su# zajednička tehnologijaK obrazovne, političke i druge

ustanove teže sličnim ciljevima, ljudi koji vode te ustanove prolaze sličnu obukuK

građani su bar u grubim crtama upoznati sa tim ta je dobra praksa u drugim zemljama%*ilmovi, T(&, pa zato to traže i u svojima i posljednje želja za a*irmacijom na

međunarodnom planu. )ve ovo stvara pritisak za sve sličniju praksu u istoj djelatnosti

u svijetu. "onvergencije u raznim životnim područjima su neizbježne, one olakavaju

putovanja, komunikaciju, drutvene dodire, razmjenu idaj itd. sektorske konvergencije

stvaraju džepove poznatog i u inače nepoznatoj stranoj zemlji, ti džepovi ta područja

čine intelektualno i osjećajno lako pristipačnim te daju osnovu s koje se može početi

shvatati ono to je nepoznato i nerazumljivo. A zahvajujući globalizaciji, danas jedva

da ima ijednog drutva koje bi nam bilo posve neshvatljivo ili zatvoreno. #2$

@lobalizacije je potaknula rast zajedničke elitne kulture. Takva kultura se iri i na

direktore, pojedine pro*esionalne skupine, univerzitetske pro*esore i druge. Ti ljudi su

često obrazovani na sličan način i na uglednim zapadnim univerzitetima, dolaze iz

istog okruženja, odjevaju se slično, imaju iste ukuse i gaje iste ambicije za svoju djecu.

Ti ljudi su kozmopoliti u smislu da se ugodno osjećaju u dodiru sa strancima, dok

istodobno čuvaju svoju posebnost te su strancima zanimljivi i korisni. #3$

@lobalizacija proizvodi razmjerno usku zajedničku kulturu za obične ljude diljem

svijeta. 9judi u cijelom svijetu govore o ljudskim pravima, izborima, slobodi govora,

pravima manjina i demokratiji. &a privrednom planu svima je poznato o čemu je riječ

kada se govori o minimalnim platama, pravu na rad, državi blagostanjaK na moralnom

i društvenom planu govori se o nadzoru nad vlasitim životom, romantičnoj ljubavi,

samopotovanju, identitetu, spolnoj usmjerenosti, a sve ovo su univerzalno poznate

teme. !drav život je zajednička težnja svih nas. 5ska globalna kultura iri se i na

potroačko područje života. Trgovački centi, restorani brze hrane i dobra koja



proizvode Adidas, 8olec, 9evi )trauss gotovo su univerzalni te sa sobom nose svoju

kulturu. To ne zanči kako su te ideje jednake važnosti u svim drutvima niti u svim

njihovim drutvenim skupinama, nego da su svima %na različite načine i u različitim

stupnjevima& intelektualno dostupne i svi znaju o čemu je riječ ako se spomene neka

od ovih tema. #4$ @ranice u globalizacija su postale prolazne, to je dovelo do

multikulturalizacije nacionalne kulturne tradicije i pojavi novih kulturnih oblika, koji

se ne mogu posve uklopiti ni u jednu od tih granica. 6ako je kulturna interakcija

ponajvie posredovanja -apadom, to nije posve jednostran proces, jer i druge kulture

imaju utjecaja na druge. Primjer su# indijski *ilmovi, turske sapunice, indijska kuhinja

i joga, kineska kuhinja i borilačke vjetine i istočna medicina, a*rički i latino američki

književnici. 6slam je najbrže ireća religija na svijetu, a i budizam je ostavi veliki

utjecaj. -ahvaljujući većoj izloženosti ostalim kulturama i volji za posuđivanjem ideja

od njih, postoji značajno miljenje i spajanje stilova, slika, kulturnih izričaja i

osjećajnosti. Pa čak i religije koje se u inače isključive, posuđuju jedna od duge

zamisli o duhovnosti, svetosti i smislu života i smrti, to vrijedi i za najsamopouzdanije

među njima. Proces međusobnog prožimanja kultura nije novost naeg vremena ali je

sada dobio novi zamah pod utjecajem globalizacije. +anas svaka kultura u sebi nosi

dijelove drugih kultura te time pokazuje manju ili veću mjeru mulitkulturalne

usmjerenosti. To ne znači da se bližimo nekoj jedinstvenoj svjetskoj tradiciji, nego da

nacionalne tradicije postaju porozne, pokazuju sličnosti. Poznavanje drugih kulturu

daje osnovicu s koje ljud mogu otvoriti nerazumljive i nedovoljno poznate dijelove

drugih kultura te nam ih učiniti prihvatljivim, a time dobijamo samopouzdanje da se

možemo opustiti u prisustvu drugih i uživati u njihovoj različitosti. #$ globalizacija

vodi ka pluralizaciji drutva. 9judi su oduvjek znali kako drugi žive i mile različito od

njih, ali to znanje je bilo maglovito, danas se s drugim ljudima susreću preko T(a, na

odmorima i tako upoznaju njihove običaje. "ada se doljaci dosele među njih, domaćiljudi ulaze s njima u interakcije i uče o njihovoj kuhinji, muzici, nonji i običajima. -a

razliku od prijanjih drutava, u kojima je kulturna homogenost bila pravilo, ljudska

viestukost i raznolikost danas su sveprožimajuća i čvrsta činjenica svakodnevnog

života. -apadna drutva su uvjerena u svoju kulturnu nadmoć i nemaju visoko

miljenje o moralnim vrijednostima neDzapadnih useljenika. 'ni potuju kuhinju i

umjetnosti novopridolica, ali od njih se očekuje da priznaju nadmoć zapadnih

vrijednosti i žive po njima, ako ne prihvate te vrijednosti promatra ih se kao ugozunacionalnog identiteta. )tanje u neDzapadnim drutvima je u isto vrijeme i slično i



različito. (ećina nema problem nositi se s razmjerono povrnim aspektima zapadne

kulture, kao to su muzika, hrana, T( emisije i odjeća, ali osjećaju se ugroženim od

zapadnih moralnih i političkih vrijednosti. 7ezapadna drutva kulturno su različita na

drugačije načine od -apadnih, one se natječu za glave i srca građana te su u stalnoj

napetosti. 5 drutvenom pogledu nezapadna drutva sebe de*iniraju kao tradicionalna

zajednitva, politički individualistički,a u osobnom životu iskazuju naklonost za oboje.

