1. Promjene u državnopravnom poretku – Postoje dvije osnovne vrste promjena u razvoju

društvenih pojava, kao i cjelokupnog društva, države i prava, a to su:

a) evolutivne/ kvantitativne i b) revolucionarne/ kvalitativne

1.1. Evolucija je dugotrajan i postepen proces stvaranja promjena u državi i pravu. Evolutivne

promjene su male, sitne promjene u društvu, državi i pravu, koje ne mijenjaju suštinu, osnovu,

bit određenog društva, države, prava. Bitne evolutivne promjene su: reforma (može biti

zakonita ili nezakonita), državni udar (ova promjena je nezakonita, obično se vrši nasilnim

putem, suština države i prava se ne mijenja), puč (nezakonita promjena, vrši se upotrebom

sile).

1.2. Revolucija je korijenita, općedruštvena, drastična promjena ne samo državnog i pravnog

poretka. To su krupne kvalitativne promjene koje mijenjaju suštinu države i prava, kao i

ideologiju, svijest, politiku,... Predstavljaju prelazak iz jednog društva, države i prava u drugo.

Postiže se silom.

2. Odnos države i prava – može se posmatrati kao:

a) Uloga države u odnosu na pravo – vidi se kroz stvaranje i primjenu prava. Država stvara

pravo i donosi pravne akte kojima uređuje odnose u društvu i državi.

b) Uloga prava u odnosu na državu – vidi se kroz organizaciju i djelatnost/ funkcionisanje te

države. Pravo svojim normama određuje državne organe, njihovu nadležnost i odnose, te se

određuje njihova djelatnost i rad.

c) Odnos između države i prava manifestuje se i u jednom od osnovnih principa organizacije i

rada države, tj po principu hijerarhije. To je određeni red, skladnost odnosa nižih i viših

organa po kome su viši nadređeni nižim.

3. Nastanak suvremene države – Država je nastala u razvoju društva u jednom određenom

trenutku njenog razvoja kada su se stvorili određeni uslovi.

4. Funkcije države – Utvrđivanje funkcija države istovremeno predstavlja određivanje njenih

granica i smještanje u realne, razumne, logične okvire, primjenjene potrebama normalnog

razvoja pojedinca i ljudske zajednice. Država može obavljati mnogo funkcija (zdravstvenu,

obrazovnu...), ali se te funkcije mogu obavljati i bez njene intervencije.

5. Država kao društvena organizacija i društvena zajednica – Država kao društvena

organizacija koja raspolaže monopolom fizičke sile radi očuvanja svog državno – pravnog

poretka i ostvarenja vrijednosti i cilja tog poretka. Država kao društvena zajednica je

zajednica ljudi povezanih izvjesnim ekonomskim i duhovnim vezama.

6. Pojam države – Država je skup mnogobrojnih i raznovrsnih organa koji donose razne akte,

dolaze u neposredan kontakt sa građanima i primjenjuju vlast u primjeni svojih akata.

7. Državna teritorija – Država je teritorijalna zajednica. Razlika teritorijalne zajednice u

odnosu na obiteljsku, bračnu, vjersku, kulturnu, obrazovnu ... Razne vrste zajednica se

preklapaju i miješaju. Teritorij određuje područje na kojem se ostvaruje vlast, bitan je za

razgraničenje prema drugim državama (međudržavni odnosi). Postoje specifičnosti teritorija:

na moru (pristup slobodnim vodama), svojatanje Sjevernog i Južnog pola, zračni prostor,

kozmos (sateliti), tlo ispod površine (nafta).

8. Državno stanovništvo - Uopćeno se misli na sve ljude koji žive na nekom teritoriju, ali

zbog prirode odnosa vršenja vlasti razlikujemo državljane i strance. Državljani pripadaju

određenoj državi i iz toga proizlaze prava i obaveze. Stranci ne pripadaju toj državi ali se

moraju vladati prema pravilima države i poštovati vlast države u kojoj se nalaze. Stranci

podliježu pozitivnim pravnim normama i zakonima, uz naznaku da ih u stranoj državi štiti

pripadnost svojoj državi koja se može za njih zauzeti u slučaju potrebe.

