Upload
phamnhu
View
294
Download
6
Embed Size (px)
Citation preview
Obligaciono pravoPredavanja
Predmetni nastavnik: Prof. dr Žaklina Spalević
e-mail: [email protected]
I nedelja predavanja
• Pojam, predmet i značaj Obligacionog prava
• Nastanak i razvoj obligacionog prava
• Odnos obligacionog i stvarnog prava – sličnosti i razlike
• Izvori obligacionog prava – materijalni (društveni uzrok koji izaziva
nastajanje prava kao društvene pojave) i formalni
✓ Pisani izvori (zakoni, podzakonski akti, međunarodne konvencije)
✓ Nepisani izvori (običaj, pravila morala)
Prof. dr Žaklina Spalević
I nedelja predavanja
• Izvori obligacija
✓ Ugovori
✓ Prouzrokovanje štete
✓ Sticanje bez osnova
✓ Poslovodstvo bez naloga
✓ Jednostrana izjava volje
• Struktura obligacionog prava – opšti i posebni deo
• Načela obligacionog prava
Prof. dr Žaklina Spalević
I nedelja predavanja
• Pojam i karakteristike obligacije
• Vrste obligacija
• Subjekti obligacija – poverilac i dužnik
• Cesija (ustupanje) potraživanja
• Preuzimanje (prijem) duga
• Pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja
Prof. dr Žaklina Spalević
POJAM I PREDMET
OBLIGACIONOG PRAVA• Izraz "obligaciono pravo" ima svoje sinonime u nekoliko drugih naziva:
"obvezno pravo", "tražbeno pravo", "dugovinsko pravo".
• Nazivi koji su kod nas najčešće u upotrebi: "obligaciono pravo" i "obvezno
pravo" – na najpotpuniji i najadekvatniji način ispoljavaju suštinu pravnih
odnosa kojih se tiču.
• Nazivi "tražbeno pravo" i "dugovinsko pravo" pravne odnose kojih se tiču
izražavaju nepotpuno i na neki način jednostrano, budući da se njima
naglašava samo jedna strana u pravnom odnosu koji se ima u vidu, a
zanemaruje ona druga.
Prof. dr Žaklina Spalević
POJAM I PREDMET
OBLIGACIONOG PRAVA• Terminom "obligaciono pravo" označavaju se dve različite pojave:
✓ Jedna grana u opštem sistemu pozitivnog prava
✓ Pravna nauka (teorija) koja se bavi naučnom obradom obligacionih odnosa i
pravnih normi koje te odnose regulišu.
• Kao grana u opštem sistemu pozitivnog prava – obligaciono pravo je
skup opštih pravnih normi kojima se regulišu obligacioni odnosi.
• Predmet obligacionog prava su obligacioni odnosi – posebna vrsta
građanskopravnih odnosa između određenih lica koja su jedno drugom
obavezna na određeno ponašanje (prava i obaveze koje proizilaze iz
odnosa poverioca i dužnika).
• Obligaciono pravo čini deo jedne šire celine pravnog sistema poznate kao
"građansko pravo".
Prof. dr Žaklina Spalević
POJAM I PREDMET
OBLIGACIONOG PRAVA• Za razliku od drugih delova građanskog prava – koji se bave pravnim
regulisanjem stečenih imovinskih vrednosti, odn. već stvorenim pravnim
odnosima i njihovom zaštitom, obligaciono pravo se, najvećim svojim
delom, bavi stvaranjem i promenom pravnih odnosa.
• Obligaciono pravo je, pretežno, pravo prometa roba i usluga – sadrži
pravila o prenosu određenih dobara, stvari ili usluga iz imovine jednog u
imovinu drugog lica, i isti omogućava (kao sredstvo pravnog prometa) i
opravdava (kao pravni osnov).
