SKULPTURA

Uski trgovi i tijesni prostori dalmatinskih gradica, njihove slabe privredne prilike, oprezna mletacka vlast koja je brisala i uklanjala javne spomenike ne-dozvoljavajuci da njine predstavnici sticu popularnost, nisu uvjetovali razvoj kiparstva. To vrijedi i za sjevernu Hrvatsku i za Istru. Plasticna umjetnost je na nasim podrucjima vrlo skromna i jos strogo vezana za arhitekturu ili za grobnu plastiku. Crkva je tijekom renesanse jednako kao u srednjem vijeku, glavni narucioc umjetnina, osim u Dubrovniku gdje drzavne i privatne narudzbe nadmasuju crkvene.Prevladavaju reljefi a puna skulptura je znatno rjeda i tematski ogranicena na likove svetaca smjestene u nise ili na oltare. Profani sadrzaji su rijetki ( portreti, povijesni ili mitoloski prikazi,..) dok je u ostaloj Europi to vrlo rasireno. Razlog pretezne vezanosti likovne umjetnosti za narudzbe tradicionalnog vjerskog tipa nije samo konzervativnost lokalnih narucitelja vec i njihovo lose imovinsko stanje.Skulptura nastaje i za potrebe komunalne vlasti, a ne samo Crkve, no i tada je prozeta vjerskom simbolikom ( npr. prikaz sveca zastitnika grada na stupovima,...). Djela nastala u roku od 150 godina zadrze elemente kasnogotike, renesanse te manirizma. Vrhunska ostvarenja u renesansnom i maniristickom stilu , s motivima all'antica vrlo su rijetka. Tu su autori kao Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, Ivan Duknović, Nikola Lazanić, Pavao Gospodnetić (jedna jedina sacuvana skulptura), Petar Martinov (prvi donosi renesansne motive na Jadran), Andrija Aleši, Marko Andrijič, Petar Trogiranin, Tripun Bokanić i drugi.Cesto su na jednoj skulpturi radili vise majstora, pa je tesko sa sigurnoscu odrediti tko je sto izradio.

PUTTI I NATPISNE PLOČEMotiv putta je tipican za ranu renesansu i znak prepoznavanja.-Goticko-renesansna kustodija ( zidno svetohranište) iz crkve sv. Blaža u Vodnjanu iz 1451. : uz kasnogoticke elemente pojavljuju se putti koji pridrzavajau otvoreni svitak s natpisom. Ovi su putti skupa s onima nesto stairijim na Maloj česmi, u trijemu Knezeva dvora u Dubrovniku, i u apsidi krstionice sienske katedrale, prvi vjesnici renesanse u hrvatskim krajevima.-Portal trijema biskupske palace u Puli, koji vodi u katedralu, datiran je 1456.,ali on nije bi o izvorno graden za pulsku katedralu vec za crkvu u blizinu Pule. Opat Juraj je dao isklesati svoje ime na nadvratniku a na dovratniku svoj lik na tronu. Dovratnici i nadvratnik su prekriveni reljefima tipicni za toskansku renesanu: prikazani su nagi putti pjevaci i plesaci.

-Natpis Jurja Dalamatinca na apsidi sibenske katedrale iz 1443. klesan je tesko citljivom siljastom gotickom minuskolom na pergameni koju drze dva putta ( spoj renesanse i gotike).-Natpis iz crkve sv. Spasa u Dubrovniku iz 1520. se nadovezuje na natpis Jurja Dalmatinvca u sibenskoj katedrali. Plocu je vjerojatno isklesao MARKO ANDRIJIĆ, a to je ociti plod zrele humanisticko-renesansne orijentacije narucitelja i umjetnika ( npr, tekst u rimskoj kapitali, putti drze pergamenu, girlanda). Ipak jos je malo prisutna i gotika-motiv tankog dijamantnog okvira

-U sjevernoj Hrvatskoj pocetke renesanse u skulpturi oznacava ploca s grbom i natpisom pečujskog biskupa Sigismunda iz 1488. u Đurđevcu. Nema putta vec vrlo realisticno isklesan vocni vijenac firentinskog podrijetla- klesar je bio iz budimskog kruga.-Ploca s grbom ugarskog povjesnicara Nikole Isthvanffya i njegove zene na nekadasnjem zupnom dvoru u Vinici kraj Varaždina iz 1604. Na njoj je jedan putto koji drzo oba grba.-Kamen-ploča biskupa Šimuna Bratulića u zagrebackom biskupskom dvoru iz 1607: gore je tipican maniristicki kolaz razlicitih ukrasa (lovor, astragal, kimation, rozeta, maskeroni,..) sve obuhvaceno krasnim trakama i volutama.

ŠKROPIONICE,KRSTIONICE,PILA ZA VODUSkropionice se pretezito nalaze u unutrasnjosti crkve, no katkad su postavljene i s vanjske trane portala, osobito kod bratovštinskih, poljskih, zavjetnih i ladanjskih kapela i crkvica. U Dubrovniku puno crkva ima vanjske skropionice, negdje su cak i u klaustrima pokraj ulaza u crkvu. -Jedna od takvih je skropionica kasnogotickog portala crkve Gospe na Dančama u Dubrovniku s plastičnim okvirom i reljefima u rustikalnom mjesovitom stilu iz 1457. Niša sa skropionicom omedena je kaneliranim pilastrima a svod je u obliku skoljke. Ispod zdjele u reljefu je klesan veliki bokor s isklesanim akantusovim liscem. Na vrhu je ploca s 3 lika(Krist Svevladar s kuglom u sredini, Ivan Krstitelj i prorok Izaija). To su pet kasnogoticki i renesansni motivi. Stil je lisen elegancije, vrlo rustikalan i skroman.

1

-Jos neke od vanjskih skropionica nalaze se u klaustru franjevackog samostana u Dubrovniku, uz portal franjevacke crkve u Orebićima, uz portal franjevacke crkve na Otoku ( Badija) karj Korčule,..itd. Skropionica u kotorskoj katedrali uzidana je u unutrasnosti rustikalno je oblikovana ali ima tipicne renesansne elemente i Krista Svevladara na akroteriju.Skropionice se postavljaju i kao slobodno stojece kamene posude iza ulaza. Sacuvano je malo goticko-renesansnih, npr. škropionica u crkvi sv. Mihovila u Korčuli iz 15.st. nastali po uzoru na krstionicu sibenske katedrale Juraja Dalmatinca- 4 putta se drze za ruke i pridrzavaju zdjelu.- Isto na to krstionicu Jurja Dalmatinca nadovezuje se i krstionicka zdjela u trogirskoj katedrali koju je izradio vjerojatno Nikola Firentinac.Zadarske obitelji koje su narucivale izradu skropionica ostavljale bi grb obitelji na njima kao iskaz odanost pojedinim mjesnim crkvama.

Skropionocama su vrlo slicne krstionice, koje su uglavnom nesto vecih dimenzija i bogatije ukrasene ( koji put imaju i poklopce u obliku tornjica).-Crkve Gospe od Šunja na Lopudu ima dvije vrlo slicne renesansne skropionice, jednostavnu kamenu kustodiju renesansnog stila i krstionicu. Krstionica je iz 1592. ukrasena je reljefima maniristickog stila s grbom obitelj Visconti u tipicnom rollwerk svitku. To je najzahtijevnija sacuvana krstionica iz kasnorenesansniog odnosno maniristickog stila.-U zupnoj crkvi sv. Anzelma u Ninu stoji velika kamena krstionica jednostvane izrade sa skoljkolikom zdjelom.-U crkvi sv Kuzma i Damjana u Lastovu sacuvala se jedina kamena krstionica u goticko-renesansnom stilu s grbom neke obirelji.Jos jedna krstionica maniristickog stila sacuvana je u korčulanskoj katedrali nastala je zmedu 1604-07, sto se zna zbog isklesanog grba kneza koji je tada vladao.

Ovoj skupini kamene crkvene opreme pripadaju i kamena pila (umivaonici) iz kojih se zahvacala voda, a nalaze se uglavnom u sakristijama i blagavaonicama. Najbrojnija pila su sacuvana u u Dubrovackoj Republici, no ima ih i drugdje.-Poznat je onaj iz sakristija franjevackog samostana na Poljudu u Splitu, zatim onaj u sakristiji franjevacke crkve na Badiji ( s glavama kerubina, rustikalnim maskeronom i kaneliranim pilasticima).Cini se da ih mjesne klesarske radionice proizvode serijiski, osobito za dubrovacke narucitelje.

KUSTODIJEIli svetohranista ( tabernakuli za cuvanje hostije, sveto ulje, evandelistara, relikvijara,..) uglavnom se nalaze na sjevernom zidu svetista. To su kao kameni ormarici cesto bogato ukraseni. Postojaje kustodija se u katolickim crkvama biljezi jos od 12.st. Nakon Tridenskog sabora1 postupno zamjenjuje kustodije s ciborijima ugradenim u trijumfalnu arhitekturu glavnog ili sporednog oltara ( to se radi zato sto se osporava Isusova nazocnost u posvecenoj hostiji). Stare kustodije su ili uklonjene ili prenamjenjene u ormarice.Oblik tih renesansnih kustodija potjece iz Firence (npr. Donatellov tabernakul za staru crkvu sv.. Petra u Rimu iz 1433, tabernakul Bernarda Rossellina u crkvi San Egidio u Firenci iz 1450., tabernakul Derideria da Settignana u csv. Lovru u Firenci iz 1461.). Prema svim tim uzorima nastaju svi ostali. Ivan Duknović u suradnji s Minom da Fiesole 1476. klese tabernakul u Rimu za crkvu sv. Marka. Naravno da su domace kustodije 15. i 16. st. puno skromnije.U Istri sacuvan je najveci broj takvih kustodija radi blizine grada Venecije, gdje su bile radionice.- kustodija u crkvi sv. Nikole u Pazinu, nastala prema njemackom uzoru a ne firentinskom, sto znaci da nije u obliku ormarica vec kućica za Sveti sakrament, prislonjena na zid ljevo od oltara. Oblikovana je u kasnogotičkom stilu. Djelo ljubljanskog kipara OSBALTA KITELLA ili njegove radionice a potjece iz 1540. Ormaric je uokviren plitkim nisama s reljefnim prikazima 4 evandelista a pociva na pilastru s refljefom stabla spoznaje dobra i zla.. Motivi su all'antica. Kustodija je primjer renesansnog obliovanja sto u Istri pod hadburskom vlascu dopire kroz Sloveniju.Mnogo je takvih kustodija s siljastim gotickim tornjicima sto oznacavaju uzvisenost sakramenta. -jos jedan takav kasnogoticki primjer je u zupnoj crkvi u Nedelišću iz 1530.-1540. a srodan mu je onaj u Vinici

U sjevernoj Hrvatskoj takve su kustodije rijetke i pod utjecajem ugarskih radionica u kojima su glavni majstori uglavnom iz Italije.-u gotickoj crkvi sv. Lovre u Požegi se nalazi najbogatija ukrasena kustodija u cistim oblicima toskanske renesanse. Sacuvan je samo sredisnji dio u obliku edikule bez zabata s pilastrima i trabeacijom; podnozje je propalo tokom turske

1 Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katoličke Crkve. Održan je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu (današnji Trento u Italiji), kao odgovor na teološke i ekleziološke izazove što ih je postavila Reformacija. Na ovom je saboru potvrđen nauk Katoličke Crkve o spasenju, sakramentima, biblijskom kanonu, a nakon njega ujednačen je način slavljenja mise u cijeloj Crkvi.