Postoji potpuna razdvojenost u vremenu posvećenom poslu od onog posvećenog

drutvenom životu. Poput -apadnjaka, i njima je kulturna raznolikost problematična,

iako iz različiih razloga i s jačim opravdanjem. 7iko od toga ne može pobjeći u eti

globalizacije, nego svi moraju pronaći načine kako će se nositi s tim.1' Isključiva paradigma

'd nastanka moderne države u /B. stoljeću, estetički ili ekskluzivistički pogleddominira političkom teorijom i praksom. 'vaj pogled uljučuje 1 međusobno povezana

uvjerenja# #1$ )vijet je podjeljen na države, od kojih je svaka pravno, politički ili

moralno zatvorena jedinica. +ržavljani neke države su njena eksluzivna odgovorsnost,

jednako kao to je i ona njihova. #2$ )vaka država je suverna. )uverenost je inherentna

u državi, neto to država osjeduje zahvaljujući svojoj naravi te neto to ima prirodno

pravo, na sličan način kao to bi ljudi trebali uživati ista prirodna prava zbog činjenice

to su ljudi. )vaka država smatra kako je njena neouvisnos dovedena u pitanje ako iz

nekog razloga ne može slijediti svoju volju. #3$ +ržava soju legitimnost crpi iz svojih

građana te je njena jedina uloga promicanje kolektivnih interesa svojih državljana.

@rađani imaju moralnu obavezu pokoravati se državi te ta obaveza ima prednost nad

svim ostalim. /ksluzivistički ili etatistički pogled je iz temelja pogre"an0 To su

primjetili mnogi autori koji su se posvetili ideji ljudskog jedinstva te se brinuli kako bi

novonastajuće države svojim zatvaranjem u moralno zatvorene jedinice mogle

potkopati te napore. $ovjejčanstvo jeste podijeljeno u države, ali ono ih također i

nadilazi te im postavlja moralna ograničenja. Po ekskliuizističkom stavu, jedina

zadaća države je promicanje interesa njenih državljana. 'vo je opet samo jedna

polovica istine. 9judi imaju zadaću ne nauditi temeljnim interesima drugih ljudi te

unutar ograničenja svojih mogućnosti pomoći drugima oko temeljnih dobara bez kojih

je nemoguć vrijedan život. +ržava je medij kojim ljudi izvravaju svoje dužnosti i

izražavaju svoju moralnu narav0 (elika ograničenja ekskluzivističkog stava o državi

postaju posebicevidljiva u odnosu na humanitarne intervencije. kskluzivističko

stajalite zahtjeva od države međusobno potovanje suverenosti i strogo suzdržavanje



od uplitanja, dok država međusobno potovanje suverenosti i strogo suzdržavanje od

uplitanje, dok humanitarna intervencija implicira kako je u određenim okolnostima

moguće zaobići ove postavke. kskluzivistički način razmiljanja implicira kako bi

jedino nacionalni interes trebao voditi odnose neke države s drugim državama, dok

humanitarna intervencija zahtjeva od države djelovanje u vie ili manje

nezainteresiranoj mjeri u određenim situacijama. oralno promiljanje iza ovog

stajalita je tragično jednostavno. !udući da humanitarna intervencija ne potpada pod

normalne dužnosti države onako kako su de*inirane ekskluzivističkim gleditem,

potrebno ju je legitimirati putem javne potpore koja bi se lako mogla okrenuti na

drugu stranu ako počne stizati previe lijesova prekrivenih zastavom. 'd zemlje kojoj

se pomaže očekuje se duboka zahvalnost to druga zemlja podnosi ljudske i

*inansijske žrtve mimo svojih dužnosti re se očekuje shvatanje kako njezin spasilac ne

može biti preizbirljiv kod odabira vojne taktike i ciljeva ili prema tretmanu

zarobljenika i civila. 5nutar etatističke paradigme humanitarna intervencija nužno se

prikazuje kao besplatan čin velikodunosti, nastao iz mjeavine prijira i žaljenja spram

zemlje u kojoj se intervenie te potivan osjećajem ogorčenosti zbog žrtava koja se

podnosiča zbog moralne ucjene. 'vi slični čimbenici dokidaju mnoge uobičajene

moralne ograde koje priječe upotrebu sile.

1( -lo,alno usmjereno graanstvo)uprotno od ekskluzivističko pogleda na državu nalazi se inkluzivistički ili globalno

orjentirani pogled na državu. 'vaj pogled priznaje države kao vrijedne zajednice koje

trebaju biti neovisne, no vidi ih unutar drutva te ire zajednice. 9judi trebaju slobodu

organizovanja i vođenja svojih poslova bez vanjskog mijeanja. 7jihova neovisnot je

odraz njihove kolektivne volje za vlastitim uspostavljanjem kako zasebne zajednice.

7eovisnos im omogućuje žvot kakav žele i uspostavu vladavine s kojom se mogu

pistovjetiti i lako komunicirati. +ržave djeluju na dvije razineK Prvo, države opstoje

među drugim sržavama i tvore drutvo država. "ao kolektivne jedinice koje

predstavljaju volju svojih građanja, države se međusobno odnose kao ravnopravne.

+ržave imaju jednaka prava i dužnosti, jednaku zastupljenost u međunarodnim

institucijama i ravnopravno sudjeluju u osmiljavanju ugovora. ;<Dih godina sve vie

državnih aktivnosti se počelo stavljati pod okrilje međunarodnog prava. +rugo, kao

ljudske zajednice, države su ukorijenjene u iru ljudsku zajednicu te čine njezin dio.

