Nasilje uslovljeno genderom – uzroci i posljedice

POJMNOVNO ODREĐENJE I DEFINICIJA

1. Gender = Rod

Sex/Pol je biološka kategorija, zasnovana na anatomskim i

fizioloskim razlikama koje definisu žensko i musko tijelo.

Rod je društvena konstrukcija, on nije nužno proizvod nečijeg

biološkog pola, jer mnoge razlike između muškaraca i žena nisu

biološke.

U objašnjenju rodne nejednakosti postoje različiti stavovi:

1. Razlike u ponašanju muškaraca i žena su biološki zasnovane, što

čini prirodni faktor uzroka rodne nejednakosti koja karakteriše većinu

društava.

2. Porijeklo rodnih razlika nalazi se u procesu socijalizacije i učenja

rodnih uloga, čime se pravi razlika između biološkog pola i

društvenog roda: dijete se rađa s polom, a razvija rod. Rodne

nejednakosti proističu iz socijalizacije različitih uloga kod muškaraca i

žena. Dječaci i djevojčice uče polne uloge i stiču muške i ženske

identitete-muškost i ženskost-koji ih prate.

Rodna socijalizacija je moćan proces i njene posljedice mogu biti

značajne. Kada im se rod jednom „dodjeli“ društvo od pojedinaca

očekuje da se ponašaju kao „muškarci“ i „žene“. U svakodnevnom

životu se upravo ostvaruju i reprodukuju ovakva očekivanja.

3. Društvena konstrukcija roda i pola: ovo stanovište umjesto da

pol smatraju biološki određenim, a rod kulturološki naučenim, tvrde da

i pol i rod treba smatrati društveno konstruisanim proizvodima. Ovo

zbog toga što i samo ljudko tijelo podlježe društvenim silama koje ga

na različite načine oblikuju.

Pojedinci mogu da biraju kako da konstruišu i rekonstruišu svoje

tijelo na način koji im se dopada: rade gimnastiku, drže dijetu,

obavljaju plastične operacije ili mijenjaju pol. Stoga tehnologija

1

zamagljuje granice našeg fizičkog tijela tako da ljudsko tijelo i biologija

su podložni ličnom izboru u različitim društvenim kontekstima.

Teoretičari koji vjeruju u društvenu konstrukciju pola i roda odbacuju

svaku biološku zasnovanost rodnih razlika.

Feminističko razlikovanje pola i roda: radovi

M. Mid „Pol i temperament u tri primitivna društva“

(1935).

Simon De Bovoar: prva analizira ženu kao „nemuškarca“.

Koncept „drugasti“ ona koristi za označavanje svih osobina i tipova

ponašanja, kao „ženskih“ tako i „muških“, npr. histerija, bijes, koji

odražavaju rodno očekivano ponašanje i karakteristike. „Ženama se

ne rađamo nego postajemo“.

Feminizam ima kritički odnos prema tradicionalno-teorijskom

pristupu polnim razlikama zasnovanom na shvatanju da sve postojeće

razlike imaju osnova u različitoj biologiji žene i muškarca.

Ovakva tumačenja feminizam smatra lažnim i netačnim i tvrdi da

ono što se ženama nameće kao „prirodno“ predstavlja rezultat

društvene prisile i uslovljenosti u procesu vaspitanja i socijalizacije.

Prihvatanje i unutrašnja ugradnja tako stvorenih rodnih

karakteristika predstavlja, prema feminizmu, proces produkcije roda ili

„gendering“. Ovi procesi su nužno prisilni, jer im je cilj da rodne razlike

predstave kao stabilne i nepromjenjive.

Robert Stobler, (1986): Rod je pojam koji ima psihološke i

kulturne konotacije. Ako su primjereni termini za spol „muškarac“ i

„žena“, odgovarajući termini za rod jesu „muški“ i „ženski“. Ovi

posljednji termini mogu biti sasvim neovisni o „biološkom“ spolu.

Feministički teorijska analiza usmjerena je, od 70-tih godina 20.

vijeka, na rodne razlike kao mjesto nejednake podjele društvene moći.

Danas snaga savremenog feminističkog pokreta leži upravo u

demistifikaciji mitologije koja okružuje rodne razlike.

Rodne razlike i rodni odnosi su kolektivna problematika, slično

klasnim odnosima.

2

Jasna jezička razlika roda i pola u engleskom jeziku (gender-

sex) nije takva u drugim jezicima što predstavlja dodatni problem. U

slavenskim jezicima termin rod nema značenje koje se u potpunosti

uklapa u teoriju roda (gender-a).

2. DISKRIMINACIJA

(lat. discrimanere=razlikovati, dijeliti) Ograničavanje prava,

podjela prema različitim osobinama, davanje manjih prava

ženama nego muškarcima, pravna nejednakost.

Rodna diskriminacija: društvena diskriminacija zasnovana na

društveno konstruisanoj predstavi i shvatanja žena i muškaraca.

Rodni jaz: prvo se koristio tokom 60-tih godina u cilju

definisanja i objašnjenja razlika u glasačkim sklonostima i običajima

između žena i muškaraca. Danas se koristi najčešće u označavanju jaza

između plata žena i muškaraca.

Diskriminacija žena: ovaj pojam je definisan u čl. 1 Konvencije

o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene i glasi: „Diskriminacija

žena označava svaku razliku isključenje ili ograničenje u pogledu pola,

što ima za posljedicu ili cilj da ugrozi ili onemogući priznanje,

ostvarenje ili vršenje prema ženama, ljudskih prava i osnovnih sloboda

na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili

drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje na osnovu

ravnopravnosti muškaraca i žena“.

Definicija uključuje nasilje zasnovano na razlici polova, to jest,

nasilje koje je usmjereno prema ženi zato što je žena ili nasilje koje u

većoj mjeri utiče na ženu nego na muškarce. Ono uključuje djela koja

nanose fizički, psihički ili seksualni bol i patnju, prijetnje takvim

djelima, prinudu i druge vidove ograničavanje slobode.