• U odnosu na druge delove građanskog prava, obligaciono pravo
predstavlja najobimniju granu građanskog prava (obligacioni odnosi su
najčešći u pravnom životu), i tehnički najrazrađeniju, odn. najteoretskiju
pravnu disciplinu.
Prof. dr Žaklina Spalević
ZNAČAJ OBLIGACIONOG
PRAVA
• Značaj obligacionog prava je uslovljen velikim značajem
obligacionih odnosa, zbog:
✓ Činjenice da su obligacioni odnosi najčešći pravni odnosi među ljudima, i zbog
✓ Uloge obligacionih odnosa određene funkcijom koju imaju u društvu
➢ Preko obligacionih odnosa se obavlja cirkulacija (promet) dobara i prava povodom
njih u društvu, odn. prenošenje dobara i prava povodom njih između subjekata, te bi
bez obligacionih odnosa raspodela dobara među ljudima bila gotovo nemoguća.
❖ Obligacioni odnosi predstavljaju pravnu formu – pravno sredstvo koje
omogućuje obavljanje ekonomskog i pravnog prometa.
• Značaj obligacionog prava proizilazi i iz njegovog značaja kao
naučne discipline – ono je opšti deo svih građanskih prava, jer sadrži
osnovna pravila za sve oblike duga. Sva pravna dobra (imovinska i
neimovinska) zaštićena su, između ostalog, i normama obligacionog
prava.Prof. dr Žaklina Spalević
NASTANAK I RAZVOJ
OBLIGACIONOG PRAVA• Nastanak i razvoj obligacionog prava: obligaciono pravo nastaje sa
pojavom robne proizvodnje i razmene (kada je napuštena čisto naturalna
privreda); vraćanjem na istu, u srednjem veku, razvoj obligacionog prava
se zaustavlja; ponovo oživljava kasnije, sa obnovom tržišne privrede i
robnonovčanih odnosa; svoj potpuni procvat doživljava u doba nastanka
kapitalizma i kapitalističkih odnosa u privredi, u 19. veku (u tom se periodu
vrše i sistematske kodifikacije građanskog, odn. obligacionog prava, u
formi zakonika, koji na terenu imovinskopravnih odnosa slede osnovne
principe buržoaske revolucije – slobodu i jednakost za sve članove
društva); trend razvoja obligacionog prava se nastavlja i u 20. i 21. veku,
jer odnosi koje ono reguliše postaju od sve većeg značaja za savremeno
društvo.
• Zaključak: od početka svog nastanka, obligaciono pravo se stalno
razvijalo i njegov razvoj nije ni do danas završen, jer je ono odraz i
saputnik drugih društvenih pojava podložnih stalnim promenama.Prof. dr Žaklina Spalević
NASTANAK I RAZVOJ
OBLIGACIONOG PRAVA• Preobražaj obligacionog prava vidljiv je, kako u njegovom posebnom, tako
i njegovom opštem delu. U opštoj teoriji obligacija, promenjeni su i
dopunjeni mnogi principi rimskog prava iz razloga što su isti vremenom
postali skučeni. Ipak, preobražaj obligacionog prava posebno je vidljiv u
njegovom posebnom delu:
✓ Razvijeniji i raznovrsniji društveni odnosi uslovljavali su nastanak novih tipova
ugovora
✓ Stari tipovi ugovora iščezavali su sa nestankom odnosa koji su ih izazvali.
• I pored pomenutih preobražaja, obligaciono pravo je relativno najstabilniji
deo građanskog prava (manje je od ostalih podložno promenama).
• Razlog za to leži u činjenici da potreba za prometom roba i pružanjem
usluga postoji svuda i u svim epohama, pa samim tim i pravna pravila koja
se tiču tih potreba imaju izvesnu opštost i zajednička su za sve kulturne
narode.
Prof. dr Žaklina Spalević
ODNOS OBLIGACIONOGI
STVARNOG PRAVA• Odnos obligacionog i stvarnog prava karakterišu određene sličnosti
i razlike.