+ržava su moralne jedinice, no nisu moralno zatvorene. $ovječanstvo je također

moralna zajednica, a njegovi članovi imaju određene pozitivne i negativne dužnosti



jedni prema drugima. To znači da su ljudi građani određenih zajednica, ali i globalne

zajednice i imaju legitimni mralni interes u tome kako drugi žive te mogu izravno ili

putem države izraziti svoju brigu. +užnost građana je da se pobrinu da njihova država,

ne de*inira i slijedi njihove interese na način koji kodi interesima drugih te se također

pobrinuti da država pruži pomoć potrebnima kako bi mogli voditi dostojanstvene

živote.'ve dvije razine djelovanju imaju različite, no upotpunjujuće logike. Prva uzima

države kao svoje temeljne jedinice, druga daje prednost ljudima i univerzalnoj zajenici

koju oni tvore. Prva uzima u obzir pojedince kao građane određenih država, a druga

državu vidi kroz prizmu pojedinca. Prva razina je orjentisana primarno prema

slabostima međunarodnog poretka, a druga prema ljudskoj dobrobiti. "ao članovi

drutva državam ljudskim se odnosima upravlja pravilima i običajima o kojima su sedržave dogovorileK a kao članovi ljudske zajednice, ljudski, odnosima upravljaju

*ormalno i ne*ormalno izrečene pozitivne i negativne dužnosti.+akle građani su istovremeno članovi određenih političkih zajednica ire ljudske

zajednice te imaju obaveze prema sugrađanima, ali i strancima, etatistički pristup

negira obaveze prema strancima, kozmopolitski ili etički univerzalistički pogled

poriče posebne zahtjeve članstva u političkim zajednicama, to je također pogreno.

Teritorijale granice neke političke zajednice su zasigurno slučajne na način da su često

plod međudržavnog ili građanskog rata te su mogle biti drugačije, ali s vremenom

granice postaju integrirane u živote građana te države. $lanovi političke zajednice

međusobno su pvezani nebrojenim sponama, imaju zajednički interes u očuvanju

stabilne zajednice, sistema temeljnih prava i sloboda te općeg ozračja uljudnosti i

međusobnog povjerenja. 'd članova se traži plaćanje poreza i noenje svog dijela

tereta održavanja zajedničkog života. 'ni na zajednicu gledaju kao na svoju, osjećaju

se odgovornim za nju i osjećaju ponosL sram kada ona %ne&ispunjava njihova moralna

očekivanje. "ao i prema svojim sugrađanima imamo i dužnosti prema strancima, a te

dužnosti proizilaze iz principa jednake ljudske vrijednosti. )uočavamo se sa

zajedničkim problemima s kojima se ne možamo uhvatiti u kotac bez traženja voljne

saradnje drugih te uzmanja njihovih interesa u obzir. 5 globalizirano doba skupine i

drutva sude jedni o drugima na sličan način te oni koji se osjećaju zapostavljeno ili

nepravedno tretirano postaju rasadnikom dubokog nezadovoljstva te izazivaju

katastro*u u dalekim zemljama. Prosvijetljeni vlastiti interes svake zemlje daje

dodatan razlog za brigu o drugima. 7ae građanstvo posjeduje kako nacionalnu tako i



globalnu dimeziju. @lobalno orjentirano građanstvo je ire i dublje od tradicionalnog

pogleda, koje je ograničeno na određenu političku zajednicu. "ada odrastemo u nekoj

određenoj zajednici, razumijemo tu zajednicu bolje nego i jednu drugu, povezani smo

s njom i aktivno se zanimamo za njene poslove. Ako nastavimo živjeti u zajednici te

uživamo prednosti njenog građanstva, stičemo određene obaveze spram nje, koje

nemamo spram drugih.-a razliku od globalnog građanina, koji je svugdje u egzilu, globalno orjentirani

građanin ima vlastiti dom iz kojeg de okreće drugima koji također imaju jednako

vrijedne domove. @lobalno orjentisan građanin prihvata stvarnost i vrijednost

političkih zajednica te je vie internacionalist nego kozmopolit. @lobalno orentisano

građanstvo uključuje obaveznu kako prema svojoj zemlji, tako i prema čovječanstuv

općenito, tako da se te 0 obaveze međusobno uvjetuju i reguliraju. To uključuje da politika nae zemlje ne teti irem čovječanstvu te da unutar granica vlastiti

mogućnosti promiče interese ireg čovječanstva. @lobalno orjentisano građanstvo

uključuje i aktivno zanimanje za ljude u drugim dijlovima svijeta te btigu za njih.

"ako mi cijenimo svoju zajednicu, drugi također cijene svoju, kako mi priželjkujemo

neke osnovne uvjete za dobar život, tako ih i drugi žele. $ovjek želi dobro ljudim u

drugim dijelovima svijeta, raduje se njihovom uspjehu te se osjeća taknut njihovim

problemima, kada ih njihova vlada maltretira, provodi etnička čićenja, čovjek seosjeća odgovornim za njih te mobilizira međunarodnu javnost. 'vakvo drutvo bi

također trebalo težiti svijetu utemeljenom na principima globalne etike. Trebali bi se

truditi oblikovati globalne *inansijske i druge institucije na način da usmjere globalne

sile u emancipatorne svrhe, pomiču univerzalnu dobrobit ljudi te jačaju ljudsku

sposbnost upravljanja vlastitom sudbinom. 've institucije pružaju sistem globalnog

upravljanja bez svjetske vlade, a njihov bi sastav, smjernice i način rada trebali

odražavati ova moralna razmiljanja.ove institucije pružaju životno važan globalni*orum, u kojem je moguće doći do odluka s globalnog gledita te podići kolektivnu

svijest na razinu koju traži sigurnost globalne međuovisnosti.1) umanitarna intervencija

+ržava nije jedini medij putem koje međunarodna zajednica može djelovati.

ogotoga moguće je učiniti na razini civilnog drutva. eđunarodne i lokalne

nevladine organizacije mogu u mnogome doprinjeti razvoju povjerenja između

različitih skupina putem razvoja zajedničkih projekata i promicanja boljeg

razumijevanja, također je moguće poticati na mirne načine rjeavanja sukoba te počinjanje rjeavanja sukoba prije nego ode van kontorle. (ojno djelovanje može



postati nužno ako se zadovolje 2 uvjeta# #1$ Treba također jasno de*inirati

međunarodno pravo i postaviti stogr uvjete pod kojima ljudi izvana smiju intervenirati

u uunutarnje poslove neke države. 5 situacijama vanjsko državnog djelovanja trebalo

bi pokrenuti eđunarodni sud čija bi presuda bila konačna. #2$ (oja akcija se odvija

teke ruke, uključuje velike trokove u ljudstvu i novcu, te ostavlja nasljeđe mržnje.