9. Državna vlast: pojam i suverenost državne vlasti - Država je nadležna nad cjelokupnim

stanovništvom, dok su druge organizacije nadležne nad svojim članstvom – unutar vlasti je

naglašen odnos nadređenosti i podređenosti, a država je u poziciji raspolaganja sredstvima

prinude i ima monopol fizičke sile. Sastavni dijelovi vlasti:

a) Moć – psihički pojam kojim se obilježava sposobnost osobe da tuđu volju prilagodi svojoj

b)Autoritet – to je legitimizirana moć, gradi se na povratnoj reakciji onih prema kojima je

usmjerena moć

c) Sila – to je suština moći države – ako je nelegitimna onda imamo nasilje, a legitimna sila se

suprotstavlja nasilju.

10. Državna suverenost – Manifestuje se u tome da država na svom teritoriju može vršiti vlast

neograničeno, te da je ta vlast najjača od svih vlasti raznih organizacija i zajednica. Država je

suverena sve dok može vršiti vlast sa njenom karakteristikama u odnosu na faktore, subjekte

unutar države i van nje.

11. Narodna i nacionalna suverenost – Nacionalna suverenost se odnosi na suverenost nacije u

odnosu na druge nacije, u odnosu na drugu državu,... Narodna suverenost/ demokracija

podrazumijeva da suverenost pripada narodu, tj da vlast pripada narodu, pa je suština narodne

suverenosti politička.

12. Pojam državne organizacije – Putem državne organizacije država vrši vlast. Značaj

državne organizacije: štiti čovjeka od napada iznutra i spolja, štiti ljudsku ličnost, obezbjeđuje

razvoj sposobnosti čovjeka, pruža i osigurava prava i slobode čovjeka,...

13. Elementi državne organizacije - . Državna organizacija se sastoji iz glavnih elemenata:

cilj, ljudi, predmet djelovanja, sredstva, povezanost, samostalnost.

14. Pojam državnog organa - Državnu organizaciju čine njeni dijelovi, a to su državni organi

koji međusobno mogu biti povezani prema ulozi i zadacima, prema vrsti djelatnosti, prema

teritorijalnom položaju.

15. Nadležnost državnog organa – Prema nadležnosti razlikujemo:

a) stvarnu nadležnost – određuje se prema poslovima: vrsti, sličnosti, povezanosti;

b) mjesnu nadležnost – određuje se prema mjestu gdje organ obavlja svoju nadležnost: općina,

županija, grad,...

16. Vrste državnih organa:

a) Oružani organi - raspolažu sredstvima fizičke sile (vojska, policija, druge službe za

zaštitu). Kada oružani organi u društvu imaju prevagu govorimo o militarizaciji.

b) Civilni organi se dalje dijele na demokratske i birokratske, prema načinu izbora,

postavljanja i funkcioniranja. Demokratski organi su javno izabrani, dok su birokratski

postavljeni ili su naslijedili funkciju (vojska, policija).

c) Političke organe čine političke osobe, nestručnjaci, a to su izborni organi. Uloga političkih

organa je da nadziru stručne organe..

d) Stručni organi su sačinjeni od stručnih osoba, npr. Inspekcije, liječničke komisije,

građevinski nadzor, sudovi, policija. Karakteristika ovih organa je da su trajni.

e) Individualni organi se u odnosu na kolegijalni organ razlikuju po principu odlučivanja.

Kod individualnog organa odlučuje jedna osoba, na njoj je i odgovornost za donesenu odluku

(predsjedavajući RS, FBiH, DB, Vijeća ministara). Na čelu organa je jedna osoba, koja može

imati pomoć, savjetnike itd. Ovakav organ brže djeluje u svom radu (uprava, vojska, policija)

f) Kod kolegijalnog organa odluku donose svi članovi organa (predsjedništvo BiH, parlament,

skupština, sudsko vijeće, porota). Kod kolegijalnog organa donošenje odluke zahtijeva

konsultacije, usuglašavanja, dogovor. Radi funkcionalnosti (teško osigurati jednoglasnost u

kolegijalnom organu) uveden je kvorum. Iako kvorum ima prednosti u operativnom smislu,

može postati izvorom nedemokratičnosti kod primjene kvoruma većinom prisutnih.

