Saff [broj 278, 22.10.2010]

Šejtanske èarolije marokanskog vraèa

Silovanje 25.000

umjetnièke slobode

Bošnjakinja

Poruka Anðelini Ðoli, ministrima kulture, bh. filmadžijama...

Ko je Meki Torabi?

Nikada neæeš biti Nijemac

Integracija: (Ne)moguæa misija

IV ''Dani bošnjaèke tradicije''

Moral, naša tradicija

Duplerica

ww

w.s

aff.b

aFetve: Samo su èetiri mahane koje direktno utjeèu na ispravnost kurbana

ne dozvoljava

Broj 27822. oktobar 2010.14. zu-l-ka’de 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

3

Sadržaj

18

8

10

34

36

58

48

SAFF broj 278

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Kuds: Jusuf Ebu Sinine

Dunjaluk je varljiva roba

Polumjesec

Tražili smo sad ćemo gledati

Vatikan i hrvatski SDP saglasni da je SDP BiH uz pomoć lahkomislenih Bošnjaka ugrozio interes bh. Hrvata

Kolumna

Borba za opstanak

Bošnjački napad na džamiju

Društvo

Obstrukcije standardnojezičke norme bosanskog jezika

Federalna alka od duvanskog dima

Kultura

Dvanaesti međunarodni samit kulture i dijaloga civilizacija...

Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar

Duplerica

IV “Dani Bošnjačke tradicije”

Moral, naša tradicija

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Samo su četiri mahane koje direktno utječu na ispravnost kurbana

22. oktobar - 14. zu-l-ka’de

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Period između dva broja obilježile su dvije skandalozne izjave dvojice lidera, dvije najjače

stranke u Bošnjaka, SDP-a i SDA, Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića. Pripomene radi, bez obzira što se SDP deklarira kao multietnička stranka, činjenica je da ta stranka ne živi ni od srpskih, ni od hrvatskih glasova, iako sprovodi velikosrpsku i velikohrvatsku politiku. A to što Bošnjaci glasaju za antibošnjačku ideologiju, konkretno za SDP, ne može ovu stranku osloboditi od činjenice da je bošnjačka, jer je na vlast došla bošnjačkom voljom. Tako se i član Predsjedništva Željko

j j

Komšić ne može osloboditi činjenice da je drugi bošnjački član u Predsjedništvu, jer je izabran bošnjačkim glasovima. Druga vladajuća bošnjačka stranka je SDA, iako se u nekim manifestacijama političke moći, kao u slučaju Sadika Ahmetovića, ministra sigurnosti, ova stranka ne razlikuje od najrigidnijih, islamofobičnih i policijskih metoda strahovlade Zlatka Lagumdžije od prije osam godina. Helem, Tihić i Lagumdžija još nisu ni zasjeli na vlast po osnovu izbornih rezultata iz 2010., a već su se raspojasali u iskazivanju sile prema bošnjačkom narodu i njegovim bitnostima. Sve u ime bošnjačke demokratske volje! Tražili ste – gledajte!, kazali bi zluradi. I, uistinu, pitanje je da li će bošnjački narod u Tihićevom ponovnom napadu na Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu dr. Cerića, i u Lagumdžijinom izmišljanju “ludih radikala” – vidjeti išta loše. I Tihić i Lagumdžija su godinama prije bacali iste dimne bombe, a Bošnjaci su ih nagradili apsolutnom podrškom. Nisu ni Bošnjaci krivi što su se obreli u društvenom ambijentu u kojem je jedina istina ona koju servira islamofobična Federalna televizija, koja je odgojila ovu izbornu pobjedu SDP-a i opstanak SDA. Godinama je trajalo odgajanje bošnjačkog birača koji će toliko obnevidjeti da mu se od progonitelja učini babo, a od babe progonitelj. Preko filmova tipa “Go West”,

ili ove perverzije od filma koji će snimatiAnđelina Đoli, Bošnjak je na najboljemaputu da sutra povjeruje kako su dželativrijedni poštovanja, kao svi oslobodioci...koji su Bošnjake u masovnimkkgrobnicama oslobađali od islama. Stoga se moglo dogoditi da Bošnjaci izglasaju,ožive i rehabilitiraju, partiju koja ih je

(dokumentirano!) progonila,ali i to da nagrade Sulejmana Tihića, koji je unazad godinu-dvije hem progonio bošnjačkužrtvu, hem počeo progonitiinstitucije koje simbolizirajuvjeru u Bošnjaka. Poneseniovim apsurdom, lideri SDPi SDA su svaki na svoj načinozvaničili novi legitimitetkoji su dobili od Bošnjaka.Lagumdžija je posvjedočio da je totalno nezreo, da mu ne

radi politička busola, kada je rekao da će on, lično, koji još nije nikakva vlast,silom da udari na Dodika. Istina je da na Dodika ne može udariti nikakav domaćipolitičar doli međunarodna zajednica.Lagumdžijina priča o eventualnomdolasku “ludih radikala” na njegovo mjesto zapravo je jasna poruka da ćenastaviti svoju politiku iz 2002. godine,kada je izmišljao tzv. islamski teorrizamkako bi sebe predstavio kao američkog partnera. Tihićeva izjava, pak, o tomekako je Bakir Izetbegović na izborima pobijedio reisu-l-ulemu Cerića, samoje dno političkog primitivizma, jer smosvi bili svjedoci koliko je puta Rijasetoglasio svoju nepristrasnost. Ali, Tihićje neovisnost Rijaseta razumio kaoneprijateljstvo. Ko nije s nama, taj je protiv nas – što bi rekao ratni zločinac GeorgeBush. No, iza ovih bombaških promocija dvojice lidera pobjedničkih stranaka nalaze se naredne četiri godine u kojima nam valja trpjeti zulum ovih kompleksaša,koji neće prezati od upotrebe policije utlačenju svoga biračkog tijela. Jedino jepitanje da li će Bošnjaci taj teror razumjetikroz sadističku ili kroz mazohističkupercepciju. Šta čovjek da radi sa narodomkoji voli da bude ponižavan? “Narod koji spava jedino se može probuditi udarcima”– pisao je Alija Izetbegović.

Impressum

UvodnikUvodnik

Zloupotreba bošnjačkog povjerenja


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uhadisu koji prenosi AišaUU , r.a., Muhammed, sallallahu alejhiUUve sellem, je rekao: UU “Kad me-

leki razgovaraju usred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani prisluš-kuju i načuju koju riječ i prenesu je u uhovračara (gatara) kao kad neko nešto ulije uflašu, i na to dodaju još stotinu svojih laži.”(Sahihul-Buhari(( )i

Mudri Lukman je jedne prilike savje-tovao svoga sina, i između ostalog, rekaomu: “Sinko, doći će vrijeme kada mudarčovjek neće biti sretan.” To znači da će mu-dri, iskreni i bogobojazni ljudi biti tužnii nesretni zbog smutnje, zla i nereda kojiće se proširiti u društvu, a samo ljudi kojinemaju dodd voljno mudrosti da vide pogub-oonost takvog stanja, bit ii će ravnodušni na silno zlo koje se dešava oko njih. Kao da seovaj nagovještaj ostvario u našem vremenui u našem društvu. Svaki čovjek, muškaraci žena koji nisu slijepi kod očiju, a koji suovih dana prolazili pored sarajevske Zetre,moraju biti tužni i zabrinuti. Jer, uistinu jetužno, žalosno i iznad svega zabrinjavaju-će gledati kako nepregledne kolone ljudi,većinom Bošnjaka, satima stoje ispred tog objekta kao ispred nekog hrama, čekajućipriliku da se nađu licem u lice sa čovje-kom koji se predstavlja kao iscjelitelj kojiliječi sve moguće bolesti, od obične reume,preko migrene, dijabetesa, pa do AIDS-a,karcinoma i paraplegije, a nisu ni svjesnida se radi o perfidnoj šejtanskoj raboti iništa više. I da čudo bude još veće, (jedna arapska poslovica veli: “Dani su bremeniti,stalno rađaju nova čuda”), čovjek nije uop-će ljekar niti s medicinom ima ikakve veze.

Ko je stvarno Mekki et-Turabi?

Ono što se o njemu može pročitati i sa-znati putem interneta, jeste da je rođen umarokanskom gradiću Suhajrat, nedalekood Rabata, da je po profesiji poljoprivred-nik, te da je tek prije nekoliko godina otkrionataa prirodnu moć i mogućnost liječenja ra-tznih bolesti putem bioenergije. Pomoću teenergije on liječi bolesne ljude na dodir (a

može i malo temeljitije pipanje ako se radi o mlađim ženama), tako da bi se u skla-du s terminologijom moderne tehnologije komotno mogao zvati iscjelitelj na dodir ili touch-majstor. Možda će neki ljudi kazati da je ova konstatacija neozbiljna i da je to neslano zbijanje šale na račun čovjeka koji je došao da pomogne bolesnim i unesrećenim ljudima. Na takav zaključak ih mogu navesti dvije stvari koje na prvi pogled idu u korist Turabija. Prva stvar je či-njenica da je on “izliječio” neke ljude, čak je navodno učinio da mladić paraplegičar ponovo prohoda, a drugo je, njegova tvrdnja da nije došao zbog nov-ca, jer je on vrlo bogat čovjek. To su naizgled jaki i neoborivi dokazi, ali samo naizgled, a evo i zašto. Ako Turabi tvrdi da mu je energija putem koje liječi lju-de, data od Allaha, onda je to keramet, poseban dar koji Allah daje Svojim odabranim robovi-SSma koji su poznati po izuzetnoj pobožnosti i potpunoj pokor-nosti Allahu, dž.š. Za Turabija se to nikako ne može reći, jer on rijetko kad spominje Allaha, malo ili nikako ne uči Kur’an, a svjedoci tvrde da nijedan dan nije prekinuo sesiju kako bi kla-njao namaz. Da ne govorimo o njegovom nemoralnom pona-šanju prema ženama koje dodi-ruje rukama po cijelom tijelu i to ispod, a ne preko odjeće, što samo po sebi kazuje da se ne radi o bogobojaznom čovjeku, već o nekome ko se izigrava s propisima islama. Zatim, ako je to dar od Boga, onda on mora podjednako djelovati na sve bolesnike i sve vrste bolesti. Nezamislivo je da mu u jed-nom danu dođe 30.000 ljudi, a da se kućivrati samo nekoliko njih koji su izliječeni. Dokaz istinskog kerameta i dara od Allaha je slučaj Allahovog poslanika, Isaa, a.s., koji je Allahovom voljom liječio slijepce, gubav-ce, pa čak i mrtve oživljavao, o čemu govori

sljedeći ajet: Kada Allah rekne: “O Isa, sine “Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te Džibrilom pomo-gao, pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao, i kad sam te pismenosti i mudro-sti i Tevratu i Indžilu naučio, i kad si voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postalall ptica, i kad si voljom Mojom, od rođe-anje slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao…’’ (El-Maide, 110.)’To je prava mu’džiza (nadnaravno djelo) i istinski dar od Allaha s kojim Isa, a.s., niježelio da se narodu predstavi kao iscjelitelj, već da im dokaže da je on uistinu Allahov poslanik, koji dolazi sa objavom i uputom od Njega i koji je zapravo iscjelitelj za ljud-ske duše i bolesna srca i da ih Allahovom voljom uputi na pravi put.

Preko ljudske muke do lahke zarade

A šta je cilj Turabijevih “ke-rameta’’ i iscjeliteljskih moći?Isključivo dunjalučki profit iništa više. Neko će reći: kakokad čovjek ne naplaćuje svojeusluge?! U tome i jeste poenta.Priča o novcu i zaradi stavlja se u drugi plan, jer važnije odtoga je utjecati na svijest ljudi izadobiti njihovo povjerenje, ubi-jediti ih da ih on može izliječiti,ito mu je primarni cilj. A kada se to desi, kao što se nažalost desilo sa naivnim Bošnjacima, onda će lova padati sa krova. Ako mu nije cilj novac zašto se onda reklamira, zašto naplaću-je običnu vodu po 0,70 ili 0,90 feninga, zašto se naplaćuje ulaz u ZETRU po 1 KM i parking po 3 KM? Saberite sve to i po-množite sa brojem prosječnih dnevnih posjeta, a to je 20.000 ljudi, puta 30 dana, pa ćete vi-djeti o kolikom iznosu se radi, i biće vam jasno šta je Turabijev, ali i ljudi koji su ga angažirali, stvarni cilj. No, suština je ipak to kako on uspijeva izliječiti putem bioenergije, pa makar se radilo o samo jednom bole-sniku dnevno. Odgovor na to pitanje nalazi se u hadisu kojeg smo citirali na početku hutbe. Citirani Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis otkri-

va nam da postoje ljudi koji “sarađuju” sa džinskim svijetom i koriste džine prilikom liječenja određenih bolesti, prije svega onih duševne naravi, ali također i neke fizičke bolesti za koje je struka (medicina) po-tvrdila da se ne mogu liječiti uobičajenim medicinskim putem, jer uzrok tih bolesti nije materijalne, odnosno fizičke prirode.

Šejtanske čarolije marokanskog vrača

I s pravom se pitamo, kada

nismo u stanju prepoznati očiglednog

obmanjivača, kako ćemo tek

biti u stanju prepoznati

najveće iskušenje koje su najavljivali svi Allahovi poslanici,

mesiha Dedžala koji će u svojim rukama imati

sva blaga svijeta i koji će činiti razna

čuda.


7

Naprimjer, poznati su slučajevi da su ljudi koji liječe pomoću džina, izliječili upra-vo neke paraplegičare koji nisu rođeni sa oštećenjem kičme, niti je do paralize došlo usljed oštećenja putem ranjavanja ili nekog drugog fizičkog uzroka, već su paralizu prouzrokovali džini koji su usljed velikog straha kojem je osoba bila izlože-na, ili, kako se u narodu kaže, “nagazila”na sihr, pa su džini u tom trenutku ušli u njeno tijelo i prouzrokovali oštećenje. Nakon toga, pojedinci koji se bave nepro-pisnim načinom liječenja tih bolesti, u na-rodu poznati kao “džin-hodže’’, iskoristili su džine, po sistemu klin se klinom izbija, i oni su uspjeli riješiti problem i bolesnik je ponovo prohodao. Dakle, u tome se krije tajna sporadičnih izlječenja od strane Turabija, a ne u kerametima i posebnim darovima od Boga. Zapravo, njegovi ke-rameti i natprirodna moć slični su kera-metima čovjeka koji je htio samljeti žito u vodenici. Naime, spominje se da je jedan čovjek odnio žito u vodenicu da ga same-lje. Međutim, pošto je zakasnio, vodeni-čar mu je rekao: “Ja zaista imam mnogo “posla, morat ćeš čekati dok na tebe dođe ired.’’ Čovjek mu je ljutito rekao: p

“Ja ne “mogu čekati, ako mi odmah ne samelješ žito, molit ću Allaha da ti uništi vodeni-cu i da ti propadne posao.’’ Vodeničar ga je onda podrugljivo upitao: “Da ti nisimožda od onih ljudi čija se dova usliša-va?’’ Čovjek je samouvjereno odgovorio:

j j

“Svakako!’’ Tada mu je vodeničar rekao: “Onda moli Allaha da ti žito pretvori u brašno, pa nećeš morati čekati.’’ Osim toga, zar nije čudno i paradoksalno da takvo “blago” i takvog berićet-insana, pusti njegova matična država, Maroko, da dođe u Bosnu i Hercegovinu, a da ne liječi oboljele u svojoj državi. Da je uistinu ono za šta se predstavlja, on bi u svojoj državi i njenom okruženju imao šta raditi kada bi živio hiljadu godina i oni ga za brdo zlata ne bi dali. Međutim, istina je da on nije dobro došao u rođe-noj državi, kao što više nije dobrodošao ni u Hrvatskoj gdje je najprije okušao svoju iscjeliteljsku sreću, niti u SAD-u gdje je dobio zvaničnu zabranu, što je i sam priznao, rekavši da bi mu američka administracija oduzela pasoš i poslala ga na Gvantanamo. Zašto, subhannallah, ako je čovjek iscjelitelj i ako bi pomo-gao mnogim Amerikancima da se izli-ječe od opakih bolesti? Pa, zato što su Amerikanci, za razliku od Bošnjaka, siti šarlatana koji prodaju maglu i ob-manjuju beznadežne i oboljele ljude.

Rukavica u lice Islamskoj zajednici i bh.zdravstvu

Uistinu je bolno saznanje da u našojdržavi ima toliki procenat Bošnjaka koji suskloni sujevjerju i koji u teškim životnimsituacijama, zbog duševnih i fizičkih obo-ljenja, pomoć traže kod raznih probisvje-ta, sihirbaza i vračara, a koji iskorištavajuneznanje širokih masa i njihovu potrebui muku, kako bi na lahak način zaradi-li novac. Zato kažemo da je Turabi baciorukavicu u lice, prije svega, Islamskoj zajednici, ali i cje-lokupnom bh. zdravstvu. Jer, prizori pred Zetrom su jasan pokazatelj koliko je naš narod vjerski neosvješćen i sklon su-jevjerju. Islamska zajednica je napravila dobar potez time što se ogradila od onoga što radi Turabi, i što su mnogi imami na hutbama upozorili vjernike da ne odlaze njemu. Međutim, to ni blizu nije dovoljno, jer, mnoštvo je Bošnjaka danas koji zbog bolesti, straha od smrti, skupoće liječenja, ko-rupcije u zdravstvu i opće duhovne i materijalne krize, svakodnevno i po svaku cije-nu traže ko će ih lišiti učestale pojave sihra i izliječiti od teških bolesti s ko-ijima se godinama bezuspješno bore. Zbog svega toga, Islamska zajednica i svi ljudikoji posjeduju vjersko obrazovanje, morajumnogo više raditi sa svojim narodom, na njihovom vjerskom osvješćivanju i eduka-ciji. Svaki musliman i muslimanka morajuznati da islam kao prirodna vjera i uputa od Allaha nudi rješenje i izlaz iz svake si-tuacije. Kad su u pitanju bolesti i liječenjeistih, Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, je obznanio svim ljudima i obradovaoih sljedećom izjavom: “Liječite se, jer Onajko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.”(Ahmed). Međutim, musliman i musli-manka također moraju znati da Islam po-znaje dvije vrste liječenja: eksperimentalnumedicinu i tzv. rukju, odnosno liječenjeučenjem Kur’ana i dova, a kako smo vidje-’li, Turabi u svom liječenju nema ništa odtoga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,je i svojom praksom, a ne samo riječima,pokazao na koji način musliman treba da se liječi. Naime, jedne prilike mu je došaojedan ashab i žalio se na nesnosne bolove,pa mu je Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, rekao: “Idi Harisu ibn Kindi, on jeljekar i on će ti dati najbolju dijagnozu.” A

Haris ibn Kinde nije bio musliman, već kršćanin, međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava ashaba jed-nom životnom pravilu koje je Kur’an proklamovao, a ono glasi: “Pitajte učeneako vi ne znate.’’ Iako se melek Džibril svakodnevno družio sa njim i dostavljao mu objavu od Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije na svoju ruku određi-vao lijek, već je ashaba poslao onome ko je stručan za to.

Prve generacije muslimana su u kur’anskojobjavi i Poslanikovim, sallalla-hu alejhi ve sellem, riječima, prepoznali poziv na istraživa-nje i učenje svih korisnih nau-ka, pa tako i medicine. I onda nije čudo što je islamska civi-lizacija dala čovječanstvu naj-veće stručnjake u medicini, poput Ibn Sine, Ibn Hejsema i drugih, koji su bili preteče savremene medicine. Nikada se muslimani, dok nisu okre-nuli leđa islamu i njegovom učenju, nisu oslanjali na nadriljekare i šarlatane, bez obzira na težinu stanja i situ-acije. Čvrsta vjera u Allaha i

j

istinsko razumijevanje života ii smrti, nisu im dozvolili da se srozaju u ambis beznađa i

sujevjerja i da postupaju suprotno razbo-uritosti i mudrosti. Na žalost, kod nas nije tako, pa zbog toga ne možemo raspozna-ti istinu od laži, Pravi put od zablude. I s pravom se pitamo, kada nismo u sta-nju prepoznati očiglednog obmanjivača, kako ćemo tek biti u stanju prepoznati najveće iskušenje koje su najavljivali svi Allahovi poslanici, mesiha Dedžala koji će u svojim rukama imati sva blaga svije-ta i koji će činiti razna čuda, a pojavit će se, kako je rekao Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, upravo u vremenu “odsutnostivjere i odstupanju od objavljenog zna-nja.’’ Slučaj Turabi najbolji je pokazatelj da bez iskrene vjere u Allaha i istinskog razumijevanja Njegove objave, čovjek ostaje bez svjetla i gubi orijentaciju u ži-votu, bez obzira na njegovo obrazovanje i društveni status. Zato se odazovimo pozivu našeg Milostivog Gospodara, koji nam u Kur’anu poručuje: O vi koji vjerujete, - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daSS t će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je.


Musliman i muslimanka

također moraju znati da Islam poznaje dvije

vrste liječenja: eksperimentalnu medicinu i tzv. rukju, odnosno

liječenje učenjem Kur’ana

i dova, a kako smo vidjeli,

Turabi u svom liječenju nema ništa od toga.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Salih ibn Muhammed Alu Talib Medina: Salah el-Budejr

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Alahova oporuka prvim i kasnijimAAgeneracijama je da se samo Njega AAboje: AA Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. (Prijevod značenja, En-Nisa, 131.). Ko bude radio na popravljanjusvog unutarnjeg stanja, Allah će popravitinjegovu vanjštinu (njegove vanjske postup-ke), olakšat će mu sve poslove i učinit će ga voljenim i poštovanim. Čovjek sve svoje

) p g

snage treba usmjeriti u pravcu popravlja-nja svog unutarnjeg stanja (duhovnom imoralnom pročišćenju), jer u suprotnom,njegovi vanjski postupci neće imati nika-kvog smisla, bez obzira koliko ih dotjera-vao i uljepšavao. Najbolje čemu se čovjek u toku dana može posvetiti jesteusklađivanje svoje prakse, riječii djela, mirovanja i kretanja, sa praksom Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, i obavljanjeradnji koje je on, sallallahualejhi ve sellem, svakodnevnoeobavljao. To se posebno činivažnim u vremenu u kojemje mnogo onih koji se “lažno”izdaju za Poslanikove, sallallhualeje hi ve sellem, sljedbenike,bez imalo želje da to u praksidokažu. Kur’an je u tom smi-’slu eksplicitan, on poziva ljudeda svoju izjavu o ljubavi prema Allahu i Poslaniku pretoče upraksu, i da, ako Allaha vole,Poslanika slijede, a On će im uz-eevratiti Svojom ljubavlju i opro-stom grijeha. (Alu Imran, 31.).Čovjekov stepen u vjeri mjeri

g j ( )

se stepenom njegovog slijeđenja Poslanikove, sallallahu alejhive sellem, prakse (s(( unneta), i sve što je u tome dosljedniji, njegov ugledje kod Allaha veći. Prakticiranje sunne-ta je obruč kojim se efikasno štite farzovii vadžibi, jedinstvena prilika za uvećanjedjela i nagrade, i stalna tendencija ka bo-ljem i potpunijem. Jedan od sunneta, kojebi musliman trebao i morao unijeti u svojusvakodnevnu praksu, njemu podučiti svojeukućane, te na taj način i sebe i njih zaštititiod djelovanja prokletog šejtana, jesu dove izikrovi prije spavanja. Naime, prije odlaska

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Uzvišeni Allah je posebno odabraoUUi odlikovao našeg vjerovjesnika UUMuhammedaUU , s.a.v.s., zaogrnuo ga odjećom vjerovjesništva i zadužio ga dostavljanjem Njegove poslanice. On je najodabraniji od svih Ademovih poto-maka, dragulj u niski Allahovih poslani-ka, Allahov rob, miljenik i poslanik. On je prvi čovjek nad kojim će se zemlja na Sudnjem danu raspuknuti, i prvi koji će imati pravo šef’ata – zagovorništva. Kakobi posebno istaknuo njegovu vrijednost, ukazao na visoko mjesto koje zauzima i podsjetio nas na obavezu iskazivanja lju-bavi i poštovanja prema njemu, Uzvišeni Allah nam je propisao donošenje salavata na Muhammeda, s.a.v.s., što je svakako vid ibadeta. Rekao je Uzvišeni u prijevo-du značenja: Allah i meleki Njegovi donose salavat (blagosiljaju) uu na Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! (El-Ahzab, 56! .). Velika nagra-da slijedi onome ko bude donosio sala-vat na najčasnije i najodabranije od svih stvorenja, na Allahovog miljenika i oda-branika, Muhammeda, s.a.v.s.. Od EbuHurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik,s.a.v.s., rekao: “Ko na mene donese jedansalavat, Allah će na njega donijeti desetsalavata.’’ (Muslim). Isto tako, Enes, r.a.,prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko na mene donese jedan salavat, Allahna njega donese deset salavata, izbriše mu deset loših djela i podigne ga za deset deredža.” (Ahmed i Ibn Hibban). Poseb-no je vrijedno donositi salavate petkom. Od Evsa b. Evsa, r.a., prenosi se da je Po-slanik, s.a.v.s., rekao: “Petak je jedan od vaših najboljih dana....., pa zato petkom donosite salavate na mene jer mi se vaši salavati uistinu predočavaju...” (Ahmed, Ebu Davud). Salavavv te je propisano donosi-aati i nakon svakog ezana. Naime, Poslanik,ks.a.v.s., je rekao: “Kada čujete mujezina po-navljajte ono što je rekao, a zatim donesite salavat na mene...’’ (Muslim od Abdullaha

na počinak, lijepo je uzeti ab-dest, sastaviti ruke, puhnuti u njih i proučiti sure El-Ihlas (K(( ulhuvallahu ehadKK ), El-Felek dd(K(( ul eKK ‘uzu bi rabbi‘ -l-ll felek- ) i kkEn-Nās (K(( ul eKK ‘uzu bi rabbi-‘n-nas), a zatim njima potratistijelo, počevši od glave, zatim lica i na kraju prednjeg dijela tijela, i sve to ponoviti tri puta (Buharija). Lijepo je također, proučiti ajetul-kursijj (Alla-((hu la ilahe illallah), i dovu:hh“Bismike allahume ved’atu dženbi, ve bike erfe‘uhu, in emskete nefsi ferhamha, ve in ersleteha fahfazha bima tah-fazu bih ibadeke-s-salihin” / u prijevodu: “Gospodaru moju Tvoje ime liježem (opuštam svoje bokove), i u Tvoje ime ustajem (ih podižem). Ako mi uzmeš dušu, smiluj joj se, a ako mi je vratiš, čuvaj je od

svega onoga od čega čuvaš Svoje čestite SSrobove.” Zatim, će staviti desnu ruku pod obraz i proučiti dovu: “Allahumme kini “‘azabeke jevme teb’asu ibadeke” / u prije-vodu: “Gospodaru moj, sačuvaj me Svoje kazne na dana kada proživiš Svoje robo-ve”, okrenuti se na desnu stranu i izgovo-riti subhanallah i elhamdulillahi po 33 i Allahu ekber 34 puta... (Ostatak hutbe, na arapskom i engleskom jeziku, možete pročitati na www.alharamain.gov.sa)

Dnevni sunneti Donošenjena Poslanika, s.aumjerenosti i p

Čovjek sve svoje snage

treba usmjeriti u pravcu

popravljanja svog

unutarnjeg stanja

(duhovnom i moralnom

pročišćenju), jer u

suprotnom, njegovi vanjski postupci neće imati nikakvog

smisla, bez obzira koliko

ih dotjeravao i uljepšavao.

9

r Kuds: Jusuf Ebu Sinine

Preveo i sažeo:Esad Mahovac

H vala Allahu koji je vjernicima po-jasnio suštinu i

smisao svega. Ovaj svijet za kojim žudimo i utrkujemo se radi njega samo je varljiva naslada i ispit za ljude. U hadisu-kudsi kojeg preno-si Ebu Hurejre, radijalla-hu anhu, Allah Uzvišeni kaže: “Sine Ademovom, posveti se robovanju Meni, prsa ću ti ispuniti bogastvom i dat ću ti ko-liko ti je dovoljno. A ako to ne učiniš, prsa ću ti is-puniti brigom i strahom za opskrbom, i uskratit ću ti, pa ti neće biti do-voljno.” Islamska braćo, ovaj svijet nas je odvratio od Allaha i radi njega smo se zavadili. Sve što ra-dimo svodi se na hranu,piće i uživanje. Zbog nje-ga tragamo o tuđim ma-hanama, a zaboravljamogreške u kojima se i saminalazimo. Ovaj svijet jesamo igra; igra se onajko trči za njim; onaj kose igra je nemaran; svakinamarni je obijestan; a obijesni su u vatri. AllahUzvišeni kaže: ...onda će onome koji je obijestanbio i život na ovom svije-tu više volio Džehennemprebivalište postati sigurno. (En-Nazi’at, 37.-39.) Međutim, kako bibili u Allahovom zadovoljstvu tre-bamo biti onakvi kako On opisu-je prave vjernike u suri El-Furkani kaže da su to oni skrušeni, kojiudjeljuju i ne škrtare, koji ibadetnikome drugom mimo Allaha nepoklanjaju, ne čine ono što imje On zabranio i ne čine prelju-bu. Međutim, daleko smo mi odtakvog opisa. Mi oko sebe vidi-mo ljude, ali ne vidimo pameti.Čujemo govor, ali ne vidimo djela.

j p

b. Amra b. El-Asa‘ ,aa r.a.), .Salavati i selami koje vjernici donose na Mu-hammeda,aa s.a.v.s., , nje-mu bivaju predočeni. Abdullah b. Mes‘ud,r.a., prenosi da je Poslanik,k s.a.v.s., re-kao: “Uzvišeni Allah posjeduje meleke koji sputuju po u Zemlji i koji mi prenose se-lame koje mi upute pripadnici moga um-meta.’’ (Ahmed i Ne-sai). Nažalost, kada je riječ o salavatima i selamima na Poslani-

ka, s.a.v.s., postoje neka pogrešna ubjeđenja i praznovjerja. Jedno od njih je i to da Po-slanik, s.a.v.s., pruža svoju ruku u kaburu kako bi poselamio onoga ko je njemu na-zvao selam, i da se tobože to desilo nekim evlijama i odabranicima. Ovo je svakako ništavno ubjeđenje koje nema nikakve še-rijatske osnove. Zato, draga braćo, budi-mo od onih koji na šerijatski legitiman i propisan način donose salavate, i od onih čiji se jezici kvase i usne pomjeraju kada se spomene Muhammed, s.a.v.s., jer ćemo usuprotnom biti od onih za koje je Posla-nik, s.a.v.s., rekao: “Zaista je istinski škrtac onaj pred kim se spomenem a on ne do-nnese salavat na mene.” (Ahmed, Tirmizi)

Sljedeće što nam nedostaje i čiju cijenu skupo plaćamo jeste naša razjedinjenost, svađa i udaljavanje od na-redbi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upravo onako kako se desilo u Bici na Uhudu. Allah o tome kaže: A kada ste duhom klonuli i o svo-me položaju se raspravljati počeli, kada niste poslušali,

a On vam je već bio ukazao na ono što vam je drago, - jedni od vas su že-ljeli ovaj svijet, a drugi onaj svijet -, onda je On, da bi vas iskušao, učinio da umaknete ispred njih. (Ali Imran, 152.) Zato mi danas gubimo bitke i gubit ćemo ih sve dok ne shvatimo koliko je bitno da budemo zajedno i jedinstveni, da budemo, kako nas Kur’an opisuje, istinska braća, i dok ne zaslužimo time Allahovu ljubav koji kaže: Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Es-Saff, 4.)

je salavata s.a.v.s., između i pretjerivanja

Dunjaluk je varljiva roba

Islamska braćo, ovaj svijet nas je odvratio od Allaha i radi njega smo se zavadili. Sve što radimo svodi se na

hranu, piće i uživanje.

Salavati i selami koje vjernici donose na

Muhammeda, s.a.v.s.,

njemu bivaju predočeni.

Prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Uzvišeni Allah posjeduje

meleke koji putuju po Zemlji i koji mi prenose selame koje mi upute pripadnici moga ummeta.”


10

PolumjesecAteistička lista zahtjeva

Narod zna

Tako ti je to kad vlada SDP

Sedma godišnjica smrti Alije Izetbegovića

Uprošlom broju smo najavili da će se domaći agresivni ateisti osili-ti zbog pobjede SDP-a. Nismo

dugo čekali potvrdu naših najava. Na web portalu Zurnal.info, jednom od elektronskih glasila koji zagovara agre-sivni ateizam, urednik ovog portala Eldin Karić je pozvao svoje ateističke istomišljenike da daju svoj doprinos pravljenju liste zahtjeva za SDP. “Ovo je samo dio sa mog spiska želja upućenih SDP-u BiH. Ukoliko vi imate svoje že-lje i zahtjeve za SDP, pozivam vas da ih napišete u komentarima, ili na redakcij-ski mail. Ako su išta ovi izbori pokazali onda je to odlučnost naroda da je Bosna i Hercegovina zrela za promjene. I malo je reći zrela, prezrela, do truljenja”. Unastavku Eldin Karić navodi prioritete koje SDP mora pod hitno početi rješa-vati. “Ovo su moje želje: SMIJENITI ARZIJU MAHMUTOVIĆ: Zato što

j j J

je permanentno zloupotrebljavala funk-ciju direktorice Javne ustanove Djeca Sarajeva. Zato što je netransparetno tro-šila javni novac. Zato što je od odgojne ustanove namjeravala napraviti vjersku školu. Zato što je maltretirala svoje upo-slenike. Zato što je ignorisala volju ro-ditelja koji plebiscitarno ne žele da ona bude direktorica JU Djeca Sarajeva. I zato što je zajedno sa svojim duhov-nim mentorima namjeravala protjerati Djeda Mraza iz Sarajeva i od glavnog grada BiH napraviti Kabul.

NE DOZVOLITI SAFETU KEŠI DA PONOVO DOĐE NA FUNKCIJUMINISTRA OBRAZOVANJA UKANTONU SARAJEVU: Zato što jeomogućio Arziji Mahmutović da budeto što jeste. Zato što je do posljednjeg štitio njenu samovolju i tako maltretiraoSarajlije. Zato što je provodio ideologijuvjerskih fanatika, strateški raspoređenihu KO SDA. Zato što je kao ministarbio katastrofalan”. U nastavku Karićnastavlja nizati manje važne priorite-te. Kao što vidimo, od svih problema u državi ateistima je najvažnije da se bore protiv islama i muslimana. Dok je BiH sa svih strana ugrožena, dok se broj nezaposlenih i siromašnih iz dana u dan povećava, dok se krimi-nal svake vrste događa pred našim očima, ateisti to sve zanemaruju, nji-ma je prioritet svih prioriteta smje-na Arzije Mahmutović i izbacivanje islamske vjeronauke iz vrtića. Onikoji razuma imaju znaju da su atei-sti nemoćni pred nalogom svojih ne-vjerničkih duša koje ih nemilosrdno tjeraju da se prioritetno moraju boriti protiv islama.