Nasilje zasnovano na razlici polova, koje šteti ili negira ženama

uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda prema opštem

međunarodnom pravu ili prema konvencijama o ljudskim pravima jeste

diskriminacija.

3

3. MIZOGINIJA: mržnja prema ženi

Adrijan Rič (1986) je mizoginiju odredila kao organizovanu,

institucionalizovanu mržnju, neprijateljstvo i nasilje prema ženama.

Feminističke psihoanalitičarke: samo bi potpuno učešće

muškaraca u podizanju djece moglo da izbriše korijene mizoginije.

Analizira se veza između mizoginije i muškog seksualnog nasilja

prema ženi, kao i veza između mizoginije i militarizma.

Feministička tradicija mizogimijom ima tri fokusa: psihoanalitički;

nasilje prema ženi i liberalnu kritiku.

4. SEKSIZAM: diskriminacija ženskog pola. Pojam se pojavio

1965 godine. Sekstički su oni društveni odnosi u kojima muško

osporava vrijednost ženskog. Patrijarhat je poredak koji se zasniva na

seksizmu i dominaciji muškarca nad ženom.

5. NASILNIK je svaka osoba koja nasilničkim ponašanjem,

zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugu osobu u

ponižavajući položaj.

6. ŽRTVA

Žrtva je svaka osoba koja je pojedinačno ili kolektivno pretrpila

stradanje, uključujući psihičku ili fizičku povredu, emocionalni

stres, ekonomsku štetu ili bitnu povredu ličnih prava činjenjem ili

nečinjenjem koja su pozitivnim krivičnim zakonima država članica

previđeni kao krivična djela, uključujući krivično pravno regulisanje

zloupotrebe moći.

Žrtva može biti svaka osoba bez obzira da li je počinilac djela

identifikovan ili nije, da li je uhapšen, da li se protiv njega vodi krivični

postupak ili je proglašen krivim bez obzira na stepen srodstva sa

žrtvom. Pojam žrtve se može po potrebi proširiti na blisku porodicu

ili osobe koje počinilac izdržava, na osobe koje su pretrpjele štetu

pomažući žrtvama ili su sprečavale da dođe do žrtava.

4

Deklaracija o osnovnim pravima žrtava krivičnih djela i

zloupotrebe moći (usvojena na Generalnoj skupštini OUN 29. XI 1985.,

Rezolucijom 40/34).

NASILJE USLOVLJENO GENDEROM (rodno zasnovano nasilje):

označava nasilne radnje učinjene prema ženi od strane muškarca, koje

su menifestacija istorijski nejednake raspodjele moći između muškarca

i žene koja je dovela do dominacije nad ženom i diskriminacije žene od

strane muškarca kao i do spriječavanja ženske ravnopravnosti. Postoje

dvije kategorije /definicije ovog nasilja.

Prvu čine: delikti koji se gotovo isključivo dešavaju ženama:

silovanje, bludne radnje, genitalno sakaćenje, prinudna prostitucija,

trgovina ženama, prinudni brak, abortus, sterilizacija i domaće nasilje.

Drugu čine: nasilje nad ženama koje se nisu uklopile u

restriktivne društvene, kulturne ili religiozne norme ili druge

diskriminacione zahtjeve nametnute ženama, npr. prisiljavanje na

nošenje čadora ili zara, uskraćivanje na obrazovanje, nemogućnost

kretanja u javnosti bez muškaraca i sl.

DEFINICIJE NASILJA:

1. Nasilje nad ženom

Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženom (1993):

„bilo kakav akt nasilja koji se zasniva na rodu i spolu, a koji kao

posljedicu ima, ili je vjerovatno da će imati, fizičku, seksualnu ili

5

psihološku štetu ili patnju kod žene, uključujući prijetnje takvim

radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili

privatnom životu“.

Pekinška platforma (1995): bilo koji čin rodno zasnovanog

nasilja koje rezultira ili bi moglo rezultirati, fizičkom, seksualnom ili

psihološkom štetom i patnjom žene, uključujući prijetnje takvim činom,

prinudom ili samovoljnim lišavanjem slobode, u javnom i privatnom

životu“.

2. Nasilje u porodici

Preporuka Rec (2002): 5 Odbora ministara Evrope nasilje u

porodici definiše kao: nasilje koje se događa u porodici ili kući,

uključujući fizičku ili mentalnu agresiju, emocionalno i psihološko

zlostavljanje, incest, silovanje među supružnicima, stalnim ili

povremenim partnerima i ukućanima, zločine počinjene radi časti,

ženska genitalna i seksualna mutilacija i ostali tradicionalni običaji

štetni za žene, kao što su prisilni brakovi.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH i RS (2005):

„Nasilje u porodici je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku,

seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima,

ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje koji ozbiljno sputavaju članove

porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu

ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi života“ (čl.6).

3. Sekusalno uznemiravanje

Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH (čl.4, tč.4): („svako

ponašanje koje riječima ili radnjama, ili psihičkim djelovanjem

seksualne prirode ima za cilj ili rezultira nanošenjem štete integritetu

osobe, ili stvaranje zastrašujuće neprijateljske, ponižavajuće, prijeteće

ili slične situacije, a koje je motivirano pripadnošću različitom spolu ili

6

različitom seksualnom orijentacijom, a koje za oštećenu osobu

predstavlja nepoželjno fizičko, verbalno, sugestivno i drugo

ponašanje“.

4. Zlostavljanje

SZO (2002): Zlostavljanje starijih osoba određuje kao

„pojedinačni ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg

postupanja, koje se događa u bilo kojem odnosu očekivanja ili

povjerenja, a koje uzrokuje štetu bol neprilike i/ili nevolju starijoj

osobi“.

Prema izvještaju SZO na osnovu analize 5 studija, iz SAD,

Kanade, Nizozemske, Finske i V. Britanije, broj starijih zlostavljanih

osoba se kreće od 4% do 6%. Veliki „tamni broj“ 1: 13 ili 14.