-bog ovog bi je trebali temeljiti na vrlo pažljivom kalkuliranju i planiranju. (anjska

intervencija ne bi trebala proizvoditi kolonijalni mentalitet koji kvari obje uključene

strrane, a stranci imaju dužnost pomoći, ali ne bi trebali potkopavati osjećaj slobodne

volje tih država. #3$ vojna intervencija bi trebala imati ograničene ciljeve, ne smije

diktirati sastav vlade, naruavanje normalne međuigre političkih snaga ili izlika za

okupaciju zemlje. 4edini cilj vojne intervencije bi trebao biti zaustavljanje kruga

nasilja, pomoć zarobljenim civilima, osiguravanje mjere stabilnosti. #4$ (ojnu

intervenciju bi trebala odobriti odganizacija koja je iroko priznata kao glas

međunarodne zajednice. 7a jednoj razini dužnost pomaganja je na svim državama te

bi svaka država koja je u stanju trebala pružiti pomoć. (ojna intervencija bi trebala

imati temljene principe kako bi zemlja u nevolji imala vie povjerenja u intervenciju i

mogla istoj pomoći. Podvrgnuta nekim strogim uvijetima intervencija je prema tome

opravdana ili barem opravdana u slučaju propalih ili krajnje represivnih država.

KRI$A IDENTITETA DRSTVENIM NAKAMA (RO#ERS &R&AKER)

Kriza identiteta u drustvenim naukama

„Identitet“ i srodni termini u drugim jezicima imaju dugu historiju kao tehnicki termini u

zapadnoj filozofiji od starih grka do savremene anliticke filozofije. Upotrebljavani su

za bavljenje starim i trajnim filozofskim problemima postojanosti, usred ispoljene

promjene i jedinstva usred ispoljene razlicitosti. Uvodjene identiteta u drstvenu

analizu i njhovo početno sirenje u drustvenim naukama i javnom diskursu dogodilo se

u Sjedinjenim Drzavama 60-tih godina 20 st.. Najvaznija i najpoznatija putanja sirenje

je ona kojom su prisvojeni i popularisani radovi Erika Eriksona koji je zasluzan za

uvodenje termina „kriza identiteta“.



Vec sredinom 70-ih Makenzi(W.J.M. Mackenzie) je mogao da identitet okarakterise

kao prekomjjernom upotrebom., a Robert Kouls Coles) da primjeti da su pojmovi

identiteta i krize identiteta postali najcstiji kli-šei, ali, to je bio tek pocetak 80-ih, sa

usponom rase, klase i roda kao svetog trojstva. knjizevne kritike i kulturalnih studija.

Humanisticke nauke s u se iz sve snage pridruzile prepirci. A govor o identitetu u

univerzitetskim krugovima i van njih i danas nastavlja da raste.Kriza identiteta...kriza

prekomjerne proizvodnje i posledicnog obezvredjenja znacenja ne pokazuje znake

jenjavanja.

Identitet kao kategorija prakse ili kategorija analize

Mnogi kljucni termini u interpretativnim drustvenim naukama i historiji (rasa.nacija,

etnicitet, gradanstvo., .demokratija, klasa, zajednica i tradicija) istovremeno su i

kategorije drustvene i politicke prakse i kategorije drustvene i politicke analize. Pod

kategorijama prakse po Burdijeu, razumijemo nesto srodno onome sto su ostali

nazivali domacim, narodnim.To su kategorije svakodnevnog drustvenog iskustva, koje

su razvili I rasprostranili obicni drustveni akteri, za razliku od iskustveno dalekih

kategorija koje upotrebljavaju drustveni analiticari. Mi prednost dajemo izrazu

kategorija prakse nad alternativnim kategorijama, jer ove druge podrazumevaju

srazmerno ostro razlikovanje izmedu domacih ili narodnih kategorija sa jedne strane i

naucnih kategorija sa druge strane, dok su pojmovi kao sto su rasa, etnicitet ili nacija

obiljezeni bliskim medusobnim vezama i uzajamnim uticajem u svojoj prakticnoj i

analitickoj upotrebi.

“Jako” i “slabo” razumijevanje identiteta

Jaka shvatanja identiteta zadrzavaju zdravorazumsko znacenje izraza. naglasak na

istosti kroz vreme i medu osobama. A dobro se slazu i sa nacinom na koji se taj

termin upotrebljava u vecini vidova politike identiteta. Ustvari, jaka shvatanja

.identiteta. I dalje nadahnjuju vazne pravce literature o rodu, rasi, etnicitetu i

nacionalizmu. Slaba poimanja identiteta., naprotiv, svjesno raskidaju sa

svakodnevnim znacenjem tog termina. Upravo su takva slaba ili meka. poimanja u

velikoj milosti novijih teorijskih rasprava o .identitetu., posto su teoreticari sve svesniji

jakih ili .tvrdih. implikacija svakodnevnih znacenja .identiteta. i u vezi s tim sve im je



nelagodnije. Ipak, ovaj novi teorijski .zdravi razum. ima svoje probleme. Slaba ili

meka poimanja identiteta rutinski se opremaju standardnim kvalifikativima koji

ukazuju na to da je identitet visestruk, nepostojan, u neprestanom menjanju,

slucajan, rasparcan, konstruisan, usaglasen i tome slicno. Ovi kvalifikativi postali su

poslednjih godina toliko poznati . zapravo obavezni . da ih citamo (i pisemo) takoreci

automatski. Postoji opasnost da postanu prazne fraze, gestovi koji upucuju na stav a

ne rijeci koje prenose neko znacenje. Drugo, nije jasno zasto su slaba poimanja

.identiteta. poimanja identiteta. Svakodnevno znacenje .identiteta. snazno ukazuje na

bar neku istost kroz vreme, neku istrajnost, nesto sto ostaje identicno, isto, dok se

druge stvari menjaju. Kakva je svrha upotrebe termina .identitet. ako se ovo jezgro

znacenja odbacuje? Trece i najvaznije, slaba poimanja identiteta mogu biti isuvise

slaba da bi obavila koristan teorijski posao. U nastojanju da ociste taj termin od

njegovih teorijski ozloglasenih .teskih. konotacija, u njihovom isticanju da su identiteti

visestruki, podatni oblikovanju, fluidni i tome slicno, zagovornici mekog identiteta

ostavljaju nas s jednim tako beskrajno rastegljivim terminom da on vise nije u stanju

da obavi ozbiljan analiticki posao.

BOSNJACI NAKON SOCIJALIZMA (SACIR FILANDRA)

Tri modela politizacije ulica u BiH?