2

okupacije. Napravljena je po uzoru na kustodiju u pečujskoj katedrali (Požega pripada pečujskoj biskupij) koja je puno bogatija i monumentalnija, iz 1507. a nadovezuje se na onu iz Firence Derideria da Settignana.-kustodija u kasnogotickoj crkvi u Glogovnici kraj Križevca iz 1492. u doba biskupa Osvalda koji je crkvi namijenio 50 zlatnih forinta ili pak oko 1525 kad je u crkvi popstavljena nadgrobna ploca grofice Ane Krbavske ( danas u Hrvatskom povijesnom muzeju).-kustodija u crkvi sv. Jurja u Gornjem Psarjevu vrlo je neugledna -kustodija u svetistu katedrale u Senju: dekorativni motivi su all'antica s glavicom kerubina rasirenih krila tipican za 15.st. i za neke ugarska djela. Klesarski se stil vjerojatno moze povezati s djelovanjem majstora koji je izradio reljef Sv. Trojstva iz 1491. za unisteni crkvu u Senju sto znaci da se nadovezuje s umjetnickim krugom panonske renesanse kojemu pripadaju i Ivan Duknovic i Petar Radov Trogiranin, te zagonetan Majstor Mramornih Madonna ( fragment kustodije s grbom Frankopana i likovima andela iz 1491. na burgu Hreljinu kraj Vinodola).

PROPOVJEDAONICEIz renesansnog doba u HRV nije ih puno sacuvano, one iz 15. i 16.st. svjedoce samo o kontinuitetu gradnje propovjedaonice, a pravi procvat usljedit ce tek nakon Tridenskog koncila, u doba baroka.-u crkvi dominikanaca u Dubrovniku propovjedaonica se nadovezuje na tip oltara s plitkim nisama u kojima su likovi svetaca: prikazana su tri svetaca i jedna svetica dominikanskog reda ( Margareta Ugarska, Vinko Fererski, Dominik, Petar mucenik). Pozlacena i polikromirana. Pripisana PETRU MARTINOVU iz Milana koji je radio u Dubrovniku od 1432 do 1452. unijevsi mozda prve naznake renesanse u dubrovacko kiparstvo ( mozda skupa s Franjom Vranjaninom).-u blagavaonici franjevackog samostana u Dubrovniku nalazi se jos jedna propovjedaonica Petra Martinova, na njoj je reljefni lik sv Franje, slican likovima svetaca u onoj prvoj spomenutoj propovjedaonici-u crkvi sv.Mihovila na Korčuli ugradena je na zidu trostrana propovjedaonica na trijumfalnom luku, ukrasena je trima tordiranim stupicima s lisnatim kapitelima koje nose okvir s biljnim motivima ( napravljeni prema ukrasnom repertoaru klesarske radionice Andrijića 15-16.st.).-dvije kamene propovjedaonice (amboni) sacuvale su se u prezbiteriju katedrale sv.Kvirina na Krku. Prezbiteriji je preureden krajem 15. st. za gradskog upravitelja Antonija Vinciguerre, koji je ispod donjeg djela prezbiterija dao podici visoku pregradu sa po jednim ambonom sa svake strane. U nih je ugradio mramorne ploce iz ranokrscanskog i srednjovjekovnog razdoblja. Ukrasi ( okviri s kaneliranim pilastrima i korintskim kapitelima, vijenac s kerubinima, festoni i kipovi andela koji nose pult za citanje) su vjerojatno djelo majstora iz radionice Franja Marangona u Osoru i Cresu. Stotinjak godina kasnije biskup Pietro Bembo j e dao ukloniti tu ogradu i postavio novu, puno nizu koja se jos i danas nalazi u crkvi.- neobicna propovjedaonica se ocuvala u crkvi sv.Kriza kraj Budinšćine ( na jugu Ivančice u Hrvatskom zagorje), crkva je kasnogoticka preuredena u duhu baroka, propovijedaonica je najstzariji dio crkve-ukrasena je rustikalnim motivima sunca, dvoglavog orla, dupina i rozeta te kriza i srca.

KAMENI OLTARIVecx od 11. st se iznad oltarne menze postavljaju figurativni retabli koji ce se u goticko doba razviti u raskosne i slozene retable, pretezito drvene , sa slikama, reljefima ili figurama u punoj plastici. Renesansa je ostavila niz takvih kamenih oltara na jadranskoj obali; u sjevernoj Hrv nisu potvrdeni. Sacuvanih ima jako malo.- u hvarskoj katedrali Sv.Stjepan postoji kameni oltar sv.Luke iz druge polovice 15.st. nepoznatog autora;nije na izvornom mjestu, vecu je uzidan u zidu zvonika pokraj ulaza. Reljefni triptih, s predellom na kojoj je u plitkom reljefu prikazano 12 apostola, s 3 sveca u sredini, te sa zabatom u kojem je bogorodica s Isusom, 2 sveca i andelima. Osjeca se oscilacija u izradi-od rustikalne izrade do najpomnijeg izradenog detalja. Iznad toga oltara uzidana je kopija reljefa Bicevanja Krista, nastala prema predlosku Jurja dalmatinca s grobnice sv. Staša u splitskoj katedrali, njezin je autor neki od Jurjevih suradnika, mozda Hvaranin Radmilo Ratković.-renesansa se ocituje ponajvise nba preostalom dijelu kamenog oltara naknado uzidanog u juzni zid trogirske dominikanske crkve, pripisano Nikoli Firentincu: 3 nise sa svecima u plitkom reljefu-slican oltarni triptih , takoder djelo Nikole Firentinca, nalazi se u trogirsko katedrali (danas u Zbirci crkve sv. Ivana)- olatar u crkvici Gospe od 7 zalosti ( kod Splita) s reljefom Bogorodice sućutne, pripisan Jurju Dalmatincu ili nasljedniku ( druga polovica 15.st.)-oltari na juznim padinama Marjana pokraj Splita, druga polovica 15.st., pripisuju se Andriji Alesi

Brački kameni oltari

3

Skupina iz kasnog 15.st i pocetka 16.st. pod utjecajem Nikole Firentinca, Jurja Dalmatinca i Andrije Alesija. Svoj doprinos daje kasnije i najsposobniji bracki kipar Nikola Lazanić. Bracki kameni oltari posebno su zanimljivi, to su svjedocanstvo stvaralastva lokalne sredine te dokaz prihvacanja renesansnih oblikovnih novina. Skromnih su dimenzija, sto odgovara malim crkvicama. Prati trasformaciju kasnogotickog u ranorenesansni poliptih s nisama, sa zabatom i dominantnim prostorom srednjeg polja u kojem se prikazuje Bogorodica sa svecima ili lik patrona ( osobito sv. Jurja). Kamen se iz bracklih kamenoloma otpremao u blokovima, no nije rijetkost da se u istima klesarskim radionicama na samom kamenolomu klesali dijelovi kamene opreme. Npr. Juraj Dalmatinac je u nekoliko navrata boravio na Braču i nadgledao prijevoz kamena za sibensku katedralu ( za njega su klesali Luka Radojević, Antun Vukoslavić, Ivan Pribislavljić,...)Najlakse je prepoznati one od Nikole Firentinca.-oltarni triptih s Isusom, sv. Ciprijanom i sv.Ivanom a u zabatu Bogorodica s djetetom. U crkvi sv. Ciprijana na groblju u Pražnicama. Pri dnu je datum 1467. Jedna od najranijih djela Nikole Firentinca.-slican kameni oltar lezi u crkvi sv. Ciprijana u Straževiku u Gornjom Humcu.-opet u crkvi sv. Ciprijana na groblju u Pražnicama nalazi se i treci kameni oltar koji pomalo nespretno oponasa klesarski rukopis Nikole Firentinca iz nesto kasnijeg vremewna: oltar sv.Jeronima u cije zabatu je reljef Bogorodice s Isusom, koji je naknadno ugraden u novi barokni okvir.- u baroknom oltaru crkve sv. Marije na groblju u Gornjem Humcu sacuvali su se likovi Bogorodice s Djetetom, Sv Petrom i sv ivanom Krstiteljem, nekad starijem oltaru koji je rastavljen. Stil Nikole Firentinca vidljiv u vjesto docaranim izrazima lica, elegantnim figurama.

Ostalim oltarima je malo teze odrediti autorstvo.-oltar u crkvici sv. Jurja u Velikoj Bračuti-oltar u kapeli sv.kuzme i Damjana nad Smrčevikom-oltar u župnoj crkvi u Gornjem Humcu- oltar u crkvi Gospe od Batka u Pučišćima, ima kameni reljafni prikaz Bogorodice i svetaca u poliptihu-zdepasti i ukoceni likovi, mozda je Nikola Radojković autor tog olatar posto je njegova nadrgobna ploca u toj crkvi ( sam ju j e napravio, kvalitetno, grb sto oznacava njegovo klesarsko zanimanje)-oltar u crkvi sv.Klementa kraj Pražnica, svjedoci o promjeni oblikovanja u smislu zrelije renesanse, usprkos rustikalnoj izvedbi

Elitnij su 2 oltara iz 16.st.-jedan je djelo Nikole Lazanića-oltar s. Jurja u istoimenoj crkvi između Nerežišta i Škripa. Majstor je inventivan jer je pokusao obofgatit ikonografski prikaz, klesarska vrsnoca je natprosjecna za domace prilike. Osim Lazanica jedini autor bi mogao biti takoder Bračanin, Pavao Gospodnetić-isto djelo Nikole Laznića je u crkvi sv.Petra u Nerežišćima s prikazom Bogorodice sa sv.Petrom i Pavlom. Ispod je natpis (SVMPT...)

NADGROBNI SPOMENICIGrobnica je istodobno pocivaliste zemnih ostatak i pokazatelj večlicine i vaznosti pokojnika, njegove obitelji i staleza. Nadgrobni spomenici su iz tog razloga najmonumentalnije kiparske narudzbe. U skladu s opcim trendom 15.st. obnavljaju se i tipovi grobnih spomenika po uzoru na antiku.Jos od kasnog srednjeg vijeka postaje dijelom ikonografije i realisticno prikazano tijelo pokojnika na grobnici ( pokojnik je prisutan i na crkvene ceriminoje a i postaje sastavni dio crkvemog inventara), sto je bilo cesce za bogatije clanove drustva.Kao i u Hrvatskoj tako i Europi vecina je crkava pretvoreno u prave mauzoleje:podizu se grobne kapele i nadgrobne ploce ( najcesce kod nas). Malo je nadgrobnih ploca sacuvano in situ, vecinom su izvadene u 19.st.Velika je razlika u kvaliteti i monumentalnosti nadgrobnih ploca sa sjevera Hrvatske i sa Jadrana.Na Jadranskoj obali ceste su grobnice koje su naruili biskupi, zidne grobnice s likom pokojnika ali su prava rijetkost zidne grobnice svjetovnih narucioca (npr... grobnica Ivana Sobote)

Na sjeveru iz samo jedne biskupije tada, sacuvalo se puno fragmenata nadgrobnih ploca crkvenih narucioca-najbolje sacuvana ona zagrebackog biskupa Luke, poc 16.stdok je ploca svjetovnih narucioca puno vise: pokojnici prikazani lezece ili uspravno. Nalaze se ugl u franjevackim crkvama gdje su bogate obitelji gradile cak i citave kapele.