OBLICI NASILJA NAD ŽENOM

Fizičko nasilje: primjena fizičke sile, ili psihičke prinude na

fizički ili psihički integritet; fizički napad, bez obzira da li je nastupila

fizička povreda; svako postupanje koje može izazvati opasnost fizičke

ili psihičke boli; prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede

dostojanstva ucjenom ili drugom prinudom. Guranje, čupanje kose,

7

udaranje, premlaćivanje, udaranje rukama i nogama, davljenje, ugrizi,

ubodi nožem, genitalno sakaćenje, mučenje, ubistvo. Ozbiljnost ozljede

seže od minimalnih ozljeda tkiva, razbijenih zuba i polomljenih kostiju

pa do trajnih ozljeda i smrti.

Psihičko nasilje: primjena psihičke prinude na psihički

integritet; verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim

imenima, uhođenje i drugi oblici uznemiravanja. Zadirkivanje,

izrugivanje, zlobni ili ponižavajući komentari, prijetnje, izolacija, prezir,

maltretiranje, javno vrijeđanje.

Takva vrsta ponašanja obično narušava samopoimanje i

samopouzdanje, posebno ako potraje.

Seksualno nasilje: silovanje, seksualno zlostavljanje, seksualno

uznemiravanje , trgovanje ženama i prisilna prostitucija.

Seksualno nasilje je jednostavno rečeno svaki seksualni čin protiv

volje druge osobe, uključujući seksualno izrugivanje i zadirkivanje,

zurenje, nepoželjne komentare, egzibicionizam, uvredljive telefonske

pozive , nepoželjne seksualne prijedloge, prisilno gledanje ili

sudjelovanje u pornografiji, nepoželjno dodirivanje, prisilan seks,

incest, bludan ili ponižavajući seksualni čin, prisilnu trudnoću.

Ekonomsko nasilje : oštećenje ili uništenje zajedničke imovine

ili imovine u posjedu ili pokušaj da se to učini; nasilje povezano s

mirazom; svako postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati

opasnost vezanu za ekonomsku štetu. Nejednak nadzor nad

zajedničkim resursima, npr. uskraćivanje pristupa zajedničkom novcu

ili nemogućnost nadzora nad njim, uskraćivanje partneru zaposlenja ili

nastavka obrazovanja, uskraćivanje ženi na vlasništvo.

Strukturalno nasilje: ovaj oblik nasilja usko je vezan za

ekonomsko nasilje nad ženama i uključuje nevidljive i neopipljive

prepreke za ostvarivanje osnovnih prava žena i prava na izbor. Takve

8

prepreke nastaju iz samog društvenog tkiva, odnosno razlika i odnosa

moći (struktura) koje proizvode i opravdaju nejednakosti.

Duhovno nasilje: ponašanje koje razara ili uništava kulturna ili

vjerska uvjerenja žene, ismijavanjem, kažnjavanjem ili prisiljavanjem

da prihvati neki drugi sistem vjerovanja.

Drugi oblici nasilja: propuštanje dužne pažnje, nadzora ili

nepružanje pomoći i zaštite iako za to postoji obaveza prema zakonu i

moralu, što može imati za posljedicu osjećaj fizičke, ekonomske,

psihičke ili socijalne ugroženosti.

Svi pobrojani oblici obuhvataju nasilje nad ženom: u porodici, u

široj zajednici i nasilje tolerisano od strane države, ma gdje do njega

došlo.

Većina nasilja nad ženom je kombinacija fizičkog, seksualnog i

psihološkog nasilja, u čijoj je pozadini strukturalno nasilje, a ponekad

uključuje ekonomsko i duhovno nasilje.

Cilj nasilja na ženom je: kontrola upotrebom sile, zastrašivanjem i

manipulacijom.

Svim oblicima nasilja izložene su sve osobe ženskog spola

različite starosne dobi.

Žena: dijete, djevojka, supruga i majka, starija osoba

UZROCI NASILJA NAD ŽENOM

Može se objasniti jedino interaktivnim djelovanjem brojnih

faktora koje je moguće grupisati na sljedeća 3 nivoa.

Individualni nivo: subjektivno psihološki aspekti koji uključuju

osobine ličnosti, razvojni put, vrijednosti, uvjerenja, pogled na život i sl.

Porodični nivo: dinamika, uloge i obrasci ponašanja u

partnerskim odnosima ali i odnosima među drugim članovima

porodice.

9

Sociokulturni nivo: ratovi i katastrofe, ekonomske prilike,

siromaštvo i nezaposlenost, obilježja norme lokalne zajednice, kvalitet

zdravstvenih ustanova, ustanova socijalne zaštite, sudstva, policije.

Postoji jasna povezanost između količine nasilja u društvu,

uključujući i nasilje u medijima, i prisustva nasilja u porodici

(međugeneracijski prijenos nasilja).

KULTUROLOŠKE PREDRASUDE

Volter Lipman je „stereotip“ definisao kao „slike u našim

glavama“ koje nam pružaju okvire za objašnjenje događaja o kojima

smo nedovoljno, djelimično informisani. Ove „slike u glavi“, koje se

znatno razlikuju od dijela „spoljašnjeg svijeta“ koji prikazuju, obrazuju

se pod uticajem društva i kulture prije nego je pojedinac u stanju da na

osnovu ličnih spoznaja izgradi vlastito mišljenje, npr. o različitim

društvenim grupama.

Stereotip se obrazuje još u djetinjstvu, posebno pod utjecajem

porodičnog vaspitanja i roditeljskog autoriteta.

Danas se posebno proučavaju predrasude, odnosno stereotipi

polne diskriminacije, u smislu pojednostavljenih ocjena, npr. „Žene su

lukave ... nježne... glupe“, a „muškarci su racionalni ... grubi...

pametni“.

U našoj kulturi se npr. od muškarca očekuje da bude borbeniji,

više zainteresovan za obrazovanje, sport, i sl. a od žene da bude

osjetljivija, tolerantnija, više zainteresovana za kuću, djecu, muža,

kuhinju, umjetnost, modu i sl.