Od nacionalnog ucitavanja nisu bili izuzeti ni ulice ni gradski toponimi. Nastavilo se s drustveno-politickompraksom da svaki novouspostavljeni rezim kroz nazive ulica i trgova pokaze svoju vlast i ideologiju. Postupci

preimenovanja bili su dio ukupnih napora za novo utemeljenje nacija. U najnovijem bosanskohercegovackom

postsocijalistickom preimenovanju gradskih ulica i trgova iskristalizirala su se najmanje 3 modela. Model

apsolutne nacionalne dominacije Banja luka, model nacionalne segregacije Mostar i pomiriteljski model s

pokusajem ideoloske dominacije Sarajevo. Iz primjera sarajevske općine Stari Grad čiji nove nazive toponima i

ulica uporedo sa starim tokom rata objavljuje ljiljan, vidljiva je dimenzija emocionalnog naboja koji se pridavao tom

činu. Svi srpski osvajači, hajduci, generali, nacionalni radnici i istrebljivači muslimana imali su centralne ulice u

Sarajevu. Pri opravdanju promjene naziva ulica podsjeca se na cinjenicu da je grad Sarajevo bio vise od 70god

pod sarajevskom topografskom okupacijom, veliki broj njegovih ulica, narocito onih najvaznijih i najprometnijih

nosio je imena historijskih licnosti koje su simbolizirale visedecinijske i visestoljetne srpske osvajacke pretenzijeprema ovom gradu i Bosni opcenito. Promjenom naziva ulica, vraceni su prvobitni stari nazivi posebno općina

Stari Grad i Centar, zatim su vraceni stari nazivi prema zasluznim pojedincima ili uglednim sarajevskim

porodicama, a isto tako i prema istaknutim umjetnicima i znanstvenicima, domacim i internacionalnim, koji su

neposredno ili posredno vezani za Bosnu.

Odnos socijalnog i konfesionalnog identiteta u bosanskom društvu u 19 vj.?

Bošnjaci su jedan od istočnoevropskih naroda koji nije imao jasno razvijen nacionalni pokret u 19 vj. Proces

postojanja nacijom kod Bosnjaka nije tekao kroz konfesionalno-nacionalnu identifikaciju putem crkve, religijske

ustanove, već je vise bio vezan za zemlju, teritoriju i vlast, drzavu. Unutar nacionalnih pokreta Srba, Hrvata u BiH

izjednačavani su Bosnjaci s Islamom, a Islam sa Turcima. Ovo poistovjećivanje Bosnjaka s Turcima bilo je rodno

tlo svih budućih konfesionalno- etničkih sukoba. Neprijateljsko pozicioniranje islama i Bosnjaka u srpskim i

hrvatskim nacionalnim ideologijama polovinom 19.vj jeste cinjenica od fundamentalne vaznosti za razumijevanje



savremenih odnosa među ovim narodima. Konfesionalna i socijalna podjela u bosanskom drustvu u jednom su se

povijesnom trenutku podudarile na nacin da su katolici/ Hrvati i pravoslavci Srbi vecinski bili kmetovi, eksploatirani,

dok su muslimani Bosnjaci bili veleposjednici, eksploatatori. Bilo je i nemuslimana veleposjednika, posebno Srba

u austrougarskom razdoblju, kao i muslimana kmetova, ali je ovaj obrazac klasno-konfesionalne podjele

bosanskog drustva u osmanskom razdoblju bio i ostao dominantan. Konfesionalno i politicki poistovjeceni s

Osmanlijama Bosnjaci u 19st. ostaju bez preobrazaja konfesionalne identifikacije u nacionalnu, a zatim uspjesne

borbe za nacionalnu drzavu.

1 Furrio Cerutti (IDENTITET I POLITIKA)

-rupni identitet

@rupni identitet počiva na svim onim elementima individualnih identiteta koji se

odnose na de*iniciju same grupe, koji su zajednički većem broju pojedinaca, pod

uvjetom da oni segenti individualnog identiteta koji nisu zajednički entitetu neonemogućuju čvrći idem sentire kod članova grupe.'n počiva u skupini elemenata koje prepoznajemo kao zajedničke svima nama i

dostatne da bismo se držali zajedno, da bismo osjetili ono GmiM. To vrijedi za posve

različite entitete# to mogu biti članovi jedne sportske navijačke grupe, jedne političke

stranke ili građani -ajednice koju danas nazivamo 5, a čiji amblem krasi psaoe

njenih članova.@rupni identitet je zapravo re*leksivni identitet# jedan element je element grupnog

identiteta jer se shvata kao takav, odnosno on se odražava u svijesti njenih članova.Postoje 6 grupni identiteti u kojima se izgradnja osjećaja odvija pretežno 6 prvenstveno

pokazivanjem 6 dovođenjem do krajnosti razlika kod drugih. Pojačavanjem

kompetitivnih elemenata, pretvaranjem nevažnih stvari u znakove vlastite

superiornosti, a katkad se čak poraz, pokoravanje ili nestanak drugih smatraju uvjetom

za ispunjavanje vlastitog identiteta.0 Ideja identiteta

6deja identiteta razvija se oko 1 osnovne linije# s*era, razina 6 dimenzija identiteta. 'd

s*era, postoje *ilozo*ska 6 drutvenopsiholoka. 5 moralnoj *ilozo*iji ideja identiteta se

s jedne strane poklapa ili brka s idejom sumbjekta, imati ili izgraditi vlastiti %moralni&

identitet znači odrediti to nam koja pravila, u kantovskom smisli, ili koji odnos

strasti 6 obaveza u etici autentičnosti predstavljaju sredinje tačke moralnog života a

ne puke objekte determinističkih kopluzija. ) druge strane , osobito u analitičkoj

tradiciji, ponajprije u onoj utilitarističkoj, pojam identiteta podudara se s pojmom

osobe, a oba teže označavanju bića kojemu se mogu pripisati moralno važne radnje.

