UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET

OPĆE PRAVO

POJAM I PREDMET RODITELJSKOG PRAVA-seminarski rad-

Student: Eldar Hamzić 1448/13 Mentor: Doc. dr. sc. Halid Ganija

Status: vanredan

Smjer: Opće pravo

Kiseljak, april 2015

SADRŽAJ

1. Uvod 32. Pojam i predmet roditeljskog prava 43. Predmet roditeljskog prava 5

3.1. Određivanje imena 53.2. Čuvanje i podizanje djeteta 63.3. Vaspitanje i obrazovanje djeteta 63.4. Izdržavanje djeteta 73.5. Zastupanje djeteta 8

4. Prava i dužnosti roditelja prema imovini djece 94.1. Upravljanje dječijom imovinom 94.2. Upotrebljavanje prihoda za izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje

djeteta i nužne potrebe porodične zajednice 104.3. Raspolaganje imovinom djeteta 10

5. Dužnosti i prava djeteta 116. Zaključak 127. Literatura 14

2

1. UVOD

Pojam roditeljskog prava: Roditelji imaju prava i dužnosti da se staraju o ličnosti, pravima i

interesima svoje maloljetne djece, kako bračne tako i vanbračne. Ova prava odnosno bolje

rečeno dužnosti, nazvane jednim imenom roditeljsko pravo, pripadaju roditeljima, ocu i majci

istovremeno i zajednički. Roditelji vrše staranje o djeci odnosno svoja prava i dužnosti

sporazumno. Ako jedan roditelj ne može iz bilo kojeg razloga da vrši staranje o svojoj djeci, ovu

funkciju će preuzeti u potpunosti i obavljaće je potpuno samostalno drugi roditelj. Roditeljsko

pravo ne vrši se u korist roditelja. Roditeljsko pravo u našem pravnom sistemu predstavlja

pretežno skup dužnosti roditelja prema djeci. To je ono staranje o ličnosti, pravima i interesima

svoje maloljetne djece koje roditelji vrše u cilju podizanja djece za korisne i svjesne građane

naše zemlje i radi učvršćenja porodice kao osnovne ćelije drustva. Roditelji nemaju dakle

nikakve vlasti prema svojoj djeci, već imaju samo prava i dužnosti u korist djece. Ovo svoje

roditeljsko pravo roditelji vrše pod nadzorom društvene zajednice, jer su brak i porodica pod

zaštitom društvene zajednice, a maloljetna lica stoje pod naročitom zaštitom društvene zajednice.

Taj nadzor pripada organu starateljstva. Roditeljsko pravo je lično pravo roditelja. To znaci da

prava i dužnosti prema djeci pripadaju isključivo roditeljima i ne mogu se otuđivati ili

nasljeđivati. Roditelji se ne mogu nikako odreći svojih roditeljskih dužnosti mada im iste mogu

biti ograničene ili oduzete.

3

2. POJAM I PREDMET RODITELJSKOG PRAVA

Roditeljsko pravo zajedno sa starateljskim i bračnim pravom čini prodično pravo, kao posebnu

granu prava i isto tako i disciplinu pravnih nauka. Roditeljsko pravo možemo posmatrati kao dio

pozitivnog prava i kao dio pravne nauke.

Posmatrajući sa pozitivnog aspekta porodično pravo svrstavamo kao granu prava, to jeste ono je

skup pravnih normi kojima se uređuje porodica i odnosi između članova porodice (bračnih i

vanbračnih partnera, roditelja i djece i ostalih srodnika. Roditeljsko pravo kao dio porodičnog

prava može se definisati kao „ skup pravnih normi koje uređuju odnose između roditelja i djece

te odnose između drugih bliskih srodnika. “1 Kako ondosi koji nastaju unutar porodice, bila ona

bračna ili vanbračna, nisu pogodni za uređenje pravnim normama, tako nisu ni svi odnosi između

roditelja i djece i ostalih srodnika predmet roditeljskog prava. U odnosima roditelja i djece

najviše su izraženi odnosi koji nisu pravne prirode i koje je zbog njihove prirode, ne moguće

urediti pravnim normama.