Ovih dana je obilježena 7-godiš-njica smrti osnivača SDA i prvog

predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića. Tim povodom u Saraje-vu je održan niz manifestacija. Tako-đer, i u Turskoj je obilježena godišnjica smrti Alije Izetbegovića. Bošnjaci su sa Alijom Izetbegovićem na čelu sa-čuvali Bosnu i Hercegovinu. U tom periodu bilo je dosta teških i manje teških dana. Iako ima dosta Bošnjaka koji imaju negativno mišljenje o Aliji Izetbegoviću, ipak većina Bošnjaka je Aliju Izetbegovića doživljavala i do-življavat će kao svog velikog vođu. Na Alijinoj dženazi okupilo se više stotina hiljada Bošnjaka. To je jedan mali ali siguran pokazatelj da su Bošnjaci svim srcem voljeli svog predsjednika. Nakon

njegove smrti mi bilježimo konstantnonazadovanje. Alijinu SDA danas vodeljudi koji ni po čemu ne liče na svog predsjednika. Alijini politički nasljed-nici ovih dana više rade za interes SDP-a nego za njegovu SDA. Narod zna da je Alija Izetbegović učinio mnogo za naš narod i našu državu, kao što narodzna da njegovi nasljednici čine mnogoali samo za sebe.

Pravo i pravda Suda BiHZločinac Paško Ljubičić na slobodi

Paško Ljubičić, bivši zapovjed-nik Četvrte bojne Vojne policije HVO-a, pušten je na uvjetnu

slobodu nakon što je odslužio dvi-je trećine kazne zatvora za zločine u Ahmićima. Odlukom Komisije za uvjetno puštanje na slobodu, Paško Ljubičić pušten je sredinom septem-bra ove godine na uvjetnu slobodu iz Kazneno-popravnog zavoda u Mo-staru, gdje se nalazio na izdržavanju 10-godišnje kazne zbog zločina pro-tiv civilnog stanovništva. Podsjetimo da je Paško Ljubičić sredinom 2008.godine na Sudu Bosne i Hercegovine osuđen na deset godina zatvora zbog ratnog zločina protiv stanovništva u vezi s napadom na selo Ahmiće, op-ćina Vitez, 16. aprila 1993. godine. U obrazloženju presude, sudac Maksu-mić je naveo da je Ljubičić kriv što je kao zapovjednik Vojne policije HVO-a imao kontrolu nad pripadnicima 4. bojne Vojne policije i jedinicom Džokeri. Zatim, suprotno odredbama međunarodnog prava o zaštiti civila, podređenima je prenio naređenje za-povjednika Operativne zone srednje Bosna Tihomira Blaškića za napad na Ahmiće, te pomagao u planiranju napada u kojem je ubijeno 116 ljudi, civili protjerani, dvije džamije dignute uzrak, nanesene velike duševne pat-nje i uništavana imovina u velikim razmjerama. Unatoč takvom zločinu Paško Ljubičić je danas slobodan čo-vjek. Osuđen na deset godina odležao je malo više od šest godina. Za razliku od Paške Ljubičića koji je odgovoran za ubijanje 116 Bošnjaka, Zijad Kur-tović iz Drežnice, koji je za šamaranje jednog hrvatskog civila također osu-đen na deset godina zatvora, neće do-čekati dan da bude uvjetno pušten. Tako ti je to kad sudi Sud BiH.


11

Pogani jezik i još poganije pero

S enad Avdić, urednik magazina Slobodna Bosna je jedan od onih koji je digao histeričnu

galamu zbog osporavanja snimanja filma glumice Angeline Jolie. Nije sporno što je Avdić histerisao po svom magazinu, on to radi u nadi da će i njemu pripasti malo Angelininih dolara, sporan je njegov pogani jezik kojim je na neljudski

način uvrijedio Bakiru Hasečić. “U pinkovsku demonizaciju (interesnu) budućeg, neviđenog filma Angeline Jolie bez ostatka i rezerve su se uplele raznorazne parazitske ženske organizacije, predvođene histeričnom, besposlenom Bakirom Hasečić, karikaturalnom konobaricom iz Višegrada. Gospođa je svoje stradanje ‘profesionalizirala’- ima posao daktilografkinje u nekoj općini na kojeg godinama nije došla usljed brojnih nametnutih obaveza.” Šta reći o čovjeku koji sebi dozvoli da na ovakav način vrijeđa jednu ženu koja je preživjela najveće strahote protekle agresije. Hajde što se ne slaže sa njenom misijom odbrane interesa silovanih Bošnjakinja, ali zašto Senadu Avdiću treba da vrijeđa Bakiru Hasečić? Kakav je to čovjek kad sebi može dopustiti da napiše takve ogavne uvrede na račun žene koja je preživjela što on svojim skučenim mozgom ne može ni zamisliti. Također, veoma je zabrinjavajuće što niko u našoj javnosti nije našao za shodno da osudi ovakav vid skrnavljenja bošnjačke žrtve.

Moj Bošnjo ne može da vidi kuda srlja

Senad Avdić, urednik magazina Slobodna Bosna

Hafiz Ismet ef. Spahić

Zamjenik reisu-l-uleme Islamske za-ZZjednice u BiH hadži hafiz Ismet ef. ZZSpahić je dvije sedmice nakon izbo-ZZra svojoj hutbi u Begovoj džamiji uputio oštre kritike svim Bošnjacima. Ef. Spahić je kazao da Allah, dž.š., upozorava da se pripaze oni koji krše Božije propise da ih ne pogodi kakvo iskušenje i bolna kazna i da je sve što nas zadesi u životu od isku-šenja djelo naših ruku. “Zato braćo moja, preispitajmo se malo, zašto se ovakav hal dogodio. Zašto nas je ovo stanje pogodilo? Zašto smo ponovo prepušteni u ruke onih koji su nam poručivali da će graditi zatvo-re, a ne džamije? A poručivali su javno, na skupovima. Nisu oni krivi, braćo moja. Greška je u nama, u našim postupcima, u našim halovima, u našim odnosima jednih prema drugima. Jer, gdje nam je svijest. Gdje nam je vjera, gdje nam je naš karakter? Kad čovjek uradi jedan grijeh, na njegovo srce dođe jedna crna tačka, mrlja. Ako se ne pokaje ili ne uradi jedno

dobro dje-lo, onda ta mrlja osta-je. I svetako dok mu se srcepotpuno ne zacrni. Kaže Allah: Njihova srca su pocrnjela zbog grijeha koje čine. Onpored munare ne čuje ezana. Ne vidi kan-dilja. Jer je duhom oslijepio i oglušio. Nemože da čuje, da vidi. Tako i moj Bošnjone može da vidi kuda srlja. Jer grijeh je na-djačao njegovo dobro djelo. Poručuje namjedna divna izreka: “Znajte da su s vama Allahovi čuvari, meleci, pa ih se stidite.”Stidite se meleka. Kad nema nikoga ima melek. Kad si zaokruživao (na izborima,op. a.) bio je melek koji je vidio gdje si tizaokružio. On te je pratio. Što se njega ni-p ) j j j g j

smo zastidjeli, da kažemo: “Čekaj, doklej p j g

ćemo mi ovo, dokle ćemo samo po sebipljuvati, po svojoj sadašnjosti”, istakao jehafiz Spahić.

Ohrabren izbornim uspje-hom SDP želi prijevremene općinske izbore

Prijevremeni općinski izbori

Nakon odličnih rezultata na pro-teklim općim izborima SDP je krenuo i u preuzimanje vlasti u

općinama u kojima je do sada bio opo-zicija. Ohrabreni promjenom odnosa političkih snaga u nekim općinama na ovim izborima, SDP će u narednim mjesecima pokušati progurati opozive načelnika iz SDA, SBiH i drugih stra-naka u tim općinama, navode dobro upućeni izvori. Prema analizi izbornih rezultata po općinama, ako bi se usko-ro dogodili prijevremeni izbori SDP bi mogao da pobijedi u još dodatnih petnaestak općina pored trinaest opći-na u kojima za sada vlada. Prva takva promjena već je nagoviještena proteklog tjedna, kada je Općinsko vijeće Donjeg Vakufa prihvatilo inicijativu SDP-ovih vijećnika za opoziv načelnika Huse Sušića, kadra SDA. U tome su im asi-stirali vijećnici Bosanske stranke, a slič-nu potporu manjih stranaka, pa čak i nekih dosadašnjih koalicijskih partnera SDA, socijaldemokrati očekuju i u dru-gim općinama. SDP je najviše zaintere-siran za preuzimanje Zenice i potpuno ovladavanje Sarajevom. Prema rezulta-tima općih izbora SDP je pobijedio u općinama Stari Grad i Novo Sarajevo, u općini Ilidža, Ključ, Gradačac, Doboj Istok, Lukavac, Kalesija, Doboj Jug, Tešanj, Maglaj, Zavidovići, Visoko, Bugojno, Fojnica i Jablanica. Općinski izbori su još jedan razlog za-što SDP želi ući u koaliciju sa SDA-om. SDP se nada da će SDA koaliranjem sa komunjarama iz SDP-a odaslati jasnu poruku svojim glasačima da je SDP dobra politička opcija.

12

Dobrovoljno ratovanje u Afganistanu

Oružane snage Bosne i Hercegovine

I z Vojne ba ze “Dubrave”, kod Tuz le , ov ih je dana i sprać ena pje š a-

d ij sk a jed in ic a Oru žan ih sna-ga (OS) BiH u A fgan i s t an. Jed in ic a ima 45 pr ipadnika i u mis ij i u A fgan i s t anu ost at ć e š e s t mje sec i . Nače ln ik Zajedn ičkog š t aba OS BiH genera l-pukovnik Mi lad in Mi lojč ić rek ao je nov ina r ima da s v ih 45 pr ipadnika pje š a-d ij ske jed in ic e č ine dobrovolj -c i koji su ran ijih god ina bi l i u mis ij i u I ra ku. Pje š ad ij sk a jed in ic a bit ć e ra spoređena u sa s t avu danske borbene g ru-pe u prov inciji Helmand na jugu A fgan i s t ana i obezbjeđ i-vat ć e dv ije ba ze . Osim š tu r ih i z java na ša javnost je os t a la u sk rać ena z a n i z bitn ih in-formacija . Sigurni smo da ć e mis ija na š ih vojn ik a bit i do -s t a kompl ic i r an ija nego š to se pred st av lja javnost i . Jedno je s igurno, Oru žane snage Bosne i Hercegov ine već sada imaju tol ik i broj dobrovoljac a z a od la z a k u A fgan i s t an da uop-će ne moraju ra zbijat i g lavu i na ređ ivat i on ima koji n i su spremni da idu u spomenutu mis iju . R an ije smo spominja-l i da ve l ik i d io g rađana BiH, na roč ito Bošnja ka , ne podr ž a-va ovu mis iju . Ia ko se oš t ro prot iv imo od la sku na š ih voj-n ik a u A fgan i s t an nada mo se i i sk reno ž e l imo da na š i vojn i-c i u A fgan i s t anu ne i spa le n i jedan meta k i da se s v i v rate kuć i ž iv i i zd rav i .

Sramni napadi na Amira AhmićaZašto se želi poništiti i ono malo dobra što ga imamo

Posljednjih mjeseci u Bosni iHercegovini traje kontinui-rana kampanja protiv Amira

Ahmića, bošnjačkog oficira za vezu sa Haškim tribuna-lom. Pojedine snage u BiH uz pomoć zlo-upotrebe jednog dijela srebreničkih majki iuz aktivnu asistenci-ju određenih medija mjesecim pokušavaju kompromitirati Amira Ahmića i na taj način izdejstvovati njegovu smjenu. Način na koji se vrši kompromitaci-ja Amira Ahmića is-pod svakog je nivoa. Naime, Ahmiću se zamjera što navodno nije spriječio, odno-sno obavijestio žene iz Srebrenice da Karla del Ponte želi uništiti pojedine materijalne dokaze srebreničkih žrta-va koji su bili pohranjeni u arhivama Haškog tribunala. Oni koji optužuju Amira Ahmića znaju da pričaju glu-posti. Tužitelj Serge Brammertz je još prošle godine preko Svena Alka-laja obavijestio srebreničke majke i sve ostale o spornom uništavanju dokaza. U tom pismu se navodi da je uništen veoma mali broj materijalnih dokaza. “Sasvim je tačno da je određeni broj predmeta koje je haško Tužiteljstvo pohranilo uništen početkom 2006.godine. Većinom su to bili predmeti iskopani iz masovnih grobnica a čije je daljnje uskladištenje počelo bivati opasno po zdravlje. Mnogi predmeti su se pokvarili do te mjere da se više nisu ni mogli sačuvati. Mi smo spro-veli detaljan službeni pregled datih predmeta s posebnom pažnjom usmje-renom na identifikacione dokumente. Jasno je da je samo dio originalnih identifikacionih dokumenata, koji su iskopani iz masovnih grobnica, uopće i donesen na Međunarodni sud. Ve-ćina iskopanih identifikacionih do-kumenata je predata vašim vlastima. Nadalje, prema našim saznanjima, u onim slučajevima u kojima su ori-ginalni dokumenti doneseni u Den Haag, podaci koje su oni sadržavali su se podijelili sa vašim vlastima na sistematičan način u vrijeme iskopa-vanja. Stoga su podaci prikupljeni iz identifikacionih dokumenata poznati

vlastima Bosne i Hercegovine. Međuuništenim predmetima se nalazio iodređeni broj bioloških uzoraka izBosne i Hercegovine. Radilo se o ma-

njim komadima kostii forenzičkim strugo-tinama sumnjive krvii tkiva pronađenihna sumnjivim mjesti-ma zločina. U takvimokolnostima pitanjepovrata forenzičkog materijala radi zakopa-vanja se nije postavilo”.Ovo pismo je dokaz da su optužbe na račun Amira Ahmića potpu-no neutemeljene i zlo-namjerne. Uostalom, svi oni koji optužuju Ahmića terete ga da je kriv samo za navede-

no uništavanje materijalnih dokaza. Međutim, svi oni zaboravljaju da je Amir Ahmić od samog početka rada Haškog tribunala naš oficir za vezu. Također, namjerno se ne govori da je Ahmić dao veliki doprinos za procesu-iranje optuženih ratnih zločinaca, da nosi veliki dio zasluga za sve one pre-sude u kojima se nedvosmisleno kaže da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima. Uostalom, najsliko-vitiji primjer uloge Amira Ahmića kao bošnjačkog oficira za vezu u Haagu je nedavno suđenje Ejupu Ganiću u Londonu. Prema svjedočenju Damira Arnauta, bivšeg savjetnika Harisa Si-lajdžića i jednog od članova tima od-brane Ejupa Ganića pred londonskim sudom, Amir Ahmić je dao nemjerljiv doprinos u prikupljanju dokaza za odbranu Ejupa Ganića. Da je Damir Arnaut šutio niko od nas ne bi znao koliko je dobrog posla uradio Amir Ahmić. Upravo na ovaj način Ahmić je radio na svim predmetima u koji-ma su se procesirali ratni zločinci nad Bošnjacima pred Haškim tribuna-lom. Amir Ahmić je jedan od rijetkih bošnjačkih zvaničnih službenika koji obavlja svoj posao čestito i odgovorno. Oni koji ga žele smaknuti sa te pozici-je zaboravljaju da je on, zbog velikog iskustva i znanja koje posjeduje i od-govornosti koju pokazuje, najbolje rje-šenje za tu poziciju predstavljanja Boš-njaka pred Haškim tribunalom. Zato, ne sjecimo granu na kojoj sjedimo, jer prizemljenje bi moglo biti bolno.


13

Vatikan i hrvatski SDP saglasni da je SDP BiH uz pomoć lahkomislenih Bošnjaka ugrozio interes bh. Hrvata

P objeda Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva dala je

neoborive argumente velikohr-vatskim ambicijama domaćih i susjednih Hrvata. Dok se naš SDP šepuri pobjedom Željka Komšića, hrvatski SDP, odno-sno SDP-vac Ivo Josipović je u Vatikanu sa papom Benedictom VI raspravljao o teškom po-ložaju Hrvata u BiH nakon proteklih općih izbora. “Sveta stolica je zabrinuta za položaj Hrvata katolika u BiH, njiho-ve neravnopravnosti i politič-kog položaja nakon posljednjih izbora, o čemu svjedoči i da je značajan dio privatnoga susreta Benedict XVI s predsjednikom Josipovićem nedavno posve-tio upravo ovoj temi. Kako su naveli iz ureda predsjednika, Josipović i tajnik Mambert su istaknuli ‘podudarnost interesa’ u očuvanju narodnosne i kul-turne prisutnosti Hrvata u BiH kroz osiguranje njihove politič-ke, ustavne i faktične ravnoprav-nosti s druga dva konstitutiv-na naroda”, izvještava Večernji list. Bošnjaci nisu uopće svjesni kako su prevareni od SDP-a. Nerazumnim davanjem glaso-va Željku Komšiću Bošnjaci su glupo sebe predstavili kao ne-prijatelje komšija Hrvata. S tim se slažu i Vatikan i SDP-vac Ivo Josipović. Što bi se reklo, tražili smo sad ćemo gledati.

Foto polumjesecaU muci se poznaju junaciIlija Jurišić nakon puštanja na slobodu i dolaska u Tuzlu.Ilija Jurišić još jednom dokazao da je bio i ostao veliki patriota Bosne i Hercegovine.

Tražili smo sad ćemo gledati

Emil Vlajki – dvorska luda Milorada DodikaLudi polumjesec

Emil Vlajki, koji jedobio najviše gla-

sova za potpredsjed-nika Republike Srp-ske iz reda hrvatskog naroda, izjavio je da će“svim srcem” sarađi-vati sa novoizabranimpredsjednikom RSMiloradom Dodikomako on bude iskrenna pozicijama odbra-ne srpstva i u tome da se Republika Srpska brani od islamizacije. On je najavio da će aktivno učestvovati u političkom životu RS i da će mu prioriteti biti borba protiv islamizacije, insistiranje na specijalnim i paralelnim vezama sa Hrvatskom i svim drugim zemljama u okruženju, napori za stvaranjem hrvatskog entiteta unutar Federacije

BiH, kao i borba protiv demonizacijesrpskog naroda. Emila Vlajkija stav-ljamo u ovu podrubriku s razlogom.Zaista su Republika Srpska i MiloradDodik dobili svoju dvorsku ludu.Sad mogu komotno od RS-a pravitikraljevstvo. Kakva dvorska luda takvoi kraljevstvo.


Poruka Anđelini Đoli, ministrima kulture, bh. filmadžijama...

Piše: Anes Džunuzović

F ilm je umjetnički izraz ve-ličine ljudske mašte i krea-cije, sposobnost pojedinca

da se uzdigne iznad prostora i vre-mena u kojem jeste, te sposobnost

da sagleda stvari očima duše i pre-ma tome ih oblikuje”, jedna je oddefinicija filma. Dakle, film je fik-cija, proizvod ljudske mašte potpo-mognut sve savremenijim tehničkim dostignućima. Onog trenutka kada od-lučimo da pogledamo neki film, kada sjednemo ispred ekrena ili platna mi smo odlučili da najmanje u vremenu trajanja filma prihvatimo ponuđenu fik-ciju. Zbog toga, npr., ako gledamo film naučnofan-tastičnog žanra nećemo se “svađati” sa TV apara-tom ili kino platnom zbog toga što nam na Planetu dolaze ušati, crveni, ruž-ni vanzemaljci, nećemo objašnjavati tim aparati-ma da nam plasiraju nei-stinu, nerealnost, već mirno odgle-damo slobodom našom prihvaćenu fikciju. I ovo je osnova za poimanje filma kao umjetnosti. Međutim, iako fikcija, film je danas najveći, najbitniji, najuticajniji medij. Ni jedan drugi medij nema tu sposob-nost prenosa poruke kao film. Bez obzira kakva poruka bila, politička, ljubavna, vjerska, ekološka... Neki drugi mediji uspješnije i brže preno-se informacije, ali poruke najbolje prenosi film, i to bez ograničenja i barijera, jezičkih, kulturoloških, civilizacijskih.

Ministar je promijenio mišljenje

Upravo zbog ove dvije filmske ka-rakteristike, filma kao izmišljotine, ali

izmišljotine koja nosi upečat-ljive i jasne poruke, ovih dana se vodi polemika u BiH okofilma Anđeline Đoli. Problemkod ovog filma jeste radnja,odnosno scenario, ta ponu-đena fikcija i njena poruka.Pošto je scenario svojevrsna poslovna tajna čini se da nikosa punom preciznošću ne zna potpunu radnju filma, pa setu otvara prostor raznim špe-kulacijama. Uglavnom rad-nja filma je smještena u BiHu vremenu agresije. I glavna dešavanja su vezana za ljubav između silovane Bošnjakinje usrpskom logoru i srpskog voj-nika, čuvara logora. Dileme i

problemi sa scenarijem nastaju oko toga da li su oni u vezi od prije rata ili ne, da li se upoznaju u logoru, da li je on silu-je ili je štiti i sl. Buru oko filma podiglesu članice Udruženja “Žena žrtva rata

p g”

na čelu sa Bakirom Hasečić. Riječ je oUdruženju žena koje su silovane tokomagresije na BiH, i uglavnom je riječ oBošnjakinjama. One tvrde da se u filmuBošnjakinja koja je uhapšena i zatočena u logor, zaljubljuje u svog dželata, svog silovatelja. I to, u kontekstu snage filma kao medija, smatraju velikom uvredom.One ne žele da prihvate ovu fikcija zbog poruke koju će film ponijeti u svijet. I u

14

Silovanje 25.000 Bošnjakinja

ne dozvoljava umjetničke slobode

Aktuelno

Milioni ljudi će pogledati ovaj film. Međutim, radnja, fikcija koju nosi ovaj film nije benigna, film ne govori o prirodnim katastrofama, o snažnim ratnicima, o marsovcima..., već proizilazi iz jednog brutalnog događaja, iz agresije i genocida, koji je doživio bošnjački narod, i zbog toga ova filmska fikcija nije kao druge. Sve što je vezano za ovu katastrofu koju je čovjek napravio čovjeku, i koja se ponavlja kroz historiju, vrlo je osjetljivo i ne dozvoljava punu umjetničku, pa ni filmsku slobodu. Iili bilo šta slično

Ima i onih intelektualaca i umjetnika koji

kažu da nije bitna radnja, već činjenica da će glumci i drugi Bosanci

angažirani na filmu

uzeti dobre honorare. Za ovo je teško

naći komentar!

22. oktobar - 14. zu-l-ka’-de

15

ovom slučaju, kada je riječ o si-lovanim i napaćenim ženama zaista je morbidno i poniža-vajuće da se snimi takav film. Jer, osim apsolutne neistine i nemogućnosti da se desi takva situacija, u svijet se šalje poruka o Bošnjakinjama i Bošnjacima kao o narodu koji je bez ika-kvog ponosa i dostojanstva, a napaćene Bošnjakinje se po-kazuju kao žene slabog mora-la, što je notorna neistina. Sa druge strane, filmski radnici, umjetnici, ministri zaduženi za kulturu, pa i veći dio javnosti, sudeći po anketa-ma, smatraju da se ovaj film treba snimi-ti, neki čak tvrdeći da je nebitno kakav je scenario, pa makar se prikazalo kako se silovana Bošnjakinja zaljubljuje u svog silovatelja, pozivajući se pritom na umjet-ničku slobodu, ne želeći razmišljati o po-ruci filma koji će otići na platna većine kina u svijetu. Ima i onih intelektualaca i umjetnika koji kažu da nije bitna rad-nja, već činjenica da će glumci i drugi Bosanci angažirani na filmu uzeti dobre honorare. Za ovo je teško naći komentar! Zanimljiva uloga u svemu bila je ministra kulture i sporta FBiH Gavrila Grahovca. On je najprije na osnovu sinopsisa filma odobrio da se ovaj film snima u BiH, a onda nakon razgovora sa Bakirom Hasečić izdao je zabranu i tražio na uvid cijeli scenario. Kada je navodno proči-tao scenarij odobrio je snimanje filma,

a Bakiri Hasečić, kako nam je rekla, poslat je dopis iz mi-nistarstva u kome se kaže: “Ministar nema nadležnosti analiziranja niti ocjene sa-mog scenarija, a naročito ne pravo cenzurisanja teksta sce-narija”. Ministar je promije-nio mišljenje!?

\oli na moralnom, a ne filmskom ispitu

Suština je u sljedećem, Anđelina Đoli u ovom trenutku sigurno je najveća filmska zvijezda u svijetu, što zbog svog glumačkog angažma-na, što zbog humanitarnog rada, a i zbog braka sa poznatim glumcem Bredom Pitom. Ovaj film je njen rediteljski prvijenac i sasvim sigur-no će biti dobro propraćen u svije-tu, kako među filmadžijama, tako i kod publike. Milioni ljudi će po-gledati ovaj film. Međutim, radnja, fikcija koju nosi ovaj film nije be-nigna, film ne govori o prirodnim katastrofama, o snažnim ratnici-ma, o marsovcima..., već proizila-zi iz jednog brutalnog događaja, iz agresije i genocida, koji je doživio bošnjački narod, i zbog toga ova filmska fikcija nije kao druge. Sve što je vezano za ovu katastrofu koju je čovjek napravio čovjeku, i koja

se ponavlja kroz historiju, vrlo je osjetljivo i ne do-zvoljava punu umjetnič-ku, pa ni filmsku slobodu. Imajmo na umu filmove koji govore o Jevrejima u Drugom svjetskom ratu. Da li i u jednom takvom filmu imamo kroz umjet-ničku slobodu prikazanu morbidnost tipa zaljublji-vanja Jevrejke u njemač-kog vojnika ili bilo šta slično. Naravno da nema-mo, a snimljene su stotine filmova. Zbog toga je za BiH i Bošnjake, za ugled BiH u svijetu, za istinu o agresiji bitno kakva se poruka šalje ovim filmom u svijet. Zbog toga ovaj film treba bojkotovati

ukoliko pošalje poruku koja poni-žava, vrijeđa, omalovažava silovanu Bošnjakinju, najveću žrtvu prote-kle agresije. A tema, ratnih priča je stotine i neka se bar neko od film-skih radnika uhvati u koštac sa tim temama koje nisu morbidne i po-nižavajuće za žrtve proteklog rata. Neka se počnu snimati filmovi o Srebrenici, o Prijedoru, o majkama, sestrama, djeci, o onoj bebi koja je pronađena u skorašnjoj ekshumaciji u jezeru Perućac, bebi pronađenoj u džaku, koja je sigurno živa uba-čena u džak i bačena u Drinu, neka filmadžije prate sudbinu tih ljudi, porodica, kako kroz rat, tako na-kon rata, a neka nam ne donose priče o homoseksualcima u ratu, o zaljubljivanju silovane žene u svog silovatelja, pa makar kroz taj film pokazali i pravo lice ubica i silo-vatelja. A ministrima i svim bh. filmadžijama koji kažu da se film treba snimiti po svaku cijenu, bez obzira na radnju, jer donosi novac za 30 glumaca i drugih filmskih radnika, neka je na čast.

No, ukoliko ovaj film, svojim sadržajem, ničim ne bude vrijeđao silovane Bošnjakinje i kroz to boš-njački nacionalni korpus, treba ga podržati u potpunosti, izvinuti se svjetskoj zvijezdi Đoli i pomoći joj da ovaj film što prije dođe na kino platna i na filmske festivale.

Zbog toga ovaj film treba

bojkotovati ukoliko pošalje

poruku koja ponižava, vrijeđa,

omalovažava silovanu

Bošnjakinju, najveću žrtvu

protekle agresije.

16

Unnamed love story

Aktuelno

Kada se želi u narod proturiti najnemoralnija ideja zloupotrebe se najslavniji umjetnici. Kada se laž i gadost izrazi kroz usta izvikanih umjetnika onda se politički manipulatori pozivaju na slobodu umjetničkog izraza, što podrazumijeva i najnemoralnije podvale

Piše: Kemal Zukić

Ponovo smo svjedoci, po Bog samiPPzna koji put, zloupotrebe umjetno-PPsti i “umjetnostiPP ” u srpske propa-”gandne svrhe. Riječ je o filmu Anđeline Đoliu kojem se bestidno pokušava abolirati naj-sramnije ponašanje srpske vojske u Bosni, tj.organizovano i plansko silovanje Bošnjakinja.Teško je vjerovati da je ova satanska ideja ro-đena u glavi nezrele glumice. To zaudara na prastaru praksu zloupotrebe umjetnosti i naj-većih umjetnika koja traje najmanje stotinugodina na području Jugoslavije.

Kada se želi u narod proturiti najnemo-ralnija ideja zloupotrebe se najslavniji umjetni-ci. Kada se laž i gadost izrazi kroz usta izvika-nih umjetnika onda se politički manipulatoripozivaju na slobodu umjetničkog izraza, štopodrazumijeva i najnemoralnije podvale.

Sjetimo se huškačke akcije na genocidkoji je u “Gorskom vijencu” plasirao Njegoš”u formi “istrage poturica”.a To je jedinstvenslučaj u cjelokupnoj svjetskoj književnosti da se genocid veliča kao moralno i herojsko djelo.Uslov za ovaj nemoral je bilo to da se ta gadostproturi kroz usta nedodirljivog Njegoša.

Sličan je slučaj sa spjevom “Smrt Smail-age Čengića

j” hrvatskog bana Mažuranića.”

On je falsifikovao ličnost Smail-age Čengića,g g g

predstavljajući ga kao nasilnog monstruma.To mu je dalo alibi da ubistvo iz zasjede veliča kao herojsko djelo. Svugdje na svijetu je ubi-stvo iz zasjede kukavički i sraman čin, a jedi-no je za hrvatskog bana to crnogorsko ubistvo

iz zasjede hvale vrijedno. Vrhunac cinizma je to da su i naša bošnjačka djeca u školama uče-na na ovu moralnu perverziju.

Najsramniji slučaj je nobelovca Ive Andrića čiji su kvazi historijski romani jedna grandiozna gomila historijskih laži i falsifikata u kojima je una-kažena herojska historija Bosne i Bošnjaka. Ovaj nemoral i sjajan stil su omogućili ovom srpskom renegatu da se domogne i političke Nobelove na-grade za književnost.

Ista sramna i nemoralna logika koja hara Jugoslavijom više od sto godina uhvatila je i ne-iskusnu i nedoraslu, ali svjetski slavnu glumicu Anđelinu Đoli.

Da li je ova logika izvrtanja istine i gaženja svihmoralnih normi toliko moćna da će je prihvatiti i cijeli svijet. Moguće, jer svijet i ne zna pravu istinu o organizovanim silovanjima u Bosni jer su 98% tih silovanih žena Bošnjakinje, muslimanke.

Ako i ova gadost uspije onda će to biti najvećitrijumf jedne morbidne propagande i najveći poraz žrtve.

U ovakvom vremenu i ova-kvom svijetu i to je moguće. Pogotovo, ako mi nastavimo šutiti. I ako se ispred nas oglašavaju sitni špekulanti iz svojih beznačajnih lič-nih interesa.

Posebno je opasno to što ova propaganda ide kroz film, koji svi gledaju dok književnost čitaju malobrojni. Film se odavno zlo-upotrebljava na najbestidnije pro-pagandne načine i truje milione neobavivv ještenih ljudi. Srpska pro-iipaganda je posebno aktivna i bezočna u ovom poslu. Kako su napravili najgore, monstruozne zločine u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a pred kamerama cijelog svijeta neko bi pomislio da im je trud uzaludan. Ali nije. Propaganda, plasirana kroz filmove je skoro svemoćna. Vidjeli smo nekoliko njihovih čak kvazi do-kumentarnih filmova u kojima bestidno lažu i izvrću istinu takvi tipovi kao što su generali Morion, Rouz, Mekenzi i politikanti kao Butros Gali, Jasuši Akaši i neki engleski lordo-vi, kao Oven i drugi.

Snimljeno je mnogo igranih “umjetnič-kih” filmova gdje mnogi autori, koristeći se ”“umjetničkom slobodom” bestidno lažu i pod-”valjuju svijetu.

Ovih dana je na bijeljinskojoo televiziji prikazanjjedan takav, možda najodvratniji,ii propagandni,“umjetnički“ film. Film govori istinu o organi-zovanim silovanjima žena u Bosni, o sprječavanju da se oslobode neželjenog ploda tako što ih za-državaju dovoljno dugo u logoru, te neizrecivim patnjama tih žena u dilemi šta uraditi sa tim dje-tetom, rezultatom najpoganije ljudske podlosti. Sve je to istina, samo što su uloge zamiijenjene pa je silovana žena Srpkinja, a silovatelji stvarne žrtve agresije u Bosni. U to je sve upetljan i neki tobožnji “pošteni Amerikanac” koji je pun razumijevanja ”i saosjećanja za srpske žrtve. U nizu čudovišnih scena zločina Srbi su nevine žrtve. Na beskrajno dugoj odjavnoj špici je bezbroj stranih imena, što uz glumce strance, daje iluziju objektivnosti ove gadne filmske podvale.

Zloupotreba stranaca u propagandnoj igrikojom se pere obraz srpske vojske okaljan pred ci-jelim svijetom, ima posebnu težinu. Nevjerovatno koliko je mnogo tih stranaca koji se daju izmani-pulirati. Naravno da se uz ogroman angažman propagandne mašinerije troše i silni novci na “podmazivanje stranaca”.

Anđelina Đoli je najnovija, ali sigurno nećebiti i posljednja izmanipulirana strankinja.

Možda je jedino gora od ovoga naša bošnjač-ka naivnost, ustvari kukavičluk. Hoćemo li to opet ostaviti te silovane žene, najveće žrtve agresije, na cjedilu? Zar naše sramoćenje ide tako daleko da će se pred našim očima monstruozni silovatelj pretvoriti u nježnog ljubavnika, a naše žene u jefti-ne prostitutke? Zar ćemo prihvatiti zaista da smo “svi isti” kako se želi prikazati? “Bosna ponosna“ je”izgleda izgubila svoj čuveni ponos. “Ne daj nama

pa nek ide glava” je zaboravljena naša ”prastara uzrečica.

Zar našim političkim vođama i intelektualcima nije jasno da ovomšpekulantskom šutnjom navlače itrinaesti genocid na glave naše djece?

Zar i za naše plitke pameti nijejasno da će ove razularene horde koje haraju po Beogradu protiv gej para-de i na fudbalskim utakmicama, da će se one lahko preliti preko Drine inastaviti sa zločinima, pljačkom, silo-vanjima? Dovoljan je samo još jedan pomahnitali zločinac kao Miloševići Karadžić da ih na to potakne. A

onda ćemo se mi čuditi: “Ko nam ovo uradi?”Prije par noći na HTV-u se okupila grupa naj-

uglednijih hrvatskih intelektualaca oko okruglog stola na temu filma Anđeline Đoli. Svi su saglasni da treba podržati “umjetničku slobodu” glumice.”Usput su rekli da Bakira Hasečić manipulira žr-tvama silovanja, a da je svakako u Sarajevu u tokurata bio takav slučaj ljubavi Srbina i Bošnjakinje.Užas je taj da jedan istoričar umjetnosti izjednača-va ovaj događaj sa Anđelinim ruganjem žrtvama silovanja. Čak i jedna žena na tom okruglom sto-

j g j g jg

lu stala je na stranu Anđeline, a na štetu silovanihžena.