poznatiji je drutvenopsiholoki identitet zauzima posebno mjesto u sociologiji 6 psihologiji, jer je kategorija koja objanjava izgradnju, krizu 6 razvojDuDkontinuitetu



jedinstva 4a u interakciji s povjeću 6 u odgovoru na inače smanjena očekivanja od

uloge. +rutvenopsiholoki identitet objadinjuje različite parcijalne identitete# onaj

bioloki 6 seksualni, klasni 6 statusni, onaj koji proizilazi iz uloge koje biramo ili koje

nas zapadnu 6 onaj koji se poklapa sa pripadnoću grupi. 'blik u kojem se ti dijelovi

identiteta stapaju je autobiogra*ski# prepoznajem sama sebe kao sebe kada određujem

ono to sam bio u životu ili ono to jo uvijek želim biti prema naraciji koja ima

prepoznatljiv i prihvatljiv smisao. "ada je ne možemo sklopiti sve te dijelove ili kada

ih drugi ne prepoznaju u njhovom jedinstvu onda imamo krizu identiteta. +rugi

element jeste projektivnost, koja prozilazi iz veremsnke dimenzije samog identiteta,

zbog činjenice da redi*inirajući ono to samo bili i ono to jesmo, podrazumjevamo

ono to želimo biti sutra. 6dentitet nije nikad čista *otogra*ija nego njena projekcija na

ekranu budućnosti, koji ga teko može prikazati jednakog sebi samom. 'brnuto, u

osnovi je patoloki identitetDprojekt koji se ne zna i ne želi mijenjati u toku razvoja

koji je uvijek isti. To vrijedi za politički jednako kao i za onaj psiholokodrutveni

identitet jedne osobe.

+rugi razvoj identiteta, onaj koji se odvija po razinama razlikuje tri nivoa#

deskriptivni, interpretativni i normativni. "ao promatrači možemo opisati nečiji drugi

identitet, ali ne i svoj vlastiti. "ada je riječ o ličnom identitetu mi smo uvijk njegov

interpret. 6dentitet poprima normtivni oblik u slučaju morala. "ako se on nameće u

konkurentnoj dimeziji svog autobiogra*skog identiteta svakog od nas nije neto to se

može smisleno tipologizirat.

Treća linija se tiče dimenzije identiteta, tj. aktera na koje se on odnosi. -bog odbijanja

da se grupni identitet hipostazira u kolektivni, ne postoji grupni identitet koji nije izraz

identiteta pojedinaca koji ga čine. )vaki grupni identitet je dakle uvijek i individualni

identitet.

3 Identitet i legitimnostPod legitimnoću ne spade konsenzus, ni %zbog pravnog ograničenja *ilozo*ske teme&

legalnost, nego sredstvo koje se sastoji od mogućnosti da se posluži jednim pravnim

temeljem vlasti, izvan njegove *aktičnosti. Postoji razlika između izvora 6 supstativnih

uvijeta legitimnosti. 6zvori označavaju slike ili konačna uvijerenja na kojima se bazira

vjera u legitimnost jednog političkog uređenja. To su izvori 6 argumentacijskog ili

emotivnog opravdnja poslunosti 6 njene motivacije. Pod supstativnim uvijetima

podrazumijevaju se 2 uvjeta koja jedno političko uređenje mora zadovoljiti ako želi

uspijeno ostvariti svoju legitimnost, pokrećući procese opravdanja 6 motiviranja koje



će crpiti iz jednog ili vie njenih izvora. Ta 2 uvjeta su# politička sigurnost, blagostanje

%podjela na to ravnopravniji način&, legalnost %usklađenost političkog režima sa

pozitivnim zakonima&. $etvrti uvjet nije neto to institucije mogu proizvesti kao

političko dobro kao prva 1 uvjeta. Poduvijet identiteta s jedne strane prethodi

političkim institucijama, a s druge strane od njih bje de*iniran 6 reproduciran. 'sim

prijelaznih sitacija nijedno institucionalno uređenje ne može zahtijevati legitimnost

ako ne može računati na identitet političkog tijela na koje se odnosi.4 Politički identitet

5 političku s*eru ulazi se čim se novi 6 stari akteri, svaki sa svojim drutvenim

identitetom, počnu boriti usNue ad e**usionem sanguinis %konstantno do proljevanja

krvi& ili dogovarati oko postizanja novih modela raspodjele moći koji teže određenoj

stabilnosti 6 kada krenu putem institucionalizacije, gdje redi*inicija modela 6 njihovastabilizacija podrazumjeva ne samo da se kolač dijeli na vie dijelova nego 6 da se

mora odrediti koji smisao treba dati tako rede*iniranom zajedničkom životu 6 kojim ga

pravilima treba podvrgnuti. Politika se ponajprije sastoji dobrim dijelom od

de*inisanja novih grupnih identiteta, čime se legitimiraju njihove težnje motiviraju na

borbu 6 ujedno od kandidiranja za vodeću ulogu novog aktera. Politički identitet

počiva u napetom 6 nestabilnom odnosu koji prolazi između normativnog identiteta 6

drutvenopsiholokog. 4avniLinstitucionalni identitet je onaj koji nas određuje kao

slobodne 6 ravnopravne osobe, sposobne živjeti u dobro uređenom drutvu prema

demokratskim pravilima.Politički identitet ne svodi se na drutvenopsiholoki. +jelujući u psiholokom

identitetu mi osjećamo ne samo ono to jesmo ili ono t želimo biti. -ajedno osjećamo

ono to moramo činiti %potovati zakone, ispunjavati porezne obveze, biti solidarni s

drugim građanima, paziti da promiljeno glasamo 6 odvojimo vremena za politički

život&. 5družujući se politički mi prihvatamo 6 opravdavamo određeno reduction ad

unum %smanjenje& naih različitih, živopisnih 6 kon*liktnih drutvenih identiteta, nareduction na GgrađaninaM de*iniranog ustavom u njegovoj punini negativni sloboda 6

odgovora na pitanje Gko 6 kako vladaMO Pro,lemi politike identiteta

Prepoznaju se 1 politička slučajaLprocesa koji nas izravno vode temi identiteta.Prvi proces je cjelina vidljivije i eksplicitnije posvećena identitetu. 'bnovljena

politička uloga nacionalnog identiteta upada u oči, jer se javlja ne samo u obliku dotad

nepoznatih ili zaboravljenih zastava negio i zajedničkih grobnica, dugih kolona

izbjeglica i agresivnih lica novih vođa. PolitičkoDinstitucionalne *enomene raspadanja



*ederacija i kon*ederacija, pratili su progon stanovnitva koji ima drugačiji identitet od

vladajućeg.+rugi proces koji zahtjeva, omogućuje ključna objanjenja političkog identiteta je onaj

koji se dosta općenito naziva krizom demokratije. +emokratskom političkom

identitetu ne prijeti danas podjela stanovnitva na dvije nacije, privilegovane i narod.