Pravne norme kojima se uređuju porodični odnosi u cjelini, odnosi između roditelja i djece i

ostalih srodnika, najčešće su „kogentne prirode.“ 2 Radi značaja ovih odnosa kako za djecu tako i

za roditelje i ostale članove porodice, pa i za društvenu zajednicu, autonomija volje njihovih

učesnika je uglavnom ograničena. „ Autonomija volje postoji u pogledu odlučivanja o

zasnivanju roditeljskog odnosa: muškarac i žena odlučuju o tome hoće li i kada postati roditelji,

bilo rađanjem, bilo usvojenjem. U slučaju prirodnog začeća, isključivo je pravo potencijalnih

roditelja da odluče o začeću i rođenju djeteta.“3 Međutim kada je u pitanju začeće djeteta

medicinski pomognutom oplodnjom i u slučaju usvojenja, zasnivanje roditeljskog odnosa ne

zavisi isključivo od volje potencijalnih roditelja, već se moraju ispinutu određeni zakonom

normirani uslovi, odnosno potrebno je donošenje odluke organa starateljstva o zasnivanju

usvojenja. Nakon što je roditeljskopravni odnos nastao, sloboda roditelja je skoro isključena, oni

svojom voljom ne mogu mijenjati ni sadržinu, a ni način ostvarivanja roditeljskog staranja, niti

mogu dovesti do prestanka ili produženja istog.

1 Nerimana Traljić i Suzana Bubić: Porodično pravo, Magistrat, Sarajevo, 2001. 13 str.2 kogenta pravna norma u teoriji znaći da ta norma propisuje odredeno ponašanje i onaj na koga se odnosi mora tako postupiti3 Nerimana Traljić i Suzana Bubić: Porodično pravo, Magistrat, Sarajevo, 2001. 13 str.

4

Predmet roditeljskog prava su odnosi roditelja i djece te odnosi drugih bliskih srodnika. Subjekti

ovih odnosa su samo fizičke osobe. Nekada je za nastanak ovih odnosa dovoljno samo rodjenje

(odnosno pravna sposobnost), a nekada se zahtijeva poslovna sposobnost subjekta (npr.ako se

roditeljsko pravni odnos utvrdjuje putem priznanja, u slučaju usvojenja). Dijete postaje

subjektom roditeljskog odnosa samim rodjenjem.

3. PREDMET RODITELJSKOG PRAVA

Roditeljsko pravo, sastoji se od prava i dužnosti roditelja prema djeci. Prava i dužnosti roditelja

prema djeci, odnosno odnosi između njih jesu i predmet roditeljskog prava, pa tako ova prava i

dužnosti mogu biti dvostruka:

I. Ona se mogu odnositi na prava i dužnosti roditelja u odnosu na ličnost djeteta i

II. Na prava i dužnosti prema dječijoj imovini

Prava i dužnosti roditelja prema ličnosti djeteta. Roditeljsko pravo prema ličnosti djeteta

je značajniji dio roditeljsko staranja. Ono se sastoji iz sledećih prava i dužnosti prema

djeci:

a) Određivanje ličnog imena

b) Čuvanje i podizanje

c) Vaspitanje i obrazovanje

d) Izdržavanje

e) Zastupanje

3.1. Određivanje imena

Lično ime sastoji se od imena i prezimena. Dobijanje ličnog imena uređeno je Zakonom o

ličnom imenu. Po ovom zakonu lično ime djeteta roditelji određuju sporazumno. Prezime dijete

dobija prema prezimenu jednog ili oba roditelja (mada su po ranijem saveznom zakonu o ličnom

imenu roditelji mogli sporazmno da odrede djetetu i bilo koje drugo prezime). U slučaju da se

roditelji ne dogovore o ličnom imenu djeteta, lično ime djetetu određuje nadležni organ

starateljstva. Djetetu čiji su roditeji nepoznati lično ime određuje organ starateljstva.

5

Ako ovo dijete bude usvojeno lično ime mu određuje usvojilac. Roditelji, odnosno staralac, ako

dijete nema roditelja, ili usvojilac dužni su da radi upisa u matičnu knjigu prijave nadležnom

matičaru lično ime djeteta najkasnije u roku od dva mjeseca od dana rođenja djeteta.