Prestanimo se sramotiti pred cijelim svijetomi recimo istinu i izrazimo svoje gađenje na ovajpokušaj!

Da li je Anđelina ĐoliDa li je Anđelina Đoli u kandžama srpskeu kandžama srpske propagande?propagande?


Zloupotreba stranaca u

propagandnoj igri kojom se pere obraz

srpske vojske okaljan pred

cijelim svijetom, ima posebnu

težinu.

17

Piše: Ezher Beganović

Poslije objavljivanja zvaničnih re-PPzultata proteklih opštih izbora uPPBiH, kao novoizabrani predsjed-PPnik Republike Srpske razgovaraću sa svimparlamentarnim strankama na nivou RS iBiH, kako bi zajedno došli do jedinstvenog nacionalnog odgovora na brojna pitanja i izazove, koji nas, nesumnjivo, čekaju unarednom periodu”, kaže Milorad Dodik ”za jedan od banjalučkih medija. MiloradDodik je apsolutni izborni pobjedik uRepublici Srpskoj, odnosno Dodik i njegov SNSD su nadmoćno pobijedili sve ostalepolitičke partije srpskog naroda iz RepublikeSrpske. Takva pobjeda Miloradu Dodikuotvara brojne mogućnosti, on komotnoi bez ikakvog straha može da bira s kimhoće a s kim neće. Umjesto toga, MiloradDodik se, kao što vidimo, zalaže za postiza-nje nacionalnog jedinstva sa svim srpskimparlamentarnim strankama na nivou RS iBiH. Nismo zaboravili predizbornu kam-panju, kada su protivnici Milorada Dodika činili sve što je dozvoljeno i nedozvoljenokako bi ga što više ocrnili kod srpskog gla-sačkog tijela. Koliko je bilo prljavštine u tojpredizbornoj kampanji, Milorad Dodik bis pravom mogao imati bezbroj argumenata da zauvijek zatvori vrata saradnje sa svimtim političkim partijama. Umjesto toga,Milorad Dodik zagovara da se sve zaboravi

i da se zarad interesa Republike Srpske pruži ruka pomirenja i sklopi jedinstven front od-brane. Sa ovakvom politikom i političarima Republika Srpska ima svijetlu budućnost.

Za razliku od Milorada Dodika i osta-lih srpskih političara iz Republike Srpske kod bošnjačkih političara stvari idu svojim doboro poznatim razjedinjenim tokom. Bošnjački političari čine sve da Bošnjaci budu politički što razbijeniji i nemoćniji. U prošlom broju analitički smo dokazali kako smo mi Bošnjaci na proteklim izborima ne-razumnim rasipanjem svojih glasova omo-gućili rasplamsavanje srpsko – hrvatskog secezionizma i vraćanje iz mrtvih agresiv-nih ateista. I dok se srpski i hrvatski političari ujedinjuju i zauzimaju što bolje pozicije za formiranje vlasti na svim ni-voima Bosne i Hercegovine, te za što spremniji ulazak u najavljene ustavne reforme, bošnjački političari se njiho-vom jedinstvu suprotstavljaju jačanjem agresivnih ateista iz redova SDP-a. Nakon što su Bošnjaci u velikom broju gla-sali za SDP, SDA, kao još uvi-jek najjača bošnjačka stranka, zloupotrebljavajući povjerenje svojih najvjernijih glasača čini sve da ojača SDP i da istu stranku dovede na vlast. A šta nas Bošnjake čeka ukoliko se dogodi da Sulejman Tihić uspije u svo-jim nastojanji-ma da Zlatko Lagumdžija i njegov SDP zavladaju boš-njačkim ko-lačem vlasti u ukupnom ras-poredu vlasti na nivou BiH? Odgovor na

ovo pitanje dobili smo prije nekoliko dana kada je Zlatko Lagumdžija u britanskimmedijima svijetu poručio da će islamizira-no – radikalizirani Bošnjaci pokrenuti rat uBosni i Hercegovini ukoliko on ne bude na vlasti. Nije još ni zavladao a već muslimaneBošnjake boli glava od njega. A šta nas tek očekuje ukoliko Milorad Dodik pristaneda nas Bošnjake u institucijama vlasti BiHpredstavljaju Lagumdžijini i Tihićevi agre-sivni ateisti, e to ćemo mi Bošnjaci dobroiskusiti na svojoj koži.

Zašto Bošnjaci stalno nazaduju a druginapreduju? Odgovor na ovo pitanje znajui mala djeca. Glavni razlog našeg konstan-tnog nazadovanja je nacionalno nejedinstvo,a najodgovorniji za ovu pošast su bošnjačkipolitičari. Iako su Bošnjaci po vjeri musli-mani, iako je jedinstvo zajednice musli-mana jedan od najvećih imperativa islama,upravo smo na ovom planu najviše zakazali.

Bosna i Hercegovina i Bošnjaci suu konstantnoj opasnosti. Jediniui najjači garant našeg opstanka jejedinstvo zajednice. Razjedinjenipostajemo lahak plijen brojnimneprijateljima koji jedva čekajusvoju priliku da nas po ko zna koji put zaskoče. Postizanje je-dinstva zajednice Bošnjaka mu-slimana danas je daleko važnijeod svih ostalih aspekata našeg života. Dok se to ne dogodi trpjetppćemo konstantne štete i upadatiu još veće opasnosti. Prvi znak ozdravljenjn a bošnjačke zajedniceod razjedinjenosti bit će uko-liko doživimo dan da neko odbošnjačkih političkih prvaka,kao što to danas radi Milorad

Dodik, pozove sveostale bošnjačkepolitičare na zau-zimanje jedinstve-nog nacionalnog stava i odgovora na brojna pitanja iizazove. Do tada,još najmanje četirigodine, valja namtrpjepp ti bolove odupale bošnjačkog tijela od agresivnog ateizma!

Politika i društvoZnakovi na putu

Zašto Bošnjaci nazaduju, a drugi napredujuZašto Bošnjaci stalno nazaduju a drugi napreduju? Odgovor na ovo pitanje znaju i mala djeca. Glavni razlog našeg konstantnog nazadovanja je nacionalno nejedinstvo, a najodgovorniji za ovu pošast su bošnjački političari


Razjedinjeni postajemo lahak

plijen brojnim neprijateljima

koji jedva čekaju svoju priliku da nas po ko zna koji put zaskoče. Postizanje jedinstva zajednice Bošnjaka

muslimana danas je daleko važnije od svih

ostalih aspekata našeg života.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Nakon što je ubistvo Magdija Dizdarevića izvedeno u domaćoj islamofobičnoj radinosti, a potvrđeno od dejtonskog pravosuđa kao zločin bez kazne, uslijedio je novi oblik samomržnje u Bošnjaka – napad na džamiju. Za samo nekoliko godina odgojena je bošnjačka generacija koja će sa palicama sačekivati vjernike poslije namaza, i koja će kad se ponapija skrnaviti džamije po ugledu na četničku i ustašku mladež

Piše: Fatmir Alispahić

Imao je rahmetli Omer Pobrićobičaj kazati: “Nema dalje!”, kad hoće reći da je neka pojava, jal

u pozitivnom jal u negativnom smislu,doživjela svoj vrhunac. Šta bi u kon-

p j g

tekstu bošnjačke autodestrukcije i sa-momržnje moglo postati vrijedno ovekvalifikacije da – nema dalje!? Eto, ubilisu nam po izlasku iz džamije Magdija Dizdarevića, a da demokratska javnostnije na to ubistvo odreagirala moralnimi etičkim senzorima, već je Magdijevusmrt prešutjela kao što se prešutkujusmrti palestinskih civila. “Dabude išao u džamiju, pa ga ne bi ubili” – bio jejedan od komentara na internetskim fo-rumima, na kojima se čak ovo ubistvoslavilo kao dostiguće borbe za slobodu

i demokratiju. Je li to znači da se moraš zvati Vedran ili Denis, biti učenik ka-toličke škole, da bi tvoju pogibiju neko pamtio? Ako si u islamu, nemaš prava ni na pravosud-nu satisfakciju, što se pokaza-lo u slučaju ubistva Magdija Dizdarevića. Ovo ubistvo je otim teže, i znakovitije, što jeskovano u domaćoj islamofobič-noj radinosti, ali je podržano od medijskih i državnih struktura koje strateški prevaspitavajuBošnjake, ispiru im mozak i od njih prave muslimanske progonitelje.

Koliko vrijedi sabur ukojem je Magdi ispraćen sa ovog svijeta? Ili je taj sabur u okolnostima kriminogene države pročitan kao naše mi-renje sa ubijanjem muslima-na čiji nevini životi, evo, ne-maju ni pravosudnu cijenu? S obzirom da se dejtonsko pra-vosuđe otvoreno stavilo na stranu zaštite ubica Magdija Dizdarevića, čime je poslalo poruku o poželjnosti i dopu-stivosti ubijanja muslimana, moramo se javno zapitati – ako muslimanski životi u Bosni i Hercegovini nemaju zaštitu kao i svi drugi životi, i ako dejtonska država, pu-tem svoga pravosuđa, podstiče ubijanje muslimana, da li to znači da su musli-mani, poglavito Bošnjaci, primorani da razmišljaju o mjerama samozaštite? Velikosrpske i velikohrvatske snage, koje su okupirale mehanizme dejtonske

države, jedva čekaju takvu vrstu bošnjač-ke samoorganiziranosti, kako bi imalealibi da ma čime – kad već nemaju čime! –

argumentiraju svoje višegodiš-nje laži o postojanju tzv. islam-skog terorizma. U tom strahuBošnjaka da na državni terorodgovore demokratskom od-branom svojih vjerskih prava i građanskih sloboda, zapravo,šutke prolaze ovakvi skanda-eli, kakav je uloga dejtonskog pravosuđa u podstrekavanjuislamofobije i krvnog delikta nad Bošnjacima koji idu udžamiju. Mislili smo da se uslučaju Magdija Dizdarevića sabralo ono: “nema dalje”. Šta bi kao naredni cilj mogli

j

smisliti stratezi genocida nadBošnjacima, oni isti koji posvijetu zavađaju muslimane,poturaju bombe u ime jedneili druge struje, a koji ovdjenasrću na Islamsku zajednicui uče Bošnjake kako je atei-zam najviši stepen patriotiz-ma? ...Ako bi Bošnjaci napa-dali na džamije, skrnavili ih išarali grafitima, onako kakoto čine četnički i ustaški ek-stremisti, bila bi to još jedna poruka o razmuslimanjenjuBošnjaka. To se dogodilo.

Metropola islamofobije

Na lažnoj listi lažnih mudžahe-dinskih baza svojevremeno se našla iKlokotnica, selo pored Gračanice, pa bise čak moglo reći da je u jednom trenu

Bošnjački napadBošnjački napad na džamijuna džamiju

Godinama već narod sluša, a omladina odrasta pod

torturom ponavljanja laži o skandaloznoj

Islamskoj zajednici, koju čine pedofili, ekstremisti,

kriminalci, dok narod, eto, nema ni za lijekove.


19

bila popularnija od Gornje Maoče. E, sad, zamislite da u novinama izađe članak kako se u Gornjoj Maoči bošnjačka omladina pet-kom i subotom uveče pona-pija i nadrogira pa flašama i kamenicama gađa mjesnu džamiju, a da maočanski hodža više ne zna šta će od nemoći da to spriječi, pa se jada javnosti kako musli-mani u Maoči rade isto što i ekstremna srpska i hrvat-ska omladina kad skrnavi džamije. Priča negdje mora biti šuplja, zar ne? Kako je moguće da Klokotnica bude jedno od svjetskih terori-stičkih baza mudžahedina i ostalih Bin Ladenovih tan-daramandarala, a da u toj bazi caruje takav antiislamski razvrat da ne prođe vikend a da džamija ne bude pogođena makar jednom pivskom flašom? Sudeći po tim muslimanskim napadima na džamiju, Klokotnica je bliža Briselu, od samog Sarajeva, jer Klokotnica ispunja-va prvi uvjet za ulazak u Evropsku uniju – da tudi nema muslimana. Jer, tamo gdje ima muslimana, pa se klanja beš-vakat, tu nisu čista posla, tu se toliko po džamijama misteriozno sastanči, da mora odletjeti u zrak makar policijska stanica u Bugojnu. Zato je pretresana Gornja Maoča. Ali da mi razaberemo zašto je Klokotnica ostavljena na miru, iako je opasno leglo brada i nogavica.

Prije četiri godine Slobodna Bosna je aobjavila, a Nezavisne novine su dojavile, eda su u selu Klokotnica prodate četiri

kile crvene i četiri kile žutežive (Hg), kako bi se po-trovali vodovodi u Italiji.Po njihovoj priči, agenti AlKaide iz Italije su doputo-vali u Klokotnicu da baš odklokotničkih mudžahedina,k’o u granapu na vagi, kupena po četiri kile ovog opa-snog hemijskog elementa kojim će pobiti narod poItaliji. Razasut će te kilo-grame po vodovodima, kaošto se raspe pepeo kremira-nih mrtvaca, i sva će Italija pomrijet. Niko poslije nijedemantovao ovu budalašti-nu, kojom se išlo niz dlakuevropskim medijima, želj-nim laži o tzv. islamskimteroristima. Niko se nije ni

zapitao kako je moguće da Bin Ladenšalje svoje operativce u jedno bosanskoselo, kao da te žive nema i u Italiji, ilinegdje bliže tim vodovodima koje, k’o biva, hoće potrovati. Ali, posljednjihje godina bilo toliko suludih izmišljo-tina da se čovjek ponekad zapita da liu sigurnosnim agencijama sjede luđa-ci, ili profiteri koji ne biraju način da plasiraju i najbudalastije konstrukcijekako bi odradili kvotu izmišljotina.Mudžahedin Mladen, dakle Srbin, kojiiz Gornje Maoče kamionom prevlačiprojektile u Vatikan, a niko ga ne zau-stavlja na tolikim granicama, s ciljem da puca na Papinoj sahrani i bezbeli ubijemrtvog Papu – apsolutni je i nepreva-ziđeni hit iz produkcije antiterorističkihšizofrenika, nastanjenih u najuticajnijimmedijima. Za borbu protiv terorizma

Ta ista Klokotnica ponovo je ušla

u medijsku orbitu u jednom

drukčijem svjetlu. Od mjesta koje je bilo leglo

tzv. islamskih terorista za

trgovinu živom i trovanje vodovoda

po Evropi, a zašta nije bilo

nikakva dokaza, Klokotnica je postala metropola

islamofobije.


veća su opasnost ovi koji taj terorizamizmišljaju – jer njih ima – nego sami te-roristi kojih u Bosni, vidjelo se – nema.Jer oni koji terorizam izmišljaju, u stanjusu i da ga organiziraju, kako bi potvr-dili svoje izmišljotine. Slučajevi GornjeMaoče i Bugojna u to nas uvjeravaju....Kako vjerovati u Gornju Maoču akose ne dogodi Bugojno?!

Ta ista Klokotnica ponovo je ušla umedijsku orbitu u jednom drukčijemsvjetlu. Od mjesta koje je bilo leglo tzv.islamskih terorista za trgovinu živom itrovanje vodovoda po Evropi, a zašta nije bilo nikakva dokaza, Klokotnica jepostala metropola islamofobije, u kojojomladina svoje vikendaške pijanke za-činjava napadima na džamiju. Pogodna okolnost je što se disco-džigara-clubnalazi u blizini džamije, pa ponapijana i nadrogirana omladina ne mora plahohodati, i srkletiti se, da dohoda do dža-mije na kojoj će ostaviti biljeg svoje ate-ističke prosvijećenosti. Doduše, u tomcentru se nalazi još raznih objekata, tuje i zgrada Općine Doboj-Istok, tu sui sjedišta raznih udruženja, ali, samo jedžamija na meti bezbožničke omladine.

Stav o nemanju stava

Ako bismo tražili mjesto u kojemstanuje ona tačna ocjena da je

j“selo sa-

j

čuvalo islam u vrijeme komunizmaj j jj j

”,onda bismo kao arhetip takvog sela

jj

upravo mogli uzeti Klokotnicu, gdje jep gp g

stopostotni bošnjački živalj, nastanjenp g g j j

u mahalama i kućercima, u kojima sep j j jj j

Kur’an uvijek čuvao na najvišem mje-j

stu, čas ispod plafona. Upravo takvo jej j jj

bošnjačko selo. Otud je nevjerovatnop p p jp p

da se u jednoj takvoj sredini zakopitij j jj j j

pojava kontinuiranog iživljavanja nadj j j pj j j p

džamijom. Nije to jedan vikend, već jep j g j jp j g j

to čitav niz vikenda i različitih oblika j j j jj j

skrnavljenja džamije. Dakako, ne sto-je svi mještani Klokotnice iza ovoga,

j j jj

ali je činjenica da veliki broj omladi-j j gj g

ne izlazi u taj disco-džigara-club i da j j jj j

mogu znati koji od njih udaraju na j gj g

džamiju. Mogu ih upozoriti, direktnog j j jg j j j

ili posredno. Ako se plaše kabadahlu-j g pj g p

ka, mogu anonimno dojaviti policiji,p pp p

Medžlisu, hodži - ko to iz vikenda ug j p jg j p

vikend blati neblativo. No, čudo jekako jedna takva pojava ne povrijedi

jj

većinu koja, sigurni smo, intimno nej p j p j

odobrava bošnjačke napade na džami-j gj g

ju. Da li to znači da je građanska ini-j pj p

cijativa i odgovornost potpuno umrtv-j j g

ljena institucija u svijesti bošnjačkej g p pj g p p

omladine?j

“...Bespomoćni smo, nezainteresi-rani, šta god da se događa, mi na to ne

p

možemo utjecati, niti želimo o tomeg g

misliti; mi smo ovdje da se veselimo, a jj

napadi na džami-ju, kao i odbrana

p

džamije, nas ne za-j

nima.”jj Međutim,

taj stav o nemanju stava je proizve-den isključivo kod

j pj p

bošnjačke omladi-jj

ne, kada se radi o jj

njenom vjerskom i narodnom identi-j jj

tetu, za razliku, re-cimo, od ateističke omladine, koja jako dobro zna

j

braniti pederske i jj

hašišarske slobode, pp

a da ne govorimo o srpskoj i hrvatskoj

gg

omladini kojima p j jj

niko ne brani da jj

rečenice počinje i završava sa pome-nom Isusa Hrista. Bošnjačka islamo-fobija i bošnjačka

jj

apatija su proizve-dene kategorije.p j pp j

Liječenjesamomržnje

Pokušajmo začas ući u nesvijest boš-njačkih mladića, a možda i djevojaka, koji napadaju džamiju u Klokotnici. Ako se radi o buntu, zbog neostvarenih želja, onda džamija nije adresa za iskazivanje bunta. Ali, džamija je simbol zdravog poretka, tradicije, porodice, poštovanja babe i majke, skromnog i staloženog odnosa prema životnim mogućnostima, a sve to, u sveukupnosti, poremećeno je turbo-folk estetikom, koja propagira brzo bogaćenje, malo rada, puno para, buljuk harama, nikud halala, e, kako bi se ličilo na medijske idole s onu stranu Drine, najčešće. Sisitem koji čuva boš-njačka tradicija u konfrontaciji je sa reži-mom koji se bošnjačkoj omladini natura kao vrijednosni. Kad se tome doda agre-sivno ubjeđivanje putem dejtonskih me-dija da je islam u Bošnjaka izvor svih ne-volja, da su za Islamsku zajednicu vezani najveći profiteri i kriminalci, onda taj bunt kod bošnjačke omladine dobija ja-san cilj. “Zato što ja nisam bogat, krivi su oni koji su bogati, a koji sad reisu Ceriću grade dvorac usred Sarajeva – mojim, narodnim parama! - pa ću im se svima osvetiti što ću ovakav mortus pijan raz-biti prozor na džamiji. Aca Lukas je moj reisu-l-ulema!”

Razmuslimanjenje bošnjačkog na-roda kreira se stručno i pronicljivo, tako da servirana priča ima logičku nit u koju traumatizirani pojedinac može

povjerovati. Godinama već narod sluša,a omladina odrasta pod torturom po-navljanja laži o skandaloznoj Islamskojzajednici, koju čine pedofili, ekstremisti,kriminalci, dok narod, eto, nema ni za lijekove. S obzirom da ta priča ima jed-nu dimenziju, pošto su dejtonski me-diji zatočeni u monolog i u totalitarnučahuru, Bošnjaci se u kritičnoj masinisu mogli odbraniti od indoktrinaci-je. Na tim “demokratskim medijima”, tipa Federalne tv ili Oslobođenja, nema drukčijeg mišljenja: svi misle jednomglavom! Rezultat je, evo, moguće vidjetina Izborima, na kojim su bošnjačkomvoljom pobijedile osvjedočene isla-mofobijske snage, a pojavu je mogu-će pratiti i na ovim mikro planovima kakav je prvi bošnjački udar na jednudžamiju.

Informativna blokada koju živimou narednom će periodu biti pojačana ideološkim jednoumljem zbratimljenihvladajućih stranaka nad Bošnjacima, teje moguće pretpostaviti kako će pravona drukčije mišljenje biti zadugo mr-tvo. Ako ikada ponovo bude života islobode u bošnjačkom društvu, onda će pojave kakve su ubistvo Magdija Dizdarevića ili prvi bošnjački napadna jednu džamiju, zauzimati poseb-

j p

no mjesto u analizi i stalnom liječe-j j pp

nju transgeneracijske samomržnje uj j

Bošnjaka.j g

20 22. oktobar - 14. zu-l-ka’de

21

Obstrukcije standardnojezičke norme bosanskog jezika

Društvo

Piše: Safet Kadić([email protected])

Ko će s kime “sjesti u halku”, glav-no je pitanje bosanske postizborne ekvilibristike. ‘Sjesti u halku’, pre-ma Rječniku bosanskog jezika u izda-anju Instituta za jezik, u prenesenom

Postavlja se pitanje da li lektori poznaju savremenu standardnojezičku normu bosanskog jezika, sadržanuu objavljenim normativnimknjigama: Pravopisu, Gramaticii Rječniku, a koju su dužniprovoditi. I pozitivan inegativan odgovor na ovopitanje implicira zabrinutost. Ako znaju, a ne provode je,znači da ne rade svoj posao ilisvjesno obstruiraju, a ako neznaju, postavlja se slijedećepitanje ko ih je i zašto na takvomjesto instalirao. Istina, tomože značiti i da neko, mimo ustanovljene i propisane norme,forsira oblike riječi kojim se poništava tradicija Bošnjaka

značenju podrazumiva “uključiti se vlastitom ili tu-đom voljom u određenu inte-resnu grupaciju”, što u prak-si i jesu političke stranke, još određenije – klanovske družine. Sama riječ ‘halka’je orijentalizam, priuzet u bosanski iz arabskog priko turskog jezika, a znači kolut, karika, obruč; prsten; zvekirna vratima, a može asocira-ti i na omču. Etimolozi ga imenuju balkanskim turciz-mom, jer se nalazi u svimbalkanskim jezicima i svug-di sa izvornim ‘h’ na inicijal-nom položaju u osnovi: rum.halkǎ, bug. halká, alb. halkë, ëëgrč. halkas. Tako je i u svimdosadašnjim bosanskim ri-ječnicima (pored naprijedspomenutog institutskog,tu je i Škaljićev, Isakovićev,p g g

Halilovićev, Jahićev). Takoje i u zajedničkom riječni-ku Jugoslavenske akade-mije znanosti i umjetnosti(JAZU), tako je i u ranijemzajedničkom novosadskomPravopisnom rječniku srp-sko-hrvatskog jezika.

Uvezene norme

Ali nije tako na Federalnojteleviziji. Federalna javnost jeprotekle sedmice posredstvomovog javnog emitera saznala da

je izviđački odred, pod vodstvom Safeta Riđića, organizovao takmičenje izviđača pod imenom “Nemilska alka”, po ugle-du, kako reče, na poznatu “Sinjsku alku”. Dopisnica Federalne televizije iz Zenice Gordana Ristović Muslija izvješćuje jav-nost o tome i spominje “izviđačku alku”, a tako je najavljuje i voditelji-ca zeničkog dopisništva Mujesira Purić. Svi listom upotrebljavaju (nepravi-lan) oblik ‘alka’, umje-sto bosanskom normom propisanog (pravilnog) oblika ‘halka’, što upu-ćuje na to da je to usta-ljena praksa, pravilo na FTV, koje provode lekto-ri. Postavlja se pitanje da li lektori poznaju savre-menu standardnojezičku normu bosanskog jezika, sadržanu u objavljenim normativnim knjigama: Pravopisu, Gramatici i Rječniku, a koju su duž-ni provoditi. I pozitivan i

negativan odgovor na ovo pitanje implicira zabrinutost. Ako znaju, a ne provode je, znači da ne rade svoj posao ili svjesno obstruiraju, a ako ne znaju, postavlja se slijede-će pitanje ko ih je i zašto na takvo mjesto instalirao. Istina, to može

Federalna alka od Federalna alka od duvanskog dimaduvanskog dima

Ako bi se olahko i šutke prilazilo priko

ovih samo naoko sitnih

pitanja, lahko bi se moglo desiti da se kolutovi od duvanskog

dima, koji se viju iznad naših glava, časkom

priobraze u smrtonosnu

omču oko naših vratova.



Etimolozi ga imenuju balkanskim turcizmom, jer se nalazi

u svim balkanskim jezicima i svugdi sa

izvornim ’h’ na inicijalnom

položaju u osnovi: rum. halkǎ, bug. halká, alb. halkë, grč.

halkas.

značit i i da neko, mimo ustanov-ljene i propisane norme, forsira oblike riječi kojim se poništava tradicija Bošnjaka. U Sinju, na-ravno, može postojat i Sinjska a lka, jer se tamo i govori ‘a lka’, a tako je i u (Anićevoj) hrvatskoj normi, a l i u Bosni se govori ‘ha l-ka’ i tako je ovaj leksičk i oblik propisao inst itutsk i Rječnik bo-sanskog jezika . Dak le, bosan-skom normom propisani leksičk i oblik je ‘ha lka’, a l i je na FTV ‘a lka’ kao u Rječniku hrvatskoga jezika V ladimira Anića. Čak i hrvatsk i et imolog Petar Skok u svom Etimologijskom rječniku a lternira ‘h ’: ‘(h)a lka’. Dak le, u ovom primjeru u Hrvatskoj po-stoji saglasnost standardnojezič-kog i organskog idioma bez ‘h ’, a l i i u Bosni postoji takva sagla-snost sa ‘h ’, kao što je navedeno u Rječniku, a l i ovaj medij to ne poštuje i razbija tu saglasnost za račun “uvezene” norme. U cije-loj ovoj nepravi lnosti i nekorek-tnosti postoji i jedna korektnost. Lijepo je što zeničk i novinari nisu kaza li ‘Sinjska ha lka’, jer bi krivotvori l i izvoran naziv, njeno vlast ito ime, pošto je zvaničan naziv ove manifestacije ‘Sinjska a lka’.

Ni barem toliko korektnosti nema Eldar Dizdarević, koji u jednoj emisiji federa lne televizije

u dva navrata spominje Fabriku duvana Sarajevo, zapravo ponavlja netačan naziv, čime zapravo fa l-si f ikuje ime ove sarajev-ske tvornice. On bi, kao urednik jednog internet-porta la, kako je najavljen kao gost rečene emisije, svakako morao znati da se ovaj proizvođač cigare-ta službeno imenuje kao Fabrika duhana Sarajevo i da javno krivotvorenje vlast it ih imena podliježe sankcijama. A li ovakve izpade nema ko sank-cionirat i, jer ne samo da mediji destruiraju bosansku standardnu normu, nego i zva-nični (para)državni organi, poput Federa lnog ministarstva zdrav-stva. Ovo ministarstvo, na čijem je čelu ministar Bošnjak Safet Omerović, povodom Svjetskog dana borbe protiv pušenja, štam-pa lo je letak “Pušenje – svjetsk i ubica broj jedan”, u kojem se go-vori o “sastavu duvanskog dima” i “štetnim efektima duvanskog dima”. Provjerom u spominjanim normativnim knjigama, u kojima se ustanovljuje bosanska književ-nojezička norma, lahko je utvr-dit i da ovo ministarstvo upotre-bljava nepravi lne oblike ‘duvan’ i ‘duvansk i ’, tzv. g luvizme, jer su

kao jedino pra-vi lni propisani oblici ‘duhan’ i ‘duhansk i ’. Pa i u naslovu ovoga letka ono ‘š’ u riječi ‘pušenje’ nasta lo je od ‘h ’ u tzv. procesu p a l a t a l i z a c i j e velara. Da ne bude zabune: u BiH su zvanična sva tri standar-dna izraza bo-sanskog jezika: bosansk i, hr-vatsk i i srbsk i. Bosanska i hr-vatska norma su u ovom slučaju saglasne. U svim dosadašnjim ri-ječnicima svug-di je izvorno ‘duhan’ i ‘du-hansk i ’. Tako je i u Rječniku JAZU (1886),

gdje se navodi i izjava bosanskog franjevca S. Margit ića, koji svjedo-či: “Kod onoga dijela našega naroda koji ne izgovara h kaže se du-van, rjeđe duan.” Već u Pravopisnom rječni-ku Novosadskog dogo-vora šestdesetih godi-na prošlog stoljeća je dvostruko normirano: duhan i duvan. Danas je u srbskoj normi ‘duvan’ i ‘duvansk i ’ kao što je i u letku Omerovićevog federa l-nog ministarstva iako

u Federaciji BiH ogromnu veći-nu čini bošnjačko i hrvatsko sta-novništvo pa bi se oček iva lo da zvanične inst itucije primjenjuju normu bosanskog jezika, tj. upo-trebljavaju izvorne oblike sa gla-som ‘h ’ i u govoru i u pisanju: ‘duhan’ i ‘duhansk i ’.

Jezička i kulturna šteta

Teško je ustanovit i kol i-ku je korist za zdravlje donio ovaj letak, a l i je sigurno da je Bošnacima nanio vel iku jezičku i kulturnu štetu, upravo dvo-struku šćetu: destrukciju knji-ževnojezičke norme i zamaglji-vanje pravih problema u borbi

protiv pušenja dimnim zavje-sama i koluto-vima, ha lkama,duvanskog dima.A pravi problemisu, pored osta-log: agresivnorek lamiranje ci-gareta , pravi re-k lamni presing,dozvoljeno pu-šenje i prodaja cigareta na sva-kom mjestu pa i u bl iz ini obra-zovnih ustanova,n e k o n t r o l i s a nuvoz cigareta ,ne standa rd iz i ra-na “podnošljiva”količinu katra-na i nikot ina ucigaretama kojese proizvode,itd. Zato je k raj-nji efekat ovoga letka običan p. dim.Podsjetimo se da je i riječ ‘duhan’ orijentali-zam iz arabskog jezika, čije je prvobitno znače-nje i bi lo upravo ‘dim’(otuda izraz ‘potegnuti dim’), a danas, prema Rječniku bosanskog jezika, ima značenje “ biljke koja sadrži ni-kotin, koja kao sirovi-na služi za proizvodnju cigara , cigareta i sl .” . I ovaj orijenta lizametimolozi podvode pod ba lkansk i turci-zam, navodeći njego-ve oblike u nekim je-zicima, kao npr. a lb. duhan , mađ. dohany, itd. Neobhodno je na-pomeniti da ‘duhan’nema nikakve et imološke veze sa bosansk im korijenom (-duh-) u riječima: duh, duhati, duhač, duhovnost, duhovit, duhaći in-strument i sl. osim očigledne ho-monimije. U slučaju duhana šte-ta za bosansku normu je u tome što destruira normativni princip izvornog priuzimanja riječi iz drugih jezika i čuvanja izvor-nog glasa ‘h ’ u priuzetim riječi-ma, u ovom slučaju u inicijalnom položaju, kao što su, primjerice: halal, halva, halvat, halhala, ha-lač, hamal, hamam, hamur, harač,haram , harati , hasura , havan ,

hajvar (havijar), hazna(orijent .), harfa , hajcer(njem.), hangar, haranga( f ranc.), harpun (hol .),harakiri ( jap.) pa i naj-noviji haker i postnomi-na l hakirati (engl .) To štosu srbsko-hrvatsk i nor-mativci vrši l i izgon ori-jenta lnih riječi iz zajed-ničkog književnog jezika nije imalo ama baš ni-kakve l ingvističke razlo-ge i opravdanje, nego jepodrazumiva lo polit ičkupozadinu hegemonist ič-ko-asimilatorske aspira-cije prema Bošnjacima. Utom kontekstu normativ-ni izgon glasa ‘h ’ vršenje samo zato što je, poreddrugih bitnih osobina, kaošto su ikavsko-šćakavski

izgovor, potvrđivao poseban jezič-ki identitet Bošnjaka u okviru juž-noslavenske jezičke zajednice.

U tret iranom slučaju ‘a lka’,pored naprijed navedenog, jošznačajnije je narušavanje unikat-nog principa haka u Bošnjaka,što podrazumiva, ne samo ču-vanje et imološkog ‘h ’ u nasl ije-đenim praslavensk im riječima ipozajmljenicama iz drugih jezi-ka u samosta lnom razvoju, negoi normativno etabliranje toga glasa u samosta lnim kreacijama supstancija l izacije protetskog ‘h ’ kojeg nema u origina lu (npr.

halat , hambar, Hajvatovica , ha-šure i dr.). Normativno legit i-miranje ovog tzv. sekundarnog ‘h ’, kao eksk luzivne bošnjačke jezičke kreacije, korespondira sa samosta lnim stvaranjem sl ičnih onomatopejsk ih riječi sa glasom ‘h ’ u inicija lnom položaju osno-ve (halabuka , halapljiv, haluga , havdika , hlapiti , hlipati , holuja , hrdati , hrliti , hrkati , hrzati , hri-pati , hlupati , horiti i sl.) i dio je eksk luzivnog bošnjačkog jezič-kog identiteta. Glas ‘h ’ u ovim riječima nije sekundaran, nego primaran, bitan dio glasovne substance semantičkog jezgra. Ovaj fenomen kod Bošnjaka dobro je došao nekadašnjim sr-bsko-hrvatsk im normativcima da i neke riječi sa izvornim ini-cija lnim ‘h ’ normiraju bez tog ‘h ’ samo da bi se destruira la ova osobina, a normativno po-di lazi lo, Margit ićevim riječima rečeno, “onom dijelu našega na-roda koji ne izgovara h ”, na što je nasjeo i S. Hali lović kada je sa izvornog (i pravi lnog) ‘hajvar’uputio na upotrebu nepravi lnog ‘ajvar’ u svome Pravopisu.

Ako bi se olahko i šutke pri-lazi lo priko ovih samo naoko sitnih pitanja, lahko bi se mo-glo desit i da se kolutovi od du-vanskog dima, koji se viju iznad naših glava, časkom priobraze u smrtonosnu omču oko naših vratova.


Ministarstvo, na čijem je čelu ministar Bošnjak Safet

Omerović, povodom Svjetskog

dana borbe protiv pušenja,

štampalo je letak “Pušenje – svjetski ubica broj jedan”, u

kojem se govori o “sastavu duvanskog

dima” i “štetnim efektima

duvanskog dima”.