• Sličnosti:
✓ Tesna povezanost i funkcionalna zavisnost – putem obligacionih odnosa se
obavlja promet stvarnih prava dok, s druge strane, stvarna prava služe kao
sredstvo osiguranja obligacionih, te na taj način potpomažu i učvršćuju
obligaciona prava
✓ Imovinska prava
✓ Povreda istih se otklanja putem štete (budući da je reč o pravima koja se
mogu izraziti u novcu).
• Razlike:
✓ U ekonomskom smislu – stvarno pravo, pre svega pravo svojine, predstavlja
pravo prisvajanja, dok obligaciono pravo predstavlja način na koji se obavlja
promet već prisvojenih vrednosti
Prof. dr Žaklina Spalević
ODNOS OBLIGACIONOGI
STVARNOG PRAVA✓ Prema predmetu – stvarna prava imaju za predmet određenu, konkretnu,
individualizovanu stvar, a obligaciona prava određenu radnju dužnika, odn.
ponašanje koje se može sastojati u predaji stvari (kako individualno određene,
odn. individualizovane, tako i stvari određene po rodu), činjenju, nečinjenju i
trpljenju
✓ Prema dejstvu – obligaciona prava su relativna i deluju između ugovornih
strana (inter partes), dok su stvarna prava apsolutna i deluju prema svakome
(erga omnes)
✓ Prema načinu sticanja – stvarna prava se stiču i gube predajom (pokretne
stvari), odn. upisom (nepokretne stvari) u zemljišne knjige – katastar, dok se
obligaciona prava stiču na osnovu ugovora, odn. jednostrane izjave volje
✓ Prema broju – broj stvarnih prava je zakonom ograničen (numerus clausus),
za razliku od broja obligacionih prava koji nije zakonom ograničen (s obzirom
da odražavaju dinamiku ekonomske strukture društva, broj obligacionih prava
se stalno menja).
Prof. dr Žaklina Spalević
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
• Izvori obligacionog prava: materijalni i formalni.
• U materijalnom smislu: društveni uzrok koji izaziva nastajanje prava kao
društvene pojave.
• U formalnom smislu:
✓ Pisani izvori (zakoni, podzakonski akti, međunarodne konvencije)
✓ Nepisani izvori (običaj, pravila morala).
• Pisani izvori obligacionog prava preovlađuju i imaju veću pravnu
snagu od nepisanih. Običaji (kao nepisano pravo) imaju supsidijeran
karakter: primenjuju se samo u slučaju kada nedostaju odgovarajuće
odredbe pisanog prava, ili kada se takve odredbe pokažu kao nedovoljne,
ili kada pisano pravo upućuje na primenu običaja.
Prof. dr Žaklina Spalević
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
• Najznačajniji pisani izvor obligacionog prava – Zakon o obligacionim
odnosima.
• Donet je 30. marta 1978. godine, a stupio na snagu 1. oktobra 1978.
godine.
• Kao propis saveznog karaktera, važio je na celoj teritoriji SFRJ.
• Nije regulisao sve obligacione odnose. Deo obligacionih odnosa regulisan
je posebnim zakonima:
✓ Bivšim saveznim – oblast drumskog, železničkog, vazdušnog i pomorskog
prevoza; odgovornost za nuklearne štete
✓ Bivšim republičkim – ugovor o doživotnom izdržavanju, promet nepokretnosti.
Prof. dr Žaklina Spalević
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
• Zakon o obligacionim odnosima, ali ni republički propisi ne regulišu:
✓ Odgovornost za štetu od životinje
✓ Od građevine
✓ Za pad
✓ Bacanje ili prosipanje
✓ Ugovor o poklonu
✓ Ugovor o posluzi
✓ Ugovor o ortakluku.
Prof. dr Žaklina Spalević
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
• Sudska praksa nije formalni izvor obligacionog prava – sudovi ne
stvaraju, već samo primenjuju pravo.