Prije ga opterećuju obećanja o uređenoj samo vladi i blagostanju, koja demokratija ne

može održat. 7e čini nam se da će u tome uspjeti, bilo zato to osjećamo da nama vie

vladaju drugi nego mi sami ili zato to blagostanje nije toliko opće ili to bez obzita na

oboje osjećamo da ne možemo učiniti od nas samih ono to želimo. +emokratski život

ne može dovoljno nadoknaditi gubitak osjećaja naeg postojanja u svijesti to ga

izazivju modernizacija, sekularizacija i depersonalizacija.

Treći proces je pojava, nagovjetaj njegovih nadnacionalnih ili generičkih oblika %kojise odnose na ljudski spol&. 8iječ je o nagovjetaju prije nego o konkretnom

empirijskom *enomenu, a u svakom slučaju riječ je o političkom identitetu. Političkom

ovdje znači da se radi o identitetu koji je sposoban poduprijeti i opravdati

nadnacionalne, regionalne ili svjetske institucije.% emokratski identitet u krizi i 5 politics o6 identit7 8

9iberalna demokratija u svojoj Gpolitičkoj *ormiM ne zahtjeva, ne pripisuje drugi

identitet osim onoga građanina prema ustavu, neovisno o spolu, vjeroispovjesti 6 sl.

!udici da se takav univerzalistički identitet načela mora dovesti u vezu s različitim pačak 6 promjenjivim identitetima koji iz njega proizilaze rezultet je dugotrajnog procesa

rasprava 6 pregovaranja, koji se poduzima s ciljem da se postigne barem malo

priznanje vlastite verzije građanstva 6 da se tumačenje ustava neprestano prilagođava

promjenama situacija 6 aktera.presude ustavnog suda 6 same ustavne promjene su

vidljivi aspect trajnog procesa reinterpretacije, adaptacije 6 pregovaranja o identitetu

građan 6 samog političkog tijela. -a uspijeno odvijanje tog procesa prepreke su 3

momenta# -amren process stvaranja političkog identiteta u demokratiji posredovan je sa 0

*aktora# nacionalnom 6 klasnom pripadnoću. 'ba su snažna drutvenopsiholoka

identiteta. 8aspadanjem 6 slabljenjem tih čvrstih identiteta, ne uklapljanje u sliku

koju građani zapadne demokratije imaju o sebi oduzelo je političkom identitetu 0

tradicionalistička oslonca. )a sve vie Gneodrživih obećanjaM slabi samopotovanje demokratskog građanina,

6 gubi motivaciju za identi*ikacijom. 5 socijalnim državama sa klijentelističkom intervencijom u raspodjeli rezultata

socijalne pomoći, snažan identitet građana može biti zamijenjen slabim 6



heteronomnim identitetom klijenata koji ovise o pomoći lokalnih političkih

moćnika. 6ako je utjecaj mas medija sve jači, nijedan od modela identi*ikacje koji ona iri

nije prikladan za stvaranje kritičnih 6 odgovornih građan 6 građanki.

5 posljednjem moemntu krize demokratskog identiteta uviđa se novi aspect 6njihovo stapanje. 'vo se odnosi na suprotnost identiteta podgrupe %zajednice& 6

općeg političkog identiteta %identitet građanina&. 8iječ je o tipično *enomenu

multietničkih drutava, u kojima se melting pots proces stapanje ne dvija tako

dobro. Taj problem se u političkom planu ogleda kao problem manjina.

)vijest o vlastitoj egzistenciji kao obespravljene ili nepriznate grupe, razvoj

odgovarajuće doctrine 6 organizacije, pritisak političkim sredstvima da se grupi

priznaju prava naziva se politics o* identit>. Problem politics o* identit> je dvostruk,

jer je dvostruka 6 nejasnoća koja se u njemu skriva. "ao prvo treba razrijeiti jedan

čvor od zahtjeva protiv svog neprepoznavanja, za vlastitim komunitarističkim

identitetom 6 zahtjeva koji se postavljaju u ime načela koja su nadahnula samo

političko tijelo kojemu svi pripadaju. ) druge strane postoji zahtjeva za posve

autocentričnim identitetom, koji se koristi samo kao instrument za traženje povlastica

koje proizilaze iz tih načela, ali koji je u osnovi indi*erentan na ta načela. Tu dolazi do

polarizacije prava 6 dužnosti građana, prema državi se imaju samo prava koja samo

čekaju da budu zatražena, dok se dužnosti priznaju samo prema vlastitoj ajednici. 5

tom resplatanju dvaju identiteta izala je duga povijesna *aza protiv lažne ili pretjerane

univerzalnosti državnog političkog identiteta.

' Para,ola nacionalnog identitetaPrije izgradnje nacionalne državepostojale su emocionalne veze koje su spajače

spajale ne sve članove etničke zajednice nego samo one njihovih kulturnih elita. Ali

sav taj emocionalni 6 motivacijski material dobio je politički oblik 6 važnost u

kontekstu obilježenom sistemom Gravnoteže moćiM u uropi /C. 6 /H. stoljeća. Taj

sistem tada je predstavljao realan odgovor na Eobbesovu anarhiju koja je vladala

tokom dva prethodna stoljeća među novim levijatanima. To su razlozi zbog kojih su se

države 6 identiteti gradili kao suprotni jedni drugome. 6dentitetu nastalom u tom

kontekstu nacionalizam je trebao samo dodati, mobilizaciju masa# uloga koju su u

stvaranju nacionalne svijesti odigrale drutvenopsiholoke potrebe izazvane

kapitalističkom automizacijom pojedinca je tak sekundarna. 6z tog proizilazi važnainterakcija između međunarodnog sistema 6 razvojnog puta političkih identiteta.



( 5 9anse 5 nadnacionalnog identiteta'n je iznad postojećih nacionalnih identiteta. 5 svojoj svjetskoj dimenziji on se

potencijalno odnosi na ukupni ljudski rod 6 buduće generacije koje sun a neki način

partneri %ne samo primaoci& naeg djelovanja. 'vdje se misli na kozmopolitiski

identitet, identitet građana svijeta koji se temelji na pravu 6 samovladi. '

nadnacionalnom identitetu miže se govorit 6 s obzitom na iri politički entitet od

nacije, proistekao iz stapanja vie nacija, ali onog regionalnog ne planetarnog.