24

Piše: Anes Džunuzović

Od 19. do 21. oktobra 2010. godine u Sarajevuje održan Dvanaesti me-

đunarodni samit kulture i dijalo-ga civilizacija pod sloganom “HalilMutran i Mehmedalija Mak Dizdar”. Organizator ovog Samita bila jeFondacija za unapređenje kulture iknjiževnosti Abdulaziz Saud al-Ba-btain u saradnji sa Univerzitetomu Sarajevu, a pokrovitelj je bio dr.Haris Silajdžić, predsjedavajućiPredsjedništva BiH. Ovo je treći put

Otvaranju Samita prisustvovaloje niz značajnih ličnosti izkulturnog, vjerskog i političkog života, među kojima i Generalni sekretar Arapske lige Amr Moussa, Jusuf el-Karadavi, Irina Bukov, Izvršni direktor UNESCO-a itd. Na otvaranjuSamita dodijeljene su i nagradearapskim književnicima, a posebna nagrada zadoprinos civilizacijskom imeđureligijskom dijalogu dodijeljena je princu Charlesu

da se samit koji organizira Fondacija Al-Babtain održava na evropskom tlu. Ranije je održan u Kordobi, te u Parizu, a ostalih osam samita odr-žano je u arapskim zemljama Azije i Afrike.

U utorak 19. oktobra u hoteluHolliday Inn svečano je otvoren ovaj Samit kulture i stvaralaštva. Na sa-mom početku svečanosti prisutnima se obratio gospodin Abdulaziz Saud al-Babtain, utemeljitelj Fondacije za unapređenje kulture i književ-nosti, te u svom obraćanju istakao: “Zadovoljstvo je što su se pripadni-ci različitih kultura i civilizacija iz cijelog svijeta danas okupili upravo u Bosni i Hercegovini. Došli smo ovdje, u ovaj grad, da od vas nauči-mo kako se živi u multikulturalnom društvu, da naučimo upravo od vas koji niste nikoga odbili bez obzira na njegovo porijeklo”.

Silajdžićevo pokroviteljstvo

Dr. Haris Silajdžić, predsjeda-vajući Predsjedništva BiH uputio je riječi zahvalnosti gospodinu Al-Babtainu što je prepoznao Sarajevo kao mjesto gdje ovakav susret treba održati, što je prepoznao glavni grad Bosne i Hercegovine kao prijestolni-cu između Istoka i Zapada. Silajdžić je u obraćanju na skupu istakao da ne treba politizovati kulturu, već da bi politiku trebalo oplemeniti

kulturalnim vrijednostima, a to ni-kada nije bilo važnije nego danas, zbog brzih tehnoloških promjena koje ne donose ništa dobro kultu-ralnom pluralizmu. “Ovo je vrijeme velikih i brzih promjena i sukoba... Susret kultura nas sve obogaćuje i pruža mogućnost da se ne ograđu-jemo našim kulturama”, istakao je Silajdžić. Prema njegovim riječima, kada nema borbe za vrijednosti de-mokratije i pluralizma na scenu stu-paju ideologije koje su čovječanstvu kroz historiju nanijele velike poraze, a kultura bi u takvoj situaciji trebalo da popunjava prostor pun ideologija koji se javlja zbog religije pragma-tizma koja vlada u svijetu. Na kraju obraćanja Silajdžić se svim učesni-cima konferencije obratio i na arap-skom jeziku.

Prof. dr. Faruk Čaklovica, rek-j

tor Univerziteta u Sarajevu, pozdra-vio je prisutne u ime Univerziteta u Sarajevu, te uputio izraze dubokog poštovanja i posebnu zahvalnost ek-selenciji gospodinu Al-Babtainu na podršci i iskrenom prijateljstvu pre-ma Bosni i Hercegovini i njenom na-rodu. “Vi ste, gospodine Al-Babtain, prepoznali Bosnu i Hercegovinu kao multietnički, multikulturalni i multi-konfesionalni dragulj, prepoznali ste Bosnu i Hercegovinu kao zemlju koja i u ovim teškim vremenima istrajava i čuva te vrijednosti. Radosni smo jer je multikulturalna Bosna i Hercegovina tako snažno privukla miroljubivi fo-kus ekselencije Al-Babtaina, učenja-ka, poklonika mira, pjesnika i iznad svega velikog humanistu. Ova među-narodna konferencija o prožimanju kultura i vjera i dijalogu civilizacija je ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i za cijeli svijet od neprocjenjive vrijednosti, jer njenim održavanjem promoviramo planetarnu poruku kulture i tradicije življenja upravo u zemlji, koja je svjedok multikultural-nosti u hiljadugodišnjem kontinuite-tu svog postojanja”, istakao je rektor Čaklovica.

g p

Amr Moussa i Jusuf el-Karadavi

Otvaranju Samita prisustvovaloje niz značajnih ličnosti iz kultur-nog, vjerskog i političkog života, među kojima i Generalni sekretar Arapske lige Amr Moussa, Jusuf el-Karadavi, Irina Bukov, Izvršni di-rektor UNESCO-a itd. Na otvara-nju Samita dodijeljene su i nagrade arapskim knježevnicima, a posebna nagrada za doprinos civilizacijskom i međureligijskom dijalogu dodijeljena

KulturaDvanaesti međunarodni samit kulture i dijaloga civilizacija...

Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar


25

je princu Charlesu. Tokom Samita održan je niz sesija posvećenih Halilu Mutranu i Maku Dizdaru, kao i arapskoj književnosti, a uvodni-čari sesija bili su između ostalih i dr. Enes Duraković, dr. Fikret Karčić, dr. Esad Duraković, dr. Khalil al-Mousa, dr. Adijata Ibrišimović-Šabić, dr. Amina Fares Ghosn i

j

dr. Teme sesija bile su: “Kulturne komponente Mehmedalije Maka Dizdara”, “Kulturni pritoci koji su formirali Mutranovu poeziju”, “Arapsko-bosanska kultura u mo-“dernoj dobi”, “Uloga bosanske ori-jentalistike u razumijevanju arapske književnosti”.

“Vi ste, gospodine Al-Babtain, prepoznali

Bosnu i Hercegovinu

kao multietnički,

multikulturalni i multi-

konfesionalni dragulj,

prepoznali ste Bosnu i

Hercegovinu kao zemlju koja i u ovim teškim

vremenima istrajava i čuva te vrijednosti.”


Fondacija Al-Babtain

Fondacija A l-Babta in formirana je da bi unaprijed i la a rapsku knji ž evnost , o njoj najbolje

govori njen osnivač Abdula z iz Saud a l-Babta in: “Osnivanje Fondacije n ije bi la ku lturna ra skoš, n it i je bi la demonstracija f inansijske moći, i l i č i s tog t vrdog lavog insi st i ranja na ost va renju sna . Pr ije svega , to je bi la od lučnost da se vrat i u loga poez ije u ž ivot na še nacije , pošto je poez ija uv ijek bi la jedna od naji s taknut ijih obl ika a rapske knji ž evnost i . To je a rapsk i Diwan (Zbirka st ihova) i njihov pouzdani reg i sta r u kojem se bi lje že deta lji njihovoga ž ivota i čuvaju se h i ljadama godina , imajući u v idu da je pje snik čov jek k reat ivnost i, t a lenta i ošt roumnost i . Na ša st ra st za poez ijom, na s A rapa , n ije bez osnova , ona se pojav i la i z onoga š to je poez ija - i š to će uv ijek bit i – d io a rapskog ž ivota . Poez ija za A rape je sredst vo zadovoljavanja samoga sebe, svoje duše i svoga t ije la . On udiše i z poez ije sve š to mu godi, podiže njegovu dušu i godi njegovom uhu.”

26

Skrivena disertacija: V poglavlje: Srpsko-pravoslavna crkva, njen razvoj i njeno delovanje za vreme turske vladavine kao odraz duhovnog života pravoslavnog dela stanovništva

Feljton

Andrić ne kaže da je veliki ruski pravoslavni brat zloupotrebljavao Srbe i Crnogorce tako što ih je uvijek pobunjivao protiv Turske u vrijeme ratova Turske i Rusije, a zatim sklapao primirja kada je njima odgovaralo, ostavljajući nesretnu balkansku pravoslavnu braću na milost i nemilost Turcima. Zašto je Andrić amnestirao Rusiju od ove licemjerne politike prema pravoslavnoj braći na Balkanu nije jasno, pogotovo s obzirom da se na Grke okomio za mnogo manje grijehe

Piše: Kemal Zukić

Ovim poglavljemAndrić se htioodužiti svojim

poslodavcima iz Beograda ali je to uradio tako loše da je i to jedan od razloga, pored blaće-nja i sataniziranja Bošnjaka, što je sakrio svoju disertaciju i zabranio njeno štampanje za njegovog života.

Za ovu temu Andrić nijemogao naći podataka u nje-mu dostupnim arhivama. A i ono što je nalazio nije se uklapalo u njegov već zadat okvir koji nikad neće napu-štati uprkos novim saznanji-ma i činjenicama koje negira-ju njegove uproštene kalupe.

Andrić odmah na počet-ku poglavlja mora da kon-statuje neke istine koje bi, da se on drži istine i logike, morale promijeniti njegov stav da je islamizacija bila nasilna a turska uprava na-silnička i antihrišćanska. Tako on konstatuje poznatu činje-nicu da je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović 1557. g. ponovo usposta-vio patrijaršiju u Peći. Ovaj “sin srp-sko-pravoslavnih roditelja iz Bosne je dospeo do moći i velikog ugleda”,

postavio je za patrijarha svog rođenog brata Makarija a svog nećaka Antonija za episkopa hercegovačkog.

Uz nos logici

Teško je zamisliti bolji argumentkoji potpuno negira Andrićevu priču oprisilnoj islamizaciji. Ako brat velikog vezira, koji drma carstvom, može bitihrišćanin i patrijarh onda to daje slikunevjerovatno vjerski tolerantne države.Andrić ne kaže ni da nije i ne pokušava da to nekako izmiri sa svojom idejomTurske kao nasilničke i netolerantnedržave. I na drugim slučajevima mo-gao je Andrić naći primjere po kojima je morao, u cilju minimuma poštenja i istinitosti, mijenjati svoju lažnu sli-ku Bosne pod Turskom. Ali tada bion uvijek pristupio svom uhodanomnačinu po kojem presuđuje nepovolj-

no kako njemu odgovara,znajući da ne stoji niko iza njegovog papira koji bi ga mogao podsjetiti na nelogič-nosti koje iznosi. On bi jed-nostavno presudio, uz noslogici, kako “se to ne smenipošto tumačiti kao nekiznak tolerancije”. U ovomnajočiglednijem primjerunije koristio ovu smiješnu,nenaučnu formulaciju, jersve što se tvrdi u naučnomdjelu treba poduprijeti bilokakvim dokazima, negojednostavno ne komentari-še, vjerujući da će svi njego-vi budući čitaoci biti slijepi,gluhi i glupi i gutati bez raz-mišljanja sve njegove laži ipodvale.

Andrić zatim cvili nadpoložajem pravoslavnog sveštenstva koje “ne raspo-laže nikakvim prihodima,da živi veoma bedno i ne-saobrazovno svome stale-žu”. Andrić navodi i Vuka Karadžića koji piše da sesrpsko-pravoslavni svešteni-

ci odevaju “kako je koji htio” i da “oru,kopaju, krče, kose, cjepaju drva”.

Iz ovoga se razumije da je Andrićsmatrao da je Turska carevina, takva užasna i okrutna, kakvom je on pred-stavlja, trebala izdržavati i finansirati

BagatelisanjeBagatelisanje bošnjačkebošnjačke duhovnostiduhovnosti

Za ovu temu Andrić nije mogao naći podataka u njemu

dostupnim arhivama. A i ono što je nalazio nije se uklapalo u njegov već zadat okvir

koji nikad neće napuštati.


27

crkvu i popove iz državne kase. Andrić ne kaže, glume-ći da ne zna, da su se i hodže same izdržavale a ne iz držav-ne kase. Sve do komunističke Jugoslavije imami su bili sitni zemljoposjednici i tako izdr-žavali svoje familije orući i kopajući.

Kako je pravoslavna crkva bila slaba, kako su zanema-rivane obaveze sveštenika od kojih neki “služe leturđiju od godine do godine“, to je 1767. g. ukinuta partijaršija u Peći a Bosna potpala neposredno pod patrijaršiju u Carigradu.

Sada su opet za sve patnje Srba u Bosni, kao i u Srbiji, krivi Grci jer u Bosnu od tada dolazi niz grčkih vladi-ka, “koji su ostavili tako rđav spomen za sobom”, koji su i u Srbiji i Bosni bili “bič za mase”. “Tuđi po jeziku i duhu, gledajući u svome episkopskom dosto-janstvu jedino izvor prihoda” nanosili su štetu i u materijalnom i u duhov-nom pogledu. Onda je Andrić shvatio da je oštricu svoje mržnje okrenuo u suprotnom pravcu, od ranije uspostav-ljenog, pa pravi vratolomiju i zaključu-je da su ovi Grci radili često “zajedno sa Turcima na štetu hrišćana”. Gdje je tu logika, Andrić ne mora da objaš-njava. On nastavlja bez dokaza i logi-ke da blati grčke sveštenike da su oni “srpsko-pravoslavno sveštenstvo drža-li u stalnoj bedi i na niskom stupnju obrazovanja”. Kakva je tu logika i da li i tu imaju ulogu satanski prsti turske vlasti, Andrić ne zaključuje uopće.

Omiljena Andrićeva tema

Andrić se opet vraća na omiljenu temu sata-niziranja Turaka kad go-vori o XIX stoljeću. To je vrijeme ruskih ratova protiv Turaka i ustanaka u Srbiji i Crnoj Gori. On kaže da je pravoslavni dio stanovništva trpio “turske progone” jer su ih turske vlasti smatrale prirodnim

saveznicima Rusa. Andrić ne kaže da je veliki ruski pravoslavni brat zloupo-trebljavao Srbe i Crnogorce tako što ih je uvijek pobunjivao protiv Turske u vrijeme ratova Turske i Rusije, a zatim sklapao primirja kada je njima odgo-varalo, ostavljajući nesretnu balkansku pravoslavnu braću na milost i nemilost Turcima.

Zašto je Andrić amnestirao Rusiju od ove licemjerne politike prema pra-voslavnoj braći na Balkanu nije jasno, pogotovo s obzirom da se na Grke okomio za mnogo manje grijehe. Ova disertacija je jedna golema anti-logika, uvlaćenje jednima i huškanje na druge, sve lišeno svakog morala i dosljednosti.

Andrić konstatuje da književnost srpske-pravoslavne crkve “pokazu-je najprimitivnije oblike” te da nije “mogla drugo već jedino da služi crkvi i njenim najužim potrebama”. A čemu bi to takva književnost i trebala služiti. Možda politici, kao Jukićeva?

Zatim Andrić dio diser-tacije posvećuje radu raznih štamparija u Srbiji i Bosni, kao i štampanju crkvenih knjiga u Mlecima i Rusiji. Andrić detaljno nabraja i u kojoj crkvi i manastiru se nalazi koja crkvena knjiga.

Od XVIII stoljeća cr-kvene knjige se masovnije nabavljaju iz Rusije što uzro-kuje “sve jačem prihvatanju rusizma ne samo u jeziku crkve već i u književnom jeziku uopšte”. Tek zahva-ljujući Vuku Karadžiću ovaj uticaj je smanjen i konačno “odstranjen”.

Tek u XIX stoljeću “mogu se zabeležiti prvi počeci knji-ževne delatnosti kod srpsko-pravoslavnog dela bosanskog stanovništva”. Ali, tu nema nekog kvaliteta sve do po-jave Jovana Dučića, Alekse Šantića i Svetozara Ćorovića.

Andrić obrađuje “plod-niju delatnost” ovog dijela naroda Bosne na polju osnivanja škola. Citira i Jukića po ovom pitanju ali sumnja u turske izvore po kojima je 1870. g. bilo ukupno 57 srpsko-pravoslavnih škola. Godine 1850. osniva se prva srednja škola u Sarajevu a 1866. g. u Banja Luci prva bogoslovija. Andrić obezvr-jeđuje značajne akcije Srba u Bosni na prosvjetiteljstvu, vjerovatno sa ciljem da ne pokvari mračnu sliku straha i diskriminacije za turske vladavine.

Konačno Andrić upoređuje dje-latnost franjevaca i pravoslavne crkve koja “nije dala nikakva književna dela koja bi bila slična onima što su ih stvo-rili franjevci”. Andrić ne daje nikakvo svoje tumačenje ovog fenomena jer ne postoji takvo moguće objašnjenje ko-jim se ne bi zamjerio jednoj od strana i sve to svalio na leđa turske uprave i Bošnjaka.

Najčudnije je to da Andrić sasvim prešućuje deseteračku guslarsku na-rodnu pjesmu, koju je ranije citirao. To je bila značajna djelatnost koja je održavala borbeni duh u narodu i stva-rala bolesnu mržnju prema Turcima i Bošnjacima. Ni kasnije Andrić nije nikad objašnjavao ovo odsustvo hvalo-spjeva desetercu i guslama.

Simptomatično je i to da je Andrić u “Prilogu” o pisanim spomenicima bosanskih muslimana također prešu-tio obilje junačkih pjesama kao i samu “Hasanaginicu”. Kao da je htio da po-kaže Evropi da ovdje nije bilo nikakvih talenata do pojave Njegoša i njega, Andrića.

Ako brat velikog vezira,

koji drma carstvom, može biti hrišćanin i patrijarh onda to daje sliku nevjerovatno

vjerski tolerantne

države.


Umjesto da u posebnom poglav-UUlju obradi prosvjetne, kulturne iUUumjetničke aktivnosti Bošnjaka,UUkako je uradio sa katoličkom i pravoslav-nom djelatnošću na ovim poljima, An-drić ovaj dio naziva “Prilogom”. Time,kao i obimom ovog dijela disertacije, kojisadrži samo dvije negativistički i nega-torski napisane stranice, Andrić je želiosasvim obezvrijediti svu duhovnost Boš-njaka. On ne koristi ni nacionalni starinaziv naroda Bošnjak nego ih imenujekao “islamizirani deo stanovništva” a nji-hov stari naziv za jezik bosanski upornoimenuje skorašnjom kovanicom srpsko-hrvatski koji je plod politikantskih iga-ra u pokušajima uvođenja demokratije iparlamentarizma u Kraljevini Jugoslaviji.

Ovaj “Prilog” je, mada sićušan, orgija Andrićeve zlobe, pakosti i patološke mr-žnje prema Bošnjacima.

Andrić bezobzirno i beskrupuloznopresuđuje cijelom narodu, Bošnjacima,jednom od najodvratnijih neistina. On“onaj deo bosanskog stanovništva koji jeprešao na islam” označava kao “vladaju-ću ratničku kastu; ona je sve svoje snagetrošila prvenstveno na osvajanje, a zatimna odbranu poseda. Duhovni život te ka-ste skamenio se u oblicima tuđe religije inepoznatog jezika”.

Treba li uopće ikom objašnjavati svunemoralnost ove satanske jezične akro-batike. Možda tek da se naglasi: Andrićcijeli bošnjački narod, po svom običaju,identifikuje sa begovskom “kastom” ve-leposjednika, a ostali slojevi ne postoje.Nisu bošnjački zemljoposjednici jedinikoji su svoje posjede opravdavali odlazećiu rat kad budu pozvani. Pa to je radila vlastela u svim evropskim zemljama,jer takav je naprosto bio sistem. Zatim,Andrić sugerira da su Bošnjaci neki na-rod kavgadžija koji samo zapodjevaju ra-tove radi pljačke. Kao da su Bošnjaci samiizabrali svoju sudbinu naroda uvijek na granici civilizacija, religija i carstava, kojikrvari u borbi za goli opstanak. Taj boš-njački narod, koji Andrić patološki mrzii nipodaštava u svakom pogledu, najed-nom predstavlja kao neku vlastelu koja hara Balkanom i Evropom. On nema ninajmanje sažaljenja za svoje sunarodnikedruge vjere koji silno stradaju kroz svojuhistoriju i krvare za tuđe interese.

Posljednja konstatacija o duhovnomživotu “te kaste” je nepojmljiva laž i to je gnojni iscjedak jedne duboko mentalnooboljele duše.

U samo jednom pasosu Andrić pre-suđuje najobimnijim i najvrjr ednijim dje-lima Bošnjaka koji su “razvili neku lite-rarnu delatnost”, na turskom, arapskomi perzijskom jeziku. Andrić dalje nevje-rovatno petlja pa kaže da ta djelatnost “i onda kad nije bila beznačajna i kada je svakako zasluživala pažnju - ne može biti predmet našeg rada jer su oni po jeziku i po duhu pripadali sferi druge kulture”.

Zato što njihova djela po njemu “pri-padaju sferi druge kulture” Andrić je prekrižio svo obilje duhovne djelatnosti Bošnjaka tokom pet stoljeća, ne samo na polju literature, nego i ona na polju civili-zacije, urbanizma, arhitekture, slikarstva, “umjetnosti knjiga” i bogate književnosti na četiri razna jezika, što je samo po sebi jedan jedinstven svjetski fenomen.

Nepoznavanje orijentalnih jezika nemože se uzeti Andriću kao opravdanje za ovako sramotno predstavljanje književnosti Bošnjaka. Prije nego je odlučio da uništi sve što je dobro u Bošnjaka, Andrić je imao bar dva relevantna djela koja su mu bila dostu-pna i koje je morao konsultovati u interesu bar minimuma istine. Safet-beg Bašagić, koji je doktorirao na renomiranom i vode-ćem bečkom univerzitetu, objavio je 1900. g. svoju “Kratku uputu u prošlost Bosne”a 1912. g. svoju doktorsku disertaciju, ukoju nije morao da sakriva kao Andrić, pod naslovom “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti” u kojoj predstavlja autore Bošnjake koji su pisali na tri orijen-talna jezika. Kakav je zločin prema svojim sunarodnicima Bošnjacima počinio Andrić na ovaj podmukli način najbolje govori broj od 239 imena koje je Andrić prešutio i od-bacio a koji se nalaze i u knjizi dr. Hazima Šabanovića “Književnost Muslimana BiH

j j

na orijentalnim jezicima” koja je objavlje-na još za Andrićeva života. Tako je imao priliku da se bar malo moralno iskupi za zločin iz svoje sakrivene disertacije. Ali, njemu to nikad nije padalo na pamet. On je sa ljudskim moralom raskrstio i dozvo-ljava sebi sve. On do kraja života srlja u ove antibošnjačke podvale, bez imalo sti-da i kajanja.

Dokle ide Andrićeva beskrupulo-znost pokazuje i činjenica da on prešu-ćuje čak i veličanstvenu “Hasanaginicu”, koju Vuk Karadžić svojata kao srpsku pjesmu a prema kojoj su svoje neskriveno divljenje izražavali i dva pjesnička geni-ja: Gete i Puškin. Andrić nije mogao ne znati o ovome ništa. Ali, ovaj bezobrazni i mračni čovjek, koji je tada bio balkanski

anonimus, bagateliše i mišljenje jed-nog Getea i Puškina na putu ka svommračnom cilju.

Kada je bezobzirno pogazio sve ono najvrjednije u bošnjačkoj književnostiturskog perioda, Andrić se posebnookomio na objektivno najmanje vrije-dan dio: alhamijado književnost.

Moramo doslovno citirati ove riječi bagatelisanja i mržnje jer je to nemogu-će prepričati. Kaže da ima nešto “što nebi smelo da ostane nepomenuto”, daklealhamijado pjesništvo. On u prvoj reče-nici bezočno presuđuje ovoj djelatnosti:“To su pokušaji umetničkog pesništva bosanskih muslimana iz XVII, XVIIIi XIX veka na srpsko-hrvatskom jezikupisani arapskim pismom”.

Andrić priznaje da su se ovim pje-sništvom bavili i stranci, što sugerišeda ta djelatnost ima i neke univerzal-ne vrijednosti. Ruski konzul u BosniAleksandar Giljferding kao i pruskikonzul u Bosni Oto Blau, sakupljali sui obrađivali ove pjesme. Andrić neće.

Ali, Andrić nastavlja po svom. On konstatuje da je kvalitet “neznatan”, kao i broj od svega “11 pesnika i sa 17pesama”. Uvijek insistira da je to “hi-bridna pismenost” kao rezultat turskog uticaja na Slovene.

Andrić nevoljko priznaje da su Bošnjaci“doduše, sačuvali svoj maternji jezik” aliga on uporno naziva novim, politikant-skim hibridnim imenom srpsko-hrvat-ski, i uspijeva da niti jednom ne spome-ine stari naziv tog jezika “bosanski”.

Andrić patološki nastavlja da se-cira ahlamijado književnost. On kažeda su ta pjesnička ostvarenja didaktička i prožeta turcizmima. Onda dodaje, “a da je jezik, ukoliko je srpsko-hrvatski, biounakažen i utisnut u ruho tuđe poetskeforme. Rima je gotovo uvek pogrešna inepravilna, celokupan ton je suvoparan a ne retko trivijalan”. Da bi konačno sa-hranio ovu plemenitu, amatersku, na-rodnu umjetnost Andrić piše da je ova poezija pisana “jednom azbukom koja ne poznaje znakove za samoglasnike iusled toga otvara široku mogućnost za zbrku u ortografiji i za nejasnoće u smi-slu”. Ovo je laž. To zna svako ko išta zna o ovoj temi jer uz arapsko pismopostoje “hareketi” koji precizno upuću-ju na pravilno čitanje.

Andrić ni jednom riječju ne spomi-nje muslimanske epske narodne pjesmeniti obimnu i veličanstvenu zbirku ovihpjesama koju je sakupio jedan Nijemac.

Smatrajući sebe vrhunskim auto-ritetom za oblast književnosti, te da mu se niko neće smjeti suprotstaviti, Andrić je ovaj “Prilog” uradio kao naj-nemoralniji dio disertacije, koja je inačei sva van svih naučnih normi.


Prilog: Hibridni pisani spomenici bosanskih muslimana kao

pojavni oblik delovanja islama na ovaj deo stanovništva

30

Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana (6. dio)

Pogledi

“Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina bi se proglasile nezavisnim hrvatskim prostorom i priključile državi Hrvatskoj, ali u onom vremenu i u onom trenutku kada hrvatsko vrhovništvo odluči da je taj trenutak i to vrijeme nastupilo...” (Mate Boban, 27.12.1991.)

Piše: Sven RustempašićSarajevo, 11. jul 2010.

Udvije arene gdje su 1991.JNA i srpska iredenta UUu RH najjače napadali,

Dubrovačkoj i Vukovarskoj županiji,vrh RH je branitelje – lokalnu brzomobiliziranu teritorijalnu obranu (do-mobrane) i nešto dobrovoljaca izvana – ostavio na cjedilu, da se sami boreprotiv oružjem i brojem nadmoćnog neprijatelja. Zagreb je Dubrovčaneprepustio same sebi, a Vukovarce je iz-dao jezivo: dopustio je da ih nakon veli-čanstvenog herojskog otpora, Srbi ma-sakriraju i zauzmu regiju. Organiziranivojni otpor su pružili Pravaši. Ali ujeku množenja postrojbi branitelja sa insignijama HOS-a, vojnih postrojbiHSP-a, i njihovih uspjeha u sukobima sa agresorom, javila se za riječ i Savka Dabčević-Kučar; tražila je osnivanjeoružanih snaga ljevice. Pa su stvoreniZNG i HVO, a Predsjednik Tuđmanubrzo počinje tamaniti glavne zapo-vjednike HOS-a. Legendarni bojovnik Mile Dedaković Jastreb, čizmama tuđ-manijaka je zgnječen u Zagrebu, da muse osvete jer je u Vukovaru zadao takveudarce JNA, da više nije smjela fron-talno udariti ni u Hrvatskoj ni u BiH,nego je koristila vojni šljam i paravojnehorde da kolje civile i s odstojanja ruši

gradove. Nameće se važno pitanje, i ne samo povjesničarima: ko je u te dvije glavne i dvije-tri manje arene (Zap. Slavoniji i oko Karlovca i Knina do Zadra i Šibenika),

j

vodio taj ‘Domovinski rat’? Da li mještani ili Republika Hrvatska? Lagano je doka-zati da su se podigli obični mještani i nešto dobrovoljaca izvana; kao kad se u selu gasi požar.

Napadnute teritorije suSrbi uglavnom osvojili, a i država im ih je – prepu-stila! Ne baš prema mapi SANU 1986, po četnič-koj “Hrvatska sa zvonika Zagrebačke katedrale”, ali sasvim dovoljno u oblastima koje Srbi nastanjuju i svojata-ju. Tu JNA i srpska ireden-ta, u jesen 1991. pobjeđuje. Nepristran će ekspert potvr-diti da ostvaruje sve ciljeve agresora: okupira teritorije, tjera nepoželjne, uspostavlja vojnu, policijsku i civilnu vlast; i sve to proglašava svo-jom državom, Republikom srpskom Krajinom (RSK). Potpuno izvan jurisdikcije RH. Zagreb ujedno pri-hvaća da uz postrojbe JNA i četnika, te teritorije nazvane i ‘UNpink zone’, zaposjednu vojne trupe UN i dodatno osiguraju postojanje RSK. Republika Hrvatska 1991. dogovorno gubi rat! Kasnije će se uspostaviti da tada gubi prvo poluvrijeme rata, a po-bjedu u drugom, 1995., zasniva na srp-sko-hrvatskom ratu protiv RBiH.

Mapa 1 pokazuje teritorije koje RH1991. predaje agresoru, te daje pravo administraciji i vojnim snagama UN da takvo stanje osigurava u korist RSK. Hrvatska te teritorije od tada može “ot-kupiti” samo ratovanjem protiv RBiH, pa je i zaratila. I to Hrvatska naziva ‘Domovinskim ratom’? Naziv je lažan i ciničan.

Dogovor Tuđman-Đilas (nastavioMilošević) je predvidio da kada sukob ot-počne, Beograd svijetu objavi da se rješava

“unutar-jugoslavenska kriza’’ itako odstrani intervenciju izva-na. U plan su uklopili i pobu-nu Srba u Hrvatskoj, kojomsvijetu kažu “da između Srba i Hrvata ima nekih problema,ali koje će oni riješiti isklju-čivo unutar jugoslavenskog državnog okvira”. Miloševićje, uz Tuđmanovu tihu sugla-snost, svijetu odaslao porukuda se ne traži raspad federaci-je, nego neko novo unutraš-nje uređenje (općepoznato jeda je Hrvatska od 1989. do1991. predlagala konfederal-no preuređenje Jugoslavije;niti jedan dokument HDZ iztoga vremena nije spominjaosamostalnu hrvatsku državu).U to su Beograd i Zagreb upa-kirali i pripremljenu optužbuda se u Bosni odvija “pobuna “muslimanskih ekstremista’’, tetvrdnja o borbi protiv “islam-skog fundamentalizma’’, po-staje temeljem srpsko-hrvatskepropagande i “objašnjenja”upućenog svijetu o “sukobi-ma u Bosni’’. Tako njihovouništenje RBiH i pokolj boš-njačkog naroda, postaje re-

ceptom “ispravnog rješenja jugoslavenskekrize’’. Taj skoro okončani projekt obav-ljan u dvije faze - dvodržavne agresije uzgenocid i ‘Dejtonskog procesa’ - temeljje “Dejtonskog rješenja za BiH’’, kojeg su oružjem i potporom svojih svjetskihsponzora, nametnule i potpisale SRJ (na-sljednica Srbija) i RH.

Bespuća zbiljnosti

Dogovor u Karađorđevu je obav-ljen u martu, a ‘Hrvatska Republika Herceg-Bosna’ stvorena novembra 1991. u Grudama, potpisivanjem do-kumenta o zaključcima hrvatskog ru-kovodstva o ciljevima hrvatskog naro-da, od kojih jedan glasi:

BanovinaBanovina Hrvatska Hrvatska

Dogovor Tuđman -

\ilas (nastavio Milošević) je predvidio da kada sukob

otpočne, Beograd

svijetu objavi da se rješava

“unutar-jugoslavenska kriza” i tako

odstrani intervenciju

izvana.


31

“HRZ i TRZ ostaju kod svo-jih zaključaka donijetih na ranijim odvojenim sjednicama, da hrvatski narod ovih regija ostaje i dalje uz jednoglasno prihvaćena opredjelje-nja i zaključke usvojene na dogovo-rima s Predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, 13. i 20. lipnja 1991. go-dine u Zagrebu. Ove dvije regionalne zajednice, (...) odlučuju da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora ko-načno povesti odlučnu, aktivnu poli-tiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna - zajedničke hr-vatske države”.

Citirano ulazi u anale bankro-ta morala. Ogolimo taj zločinački um: “Zajedničku hrvatsku državu… vjekovni san” - eto, priznaju da je bila samo san kada su ih tlačila car-stva - Hrvati idu ostvariti pokoljem Muslimana, iako im niko drugi taj san ne pretvara u javu nego Muslimani, odbija-njem ulaska u novu, trećuJugoslaviju. Mapa 2 crta krah “vjekovnog sna”, da se Muslimani nisu moral-no izjasnili.

Pripremajući se za ras-pad SSSR i Varšavskog pakta, te ujedinjenje Njemačke, Zapadna Evropa i SAD su se još u ‘Završnom dokumentu Helsinške konferencije’1975. osigurale za buduće događaje, pravo na samo-određenje svim državama komuniz-mom porobljene Evrope, pa time i pojedinim republikama u SFRJ, ako se ta federacija raspadne. Upravo taj ‘Helsinški dokument’ - donesen samo godinu dana nakon Ustava 1974 – dalekovidno je osigurao pravo na samoopredjeljenje i RBiH odn. Bh. nacije, kojega je ona iskoristila, a što joj je automatski priznato po obav-ljenom Referendumu. ‘Helsinškim dokumentom’ nije priznato pravo na samoodređenje narodnim skupi-nama, nego nacijama – jest jednako državama! To je temeljna pravna či-njenica za bosanske prilike. Građani, Bosanci i Hercegovci, su jedini su-bjekt internacionalnog pravnog po-retka. Samoodređenje RBiH, nje-zino svjetsko priznanje, članstvo u UN, je ostvareno upravo na temelju i u kontekstu ‘Završnog dokumenta Helsinške konferencije’, pa je stoga građanskim Referendumom od 29.2. i 1.3.1992., Bosanskohercegovačka nacija (jednako država) zadovoljila

i posljednji uvjet za svjet-sko priznanje kao nezavisna moderna država, Republika Bosna i Hercegovina. Bilo jeto obavljeno u smjeru jamče-nja slobodnog opredjeljenja nacija u smislu obnove dr-žavne nezavisnosti kako RH,tako i RBiH, uz ostale zemljebivše SFRJ koje su, prema Internacionalnom pravu i uzdogovor velesila, imale pravoodlučiti o svojoj budućnosti

po svojoj volji.