• Sudsku praksu čine:
✓ Pravna shvatanja
✓ Načelni pravni stavovi
✓ Načelna pravna mišljenja
✓ Pravnosnažne sudske odluke.
• Značaj sudske prakse nije isti u svim granama prava – manji je u sferi
javnog prava, a mnogo veći u sferi privatnog, građanskog prava.
• Veliki značaj sudske prakse proizilazi iz činjenice:
✓ Da se na našem području propisi stalno menjaju
✓ Da propisima nije moguće predvideti i regulisati sve životne situacije.
Prof. dr Žaklina Spalević
IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA
• Sudska praksa vrši veliki uticaj na primenu prava, posebno na
popunjavanje pravnih praznina – jedinstvena sudska praksa smatra se
faktičkim autoritetom koji u određenoj meri učestvuje u stvarnom
regulisanju društvenih odnosa. Ipak, s obzirom da formalno ne obavezuje
sudove ne može se smatrati formalnim izvorom prava.
Prof. dr Žaklina Spalević
IZVORI OBLIGACIJA• Izvori obligacija: činjenice iz kojih nastaju obligacije. Da bi neku činjenicu
mogli smatrati izvorom obligacija ona mora biti kao takva zakonom
predviđena – ukoliko zakon ne predviđa da jedna činjenica proizvodi
nastanak obligacionog odnosa, onda ista i nije izvor obligacija.
• Bitno je napomenuti da zakon nije izvor obligacija – zakon je formalni
izvor obligacionog prava, dok je izvor obligacija činjenica za koju zakon
vezuje nastanak obligacionog odnosa.
• Zakon o obligacionim odnosima u izvore obligacija ubraja:
✓ Ugovore
✓ Prouzrokovanje štete
✓ Sticanje bez osnova
✓ Poslovodstvo bez naloga
✓ Jednostranu izjavu volje.
❖ Obligacije mogu nastati i iz drugih zakonom utvrđenih činjenica (brak,
srodstvo).
Prof. dr Žaklina Spalević
STRUKTURA
OBLIGACIONOG PRAVA
• Obligaciono pravo se deli na dva dela:
✓ Opšti – obuhvata pravna pravila koja imaju opšti značaj i važe za obligacione
odnose u celini
✓ Posebni deo – obuhvata pravna pravila koja važe za pojedine vrste
obligacionih ugovora.
• Među pravnim piscima postoje različita shvatanja o tome šta spada u
opšti, a šta u posebni deo obligacionog prava.
• Na našem području je uobičajeno da se:
✓ U posebnom delu nauke obligacionog prava izlažu samo posebne vrste
ugovora, a
✓ Svi drugi izvori obligacionih odnosa i ostala zajednička pitanja – u opštem delu.
Prof. dr Žaklina Spalević
NAČELA OBLIGACIONOG PRAVA
• U osnovna načela obligacionog prava spadaju:
1. Načelo autonomije volje
2. Načelo dispozitivnosti zakonskih normi
3. Načelo ravnopravnosti
4. Načelo savesnosti i poštenja
5. Načelo zabrane zloupotrebe prava
6. Načelo jednake vrednosti davanja
7. Načelo zabrane stvaranja i iskorišćavanja monopolskog položaja
8. Načelo zabrane prouzrokovanja štete
9. Načelo dužnosti ispunjavanja obaveza
10.Načelo ponašanja u izvršenju obaveza i ostvarivanju prava
11.Načelo mirnog rešavanja sporova
12.Načelo primene dobrih poslovnih običaja
13.Načelo postupanja u skladu sa opštim aktima.
Prof. dr Žaklina Spalević
POJAM OBLIGACIJE
• Pojam obligacije: uži (obligacija je sinonim za reč dug – tražbina) i širi
smisao.
• U užem smislu: pravna obaveza određenog lica da drugom ispuni neku
činidbu – pravno ovlašćenje određenog lica da zahteva od drugog neku
činidbu.