Nadgrobni spomenici na Jadranu

4

-grobnica u katedrali sv.Stošije za zadarskog biskupa Maffea Vallaressa, s donatelovskim ukrasima all'antica, izradio ju je Ivan Meštričević, majstor iz Splita koji djeluje zadnjih 20 godina 15.st u Zadru. Pomagao mu je Nikola Španić iz Korčule. Grobnica je nazalosst srusena 1782 ali je sacuvan ugovor o izgradnji gdje su navedeni i njezini glavni dijelovi, u polukruznoj nisi ubavcen je sarkofag na kojem lezi biskup-rasiren tip nadgrobnog spomenika u 15.st u ITA ( mozda uzor Desidserio da Settignano, Santa Croce)-slican tipostvaruje Nikola Firentinac za humanista i pravnika Ivana Sobota (Sobotića) u dominikanskoj crkvi u Trogiru izradio ju je Nikola Firentinac sa suradnicima, nema lezeceg lika pokojnika ( mozda uzor Tommaso Mocenigo u Crkvi San Paolo u Veneciji, ili Raffaelo Fulgosa u sv.Antunu u Padovi-oba dvije grobnice klesu Pietro di Nicolo lLmbertii Giovanni di Martino da Fiesole). Najzahtjevniji dio grobnice je u reljefu isklesan prikaz oplakivanja Krista u luneti, podsjeca na Donatellova rjesenja. Na vrhu luka je lik Isusa Djeteta koji blagoslivlja, luk ukrasavaju motivi kimationa(dugujasti ovul-dvije loptice-duguljasti ovul-...) i ovula. «Losiji» lav se smatra dijelom Andrije Alesija a drugi je Nikola Firentinac. OVO JE NAJRAPREZENTATIVNIJI RENESANSNI GROB U HRV.- grobnica Jurja Šižgorića ( biskup sredinom 15.st) stric istoimenog pjesnika, u šibenskoj katedrali, autor Juraj Dalmatinac. U nisu je umetnut sarkofag s koso postavljenom plocom gdje je u reljefu postavljen lik biskupa u gotickom okviru-u dominikanskom samostanu u Dubrovniku sacuvane su dvije grobnice biskupa u obliku sarkofaga u nisama s likovima pokojnika na poklopcu ( nadgrobni spomenik Donata Đurđevića 1492. (greskom uklesano 1482) i Petra Gučetića 1563. maniristickog stila)-sarkofag Toma Malumbre u korčulanskoj katedrali, mozda djelo Marka Andrijića-u katedrali sv.Tripuna u Kotoru grobnica biskupa Trifuna Bizantija iz 1532, nisa je posve plitka s likom pokojnika u visokom reljefu krute izrade.-u sibenskoj katedrali nakon sredine 16.st sarkofag biskupa Ivana Lučića Štafuilića, autor Checco iz Padove, na konzolama je , lik je postavljen u lezecem poolozaju-isto u sibenskoj katedrali grobnica biskupa Luke Spingarole slicna grobnici biskupa Šižgorića, autora Antuna Nogulovića, sin klesara Luke, domaći majstor s talentom nesto vecim od prosjecnog: obrada lika je mlohava, lice granici s karikaturom

Postoje i puno jednostavnije oblikovane nadgrone ploce, a to su one podne ploce na kojima je isklesan lik pokojnika. One se koriste od sredine 14.st, ima ih jako puno ali jos nisu sustavno obradene. Ljudi su na njih gazili stoljecima stoga su neke od ovih ploca veoma istrosene i izlizane. U doba renesanse se upravo radi toga ti epitafi podizu na zidove.-ploca u zadrskoj katedrali biskupa Lovre Veniera iz 1449. od Jurja Dalmatinca, dosta unistena, na podu- ploca biskupa Ivana Scaffe u rapskoj katedrali autora Andrije Alesija, slici na ovu prije spomenutu, na podu- u poreckoj Eufrazijani dvije su takve ploce, jedna je nekad koristena kao ograda propovjedaonice te je tesko ostecena, izbljedena je no primjecuju se renesansni motivi.-u pulskoj katedrali ploca biskupa Michelea Orsinija, na podu

Osim biskupa i obicni klerici su davali sebi napraviti takve grobnice.-ploca svecenika Antuna uzidana u zvonik crkve sv.Kuzma i Damjana u Lastovu: okvir s vegetabilnim ukrasima je kasniji, lik je u plitkom reljefu je s kraja 15.st. i pocetka 16.st, lik se nalazi u okviru gotickog baldahina Radionica u Splitu tzv «poljudska kiparska skola» njeguje jos poč 16.st. dekorativne elemente u kasnogotickom stilu. U franjevackom samostanu na Poljudu sacuvane su brojne ploce splitskih plemica iz 16.st, nekoc bile u crkve ali 1900 su premjestene i uzidane u klaustar.Raznolike su kvalitete a te su radionice djelovale na tragu Andije Alesija i Nikole Firentinca. Dekori su goticki ali su okviri uglavnom all'antica.-ploca biskupa Toma Nigrisa (Nigera Mrčića)-ploca Katerine Žuvić-ploca nepoznate zeneove ploce su nadene isto u samostanu na Poljudu, realiosticno su oblikovane,bogata ornamentika je u plitkom reljefu, na likovima zena majstori su bili slobodniji-njihove su glave lagano utonule u jastuk, one se odmaraju u snu (nepoznata zena drzi glavu rukom). Nepoznata zena je obucena all0antica sto isto odudara od svega sto susrecemo u Hrvatskoj. Autor bi mogao biti Marin Vladić, Firentinčev ucenik koji je neko vrijeme boravio na budimskom dvoru da bi se oko 1500 vratio u Split.-iz tog kruga valjda potjece i ploca Jancija Albertija u splitskoj katedrali na kojoj je pokojnik prikazan kao vitez koji stoji, ne lezi. Zrela renesansa se ocituje u meksoj izradi plastike.

5

-u creskoj franjevackoj crkvi ploca biskupa Antonija Marcella Petrisa s odlikama zrene renesanse, odar mu je prepun knjiga ( ucenost)-ploca krckog biskupa Ivana Rose u crkvi sv.Krsevana u Zadru, dao je izraditi plocu Matija Boričević, jedan od najitaknutijih zadarskih zlatara toga doba

Dok su u Dalmaciji narucioci pretezno biskupi, na Kvarneru ( pod vlascu Frankopana i ugarsko-hrvatskih kraljeva) susrecemo niz nadgrobnih ploca koji su narucili plemici.Najviše je ploča tamo gdje su vladali Frankopani:

- ploča Ižote Frankopanske, sredina 15.st., nekada u franjevackoj crkvi u Senju a danas uništena. Djelo mletaskog kipara, lice ima portretne karakteristike

- ploče Martina i Bartola Frankopana te Elizabete Petuhi de Gerse (žena Nikole Tržačkog Frankopana-ploča je istrosena i stilizirana, s dva stita potpuno izlizana) u crkvi Majke Božije na Trsatu,

Većina pokojnika počivaju pod gotičkim baldahinom, kasnog 15., čak i 16.st. -Ploča Nikole Raubera u dominikanskom samostanu Sv. Jeronim u Rijeci nema taj goticki baldahin. Pokojnik je u oklupu i nosi kapu s perjanicom. -ploča Aleksija Moscona na vanjskom zidu crkve sv Nikoe u Pazinu-ljubljanska radionica OSBALDA KITTELA koji za crkvu radi već kustodiju

Takvih ploča s prikazanim svjetovnim likovima u Dubrovniku i nema.

Nadgrobni spomenici na sjeveru HrvatskeGrađa ploča je znatno siromašnija nego na obali, ali ima kontinuitet. Prevladavaju plemičke figuralne ploče s likom pokojnika u oklopu, a ploče crkvenih dostojanstvenika su u manjem broju.-ploča biskupa Josipa iz Đakova iz 1443. cirka, izradena od crvenog ugarskog kamena. -najstrija plemićka je ona iz 1477. grofa Nikole Iločkog, bosanski kralj. Od crvenkastog ugarskog kamena uzidan u zid ilovačke katedrale, preko puta njega je ploča njegovog sina . Oba dva lika prikazana su u viteskim oklopima s lavovima u podnožju. Bolja je starija ploca Nikole, cija je brada ljepo izradena s loknicama, lazi na ljepo izfdradenom jastuku a lice mu je,unatoc ostecenosti, imao portretne karateristike.-ploča Ivaniša Korvina, izvanbračni sin Matije, u Lepoglavi, crkva Bezgršnog začeć BMD. Potpuno je istrošena, ima grbni stit i zastavu. Takvi prikazi su vrlo cesto (ima i s kopljem, žezlom) a to su tipo ploče Petrra Erdodyja u Jastrebasrkom, Franje Tahija(među najuspjelije u indvidiualnim portretnim oznakama) iz Donje Stubice,itd...Većina ploča crkvenih dostojanstvenika se nalazi u okrugu zagrebačke katedrale.

- ploča biskupa Luke, poč 16.st. u zagrebačkoj katedrali. Sacuvan gornji dio ploče i prikaziom njegove glave i ulomak natpisa na dnu ploče, autor je možda Ivan Duknović ( prema slovima iznad njegove glave), iako je vjerojatnije djelo nekog Talijana koji u to doba radi za srednjoeuropsko plemstvo.Prema poredbenom materijalu, mogao bi biti kipar JOHANNESa FIORENTINUS, koji djeluje Ostrogonu (sjverne Mađarske) a njegova djela nalazimo u Madarskoj, Poljsloj i Rumunjskoj pa ocito i u Hrvatskoj.

Sacuvao se veliki broj epitafa. Najvise ima onih gdje su u reljefu prikazani pokojnik i njegova obitelj koji kleče pod raspelom. Najcesce se epitafi postavljaju u blizini grobnice likovi imaju porteretne karakteristike.-epitaf Ane Purthin u crkvi sv.Mihovila u Samoboru ( duguljasta s njom i muzem kako klece ispo raspela, kratkom pjesmo ožaloščenog muža,i na dnu lubanja)- epitaj Jurja Gorupa i njegove žene u žup crkvi u Pregradi (sjever HRV). Izmad reljefa ( Krist na križu, on, obitelj) posatvljena je polukružna ploča s likom Boga i sv Trojstva u nebejskoj slavi. Iznad, odvojen je medaljon s mrtvackom glavom. Odmah ispod je posatvljen eiptaf Šimuna Kegleviča.-epitaf Tome Erdodoyja u zg katedrali iz 1624. Stil je rano barokni ali izveba vrhunska.