NATO nije mogao dopustiti Srbijida formira treću Jugoslaviju po svo-jemu diktatu, pa time niti obuhvatitiRBiH u svoj domen. U periodu 1983-1985 je radila središnja baza NATOSaveza na razradbi planova političkog i diplomatskog djelovanja u smislu pri-prema za samoodređenje, s time da jeNATO sa svoje strane zajamčio onošto građani budu izabrali i u RH i uRBiH, gdje je u oba slučaja svaka naci-ja, i hrvatska i bosanskohercegovačka,odlučila biti - nezavisna.

Po pitanju pokušaja upotrebe sileda se onemogući osamostaljenje RHi RBiH nakon raspada SFRJ, bilo jeviše opcija odbrane dvaju republi-ka u slučaju da ih SRJ (Srbija i Crna gora) napadne. Prva je bila aktivira-nje ‘Teritorijalne obrane’ (TO), što je JNA onemogućila prigrabivši rezer-ve oružja TO. Morala se upotrijebitidruga opcija: sazvati, grupirati, obući i

obučiti, a zatim i naoružati snage spre-mne za odbranu slobodno izražene vo-lje Hrvata, te Bosanaca i Hercegovaca - državne nezavisnosti RH i RBiH.

Analitičari NATO Saveza su 1980-tih precijenili snagu i sposobnosti buduće JNA kakvu će preustrojiti (“srbizirati”) Srbija, te su - odbacuju-ći opciju da pred njom “Bosna šapa-tom padne” i tako prepusti Hrvate ucjeni SRJ-JNA-četnika - predvidjeli da se RBiH osamostali i brani, a da JNA zube slomi na njenim brani-teljima (Muslimanima, uglavnom). Kako NATO nije vjerovao liderima Muslimana (podaništvo Srbima), oci-jenio je da za tu svrhu najbolje odgo-vara uspostava i omasovljenje članstva Hrvatske stranke prava (HSP), Ante Paradžika i Dobroslava Parage. U tu svrhu je Paraga 1980-tih boravio u Washingtonu, gdje je primljen sa ve-likim počastima. Srdačno su ga pri-mili Senator Ted Kennedy (katolik) i ključni američki eksperti. Dva pen-zionirana američka generala su Paragi pomogla u izradi cjelovitog plana za stvaranje postrojbi ‘Hrvatskih oslo-bodilačkih snaga’ (HOS), uz neupitni dogovor da uvojače ne samo Hrvate, nego i Muslimane; sve dobrovoljce koji žele i sposobni su braniti RH i RBiH. Amerikanci su snabdjeli financije, voj-ne uniforme, ratni materijal i instruk-tore. HOS je pokrio glavne punktove i Hrvatske i BiH, odakle je prvi i do-sljedno stupio u obranu dvaju država. Ove delikatne operacije i paradoksi,

Mapa 1 pokazuje teritorije

koje RH 1991. predaje

agresoru, te daje pravo

administraciji i vojnim

snagama UN da takvo stanje

osigurava u korist RSK.


REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA, OSTVARENA 1991.

nisu tema ove pre-zentacije, al’ zarad historijske istine treba barem spomenuti da je NATO inicijalnodao “fair play” šansu RBiH da se brani iobrani – šansu kojunjeni lideri nisu isko-ristili; što je poseb-na priča, puna jada ičemera.

Trasiranje genocida

Nacistička stra-tegija RH je doš-la do punog izra-žaja; najjasnije inajautentičnije for-mulirana je od stranenjenog Predsjednika Tuđmana, bilo tajno,bilo javno. Tribunalje objavio neke tran-skripte tih izjava, pa evo citata ključnihsegmenata:

“I s našeg gledišta, ne manje ne-goli sa srpskog, postoji potreba da sepitanje riješi u svojoj biti, je li, jer jeuspostavljanje Bosne, granica Bosne iHercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jednekolonijalne tvorbe nastale od 15. do18. stoljeća… - Ako se sporazumije-mo na tom bitnom pitanju spornomizmeđu Hrvatske i Srbije o BiH, akoostvarimo realne granice za RepublikuHrvatsku i ako se riješi taj problem tihprečanskih Srba na taj način da Srbija bude zadovoljna, onda se može raditi otome da i Srbija prihvati takve osnovesaveza koji bi bili za nas prihvatljivi...”(8.6.1991.)

“…S time da sam ja rekao: jedandio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a možeostati i muslimanska državica u sredi-ni, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islam-ske države u Europi…” (17.9.1991.)

Predsjednik RH je značajne direk-tive u trasiranju genocida, dao na sjed-nici od 27.12.1991. Relevantni citatiiz stenograma: “S perspektivom suve-renosti Bosne i Hercegovine nema ne-kakvih izgleda. Čak kada bi se mogla

g

održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači? Uspostava granice... hoćemo li uspostaviti grani-ce između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u

svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?... - U današnjim okolnostima, gospodo, nama više odgovara razgraničenje, s općehrvatskog gledišta i s gledišta hr-vatskog puka u BiH. Zašto ne prihva-titi tu ponudu razgraničenja kada je to u interesu hrvatskog naroda?! Ne vi-dim nikakav ozbiljan razlog koji bi bio protiv toga... - Kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mo-gućim granicama. Da li bi to bilo baš 30 općina ili 28, to je čak sa toga gledišta od manje važnosti... - Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije Drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnosti između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, napro-tiv... - Kažete da bi dioba BiH znači-la dopuštanje Srbiji da prijeđe preko Drine gdje je nikada nije bilo. Pa, ima ih tu, ima ih milijun i pol u Bosni, ima ih, bilo ih je 570 tisuća u Hrvatskoj, sada će ih ostati valjda pola manje u Hrvatskoj, ali milijun i pol u BiH ima. Sve da nam da netko granicu na Drini, što biste činili s dva milijuna Srba i što biste činili još s toliko Muslimana, ka-kva bi to hrvatska država bila? - Naš cilj od početka nije bio održanje ta-kve BiH kakva je ona danas. To hr-vatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila

stalno i nepre-stano frustrira-na gubitkom idemogra fsk imi teritorijalnimu BiH. Nismozato slučajnostavili u pre-ambulu hrvat-skog Ustava i BanovinuH r v a t s k u .Ovakva hrvat-ska država nema uvjeta za život,ali hrvatska dr-žava čak s grani-cama Banovineima, a osobitos poboljšanimgranicama...”

Predsjednik je nacističkustrategiju svojedržave jasno tra-sirao, a surogati

u BiH je svesrdno prihvaćaju i primje-njuju; pa su zabilježene i slijedeće izja-ve političkih i vojnih lidera HDZ BiH i iredentističke paradržave ‘Hrvatske Republike Herceg-Bosne’:

“Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska zajednica Posavina bi se proglasile nezavisnim hrvatskim pro-storom i priključile državi Hrvatskoj, ali u onom vremenu i u onom trenut-ku kada hrvatsko vrhovništvo odluči da je taj trenutak i to vrijeme nastupi-lo...” (Mate Boban, 27.12.1991.)

“Hrvatski narod u travničkoj ovojsubregionalnoj zajednici, živi s idejom konačnog priključenja hrvatskoj dr-žavi i spreman je da to ostvari svim sredstvima i u mladićima vrije hr-vatski duh. To govorim, jer dolazim sa terena. Obišli smo svako selo na području ove subregionalne zajedni-ce Herceg-Bosna...” (Dario Kordić,27.12.1991.)

Predsjednik ih 17.9.1992. bodri:“Bosansko-hercegovačko pitanje je jedno od bitnih pitanja hrvatskoga na-roda u cjelini, Republike Hrvatske kao suverene međunarodno priznate drža-ve, i neka to shvate svi Hrvati u BiH. To nije samo pitanje Hrvata u BiH, to je problem hrvatske države, hrvatskog naroda u cjelini. Zašto? Zato što je to i povijesno i geopolitički tako po-vezano s Hrvatskom zbog neprirod-nih granica sadašnje države Hrvatske, zbog BiH ovakve ili onakve...”.


DA JE RBiH POČETKOM 1992. PRIHVATILA POZIV U NOVU,TREĆU JUGOSLAVIJU

DuplericaIV “Dani Bošnjačke tradicije”

UG “Demus” je u septembru ovegodine, po četvrti put zaredom, organi-ziralo kulturnu manifestaciju Bošnjaka pod nazivom “Dani bošnjačke tradicije”, ove godine pod sloganom “Moral, naša tradicija”. Manifestacija se održavala na dva lokaliteta: u prostorijama Hanikaha,preko puta Begove džamije priređena jelikovna izložba, izložba hidžaba, te pro-movirana knjiga mlade autorice AmireŠabić-Longić “Skovana od vremena”. Na lokalitetu ispred Čaršijske džamije odvi-

g

jao se bogat program, koji se sastojao odprodajno-promotivnog štanda, projekcijefilmova sa tematikom bošnjačke tradici-je, učenja Kur’ana, izvođenja sevdalinki,izvođenja predstave “Kalja”, te predavanja na temu “Moral kod Bošnjaka”, kojeg jeodržao prof. dr. Ahmed Adilović.


Moral, naša trad


dicija

36

Piše:Muhammed Nasiruddin el-UvejdPreveo i prilagodio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

UKur’anu se na mnogim mje-stima spominje izraz tezkije,koji u kur’anskoj semantici

uvijek ima isto značenje, a to je čišćenjeduše i moralno usavršavanje. Jedan odajeta u kojem se spominje ovaj terminje i ajet o zekatu iz sure Et-Tevbe, u ko-jem stoji: Uzmi od dobara njihovih ze-kat, da ih njime očistiš i blagoslovljenimih učiniš (ve tuzekkihim), i pomoli se za

Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, je često učio ovu dovu:“Gospodaru moj, podari mojoj duši bogobojaznosti očisti je, a Ti to najbolječiniš, jer, Ti si njen Gospodar i zaštitnik. Gospodaru moj, utječemTi se od znanja koje ne koristi, od srca kojebogobojazno nije, odnezasitne duše i od dovekoja se ne uslišava.”

njih, molitva tvoja će ih zaista smiriti. A Allah sve čuje i sve zna. (Et-Tevba, 103.) Zbog toga su prve i odabrane genera-cije muslimana mnogo pri-davale pažnju čišćenju duše i brinuli se o svom ahlaku i ponašanju kroz traganje za islamskim znanjem i pri-mjenu tog znanja u praksi, što je samo po sebi znači-lo moralno usavršavanje. Islamski učenjaci su napi-sali tomove knjiga na temu istinske pobožnosti, asketiz-ma i islamskog ponašanja, čak su svojstva lijepog aha-lak spominjali u knjigama koje isključivo tretiraju pro-blematiku koja se odnosi na temelje islamskog vjerovanja (akida).

Govoreći o temeljima vjerovanja Ehli sunneta vel-džema’ata, kako su je razu-mjele prve generacije mu-slimana, imam Es-Sabuni je u svom djelu Akidetus-selef, između ostalog ffkazao: “Oni su žurili sa obavljanjem namaza u njegovom vremenu, prepo-ručivali su jedni drugima nafila-namaz u zadnjoj trećini noći, preporučivali su čuvanje rodbinske veze, nazivanje se-lama i natjecanje u dobrim djelima.” (Akidetus-selef(( , 449, str.). Šejhul-islam

j jff

Ibn Tejmijje je na istu temu rekao slje-deće: “Sljedbenici Kur’ana i sunneta preporučuju jedni drugima strpljivost u teškoći i zahvalnost Allahu u lahko-ći, pozivaju lijepom ahlaku i činjenju dobrih djela. Oni čvrsto vjeruju u Po-slanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Najpotpunijeg imana je onaj

musliman koji je najljepšeg ahlaka.’”Na drugom mjestu Ibn Tejmijje je ka-zao: “Pitanje ahlaka i ljudskog ponaša-

nja zadire u samu srž vjero-vanja, jer je naređeno jasnimslovom Kur’ana i sunneta.’’(El-Fetava, 19/273). To zna-či da islamsko ponašanje injegova pravila nisu produktljudskog umovanja, analo-gije i preuzimanja i “prepi-sivanja” tuđih ideja i načina ponašanja, već da se čišćenjeduše i popravljanje ahlaka vrši učenjem islamskog zna-nja, činjenjem dobrih djela,izvršavanjem onoga što jeAllah naredio i ostavljanjemonoga što je On zabranio.

Nećemo pogriješiti akokažemo da današnje genera-cije muslimana imaju većupotrebu za moralnim uzdi-zanjem i usavršavanjem odprvih generacija, iz više ra-

zloga. Prvo, zbog fitne i smutnje koja vlada u savremenom društvu, razno-raznih zabludjelih ideja i ideologija,moralne izopačenosti koja se širi poputkuge i prijeti muslimanskoj omladini,muslimanskoj porodici i društvu ucjelini. Drugo, zbog pojedinačne od-govornosti koja nam uvijek mora bitina umu, jer, niko tuđe breme grijeha neće nositi i svaki čovjek će za sebeodgovarati, pa shodno tome mora pri-premiti odgovore na pitanja koja će muna Sudnjem danu biti postavljena. Na Dan u kome će se svaki čovjek samo osebi brinuti, i u kome će se svakom čo-vjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti.

Pobožnost Putevi duhovnog uzdizanja

Spašen je onaj ko dušu svoju očisti

Kur’an nas obavještava

da je temeljna zadaća

Allahovih poslanika bila, nakon poziva ljudi u Tevhid,

poziv u čišćenje duše

i moralno usavršavanje.


37

(En-Nahl, 111.) Treće, jer mi želimo odgajati nove generacije na temelju islamskog ahlaka, pa ako sami nismo odgojeni, apsurdno je da se bavimo od-gojem drugih ljudi.

Šta znači tezkijjet?

U sljedećem hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je šta zapravo znači čišćenje duše. Re-kao je: “Kod koga se nađu tri svojstva osjetio je slast vjerovanja: ko obožava Allaha jedinog, ko drage volje svake godine daje zekat iz svoga imetka, i ko čisti svoju dušu.” Neko je upitao: “Allahov Poslaniče, a šta znači čišćenje duše?” Odgovorio je: “Da čovjek zna da je Allah s njim gdje god da bude.” (Silsila es-sahiha). To znači da kodavjernika unutrašnje ‘oko’ mora biti otvoreno i da njime gleda na kojoj se dionici puta, koji vodi ka Allahu, on nalazi. Jer, nije suština u dužini nečijeg “staža” u vjeri, već u tome šta je vjera, i šta su dobra djela uradila sa njegovim srcem. Upravo na to aludiraju riječi Ib-nul Kajjima el-Dževzijja, koji je u dje-lu Medaridžus-salikin, rekao: “Između djela i srca je ogromna razdaljina. Na tom putu postoje mnoge prepreke tako da često puta čovjek učini mnogo do-brih djela, a do njegovog srce ne dođe ni ljubav prema Allahu, ni strah od Njegove kazne, ni nada, ni odricanje od dunjaluka, ni želja za ahiretom, ni svjetlo putem kojeg će jasno raspozna-vati i razlikovati istinu od laži, jer da je trag djela stigao do srca ono bi bilo osvijetljeno svjetlom imana. I kao što je velika razdaljina između dobrog dje-la i srca, tako isto je velika razdaljina između srca i Allaha. Na tom putu ta-

kođer postoje mnoge prepre-ke, a one se najprije ogledajuu ljudskoj oholosti, samo-dopadljivosti, veličanju vla-stitog djela, a zaboravljanjuAllahove blagodati i dobroteprema njemu.”

Ako dobra djela ne ostav-ljaju trag na srce onda se nemože ni govoriti o tezkij-jetu – čišćenju srca i duše.Koliko puta, naprimjer, čo-vjek klanja namaz, a uopćene razmišlja o tome hoće litaj namaz doći do njegovog srca i ostaviti pozitivne tra-gove. Zato nisu rijetki prizo-ri da čovjek redovno klanja,a pred džamijskim vratima,a kamo li negdje drugo, za-gleda tuđe žene; redovnoklanja namaz, a odmah po-slije namaza ogovara musli-mane; laže, potvara, prenosituđe riječi… Pa kakva je onda koristod takvog namaza?! S tim u vezi, tre-ba kazati da je poznavanje disciplinemoralnog usavršavanja i čišćenja duše,obavezujuće za svakog muslimana imuslimanku, a ne samo, kako nekivole kazati, za tzv. eksperte, šejhovei evlije, koji su posebnim metodama uspjeli očistiti dušu i koji su u tom po-gledu nedostižni. Na to je Ibn Tejmijjeposebno skrenuo pažnju u svom djeluTuhfetul-irakijje, rekavši: “Ibadeti koji se odnose na srce, poput: ljubavi, stra-ha, nade, strahopoštovanja, ubjeđenja,pouzdanja u Allaha i sl., slovom Šeri-

p j j j

jata su naređeni svim muslimanima imuslimankama kao što im je naređennamaz, post i hadž. A ako je tako, onda je obaveza te ibadete naučiti i praktici-

rati.” Allah, dž.š., je objavio: Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vidi i razum da biste bili zahvalni. (En-Nahl, 78.)

Poruka ajeta je sljedeća: kada dođe-mo na ovaj svijet i porastemo onda je naša obaveza da naučimo kako ćemo klanjati namaz, kako ćemo abdestiti, postiti, hadž obaviti, i to je ono što se podrazumijeva kod vjernika i čemu pridaju veliki značaj, trudeći se da spomenuti ibadeti, u pogledu njihove forme, budu strogo u skladu sa sunne-tom. Pa zašto uporedo s tim ne učimo kako biti iskren, bogobojazan, pošten, pravedan, zahvalan, kako se istinski osloniti na Allaha itd., kako se okiti-ti moralnim vrijednostima, zar to ne bi trebala biti odlika onih koji slijede sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi

ve sellem?!

Važnost čišćenja duše i moralnog usavršavanja

Rekli smo da posto-je mnogi kur’anski ajeti u kojima se spominje i ističe važnost čišćenja duše, a po našem mišljenju, ajeti iz sure Eš-Šems, od 1. do 10.,

j j j

o tome govore na iznimno upečatljiv i upozoravajući način. Evo tih ajeta: TakoMi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Ze-mlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! Komen-!tirajući gornje ajete, poznati

mufesir Ibn Kesir, rekao je: “To znači: uspio je onaj ko očisti dušu kroz po-kornost Allahu, ko je očisti od lošeg ahlaka i loših osobina. A to potvrđuje i dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često učio: “Gospodaru moj, podari mojoj duši bogobojaznost i oči-sti je, a Ti to najbolje činiš, jer, Ti si njen Gospodar i zaštitinik. Gospodaru moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje bogobojazno nije, od nezasitne duše i od dove koja se ne uslišava.” Primjećujemo da se u ovim ajetima Allah zaklinje jedanaest puta sa jedanaest različitih zakletvi, da nije-dan čovjek neće postići sreću i uspjeh dok dušu svoju ne očisti. Samo takvi-ma je zagarantiran uspjeh, spas i visoke deredže i stepeni u Dženentu. To po-

Nisu rijetki prizori da

čovjek redovno klanja, a pred džamijskim vratima, a

kamoli negdje drugo, zagleda

tuđe žene; redovno klanja

namaz, a odmah poslije

namaza ogovara

muslimane; laže, potvara, prenosi tuđe riječi… Pa kakva je

onda korist od takvog namaza?!


tvrđuje i ovaj ajet: Postići će šta želi onaj koji se očisti (men tezekka) i spomene ime Gospodara svoga i molitvu obavi! ( El-!‘Ala, 14.-15.) ‘’

Osim toga, Kur’an nas obavještava da je temeljna zadaća Allahovih posla-nika bila, nakon poziva ljudi u Tevhid,poziv u čišćenje duše i moralno usa-vršavanje. Naređujući Musau, a.s., da ide faraonu i pozove ga u islam, Allahmu je objavio: Idi faraonu, on se osilio, i reci: “Da li bi ti da se očistiš, da te Gos-podaru tvome poučim, pa da Ga se bo-jiš?” (En-Naziat, 18.) A o poslaničkoj”misiji Muhammeda, sallallahu alejhive sellem, Allah je objavio: On je ne-ukima poslao Poslanika, jednog izmeđunjih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči,jer su prije bili u očitoj zabludi. (El-Džumu’a, 2.)

Dakle, ahlak i vjerovanje su po-vezani i neodvojivi, i kad god se desiskretanje i devijacija u ponašanju to jejasan znak da sa čovjekovim imanomi vjerovanjem nešto nije uredu, jer jeahlak vanjska manifestacija našeg vje-rovanja. Potvrđuju to i mnogi hadi-si poput onoga koji su zabilježili EbuDavud i Tirmizi, u kojem je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na vagi Sudnjeg dana neće biti ništa težeod lijepog ahlaka. Allah zaista mrzirazvratnike i bestidnike.” A u dru-gom hadisu, koji prenosi Aiša, r.a.,Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jerekao: “Vjernik svojim ahlakom dosti-že stepen onoga ko stalno posti i kla-nja.”

Kako očistiti dušu?

Čovjek ne može odgajati svo-ju dušu u Allahovom zadovoljstvubez dvije snage: snage znanja i sna-ge dobrih djela, tj. praktične pri-mjene znanja. U ovom radu ćemospomenuti neka djela i ibadete kojinajbolje i najefikasnije čiste ljud-sku dušu i približavaju je Allahu,dž.š.

Prvo, konstantni napor da se duša očisti od loših osobina kao što susamodopadljivost, licemjerstvo, škr-tost, kukavičluk, pohlepa, zavidnost,mržnja i sl., da bi što bolje pripremioteren pozitivnim osobinima i vrlina-ma koje moraju krasiti iskrene vjerni-ke, a to su: iskrenost, istinoljubivost,ljubav prema Allahu, strah od Njego-ve kazne, zahvalnost na blagodatima,poniznost, skromnost, dobročinstvo,darežljivost, hrabrost i sl. Drugo,čuvanje farzova i njihovo potpunoizvršavanje, jer su farzovi, odnosnoAllahove naredbe najbolje sredstvo

pomoću kojeg se vjernici približava-ju Allahu. U tom smislu je i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko se neprijateljski postavi prema Mome štićeniku (eviliji), Ja sam mu objavio rat. Ničim Mi se Moj rob ne može približiti kao naredbama (far-dovima) koje sam mu propisao. Moj rob Mi se neprestano približava do-brovoljnim (nafila) ibadetima dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim onda Ja postanem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegove ruke kojima dotiče i njegove noge kojima hodi. Ako Me zamoli, Ja udovoljim njegovoj molbi, ako zatraži pomoć, Ja ga zaštitim.’” (Buharija) Što se

j g j p

tiče farzova, prije svega se misli na one koji se ubrajaju u temeljne islam-ske šarte: namaz, post, zekat i hadž.

Namaz je direktna veza sa Allahom,dž.š., i čovjek je najbliži Allahu kada je na sedždi. Uzvišeni je o namazuobjavio: Kazuj Knjigu koja ti se objav-ljuje i obavljaj molitvu, molitva, zai-sta, odvraća od razvrata i svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! (El-Ankebut, 45.) Muha-!mmed, sallallahu alejhi ve sellem,uporedio je čišćenje duše namazomsa čišćenjem tijela vodom kada je re-kao: “Šta mislite kada bi neko od vas

j j j

imao rijeku pored kuće u kojoj bi sekupao pet puta dnevno, bi li ostaloimalo prljavštine na njegovom tije-lu?” Rekli su: “Ne bi ostalo nimaloprljavštine na njemu.” Onda je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Slična je stvar sa pet dnevnih nama-za, oni brišu grijehe u potpunosti.”(Buharija i Muslim). Post je ibadet


za koji je Allah pripremio posebnu nagradu, a o svrhi njegovog propisi-vanja govori sljedeći ajet: O vjernici, propisuje vam se post kao što je propi-san onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183.) Na početku smo spomenuli ajet iz sure Et-Tevbe, u kojem se eksplicitno spominje da je zekat propisan kao ibadet kojim vjer-nik čisti i svoj imetak i svoju dušu. Rekao je imam Es-Sa’di: “Čovjek se

j j

ne može u potpunosti očistiti dok ne očisti svoj imetak zekatom, ukoliko posjeduje imetak na koji je dužan dati zekat.” A o cilju i mudrosti na-ređivanja hadža, govori sljedeći ajet: Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njemu obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. (El-Bekare, 197.) Treće, uče-

nje Kur’ana s razmišlja-njem, jer je to svjetlo za srce, a kada čovjek očisti svoje srce očistit će i dušu. Četvrto, pokajanje i stal-

j

no korenje duše i podsje-ćanje na smrt i odlazak sa ovog svijeta. Imam Ga-zali je prakticirao koriti svoju dušui ovako joj je govorio: “Teško tebi,dušo, ne dolikuje ti da te život na dunjaluku obmane, pa da zaboravišna Allaha. Čuvaj se, pazi na sebe i ne

j p

troši svoje vrijeme uzalud. Tvoji udi-saji i izdisaji su ograničeni i poslijesvakog od njih ode dio tebe. Iskoristizdravlje prije bolesti, slobodno vrije-me prije zauzetosti, bogatstvo prijesiromaštva, mladost prije starosti, ži-vot prije smrti, i pripremi se za ahiretonoliko koliko ćeš ostati na njemu.

O dušo, zar se ne pripremaš za zimu onoliko koliko ona traje, i zar ne ku-puješ zimsku odjeću i sakupljaš drva, hranu i ostale potrepštine? Tada se ne oslanjaš na Allahovu dobrotu i ne ka-žeš: ‘Allah će olakšati i ja zimu i hlad-noću neću ni osjetiti.’ Zar misliš da je hladnoća džehennemske provalije ma-nja od zimske hladnoće i da manje tra-je, ili možda misliš da se čovjek može spasiti te nesnosne hladnoće i vrućine, bez truda i rada. Suludo je tako razmi-šljati! Kako god se hladnoća zime ne može odagnati osim uz loženje vatre i pripremanje zimnice, tako se isto čo-vjek neće moći spasiti džehennemske vrućine i hladnoće bez utvrde koja se zove Tewhid, niti bez hladovine koja se zove pokornost Allahu.” A Ibrahim et-Tejmi je govorio: “Ja zamislim sebe u Džennetu kako jedem njegove plo-dove i pijem ukusna pića i uživam sa džennetskim ljepoticama, zatim zami-slim sebe u Džehennemu kako jedem bodljikave plodove sa drveta Zekkum, okovan u najteže okove, i onda upitam svoju dušu: ‘Šta bi od ovo dvoje želje-

j p

la?’ I kao da čujem odgovor: ‘Želim j j j

se vratiti na dunjaluk da radim dobra djela.’ Ja joj onda odgovorim: ‘Pa ti si još uvijek na dunjaluku, zato se trudi i radi ako želiš uživati džennetske blago-dati.’” Peto, dova je također djelotvor-no sredstvo za čišćenje duše, jer dova je oružje vjernika putem koje traži uto-

čište kod Allaha, moleći Ga da ga sačuva zla njegove dušei da mu pomogne da ustrajeu pokornosti Allahu. Posla-nik, sallallahu aljhi ve sellem,je, zavisno od situacije, učiomnoge dove, a između ostalihi ovu: “Gospodaru moj, uputime na najljepša djela i najljep-ši ahlak, niko ne može na touputiti osim Tebe, i sačuvaj meloših djela i lošeg ahlaka, nikome ne može sačuvati osimTebe!”

Iz svega izloženog može se zaključiti da kompletan islam-ski Šerijat, sa svim svojim pro-

j pj

pisima, naredbama i zabrana-ma, ima za cilj čišćenje duše, duhovno uzdizanje i postizanje lijepog ahlaka, i sve to zbog cilja kojem teže vjernici – ulaska u Džennet, a u Džennet neće ući osim oni koji su čisti. O tome je Uzvišeni Allah objavio: A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do nje-ga dođu, - a kapije njegove već širom otvorene -, čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!” (Ez-”Zumer, 73.)


Nije suština u dužini nečijeg

“staža” u vjeri, već u tome šta je vjera, i šta su dobra

djela uradila sa njegovim

srcem.

40

Zelena transferzala Polaganje kamena temeljca za izgradnju džamije u naselju Bogajiće – Opština Plav

Piše: Muhamed ef. Cecunjanin

U subotu 9.10. 2010. godi-ne uz prisustvo visokih zvaničnika Islamske za-

jednice u Crnoj Gori i Mešihata Islamske zajednice u Srbiji sveča-no je položen kamen temeljac za izgradnju džamije u selu Bogajiću,Opština Plav. O izgradnji džamijeu Bogajiću sanjali su mnogi mje-štani, kako oni koji su sa stalnomadresom u tom lijepom selu, takoi oni koje je život rasuo kao zrna pokidane niske tespiha svugdje posvijetu.

Ali, jedan san je bio poseban.Dževat Canović je jednog jutra stao kraj prozora svoje kuće i po-gledao livadu preko puta koja jebila u njegovom posjedu. I vidioje džamiju. Istog jutra uvakufioje zemljište za izgradnju džami-je. Jedan drugi Dževat, DževatCecunjanin zatražio je od Odbora za izgradnju džamije da izgradnjudžamije on lično f inansira. Odborje sa oduševljenjem prihvatio nje-gov prijedlog ali je ipak odlučio da nijednu donaciju ne odbije. Nova

donirana sredstva bit će utrošena na opremanje enterijera džamije kao i okol-nog prostora.

Da ta livada ni-kada više neće bitiista i da nikada višeneće biti obična liva-da, kako reče mufti-ja Zukorlić, pokazao je ezan koji se prolomio okolnim brdima iz mu-barek grla desetogodiš-njeg Alema Musića. I u tom trenutku je sve za-nijemilo. Kao da je sve u tom trenutku stalo. Tek pokoja suza otkinu-la bi se iz oka oduševlje-nih džematlija.

Sinan ef Latić, gl.imam OIZ Plav je po-selamio džematlijei uvažene musafire:“Čini mi čast i za-dovoljstvo što pri-sustvujem zajednosa vama ovom skupupovodom postavlja-nja kamena temelj-ca za ovu bogajićkudžamiju. Ovo je 14džamija na područ-ju plavske opštine.Vjerujem da će, akoBog da, ova džami-ja kao i sve drugedžamije izgrađivatiduhovno i odgojnovjernike.” “S ob-zirom da dugi niz

decenija nije bilo sa ovihprostora onih koji su po-hađali vjerske škole, da-nas se možemo pohvalitida zadnjih dvije decenijeimamo preko 20 što svrše-nika islamskih fakulteta,što studenata, što učenika u medresama, što je garantopstanka islama na ovimprostorima i da ćemo imatikome časno i dostojanstve-no uručiti bajrak šehadeta

Dževatov san na javiMještani ovih sela su oduvijek znali za vjeru. Njihove kuće su bile poznate kao musafirske kuće. Ta tradicija i to dobro djelo živi i živjeće sve do Sudnjeg dana


Dževat Canović je jednog jutra stao

kraj prozora svoje kuće i pogledao

livadu preko puta koja je bila u

njegovom posjedu. I vidio

je džamiju. Istog jutra uvakufio je zemljište za

izgradnju džamije.

41

da bude svjedokom ovog velikog događaja ne samo za Bogajićanenego i za sve Plavljane i Gusinjane.“Ovo je radost koju svi osjećamo i svi se danas osjećamo kao jedna porodica jer se rađa nešto što prijenije postojalo. Ova livada nikada više neće biti obična livada. To ćebiti odabrano parče zemlje na ko-jem najodabranije od svih stvore-nja spušta svoje čelo iza kojega jemozak a u njemu razum na tlo.

Po islamu ništa se ne dešava slučajno. I nije slučajno što ovdjeimamo dva Dževada. Dževad na

arapskom znači plemenit. I tako su se susrele dvi-je plemenitosti. Pokrenule su se dvije pleme-nitosti: prva je zaslužna za plac, za zemlju, a dru-ga za ono što će biti iz zemlje. I to je divna sim-bolička poruka zajedništva. To je poruka da otvorimo naša srca i da iz srca u srce, iz duše u dušu procirku-

liše nit iskrenosti, dobrote, ljud-skosti i humanosti i onda se iz tog susreta rađa dobro djelo.”

Potom su dvojica većinskihvakifa, dva Dževata suznih očijuzajednički položili kamen teme-ljac za novu džamiju u Bogajiću.Tekbiri su se prolamali okolnimbrdima i vraćali se u duše prisut-nih džematlija. Zatim je izaslanik reisa Islamske zajednice u CrnojGori Enis Burdžović proučiodovu.


na ovim prostorima. Mještani ovih sela su oduvijek znali za vjeru. Njihove kuće su bile poznate kao musaf irske kuće. Ta tradicija i to dobro djelo živi i živjet će sve do Sudnjeg dana.”

Izaslanik reisa islamske za-jednice u Crnoj Gori, prof. Enis Burdžović prisutnima je prenio srdačne selame i ujedno izvinjenje reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori što nije mogao biti prisutan ovom velikom događaju zbog služ-benog puta u SAD. Ujedno je i poselamio nama zajedničke goste

glavnog muftiju Islamske zajedni-ce u Srbiji i sve njegove saradnike.

“Ako naše prisustvo ovdje da-nas treba da progovori onda tre-ba da progovori jednim savjetom. Naime, čuli smo kako ćemo uda-riti temelj ali udaramo temelj dža-miji na zemlji ali udaranje džamiji temelja ima i jednu drugu dimen-ziju, duhovnu dimenziju.”

Glavni muftija Islamske zajed-nice u Srbiji Muamer Zukorlić se zahvalio Allahu što ga je počastio

42

Zelena transferzala Povodom 200.broja “Glas islama”

P rvi broj “Glasa islama”ugledao je svjetlo dana idošao u čitalačke ruke u ja-

nuaru 1997. godine. Od tada, nasta-vio je sa izlaženjem, nekada jednommjesečno, a nekada kao dvobroj, ievo do današnjeg dana svojim tek-stovima oplemenjuje vjernička srca iraduje muslimanske duše, donosećiiz broja u broj nove vijesti o dešava-njima u Islamskoj zajednici i okru-ženju, tretirajući podjednako vjeru,kulturu i društvo, duhovno i svje-tovno. Pišući o svemu što je aktuel-no, bitno i važno za život i opstanak čovjeka, muslimana Bošnjaka, hva-ljen i osporavan, ali cijenjen i veoma čitan, “Glas islama” je postao pre-poznatljiv brend Islamske zajednicei nezaobilazan faktor u formiranjustava javnog mnijenja u Sandžaku.Sve ozbiljnije institucije u državi,kao i strane ambasade, predstavniš-tva i organizacije čitaju “Glas isla-ma” i pomoću stavova iznijetih uovom listu formiraju sopstvene sta-vove vezane za probleme koji se tičuvjerskih i ljudskih prava muslimana Bošnjaka u Srbiji. Od svog prvog broja, kojeg je uređivala mala gru-pa ljudi predvođena prvim glavnimi odgovornim urednikom muftijomMuamer-ef. Zukorlićem, na čijuideju je pokrenut list, “Glas islama”je nastojao da svojim tekstovima probudi ideju slobode, ponosa, suži-vota, tolerancije i mira među ljudi-ma, posebno među muslimanima uSrbiji. Stoga se može reći da je “Glasislama” nosilac i pokretač slobodar-skog duha odslikanog u većini nje-govih tekstova, prožetih tematikom

borbe za ost va r iva-nje svih l j u d s k i h prava i s l o b o d a , te prokla-movanjem s t a v o v a protiv dis-k r i m i n a -cije, se-g regac ije , asimilacije i drugih vidova pri-tisaka koji već godi-nama do-laze od strane beogradskog re-žima, pomognutog do-maćim izdajnicima i poltronima.