7adnacionalni identitet se može razmatrati na konzistentatn način samo kao

interakcija četri elementa# meuovisnost %uzajamna zavisnost među akterima unutar

mreže međusobnih odnosa 6 veza. eđuzavisnost sama po sebi ne proizvodi

nadnacionalni identitet, a jo manje nadnacionalne institucije, ali može aktivirati

obrambene mehanizme nacionalističkog tipa&, normativni univerzalizam %ovdje seističe# prvi aspekt se sastoji u tome da se ozbiljno shvate ljudska prava kao sama

pretpostavka demokratije 6 aspekt moralnog individualizma a to znači da je krajnji

korisnik ljudskih prava pojedinac a ne klasa ili nacija&, glo,alna opasnost %tu spadaju

globalne opasnosti 6 peoblemi koji se ne tiču samo nas 6 budućih narataja već su to

problem koji se mogu rijeiti samo zajedničkim naporima. 'vaj element je važan jer

može stopiti druge elemente u čvrstu strukturu 6 prisiliti aktere da zajedno djeluju& 6

institucionalizacija #svjetskog poretka$%svakom političkom identitetu prijetineutemeljenost ako mu ne odgovara neka insitucionalizacija političkog tijela. Tako 6

nadnacionalni identitet upućuje na nadnacionalne institucije&."ako bi nadnacionalni identitet dobio prepoznatljive crte potrbno je prvo odrediti ta u

njemu ne postoji u odnosu na nacionalni identitet# on nema jezičnu zajednicu i

homogenost svakodnevnog života.6ma li nadnacionalni identitet anse da uđe u svijest građanaO -a tu moguću

preobrazbu nas ponajprije upućuju dva strukturna uvijeta# /. -bog svog

postkonvencionalnog karaktera 6 za razliku od nacionalnog identiteta, onajnadnacionalni ne zahtjeva mitove koji će ga iriti 6 poticati, ne zahtjeva simbole jer su

oni univerzalni, to su slike iz Eitroshime 6 7agasakija, $ernobil 6 sl. 6 drugi uvijet %0.&

postane li svjetski utjecajan n način na koji odgovara njegovom normativnom

sadržaju, nadnacionalni identitet neće moći izbjeći poticaje 6 kontrolu koju mu samo

svjetsko javno mnijenje može dati. 'n ne može ući u svijest svakog građanina.) :ekoliko napomena o evropskom identitetu0

Pod pojmom europski identitet razumije se identitet političkog tijela zvanog 5.

uropski identitet 6 njegov odnos sa kozmopolitskim uvjetovani su dvjema



opasnostima, koji se odnose na vrijeme 6 načine procesa institucionalizacije %a to su

elementi svakog nadnacionalnog identiteta&. Prva se opasnost pojavila sa

zakanjenjem ili nesposobnoću da oživotvori jedinstvenu vanjsku 6 vojnu politiku %to

je primjer nemoći 5 tokom rata u 4ugoslaviji,zbog koje je izgubila političku

odlučnost 6 vjerodostojnost&. A entitet nemoćan da pokaže odlučnost u takvoj situaciji

teko da može privući odanost svojih građana, gajeći njihov zajednički identitet. +rugi

problem ne odnosi se toliko na to da li postoji nadnacionalna razina u uropi nego

kako bi se ona mogla oblikovati. To je tema demokratskog de*icitaQ. 4asno je koliko

mnogo identitet nadnacionalnog političkog tijela koje se stvara slobodnim

pristupanjem, ovisi o smislu participirane samovlade za koji građani osjećaju da se u

njemu može ostvariti.

'vdje je riječ o negativnim elementima procesa integracije koji je moguć samo zatoto se dosad temeljio na načelima miroljubive promjene, demokratije 6 saradnje. Ako

taj temeljni elemt ostane djelatan, 6 ako se u uropi ne stvara samo kontinentalna sila,

stvarni europski identitet ostaje otvoren za povezivanje s onim zamislivim

kozmopolitskim. Također, pozitivan element je 6 veća važnost regija u ujedinjenoj

uropi

Odgovori na pitanja sa ispita:

Grupni identitet kao refleksivni identitet?

Grupni identitet je zapravo refleksivni identitet: jedan element je elment grupnog identiteta jer se shvaca kao takav,

odnosno on se odrzava u svijesti njenih clanova. Nije vazno da se on posve svjesno odrazava ili ne odtazava u

svijesti svih clanova grupe nego da se, na osnovi onoga sto svako zamislja, moze graditi jedan ideal-tip ili model

identiteta. Osim sto je refleksivan grupni identit je vrlo slozen i sadrzi element htijenja.

Time zelimo reci da mi u svom samoodredjivanju ne mislimo samo na ono sto jesmo stvarno i sada, nego i na ono

sto zelimo biti u buducnosti. Identitet naime sadrzi, u stalno promjenljivim omjerima i spojevima, planirane inormativne elemente, pored fotografije onoga sto u jednom trenutku osjecamo da jesmo.

IZ kojih razloga se kolektivni identitet esencijalizira?

Kolektivni identitet ima svoje prednosti i opasnosti. On tezi esencijalizaciji identiteta kao i nametanju zajednistva

nazora i iskustva pogodjenim skupinama koje ga nemaju niti ga mogu imati. Nemaju sve zene, svi homoseksualci,

svi crnci ili muslimani iste poglede na svoj identitet, niti ga izrazavaju na isti nacin.

U 19.stoljecu mnogi zidovi su odbacivali svoju religiju, ali su htjeli sacuvati svoj zidovski identitet, sto ce reci

identitet naroda sa odredjenom povijescu i bastinom. Izrael za njih nije bio sveta zemlja nego pradomovina

zidovskog naroda.



Slicne trendove mozemo pratiti u gotovo svim etnickim, vjerskim ili politickim zajednicam, te tako razni pojedinci

imaju razlicite poglede na to sto to znaci biti hindus ili musliman, Indijac ili Amerikanac.Kolektivni identitet pripada

svima koji sudjeluju u njemu i nije privatno vlasnistvo njegovih samoproglasenih cuvara.

Documents

Moja Skripta Pol.ident