• U širem smislu – pravni odnos između dve određene strane na osnovu
koga:
✓ Jedna strana (poverilac, creditor) ima ovlašćenje da zahteva od druge strane
(dužnik, debitor):
➢ Određeno davanje
➢ Određeno činjenje ili
➢ Uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo da čini; a
✓ Druga strana (dužnik, debitor) je dužna da to ispuni.
Prof. dr Žaklina Spalević
KARAKTERISTIKE
OBLIGACIJE• Obligaciju karakterišu sledeće osobine:
1. Obligacija je pravni odnos
✓ Obligaciju prati odgovarajuća pravna sankcija, osim u slučaju tzv. prirodnih obligacija.
2. Obligacija je odnos između određenih lica
✓ Obligacija može postojati samo između određenih fizičkih ili pravnih lica (dva ili više lica).
3. Obligacija je odnos sa određenom sadržinom
✓ Obligacija stvara prava za poverioca i obaveze za dužnika (prava i obaveze čine
sadržinu obligacije – prestaciju, obligacionu radnju, činidbu).
4. Obligacija je odnos koji ima imovinsku vrednost
✓ Obligacija stvara imovinsko-pravni odnos zasnovan na određenoj koristi ili imovinskom
interesu koji se (neposredno ili posredno) može izraziti u novcu, pa makar i
neadekvatno.
5. Obligacija je odnos relativnog karaktera
✓ Obligacija je odnos koji proizvodi pravna dejstva samo između određenih lica –
poverioca i dužnika (inter partes)
✓ Od relativnosti obligacije postoje i neka odstupanja (pobijanje dužnikovih pravnih radnji
od strane poverioca, ugovor u korist trećeg, kolektivni ugovor).Prof. dr Žaklina Spalević
KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE
• Svaka obligacija da bi bila punovažna mora da bude:
✓ Moguća
❖ Nemogućnost obligacije može biti:
➢ Objektivna i subjektivna
➢ Početna i naknadna
➢ Fizička i pravna
✓ Određena ili odrediva
✓ Dopuštena (dozvoljena).
Prof. dr Žaklina Spalević
VRSTE OBLIGACIJA
• Sve obligacije možemo podeliti:
✓ Prema sadržini radnje
✓ Prema vremenu trajanja radnje
✓ Prema predmetu obligacije
✓ Prema subjektu koji izvršava obligaciju
✓ Prema broju subjekata i broju predmeta u obligaciji
✓ Prema zaštiti koju uživaju.
• Prema sadržini radnje:
✓ Pozitivne obligacije
➢ Dužnik se obavezuje na neko davanje ili činjenje
✓ Negativne obligacije
➢ Dužnik se obavezuje na neko nečinjenje ili trpljenje.
• Prema vremenu trajanja radnje: trenutne, trajne i sukcesivne.
Prof. dr Žaklina Spalević
VRSTE OBLIGACIJA
• Prema predmetu obligacije, razlikujemo tri podgrupe obligacija:
✓ Deljive i nedeljive
✓ Novčane i nenovčane
✓ Individualne i generične.
• Prema subjektu koji izvršava obligaciju, obligacije delimo na:
✓ Lične obligacije
✓ Nelične obligacije.
• Prema broju subjekata i broju predmeta u obligaciji, obligacije delimo
na:
✓ Jednostavne (proste) obligacije
✓ Složene obligacije
➢ Složene obligacije sa više lica (zajedničke, solidarne i nedeljive)
➢ Složene obligacije sa više predmeta (kumulativne, alternativne i fakultativne).
Prof. dr Žaklina Spalević
VRSTE OBLIGACIJA
• Prema zaštiti koju uživaju, obligacije delimo na:
✓ Sankcionisane (utužive) obligacije
✓ Nesankcionisane (prirodne) obligacije
➢ Zastarele obligacije
➢ Obligacije iz ugovora o igri, opkladi ili kocki između fizičkih lica ukoliko predmet
opklade nije predat trećem licu
➢ Obaveza izdržavanja između srodnika gde ne postoji zakonska obaveza
izdržavanja
➢ Obaveza iz poništenog ugovora, zaključenog od strane poslovno nesposobnog lica
(maloletno ili punoletno lice kome je oduzeta poslovna sposobnost).