MAJSTORI I RADIONICE U JADRANSKOJ HRVATSKOJ (1450.-1600.)Svi su kipari uglavnom bili i arhitekti, izuzev Ivana Duknovića i Nikole Lazanića. Skulptura se stapala s arhitekturom. Još ima puno nepoznanica.

Petar Martinov iz MilanaPietro di Martino di Milano dolazi u Dubrovnik 1431. i tu djeluje do 1452, kada na poziv vojvode Alfonska Aragonskog odlazi u Napulj, gdje sudjeluje u izradi luka tvrđave Castel Nuovo. Vojvodi ga je vjerojatno preporučio Onofrio della

6

Cava, s kojim je Petar suradivao u Dubrvoniku. Onofrio je bio inženjer i arhitekt stoga je kiparske poslove povjeravao Petru, koji je imao pomoćnike najvjerojatnije. ( među njima mozda i Francesco Laurana).Petar se školovao na gradilištu katedrale u Milanu.Njegov najveći samostalni projekt bila je sakristija stare katedrale, započ 1442. koja je zajedno s crkvom unistena u potresu 1667.Ostak njegovog kiparskog ostvarenja su: - reljefi na velikoj česmi - skulpturalni prikazi na Kneževom dvoru - mala česmaU njegovom stilu oscilira između «mekog stila» internacionalne gotike svjeverno italskih oblježja i naznaka renesansnog tretiranju motivike i forme. To se osciliranje najvise zamječuje na reljefima i kipovima Knezevog dvora. Prema njihovoj izradi ocito je da je Petar poznavao djela firentinskih majstora. Njegovi radovi više drže kasnogoticki stil realizma nego renesasnu t eznju za antikizacijom prizora. Petar prvi udomaćuje u Dubrovniku motiv putta kao neosporan znakranorenesansnog vrednovanja anticke kipartske bastine.Postavlja putte u reduciranim žanr-scenama na konzolama lukova u vanjskom trijemu Kneževa dvora.Na Maloj Onofrijevoj česmi 1442., možda u suradnji s Franjom Vranjaninom, je isklesao 7 ploča s prikazima putta s različitim atributima ( vrećom na leđima, zavežljajem na štapu,itd..), na osmoj (teško dostupnoj, stržanoj) prikazana je stara žena koja se pere. Česma je u 19.st pemlještena u plitku nišu koja više ne dopušta da se česma obilazi u potpunosti. Motivi putta i starice su tipični motivi all'antica u prirodnom i gipkom pokretu. Gornji dio fontane počiva na tordiranom kasnogotičkom stupu, opet mix kasnogotickog i renesansnog. Gornji bazen vode nose putti slićni onima na konzolama u Knećevom dvoru. Iznad njih maskeroni (umetnosti u kasnootičke listove akanta) iz usta kojih izlaze mlazovi vode. Vrh fontane ukreašen je renesansnim mozivima delfina i češerke.Ovom česmom Petar je obilježio sljedeće renesansne radove u Dubrovniku a učvrtili su ga svi oni koje je Republika pozivala iz Italije, npr Filippo da Diversisa iz Luccae, Niccolo della Ciria iz Cremone ( vodi državnu kancelariju) i Ciriaco d'Ancona( autor ploče u predvorju Kneževa dvora iz 1435.)

Juraj Dalmatinac i njegov krugJuraj Matejev Dalmatinac se rodio u Zadru poč 15.st. a umro u Šibeniku između 1473.-75., nezna se nista od njegovog ranijeg zivota. Nezna se ni prezime ( Orsini je prezime koje ce preuzeti tek njegov sin, a on se sam potpisuje Dalamtinac). Godine 1441. iz Venecije dolazi u Šibenik radi izgradnje katedrale. Rijetko se vracao u Veneciju.Prema načinu obliovanja njegovih likova smatarse da se pripada radionici braće Bon (giovanni i Bartolomeo) tada najuglednijoj na Jadranu.Juraj Dalmatinac bio je možda najveći naš umjetnik ovoga doba; u arhitekturi i u kiparstvu ostvario je veliki opus na oba dvije strane Jadrana. Balansirao je između starog (gotika) i novog (renesansa). Veći uspjeh je ostvraio na području kiparstva.Vokabular cvjetne kasnogotike savladao je u Veneciji. Njegov stil je veoma prepoznatljiv. Nezna se dali je renesansne motive usvojio dok je bio u Firenci ili Padovc, ili u venecijanskoj radionici Bartolomeo Bona (Porta della Carta)Renesansni su motivi više površno ugrađene u koasnogotičke koncipirane strukture.U šibenskoj katedrali apside su poligonalne i jedino se školjke na njihovim zidovima mogu smatrati renesansne.U arhitekturi prevladava gotika dok se u skulpturi opaža sklonost motivima all'antica i renesansnoj modelacij, ponekad je teško odrediti u koji stil pripada.Djelovao je u cijeloj južnoj Dalmaciji. U Splitu ostavlja dva svoja remek djela: kapela i olatr bl. Almira u predromaničkoj crkvi sv. Eufemije. Kapelu bl. Almira narucili su jedan splitski plemić i bosanski knez. Kapela je danas jedina preostala od porušenog samostan ( danas su tamo odljevi a originali su u Kaštel Lukšiću). Oltar je kompleksan. Ispod šatorskim zastorom kojeg pridržavaju putti, leži blaženi biskup. Na pročelju sarkofaga je isklesana priča njegovog mučeništva a likovi su obučeni all'antica, neki čak naprvaljeni prema antičkim predlošcima. Jedna od narikača podsječa na Donatellove reljefe. Prema plasticitetu i pokretnušču likova priblizava toskanskom oblikovanju, ali opet ima gotičkih motiva ( zastor, ukrasni konopac).U splitu izradio je zatim i kapelu sv.Staše za katedralu, s oltarom-grobnicom. Premda se u radu mortao pridržavati izgleda kapele sv. Dujma na suprotnoj strani ( 1427. opremio i podiogo Bonino da Milano), stvario je potpuno novi dojam ( tijelesni i pokretni likovi). Ciboriji je ukrašen ako Boninov sa šiljastim zabatima i kasnogotičkim lisnatim uzorcima ali su dodani Bogorodica i Gabrijel u Navještenju. Uplitkoj niši kapele položen je sarkofag s ležećim likom sv. Staše realističnog lica, iznad koje anđeli pridržavaju rastvorena krila šatorskog pokrova. Dva crkvena oca i dva apostola. Te scena Bičevanja Krsiata prikazani su na prednje dijelu oltara. Možda najznačajnije Jurjevo ostvarenjre je upravo Bičevanje- reduciranom metodom sa samo 2 lika, od kojih desni je potpunio napravljen prema antičkom predlošcu.

7

Cijeli prizor je prema Donatellovom reljefu danas u Berlinu. Drastičnost prikaza i ekspresivnost dojmili su suvremenike ( kopija u hvarskoj katedrali).Jos jedno djelo mu se pripisuje- reljef Polaganja u grobu u atriju bratovštine sv. Marije u Šibeniku. Nedovršen je, ima hrpu likova u zgusnutom prostoru i antičke citate. Lik sa štapom podsjeća na onog na Arnirovoj grobnici. Kandelabri ukazuju na mogućnost fda je i Nikola Firentinac sudjelovao u izradi reljefa.Iako boravi u Dalmaciji dobiva puno narudžba s druge strane Jadrana. Prema nekim izborima boravi u Gubbiju i Riminiju, aima doticaj s Matteom de' Pasti, onaj koji je prije L.B. Albertija radio na Tempio Malatestinano.Boravi i radi u Anconi, grad Papinske države, gdje su odalazili svi bolji kipar iz Dalmacije. Tu je očito radio na izduženom ptočelju kasnogotičkre palače Benincasa na kojoj se naslanja Loža trgovaca, iako se njegov udio, osim grba obitelji Benincasa, nemože sa sigurnošću odrediti.No u Anconi je svakako pustio 3 sigurna monumentalno kiparsko.arhitektonska ostvarenja ( svjetovno, i dva crkvena) između 1451. i 1460. Najprije radi na Loži trgovaca sve do 1458. Pročelje je visoko i raskošno, saotvoreno je u prizemlju sa šiljastim arkadama a na katu biforama i čipkastim mrežištima. 4 baldahina s kipovioma su na uglovima i na pilastrima koji razdvajaju bifore ( personifikacije kreposti, ufanja, ajkosti, razboristosti, ljubavi). Kip Ljubavi ( Caritas) iskaće kvalitetom, po njoj se penju putti a mogla bi se gledati kao simbol renesansog humanizma. Osjeća se još kasnogotička stilizacija ali prema njenom položaju, osječaju moći i tjelesnosti lika-ovo je vrhunski kip. Tri konjanika nalaze se po sredini pročelja- prtema grbu Ancone. Klesani su u viskomo reljefu kao da su izdvojeni od zida. Ti su konjanici isto vrsno izrađeni-konjanik nije ukočen već se na njemu osjeti ona snaga koja mu je potrebna da ostaje cvrsto na konju dok ovaj juri, i da se koncentrira na nevidljivog protivnika. Andrija Aleši je prema ugovoru trebao pomagati Jurju, ali nije. Stoga je ovaj napravio sve sam, naravno s pomoćnicima koji su klesali ukrasne dijelove. Citav se posao odvijao u Šibeniku pa su se dijelovi donosili u Anconu brodom. Loggia je stradala u požaru 1556. a obnova povjerena je Pellegriniju Pellegrini-Tibaldi, koji nosače i lukove zamjenjuje manirističkim. Radi potresa u 18.st uzidane su bifore tzbog statičkih problema. Usporedo s izgradnjom Loggie Jurje peuzima i gradnju portala franj. crkve San Francesco della Scala, na koje radi kao njegov pomočnik Ivan Pribislavić. Portal je u duhu mletačke gotike, najvaznija ostvarenja su kiovi sveca u tabernakulima. U luneti u reljefu je prikazana stigmatizacija sv Franje, djelo Pribislavića. Portal završava s gotičkim baldahinomi fijalama. Dvije lavlje glave i glave osoba raznih doba, ukrašuje dovratnike dok su na navratniku glava 7 starac, ne posve identične. Visoki stupanj realističnosti korespondira s onim na šibenskoj katedrali.Juraj je uživao građanstvo u 3 različita grada- Šibeniku, Anconi i Veneciji.Trece djelo u Anconi je portal samostanske crkve sv. Augustina. Crkva je u 18.st potpuno preinačena, zatim u 19.st. pretvorena u vojarnu. Samo je Jurjev portal restauriran. Portal je ostao nedovršen i nakon njegove smrti. Majstori koji su dovršili ( Mihovil iz Milana , Ivan i z Venecije) poštivali sunjegov nacrt ali su pokuušali ublažiti tu gotiku. Niše sa svecima sa oba dvije strane. Glavni prizor sv. Augustina djelo je sigurno Jurja Dalmatinca. Karakteristicno za njega-pokusava docarat dramaticnost cak i tada kad tioga u prizoru nema-likovi su mu živi, u stalnom pokretu što stvara dojam osebujne psihološke angažiranosti.Juraj se s vremnom sve više približava renesansnoj zaobljenosti i s impostacijom likova kao u antici.Njegov opus opisuje događanja na umjetničko sceni nakon v15.st. u kojem se staro stapa s novim saznanjima, i privikava se na dolazak potpuno novog izričaja ali još uvjek stvara u starom stilu.