Naša kultura je još uvijek patrijarhalna i njezina suštinska

karakteristika je dominacija muškaraca nad ženama i starijih nad

mlađima.

1. PREDRASUDE KARAKTERUSTIČNE ZA BIH NARODE:

a)Stereotipi o karakternim osobinama i izgledu žene

Ženi ne treba vjerovati:

10

-Ne vjeruju ljetini dok je ne metneš u ambar, ni ženi dok je

ne metneš u grob.

-Žena vjere nema.

Žena je brbljiva:

-Opasala se jezikom kao kuja repom.

-Žena će sačuvati samo onu tajnu koju ne zna.

-Što jedna žena zna, nije više tajna.

Žena je lukava:

-Žena se uzda u plač, a lopov u laž.

-Što žena više plače više muža vara.

Žena je zla i osvetoljubljiva:

-Nema pakosti na ženskom.

-Od žene nema većeg zla na svijetu.

-Gore je zlu ženu dirnuti nego zlu zmiju.

- Što vrag ne može, po mu zla žena pomogne.

Žena je glupa:

-U žene je duga kosa, a kratka pamet.

-U žene je mozak kokošiji.

Prema lijepoj ženi:

-Lijepa žena i dobro vino, to su dva slatka otrova.

-Lijepa žena rijetko poštena.

-Dok se lijepa napravi, ružna posao obavi.

-Ružna žena - mirna glava.

-Ružna žena – dobra sluga.

b) Stereotipi koji opravdavaju nasilničko ponašanje i prezir

muškarca prema ženi

Žena je svojina:

-Ženu i izderanu kapu lako je steći.

-Konja i ženu treba držati za ular.

Ženu treba prezirati i tući:

-Na pseto zamahni, a ženu udari.

-Žene se biju čibukom, a ljudi nožem ili puškom.

- Ko ženu sluša gori je od žene.

11

-Ko se žene boji gori je od nje.

-Lajava žena više puta bijena.

-Koja se muža ne boji često suze roni.

-Ženu i zmiju udari u glavu.

-Ko ženu ne bije on čovjek nije.

c) Stereotipi vezani za odnos muškarca prema različitim

socijalno-biološkim ulogama žene

Prema vlastitoj supruzi:

-Srećnom žene umiru, a nesrećnom kobile crkavaju.

-Ženi ga da ne pjeva.

Prema ženi koja je „nerotkinja“:

-Žena nije žena dok ne rodi.

-Žena bez poroda, drvo bez ploda.

Prema majci:

-Žena je žena, ali majka je majka.

-Nema ti bez majke dobra na svijetu.

-Majčin i božiji blagoslov su isti.

-Majka bila, majka mila.

Prema djevojci:

-Grehota je kadit djevojku.

-Na djevojku bolje kršumom nego hrđavom riječju.

Prema domaćici:

-Ne stoji kuća na zemlji nego na ženi.

-Ni jedno blago ne vrijedi koliko vrijedna žena.

Zaključak

Prema nekim savremenim istraživanjima (Beograd, 1991)

kulturnog stereotipa ženske uloge, pozitivni stereotipi uključuju

sljedeće osobine: iskrena, popustljiva, uredna, nježna, vrijedna,

skromna, privržena porodici itd.

SAVREMENI MITOVI I ČINJENICE O NASILJU NAD ŽENOM

MIT: Žene uzrokuju nasilje. Zlostavljana žena „je to

tražila“.

12

ČINJENICA: Zlostavljač uzrokuje nasilje, on je odgovoran za svoje

postupke.

MIT: Nasilje u porodici i među bračnim partnerima je

njihova privatna stvar.

ČINJENICA: Nasilje nad ženom je ozbiljan društveni problem.

MIT: Ako žena napusti zlostavljača nasilje će nestati.

ČINJENICA: Većina žena je u većoj opasnosti kada ostavi

zlostavljača.

MIT: Zlostavljanje žene se događa samo u nižim

društvenim slojevima.

ČINJENICA: Nasilje nad ženom je prisutno u svim društvenim

slojevima.

MIT: Žene su nasilne kao i muškarci.

ČINJENICA: Muškarci većinom čine nasilje.

MIT: Žene biraju nasilne partnere. Čak i onda kada ostave

nasilnika naći će ponovo istog.

ČINJENICA: Žene ne traže nasilnika iako dio njih ponovo živi u

nasilnim partnerskim odnosima.

MIT: Muškarac koji tuče ženu ima duševne smetnje.

ČINJENICA: Duševne smetnje nisu preduvjet nasilja nad ženom.

MIT: Muškarce koji su nasilni nije moguće promijeniti.

ČINJENICA: Muškarci mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje.

MIT: Tuča u braku nije ozbiljna. Ona se događa u većini

brakova.

ČINJENICA: Tuča u braku je ozbiljna i zahtjeva pažnju društva.

13

MIT: Djeca trebaju oca iako je on nasilan prema njihovoj

majci.

ČINJENICA: Odrastanjem u takvoj porodici djeca uče biti nasilna.

MIT: Nasilje i ljubav ne idu zajedno.

ČINJENICA: Ljubav ne isključuje nasilje.

Zajedničko pobrojanim mitovima je:

umanjivanje značaja nasilja nad ženom kao društvenog problema

i negiranje odgovornosti društva.

prebacivanje odgovornosti za izloženost nasilju na žrtvu.

pronalaženje različitih vanjskih okolnosti kojima se nastoji

„objasniti“ nasilno ponašanje muškarca.

prihvaćanje stanja i nevjerica u mogućnost promjene.

žene značajno učestvuju u održavanju mitova.

POSLJEDICE NASILJA NAD ŽENOM I SVJESNOST O NASILJU

Prema podacima datim u Izvještaju, koji je usvojen na

Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope u novembru 2005, svaka 5

žena u Evropi je žrtva porodičnog nasilja. Takođe, svake sedmice 1

žena je ubijena od svog nasilnog muža ili partnera.