3.2. Čuvanje i podizanje djeteta

U prvom redu ovdje se radi o dužnosti roditelja da štite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o

njihovom životu i zdravlju.4 Roditelji su dužni da se zajednički staraju o životu i zdravlju svog

djeteta. Oni su prije svega dužni da očuvaju život svog djeteta da ga odže u dobrom zdravlju i

omoguće njegov pravilan razvoj. To znači da su oni dužni da ga u bolesti liječe i njeguju,da mu

omoguće fizički i psihički razvoj ,najkraće rečeno da podižu dijete na najbolji način. Roditelji

sporazmno određuju mjesto življenja svoje maloljetne djece.

3.3. Vaspitanje i obrazovanje

Ustav Bosne i Hercegovine u katalogu prava (čl. II st.3) navodi pravo na obrazovanje, dok Ustav

Federacije Bosne i Hercegovine (II A. čl. 2) ovo pravo navodi medu pravima i slobodama čiju

primjenu je obavezna osigurati Federacija. Roditelji imaju dužnost i pravo da se staraju o

obrazovanju svoje maloljetne djece5, što znači da ova njihova obaveza prestaje navršenjem

punoljetstva djeteta.

Zakon predviđa da su roditelji dužni da vaspitaju svoju djecu u duhu odanosti otadžbini i da ih

spreme za korisne članove društva. Oni su dužni da se prema svojim mogućnostima staraju o

školovanju i stručnom obrazovanju svoje djece vodeći računa o njihovim sposobnostima

sklonostima i zeljama. Roditelji su odgovorni pred društvenom zajednicom za svestrani razvoj

svoje djece. Stoga oni trebaju svojim ličnim životom,ponašanjem,radom u društvenoj zajednici i

odonosu prema njoj da budu primjer svojoj djeci. Oni vaspitanjem treba da nastoje da u svijest

djece prodru moralni princip ljubavi prema domovini,prijateljstva između naroda, brige za

društvenu svojinu, kao i potčinjavanje ličnih interesa inetersima društvene zajednice, poštivanje

starijih,lićna skromnost, poštenje i požrtvovanje. Roditelji odgovaraju građansko-pravno za

svoju malojetnu djecu.

4 član 84/1 Porodičnog zakona BiH.5 član 86/1 Porodičnog zakona BiH

6

3.4. Izdržavanje djece

Izdržavanje djece je podmirivanje svih neophodnih troškova za ishranu, odijevanje, stanovanje,

vaspitanje i obrazovanje,liječenje i njegovanje djeteta. Izdrzavanje je zajednička dužnost

roditelja, bez obzira na to da li oni žive zajedno ili ne žive. Roditelji učestvuju u izdržavanju

svoje djece srazmjerno svojim imovinskim mogućnostima. Ovo se pitanje po pravili ne postavlja

sve dok roditelji žie zajedno. U slučaju da roditelji ne žive zajedno izdržavanje se određuje

prema potrebama djeteta, a srazmjerno mogućnostima svakog roditelja. U teoriji i praksi

preovlađuju mišljenja da su rditelji dužni da izdržavaju djecu i na štetu svog sopstvenog

izdržavanja. Oni su dužni da iskoriste sve svoje mogućnosti, da napregnu sve stvari da podmire

neophodne potrebe djece. Rađanjem djece roditelji su pred društvom preuzeli obavezu da ovu

djecu podignu.