Kvorumska većina može biti:

a) Obična većina (većina prisutnih glasova),

b) Apsolutna većina ( ½ + 1 glas u odnosu na sve glasače nekog kolegijalnog organa),

c) Kvalificirana većina ( 2/3 ili ¾ svih glasača nekog kolegijalnog organa).

Značajnije odluke traže kvalificiranu većinu (veći broj glasova).

17. Pojam i vrste državnih oblika –vježbe 2

18. Oblici vladavine: monarhija – vježbe 2

19. Oblici vladavine: republika – vježbe 2

20. Oblici političkog poretka (režima): autokratija – vježbe 2

21. Oblici političkog poretka (režima): demokratija- vježbe 2

22. Posredna i neposredna demokratija – vježbe 2

DODATNO:

Centralizacija i decentralizacija predstavljaju dva osnovna principa u mehanizmu

funkcionisanja državne vlasti. Ukoliko se odnos između centralnih i necentralnih organa

zasniva na hijerarhiji onda se nalazimo u okviru centralizacije državne vlasti.

Decentralizacija je prenošenje poslova sa centralnih organa na decentralne organe.

Autonomija (samouprava) znači pravo određenih tijela i organa da sami obavljaju poslove.

Lokalna samouprava je oblik odlučivanja i upravljanja lokalnih zajednica na užoj teritoriji,

neposredno od strane njenih stanovnika ili putem njihovog predstavništva koje oni

neposredno biraju i drugih lokalnih organa.

23. Oblici državnog uređenja: unitarna država

24. Oblici državnog uređenja: Pojam i vrste složenih država – Složena država je državna

organizacija u kojoj dijelovi imaju mnogo veća prava i slobode nego u prostoj državi. Dijelovi

organizacije imaju izvjesna obilježja države. Prema tome koliko su dijelovi samostalni u

složenoj državi razlikujemo dva oblika:

a) federaciju – zajednička država koja prerasta nivo međusobnog dogovora između federalnih

jedinica, postajući i sama zasebna državna zajednica, koja posjeduje sopstvenu državnu

stukturu, sopstvenu nadležnost i sopstvenu suverenost.

b) konfederaciju – osniva se posebnim ugovorom o obrazovanju konfederacije, tako da ona i

nije država, s obzirom da se ugovor može raskinuti. U konfederalno uređenje se ubrajaju i

stvarne zajednice, tj države koje imaju zajedničkog vladaoca.

25. Oblici državne vlasti:

a) zakonodavna vlast – Zakonodavstvo je najvažnija djelatnost. Prvo se sastojalo u donošenju

zakona, a kasnije obuhvata i drugo opće akte i najvažnije poslove vršenja državne vlasti.

Zakonodavno tijelo (parlament, narodna skupština,...) se obično sastoji iz jednog ili dva doma,

a nekada i više.

b) izvršna vlast – Brine se o izvršenju politike, zakona i drugih akata zakonodavnog tijela

predlaže zakone, druge akte i politiku zakonodavnom tijelu. Izvršnu funkciju vrše: poglavar

države i kolegijalno tijelo (vlada).

c) upravna vlast – Uprava predstavlja konkretnu djelatnost. Realizuje politiku, zakone i druge

akte zakonodavnog i izvršnog tijela konkretnom primjenom na pojedine slučajeve. U mnogim

državama izvršna i upravna vlast su objedinjene. Uprava se prvenstveno sastoji od

individualnih organa, ali mogu postojati i kolegijalni organi kao što su: komisije, savjeti,...

d) sudska vlast – Sudstvo djeluje onda kada je pravni poredak poremećen, kada je povrijeđen

zakon ili drugi propis. Postoje razni sudovi koji se razlikuju prema teritoriji i nadležnosti.

Sudstvo se može vršiti preko sudije pojedinca, sudskih vijeća, porote,...

26. Sistem podjele vlasti – Objašnjava se tako da zakonodavna, izvršna, upravna i sudska

vlast imaju posebne, samostalne i jedne od druge nezavisne organe.