U Sarajevu je za 10 mjeseci 2005. godine 300 žena prijavilo

nasilje u partnerskim odnosima.

U Zenici, NVO Medica, 2004 i 2005. godine na oporavak zbog

nasilja u porodici primljeno 84 žene i 60 djece. Savjetovalištu se

obratilo 180 žena žrtava nasilja.

Svjetske statistike govore sljedeće:

-svakih 10 minuta jedna žena je izložena fizičkom

zlostavljanju od strane muškarca;

14

-Preko 80% nasilja nad ženama vrše njihovi partneri

(supruzi, bivši supruzi, vanbračni partneri);

-Oko 45%, od ukupnog broja ubijenih žena ubili su ih

njihovi partneri;

-72% zlostavljanih žena dalo je odgovore da trpe nasilje

više godina;

-52% zlostavljanih žena navodi da nasilje trpe

svakodnevno;

-U SAD ozbiljne zdravstvene probleme imalo je 3%

zlostavljanih žena, što čini 1,6 miliona ozbiljno bolesnih žena;

-Samo 22% žena je o nasilju partnera razgovaralo sa

zdravstvenim radnicima;

Posebna problem je seksualno zlostavljanje. Tu je „Tamni broj“ 1:10.

Istraživanja pokazuju:

-59% žena je doživjelo prisilni oblik seksualnog kontakta;

-25% je doživjelo neželjeni seksualni odnos;

-21% je doživjelo neželjeno silovanje tijela.

Posljedice nasilja nad ženom:

bitno utiču na mentalno zdravlje: nisko samopoštovanje, tjeskoba,

depresija, agresivnost, pokušaj suicida, ovisnost, loše funkcionisanje na

radnom mjestu, u školi, fakultetu, nestabilni partnerski odnosi i sl.

Svjesnost o nasilju nad ženom, sa osnovnom porukom da je

nasilje kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su:

-pravo na život

-pravo da ne bude žrtva mučenja ili okrutnog, nehumanog

ili ponižavajućeg odnosa ili kazne,

-pravo na jednaku zaštitu prema humanitarnim normama

za vrijeme međunarodnog ili unutrašnjeg oružanog sukoba,

-pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti,

-pravo na jednaku zakonsku zaštitu,

-pravo na ravnopravnost u porodici, pravo na najviši

dostupan standard fizičkog i mentalnog zdravlja,

15

-pravo na pravedne i prihvatljive uslove rada,

može se sagledati, na međunarodnom nivou, kroz donošenje sljedećih

međunarodnih dokumenata:

-Dokumenti UN-a

-Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žene (usvojena

decembra 1979. stupila na snagu 3. decembra 1981. godine).

-Opcioni protokol uz Konvenciju o eliminisanju svih oblika

diskriminacije žena (1999).

-Opšta preporuka br. 19 Komiteta za eliminisanje diskriminacije

žena (1992).

-Pekinška deklaracija (1995).

-Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948).

-Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

(usvojen 1966, stupio na snagu 1976).

-Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (usvojen

1966, stupio na snagu 1976).

-Konvencija o pravima djeteta (usvojena 1989, stupila na snagu

1990).

-Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama (1993).

-Rezolucija komisije za ljudska prava 2003/45 o eliminisanju

nasilja nad ženom.

-Konvencija o političkim pravima žena (1952).

Dokumenti Vijeća Evrope

-Evropska konvencija o ljudskim pravima (1952).

-Deklaracija o politici suprotstavljanja nasilju prema ženama u

demokratskoj Evropi (1993).

-Preporuka 1450 (2000.) Nasilje nad ženom u Evropi.

-Preporuka 1582 (2000.) Nasilje nad ženom u Evropi (2002).

-Preporuka Rec (2002.) 5 Odbora ministara zemljama članicama

za zaštitu žena od nasilja.

Dokumenti BiH

16

-Rezolucija o borbi protiv nasilja nad ženom u porodici („Sl.

glasnik BiH“ br. 15/08).

-Rezolucija o sprečavanju maloljetničke delikvencije i postupanju

u slučaju nasilja među djecom i mladima ( „Sl. novine FBiH“ br. 10/08).

-Strategija protiv maloljetničkog prestupništva 2006-2010 u BiH

(„Sl. glasnik BiH“ br. 14/08).

-Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u RS i FBiH („Sl. glasnik RS“

br. 118/05; „Sl. novine FBiH“ br. 22/05 i 51/06).

-Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH („Sl. glasnik BiH“ br.

16/03).

Zakon o zaštiti nasilja u porodici RS i FBiH

Zakon određuje: pojam nasilja u porodici, osobe koje se smatraju

članovima porodice, način zaštite članova porodice, vrstu i svrhu

zaštitnih mjera i odredbe o mogućim sankcijama za prekršaj koji počini

službena osoba koja policiji ne prijavi nasilje u porodici, kao i sanacije

za nasilnika koji ne postupi prema izrečenoj z6aštitnoj mjeri (čl. 222 KZ

FBiH).

Nasilje u porodici je definisano kao krivično djelo, koje je

ostalo u nadležnosti redovnih sudova, dok je izricanje zaštitnih mjera

nasilniku u nadležnosti sudova za prekršaje.

Zaštitne mjere počiniocu:

1. Udaljavanje iz stana, kuće ili nekog stambenog prostora i

zabrana vraćanja

2. Zabrana približavanja žrtvi nasilja

3. Obezbjeđenje zaštite osobe izložene nasilju

4. Zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju

5. Obaveza psihosocijalnog tretmana

6. Obaveza liječenja od zavisnosti

PREVENCIJA NASILJA: OD KULTURE NASILJA DO KULTURE NE-

NASILJA

Nasilje nad ženom od strane muškarca nije privatna stvar već

javni i društveni problem.

17

Slučajevi nasilja predstavljaju povredu ljudskih prava.

Države su se obavezale međunarodnim sporazumima da

sprečavaju nasilje nad ženama i zaštite žrtvu.