Osobine obaveze izdržavanja roditelja prema djetetu: obaveza roditelja da izdrzava dijete

razlikuje se od ostalih gradjanskopravnih bligacija sledećim osobinama:

1. Obaveza izdržavanja je zakonska obaveza. Onaj koji je stvorio dijete ima prirodnu

obavezu da ga izdržava i time omogući njegovo postojanje i podizanje. Zakon ovu

prirodnu potrebu pretvara u zakonsku obavezu roditelja odnosno pravo djeteta. Otuda se

ono ne može odreći svog prava,a ako bi se odreklo takvo odricanje nema pravna

dejstva,niti se roditelj može odreći svoje obaveze. Štaviše predviđena je mogućnost da se

pravo ostvaruje i mimo volje titulara ovog prava (organ starateljstva moze ako dođu u

sukob interesi djeteta i roditelja u ovom pogledu, da postavi naročitog staraoca koji će

pokrenuti postupak za ostvarenje prava na izdržavanje djeteta od lica obaveznog po

zakonu da daje izdržavanje;sud je po službenoj dužnosti obavezan da vodi računa

prilikom razvoda braka o izdržavanju zajedničke djece razvedenih supruznika). Najzad ,

ova zakonska obaveza se sankcioniše i krivičnopravnim normama.

2. Obaveze odnosno pravo izdržavanja je strogo ličnog karaktera. Dužnost izdržavanja

obavezuje roditelje a pravo izdrzavanja pripada samo djetetu ( do ponuljetstva odnosno

dok traje njegova nesposobnost za privređivanje, dok ne stekne dovoljno imovine,dok ne

završi redovno školovanje, dok ne sklopi brak). Ono je ličnog karaktera jer služi

obezbjeđenju egzistencije ličnosti djeteta i njegovu podizanju. Zbog ličnog karaktera

prava odnoso obaveze izdržavanja djeteta izdržavanje ima ove karakteristike:

a) Održavanje ima prvenstvo naplate nad ostalim potraživanjima (po čl.82. osnovnog

zakona o radnim odnosima može se radniku uzeti u izvršenju za naplatu potraživanja

7

na ime zakonskog izdržavanja najviše jedna polovina neto ličnog dokotka, dok za

ostala potraživanja najviše jedna trećina.

b) Pravo izdržavanja je neprenosivo (izdržavanjem se ne može raspolagati ni pravnim

poslovima za života-ugovor o kupoprodaji,ugovor o poklonu,cesija,ni testamentom)

c) Pravo izdržavanja je nenasledivo

d) Obaveza izdržavanja se ne može kompenzirati sa drugom obavezom

e) Pravo izdržavanja djeteta ne može biti predmet obezbjeđenja radi naplate nekog

drugog potraživanja tj. Na izdržavanje se ne može staviti zabrana,jer bi se time doveo

u pitanje opstanak djeteta.

f) Pravo odnosno obaveza ne zastareva. Ono se može ne koristiti izvjesno vrijeme ali

usljed proteka vremena samo pravo ne prestaje. Međutim treba voditi računa da

pojedini obroci izdržavanja zastarijevaju u roku od tri godine od svoje dospjelosti.

3. Izdržavanje se daje samo za budućnost. Stvarni cilj obaveze izdržavanja je obezbjeđenje

uslova za život i razvoj djeteta. Dobijanje izdržavanja ne može da ima za cilj

nagomilavanje, pa se stoga,po pravilu, dopušta izdržavanje za proteklo vrijeme.

3.5. Zastupanje djece

Maloljetnu djecu u vršenju pravnih poslova zastupaju roditelji. To znači da su roditelji zakonski

zatupnici svoje maloljetne djece. Roditelji zastupaju svoju maloljetnu djecu u svim pravnim

poslovima i predsstavljaju ih pred državnim organima. Dostavljanja i izjave koje treba da se

uruče maloljetnom djetetu mogu se punovažno učiniti jednom od roditelja. Ako roditelji ne žive

zajedno dostavljanje se vrše roditelju kod koga živi. Pravo odnosno dužnost roditelja da

zastupaju svoju maloljetnu djecu traje do punoljetstva djece odnosno do sticanja poslovne

sposobnosti prije zakonskog punoljetstva. Dijete koje je navršilo petanest godina može samo

zaključiti ugovor o radu i raspolagati svojom zaradom. Roditelji ne mogu zastupati dijete u

pravnim aktima koji su strogo vezani za ličnost djeteta,kao što su naprimjer zaključenje

braka,prznanje očinstva itd.