Uz visoku dozu svje-snosti da je “Glas islama- ime koje obavezuje”,redakcija ovog lista na-stoji da “Glas islama”bude još bolji, uspješniji i aktuelniji kako bi či-talačka publika potpu-no bila zadovoljna, a u svom zadovoljstvu našla put ka islamskoj edu-kaciji, te ostvarivanju zagarantovane slobode koja je na prostorima Sandžaka decenijama gušena od onih retrogradnih sna-ga. Primjetno je da “Glas islama” u posljednje vrijeme donosi veliki broj tekstova analitičke sadržine koji tre-tiraju uticaj zvanične i nezvanične politike na muslimane Bošnjake uSrbiji. Posebno se u takvu tematiku ušlo nakon pokušaja puča (2007.) u Islamskoj zajednici koji je organizo-van od starne režima, tajnih službi i domaćih izdajnika. U uredništvu “Glasa islama” na ovu temu kažu:“Na takav korak smo se odlučili i

zato što smo željeli objasnitiBošnjacima u kakvim uslo-vima i okruženju žive, šta suciljevi režima i od kada onipostoje, te kakve posljedicemogu imati po muslimaneBošnjake. Naravno, želja nam je da iz analitičke per-spektive pojasnimo ljudima pozadinu, namjeru, poslje-dicu i opasnosti svih napa-da režima na muslimane iIslamsku zajednicu. Znamoda smo u tome uspjeli jernam svakodnevno stižu po-hvale od vjernih čitalaca,kao i podrška i traženje da istrajemo u namjeri eduka-cije Bošnjaka ka ostvariva-nju punih prava i sloboda.Uspjeli smo u tome i zatošto se režimu diže kosa na glavi od naše novine i sta-vova koje ona iznosi, puneslobodarskog duha i kon-struktivne, dobronamjernekritike na račun političa-ra i svih onih snaga kojerade protiv interesa našeg naroda. ‘Glas islama’ će iu budućnosti nastojati da svojim stavovima doprineserješavanju muslimansko-bošnjačkog pitanja i pita-nja Sandžaka kao moderneevropske regije. Naš list će i

dalje pisati o svemu što tišti musli-mane, podjednako o vjeri i vjerskimtemama, kao i o politici i svakod-nevici koja je bitna za svakog poje-dinca i njegov život. ‘Glas islama’ostaje vjeran svojoj čitalačkoj pu-blici koja je navikla na novinu punuslobodarskog duha i tematiku koja otvara nove horizonte duhovnosti islobode”.

Poštovane kolege, želimo vamuspješan nastavak ovog velikog po-sla i nadamo se da ćemo dočekati jošmnogo značajnih jubileja i uspjeha vašeg i našeg “Glasa islama”.

200 puta sa nama“Glas islama” je postao prepoznatljiv brend Islamske zajednice i nezaobilazan faktor u formiranju stava javnog mnijenja u Sandžaku


Primjetno je da “Glas islama” u posljednje

vrijeme donosi veliki broj tekstova

analitičke sadržine koji

tretiraju uticaj zvanične i nezvanične politike na muslimane Bošnjake u

Srbiji.


Kosovo

Pripremio: Samir Velija

Kosovo je najmlađa država na svijetu. Nezavisnost Kosova nije došla tek tako.

Veliki broj kosovskih muslimana je platio veliku cijenu za sve ono što je prethodilo kosovskoj nezavisno-sti. Danas kada je Kosovo nezavisna država, ova država, odnosno vlast ove države vrši tešku diskriminaci-ju nad kosovskim muslimanima. To se najviše ogleda kroz uredbe Vla-de Kosova oko nametanja zabrane nošenja hidžaba u školama. Prema ovoj uredbi kosovskim djevojčica-ma nije dozvoljeno pohađati školu sa mahramom na glavi. Ministar obrazovanja na Kosovu Enver Hox-haj, čovjek koji je najodgovorniji za sprovođenje ovakve vrste diskrimi-nacije kaže za kosovske medije da je korišćenje vjerskih simbola, dakle nošenje mahrame na glavi, jasan znak podrivanja sekularnog sistem države Kosova. Ovakvu diskrimina-ciju kosovskih muslimana nisu pri-mjenjivali ni Srbi koji su decenijama vladali Kosovarima. Taman kada su se riješili srpske diktature, kosovski

muslimani su umjesto slobode dobi-li agresivne sekulariste. Zbog ovih

zabrana proteklih dana u Prištini je održan mir-ni protest građana. Oko1.000 ljudi okupilo se upetak 8. oktobra u Prištinitražeći nošenje mahrame uškolama širom Kosova. Or-ganizatori protesta tražilisu sastanak sa premijeromHashimom Tacijem da ga ubijede da obustavi ili po-vuče Adminstrativno uputstvo Mi-nistarstva obrazovanja, nauke i teh-nologije kojim zabranjuje nošenjemahrame u školama. Demostrantisu uz povike “Allahu ekber” proše-tali glavnom ulicom Prištine zausta-vivši se ispred zgrade Vlade Kosova.Predsjednik protesnog organizacio-nog Savjeta, Bujar Gjikokaj tražio jeod izvršne vlasti da stave van snagepravni akt koji zabranjuje nošenjemahrame. “Okupili smo se na ovimmirnim protestima da tražimo prav-du protiv Adminstrativnog uputstva 06/2010 koje zabranjuje školovanjenašim sestrama koje nose mahrame.Mi tražimo da se ovo Uputstvo štoprije stavi van snage. Ustav Kosova garantuje svakom građaninu slobo-du da javno praktikuju vjeru”.

Jedna od devojaka koju su iste-rali iz škole zato što je pokrivena

mahramom je Leonita Islami iz Đa-kovice, koja je ovom prilikom za-

tražila da joj se dozvolidalje školovanje. “Kršese najosnovnija prava garantovana Ustavom,obrazovanje pokrive-nim djevojakama, bezikakvog razloga. Moja odluka o nošenju ma-hrame i odluka mojihsestara predstavlja vje-kovnu vrijednost i tra-diciju ovog naroda. Mi,djeca ovog naroda, tra-žimo da nam se dozvo-li dalje školovanje bez

ikakvih pritisaka od bilo koga”, rekla je Islami.

Islamska zajednica Kosova se također protivi restrikcijama koje su usli-jedile nakon aktiviranja Administrativog upustva. Međutim, Islamska zajed-nica Kosova nije podržala spomenute demonstracije protiv navedenih zabrana.

Muftija Naim Trnava kazao je da pitanje nošenje mahrama u školama pokrenuto od strane Islamske zajed-nice Kosova preko Narodnog advo-kata u i rukama je Ustavnog suda koji će odlučiti o tome. “Pozivam građane da ne padaju pod uticaj ne-koliko NVO koji su preuzeli jednu ulogu koja im ne pripada”. Na kraju protesta, organizatori protesta su se susreli sa predstavnicima institucija kojima su predali svoje zahtjeve za poništenje Adminstrativnog uput-stva. Odgovor će dobiti za 30 dana.

U julu ove godine, zbog istog ra-zloga organizovani su prvi masovni protesti na kojima se okupilo oko 5.000 ljudi. Ako je suditi po zauze-tim busijama, kosovski muslimani bi mogli počekati da se sekularno Kosovo smiluje i pristane na pošti-vanja prava svojih građana.

Udar agresivnih ateista na Kosovke muslimankeOko 1.000 ljudi okupilo se u petak 8. oktobra u Prištini tražeći nošenje mahrame u školama širom Kosova. Oragnizatori protesta tražili su sastanak sa premijerom Hashimom Tacijem da ga ubijede da obustavi ili povuče Adminstrativno uputstvo Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije kojim zabranjuje nošenje mahrame u školama

Islamska zajednica Kosova se

također protivi restrikcijama koje su usli-jedile nakon aktiviranja

Administrativog upustva.

44

ZločinRatni zločini silovanja Bošnjakinja u Pounju

Pripremio: Ramiz Hodžić

Uprvom dijelu ovog ciklusa o ratnom zločinu silovanja Bošnjakinja prenosimo is-

povijest jedne Bošnjakinje iz Sanskog Mosta. Njena ispovijest objavljena je uknjizi “Grijeh šutnje – rizik govora”.

Sanski Most

U maju 1992. god, negdje oko jedansat, neko je jako kucao na ulazna vra-ta naše kuće. Čuli smo da je dva puta

j j

puklo iz puške, a nepoznati glasovi sutražili da otvorimo vrata. Nisu uopštegovorili ko su, a mi nismo prepoznali teiznenadne posjetioce. Mi nismo smjeliotvoriti ulazna vrata koja su te večeri bila zaključana. Ulazna vrata naše kućeoni su nasilno razvalili i onda nasilnoušli u kuću. Ušla su petorica mladića,svi oni su imali najviše po 25 godina.Četvorica su bili u civilnom odijelu, a

j p g

peti je bio u maskirnoj uniformi i imaoje zelenu čarapu preko lica, sa izrezima za usta, oči i nos. Svi su bili naoruža-ni. Ovaj sa čarapom na glavi je neka-ko čudno pričao, kao da je govorio na nekom stranom jeziku. Od svih njih,ja sam prepoznala dvojicu. Prvi se zvaoM. G. iz susjednog sela. Ovaj M. G. jeišao u istu školu koja se nalazila u na-šem selu a koju sam ja završila. On jebio starija generacija od mene godinu-dvije. I mene je G. morao poznavati.Prije agresije je bio sklon tučama, nije

nigdje radio. Poslije agresije na RBiH, Srbi su o njemu pričali kao o najvećem borcu, međutim, muslimani su ga se bojali. On je pljačkao sela, tukao naše ljude i ubijao ih. Zajedno sa mladićima iz svog sela, G. je rastjerao stanovništva sela: Modra, Skucani Vakuf i Gorica, sve na opštini Sanski Most. Drugi od ovih iznenadnih došljaka našoj kući je bio J. M. M. je 1972. godište i išao je u istu osnovnu školu kao i ja. Prije agre-sije on nije bio problem niti se o njemu pričalo loše kao o M. G. Ostalu dvojicu mladića ja sam te večeri dobro vidjela i zapamtila sam njihov izgled, mada sam ih prvi put srela. Čim su provalili vrata

p j g

u našu kuću, ušli su u dnevnu sobu pri-zemlja gdje smo mi bili. Jedan od ovih mladića je udario puškom mog starijeg brata u predjelu stomaka, bez ikakvog razloga. Z. je izgubio dah, pa je pao na pod. Moj otac je govorio: “Nemojte mi djecu, a od mene radite šta hoćete”. Poslije ovih očevih riječi, jedan od mla-dića je udario moga oca pištoljem u pre-dio glave. Ja se sada ne mogu izjasniti ko je to učinio. Mog oca je nakon ovog udarca oblila krv u predjelu lica. Stajala sam bliže majci kada mi je prišao M. G., uhvatio me za rame i odveo malo dalje u tu istu sobu i prislonio me uza zid. Čim me je prislonio uz zid, i to tako

j p

što sam mu ja bila licem okrenuta, M. G. me je počeo dirati u predjelu grudi i lica. Ja sam se počela izmicati i plakati. I moja majka je tada vikala: “Ne diraj-te mi dijete”. Čim je čuo majčine riječi,

jj j

mene je M. G. izveo iz te sobe gdje smo svi bili i ugurao me u drugu sobu u pri-zemlju. Postavio me je u jednom uskom dijelu zida koji se nalazio između regala i susjednog zida. Tu me je prosto ugla-vio uza zid, tako da sam mu i dalje okre-nuta licem, a ruke su mi bile spuštene. U toj sobi smo bili sami ja i onaj mladić plave kovrđave kose do ramena, sa crve-nom trakom preko čela. Uopšte nisam shvatila kad je ovaj mladić kovrđave

kose ušao u sobu. Čim je mene M. uveou sobu i postavio uza zid, on je izašaoiz sobe. Vrata od sobe su ostala otvore-na. Kroz ulazna vrata se moglo dobrovidjeti ono mjesto gdje sam bila prislo-njena uza zid, tj. gdje me je postavio M.Vidjela sam da su ispred ulaznih vrata uovu sobu, gdje sam uvedena, tukli moga oca, koji se nalazio u kuhinji. Tukli suga svi mladići, koji su te večeri došli unašu kuću. Uočila sam da je otac bio sav krvav od tih udaraca, nije mogao izdr-žati udarce pa je čučao na podu, a onisu ga i dalje udarali. Sa mjesta gdje sambila nisam mogla vidjeti svoju braću imajku. Čula sam u jednom momentu

g j j

glas brata Z. koji je kazao: “Mama, ja ovo više ne mogu izdržati, skočiću krozprozor”. On je izgovorio ove riječi onda kada je čuo da ja plačem u susjednojsobi. Ja sam tada plakala zbog toga štosam znala šta će mi se dogoditi i što sumi već naredili da se svlačim.

Nikada ranije nisam bila samuškarcima

Mene je prvo pitao onaj mladićkovrđave kose koliko mi je godina.Odgovorila sam da sam 1974. godište,on mi nije vjerovao. Rekao je da je on1973. godište i da smo zajedno išli uškolu. Tvrdio je da sam ja starija, a da namjerno govorim da sam mlađa. Ja seni tada nisam mogla sjetiti da je ovajmladić bio stvarno sa mnom u školi. Umojoj sobi sam iznenada vidjela četvori-cu mladića, među njima nije bilo jedinoonoga koji je nosio zelenu čarapu prekoglave. Naređivali su mi da se svučem, alija nisam poslušala. Onda su me uhvati-la dvojica za noge i ruke dok su me osta-la dvojica nasilno svlačila. Ja sam bila prvo malo na nogama, a onda su meoborili na pod, pa sam ležala na leđima.Mene je prvi silovao J. i to u prisustvutrojice svojih drugova. U vrijeme ovog događaja, ja sam imala nešto više od 18godina. Ranije nisam imala spolne od-nose sa muškarcima. Prije nego što sume silovali, neki su od njih i pitali da lisam ja već imala spolne odnose sa muš-karcima. Odgovorila sam im da nisam.Kazali su mi da mi ne vjeruju i da će oni

Imala sam samo 18 godina Nakon što smo u više brojeva detaljno obradili četničke zločine nad Bošnjacima u općinama Pounja nastavljamo sa ispovijestima silovanih Bošnjakinja iz istih općina

8. oktobar - 30. ševval

45

to tek provjeriti. Dok su me jedan po jedan silovali nekada je gorjelo svjetlo, a nekada su oni svjetlo gasili. Mene su za oko sat vremena, koliko su se zadržali u sobi, silovala sva četvorica mladića, osim onoga petog koji je bio maskiran zele-nom čarapom navučenom preko glave i u maskirnoj uniformi. Ovi mladići nisu skidali sa sebe odjeću, samo su svlačili donekle pantalone i donji veš. Ja sam se pokušala odbraniti od mladića i izbjeći silovanje. Otimala sam se od njih, ali u tome nisam uspjela, pošto su bila njih četvorica u sobi, a ja sama. Jedan dru-gom su pomagali u tome da savladaju moj otpor. Držali su me za noge i ruke, dok me je jedan od njih silovao. Ja sam za to vrijeme ležala na podu naše sobe i to bez komadića odjeće na sebi. Čak su

j p

me neki od njih, dok me je jedan silo-vao, škakljali po tabanima. Dok su me silovali, tražili su od mene da pokažem da i ja uživam u tome. Grizli su me po raznim dijelovima tijela, udarali kada bi’ se ja pokušala izvući, šamarali kada bi’ plakala, a okretali su me onako kako je to njima odgovaralo. Meni je bilo gro-zno zbog ovoga što mi se događa, jako me je boljelo, a bilo mi je jako neprijat-no zbog toga što su ovo sve mogli bar naslutiti moji roditelji i braća koji su bili u drugim prostorijama, ako to već nisu od ovoga nešto i vidjeli. Ja pretpostav-ljam da je moj otac veći dio ovog mog mrcvarenja i vidio, jer je on ležao povri-jeđen odmah ispred vrata sobe u kojoj su mene silovali. Dok je mene silovao onaj mladić kovrđave kose sa crvenom trakom preko čela, neko od mladića mu se obratio riječima: “Nemoj R. više, šta misliš šta bi bilo da se ovo radi našoj se-stri, kao što mi radimo njoj”. Kada je čuo ime R., ovaj mladić plave kovrđa-ve kose sa crvenom trakom je opsovao majku i rekao: “Nemoj mi spominjati ime”. Prema meni, za vrijeme svog ovog događaja, bio je najgrublji J. M. To je,ustvari, prvi mladić koji me je silovao i koji me je deflorisao.

Nakon više od sat vremena jedan od mladića je upozorio ostale: “Napuštajte ovu kuću ili ću pucati”. To je ponovio nakon izvjesnog vremena, nakon čega su svi napustili sobu u kojoj su me silovali. Kada su napuštali sobu u kojoj su me si-lovali, onaj mladić koji ih je upozoravao da idu, jer će u protivnom pucati, rekao mi je: “Nemoj ustajati i gledati u kojem pravcu idemo, jer ćemo te u protivnom ubiti”. To je rekao onaj visoki, mršavi mladić kratke kose koju češlja na stranu, obučen u farmerke i bijelu majicu.

Dok su me silovali, mladići su mi psovali “balijsku majku”, zahtijevali od mene da i ja budem aktivnija u tome što su oni meni činili na silu, ali ja to nisam

mogla prihvatiti. Mene su udarali posvim dijelovima tijela, a najviše po gla-vi, odmah u početku silovanja, dok samimala snage da im pružim otpor. Kasnijesu to činili onda kada sam zajaukala, jer

nisam mogla trpjeti bol kojisu mi nanosili. Svi oni su biligrubi, nisu me štedjeli, grizlisu me po raznim dijelovima tijela i ostavili mi na taj na-čin tragove u vidu modrica ikrvnih podliva. Najviše mo-drica i krvnih podliva uočilasam u predjelu svoga vrata. Mene su ovi mladići ostavi-li golu u sobi. Kada su oniizašli iz naše kuće, ustala samsa poda, prišla regalu koji senalazi u sobi i uzela kućnuhaljinu i obukla. Bila samtoliko iscrpljena zbog grubihpostupaka ovih mladića prema menida sam se jedva kretala. Bilo me je jakostid potražiti ukućane, iako nisam kriva za ono što mi se dogodilo. U dnevnojsobi sam zatekla braću koji su stajalipoviše onesvješćene majke. Mislim da se moja majka onesvijestila zbog onoga što je bila svijesna da se meni događa,iako su i nju, prije nego su me silova-li, maltretirali. Ja sam počela pljeskatimajku po licu i dozivati je kroz plač. Ujednom momentu, majka je progledala i shvatila da stojim poviše nje. Prve rije-či koje sam čula tada od majke bile su:‘Joj kćeri, pa ti si meni silovana‘ ’. Samo sam jače zaplakala, jer nisam imala sna-ge da bilo šta kažem majci. Sutradan sumene i oca vodili na pregled u SanskiMost. Nas je u Sanski Most vodila srp-ska policija, iako mi uopšte nismo prija-vili taj događaj. Shvatila sam da sam ja zbog višestrukog silovanja imala i neke

unutrašnje povrede koje ja sama nisam mogla vidjeti. Nakon svega, ja sam se osjećala užasno, pa su mi popustili živ-ci. Često sam zapadala u krize. Srećom,

j p p p

nisam ostala u drugom stanju, pa nisam

morala izvršiti prekid trud-noće. Poslije svega ovoga što mi se dogodilo, ja sam viđala samo M. i J., tj. lica čije po-datke dobro znam i za koje sam sigurna da su učestvova-li u silovanju. Više sam sreta-la J., jer je on bio određen da, kao policajac, sa još nekim policajcima, navodno čuva naše selo u kome sam na-stavila dalje živjeti. Prilikom slučajnog prolaženja pored J., dobro sam osjetila da je nje-mu neprijatno što me sreće, jer je okretao glavu od mene

i pravio se da me ne vidi. Nijednim ge-stom mi nije htio pokazati da smo se nas dvoje upoznali, i to na jedan grozan način za mene. Zbog situacije u kojoj sam se nalazila, nisam smjela staviti do znanja na bilo koji način J. da ja dobro znam da je i on bio u onoj grupi sa još trojicom mladića koja me je silovala 1.5.1993. godine uveče u mojoj kući. J. sam posljednji put vidjela avgusta 1994. god. kada smo mi napuštali mjesto u kojem smo do tada stanovali. Često sam g p j

viđala i M.G. slučajno u prolazu, ali sa njime nisam razgovarala.

Svaki put me tada obuzimao velikistrah, koji me je paralisao. Tog lica sam se i dalje bojala. Svaki put sam zaključi-vala da je i M.G. mene prepoznavao, ali je uvijek tada okretao glavu i izbjegavao da me vidi.

Ostalu trojicu mladića više nikada nisam vidjela.

8. oktobar - 30. ševval

Ranije nisam imala spolne

odnose sa muškarcima. Prije nego što su me silovali,

neki su od njih i pitali da li sam

ja već imala spolne odnose

sa muškarcima. Odgovorila sam

im da nisam. Kazali su mi da mi ne vjeruju i da će oni to tek

provjeriti.


46

Svijet medijaIntegracija, nemoguća misija?

Piše: SUSANNE GÜSTEN, DOPISNIK IZ ISTANBULAIzvor: POTSDAMER NEUESTE NACHRICHTEN 08.10.2010Prijevod s njemačkog: SejfuddinDizdarević

Tek u centru Njemačke je OzanuCeyhunu postalo jasno da ga Njemcinikada neće potpuno prihvatiti. Desilose na kahvi sa kancelarom, prije osamgodina. Gerhard Šreder je tek bio pono-

p j

vo izabran i htio se zahvaliti Ceyhunu.Ishod izbora za bundestag je bio tije-san. Šrederovoj pobjedi su doprinijeli

g j j

glasovi birača turskog porijekla, koje jeCeyhun mobilizirao da glasaju za SPD.Kancelar se htio lično zahvaliti.

Ceyhun je osjećao duboki ponoskada je primljen u radnu sobu sa po-gledom na njemački parlament. Aliosjećaj nije bio dugog trajanja. Kada jepola sahata kasnije napustio kancelari-ju, Ceyhun je shvatio.

Ovaj SPD političar je mnogo razmišljaoo svome identitetu. Sada je podnio za-htjev za turskim državljanstvom i odlaziu tursku politiku.

Licemjerna njemačka politika

Neko bi pomislio da se vra-ća. Ali to je pogrešno. Kao što je i Šreder bio u krivu. Susret sa

j p g

kancelarom je počeo obećavajuće. Nakon rukovanja i riječi zahvale, Šreder se interesovao za politič-

j j

ke planove svoga posjetioca koji je tada bio njemački zastupnik u evropskom parlamentu i koji je to namjeravao i ostati. Šreder je

p p j j

načeo temu o izborima u Turskoj gdje je novoosnovana stranka AKP Recepa Tayyipa Erdogana upravo došla na vlast. “Reci mi Ozane”, reče mu Šreder, “zbog čega su tvoji zemljaci izabrali ovog Erdogana?”

Ceyhun priča ovuepizodu, koja će pro-mijeniti njegov život, pod drvećem na oba-li Bosfora. Ona ga je odvela u istanbulsku mahalu Emirgan, gdje je odrastao i gdje je pohađao školu, dok 1980. godine nije mo-rao otići u egzil, zbog vojnog udara. Nikada nije ni pomišljao da živi u Turskoj - kao njemački državljanin, muž jedne Njemice i otac njemačke djece. Ali odluka je polahko sazrijevala. “Zbog čega su tvoji zemljaci iza-brali ovog Erdogana?”

Da l i je trebao objasnit i dru-gu “Gerdu”, kojeg nije persirao, da on nije Turčin i da se u tur-sku polit iku razumije kao i sam

Šreder? Da l i mu je trebao rećikako se može prvo zahva lit i za pomoć pri ponovnom odabiru za kancelara da bi mu u sljedećemmomentu dao do znanja da nijejedan od njih?

“I onda sam se odlučio: dosta je više!”, priča Ceyhun. I prijeŠredera je hi ljadu puta moraoj p y p jj

objašnjavati da Erdoganovi bira-či nisu njegovi zemljaci, a l i nijeimalo nikakvog smisla. “Rekaosam sebi: ‘Konačno prihvati ist i-nu. Nećeš nikada bit i Njemac!’”

Ceyhun duboko uzdahne,baci pogled na Bosfor kojije obasjan suncem. Doima se izgubljenim među na-smijanim stanovnicima Istanbula koji sjede u kaf i-ćima. Kao zarobljenik jed-ne spoznaje koja mu nijelahko pa la, jer se deceni-jama svim si lama borio da se “ integriše” u njemačkodruštvo.

Ceyhunova priča govo-ri mnogo o predrasudama,nemarnosti i nepažnji s kojima se susreću Nijemciturskog porijek la i koje suprisutne i kod el ite nje-mačkog društva. Ceyhunpriča veoma dobro nje-

mački s obzirom da ga je naučiotek kao odrasla osoba. Djecu jeodgajao na njemačkom i nije ihpodučio turskom. Kada mu jejedan tursk i poznanik rekao da “pravi Turčin” ne nosi naušni-cu, Ceyhun je iz inata probušiouho. Ozan Ceyhun je htio bit iNijemac.

To je Ozan Ceyhun uvidio tek kada je sve postigao. Čak je i kancelar primio političara turskog porijekla. Ali kod Šredera se desilo. Opet je bio “Turčin”. Zbog toga je otišao u zemlju kojoj nije pripadao

Ceyhunova priča govori

mnogo o predrasudama,

nemarnosti i nepažnji s kojima

se susreću Nijemci turskog porijekla i koje

su prisutne i kod elite njemačkog

društva.

Nikada nećeš biti Nijemac


47

Tri društvene klase

Ne da je onto sebi odabrao.Ko na Bosforuživi kao što jeto njegova po-rodica tada, tajne napušta ze-mlju dobrovolj-no. Njegov otacje bio poznatipisac, familija je bila ugledna.Ozan je išaou školu kada je Turska po-tonula u haos.Prisjeća se kakoje iz mrtvačniceispraćao leševesvojih 17-go-dišnjih vršnja-ka – ljevičarskig i m n a z i j a l c ikoji su upali u“ulične kontro-le” desničarskihubica. Vojniudar 1980. go-dine je zausta-vio ulične tuče,samo ljevičarisu nakon toga bili odvođeni.Među njima jebio i Ceyhunov otac koji jebio zatvoren uzloglasnom za-tvoru Metris.Kada je vojska njegovu majku pita la gdje mogu naći Ozana, on je sjeo u sljedeći autobus za Bugarsku. Tursku će posjet it i tek 20 godina kasnije.

Sudbina ga je dovela u njemač-ki grad Rüsselsheim. Tu je završio školu za odgajatelja, tu je upoznao svoju buduću suprugu s kojom ima dva sina. Za stranku Zelenih je sjedio u lokalnom parlamen-tu i najradije bi tu još uvijek bio. Ured za strance je pokušao da ga deportuje u Tursku i njegovu tada trudnu suprugu su optužili da se udala za njega samo da bi on dobio papire.

Na kraju se sam gradonačelnik pobrinuo za legalni boravak i da Ceyhun dobije njemačko držav-ljanstvo, nakon što mu je Turska oduzela njihovo. Čak su mu na j j

kraju našli i stan.

Ako je igdje moglopoći za rukom da posta-ne Nijemac, e onda je tou Rüsselsheimu. Ali ninjegova djeca se nisu mo-gla osjećati kao Nijemci.“Škola, društvo …”, uz-g j j

diše Ceyhun. Njegovog mlađeg sina Dominika jenastavnik muzičkog pred cijelim ra-zredom, pitao zbog čega ima takvoime: “S turskim ocem bi se trebaozvati Muhamed.” Stariji sin Oliver,govori o “društvu tri klase” u školi– “djeca njemačkih roditelja, djeca turskih roditelja i mješanci”.

Iako u Rüsselsheimu nisu imaliniti turskih prijatelja niti turskih ko-mšija, sinovi su svjesno tražili Turkekao prijatelje. Oliver, koji je u me-đuvremenu student, na ruci je iste-tovirao: “Ponosan sam na svoje kori-jene.” Na turske – podrazumijeva se.

Oba sina pre-bacuju ocu što ih nije podučio turskom jezi-ku. “Možda je to bila moja greška”, pri-znaje Ceyhun danas.

Iako poro-dica Ceyhun i dalje živi u Rüsselsheimu, Ozan Ceyhun više nije dio političke scene njemačke po-krajine Hesen. On danas živi na Bosforu i njegov mobilni telefon nepre-stano zvoni. Njegove spo-sobnosti nisu više potrebne u Njemačkoj, ali su zato u Turskoj tra-ženije nego ikada. On je savjetnik tur-skog ministra za evropska pi-tanja Egemena Bagisa kao i p r e d s j e d n i -ka Sjevernog Kipra Derviša E r o g l u a . P a r l a m e n t njegovog rod-

nog mjesta Adane ga jejednoglasno imenovao za savjetnika za evropske in-tegracije. Savetnik je čak igradonačelnika istanbul-skog okruga u kojemu senalazi Emirgan. Svi onicijene iskustvo i kontaktekoje je on skupio u 25-go-

dišnjoj političkoj karijeri.Zemlja iz njegove mladosti se

promijenila. Otkako je AKP na vlasti, Turska se reformira i demo-kratizuje. Ekonomija cvjeta. Nalog za haps, s kojim su ga tražili puči-sti, ne postoji više. Jedan sud ga je oslobodio od svih optužbi. Sa ovom novom domovinom se Ceyhun može identifikovati.

Uprkos svemu ne može se skrozoprostiti od Njemačke. “Gdje će mi biti grob”, kaže, “to još uvijek ne znam.”

Nikada nije ni pomišljao da

živi u Turskoj - kao njemački državljanin, muž jedne

Njemice i otac njemačke

djece.

48

Jevrejski rabini Palestincima poklonili paket Kur’ana

Palestina

S v je t sk i med iji č e s to prenose v ije s t i u ko-jima se govor i o ve l i-

kom ek st remizmu jev rejsk ih rabina . Mnog i je v rejsk i rabi-n i se ne u s t ruč avaju od javn ih na s tupa u kojima na najgor i nač in govore o nejv rejsk im na rod ima .

Ta ko smo ov ih dana mog l i proč it at i v ije s t u kojoj se na-vod i da je jedan rabin poru-č io da su nejev reji z a Jev reje maga rc i koje Jev reji t rebaju rabit i z a s voje s va kodnevne pot rebe .

Osim naveden ih ek s t rema među Jev rejima ima dost a ra-bina koji z agova raju toleran-c iju i mi rn i su ž ivot sa d rug im na rod ima .

Ova k v i pr imjer i r ije t ko do-la z e u javnost . Še s t je v rejsk ih rabina sa Zapadne oba le ov ih dana su posje t i l i d ž a miju Beit Fajja r koju su protek log mje sec a z apa l i l i je v rejsk i do-se ljen ic i . R abin i su sa sobom donije l i pa ket Kur’ana , koje su pok lon i l i ima mu zapa ljene d ž a mije .

Pa le s t inc i koji ž ive u bl i z i-n i d ž a mije Beit Fajja r ra š i re -n ih ruku su dočeka l i je v rejske rabine pohva ljujuć i njihov pote z k ao ne sva k ida šnji napor u post i z anju mirnog su ž ivo -t a je v rejskog i pa le s t inskog na roda .

Po pr v i put K anada će imat i jednog muslimana g radonačelnika

Mitterrand se zalagao i provodio giljotiniranje Alžiraca

Kanada

Francuska

U ne d j e l jun a v e -

čer, u Ca lgariuje izabran novig r adonač e ln i k .Po prvi put uhistoriji ovog grada, a l i i cije-le Kanade novig r a d o n a č e l n i k Ca lgarija jeNaheed Nen-shi. Naheed jemusl iman povjerovanju, ima 38 godina a poprofesiji je profesor ekonomije. Musl imani u Ca lgariu su izuzet-no zadovoljni izborom Naheeda Nenshia. Zijad Delić , imam i direktor Kanadskog islamskog kongresa, ne krije svoje odu-ševljenje izborom novog grado-načelnika. “Musl imani su ovdje došl i da ž ive i da postanu gra-đani ove zemlje. Prirodno je da naša zajednica žel i da doprinese ovom društvu. Za mene je ovo prirodan progres našeg ž ivo-

ta ovdje. Mi smo veoma mlada zajednica i kao takvi mi se bo-rimo da postanemo napredniji.Ako gradonačelnik Nenshi budeustrajao na svojim principima ukoje v jeruje, on će def init ivno,svojim primjerom dokazat i da bit i dobar musl iman znači bit i idobar Kanađanin”. U svom pr-vom obraćanju javnost i grado-načelnik Nenshi je rekao da ćeCa lgary ubuduće bit i drukčije ibolje mjesto za ž ivljenje.

B ivši f rancusk i predsjednik Francois Mitterrand bio je

ministar pravosuđa u jeku A l-ž irskog rata za nezavisnost 1957. kada je smaknuto 45 A lž iraca,

otkriva knjiga “Francois Mi-t terrand i A lž irsk i rat”. Povje-sničar Benjamin Stora i novinarFrancois Malye objavi l i su knji-gu nakon dvogodišnjeg istra ž i-vanja a rhiva i prikupljanja svje-dočanstava preživjel ih aktera.Mitterrand, tada 40-godišnjiministar pravosuđa u vladi so-cija l ista Guy Molleta, kao č lanVrhovnog sudskog vijeća g la saoje za gi ljot iniranje a lž irsk ih na-ciona l ista , bez obzira na to jesul i t i ljudi okrvavi l i ruke i l i ne,piše novinar Malye. “Neospor-no je da je to bi lo vrlo repre-sivno. No takvu je v iziju Mi-t terrand imao o A lž iru, držao jeda je to najbolje r je šenje”, rekaoje Jean-Claude Perier, danas je-

dini preživjel i č lan tadašnjeg Vr-hovnog sudskog vijeća. Vrhovnosudsko vijeće odbi lo je 80 postomolbi za pomilovanje, navodeautori.


Islamnet

49

Papa Benedikt XVI ne može bez islama

Vatikan

P apa Benedikt X V I se ov ih dana ponovo na neprimjeren način

bav io i s lamom. Kako prenosi kata rska te lv i z ija A l-Ja zeera , papa Benedikt X V I je osuđu-jući teror i ste i teror i zam na Bl i skom istoku naveo da tero-r i st i č ine na si lje u ime Boga i da je njihova rel ig ija la žna rel ig ija . Znamo sv i da se tero-r i st i o kojima papa Benedikt X V I govori pozivaju na i s lam. Ovdje je papa Benedikt X V I namjerno, rad i javnost i, ostao dvosmislen, da ga niko ne može optuž it i da je bukva lno rekao da je i s lam la žna rel ig i-ja . Međut im, popovi koji su ga s lu ša l i dobro su ra zumje-l i njegov govor i namjeru da i s lam optuži da je lažna religi-ja. Osim toga, papa je uz po-dršku pr i sutnih katol ičk ih sve-ćenika pozvao katol ike da se suprot stave pol it ičkom is lamu na Bl i skom istoku. “Od 1970. godine, sv jedočimo uzdizanju pol it ičkog i s lama u reg iji, koji je oštet io k ršćanst vo, poseb-no u a rapskom sv ijetu, te te ž i da sv im građanima nametne i s lamsk i način ž ivota . Moramo se zajedno suočit i sa ovom pri-jetnjom”. Na spomenutom sa-stanku također je i s taknuto da “te škoće na re laciji i zmeđu k ršćana i musl imana genera l-no se uzd ižu onda kada mu-sl imani ne ra z l ikuju i zmeđu v jere i pol it ike, u toj osnovi, k r šćani osjećaju skučenost .”