Prof. dr Žaklina Spalević
SUBJEKTI OBLIGACIJA
• Subjekti obligacija: fizička i pravna lica između kojih postoji konkretan
obligacioni odnos (poverilac i dužnik).
• Poverilac: lice koje ima neko pravo prema dužniku, odn. potražuje od
dužnika određenu činidbu.
• Dužnik: lice koje ima obavezu da izvrši neku činidbu poveriocu.
• Promene u toku trajanja obligacionog odnosa: može doći do promene
ličnosti poverioca (putem cesije) ili dužnika (preuzimanjem – prijemom
duga), bez promene sadržine samog odnosa.
• Promena ličnosti poverioca u obligacionom odnosu (cesija):
prenošenje potraživanja jednog poverioca iz obligacionog odnosa sa
dužnikom na drugo lice.
Prof. dr Žaklina Spalević
CESIJA (USTUPANJE)
POTRAŽIVANJA • Za cesiju je potrebno da se ispune sledeći uslovi:
✓ Da stari poverilac sa novim poveriocem zaključi ugovor o prenosu
potraživanja
✓ Da se radi o potraživanju koje je moguće preneti
➢ Novčana potraživanja i
➢ Potraživanja koja se sastoje u činjenju
❖ Cesijom nije moguće preneti:
▪ Potraživanje vezano za ličnost poverioca (alimentacija, naknada nematerijalne štete)
▪ Potraživanje za koje je dogovoreno između poverioca i dužnika da se ne može preneti
cesijom
✓ Da dužnik bude obavešten o ustupanju.
• Zaključenjem ugovora o cesiji nastaje trostrani odnos:
✓ Odnos cedenta i cesusa (ustupioca i dužnika)
✓ Odnos cesionara i cesusa (prijemnika i dužnika)
✓ Odnos cedenta i cesionara (ustupioca i prijemnika).Prof. dr Žaklina Spalević
CESIJA (USTUPANJE)
POTRAŽIVANJA• Posebni slučejevi cesije:
✓ Ustupanje potraživanja bez obaveštavanja dužnika
✓ Ustupanje potraživanja umesto ispunjenja i radi naplaćivanja
✓ Ustupanje radi obezbeđenja
✓ Ustupanje hartije na donosioca.
• U pravnoj teoriji postoji mišljenje da se u posebne slučajeve cesije
ubrajaju i zakonska i sudska cesija:
✓ Sudska cesija – nastaje na osnovu odluke suda (npr. deoba imovine)
✓ Zakonska cesija – postoji kada ustupanje potraživanja dolazi ex lege (npr.
kada jemac izvrši isplatu umesto glavnog dužnika, stiče pravo da od glavnog
dužnika traži ono što je za njega platio).
❖ I u jednom i u drugom slučaju (kako u slučaju sudske, tako i u slučaju
zakonske cesije) nije reč o cesiji u pravom smislu te reči.
Prof. dr Žaklina Spalević
CESIJA (USTUPANJE)
POTRAŽIVANJA• Razlike između cesije i subrogacije:
✓ Cilj cesije je prenos potraživanja, a cilj subrogacije naplata potraživanja
✓ Cesija nastaje samo na osnovu saglasne izjave cedenta – starog poverioca i
cesionara – novog poverioca, dok subrogacija nastaje bez saglasnosti
poverioca, može i protiv njegove volje
✓ Kod cesije cedent garantuje za postojanje potraživanja kada je cesija izvršena
na osnovu teretnog posla, dok kod subrogacije nema nikakve garancije
✓ Kod cesije novi poverilac dobija ista prava koja je imao stari poverilac, dok kod
subrogacije lice koje je isplatilo umesto poverioca ima kako sva njegova prava,
tako i pravo da od dužnika traži da izmiri njegov dug i po osnovu punomoćstva
i po osnovu poslovodstva bez naloga
✓ Kod stečaja na imovini dužnika cedent i cesionar konkurišu istovremeno i
naplaćuju se proporcionalno, dok kod subrogacije poverilac ima prvenstvo u
pogledu naplaćivanja (naplaćuje se pre subrogiranog lica).