Prepreke za navedeno su:

duga tradicija i „normalnost“ nasilja nad ženom;

posmatranje problema kao privatnog;

podčinjen položaj žene u društvu i porodici i uloga nasilja u

stvaranju i oržavanju te podčinjenosti;

predrasude i stereotipi koji opravdavaju nasilje nad ženom;

seksistički, rasistički, mizogini i nehumani stavovi prema

ženi;

zanemarivanje problema od strane političara i

zakonodavaca;

neznanje odgovornih aktera u odnosu na međunarodne

standarde ljudskih prava;

nedostatak političke volje i neravnomjerna raspodjela

sredstava, nedostatak svijesti i znanja političkih i sudskih

vlasti.

Prevencija – djelovati na različitim društvenim nivoima: na

nivou države, zajednice i pojedinca.

Primarna: Sprečavanje pojave nasilja

podizanje svijesti,

kampanje, inicijative u okviru zajednice,

edukacija o ljudskim pravima,

edukativni program za djecu i adolescente,

rodna ravnopravnost itd.

Sekundarna: identifikacija faktora rizika i rizičnih grupa,

obezbjeđivanje pomoći

pravljenje rodno osjetljivih programa u raznim

institucijama,

otvaranje sos telefonskih programa,

obezbjeđivanje sistematskih programa

18

donošenje zakona sa odredbama kojima se jača

nezavisnost žena na pravnom, ekonomskom i društvenom

nivou,

pokretanje inicijativa za podršku ženama određenih

etničkih skupina, npr. roma u bih, ali i žena izbjeglica i

emigrantkinja itd.

Tercijarna prevencija: aktivnosti koje sprečavaju

pojavu daljeg, već registrovanog, nasilja

pomoć ženama koje trpe nasilje,

otvaranje skloništa za žene žrtve nasilja,

efikasne policijske intervencije,

efikasne sudske procedure itd.

Efikasna pravna zaštita od nasilja je preduslov za uspješnu

primarnu i sekundarnu prevenciju .

ISKUSTVO DOBRE PRAKSE: AUSTRIJSKI MODEL ZAŠTITE OD

NASILJA

1. Mreža pomoći i podrške usluga koje su dostupne

ženama: preduslov za eliminaciju nasilja nad ženom

-Prvo sklonište za žene otvoreno 1978. godine.

-Narednih 25 godina uspostavljena je:

mreža ženskih skloništa

SOS telefona

Savjetovališta za žene žrtve nasilja

Interventni centri

Skoro sva skloništa, 2005. godine ih je bilo 26 sa ukupno

400 mjesta za žene i djecu, vode ženske NVO i finansiraju se iz

državnog budžeta u skoro 100% slučajeva. U toku 2004. godine 2767

žena primljena je u skloništa.

Pokazatelji dobre prakse:

-bar 1 SOS telefon za hitne slučajeve u cijeloj državi, otvoren 24

h dnevno, besplatan,

19

-adekvatan broj skloništa za žene i djecu žrtve nasilja (minimum

jedno sklonište na 10 hiljada stanovnika) koja su otvorena 24h dnevno

i obezbjeđen besplatan prevoz do skloništa,

-adekvatni standardi bezbijednosti u skloništima,

-mreža savjetovališta dostupna u cijeloj državi,

-adekvatna pomoć za specifične grupe žena: emigrantkinje,

pripadnice etničkih manjina, žene sa posebnim potrebama,

-profesionalna pomoć koju pružaju obučene ekspertkinje,

-smjernice i kvalitetni standardi za praktičan rad sa ženama i

djecom,

-osnaživanje žena i uvažavanje njihovih odluka,

-država obezbjeđuje adekvatno finansiranje usluga koje se

pružaju ženama ,

-usluge treba da pružaju obučene, iskusne,nezavisne ženske NVO

u saradnji sa vladinim institucijama.

2. Kriterijumi za uspješnu primjenu međunarodnih pravnih i

političkih okvira

Primjena međunarodnih pravnih i političkih okvira zaštite

žena od nasilja zahtjeva neophodnost sljedećeg:

-aktivan ženski pokret koji se bori protiv nasilja nad

ženama,

-trening o ljudskim pravima za ženske organizacije,

-sistematska dokumentacija i napori da se nasilje nad

ženama učini vidljivim,

-lobiranje političkih aktera koristeći standarde ljudskih

prava kao najvažniji instrument lobiranja,

-kreativno prilagođavanje modela dobre prakse iz drugih

država na specifičnu situaciju u jednoj državi,

-političarke koje se bave problemima nasilja nad ženama,

-jasan politički mandat i politička volja,

-uključivanje ženskih NVO u izradi novih mjera zaštite i

zakona,

20

-međuinstitucionalna saradnja policije, sudstva, zdravstva i

službi socijalne zaštite.

3. Implementacija zakona

Pažljiva implementacija Zakona o zaštiti od nasilja, prema

iskustvu Austrije, zahtjeva mnoštvo strategija:

-informisanje i obuku što većeg broja osoba u institucijama

i službama koje su odgovorne za primjenu zakona,

-obuka bi trebalo da se odnosi ne samo na pravne aspekte

nego i na cijelu filozofiju koja stoji iza zakona, njene ciljeve i posljedicu

po društvo,

-razvijanje obuhvatnog sistema obuke,

-angažovanje ključnih osoba na mjesto trenera/trenerica,

-informisanje javnosti o problemu.

4. Ključni elementi austrijskog modela Zakona o zaštiti od

nasilja

1. Iseljavanje nasilnika iz kuće i zabrana prilaska u periodu 10 do

20 dana. Ove mjere izriče policija.

2. Dugoročna zaštita izdavanjem zaštitnog privremenog sudskog

naloga po građanskom zakonu (3 mjeseca i više).

3. Podrška žrtvama, mjere prevencije nasilja i koordinacija svih

intervencija, otvaranjem interventnih centara.