Djela: Arhitektura- Loggia dei Mercanti, Ancona- Kneževa palača, Pag - Papalićeva palača, Split-

Skulptura- šibenske katedrale ( krstionica,)- dijelovi Porta della Carta, Venecija- glavice u lišču na kapitelima crkve Sant'Agostino u Anconi - reljef sv.Marka u luneti portala Scuole San Marco, atribuirana Bartolomeu Bon, koja-ako je uopce njegova- bi

bila njegovo remek djelo. Ipak prema odredenim stilskim izarzima ovo nije njegovo, jer je njegov rukopis linearniji a modelacija oštrija.

- Oltar bl. Almira- Grobnica sv.Staše u splitskoj katedrali- reljef Polaganja u grobu u atriju bratovštine sv. Marije u Šibeniku.- portala franj. crkve San Francesco della Scala- portal samostanske crkve sv. Augustina

8

- kip sv. Vlahe

Suradnici Jurja DalmatincaJuraj je često radio na više gardilišta istodobno te je uvjek prihvaćao u nauk nove suradnike. Oni su:Andrija Aleši, Ivan Pribislavljić, Petar Berčić plus mnogo drugih klesara, graditelja i slikara manje poznati. (oko 30-ak njih, npr. Mihovil Živković na Korčuli, Marina Nijemca,.itd.).Juraj je itekako imao koristi od svih tih suradnika, ali nije ima dao odgovarajuće naknade za obavljeni posao. Nije bio samo umjetnik već i uspješni poduzetnik.

PETAR BERČIĆPodrijetlom iz Bribira, djeluje u Šibeniku i Zadru a njegovim najvažnijim kiparskim ostvarenjem smatra se reljef u luneti paške zborne crkve. Nakon toga gradio je i srušeno pročelje crkve sv.Marije Velike ( mozda su njegovi kipovi sv. Stošije i sv.Zoila). Smatra se da je Berčić bio najvještiji od Jurjevih suradnika. Sudeći po pokretnosti i izražajnostoi likova.

IVAN PRIBISLAVLJIĆOnaj na koga se Juraj najčešće oslanjao, navodno je sam Ivan u Šibemiku imao svoju radionicu.Prepostavlja se da se kao i Juraj školovao u radionici braće Bon. Već se 1441. spominje kao njegov suradnik koji ga prati u Šibenik poradi gradnje katedrale.Prema podacima od 1452. do 1455. izrađuje u bračkim kamenolomima dekorativne djelove po nacrtima Jurja Dalmatinca, od kojih su mnogi namijenjeni portalu Sv. Franje u Anconi.Zatim je izgardio vanjsko stubište na crkvi sv. Ivana Krsitelja s reljefom sveca.

RADMILO RATKOVIĆS Hvara, kao 12-godišnjak ulazi u Jurjevu radionicu 1444. Ratković je s njim imao neke sukobe zbog kojih ga napušta jos prije isteka ugovornog roka (čak 4 godina ranije). Jurje ga je tuzio al je tuzba ubijena. Kasnije će opet surađivati, Jurje mu povjerava gradnju kapele sv. Nikole 1467. u benedikt. crkvi u Pagu.

Andrija AlešiNajpoznatiji i uspješniju suradni Jurja Dalmatinca, i onaj koji je kasnije samostalno radio je Andrija Aleši. Rođen u albanskom Draču između 1420.-1425.. Umro je u Splitu oko 1504. Tek godinu ranije postavlja svoju nadgrobnom pločom u crkvi sv. Duha u Splitu. Nakon Jurja Dalmatinca, ugledao se i jako na Nikolu Firentinca.Radio je na Rabu, Splitu, TrogiruNajranije se pojavljuje u Zadru, gdje radi kao pomočnikm Marka Petrova iz Troje u Apuliji, da bi ga primio Dalmatinac. S njom putuje na Korčulu gdje uzima jednog učenika u nauk. Već se 1447. spominje kao majstor u Splitu.Treabo je pomagati Jurju na Loggi u Anconi ali je ipak ustanovljeno da nije. U Splitu osniva vlastitu radionicu.U Trogiru izrađuje krstionicu katedrale oko 1467. njegovo najvažnije djelo. Sklopio je 1467. ugovor u Firentinčevo ime za izgradnju kapele bl. Ivana Trogirskog u katedrali iako njegov udio nije baš velik.Od 1473 radi na pročelju sv.Marije kod samostana augustinaca na otoku sv. Nikole (tremirski arhipelag).Opet u Splitu-ženi se i posvaja djete. Izrađuje kameni poliptih 1480. za crkvu sv. Jere na Marjanu gdje se i potpisao. Prikazuje mršavog sv.Jeronima, na svoj specifičan način, s ljepim škorpijonom, i špiljom čiji kamen izgleda kao kristal ( stilizirano).Složene građe je njegov oltar u crkvi Betlehem na Marjanu koj zauzima pcijelu polukružni siz apside. Na retablu je prikaz Rođenja u sredini u reljefu, sa strane su kipovi dva sveca a u luneti Raspeće.Njegov stil je pomalo nezgrapan, radi mršave likove, ne pazi pretjerano na proporcijonalnost kompozicije, izradio je niz sv. Jeronima kogoto u serijskog proizvodnji. Najmonumentalniji je onaj u krstionici trogirske katedrale.Djela:

- kapela sv.Katarine za samostan dominikanca, kasnije srušena- kapela Fraje Zudenića ( Francesco Zudenigo) u rapskoj katedrali, uništena- krstionica katedrale Trogira- palača Koriolana Cipica u Trogiru, oko 1457- pročelju sv.Marije kod samostana augustinaca na otoku sv. Nikole (tremirski arhipelag)- kameni poliptih 1480. za crkvu sv. Jere na Marjanu,Split- oltar crkve Betlehem na Marjanu, Split

9

Nikola FirentinacNiccolo di Giovanni Fiotrentino djelovao je u Dalmaciji a umro u Šibeniku 1506. Nema podataka u djetinjstvu i školovanju. Imao je nalo naučnika, Jeronim Karlić i Marin Vladić.Za razliku od Juraja Dalmatinca, Nikola nikada nije zabilježen u nekoj sudskoj parnici i nije, koliko se zna, imao problema sa suradnicima.Prvi se put spominje 1464. u Šibeniku.Ranija faza su kapel u franj crkvi u Šibeniku, kipovi sv.Petra i Stjepana te oltari na Braču.Većina njegovih djela vezano je za arhitekturu.U Trogiru je ostvario svoja remek-djela: kapela bl. Ivana u trogirskoj katedrali, oltar Ivana Sobote u dominikasnkoj crkvi i reljef Oplakivanje Krista iz 1470.Ovaj reljef Oplakivanje Krista je naručiojedan od najistaknutijih patricijskih intelektualaca jadranske HRV u drugoj pol. 15. st. , Koriolan Cipico( sudjelovao je ratu Mlečana s Turcima, na stranu Mlečana, uživao je veliki utjecaj, sin mu se školovao u Padovi i bio kandidat za trogirsku biskupsku stolicu). Cipico je naručio reljef valjda za grobicu svoga oca. Na njoj se prepoznaju djelovi Donatellova ekspresionističko riješenja dramatičnog zbivanja u kojem likovi potiču compassio promatrača. Likovi se ponašaju točno u skladu sa situacijom u kojoj se nalaze-plaču, žaloste se, u nevjerici su ali se opet međusobno tješe, pomažu. Još je privržen kasnosrednjovjekovnom pojmanju ekspresije likova.Njegov je i reljef Bogorodice sućutne u Splitu ( nekoć u lunetiportala crkve sv. Eufemije) na kojemu se primječuju sličnosti s prijašnjim reljefima. Još jedan je reljef Polganaj Isusa u grob, danas u Berlinu, koji mu se pripisuje, nejmu ili radionici, ali nije dobar kao Cipicov.Godine 1470 od trogirske komune dobiva narudžbe za propagandni reljef Pravde u gradskoj lođi. Zanimljivi su ogromni kandelabri s vatrom na vrhu koji su tipični za repertoar renesansih motiva all'antica. Firentinac je taj motiv pretvorio u nekakav svoj potpis.Puno je fragmenata njemu pripisano, ili njegovim nasljednicima, u Trogiru, Šibeniku, Splitu i Zadru.Npr, reljef pjesnika sina Cipica na palači te obitelji (pripisivalo se Duknoviću). Kao što je Aleši izrađivao reljeke sv.Jeronima tako je Firentinac izrađivao Bogorodice s Djetetom.

U Tremitskom arhipelagu (Italija) je u crkvi sv.Nikole na crkvi sv. Marije izradio portal, u suradnji s Alešijem 1472.-73.Neka ranija djela su mu pripisana u Veneciji (nadgrobi spomenik Francesca Foscarijau S.Maria dei Frari, kipovi na Arco Foscari (iza Porta della Carta), i još neke, ali nema točnih dokaza.Dosljedno je unio rano renesansne motive u našu umjetnost, i prešao je onaj prag pred kojim je Juraj Dalmatinac zastao. Njegov stil je mekani i precizan. Na njega utječe Donatellov krug ( npr putti, girlande, festoni) i svi antički spomenici koje susreće ( npr. friz u podnožju Dioklecijanova mauzoleja). On je npr uzeo antički reljef nekog mladića, odbacio sve što nije bilo potrebno i uklesao ispod «sv.Ivan Evanđelist». 2

On je znači prihavatio takve all'antica motive i učinio ih normalnim. Njegov stil je mekani i precizan no ipak nije kao Duknović, jer se još osjeća pojačana izražajnost i naturalizam, draperije su linerane i ponekad prenaglašene.Ipak s Duknovićem predstavlja vrhunac kiparstva na istočnom Jadranu.Djela: skulptura- radovi u kapeli sv. Stjepana i Bernardina franj.crkve u Šibeniku- kipovi sv.Petra na Hvaru i sv.Stjepan u Sumpetru ( bez glave)- oltari na Braču ( npr. u crkvi sv.Ciprijana u Pražnicama iz 1467.- kapela bl. Ivana u katedrali, Trogir- oltar Ivana Sobote u dominikasnkoj crkvi, Trogir- reljef Oplakivanje Krista iz 1470, Trogir ( Bogorodici fali pola lica,anđeli perspektivno skračeni, križevi prikazani schiacciato tehnikom)- reljef Bogorodice sućutne u Splitu- reljef Pravde u gradskoj lođi-kipovi sv.Ivana Krsitelja (nekad pripisano Alešiju) iz 1467 i sv.Sebastijana u trogirskoj krstionici- dijelovi razbijenog tabernakula katedrale u Šibeniku su dva reljefa anđela koji nose vrpce- reljefi Bogorodice s Djeteom u luneti franj crkve u Hvaru, franj crkve u Orebićima, crkve na Dančama (ima ih još ali autorstvo je upitno jer nedostaju dokumenti,ali po izradi bi mogli biti)