Maloljetno dijete nema poslovnu sposobnost pa nema ni potpuni parničnu sposobnost tj on je

parnično sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. Njega u

sporovima pred sudom kao stranku zastupaju roditelji. Roditelj kao zakonski zastupnik djeteta po

pravilu preduzima pojedine parnične radnje samostalno.

8

4. PRAVA I DUŽNOSTI RODITELJA PREMA IMOVINI DJECE

Roditeljsko pravo prema dječijoj imovini sastoji se iz: upravljanja dječijom imovinom,

upotrebljavanje prihoda za izdržavanje,vaspitanje i obrazovanje djeteta,i za nužne potrebe

porodične zajednice i otuđenja ili opterećenja imovine djeteta radi njegovog

izdržavanja,vaspitanja i obrazovanja.

Ove dužnosti i prava se odnose samo na onu imovinu koju je dijete dobilo nasljedstvom,

poklonom ili po drugom zakonskom osnovu6, dok imovinom koju je dijete steklo radom ono

samostalno raspolaže (uz ograničenje da mora doprinositi za svoje izdržavanje, vaspitanje i

obrazovanje.).

4.1. Upravjanje dječijom imovinom

Maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu koju su stekla radom ili do koje su došla na osnovu

nasljeđa, poklona ili po bilo kom drugom osnovu utvrđenom u zakonu. U zakonu se naglašava da

roditelji upravljaju imovinom u interesu djeteta7, što znači da sve radnje koje budu preduzimali,

moraju biti usmjerene na zaštitu i osiguranje imovine. Ova imovina se smatra posebno dječijom

imovinom i ne ulazi u imovinu roditelja. Po našem pravu roditelji mogu samo upravljati takvom

imovinom do punoljetstva djeteta i to u korist djeteta.

6 član 279 Porodičnog zakona BiH.7 član 279/2 Porodičnog zakona BiH.

9

4.2. Upotrebljavanje prihoda za izdržavanje, vaspitanje i obrazovanje djeteta i nužne

potrebe porodične zajednice

Roditelji su dužni,po pravilu da izdržavaju svoju maloljetnu djecu,ali se njima daje ovlašćenje da

mogu prihode sa dječije imovine da upotrebljavaju prvenstveno za njihovo

izdržavanje,vaspitanje i obrazovanje pod uslovom da sami nemaju sredstava za navedeno. To

znači da roditelji ne mogu uživati prihode dječije imovine po svojoj volji,već samo pod uslovima

koje propisuje zakon.

4.3.Raspolaganje imovinom djeteta

Kada je u pitanju otuđenje i optrenje dječije imovine,koje roditelji mogu učiniti samo radi

izdržavanja,obrazovanja,i vaspitanja roditelji samosalno obavljaju pravne poslove,ali ako to

zahtijeva neki drugi interes djetat njihovo pravo je ograničeno. Otuđenje ili opterećenje imovine

u ove svrhe roditelji mogu učiniti samo sa odobrenjem organa starateljstva.

Roditelji mogu samo uz odobrenje nadležnog organa starateljstva otuđiti ili opteretiti vrjednije

stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi njegovog:

izdržavanja,

liječenja,

vaspitanja i obrazovanja ili

ako to zahtijeva drugi važan interes djeteta. 8

8 član 281 Porodičnog zakona BiH.10

5. DUŽNOSTI I PRAVA DJETETA

Svaka od dužnosti roditelja je istovremeno i pravo djeteta. U tom smislu dijete ima pravo da ga

roditelji čuvaju i vaspitaju, obrazuju, zastupaju i izdržavaju, da se staraju o njegovoj imovini.

Dužnosti djeteta su da se stara o svojim roditeljima, da se prema njima odnosi sa poštovanjem i

pomaže ih kada je to potrebno, a čl.234 PZ reguliše obavezu djeteta da izdržava roditelje.

Staranje, pomaganje i poštovanje roditelja. Porodični zakon normira dužnost djece da se staraju

o svojim roditeljima, da se prema njima odnose sa poštovanjem i da ih pomažu kada je to

potrebno. 9

Izdržavanje roditelja. Ova obaveza djeteta postoji kada su roditelji nesposobni za rad, a nemaju

dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine10. Teret izdržavanja roditelja

pada na punoljetnu, ali i na maloljetnu djecu i to u 2 slučaja: kada maloljetnik stariji od 15

godina ostvaruje prihode, te kada „maloljetnik ima imovinu i prihode od imovine“11.