27. Predsjednički sistem – Dobio je ime po organizaciji i funkcionisanju predsjednika

republike (stvoren u SAD); nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti su striktno podijeljene;

zakonodavni organ je Kongres koji se sastoji iz dva doma: Predstavničkog doma i Senata;

predsjednik republike je odvojen od Kongresa i on je šef izvršne vlasti; u ovom sistemu nije

došlo do potpune podjele vlasti i odvojenosti organa i funkcije vlasti.

28. Parlamentarni sistem – Obično se vezuje za Englesku, parlamentarizam nastaje u borbi

između kralja i parlamenta; parlament u Engleskoj se sastoji iz Gornjeg i Donjeg doma, tj

Doma lordova i Doma komuna.

29. Mješoviti sistem – Francuska prva uvodi parlamentarizam i primjenjuje princip podjele

vlasti; parlament je dvodoman: sastoji se od Nacionalne skupštine (opće predstavničko tijelo)

i Senata; predsjednik Republike je šef države izabran od naroda.

30. Sistem jedinstva vlasti-Skupštinski (konventski) sistem – U nedemokratskom smislu

sastoji se u tome da je vlast koncentrisana u jednom čovjeku, grupi, izvršnom organu. U

demokratskom smislu sistem jedinstva vlasti polazi od toga da vlast pripada narodu koji je

vrši neposredno ili posredno preko svojih izabranih predstavnika u najvažnijem,

zakonodavnom organu. Koveksni sistem (primjer Švajcarske) – vrhovnu vlast vrši Savezna

skupština; izvršnu vlast vrši Savezno vijeće (ono je i kolektivni šef države), odnos između

zakonodavne i izvršne vlasti uređen je po konveksnom sistemu.

31. Pojam prava – Pravo je skup pravnih normi koje regulišu društvene odnose u državi,

usmjeravajući ih prema razvoju i ostvarenju određenih vrijednosti i ciljeva, a čija je primjena

sankcionisana državom, njenim aparatom koji raspolaže monopolom fizičke sile.

32. Pravo i pravda

33. Pravo i moral

34. Pojam i elementi pravnog poretka

35. Pojam društvene norme – Društvene norme su pravila ponašanja ljudi u društvu. Dva su

osnovna elementa društvene norme: dispozicija (pravilo ponašanja ljudi, određuje kako se

ljudi trebaju ponašati) i sankcija (pravilo ponašanja u slučaju nepoštivanja dispozicije).

36. Tehničke norme – Ili tehnička uputstva su pravila koja određuju primjenu određenih

znanja, pojedinih nauka i vještina u raznim oblastima kao i sama ta znanja.

37. Podjela društvenih normi prema sankciji:

a) sankcije primjenjuje neorganizirano društvo,

b) sankcije primjenjuju društvene organizacije,

c) sankcije primjenjuje država.

38. Običaj – Nastaje spontano i sporo; to su pravila ponašanja ljudi u društvu stvorena dugim,

istovrsnim, neposrednim ponavljanjem.

39. Moral – Čine ga norme stvorene u svijesti ljudi na bazi onoga što smatraju da je dobro ili

zlo.

40. Norme društvenih organizacija – Nalaze se u određenim aktima društvenih organizacija

(statutima, pravilima,...) a njima se određuje organizacija i funkcionisanje društvenih

organizacija, kao i ponašanje članova u organizacijama.

41. Pojam pravne norme – vježbe 3

42. Elementi pravne norme-Uvodne napomene – vježbe 3

43. Pretpostavka (hipoteza) dispozicije – vježbe 3

44. Pojam dispozicije – vježbe 3

45. Vrste dispozicija – vježbe 3

46. Pretpostavka (hipoteza) sankcije – vježbe 3

47. Pojam sankcije – vježbe 3

48. Vrste sankcija – vježbe 3

49. Vrste pravnih normi:

a) Uslovne i bezuslovne norme,

b) apstraktne i konkretne

c) opće, posebne i individualne.

50. Hijerarhija pravnih normi – Bitno je povezivanje pravnih normi po opštosti u regulisanju

društvenih odnosa. Povezivanje se izvršava tako što se opće pravne norme nalaze u zavisnosti

i hijerarhijskom odnosu prema stepenu opštosti.