Prof. dr Žaklina Spalević
PREUZIMANJE (PRIJEM) DUGA
• Promena ličnosti dužnika u obligacionom odnosu: preuzimanjem –
prijemom duga.
• Uslovi za promenu ličnosti dužnika u obligacionom odnosu:
✓ Zaključenje ugovora između starog i novog dužnika
✓ Pristanak poverioca.
• Dugovi koji se mogu preuzeti od drugog lica: novčani dugovi i obaveza
dužnika koja se sastoji u predaji stvari ili nekom činjenju.
• Dugovi koji se ne mogu preuzeti od drugog lica: dugovi koji su vezani za
ličnost dužnika (plaćanje alimentacije).
Prof. dr Žaklina Spalević
PREUZIMANJE (PRIJEM) DUGA
• Dejstva preuzimanja duga:
✓ Novi dužnik stupa na mesto starog dužnika
✓ Stari dužnik se oslobađa obaveze
➢ Stari dužnik se ne oslobađa obaveze ukoliko poverilac (iako je dao pristanak na
preuzimanje duga) nije znao niti je mogao znati da je preuzimalac duga prezadužen
✓ Ukoliko su uz potraživanje postojala i sporedna prava, ona ostaju i dalje
➢ Ako su treća lica dala jemstvo ili zalogu, mogu da se saglase da će i dalje da jemče.
Ukoliko ne pristanu da odgovaraju i za novog dužnika, jemstvo i zaloga prestaju
✓ Novi dužnik ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospele do
preuzimanja
✓ Novi dužnik može istaći sve prigovore koji proističu iz pravnog odnosa između
starog dužnika i poverioca (iz koga potiče preuzeti dug) i prigovore koje novi
dužnik ima prema poveriocu.
✓ Novi dužnik (preuzimalac) ne može isticati prigovore koji potiču iz njegovog
odnosa sa prethodnim dužnikom.
Prof. dr Žaklina Spalević
PRISTUPANJE DUGU I
PREUZIMANJE ISPUNJENJA
• Pristupanje dugu: zaključenjem ugovora između poverioca i trećeg lica
kojim se treće lice obavezuje poveriocu da će ispuniti njegovo
potraživanje od dužnika (treće lice stupa u obavezu pored dužnika).
• Preuzimanje ispunjenja – zaključenjem ugovora između dužnika i nekog
trećeg lica kojim se treće lice obavezuje dužniku da će ispuniti obavezu
prema poveriocu:
✓ Treće lice odgovara dužniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu poveriocu.
✓ Poverilac nema nikakvo pravo prema trećem licu, već samo prema dužniku.
Prof. dr Žaklina Spalević
Literatura
• Aleksandar Radovanov, Obligaciono pravo-opšti deo,
ISBN: 978-99955-26-24-5, Univerzitet Sinergija,
Bijeljina 2011.
• Siniša Ognjanović, Obligaciono pravo-poseban deo,
ISBN: 978-99955-26-23-8, Univerzitet Sinergija,
Bijeljina 2011.
• Đorđe Nikolić, Obligaciono pravo, ISBN: 86-86105-13-
0, PROJURIS, Beograd, 2012.
• Jakov Radišić, Obligaciono pravo-opšti deo, ISBN: 86-
81781-45-6, NOMOS, Beograd, 2008.
Prof. dr Žaklina Spalević