9 Član 9 Porodičnog zakona BiH.10 Član 234 Porodičnog zakona BiH.11 Član 232 Porodičnog zakona BiH.

11

6. ZAKLJUČAK

Uloga roditelja zasigurno je najzahtjevnija životna uloga. S, toga, biti dobar roditelj nije

jednostavno u današnje vrijeme.

Najveći problem današnjice predstavlja loša i premala komunikacija, bilo da se radi o

komunikaciji između partnera, prijatelja, ili pak komunikacija roditelja i djece. Kvalitetna

komunikacija roditelja i djece gradi se tijekom cijelog života, dok se temelj samog našeg odnosa,

postiže u ranom djetinjstvu.

Kakva će nam biti komunikacija, takav će biti naš odnos. Sami ne možemo birati roditelje, to

nam je već dano, no međusobno poštivanje, razumijevanje, povjerenje, i na koncu, kakav ću biti

čovjek, velikim dijelom je na roditelju. Zato je roditeljska uloga najzahtjevnija životna uloga.

U razdoblju u kojem je dijete najosjetljivije, potreban mu je jedan određeni mir. Očev i majčin

poljubac, zagrljaj, ili možda topla riječ, jako puno znače, nadam se da ćete se složiti sa mnom.

Međutim, uvjeren sam da mnoga djeca, na žalost ne dobivaju sve to. Neki umjesto lijepe riječi

dobivaju grubu riječ, umjesto zagrljaja i poljubaca, dobivaju batine.

Roditelji takvog profila, u principu grade nekvalitetan odnos sa svojim djetetom. Počinje

vrijeđanje, ne poštivanje, manjak tolerancije i sl. Prevladava moćnost, ali nad slabijima, no nisu

svjesni koliko dijete zaista pati, i koliko se to može odraziti sutra na njih, na njihov život.

Fascinantno je da se nakon nekog izvjesnog vremena pitaju, Zašto me dijete odbacuje? Zašto me

dijete ne voli? Tada se najčešće krivnja prebaci na drugoga. Nikad se ne pitaju da li je možda

stvar u meni, kao roditelju? To pitanje je zadnje koje postavljaju sami sebi, jer su uvjereni da

svojim ponašanjem, i postupcima postižu samo pozitivno. Zato dragi roditelji zapamtite da

djetetov mozak jako dobro pamti.

Spoznajom, da roditeljstvo ne gledaju kao jedan blagoslov, koji im je dat, jako je tužno,

isključivo zbog toga što se mnogi parovi svakodnevno bore, i podvrgavaju različitim metodama,

u nadi da postanu samo roditelji.

Svaki se dan zapitajte da li sam bio dovoljno dobar roditelj svom djetetu? Dali sam mu pružio

svu potrebnu ljubav, toplinu, pažnju toga dana? Naime kad kažemo ljubav? Ljubav nije novac,

nije ono materijalno. Mnoga djeca u današnje vrijeme prepuštena su sami sebi, upravo zbog

manjka vremena koje im roditelji pružaju. Sve oko nas vrti se upravo oko toga materijalnoga.

12

Prijateljstvo, veze, i na koncu djeca cijene se prema novcu, „ako imam više, više će me se

poštivati“. Zapravo, ne cijene se one prave vrijednosti čovjeka. Zbog svega ovoga što sam iznad

naveo i postoji roditeljsko i starateljsko pravo, da sve te odnose uređuje i da štiti kako djecu tako

i same roditelje.

13

7. LITERATURA

1. Nerimana Traljić i Suzana Bubić: Porodično pravo, Magistrat, Sarajevo, 2001.

2. Porodični zakon F BiH (Sl. novine FBiH, br. 35/06).

3. Porodični zakon RS (Sl. glasnik RS, br. 54/02).

4. Porodični zakon BiH (Sl. list RBiH br. 21/79 i 42/89).

5. www.znanje.org

14