5. Efikasnost policijske intervencije i povjerenje

žrtve u krivični pravosudni sistem

Povjerenje žrtve u vlast putem profesionalnih, žrtvi orijentisanih,

intervencija je bitan pokazatelj dobre prakse. Na osnovu iskustva o

primjeni austrijskog modela Zakona o zaštiti od nasilja pokazatelji

dobre prakse su sljedeći elementi:

-sva policijska prava i obaveze treba da budu jasno regulisani

zakonom (Zakon o bezbijednosti),

21

-policija mora odmah reagovati na hitne pozive; ti pozivi imaju

prioritet,

-policija ima moći i obaveze da uđe u stan i protiv volje muža,

-zaštita i bezbjednost žrtava je prioritetni zadatak intervencije,

-iseljenje i zabrana prilaska je regulisana do detalja; trajanje

zabrane prilaska je fiksno određeno i ne zavisi od odluke pojedinog

policajca,

-ukoliko su život, zdravlje ili sloboda neke osobe ugroženi, policija

mora iskoristiti mjeru iseljenja; u ovom slučaju nema mjesta diskusiji,

-policija mora pratiti poštivanje zabrane prilaska,

-žrtva je oslobođena odgovornosti da se treba složiti sa mjerama

zaštite,

-žrtvama i počiniocima nasilja zakonom je zagarantovano pravo

na informisanje, koje policija mora poštovati,

-saradnja policije sa građanskim sudom, interventnim centrima i

kancelarijom za mlade je integrisana u proceduru implementacije, tako

da ne zavisi od dobre volje pojedinca,

-policija je obavezna na krivično gonjenje ukoliko je počinjeno

krivično djelo,

-pažljiva istraga i razmatranje dokaza kao i detaljna

dokumentacija intervencija su obavezna,

-građani imaju pravo da se žale na policijsku intervenciju

nezavisnom sudu.

Drugi važni aspekti:

-specijalne jedinice policije koje se bave slučajevima nasilja u

porodici, a radi zaštite profesionalnog vođenja slučaja, pokazale su se

kao uspješne u intervencijama nasilja u porodici,

-specijalne jedinice, takođe, treba da postoje i na nivou

upravljanja radi kontinuiranog monitoringa, evaluacije i poboljšanja

kvaliteta intervencije,

-specifične mjere kao što su konferencije na kojima slučajeve

teškog ili kontinuiranog nasilja iznose više organizacija.

22

6. Efikasna zaštita kroz mjere iz građanskog prava

Efikasne mjere iz građanskog prava moraju biti dostupne svim

ženama koje su žrtve nasilja u porodici, a posebno onim koje ne traže

pomoć policije. Elementi dobre prakse su:

-jasno regulisani sudski nalozi za zaštitu, zaštita za sve

žene/osobe bez obzira da li žive u porodici ili sličnoj sredini,

-implementacija i u slučajevima psihološkog nasilja terorisanja i

progona,

-sveobuhvatna zaštita individualne sfere (kuća, radno mjesto,

obdanište itd.) i zabrana praćenja ili kontaktiranja žrtve,

-brzo izdavanje sudskih naloga u slučaju opasnosti ( odmah ili u

roku od nekoliko dana),

-efikasna implementacija sudskih naloga za zaštitu - u Austriji

policija ima mandat da primjeni sudski nalog,

-bliska saradnja sudova sa policijom i organizacijama za pomoć i

konsultacije.

7. Podrška i pomoć u interventnim centrima

U Austriji su, kao služba za žrtve, shodno Zakon o zaštiti od

nasilja, 1999. godine formirani interventni centri u svakoj od 9

austrijskih provincija. Finansiranje centra dolazi 50%od Ministarstava

unutrašnjih poslova, a 50% od ministarstava za zdravlje žena.

Interventne centre vode NVO. Dostava podataka od strane policije u

Centar je obavezna po Zakonu. Rad centara se sastoji u sljedećem:

Proaktivni pristup

Planiranje bezbijednosti

Pravna pomoć

Srednjoročno i dugoročno savjetovanje, nastavka mjera

Finansijska pomoć i smještaj

Trening protiv nasilja za muškarce

Multi-sektorska saradnja

8. Problemi i izazovi

23

Nedostaci koji se tiču zaštite žrtve

Ekstremno opasni nasilnici

Krivični pravosudni sistem kao karika koja nedostaje

Nedovoljna zaštita emigrantkinja

Djeca – zaboravljene žrtve

POKAZATELJI DOBRE PRAKSE: ISKUSTVO RAZLIČITIH ZEMALJA

a) Interventni sistemi naklonjeni žrtvama

Pravo žrtve da dobije informacije o mogućnostima pomoći

(obzirom da s ežrtve uglavnom prvo obraćaju svojim porodicama i

neposerdnom okruženju za pomoć važno je informistai javnost o

pravnim mogućnostima i službama pomoći).

Pravo žrtve da dobije pomoć obezbjeđivanjem nacionalne

mreže pomoći (poslije policijske intervencije ili hitnih zdravstvenih

mjera, sve žrtve kao i njihova djeca treba da dobiju pomoć i podršku od

odgovarajućih institucija)

Bliska saradnja policije, sudova, zdravstvenih i službi

socijalne zaštite sa ženskim organizacijama za pomoć (ovo zahtijeva

zakonski regulisanu obavezu za prebacivanje podataka, što bi inače

bilo nemoguće zbog zaštite podataka)

Proaktivni pristup: ako se sazna za slučaj nasilja, ženske

organizacije za pomoć će aktivno kontaktirati žrtvu

Pomoć će biti obezbjeđenja tokom dužeg vremenskog

perioda

Hitna finansijska pomoć bez drugih administrativnih

procedura i odgovarajući smještaj moraju biti obezbjeđeni, tako da

žrtva može ostaviti nasilnog partnera

Podrška sigurnom i održivom životu (edukacija i dalji

treninzi, pravno prijavljivanje na tržište rada itd.).

b) Efikasne intervencije krivično-pravnog sistema

24

Svi oblici nasilja treba da budu kažnjivi krivičnim zakonom

uključujući i silovanje u braku

čin nasilja ne treba da bude manje kažnjiv zato što se desio

u porodici, naprotiv, to se treba uzeti kao otežavajuća okolnost

nasilnika krivično da goni treba država, a ne žrtva

efikasno krivično gonjenje nasilnika, sa fokusom na

temeljite istrage i dokaze

za vrijeme krivično-pravnog postupka potrebno je poduzeti

mjere u cilju zaštite žrtvi i prevencije daljeg nasilja ( zaštitni sudski

nalazi, obaveza nasilnika da učestvuje u treningu protiv nasilja, sudska

odluka o uslovnoj kazni itd.)