Robert Gates – Amerika nikada neće napustiti Afganistan

Afganistan

Iako admini-stracija Ba-

racka Obamenajavljuje da ćese Amerika u do-gledno vrijemepočeti povlačitiiz Afganistana,državni sekretarili ministar od-brane SjedinjenihAmeričkih Drža-va Robert Gatesje izjavio da seAmerika nikada neće povući izAfganistana, pišeBob Woodward u

svojoj novoj knjizi “Obamini ratovi”, dodajući da je po ovom pitanju oči-gledno da se Bijela kuća i Pentagon nalaze na suprotnim stranama. RobertGates je u maju ove godine na ručku, koji je organizirala Hillary Clinton sa afganistanskim predsjednikom Hamidom Karzaijem, rekao da se kaje što senije više zalagao kod bivšeg američkog predsjednika Georga Busha starijeg da Amerika ne napušta Afganistan nakon što se 1989. godine iz te zemljepovukao SSSR.


Stop za izgradnju džamijaNorveška

N orveški mu-slimani suplanirali iz-

gradnju nekoliko ve-ćih džamija u ovoj ze-mlji. Iako su pronašli sponzore za izgradnju spomenutih džamija, norveške vlasti sada pronalaze načine kako da ih spriječe u tim namjerama. Izgovor je pronađen u sponzoru, odnosno za norveške vlasti je problem što je Saudijska Arabija spre-mna uložiti desetine miliona eura u izgradnju norveških džamija. Norveški ministar vanjskih poslova Jonas Gahr Støre je u izjavi za norveške medije naveo da Nor-veška neće dozvoliti Saudijskoj Arabiji da gradi džamije u Norveškoj sve dok se ne dozvole vjerske slobode u Saudiji. Ministar Jonas Gahr Støre traži od Saudije da se prvo dozvoli osnivanje kršćanskih zajedni-ca u toj zemlji pa će tek onda dozvoliti f inansiranje izgradnje džamije. Norvežani su zaprijetili da će na Vijeću Evrope inicirati raspravu o ovoj problematici jer smatraju da se sa istim problemom suočavaju i druge evropske zemlje. Iza svega se krije jasna namjera sprečavanja izgradnje džamija u Norveškoj.

Novembarski parla-mentarni izbori najvaž-niji test o budućnosti

Egipat

I du ć i mj e s e c u E g ip t u ć e b i t i o d r ž a n i p a r l a -me nt a r n i i z b or i . O v i

i z b or i s u v e om a v a ž n i . Te i s t i ne s v j e s ne s e i e g ip a t-s k e v l a s t i k o j e p o s l j e d nj i h d a n a vo d e ž e s t ok s u k ob p r o -t i v g l a v ne op o z i c ione s n a g e k o j a do l a z i i z r e dov a p ok r e -t a Mu s l i m a n s k o g b r a t s t v a . Na i me , e g ip a t s k e v l a s t i s u p r o t e k l i h d a n a z a b r a n i l e d j e l ov a n j e 12 p r i v a t n i h t e -l e v i z i j a . O ve t e l e v i z i j e s u , u g l a v nom, z a s t up a l e i n t e r e -s e Mu s l i m a n s k o g b r a t s t v a . Ta k o đ e r, e g ip a t s k a p o l i c i j a j e u h a p s i l a ok o 150 č l a nov a Mu s l i m a n s k o g b r a t s t v a k o j i s u s v i o d r e d a b i l i a n g a ž i -r a n i u p r e d i z b or nom š t a bu s p ome nuto g p ok r e t a . O v u s u s a mo ne k i o d p ok a z a t e l j a u k om s mje r u ć e i ć i e g ip a t-s k e v l a s t i k a d a j e u p i t a n ju k ont r o l a g l a s a n j a e g ip a t s k i h g r a đ a n a . Mu s l i m a n s k o b r a t-s t vo j e p r i j e č e t i r i g o d i ne p o s t i g lo v e l i k i u s p j e h , k a d a j e p r e k o s t o t i nu č l a nov a ovo g p ok r e t a u š l o u e g ip a t-s k i p a r l a me nt . P r e d s to j e ć i p a r l a me nt a r n i i z b or i ć e v j e -r o do s to jno p ok a z a t i ho ć e l i E g ip a t i u n a r e d n i m g o d i -n a m a s l i j e d i t i pu t Ho s n i a Mu b a r a k a .

Australijska vojska će u Afganistanu ostati najmanje još 10 godina

Carter: Palestinci u Gazi žive u kavezu

Australija

P remijerka Austra-lije Julia Gillard kaže da će au-

stralijska vojska u Afgani-stanu ostati najmanje jošdeset godina. Premijerka Gillard je ovo izrekla predaustralijskim parlamen-tom pred kojim se vodila rasprava o ulozi Australi-je u afganistanskom ratu.“Australija neće napusti-ti Afganistan. Međutim, moramobiti veoma realni kada je u pitanjubudućnost našeg angažmana u Af-ganistanu. Tranzicija će trajati go-dinama. Mi ćemo u tom poslu bitiangažirani najmanje jednu deceni-ju. Pred nama su veoma teški daniali ja sam veoma ohrabrena onim

što sam tamo vidjela”. Australija trenutno u Afganistanu ima oko 15hiljada vojnika. Oni su uglavnomsmješteni u provinciji Uruzgan. Za razliku od drugih zemalja, australij-ska politička opozicija je također sa-glasna sa angažmanom svoje vojskeu Afganistanu.

C a r ter je doputovao u Si-r iju na skup grupe dr-

žavničk ih veterana poznatekao “sta r je š ine”, koja uk ljučujebivšu i r sku predsjednicu Mar y Robinson. “Vjerujemo da biHamas t rebaobit i uk ljučen usve veće naporena post i zanjumira . On je d iop a l e s t i n s k o g na roda”, i zjav ioje Car ter, a pre-nosi A P. On jedodao da “1,5mi l iona Pa le-st inaca se dr žeu kavezu i l i uzat voru dok imse k rše ljudska prava”. Izra-el je nametnuoblokadu Gaze,gusto na selje-nog pr ioba lnog poja sa duž i zra-el ske jugoza-padne granice,nakon Hamaso-vog preuzima-nja te ter itor ije

u junu 2007. godine. Supar-nička pa le st inska grupa Fatah,koju predvodi prozapadni pa-le st insk i predsjednik Mahmo-ud Abbas, kontrol i še Zapadnuoba lu.

Izrael


Bitka za hidžabTurska

N akon izvojevane po-bjede na nedavnom referendumu Recep

Tajip Erdogan je k renuo u od-lučnu borbu za dok idanje za-kona o zabrani nošenja hid-žaba u javnim inst itucijama u Turskoj. Kao prvi korak na tom putu, nedavno je Visoko vijeće za edukaciju Turske donijelo propis da je studenticama do-zvoljeno u lazit i na univerzite-te u hidžabima radi polaganja ispita . Ova uredba je ima la za rezultat da su pojedini univer-zitet i relaksira l i svoja pravi la oko zabrane nošenja hidža-ba. V ladajuća AK part ija ovih dana vodi akt ivne pregovore sa opozicionim part ijama oko st varanja parlamentarne većine da se izbriše zakonska zabrana nošenja hidžaba. AK part ija pokazuje da je veoma ozbi lj-na po ovom pitanju. Također, r je šavanjem ovog pitanja AK part ija je već krenula u prediz-bornu kampanju za opće izbore koji će usl ijedit i na ljeto idu-će godine. Nakon općih izbo-ra iduće godine, a u sk ladu sa referendumskom odlukom, po-bjedničke part ije će k renuti u proces izmjene turskog ustava. Stoga, ko dobije bitku za hid-žab dobit će i izbore.

Odjednom se oženio sa dvije ženePakistan

L judska snalažljivost ponekadzna biti izuzetno zabavna.

Azhar Haidri, 23-godišnji Pakista-nac spada u red izuzetno snalažlivihljudi. Azhar se nedavno našao predvelikom i naizgled nerješivom dile-mom. Naime, prema pakistanskomobičaju Azharu je njegova porodica,još dok je bio dijete, ugovorila dje-vojku sa kojom će se oženiti. Ugo-vorena djevojka Humaira Qasim jepet godina starija od Azhara. Među-

tim, Azhar se zaljubio u jednu drugu djevojku, u 21-godišnju RumanuAslam. Zbog toga Azhar je bio rastrgan između porodične tradicije ivelike ljubavi koju je osjećao prema Rumani. Zahvaljujući pakistan-skom zakonodavstvu koje dozvoljava poligamne brakove, Azhar se do-sjetio spasonosnog rješenja. Odlučio je da se odjednom oženi sa obadvije djevojke. Nakon dužih konsultacija i usaglašavanja sa porodicama Azharje isti dan vjenčao Humairu i Rumanu.

Afganistan: Američki marinac i Afganistanac, vlasnik plantažemarihuane razgovaraju u Zeebrugge blizu Kajaki.

Foto islamneta

Muhabet usred polja marihuane


52

Skrivena tajnaMožemo dokazati postoja-

nje ove tajne opipljivimdokazima iz riječi onih

koji ne vjeruju u ahiret, ali vjerujuu aktivnost i energičnost, i vjerujuu potrebu da dobro iskoriste svojevrijeme. Prezentiratćemo ovo samo radiznanja i poređenja -ništa drugo.

Izvedena sumnoga istraživanja koja su posmatra-la pitanje ljudskog potencijala; veličinui moć ovog potenci-jala, pa je ovo tema od koje se svi može-mo okoristiti. Svakoko proučava ljudskobiće i njegov skrive-ni potencijal kažeda je to nešto veoma izuzetno! Čovjek,

j

bilo koji čovjek,ima nevjerovatneskrivene rezervemoći i energije! Po-gledajmo normalnuosobu s prosječnimnivoom inteligencije. Ako izmami-mo njegove skrivene potencijale, za ovog čovjeka je moguće da postanejedan od najvećih genijalaca - većinego što možemo zamisliti - jedanod najvećih lidera na svijetu, i mo-guće je da postane jedan od najvećihnaučnika na svijetu.

Kako?Kažu da se ovaj potencijal čuva

u zalihi i da postoji. Međutim, po-trebno mu je nešto da ga izmami iizvuče van.

Uzmimo kao primjer plivačkuutrku na veliku udaljenost - to jejedna od praksi i inovacija grčkog džahilijjeta i religije. Učinili su ga vjerskim ritualom u kojem se trkajuoko Olimpa, kojeg su smatrali sve-tom planinom, govoreći da “bogovi”žive u ovim planinama. Ovo su svelažna uvjerenja koja su se od tada proširila širom svijeta. Dakle, ako

neko ko se trka deset ili dvadeset ki-lometara potroši svu svoju energiju i odustane, doktori koji ga posmatra-ju će reći da on još uvijek ima skri-vene energetske rezerve - prirodnu, organsku rezervu energije koja je

beskonačna. Ovo je uistinu nešto nevjerovatno.

Dakle, šta je dokaz za ovo?Kažu da ako neko ko je u trci i

postane umoran i odustane, odjed-nom zapazi gladnog lava koji ga želi pojesti, ustat će i pobjeći što brže može. Pa, sva slava pripada Allahu! Odakle mu ova energija? Je li sišla s neba? Kažu da je ovo dokaz da po-stoje skrivene rezerve energije, i mo-guće je za trkača da iskoristi njihovu blagodat u trenutku kada propušta da osvoji trku. Jedini ograničava-jući faktor je bilo šta što se koristi da podstakne ove rezerve i izvuče ih van. Ako taj faktor postoji i jak je ove rezerve će biti dostupne u većoj mjeri.

Šta ako primijenimo ove principe na stvarnost prve generacije - asha-be, i kakvi su oni bili?

Oni su bili obični beduini kao

i svi Arapi. Ubrajali su se u pleme Kurejš, a oni su čestiti ljudi u Benu Temim i Jemen, kao i ostali ljudi. Međutim, kada su povjerovali i ušli u islam, pogledajte kako su njihov potencijal i sposobnosti iskorištene!

Naprimjer, po-gledaj Abdullaha ibn Mes’uda. On je bio čoban na peri-feriji Mekke, a bilo je hiljade i milione drugih čobana kroz historiju. Međutim, kada su ovaj čoban i drugi ashabi povjero-vali i prigrlili islam, transformisali su se u nešto nevjerovatno. Bio je među najpo-znatijim učenjacima grada Kufe u islam-skoj državi, poznatoj širom svijeta. Ljudi bi putovali tamo iz svih krajeva da po-sjete Abdullaha ibn Mes’uda, čobanina! Kako je njegov poten-cijal iskorišten i kako

je njegova skrivena energija pobuđe-na?

Zaista, cijela tema ima veze s tim šta je to što je izvlači van. Ovaj pod-sticajni faktor bi dolazio do ashaba - molim Allaha, dž.š., da nam po-dari ovo u našim srcima - i nikada ne biste vidjeli nijednog od njih da traži Džennet ili da bježi od Džehe-nnema spavajući.

Jedan od selefa je rekao: “Kada god želim da spavam, sjetim se Dže-nneta ili Džehennema i skočim kao luđak, pa poslije toga ne bih bio u stanju da zaspim.” SubhanAllah, učio bi Kur’an i klanjao, poželio bi da sjedne, pa bi se odjednom sjetio obaveze džihada, naređivanja dobra i zabranjivanja zla, itd. Pa kako mo-žeš praviti vrijeme za odmor kad je to za njega bio moćan podsticaj?

Neka je slavljen Allah što je ovo priroda vjernika, kao što može biti

Islamske teme


53

slučaj da spava u svom krevetu, pa ga jedan od njegove braće zovne za pomoć u nečemu, on se onda probu-di i bude entuzijasta u ispunjavanju ovog zadatka. Tako je i ako ne želi da spava i umjesto toga traži da ne-što radi, pa čak može provesti ne-koliko sati radeći šta god brat traži od njega da uradi. Evo, saznajemo tajnu pobjede ashaba, jer je cijeli njihov potencijal iskorišten. Postoji Džennet, a ti želiš da spavaš. Odjed-nom, sjetiš se hurija i robova koji su u njemu, baš kao što je ashab rekao: “Nema ništa između mene i Dže-nneta osi m da budem ubijen”, pa je bacio hurme koje je jeo i ušao u boj-no polje jer je to Džennet, a najjači podsticaj za tebe je da se sjetiš Dže-nneta i da ideš dalje radeći nešto, ili da se sjetiš Džehennema i odustaneš od rađenja nečega.

Zbog ovoga se vjernik može okrenuti od najintenzivnijih, naj-jačih, pritiskajućih strasti, baš kao što se desilo s poslanikom Jusufom. Zapravo, ovo se desilo i s čovjekom koji se zaglavio u pećini i došla je njegova rodica, pa su umalo poči-nili blud, i ona mu je rekla: “Boj se Allaha, ne oduzimaj nevinost neza-konito!” Strah od Allaha je došao do njega dok je njegova žudnja ra-sla, i sve je to ostavio radi Allaha, jer je ono što je doprlo do njega bilo jače od bilo koje žudnje i bilo koje strasti i jače od bilo kojeg huška-ča. Zbog toga osoba zaboravlja sve i opet postaje jaka i uspravna, koristi ovu energiju i moć u nešto dobro.

Jedan od selefa je bio veoma star, bio je veoma pobožan čak i u starim godinama. Zbog toga su ljudi bili oduševljeni pa su rekli: “Starac koji je u stanju da drži svo-ju čednost na ovom nivou!?” On je odgovorio: “Zaštitio sam ove orga-ne od onoga što je Allah zabranio kada sam bio mlad, a On mi ih je sačuvao kada budem star.” Nevje-rovatno! Energija i potencijal su još uvijek tu!

Pogledaj u potencijal koji nam je Allah dao! Skoncentriši se na njega i pronaći ćeš najčudnovatije stvari. Međutim, ovaj potencijal je kao pe-troleum: ako ga vlasnik pusti da se prospe po tlu, niko se od njega neće okoristiti. Međutim, ako ga stavi u svoje auto i pokrene motor, auto će se pokrenuti Allahovom dozvolom.

Autor: Safar ibn ‘Abd el-Rahman el-HawaliIzvor: IslamicAwakening.com

Vijesti iz svijeta

Na Univerzitetu u Istanbulu dozvoljeno nošenje hidžaba

Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaPierre Vogel u Sarajevu: Smisao životaRabin Yosef: Nejevreji su magar-ci JevrejimaTekstovi Čovjek vjere, etike i slobodeNijemci, a u srcu Bosanci

Nauka i zanimljivoS aerodroma do svemiraKoliko je sati na Južnom polu

IB TVKijamet x- Put u nepoznatoGay parada u Beogradu


B rucoškinja Bušra Gun-gor neće morati nositiperiku kojom bi prekrila

hidžab kao većina njenih rodica iprijateljica, koje su to do sada ra-dile kako bi izbjegle izbacivanje izkampusa.

Odbor za visoko obrazovanjeTurske, početkom ovog mjeseca,naredio je Univerzitetu u Ista-nbulu, jednom od najvećih uzemlji, da profesori prestanu iz-bacivati iz učionica studentkinjekoje se ne povinuju zabrani noše-nja hidžaba.

To je najnoviji obrt u dugompolitičkom i pravnom sporu Tur-ske između onih koji vide odjećukao simbol muslimanske vjere ionih koji ga vide kao izazov se-kularnom ustavu zemlje.

“Bila sam spremna nositi peri-

ku, baš kao što je to moja rodica nosi la”, izjavi la je Gungor (18), s hidžabom pastelnih boja. “Ovo je moja sloboda. Ne vidim zašto se na moj hidžab treba gledati kao prijetnju bilo kome.”

Do odluke Odbora za visokoobrazovanje, djevojke kažu da sumora le nositi kape i l i perike kakobi prikri le hidžabe u ci lju poha-đanja nastave. Druge su odlučileostati kod kuće, i l i su otišle vanTurske studirati.

Pinar Gedik, studentica arap-skog jezika, rek la je da se zabra-na još uvijek provodi na nekimfakultetima.

“Ja, naprimjer, mogu pohađati nastavu s hidžabom sada, a li jejoš uvijek zabranjeno na mnogimodjelima. Još uvijek postoji pri-tisak.”

54

Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (II)

Mladi i društvoMladi i društvo

Asocijalno ponašanje kao uvod u delinkvencijuVažno je istaći da se moralne i pravne norme našeg društva međusobno ne poklapaju u pogledu obima regulisanja čovjekovog ponašanja, jer su pravnim normama sankcionisana samo ona ponašanja koja su štetna za društvo, a ona čine samo jedan manji dio moralno negativno sankcionisanih oblika ljudskog ponašanja

Piše: Džemal Subašić

Pojam “maloljetnik“ ” - “- malodob-“nik” usko je vezan za krivično-pravnu problematiku protiv-u

društvenog ponašanja mladih. Još se urimskom, a zatim u srednjovjekovnompravu u velikoj mjeri vodilo računa očinjenici da li je počinilac krivičnog dje-la maloljetna osoba, dijete ili se radi opunoljetnoj odrasloj osobi. Sve do predkraj XIX vijeka ne nailazi se na ozbilj-nije pokušaje određivanja posebnog po-ložaja mladih u krivičnom pravu. Sva ta nastojanja više su bila izraz težnje za ublažavanjem strogosti tadašnjeg kri-vičnog prava u odnosu prema mladim idjeci. Do toga posebno dolazi u vrijemepostupnog podizanja starosne graniceapsolutne nekažnjivosti, a ponegdje iuvođenjem mogućnosti predaje djeteta ili maloljetnika nekoj ustanovi za “po-pravljanje”. Sam pojam maloljetnika ukrivičnom pravu se uglavnom određujelimitiranjem starosnih granica uzra-sta izvršilaca krivičnih djela. U nekim

savremenim krivičnopravnim sistemi-ma se samo određuje gornja granica odvajanja maloljetnika od odraslih iz-vršilaca, dok se u većini sistema, pored ove, utvrđuje još i donja starosna grani-ca koja služi kao razgraničenje između maloljetnika i djece. Međutim, u pogle-du visine ovih granica, postoji razlika u zakonodavstvima pojedinih zemalja. Kada je u pitanju donja granica postoje tri rješenja:

1. Određen broj zemalja ovu granicu uopšte ne utvr-đuje, npr. Kuba, Kolumbija,Meksiko, Belgija, Holandija, Španija i dr.;

2. Neke zemlje, kao npr.Saudijska Arabija i Jemen, upravljaju se prema Kur’anu, ovu granicu utvrđuju prema stepenu biopsihičke zrelosti koja se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju;

3. U najvećem broju slu-čajeva donja starosna granica kreće se u rasponu od sedam do šesnaest godina. Najniža donja granica od sedam ili devet godina, prihvaćena je u krivičnim zakonodavstvi-ma afričkih i azijskih zema-lja (Irak, Jordan, Liban, Egipat, Indija i dr.), dok pre-ma najvećem broju evropskih krivičnih zakonodavstava krivično maloljetništvo po-činje sa navršenih četrnaest godina (Njemačka, Španija,

j

Bosna i Hercegovina i dr.), najvišu donju starosnu granicu – petnaest ili šesnaest godina prihvatile su neke skandinavske zemlje (Danska, Norveška, Švedska).g p

Kada je u pitanju gornja starosna granica tu se, također, uočavaju razlike i one se kreću u rasponu od petnaest do dvadeset jedne godine. Najnižu granicu od petnaest godina imaju npr. Egipat i Irak, dok Indija, Izrael, Portugal, Španija,

p g j p g p

kao granicu uzimaju šesnaest godina. Evropske države su prihvatile osamnaest godina kao donju granicu maloljetništva, a u skandinavskim zemljama to je dvade-set prva godina. Prema tome, maloljetni-cima se smatraju lica čija se donja starosna granica kreće u intervalu od sedam do četrnaest godina, a gornja od četrnnaest

do dvadasetjedne godine. (N. Srzentić,Lj.Lazarević, A. Stajić, Krivično pravoSFRJ opšti dio, Beograd, 1981.god., str.488.).

Mladi se, prema njihovom starosnomdobu, svrstavaju u dvije ili tri kategorije.Ova podjela se, uglavnom, veže za izborkrivičnih sankcija koje se mogu primije-niti. Krivičnopravni sistem u našoj zemljirazlikuje sljedeće kategorije mladih izvrši-laca krivičnih djela:

a) djecu, do četrnaest godina života,koja su krivično neodgovorna,

b) mlađe maloljetnike, od četrnaestdo šesnaest godina,

c) starije maloljetnike, od šesnaest doosamnaest godina,

d) poseban starosni se-gment “prelaznu fazu” izme-đu maloljetstva i punoljetstva krivičnopravni sistem naše zemlje je označio kao mlađe punoljetnike, od osamnaest do dvadesetjedne godine, koji imaju specifičan krivično-pravni položaj i neophodno ga je tretirati u krivičnom zakonodavstvu naše zemlje. aa(Službene novine Federacije BiH, Sarajevo, 20. novembar 1998., broj 43, str. 1657.)

Delinkventno ponašanje

Sam izraz “delinkvencija”stranog je porijekla i potiče od latinske riječi “deliktum”– krivično djelo (zločin, pre-stupništvo, prekršaj); te od riječi “delinquer”- pogriješiti. ”Ne zna se tačno od kog vre-mena datira ovaj izraz, ali se zasigurno zna da je njegova prvobitna upotreba vezana za

izvršioce krivičnih djela od strane mladih.Međutim, u većim evropskim zemlja-

ma, maloljetnička delinkvencija se feno-menološkim pogledom ne razlikuje od kriminaliteta odraslih, jer se u oba slučaja radi o kršenju krivičnih zakona. Što će reći

j j

da ovdje valja praviti razliku između ma-loljetnog delinkventa i odraslog kriminal-ca, ali ne i između njihovog ponašanja, jer je ono u ovom slučaju isto. Vremenom se pojam maloljetničke delinkvencije proširi-vao, tako da obuhvata i one oblike pona-šanja koji nisu pravno inkriminisani kada su u pitanju odrasli izvršioci. Prvo takvo razlikovanje uvedeno je u državi Ilinois u SAD donošenjem posebnog zakona o maloljetnicima 1899. godine, u kojem je delinkventno ponašanje šire shvaćeno od

Maloljetstvo je, prema

stanovištu većine naučnika, složen

multikauzalan i multi-

dimenzionalan biosocijalni ili

socijalno-kulturni fenomen.

55

kriminaliteta i obuhvata kršenje bilo ko-jeg zakona ili bilo koje gradske ili mjesne uredbe. Nakon donošenja posljednje no-vele spomenutog zakona 1907. godine ovaj pojam je toliko proširen tako da obuhvata, pored kršenja zakona, i druženje maloljet-nika sa lopovima, nemoralnim ili poroč-nim licima/ulice u kojima su se dešavavv le ra-zne vrste poroka, bježanje od kuće, skitnja, besposličarenje, posjećivanje kockarnica i kuća koje su na zlu glasu po bilo kom osno-vu i mnoge druge radnje. (Ž. B. Jašović,

j g p

Kriminologija maloljetničke delinkvencije, Beograd, 1991. god., str. 49).

Na mnogim međunarodnim sku-povima raspravljano je o pojmu delin-kvencije mladih, pri čemu su zauzimani različiti stavovi, tako da su brojni poku-šaji posebnog zakonskog definisanja ove pojave ostali bezuspješni. Svi se ti brojni stavovi, uz zanemarivanje nijansi, mogu svrstati u tri osnovne grupe:

1. U prvu grupu spadaju oni stavovi koji polaze isključivo od opštih krivično-ipravnih inkriminacija u datom društvu, pri čemu pod delinkvencijom podrazumi-jevaju samo ponašanja mladih određenog uzrasta koja su propisana kao krivična djela i za odrasle članove tog društva. Ovakvo stanovište je karakteristično za evropska zakonodavstva, gdje zakonodavac ne odre-đuje posebno delinkventno ponašanje ma-loljetnika, nego samo pravno postupanje sa maloljetnim učiniocima krivičnih djela. Ovo najuže shvatanje maloljetničke delin-kvencije prihvaćeno je i u našoj zemlji.

2. Druga grupa stavova pod pojmom delinkvencije podrazumijeva, pored krše-nja opštih krivičnopravnih normi, i ona ponašanja kojima se krše i drugi zakonski propisi u odnosnom društvu. U okviru ove grupe stavova ima nekoliko varijanti. Najšira varijanta zastupljena je u većini država SAD prema kojoj delinkvencija mladih, pored kršenja zakona, gradske ili mjesne uredbe, obuhvata i ponašanja koja su tim posebnim zakonodavstvom propisana kao delinkventna. Uža varijan-ta delinkvenciju svodi na kršenja federal-nog, državnog i lokalnog prava, koja se odnose na sve članove date zajednice.

3. Treća grupa stavova najšire odre-đuje pojam delinkvencije i pod njim podrazumijeva, pored kršenja krivičnih i drugih pravnih normi, i ona ponašanja koja nisu u skladu sa moralnim normama konkretnog društva.

Delinkventno ponašanje mladih –osnovni oblici

Maloljetstvo je, prema stanovištu većine naučnika, složen multikau-zalan i multidimenzionalan biosoci-jalni ili socijalno-kulturni fenomen.

Mnogobrojni faktori su-bjektivne i objektivne pri-rode u međusobnoj interak-ciji izazivaju kod ove dobneskupine stanovništva razli-čite socijalne fenomene. Sobzirom da se mlada oso-ba, za razliku od odraslihosoba, nalazi u procesunaglašenih biopsihičkihpromjena, te je ona u tojfazi prilično osjetljiva na sve one utica-je koji njeno ponašanje mogu usmjeritiu negativnom smjeru. U literaturi senajčešće susreće podjela prestupničkog ponašanja na preddelinkventno i de-linkventno. Delinkventno ponašanjeje ono koje je inkriminisano normama materijalnog krivičnog prava, dok jepreddelinkventno ono koje nije krivič-no djelo, ali koje ima takav karakterda, ukoliko se pravovremeno ne reagu-je, prerasta u delinkventno ponašanje.

Osnovna podjela oblika delinkven-tnog ponašanja maloljetnika je izvrše-na prema vrstama normi koje se ovimponašanjem krše. Prema tome, osnov-ni oblici delinkventnog ponašanja ma-loljetnika jesu:

a) Asocijalno ponašanje – prijestupmoralnih normi,

b) Prekršaji – prijestup prekršajnihnormi,

c) Kriminalitet – prijestup krivič-nopravnih normi.

Asocijalno ponašanje

Asocijalno ponašanje predstavlja sveone radnje koje nisu inkriminisane po-zitivnim zakonima, a koje čine platfor-mu za delinkventno ponašanje u užemsmislu. To su ona ponašanja koja se su-protstavljaju moralnim normama i koja su sankcionisana moralnim društvenimmnijenjem. Važno je istaći da se moral-ne i pravne norme našeg društva među-sobno ne poklapaju u pogledu obima

regulisanja čovjekovog po-našanja, jer su pravnim nor-mama sankcionisana samo ona ponašanja koja su štetna za društvo, a ona čine samo jedan manji dio moralno negativno sankcionisanih oblika ljudskog ponašanja. Ova ponašanja imaju manju razornu moć djelovanja na društvo, pa stoga i nisu kri-

vičnopravno sankcionisana. Međutim, ona sa stanovišta subjekta i njegove ugro-ženosti mogu imati izuzetno teške poslje-dice. Određeni oblici asocijalnog pona-šanja predstavljaju i prve pokazatelje da socijalni razvoj mladih ne ide u željenom pravcu, tj. manifestuje se preddelikven-tno stanje. Zbog toga je društvo dužno da preduzima preventivne i druge odgo-varajuće mjere u cilju suzbijanja ovakvog ponašanja i na taj način preduprijedi do-vođenje mladih u preddelikventno sta-nje, koje je neminovno prelazna faza ka delinkvenciji. To pogotovo ako se zna da,ukoliko se ne otklone uzroci, ovi počet-ni oblici devijacija najčešće prelaze u teže oblike prestupništva. Asocijalno ponaša-nje se manifestuje preko mnoštva raznih oblika kojih može biti onoliko koliko ima i moralnih vrijednosti koje se moralnim normama štite. Najčešći oblici asocijal-nog ponašanja maloljetnika su: drzak i potcjenjivački odnos prema vršnjacima i starijima, neposlušnost prema roditelji-ma i učiteljima, druženje sa nemoralnim i poročnim osobama, bježanje od kuće, bježanje iz škole, samovoljno napuštanje redovnog školovanja, uživanje alkoho-la i droga, posjećivanje kafana, barova, kockarnica i drugi slični oblici moralno neprihvatljivog ponašanja. Svi ovi oblici ponašanja se negativno odražavaju na ra-zvoj mladih usmjeravajući ih u negativ-nom pravcu i stoga ih društvo ocjenjuje kao asocijalno nemoralne, boreći se svimsredstvima da se otklone ili ublaže uzroci takvog ponašanja.

Određeni oblici asocijalnog ponašanja

predstavljaju i prve pokazatelje

da socijalni razvoj mladih ne ide u

željenom pravcu, tj. manifestuje se preddelikventno

stanje.


56

Mahane koje utječu na ispravnostkurbana

Šta se sve smatra mahanom, koja ukoliko se nađe pri životinji, ona nemože biti žrtvovana kao kurban?Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem. Tri su vrste mahana: prva, mahane koje, prema vje-rodostojnom predanju, utječu na isprav-nost kurbana; druga, mahane u vezi skojima je prenesena zabrana, ali ne i sudo neispravnosti kurbana pri kojem se onenađu; i treće, mahane u vezi s kojima nijeprenesena zabrana, a koje ako se nađu prikurbanu umanjuju njegovu potpunost ivrijednost.

U prvu vrstu mahana spadaju: izrazita ćoravost, izrazita bolest, izrazita hromosti izrazita mršavost, kao što se to jasno na-glašava u hadisu. Pridodati im se mogusve ostale mahane koje su na istom stepe-nu ili su veće od njih.

U drugu vrstu spadaju: probušenost(probodenost), napuknutost i nasječe-nost uha ili roga uzduž ili poprijeko, okojima govori hadis Alije ibn Ebi Taliba,

radijallahu anhu. U hadisu se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabra-nio da se kao kurban žrtvuje životinja kod koje je nasječeno uho ili rog. Svakako, ne radi se o strogoj zabrani, kojom se sugerira neispravnost kurbana, jer prethodno spo-menuti hadis jasno naglašava da na isprav-nost utječu samo četiri mahane.

Treću vrstu čine mahane koje ne pri-padaju prethodnim dvjema kategorijama. One nemaju nikakvih pravnih posljedica, što znači da nije zabranjeno niti pokuđeno kao kurban žrtvovati životinju pri kojoj se nađe neka od tih mahana, kao što je blaži vid ćoravosti i hromosti i bolesti, napu-knutost zuba i sl. (Izvor: Eš-Šerhul-mumti

p’

ala zadil-mustakne’, 7/439., 440.).’

Rezanje noktiju i šišanje za onoga koji kolje kurban

Šta je sve zabranjeno onome kojiželi klati kurban nakon nastupanja mjeseca zu-uu l-hidžeta, i da li se ta zabra-na striktno odnosi na njega ili obuhva-ta i njegove ukućane?Dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što na-stupi mjesec zu-l-hidže, onome koji na-mjerava žrtvovati kurban, zabranjuje se čupanje i šišanje dlaka sa bilo kojeg dijela tijela, rezanje noktiju i kidanje kože. Sve mimo toga, a što inače podliježe općem propisu dozvole, je dozvoljeno, kao što je oblačenje šivene odjeće, stavljanje kane za žene, upotreba mirisa, intimni kontakt i sl. Zabrana se odnosi samo na onoga koji kolje kurban ali ne i na njegove uku-ćane. Također, zabrana se ne odnosi na

opunomoćenika (onoga kojeg je vlasnik kurbana ovlastio da u njegovo ime zakoljekurban). Nema razlike, u spomenutom,između muškarca i žene, ženi koja kupikurban od vlastitog novca zabranjenoje ono što i muškarcu, jer je hadis općeg karaktera. Ovu zabranu, i pored njenesličnosti sa hadžskim i ‘umranskim za-branama, ne možemo nazvati ihramom.Ihram je ustezanje od određenih radnji ipostupaka u vrijeme hadžskih i ‘umran-skih obreda, kao što su oblačenje šiveneodjeće, upotreba mirisa, lov, spolni odnosi sve što mu prethodi. Nijedna od nave-denih stvari, onome koji namjerava klatikurban, nije zabranjena. Prenosi se odUmmu-Seleme da je Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi zu-l-hidže, neka se oni, koji imaju namjeružrtvovati kurban, ustegnu od brijanja i ši-šanja dlaka i rezanja noktiju.’’ (Muslim,1977.). (Napomena: Oko stepena ove za-brane i njene pritvrđenosti islamski uče-njaci nemaju jedinstveno stajalište, nekismatraju da se radi o strogoj zabrani –haramu, dok je, prema mišljenju jednog dijela šafijskih učenjaka, u pitanju stepenzabrane poznat kao mekruh tenzih –pokuđeno djelo. Pogledaj: Šerhu Sahihi SSMuslimMM ). (Izvor: www. islam-qa.com).m

Problemi sa učenjem

Es-selamu alejkum! Student sam i u posljednje vrijeme nikako ne mogu da učim, kao da mi nešto ne da i sputava me da učim. Vjernik sam i klanjam re-VVdovno, pa da li ima neka dova koja bimi, ako Bog da, pomogla ili da mi ka-žete šta da radim, kako da prevaziđemovo stanje?