Ivan Duknović

2 N.Cambi govori o PALIMSEPT-SKULPTURI, preuređivanja starih spomenika u duhu novog vremena s novom ikonografijom.10

Ili Giovanni Dalmata. On nije svojim radom bio toliko privržen domaćoj sredini, stoga se on svrstava među Schiavone, iako on radi pretežito na hrvatsko-ugarskim dvorom Matije Korvina, pa je među prvima koji jako povezuju našu sredinu s srednjoeuropskom. Sljede ga Julije Klović i Martin Rota Kolunić.Radio je u Rimu, Vicovaru (Lazio), Anconi i Veneciji, Dubrovniku i Troiru, sve do Budima. Rodio se u Trogiru 1440., gdje valjda i umire 1509. U očevoj radionici počinje pa nastavlja u Italiji. 70-ih se spominje kao mas+jstor u Rimu, surađuje s Minom da Fiesole i Andreom Bregnom.Prije 1469. u Vicovaru (papinski grad nedaleko od Tivolija) radi na dovršenju kasnogotičkog porzala crkv sv. Giacoma. U gornjoj strani portala je luneta s Bogorodicom i adorantima s nadgradnjom sto podsjeća na rimskom slavoluk sa svecima u nišama. Njegov stil je robustan i ozbiljan u stilu kasnog Donatella. Dekoracije su srodne Desideriju da Settignano. Elegantan i inovativan ali suzdržan u kompozicijama akrhitektonskih okvira. Potpuno se priklanj motivima all'antica.Jako je puno njegovih djela, pa ćemo spomenut samo najbitnije. U Rimu se vezao dosta za kardinala Marca Barba iz Venecije, nećak Pvala II, koji mu je dao narudžbu da mu izradi grobnicu. Bla je visoka oko 11 i siroka oko 5 m, mnoštvo likova. Nezna se tko je smislio kompoziciju-mino ili Ivan? Duknović je radio polovicu likova i ukrasa. Nije imao pomočnika.Isti kardinal mu je naručio mramorni tabernakul za crkvu sv. Marka na kojoj je radio i Dalmatinac i Mino, te istočni i sjeverni portal na Palazzo Venezia.Njegov rad u Rimu bio je poticaj renesansi koja do tada u Rimu gotovo da nije ni postojala.Godine 1480. odlazi u Budim na dvbor Matije Korvina, opet mozda pomoću kardinala Barbe ( koji kao papin izaslanik tamo boravi). Trebao je izradidi kralju grobnicu, započeo ju je ali je ostala nedovršena i kasnije uništena. Tamo je uživao veliki ugledm čak je dobioi plemičku titulu i posjed (koji mu se oduzeo nakon kraljeve smrti). Puno je njegovih tadašnjoh djela propalo radi turske okupacije. Smrta kralja pogodila ga je na financiskom planu. Vraca se u Trogir. Radio je zaKoriolana i Alvise Cipica ( koga je Firentinac prikazao kao pjesnika) portal na obiteljskoj palači nasuprot katedrale. Odlazi u Veneciji gdje radi oltar za Scuola di San M;arco, ali nakon 2 godine mu oduzimaju zadatak. Nezna se zašto. Odlazi u Dubrovnik i izađuje kip sv.Vlaha za nišu u kneževom dvoru. Odbili su ga za mjesto državog umjetnika ( valjda jer je već drugi imao taj posao).Vraća se u Trogir i zrađuje kip sv.Toma apostola.Djela: Rim

- dovršenju kasnogotičkog porzala crkv sv. Giacoma, Vicovaro- grobnica pape Pavla II, 1471-73. u suradnji s Minomda Fiesole rastavljena kada se bazilika sv.Petra onbnavljala.

Danas se djela čuvaju u Referendi Frabbrice di San Pietro (ležeći lik s puno teksta na menzi antepoendiju olatara), nešto u Louvru a nešto oiuzgubljeno.

- mramorni tabernakul za crkvu sv. Marka ( sa lukovima i mandorlom)- istočni i sjeverni portal na Palazzo Venezia- grobnicu kardinala Rovelle u bazilici San Clemente ( reljef Bogorodice, Boga Oca među kerubinima, ukrasi)-

surađuje s Bregnom.- Grobnica kardinala Erolija u staroj bazilici sv.Petra, kasnije rastavljena, u Vatikanskim Grottama nalaze se

djelovi (Krist bčlagoslivlja, apostoli Petar i Pavao, Bogorodica,itd...).Budim- tzv. Herkulove fontane u kraljevskoj rezidenciji u Višegradu iz 1484. ( ostali djelovi- kip mladoh Herkula u borbi

s Hidrom (ono crveno) i ploče zdenca s ukrasima)- mramorni oltar za kapelu burga Dyosgyora, prikaz Bogorodice.Ostaci uzidani u oblićnjem samostanu.- -likovi kralja Korvina i njegove žene su možda njegovi a možda ne.Trogir- kip Ivana Evanđelisteu kapeli bl. Ivana trogirske katedrale, 1495., gdje se potpisao.Možda je nastalo i 1480.

prije negoli je išao u Budim.- Portal kuće obitelj Cipico- Bogorodica s Djeteom.Dubrovnik- kip sv.Vlaha za nišu u kneževom dvoruTrogir- kip sv.Toma apostola, kapela bl Ivana Trogirskog, lošija izvedbaAncona- Nadgrobni spomenik bl. Gianelliju u katedrali san Ciriaco, lošija izvedba- Portali u franj. samostanu San Francesco alle Scale i na nekoj palači (danas u muzeju), lošija izvedba

11

- refljef Bogorodice s Djeteom u Padovi

Budimski krug dalmatinskih kipara i Majstor Mramornih MadonaVjerojatno je u Duknović primao šegrte u nauk, pogotovo dok je bio velika faca u Budimu,iako ne postoje za to točni dokazi. Neki su ga zasigurno pratili iz Hrvatske u Budim, a neki možda i natrag.U budimskim dokumentima se spominje još jedna skupina Hrvata: Ivan Grubanić iz Trogira koji vodi sa sobom i Petra (sin Rada Busanina), kipar Luka della Festa iz Splita (poznat po izradi ghirlandi u reljefu), kipar Miho Puhiera iz Hvara, Marina Vladić s Brača te Frano Radov u Juraj Librarij iz Zadra. Luka della Festa je možda bio vođa cijele skupine a smatra se da se školovao kod Nikole Firentinca.Oni su radili na niz ukrasa, npr putte s festonima na portalu palače u Budimu s grbom kraljice Beatrix.U Budimu je djelovala i radionica Jakova iz Trogira, neovisna o Duknovućevoj i onoj od Luke della Festa. On je biop kipar i ljevač bronce koji je iskustvo stekao u Donatellovoj radionici u Padovi. Radovi kiparskog kruga u Budimu, ponavljaju motive all'antica ( antemije, kimationi, astragali, dupini, putti, vijenci, kandelabri, palmete,...).Djela spomenutih kipara nisu sa sigurnošču prepoznana. Jedini od ovih koji se pojavljuje i u omaćim dokumentima je Petar Radov Trogiranin ( u sklopu rapske arhitekture).U Ugarskoj jedini je kipar Vinko (Vicko) Dubrovčanin, koji se potpisao ispod lunete na unutrašnjem južnom portalu župne ckve u Sabinovu (Mađarska), gdje je izradio i pripovjedaonicu 1518. Zatim se potpisao i na južnom portalu crkve u Lipanyju (istočna Slovačka) iz 1513., gdje je izgradio i zapadni portal, pjevalište i kamenu kustodiju.On pripada drugom valu panonske renesanse u kojem provincijski majstori izrađuju «lakši» oblik firentinsko-lombardskog stila. Njihovi su ukrasi slikoviti, u osebujnim kombinacijama, s neusklađenim proporcijama.

Kao i Duknović, nekoliko kipara se nakon smrti Matije Korvina (1490.) vraćaju u Hrvatsku. Vjertojatno su se s njima vračali i Talijani koji su išli prema Senju-glavna luka Ugarskog Kraljestva. Stoga se njihovi tragovi najviše očituju u Senju i okolici.Radovi koji se za sad pripisuju Majstoru Mramornih Madona,koji djeluje ovdje potkraj 15.st.:-Reljef sv. Trojstva u senjskoj katedrali iz 1491.-dva reljefa Bogorodice s djetetom sličnih oblikovnih obilježja (jedan uzidan u stubištu kuće u Vlatkovićevoj ul. 29, Senj, drugi u župnoj crkvi u Bribiru).-reljef u franj samostanu u OrebićimaNeki smatraju da je taj Majstor bio talijanski kipar Giovanni Ricci, neki Tommaso Fiamberti (sljedbenik Mina da Fiesole). U novije doba se u smatra da bi mogao biti kipar Gregorio di Lorenzo, koji nakon početne karijere u Markama (Urbino) i Firenci os 1475. borav u Ugarskoj, da bi se nakon 1490. neko vrijeme zadržao u Dalmaciji i potom vratio u Firencu.

Kiparske radionice i majstori 16.stoljećaTijekom čitave prve polovice 16.st. u Hrvatskoj nema istaknutih kipara. Narudžbe preuzimaju prosječno nadareni majstori, pripadnici kiparskih i graditeljskih radionica.Korčulanske radionice Petrovića i Andrijića, se ponekad vode kao dubrovačko-korčulanske radionice jer su radili i za drubrovačke naručitelje. Njihovi kiparski radovi, uglavnom reljefi i kameni namještaj crkvene i svjetovne namjene, su osrednje kvalitete.Natpisna ploča s puttima u crkvi sv. Spas u Dubrovniku, djelo Petra Andrijića, je jedan od zahtijevnijhi radova.Petrovići su za razliku od Andrijića, duže bili privrženi za kasnogotiku umjetnost, npr. visoki reljef Isusa s 4 sveca za lunetu portala samostana sv.Apostola u Dubrovniku, iz 1497, klesali su ga Leonard i Petar Petrović.Niz je takvih sličnih reljefa, rustikalne izrade u Dalmaciji:-reljef u luneti crkve na Dančama-reljef Bogorodice s djetetom i sv.Franjom na pročelju franj samostana u Orebićima.-reljef iznad portala na pročlju i iznad sakristije franj crkve na Badiji.Likovi nezgrapni, pojednostavljeni, kasna gotika se mješa s renesansom.