žrtve trebaju da imaju pravo da učestvuju u krivično-

pravnom postupku, da postavljaju pitanja, iznose dokaze i traže

nadoknadu štete u toku krivičnog ili građanskog postupka

žrtve trebaju da imaju pravo na besplatno pravno

savjetovanje i pomoć za vrijeme krivičnog postupka

bezbjednosti žrtve je neophodno posvetiti posebnu pažnju

prije, za vrijeme i nakon zasjedanja suda. treba izbjegavati svaku

konfrontaciju žrtve sa nasilnikom (npr. žrtva i nasilnik treba na sudu da

čekaju u odvojenim prostorijama)

žrtve treba da imaju pravo da se sa njima postupa obazrivo

naročito kad svjedoče ( ne u prisustvu nasilnika, nego putem

videotraka itd.)

sudije, tužioce i advokate odbrane treba obučiti za

senzitivno tretiranje žrtvi da bi se izbjegla njihova dalja traumatizacija

sudovi i tužilaštva treba da ustanove posebno odjeljenje

koje bi se bavilo slučajevima nasilja nad ženom na nivou eu (2001)

usvojen je minimum standarda u položaju žrtve u krivičnom postupku

c) Opšti pokazatelji dobre prakse za sve nadležne institucije

1. Jasna definicija problema

25

2. Sveobuhvatne i konzistentne smjernice i politike o nasilju nad

ženom, monitoringu i evaluaciji

3. Bezbjednost kao prioritet

4. Treninzi i podizanje svijesti

5. Multi-sektorski rad

c1) Efikasni multi-sektorski pristupi su:

ekspertkinje iz ženskih organizacija imaju centralnu ulogu

institucije koje učestvuju imaju volju i kompetenciju da izmjene

svoju praksu

saradnja podrazumijeva: formulisanje konkretnih obavezujućih

ciljeva, isplanirane projekte, njihovu implementaciju i evaluaciju

svaka institucija doprinosi ljudskim i finansijskim resursima koji

su neophodni za implementaciju planova i postizanja postavljenih

ciljeva

multi-sektorski forum i institucije koje učestvuju takođe imaju

praksu rodne ravnopravnosti u svojim sopstvenim sferama

multi-sektorski forum se obraća odgovornim akterima na

političkom nivou za obezbjeđivanje neophodnih sredstava za podršku

žrtvama. Ako nedostaju resursi čak i bliska saradnja svih uključenih

institucija neće doprinijeti poboljšanju situacije žrtve.

c2) Ciljevi i zadaci multi-sektorskih inicijativa

monitoring intervencija i službi u slučajevima nasilja u porodici

identifikovanje propusta u službama i poboljšanje službi

koordinacija mjera službi

razvijanje politika i smjernica

iniciranje i organizovanje treninga

angažovanje u prevenciji i radu na podizanju svijesti u zajednici

d) Odgovornost države

jasno definisane odgovornosti i kompetencije u oblasti nasilja

nad ženama, u vladi i na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou

uprave

26

specijalna odjeljenja za rodnu ravnopravnost opremljena

adekvatnim ljudskim i finansijskim resursima u svim ministarstvima i

lokalnim administrativnim jedinicama uprave (opštinama)

nacionalni akcioni plan za eliminisanje nasilja nad ženama,

obezbjeđenje finansijskih sredstava za njegovu implementaciju

stalan implementacija, evaluacija i usvajanje akcionog plana

bliska saradnja sa civilnim sektorom, posebno sa ženskim nvo

dovoljno sredstva za ženska skloništa i druge organizacije za

pomoć, efikasna socijalna, psihološka, pravna i ekonomska podrška za

sve žene koje su doživjele nasilje i njihovu djecu

donošenje i implementacija efikasnog zakonodavstva za zaštitu

od nasilja, pravna zaštita i pravna pomoć za žrtve

sistematsko sakupljanje podataka o nasilju nad ženama u svim

relevantnim oblastima

stalno podizanje svijesti kroz efikasne kampanje

antidiskriminativne mjera za žene u svim društvenim i političkim

sferama, rodna ravnopravnost

integracija ljudskih prava u akademski nastavni plan i u trening

edukatora/ki

poštivanje i implementacija međunarodnih standarda ljudskih

prava.

ZAKLJUČCI

ZA PROMJENU STARE UHODANE PRAKSE NASILJA NAD ŽENOM,

KOJE JE USLOVLJENO GENDEROM, TREBA VIŠE GODINA, MNOGO

ULAGANJA I STRPLJENJA. OVO SE POSEBNO ODNOSI NA

NEREAGOVANJE INSTITUCIJA VLASTI.

PREDRASUDE, STEREOTIPI I ZASTARJELA SHVATANJA ČINE

PREPREKU ZA EFIKASNU, PROFESIONALNU AKCIJU, POSEBNO

POLICIJE I PRAVOSUĐA.

27

POLITIČKI I DRUŠTVENI NAPORI ZA SMANJENJE, ODNOSNO

PREVENCIJU NASILJA NAD ŽENOM MORAJU BITI ORGANIZOVANI,

DUGOROČNI I KONTINUIRANI.

EFIKASNA PREVENCIJA NASILJA NAD ŽENOM ZAHTIJEVA VELIKA

FINANSKIJSKA SREDSTVA, MNOGO KOŠTA, ALI NASILJE KOJE

NIJE SPRIJEČENO KOŠTA JOŠ VIŠE.

28