FetveAktuelna pitanja i dileme

Samo su četiri mahane koje direktno utječu na ispravnost kurbanaSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina

Odabrao, preveo i prilagodio: mr. Semir Imamović


57

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Razlozi rasijanosti

i ometanja u učenju mogu biti različiti, razlikuju se od osobe do osobe. Zaista nemamo neki poseban recept za rješenje tog problema. Možda je najbolje da porazgovarate sa psihologom ili pedagogom koji Vam može pomoći u detektiranju uzroka takvog stanja. Uz te konsultacije, te redovno klanjanje namaza, savjetujemo Vam da učite jutarnje i večernje dove koje možete naći eu brošuri pod naslovom Hisnul-mu’min’koju je preveo Muhamed Mrahorović, a koja se može nabaviti u knjižarama koje prodaju islamsku literaturu. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Odnos prema roditeljima grješnicima

Izbjegavanje (ar. hedžr) počinitelja grijeha jedan je od instrumenata koje islam propisuje u svrhu suzbijanja gri-jeha, i to je općepoznata stvar. Ono što me interesuje jeste da li se ovaj instru-ment koristi i u slučaju da su počinitelji grijeha roditelji? Ako postoji jaka pret-postavka da će izbjegavanje dovesti do toga da roditelj ostavi grijeh, da li će se smatrati dozvoljenim?Abdurrahman Ibn Ibrahim El-Usman, član profesorskog vijeća na Islamskom univerzitetu “Muhammed Ibn Saud”

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, naredio je ljudima da Mu ibadet čine i samo Njega obožavaju, a uporedo s tim roditeljima dobročinstvo čine i za-hvaljuju im na onome što su oni za njih učinili. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: Kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da će se jedino Allahu klanja-ti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti. (El-Bekare, 85.); Mi smo naredili čovjeku da bude po-slušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Lukman, 14.). Abdullah ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, pripovijeda: “Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koje je djelo je najvrjr ednije kod Allaha?’Rekao je: ‘Namaz u njegovom vremenu.’‘A koje djelo, po vrijednosti, dolazi poslije ‘toga?’, upitao sam ponovo. ‘Dobročinstvo prema roditeljima’, odgovorio je. ‘A koje ‘poslije toga?’, upitao sam ga i treći put. ‘Borba na Allahovom putu’, odgovorio je.” (Buharija, 527., Muslim, 85.) S druge strane, neposlušnost roditeljima spada u strogo zabranjene postupke i velike grije-he. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu znače-nja: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam “Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne

pridružujete, da roditeljima do-bro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne.” (El-En” ’am, 151.)’ . Rekao je Poslanik, sallallahu alejhive sellem: “Neka je ponižen, neka je ponižen, neka je po-nižen!” Upitali smo: “A ko to,“Allahov Poslaniče?” “Onaj čija oba roditelja ili jedan od njihostare kod njega, a on (služećiim) ne zasluži Džennet.” (Muslim, 2551.).Dobročinstvo nije obavezno samo prema roditeljima muslimanima, niti roditeljima muslimanima koji prakticiraju vjeru, onoje opće i zajedničko za sve roditelje, pa i za one koji su nepokorni Allahu, dželle šanu-hu, i nemuslimane. Rekao je Uzvišeni, uprijevodu značenja: A ako te budu nagova-rali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno po-našaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. (Lukman, 15.). Buharija i Muslimprenijeli su od Esme, radijallahu anhuma,da je rekla: “U vrijeme vladavine Kurejšija,dok je još uvijek trajalo primirje izmeđunjih i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,moja majka, inače idolopoklonica, došla mi je u posjetu zajedno sa mojim bratom.Otišla sam kod Poslanika, sallallahu alejhive sellem, i pitala ga: ‘Allahov Poslaniče,‘došla mi je majka, koja, po svemu sude-ći, želi uspostaviti kontakt između nasdvije i održavati rodbinsku vezu. Kakoću postupiti?’ ‘Održavaj rodbinsku vezu

sa svojom majkom’, nare-di mi on.’’ (Buharija, 2620., Muslim, 1003.). Kada dijete vidi svoje roditelje kako jasno i otvoreno griješe prema Allahu, dželle šanuhu, obavezan je da im ukaže da je ono što rade grijeh i zlo, preporučujući im dobro i odvraćajući ih od zla, ali bez grubosti, ružnih postu-paka i teških riječi. Uz sve to, uputit će dovu Allahu, dželle šanuhu, i zatražiti pomoć onih

koji svojim savjetom mogu utjecati na njih i čiju riječ oni poštuju i uvažavaju. Štaviše,

j j j g j j

čovjek bi u svom misionarsko-da’vetskom’angažmanu posebnu pažnju trebao posve-titi upravo roditeljima. Oni imaju najviše prava da se prema njima ophodi u skladu sa riječima Uzvišenog, u prijevodu zna-čenja: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s Njima na naj-ljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu. (En-Nahl, 125.). Rekao je imam Ahmed: RR “Ako “tvoj roditelj uradi nešto sa čime, kao vjernik, nisi zadovoljan, razgovarat ćeš s njim, bez korištenja grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. U protivnom, ostavi ga na miru. Roditelj nema isti tretman kao bilo koja druga osoba.” Molim Uzvišenog Allaha da nas i naše roditelje uputi na Pravi put, da imoprosti i nagradi ih najboljom nagra-dom za sve što su učinili za svoju dje-cu, On je plemenit i darežljiv. (Izvor: www. islamtoday.net).

Tri su vrste mahana: mahane

koje, prema vjerodostojnom

predanju, utječu na ispravnost kurbana; mahane u

vezi s kojima je prenesena zabrana, ali ne i sud o

neispravnosti kurbana pri

kojem se one nađu; i mahane u vezi s kojima nije prenesena

zabrana.


58

Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslimana (IV)

Kutak za mladeKutak za mlade

Kakvo srce, takvo i tijeloKada srce izađe na pravi put i istraje u spoznaji Allaha, dželle šanuhu, strahu od Njega, Njegovom veličanju i strahopoštavanju prema Njemu, i kada istraje u ljubavi prema Njemu i želji za Njime, obraćajući Mu se dovama, oslanjajući se samo na Njega, i ne prihvatajući ništa i nikoga drugog osim Njega, njegovo tijelo slijedi primjer njegovog srca, kreće pravim putem i postaje pokorno Allahu, dželle šanuhu. I zbog toga se za srce kaže da je vladar ostatku tijela

Pripremio: Sead ef. Jasavić

Prve generacije muslimana po-kazivale su visok stepen ljubo-more u pogledu povređivanja

Allahovog šeriji ata, propisa islama i nje-govih granica. Govorili su i radili samoono što donosi Božiji blagoslov i zado-voljstvo, voljeli su i mrzili samo ono štoOn voli ili mrzi, a nisu voljeli niti mrziliu ime prolaznih dunjalučkih interesa.

Njihova vodilja bile su riječi Poslanik,sallallhu alejhi ve sellem: “Kod koga se nađu sljedeće tri osobine, osjetit će slast imana: Da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da ono-ga koga voli, voli samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mrzi da bude bačen u vatru!” (Bilježi ga imam El-Buhari, 1/60; Tirmizi, 10/91.), kao i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude volio u ime Allaha, mrzio u ime Allaha, davao u ime Allaha, i uskraćivao u ime Allaha – upotpunio je svoju vjeru (iman)!” (Bilježi ga da Ebu Davud, br.4656; El-Begavi, 13/54.9.

Poznata je njihova izreka:“Dobrota u srcu se rađa dru-ženjem s dobrim ljudima!“

Ahmed b. Harb, Allahmu se smilovao, je rekao: “Druženje s dobrim i če-stitim ljudima i gledanje u njihove postupke je najplo-donosnije za ljudska, dok je, druženje s lošim osobama i gledanje u njihove postupke, najubitač-nije po srca ljudi!“

Život ispunjen strahom od Allaha, dželle šanuhu

Cijeli njihov život bio je ispu-njen strahom od Allaha, dželle šanu-hu, Njegove kazne i srdžbe, a strah je

bio njihova pratilja i prilikom odlaska sa ovoga svijeta! Dok su bili u punoj snazi, bojali su se grijeha i kazne, a na samrti su imali bojazan od lošeg završetka!

Na umi su im bile riječiUzvišenog, u prijevodu znače-nja: Za onoga, koji se, stajanja pred Gospodarom svojim, bude bojao, bit će dva perivoja spremna! (Er-Rahman! ,

46.). U osvrtu na ovaj ajet, hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, Allah mu se smilovao, kaže: “Ajeta “s ovakvim značenjem u Kur’anu je mnogo, a za-jedničko im je to da su svi oni utemeljeni na sljedeća tri principa: iman (vjera), takvaluk (bogobojaznost) i dobro djelo, iskreno radi Allaha učinjeno, a u skla-du sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko ispuni ova tri principa, polaže puno pravo na ono što se u ovim ajetima obe-ćava, za razliku od onoga

koji to, iz bilo kojeg razloga, pro-pusti učiniti. Radosne vijesti o ko-jima nam govore Kur’an i Sunnet, gotovo da su jednoglasne oko ovog značenja, mada se mogu suziti i na dva principa: ihlas (iskrenost) u po-koravanju Allahu, dželle šanuhu, uzdobročinstvo prema Njegovim stvo-renjima!” (Hadijel-Ervah, 1/287.)

Nema ljudskog društva u

kojem, u većem ili manjem obimu, ova pojava nije prisutna.

Ona se može ispoljavati samo

u ljudskom društvu i

društveno je uzrokovana.


59

U njihovim ušima od-zvanjale su riječi Uzvišenog: ...bojte se Mene, ako ste vjernici!(Ali Imran, 175.). Iz ovog ajeta, kaže imam Gazali, da se razu-mjeti to da je strah od Allaha, dželle šanuhu, stroga dužnost kojoj podliježe svaki vjernik, kao i uslov (šart) ispravnosti njegova imana! Stoga je ne-pojmljivo i nelogično da jedan vjernik nema straha od Allaha, dželle šanuhu, pa makar i u najblažoj formi. Pomanjkanje straha od Allaha, od Allaha, dželle šanuhu, je znak pomanjkanja spoznaje (ma’arife), i vjere u Allaha dž.š.!” (Pogledaj: Ihja’ ‘ulumid-‘din, 4/161.)

Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, je erekao: “Ko se Allaha bude bojao, one će putovati ka Njemu, a ko bude putovao ka Njemu, stići će do cilja! Allahova roba je skupa! Allahova roba je Džennet!”(Bilježi ga imam Tirmizi, 10/227, i kaže: Hadis je hasen garib; Hakim, 4/308.).

U tom pravcu treba posmatrati i slje-deće njihove izreke:

“Ako neki čovjek donese odluku da “neće griješti, pomoć od Allaha, dželle šanuhu, će mu pristizati sa svih strana, a da li je njegovo srce pocrnilo od grije-ha, saznat će tako što će sebi postaviti tri pitanja: da li osjeća ikakav strah dok čini grijeh, ako ne osjeća, srce mu je crno; da li osjeća slast i užitak dok obavlja ibadet, ako ne osjeća, srce mu je crno i da li na njegovo srce vaz i nasihat ostavljaju ika-kav trag, ako ne ostavljaju, srce mu je crno.”

“Neobavljanje noćnog namaza i ne-praktikovanje posta danju je znak toga da je dotična osoba utonula u grijeh!”

“Kada od ibadeta i pokornosti ne bi imalo druge koristi osim nurli lica, ljubavi u srcu, snage u tijelu, sigurnosti

u životu i prihvatanja svje-dočanstva, bilo bi dovoljnoda se prihvatimo dobrihdjela, i kada od griješenja i nepokornosti ne bi imalodruge štete osim crnila ulicu, tame na srcu, ljudskog proklinjanja, pri samomspomenu imena griješnika,te neprihvatanja njegova svjedočanstva, straha povlastiti život, bilo bi dovolj-no da se okanemo grijeha!

Allah, dželle šanuhu, kako onima kojisu Mu pokorni, tako i onima koji od-bijaju da Mu se predaju i pokore, daje znake i obilježja još na ovome svijetu,da bi se veselili oni prvi, a žalostili i tu-govali drugi.”

“Meleki se ovako obraćaju osobama čiji je strah od Allaha, dž.š., velik, kaoi tuga i žalost zbog počinjenih grijeha!Ko se Allaha, dž.š., ne bude bojao, ine bude tugovao zbog hajra koje ga jeprošlo, meleki mu se neće obraćati na spomenuti način!’’

Allah, dželle šanuhu, kaže: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah“ ”, pa ”onda istraju na tome, dolaze meleki,koji im govore: “Ne bojte se, i ne žalo-“stite se, i radujte se Džennetu koji vamje obećan!” (Fussilet” , 30.). Imam IbnRedžeb, Allah mu se smilovao, kaže:“Kada srce izađe na pravi put i istraje uspoznaji Allaha, dželle šanuhu, strahuod Njega, Njegovom veličanju i starho-poštavanju prema Njemu, i kada istrajeu ljubavi prema Njemu i želji za Njime,obraćajući Mu se dovama, oslanjajućise samo na Njega, i ne prihvatajući ni-šta i nikoga drugog osim Njega, njego-vo tijelo slijedi primjer njegovog srca,kreće pravim putem i postaje pokornoAllahu, dželle šanuhu. I zbog toga seza srce kaže da je vladar ostatku tijela,

kakvo ono bude, takva će biti njegova vojska i ostali podanici!” (Džami’ul-’’ulum vel-hikem’ , 1/205.)

Istinski bankrot

Osjećali su odgovornost za svo-je postupke i strah od toga da nekome nepravdu učine, pa makar i obična igla bila u pitanju, jer su smatrali da su im dobra djela isuviše mala i nedovoljna kako bi njima namirivali tuđa prava na Sudnjemu danu, a možda će među obe-spravljenima biti i takvih tvrdica koje se neće zadovoljiti sve dok mu ne “preotme”sva dobra djela na Sudnjemu danu!

Bili su svjesni činjenice da jePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o događajima Sudnjeg dana, jasno nagovijestio izmirenje i najsit-nijih ovodunjalučkih nepravdi i raz-mirica. U jednom od hadisa se kaže: “Ako je neko nekome učinio moralnu “ili materijalnu nepravdu, neka od nje-ga traži halala, prije nego li dođe Dan kada od dinara i dirhema a nikakve ko-aristi neće biti, već samo dobra i loša djela!’’ (Bilježi ga imam Buhari, 5/101, Tirmizi, 9/254.).

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu,se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znate li ko je istinski bankrot?” Rekli su: “Bankrot je, kod nas, onaj koji nema novca, niti bilo kakva imetka!” “Istinski bankrotu mom ummetu je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zeka-tom, ali pošto je opsovao ovog i uvri-jedio onog, nepravedno otuđio imetak ovom i oduzeo život onom, od njego-vih dobrih djela bit će izuzeto onoli-ko koliko je potrebno da se nepravda namiri, a ako mu ponestane dobrih djela, prije nego li se pravda zadovolji, na njegova pleća bit će stavljeno onoli-ko grijeha koliko je potrebno da se ova praznina popuni, nakon čega će biti bačen u vatru!” – poduči ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Bilježi ga Muslim, 16/136., Tirmizi, 9/253.).

Prenosi se od Hasan el-Basrija,Allah mu se smilovao, da je rekao: “Postoji predanje da je sljedeći ajet sa-općen direktno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ...onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to, i osim Allaha, neće naći ni zaštitnika ni po-magača! (Prijevod značenja, En-Nisa,!123.). Ebu Bekr, radijallahu anhu, je nakon njegovog objavljivanja, kazao: “Ovaj ajet smatrali smo smrtonosnim udarcem za sve nas.” Ako je ovakvonešto mogao izjaviti čovjek kojem je obećan Džennet, šta bi tek onda trebao učiniti onaj koji za to nema nikakvu garanciju?

Da li će se kod pojedinca manifestovati

društveno neprihvatljivo

ponašanje, u svakom

konkretnom slučaju zavisi od njegovih biopsihičkih

osobina.


60

“Na Drini ćuprija” u Njemačkoj

Razmišljanja

Piše: Sejfudin Dizdarević

Ionako bogatoj kulturnoj sceni grada, od 19.09. pa do 15.10. pri-družio se pozorišni komad “Na

Drini ćuprija” Ive Andrića. Komad je in-scenirao srpski umjetnički direktor Nikita Milivojević. Kritike komada su uglavnom bile loše i odnosile su se prvenstveno na nekonvencionalnu konstelaciju glumac-publika, a manje na sam sadržaj komada.

Klasična sala pozorišta, u kojojje naprijed bina na kojoj glumci stoje okrenuti publici, u ovom slučaju nije važila jer se scenograf odlučio na struk-turu publika-glumac-publika, što je

djelovalo iritira-juće jer su glum-ci morali glumitina dvije strane.Bina je bila pri-lično visoko, štoje gledaocima uprvim redovima priređivalo uko-čenost vrata. Nesamo za vrijemeizvedbe kojoj jebio prisutan pi-sac ovih redova,publika je prije-vremeno napu-štala predstavu nego je to bio slučaj itokom cijelog skoro jednomjesečnog igostovanja komada na pozorišnoj sce-ni. Vjerovatno zbog loše scenografije,komad kod publike nije ostavio željeniutisak, ali sama odluka umjetničkog direktora pozorišta Dizeldorfa da sebaš ovo djelo pojavi na bini, govori oželji za kulturološkim praćenjem druš-tvenih kretanja.

Tepeš

Ivo Andrić je za djelo “Na Drini ćupri-ja” daleke 1961. godine dobio Nobelovunagradu. Motive zbog kojih se baš ovo dje-lo pojavilo na reportoaru, odnosno zbog čega mnoga djela koja su u proteklih 110godina dobila Nobelovu nagradu za knji-ževnost, nikada neće ugledati njemačku

Epska moć Epska moć u u službi zlaslužbi zla


Scenska izvedba jugoslovenskog nobelovca Ive Andrića je stigla i u Njemačku. Odlučih da posjetim pozorišnu predstavu “Na Drini ćuprija”. U njoj se publici pružaju tendenciozni pogledi na aktuelno socijalno-političko stanje u društvu

Zbog čega mnoga djela

koja su u proteklih 110 godina dobila

Nobelovu nagradu za književnost, nikada neće

ugledati njemačku binu, trebalo bi tražiti u islamofobičnoj

klimi koja generira

satanizaciju muslimana.

61

Poruke njemačkom posjetiocu

komada je da su muslimani prevrtljivci

koji ne poštuju ugovore, da

imaju izraženo patološko uživanje u mučenju kršćana.


binu, bi trebalo tražiti u islamofobičnoj klimi koja generira satanizaciju muslima-na, bez obzira kakve tragove takva djela ostavljaju na gledaoce.

Pozorište, zbog kolektivnog poimanja karaktera na bini – zbog tog tranzicijskog elementa izvedbe, stoji u posebnoj blizini stvarnog društva: pozorište govori o ljudi-ma, o životu. Gledaoci mogu da prepo-znaju poznato i spoznaju novo. Dešavanja na bini mogu potvrditi postojeću sliku ili je raskrinkati, može da otvori nove per-spektive i alternativne poglede

Već iz ove definicije o teoriji pozorišta je izvedba “Na Drini ćuprije” problema-tična, jer gledaocima nedostaju informa-cije pomoću kojih bi razlučili da karakteri prikazani na bini nisu stvarni nego fiktiv-ni. Umjetnikova sloboda da se izrazi fik-cijom, nailazi na oformljenu sliku musli-mana kao pripadnike latentno nasilničke skupine i zbog toga ne dolazi do razgra-ničavanja u poimanju fikcija/stvarnost. Naprotiv. Slike se urezuju u pamćenje, a prije svega centralni i najupečatljivijii mo-itiv - nabijanje na kolac kršćanina Radisava koji je u romanu kažnjen na taj način jer je sabotirao gradnju mosta.

Osmanska uprava na Balkanu čak ni za kapitalna krivična djela (izdaja, ubistvo) nije praktikovala ovakav način kazne a kamoli da se tako iživljava nad sitnim kriminalcima.

Ali reći da srednjovjekovni Balkan ne poznaje ovakav način kazne, bi bilo ne-pravedno i historijski netačno. Rumunski vladar Vlad III Draculea (1431.–1476.) koji je realna historijska ličnost je samo prilikom jedne vojne sa Turcima na kolac nabio 20.000 turskih vojnika kod grada Targovište (glavni grad pokrajine Vlaške u Rumuniji). 1460. godine je ovako ubio 24.000 Turaka i bugarskih muslimana. Ukupan broj ljudi koje je Vlad Draculae ubio, kretao se oko 100.000 od kojih su eogromna većina bili muslimani. Za njega je okrutno ubijanje predstavljalo preteču ‘psihološkog vođenja rata’, s ciljem zastra-šivanja osmanskih vojnika.

I nije samo ovaj rumunski vojvoda, koji je zbog svoga omiljenog načina ubi-janja dobio nadimak “Tepeš” (onaj koji nabija na kolac) na ovaj način mučio mu-slimane. To su radili npr. i francuski kolo-nijalisti sa domaćim stanovnicima koji su se odupirali okupaciji svoje zemlje.

Sirijski student na Al-Azhar univer--zitetu u Kairu, Sulejman al-Halebi je 14.06.1800. ubio francuskog namjesnika Egipta Jean-Baptiste Klébera. Nakon što je uhvaćen, Francuzi su prvo odrubili glave trojici alima koje su smatrali duhov-nim mentorima Al-Halebija. Za samog Kleberovog ubicu su pripremili poseban tretman; kako izvještavaju hronike, prvo su mu u usijanom ulju spržili ruku kojom

je ubio namjesnika. On je to podnosio sa strpljenjem i stalno je uzvikivao “Nema boga osim Allaha i Muhamed je Njegov Nposlanik.“ Kada su nakon toga nabili na kolac živio je još 3-4 sata dok nije ispustiodušu.

Nakon što je umro, francuske vlasti sumu odrubile glavu i lobanja Sulejmana al-Halebija se nalazi u Musée de l’Homme u Parizu gdje još uvijek stoji. Prvobitno suifrancuski studenti medicine na primjerunjegovog mozga i lobanje učili o odlikama “kriminalca” i “fanatika”.

Detaljni opis zadnjih trenutaka Al-Halabijevog života napisao je francuskihroničar Claude Desprez i zbog veoma sličnog odabira riječi, u prošlosti je izraže-no mišljenje da je Andrić za vrijeme svog boravka u Parizu kao jugoslavenski kon-zul, pročitao Desprezovu hroniku da bi jeonda preradio u svome djelu “Na Drinićuprija”.

Ritualno ubistvo

Ali, koje su to porukeAndrićevog djela, koje bi mo-gle doprinijeti novim perspek-itivama i alternativnim pogle-dima čineći ga zanimljivim za njemačku publiku? O pred-stavljanju Bošnjaka i muslima-na u Andrićevim djelima ba-vili su se mnogi autori. Međunjima je i Rasim Muminović uzbirci djela na temu “Andrić i“Bošnjaci” gdje kaže:

“Tako je Andrić u svojimdjelima razvijao mržnju nesamo prema Turcima nego iprema Bošnjacima, kao vječi-tim krivcima za kosovski po-raz i ono što je slijedilo nakonnjega, do dana današnjeg. Njegova djela podstiču srpski nacionalizam da ispu-ni zavjv et predaka na domaćim Turcima - Bošnjacima, bez obzira na činjenicuda ih od vremena Kosova razdvaja vre-menska distanca duža od šest vijekova.Svojim literarnim ostvarenjem tog za-datka Andrićeva književnost se izjedna-čuje sa najgnusnijom nacionalističkomideologijom.”

Kao i veoma izdašno djelo Muhsina Rizvića “Bosanski muslimani uAndrićevu svijetu” u kojemu se ana-lizira Andrićev negativni stav prema Bošnjacima - muslimanima.

Poruke njemačkom posjetiocu koma-da je da su muslimani prevrtljivci koji nepoštuju ugovore, da imaju izraženo pato-loško uživanje u mučenju kršćana.

Da “Na Drini ćuprija” itekako zalazi uaktuelnu diskusiju oko nošnje žene musli-manke se vidi u epizodi sa ugarskim stra-žarem Fedunom na višegradskoj ćupriji,

jatak hajduka Jakova Čekrlije, Srpkinja Jelenka koja je pod plaštom bošče (platna koji pokriva cijelo tijelo pa i lice) uspjela obezbijediti Jakovu nesmetan prelazak uisigurnu Srbiju preko Drine.

Da fiktivne slike literarnih djela kojese pripisuju jednoj sociološkoj skupini imaju itekakve posljedice i da ne ostaju u domenu ‘u fikcije’ pokazuje i tzv. “legenda o ritualnom ubistvu” koja će pratiti Jevreje od njezine pojave 1144. godine u engle-skom Norwichu pa sve do XIX vijeka. Po ovoj legendi Jevrejima je neophodna krv nevine kršćanske djece da bi mogli slaviti svoj praznik Pesah; svaki put kada bi ka-kvo kršćansko dijete nestalo srednjovje-ikovni ‘antiteroristi’ bi svoj bijes iskaljivalina Jevrejima. Vikipedija kaže da legenda o ritualnom ubistvu “optužuje društvenodiskriminirajuće manjine za ritualna ubi-stva članova većinskog stanovništva. Ona služi klevetanju optuženih počinilaca, opravdava i pojačava njihovo proganjanje … Ovakve legende nemaju samo uteme-

ljenja u praznovjerju širih masa nego ih podgrijavaju vjerske, državne, regionalne i lokalne grupe. Često se završavaju u

g

pogromima, linčovanju grupa koje su optužene za ritualno ubistvo.”

Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) čiji članje Andrić bio, bila je glavni generator navodnih nabija-nja na kolac “srpske nejači”. Da su se završile u pogromi-ma i linčovanju grupa kojesu optužene smo iskusili na svojoj koži, te zbog toga se nipo koju cijenu ne bi smjeloipotcijeniti uti jet caj istih.

Ivo Andrić je nedvojbenoimao silnu moć izražavanja književnim jezikom. Njegov stil i “epska moć ko-jom je uobličavao motive i sudbine iz historije svoje zemlje” - kako se kažeiz komiteta prilikom dodjele Nobelove nagrade - su krunisani ovom prestiž-nom nagradom. Ali nas, kao pripad-nika naroda kojeg Andrić satanizira au svojim djelima, bi u prvom redu trebalo zanimati zadužbina antimusli-manskim snagama na Balkanu, koje su iz Andrićevih djela crpili tamne ideje za istrebljavanje svega nesrpskog na Balkanu.

Ni Jevreji sigurno nisu zadivljeniepskom moći koja je sigurna bila pri-sutna u mnogim antisemitskim djeli-ma, niti autoputevima koje je Hitler za vrijeme svoga rajha gradio. Te historij-ske tragove, u prvom redu, ocijenjuju u injihovom odnosu naspram njih.

Vrijeme je da i mi Andrića počne-mo ovako poimati.

Bajram šerifBajram šerifmubarek olsun!mubarek olsun!

64

No comment

Pilot umro tokom leta

Pilot aviona kompanije QatarAirways umro je tokom leta, ali na sreću avion je uspješno prizemljen uKuala Lumpuru.Fena, 14. oktobar 2010.

Češka: Čvarcima i opijanjem protiv “islami-zacije Evrope”

Islambosna, 14. oktobar 2010.

Svećenik se objesio u crkvi

Jedan katolički svećenik u općiniPogwizdow u Tarnowskom vojvod-stvu (sjeveroistočna Poljska), obje-sio se u crkvi u kojoj je neprekidnoslužio 22 godine. Tijelo svećenika,koji se ubio u sakristiji, našli su cr-kvenjak i orguljaš.Slobodna Dalmacija, 12. oktobar 2010.

Emir Hadžihafizbegović dobio prvi orden Sudnjega dana

Zagreb: Na festivalu kreativnihkomunikacija Sudnji dan EmirHadžihafizbegović dobio prvu na-gradu za glumu.Jutarnji list, 2. oktobar 2010.

Iako bez jedne ruke, Fuad Karić kopa buna-re i pravi mlinove

jj

Fuad Karić iz Vranovića kodGračanice odmalena živi bez lijeveruke. Stopostotni je invalid. Završioje školu za električara, zaposlio se iskoro cijeli radni vijek penjao se poelektričnim stubovima iako ima samo jednu ruku. Ljudi su se čudilikako sam, iako imam samo jednuruku, iskopao bunar za tri dana.Dnevni avaz, 18. oktobar 2010.

Vahid Halilhodžić - sam sebi sam pucao ustražnjicu

Bio sam prvi ranjenik u Mostaru. Sukobiosam se sa specijalcima iz Niša. Zamislite,50 pušaka je bilo upereno u mene, ni samne znam kako sam ostao živ. Vikao samim da su fašisti i vrijeđao ih. Nakon toga sam otišao kući da zaštitim obitelj, uzeosam pištolj koji mi je netko ‘turnuo’ za svaki slučaj. Stavio sam oružje odozada za remen. Htio sam ga pomaknuti, no samsebi sam pucao u stražnjicu. To je bio je-dini put da sam pucao i nikad više neću.HRT, 10. oktobar 2010.

Britanci se griju na ljudski izmet

Stanovnici Didcota u Oxfordshireuprvi su u Velikoj Britaniji koji se grijuna ljudski izmet. Njih čak 200 u svojimće domovima za grijanje koristiti bio-metan, proizveden iz kanalizacijskog otpada. Tvrtke British Gas, ThamesWater i Scotia Gas Networks, sada senadaju kako bi se isti princip mogaoprimijeniti i širom Velike Britanije.Dnevnik.hr, 17. oktobar 2010.

Ko se pita u BiH o sastavu fudbalskereprezentacije

p

Vahid Halilhodžić - Kako bih ja tu radio kad za sastav moraš pitatišto misle pop, fratar i hodža. Ma,bježi.

Slobodna Dalmacija, 12. oktobar 2010.

Djeca zapalila mačku i uživala u stravič-nom prizoru

j p

Dječaci iz sela Miši u Livnu zapalilimačku i onda uživali u tom prizoru.

Youtube, 14. oktobar 2010.

Premijer Mujezinović za šest mjeseci zakupovinu žvaka potrošio 300 KM budžet-

j j jj j j

skog novcap

Iz budžeta platit će se oko 300 KMna ime troškova premijera MustafeMujezinovića za žvakaće gume.Dnevni avaz, 11. oktobar 2010.

Vehabije glasale za Izetbegovića i Komšića

Naslov u banjalučkom listu Fokus, 15.oktobar 2010.


65

NaukaOsobe sa dobrom kondicijom žive duže Muška neplodnost

genetska “greška”?

Čokoladno mlijeko dobro za vitku liniju i fizičku spre-mnost

Prestanak sa poslom opasan po zdravlje

Na korak od terapije protiv hepatitisa C

Ljudi dobre kondicije žive i LLdo osam godina duže od LLprosjeka, tvrde njemački na-Lučnici. Pritom smatraju da se potreba za redovnim vježbanjem s godinama povećava, ali i da dobra forma poma-že starijim osobama da duže ostanu samostalne. Mišićna snaga u bilo kojoj dobi može se udvostručiti za 12 mjese-ci, a desetominutna jutarnja vježba te dnevna šetnja najbolje su garancije za održavanje kondicije. Usto, od redov-nih vježbi ima koristi i mozak čije se ćelije vježbom opskrbljuju kisikom i potiču rast novih.

G rupa francuskih i britan-skih naučnika sprovela

je istraživanje tokom kojeg su na određenom broju neplodnih muškaraca otkrivene mutacije gena NR5A1. Iako je riječ o ma-lom broju pacijenata, stručnjaci vjeruju da su na tragu otkriva-nja porijekla muške neplodnosti. Iako naučnici veruju da veliki broj gena kontroliše stvaranje spermatozoida i sjemene tečno-sti, tek nedavno uspjeli su otkriti da se greška na jednom od njih može dovesti u vezu sa neplod-nošću.

Od l ič a n s a v e -

znik u po-s t i z a n j u vitke linije i dobre fizičke spremnosti je čo-koladno mlijeko, ukazuju ame-rički stručnjaci. Ukusni napitak poslije napornih aktivnosti pod-stiče i ubrzava regeneraciju tijela. Rezultat su očuvaniji mišići i ka-sniji “dolazak” umora. Prve studi-je pokazale su da čaša manje ma-snog čokoladnog mlijeka pomaže i cijelom organizmu, a najviše mišićima, da se regenerišu posli-je napora. Iako su za precizniju sliku neophodne dugotrajnije analize tokom dužih perioda, stručnjaci su uvjereni da su neki visokovrijedni sastojci mlijeka i čokolade dvostruko aktivniji kada su komponente ukusnog napitka.

Posljedice po zdrav-lje za osobu koja

je prestala raditi mnogo su veće od posljedica bilo koje dugotrajne bolesti, pokazala je studija prove-dena u Australiji. Na te-melju studije zdravstveni rizik osobe koja je prestala raditi usporedili su s rizi-kom koji nosi pušenje de-set kutija cigareta na dan. Također su naglasili da se povećava rizik za zdravlje djece osoba koje ne rade, ali i rizik od samoubistva, posebno među muškom populacijom. Osobe koje uzmu nekoliko mjeseci dopu-

sta nakon bolesti ili ozljede teško sevraćaju na posao i u formu, pokaza-la je studija.

M eđunarodni t im ljeka-ra uv jeren je da je na ko-

rak od terapije koja će donijet i

olak šanje obolje l ima odhepet it i sa C . Pr v i rezu l-tat i pokazuju da kokteldva ek sper imenta lna l i-jeka sa v i še “ f rontova”napada v i rus i e f ika snoga suzbija uz minima lna neželjena dejst va . Dva ek sper imenta lna l ijeka daju se u kombinaciji,jer deluju na ra z l ič ite d i-je love v i rusa . Traganjeza novom terapijom pro-t iv hepat it i sa C posljed-njih godina prera s lo je uhitan zadatak, jer dosad

kori šćeni koktel “ inter ferona”i “r ibav ir ina” ima ozbi ljne po-pratne pos l jed ic e .

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 278, 22.10.2010]