Spominju se imena kao Leonardo Maravić i Vicko Lujev iz Korčule, te dva Francuza Beltrand Gallicus i Jakov de Spinis, svi djeluju u Dubrovniku. Od njih jedino Maravić još mješa novi stil sa kasnogotičkim,a onaj koji najbolje vlada renesansnim riječnikom je de Spinis (niša sa sv.Vlahom na tvrđavi sv.Ivan iz 1552.)Spinis je surađivao s Vickom u izradi kipa sv.Vlaha i nišu na tvrđavi Lovrijenac, a autor je maštovitih kapitela u perivojuCrijevićeva ljetinkovca na Pilama, nastali u drugoj pol. 16.st. Namjerno su neki stupovi i i dva kipa ostavljeni

12

nedovršeni-to je bio taj maniristički duh koji je obožavo te non finito figure, mistične forme koje otkrivaju i skrivaju u isto vrijeme simboliku kompozicije.

Klesarska žarišta Jurja Damlamtinca, Nikole Firentinca i Alešija potpuno slabe početkom 16.st. U Splitu nestaje, osim par fragmenata ( npr. duboki reljef Bogorodive, Sv.Franja i Antuna u luneti portala franj crkve na Poljudu nešto zahtijenije izrade, reljef Bogorodice i djeteta iz 1503 u niši u zidinama kipara Marina Vladića iz Brača-učenik Firentinca, reljef izmučenog Krista iz 1509 na vanjskom zidu nadbiskupije).U drugoj polovici 16.st već se osjeća određeno poboljšanje.U Zadru je situacija bila malo bolja. -Grb sv Krševana i natpisnom pločom u spomen bitke kod Lepanta na sjev gradskim vratima iz 1571.-natpisna ploča na novom bedemu Ponton iz 1573-kip Bogorodice s djetetom u niši glavnom portala crkve sv. Šime, kasno 16.st ( položaj djeteta možda prema slikarskom predlošku Lorenza Lotta s oltara iz Trevisa).Na Krku sačuvana je ploča u spomen providura Andrije Bondimieru iz 1569. s dva fino klesana putta koji drže kartušu s grbom. Možda je izrađena na Krku ili na Cresu(gdje djeluje nekoliko radionica nakon sredine 16.st)

Tri bračka kipara druge polovice 16.st.Jedino se Brač u drugoj polovici 16.st mogao pohvaliti plodnim kiparskim radom, a tri su kipara koji obilježavaju ovo doba na Braču: Pavao Gospodnetić ( Paulo de Dominis della Brazza), Nikola Lazanić i Tripun (Trifun) Bokanić.

PAVAO GOSPODNETIĆNjegov je poznat samo jedan kip-figura proroka Elizeja u svetištu šibenske katedrale iz 1594. Kip je naručila bratovština Presvetog sakramneta, a da je on autor piše u dokumentima same bratovštine.Lik ukazuje na utjecaj venecijanskog kipara Alessandra Vittoria, prema serpentiranom položaju tijela i napregnutom izrazu (usporedba-brončani kip Melkizedeka iz Berlina i kip sv.Zaharije u Veneciji).Alessandro Vittoria je izradio 1559. 4 kamena kipa apostola za trogirsku crkvu kapelu bl Ivana ( u kad je u baroku kapela preuređena stavljeni na zvonika) stoga su naši umjetnici imali prilike vidjeti njegove radove.

NIKOLA LAZANIĆBio je Gospodnetićev suvremenik koji se isto ugledao na Vittoriu, iako se ne isključuje mogućnost njegove suradnje sa krugom Jacopa Sansovina.-reljef u maloj crkvi sv.Petra u Nerežišćima na Braču iz 1578. s likovima koji se gipko kreću i emotivno razgovaraju.Lazanić od 1581-84 je u Rimu gdje postaje član btaovštine sv.Jernima, kojoj su pripadali mnogi hrvatski umjetnici. Postao je gvardijam Ilirskog zavoda i dobio je narudžbu 1582. da izradi reljef sv Jeronima za svaku kuću koja pripda zavodu. Bilo ij je 20 i ni jedna nije sačuvana. Ali prema jednom opisu sveca je klečio, u jednoj ruci križ a drugom udara se u prsa.Nakon Rima je u Dubrovniku i surađuje s klesaom Andrijom Pomićem koji mu privbavljuje kamen.-kip sv.Vlaha iz 1589. (ruke ko u starca, brada u lagano valuvitim repovima, drži model garad u ruci) i kip sv Jeronima (ista brada) na crkvi sv.Vlaha. To su njegova najznačajnija djela. Uklesao je svoju signaturu u podnožju. Povečuje pozornost na detalje, likovi kao da izlaze iz niša zaneseni, realizam u prikazivanju draperija ali i slobodno kretanje likova u prostoru; ovim likovima nadmašuje sve tadašnje kipare.90 ih godina uzima Vicka Tripuna Pitkovića iz Kotora kao naučnika.-kip sv.Roka- fragment glave starca, nastala prem antičkom predlošcu –valjdaBio je i slikar,ali samo jedna njegova oltarna pala je poznata s prikazom Bogorodice sa sv.Nikolom i Ilijom, iz 1593. za crkvu Gospe od Karmela u Apuliji (Bitonto). Možda radi i kameni oltar na kojem je slika.

Utjecaj posttridenske religijozne umjetnosti koja od umjetnina očekuje potpuno zaokupljivanje promatračeve pažnje.

TRIPUN BOKANIĆRođen na Braču 1575. umro u Trogiru 1609. Uči se u tipične radionice koje nastaju kod kamenoloma.-Nastavljajući posao oca Jeronima od 1597-1605 podigao posljdenji kat zvonika trogirske katedrale s renesansnim obilježjima ali u skladu snižim katovima.-Pripisuju mu se i zvonici crkava sv.Mihovila i sv.Nikole u Trogiru, te 4 prozora na prvom katu gradske vijećnice.-oltar za crkvu sv.Marije u Zadru (kasnije prenesen u Nin). Potpisao se rimskom kapitalom.

13

-oltar iz 1605 za hvarsku katedralu, premješten u Brusje.-glave na lukovima arkade gradske lođu u HvaruNjegova su djela suhoparna, jednostavna i stilizirana.-kip sv Jeronima iz 1604 danas u splitskoj Galeriji umjetnina, za Alise Cipica sa željom da njegovo lice ima fizionomiju Alviseovog oca. To je najzahtijevnije Tripunovo djelo. Djeluje stilski zastarjelom ali očito je naručio htjeo da liči na reljf na oltaru u dominik crkvi u Trogiru.Često se trebao prilagođavati naručiocu stoga neznamo puno o njegovom pravom umjetničkom umijeću.

DRVOREZBARSTVOTradicionalni stilski oblici i kasnogotički stil se najduže održavaju. Malo je toga sačuvano radi slabe izdržljivosti materijala, od 1450.-1600. Rijetki su predmeti svjetovne namjene a oni iz 16.st. su uglavnom talijanskih i sjevernih radiona. To su komadi namještaja (rezbarene škrinje, ormari, kreveti, pisaći stolovi,...) koji su vlasnici kada bi propali zamjenjeni. O svemu tome ima podataka u spisima, popisima imovine i oporuka-drveni balkon ili BALATURA 3 , za glazbenike ljetinkovca Vice Skočibuhe u Suđuru na Šipanu , jedini takav primjer. Ukrašen je plitkimpilastrima s korintskim kapitelima između kvadratnih ploča.Predmeti sakralne namjene sačuvali su se u većem broju: to su drveni olatri, korska sjedala, namještaj u sakristijama.Dubrovački rezbari su bili vješti i izvozili su u Italiju. A uvozilo se puno i iz «alpski» zemlja, presudan je bio kontakt s Ugraskom.

Drveni olari u Istri i DalmacijiU jadranskoj HRV pod mletačkom upravom veliki raskošni, pozlaćeni drveni oltari, naručivali su se u radionici mletačkih drvorezbara sve do kasnog 16. i ranog 17.st. kada ih zamjenjuju olatri sa slikanim retablima. Rezbareni polaćeni okviri bili su puno skuplji od samih slika, čak duplo ali je bila važna tradicija raskošnih poliptiha koji su blještali a na šta su svi bili oduvjek navikli. Zato su i mnogi kameni oltari bili polikromirani.- Kip Bogorodice s djetetom, mletačkog autora Andree da Murano u franj crkvi u Cresu. Potpisan i datiran (jedini sve do 1512)-kip Bogorodice s djetetom u župnoj crkvi u Vrbniku, srodan onoj u Cresu pa možda od istog autora.-kip sv.Bernardina, Ivana Krsititelja i Evandelista u franj samostanu u Košnljun, opet pripisan Andrida Murano. Pošto su kipari radili cesto po slikanom predlošcu tako je kip Ivana Krsitelja možda raden prema Mantegninom predlošku oltarne pale u crkvi San Zeno u Veroni.-Bogorca s djetetom u Viganju na Pelješcu.Puno je drvorezbara bilo inspirirano slia radionice braće Vivarini. Npr. jedan od važnijih mletačkih drvorezbara tog doba, Paolo Campsa de'Boboti, čija je radionica cesto radila za našu sredinu, izradio je kip Madone s djetetom koji spava u krilu za crkvu sv.Duha na Murteru. Isto Campsa radi kip Madone za crkvu u Bujama. Najrastošniji oltar njegove radionice je oltar sv. Mihovila in situ u Mutvoranu (Istra)-polikrmirani (plava, crvena i žuta boja) izrađen s obilježjima venecijanske renesanse prvih desetlječa 16.st. Troetažni je, s petodijelnom predelom i nišama za svece u središnoj etaži, u zabatu je Navjestenje i odraslim Isusom. Puno je detalja, čak 15-ak kipa.Paolo Campsi se pripisuju jpš neki olari u Istri i Dalmaciji onaj u crkvi sv.Marije od vrata (Santa Maria delle Porte) u Motovunu je najbolje sačuvan. Zatim ima ih i u crkvi u Jelsi na Hvaru i u župnoj crkvi u Medulinu, ali rastavljeni i bez dijelova.Još ima i oltar u Omišlju i u Klimnu (Krk)-veći dio njegov opusa je u Hrvatskoj

Drveni oltari u DubrovnikuSlikari su cesto bili drvorezbari i obratno. U Dubrovniku je bilo puno vrsnih drvorezbara.-ugovor iz 1479. slikar i drvorezbar Matko-Radosalić-Alegretović i slikar Stjepan Ugrinović trebaju izraditi krilni oltar sv Severina sa grad San Sever u Marchama, za što su dobili jedan od najviših honorara u Dubrvniku u to doba. Bilo ih je puno takvih ( s krilima koij se otvaraju) u Dubrovniku ali nijedan nije sačuvan. Samo jedan takav sačuvan je u Muzeju grada Dubrovnika, nekoć iz Lopuda, sa predellom (sada odvojenom) od nekog njemačkog autora.I kasnije su se takvi olatri rađe uvozili iz Venecije:- oltar Bogorodičina uznesenja, crkav Gospe od Šinja, Lopud. Možda iz radionice Maffea i Andree Olivierija u Bresci ili opet Paola Campse.-oltar u franj crkvi Gospe od Špilice u Lupudu, sa slikanim dijelovima (Bog Otac, sveci, Krist,...)koje je oslikao Pietro di Giovanni iz Venecije i kipom Bogorodice, koji je možda dopremljen iz Venecije ili izrađen tamo.

3 Balaturi su bili uobičajeni u drbrovačkoj stambenoj arhitekturi, a trgagovi takvih balkona primjećeni su u glavnoj dvorani gradske palače obitelj Ranjina (ostale su samo kamene konzole)

14

Kasnije dubrovačj rezbri bili su Bartul Baptistov, Krist Franceseo, Luka Venturić iz Stona, itd..koji su prihvaćali svakakve narudžbe (np bojali brodove).Dva su poznata drvorezbara u Dubrovniku koji imaju rekonstriurani opus-Juraj Petrović i Franjo Čiočić. Juraj PetrovićKanonik splitske katedrale, koji je u Splitu od 1441.-78. koji vodi rezbarsku radionicu za izradu raspela, samo neka poptisana. Ima ih svugdje od Šibemika, Splita, Hvara, Dubrovnika,..-sv Ivan u Orebićima-razna raspela ( neka rijetka sačuvana u cijelosti)npr raspelo za šibensku katedralu iz 1455.Stil: detalji (rebra na razapetom Kristu, ), aureola je pločica, prenaglašena ekspresivnost –gotički naturalizam(otvorene rane, krv,žile,..). Do vrhunca tijra gledateljevu compassio, ali anatomija i skladnost tijela uvode ga u renesansni izričaj.

Franjo Čiočić (Čučić ili Kučić)Iz druge polovice 16.st , dolazi s Korčule. Njegovi radovi po cijelo Dalmaciji-Korčula, Omiš, Brač, Hvar,..Djeluje od 1573. kada radi oltar sv.Roka s likovima Bogorodice, sv Roka i Kuzme i Damjana za korčulansku katedralu. Ničeg voše nema osim kipova (sv Roko je potpisan) ikoji su smjesteni u barokne nipe.-sv. Jeronim u župnoj crkvi u Pučištu,sačuvan samo špilja s likom, potpisabo i datirano-likovi Bogorodice s djeteom (okrunjeni) i sv Petromu ckvi u Omišu-najbitnije je drveni kor hvarske franj crkve u suradnji sa Antunom Špijom i z Zadra. Stupići kanelirani s korintskim kapitelima , na naslonjaču za ruke, nose lijepo izrađeni friz s florealnim motivima u uksladenom renesansno-manirističkim ukusom ali gotika se još vidi npr na tordiranim stupićima na čeonimistacima.Stil: pomalo ukočeni i bez volumeni, više se realizam ostiže bojom nego razbarenjem, više manje svi isti.

Korska sjedala u DalmacijiTijekom15. st. korska sjedala u jadranskoj HRV izrađuju se u drvorebarskoj izradi tradiciji kasne gotike (kompleksi katedrale u Rabu, Zadru i Trogiru). Korska sjedala hvarske katedrale donekle su zagonetne iz 1572. su a izradio ih je drvorezbar Marko Antun Mlečanin (Marcantonio da Venezia), no valjda se ugledao na prijašnja uništena od Turaka početkom 70-ih. Jedina in situ sačuvna.-korska sjedala od orahovine franj crkve u Lopudu iz 16.st-u crkvi Gospe od anđela iznad Orebića -u franj crkvi u Otoku na Badiji-jednostavnih oblika i čistih renesansnih forma-iz 1571. djelo domaćeg majstora Šimuna iz Cavtata.-sjedala u koru crkve sv.Marije u Zadru,kasno 15.st. Što se tiče drugog namještaja ubraja se i sakristijski inventar.-sakristija trogirske katedrale iz 1458.-ormari u franj crkvi u Dubrovniku, 15-16.st, vratnice pune intarzija i ukrasnih motiva, te prikaza sveca i Isusovog uskrsnuća, sve od svijetlog drva s plošnim umecima. Možda mletačka radionica. Najvrijednije u ovoj kategoriji.

Drvorezbarski radovi na sjeveru HrvatskeNije se sačuvalo mnogo od turskih provala, sačuvane su pojedinačne drvene skulpture iz dr polovice 15.st. i 16.st., uglavnom dijelovi kasnogotičkih oltara. Pretežito Bogorodice s djetetom.-zagrebačka katedrala krajem 15.st dobiva nove drvene oltare:od oltara sv.Emerika iz oko 1515. preostao je samo kip Bogorodice i dio baldahina umetniti u novi. Kasniji oltar sv.Emerika (djelo zg drvorezbara Ivana Kommersteinera). Dojam kipa je kasnogotički, rafinirana je, pokreti su suzdržani i skladni s proporcijama. Njemu su srodni kipovi Bogorodice s glavnog ltara župne crkve u Loboru iz 1500. i Bogorodice sglavnog oltara crkve sv Jakova u Očuri iz 1510. Majstor nebi trebao biti isti radi potpunoi drugacije fizionomije likova.Prema sporadično sačuvanim ostacima i neki dokumemntima smara se da je nekada bilo jako puno oltara bogato ukrasenih s kipovima i slikama. Naručioci su uvozili iz najbliža žarišta njihovov sredini-Koruška, Štajerska, Gornja Austrija. Iako su nijemački majstori najviše utjecali na stvaranje ukusa, blizina Italije je pomogla da se i renesansna obilježja prošire, ne pretjerano, u sjevernu Hrvatsku.Tako su česta svjedočanstva o korskim sjedalima renesansnih oblika.U Zagrebu je morao djelovati drvorezbar s pomoćnicima, koji je 1499. za biskupa Osvalda izradio korska sjedala, no i ona su stradala u požaru 1624.Još jedan veliki kompleks izrađen je 1507. za kapelu sv.Ladislava opet u zg katedrali. Navodno su imala natpis majstora Ivana Nicze Firentinca. Jedno krilo sjedala je još tamo a drugo je u Muzej grada Zagreba. Opis: friz s intarijama u gornjem dijelu sjedala, 4 konzole s florealnim motivima i kimationom all'antica pridržavaju krović. Nešto su izmjenili s

15

vremeniom, kao intarzije na naslonjačima (ali jako malo) njihova izrada povezuje se s fiorentinskim majstorima koji tada djeluju u Budimu ( npr Benedetto da Majano iz Firence, majstor intarzija)Iz razdoblja biskupa Osvalda nadovezuju se i sjedala za oltare sv.Barbare i sv.Emerika. Malo su izmjenjena ali još se cuvaju u katedrali. Opis sjedala olatara sv.Emerika: kao i prijašnja imaju rombove na čeonom dijelu klecala, i na naslonjačima likove 4 evanđelista (prikazi su izvađeni na onim drugim sjedalima) i tordirane stupiće koje ih dijele. Bio je ujedno i ormar. Na oba sjedala zapisana su imena majstora Petra(slikar) i Nikole(kipar), te godina 1520.

RADOVI U BRONCI Koliko je poznato, u renesansnom periodu brončani predmeti su lijevani samo u Dubrovniku. To su uglavnom bili topovi za tvrđave i brodove, te crkvena zvona. Dakako da su bili u ukrašeni.Dubrovčani se već sredinom 14.st. počinju naoružavati topovima (zvani bombarde). Lijevaonica traje od 1410. do sredine 17.st, a izmjenjivali su se domaći i strani majstori.Tu je jedno vrijeme radio MASO DI BARTOLOMEO, svstrani firentinski inženjer, graditelj i kipar. Nakon smrti ga nasljeđuje suradnik iz Urbinma, MICHELE DI GIOVANNI DA FIESOLE, zvan Greco, koji tuu ostaje do smrti (1480). Upravo se njemu pripisuju najbitnija brončana ostvarenja u Dubrovniku:-«Zelenci» dvije figure koje tuku u zvono gradskog sata:postavljene su jedna nasuprot druge, identicne s i prikazuju Perzeja s oklopom s prikazom Gorgone na prsima i dva tritona u borbi ispod nje. Ipak nije sigurno autorstvo. Figure su iz 1478. Zvono je od Ivana de Tollisa Rabljanina.

Ivan Rabljanin(ili Ivan Krstitelj de Tollis)Biuo je najistaknuti majstor među ljevačima. Nezna se datum rođenja ali umire u Dubrovniku 1539. Nasljeđuju ga sinovi Jakov i Pavao. Ljevački zanat izučio je u Italiji-nema dokumenata. Dolazi u Dubrovnik i dobiva radionicu u tvrđavi Revelin-top tipa kolubrine, 1505, dana su Beču bio je njegov probni rad za ostat u Dubrovniku ( lsv. Vlaho u vijencu, florealni moti palma i akanta).On je ukrašavao te topove i često na njima stavljao natpise koje je osmišljavao Ilija Lamprije Crijević, pjesnik koji se proslavio smišljanjem latinskih pjesmica na raznim zgradama u Dubrovniku.-zvono za gradski sat, 2 tone, s likovima svVlaha i Bogorodice i renesansnim motivima, i natpisom Crijevića. -zvono za dominikansku crkvu 1516. s likovima sv.Dominika i sv.Tome Akvinskog, renesansnim ghirlandama. -manja zvona za crkve sv Nikole na Prijekom, sv.Andrije na Pilama i dva za crkvu Marijina navještenja kraj Stona. Lijevao je i topove za južnotalijanske gradove, dijelovima Dalmacije pod mletačkoj upravi (npr u Kotoru).Većina zvona je propalo. Njegova dijela su vrsne finoće.

Još je jedan majstor u službi Republike radio, a to je Frano Antica Lastova ( s Lastova). Njegova zvona ima u Lopudu, Slanom i Dubrovniku-manja su i skromnija. Radio je on i u Veneciji ( u radionici braće de Tonis), Bergamo,.. Sinovi ga nasljeđuju.

I u drugim gradovina na Jadranu su sačuvana zvona ( Cres , Hvar,...) i topovi iz ovog razdoblja. U Lledenicama kraj Novog Vinodolskog sačuvana su iz 1471 zvono ljevača Benedikta Dubrovčanina.

Iz sjeverne Hrvatske dva zvona su u Hrv. pov. Muzeju u Zagrebu ( Vinica iz 1545, Samobor iz 1564). Nisu ukrašena.Sačuvana su i imena nekih ljevača, npr Hans Horn koji je izlio zvona za zg katedralu.

U II svj ratu mnogo je toga propalo jer je nedostajalo bakra koje se pretapalo svime time.

Što se tiče uvoza, mnogi su bili predmeti iz Italije, dans sačuvani u malom broju. To su bila kucala s ranorenesansno simbolikom (u palači Loda na Braču majstroa Tiziana Aspettija, s likom Nade i dva lava; u palači Arneri u Korčuli, istog majstora, s likom Neptuna),ima i posuda ( dvije velike brončane zdjele lijevane po narudžbi tiskara Dobrićevića, s renesansnim ukrasima i njegovim grbom BB).

16