of 41/41
Povijest i metode tradicionalne povijesti umjetnosti 1. Plinije Stariji kao pisac o umjetnosti. Plinije Stariji (23/24-79.) napisao je enciklopedijski prikaz grčkog znanja. U djelu Historia Naturalis obrađuje i djela tada poznatih umjetnika. Iz grčkih izvora (Ksenokrata i Demokrita) preuzima ideju razvoja u umjetnosti – umjetnost se razvija od primitivnih početaka do punog procvata, a potom opet nazaduje. Ovu teoriju prihvaćaju mnogi sljedbenici, od srednjeg vijeka, preko Vasarija skroz do Winckelmanna. Izuzmemo li Ksenokratove fragmente, antička povijest umjetnosti nije ni postojala, tako da je ovo Plinije nastojanje jako važno. Na početku daje legendu o početku slikarstva. Govori i o tvarima od kojih su načinjene boje. Nabraja povijesne slike i najpoznatije slikare. Njegovo djelo je u stvari kompilacija radova velikog broja antičkih pisaca tako da među ostalima donosi i Polikletov Kanon. 2. Objasni pojam mimeza (mimesis). Mimesis je oponašanje prirode. Prema Platonu, umjetnik je opsjenar koji imitira svijet stvari, koji je pak tek imitacija svijeta ideja. Rj. stranih riječi – mimeza – 1. oponašanje pokreta i ponašanja nekog čovjeka; 2. ret. podrugljivo ponavljanje riječi, oponašanje uopće, npr: “Ona će doći, ja velim.“ „Hm!... Ona će doći, ja velim.“ Forum.hr: -Mimesis se prevodi uglavnom preko latinske imitatio s oponašanje, podražavanje, nasljedovanje. -Platon riječ mimesis koristi u svojoj kritici upućenoj umjetnostima. Umjetnost valja odbaciti zato što je za više od jedne dimenzije udaljena od istine. Jer umjetnost samo oponaša ono što stvari jesu. Ali i same stvari tek su slučajna oponašanje svojih vječnih oblika, svoje biti, svoje ideje. Umjetnost je dakle dvostruko odmaknuta od istine, ona

pelc-sva pitanja(2)

  • View
    116

  • Download
    2

Embed Size (px)

Text of pelc-sva pitanja(2)

Povijest i metode tradicionalne povijesti umjetnosti 1. Plinije Stariji kao pisac o umjetnosti. Plinije Stariji (23/24-79.) napisao je enciklopedijski prikaz grkog znanja. U djelu Historia Naturalis obrauje i djela tada poznatih umjetnika. Iz grkih izvora (Ksenokrata i Demokrita) preuzima ideju razvoja u umjetnosti umjetnost se razvija od primitivnih poetaka do punog procvata, a potom opet nazaduje. Ovu teoriju prihvaaju mnogi sljedbenici, od srednjeg vijeka, preko Vasarija skroz do Winckelmanna. Izuzmemo li Ksenokratove fragmente, antika povijest umjetnosti nije ni postojala, tako da je ovo Plinije nastojanje jako vano. Na poetku daje legendu o poetku slikarstva. Govori i o tvarima od kojih su nainjene boje. Nabraja povijesne slike i najpoznatije slikare. Njegovo djelo je u stvari kompilacija radova velikog broja antikih pisaca tako da meu ostalima donosi i Polikletov Kanon. 2. Objasni pojam mimeza (mimesis). Mimesis je oponaanje prirode. Prema Platonu, umjetnik je opsjenar koji imitira svijet stvari, koji je pak tek imitacija svijeta ideja. Rj. stranih rijei mimeza 1. oponaanje pokreta i ponaanja nekog ovjeka; 2. ret. podrugljivo ponavljanje rijei, oponaanje uope, npr: Ona e doi, ja velim. Hm!... Ona e doi, ja velim. Forum.hr: -Mimesis se prevodi uglavnom preko latinske imitatio s oponaanje, podraavanje, nasljedovanje. -Platon rije mimesis koristi u svojoj kritici upuenoj umjetnostima. Umjetnost valja odbaciti zato to je za vie od jedne dimenzije udaljena od istine. Jer umjetnost samo oponaa ono to stvari jesu. Ali i same stvari tek su sluajna oponaanje svojih vjenih oblika, svoje biti, svoje ideje. Umjetnost je dakle dvostruko odmaknuta od istine, ona je oponaanje oponaanja. -Aristotel pojam mimesis koristi s obzirom na tragediju, ali se podrazumijeva bit poetikog uope, dakle po analogiji i likovne umjetnosti. to misli kad kae da je umjetnost oponaanje, mimesis? Aristotel kae da je uitak u oponaanju uitak u prepoznavanju. U prepoznavanju vidimo to to vidimo s obzirom na ono trajno, bitno. U oponaanju dakle postaje vidljivom bit stvari. 3. Objasni pojam ekphrasis (ekfraza). Ekfraza je literarno opisivanje likovnog djela. Wikipedia: -ekfraza je retorika naprava u kojem se jedan medij umjetnosti pokuava odnositi prema drugom mediju na nain da definira i opisuje njegovu bit i oblik. Dobar primjer je slika neke skulpture ili pjesma (poem) koja prikazuje sliku; takoer i skulptura koja prikazuje heroinu nekog romana. Zapravo bilo kakva umjetnosti moe opisivati bilo koju drugu umjetnost

-na ekfrazu nailazimo ve u antici, npr. kada Homer nadugo i nairoko u svojoj Ilijadi opisuje Ahilejev tit to ga je napravio bog Hefest - ekfraza je imala svoj najvei procvat u romantizmu i to meu prerafaelitima 4. Pisanje o umjetnosti u srednjem vijeku. O umjetnosti piu Plotin u 3.st., sv. Augustin u 4./5.st. i Pseudo-Dionizije Areopagit oko 500.g. Tijekom ranog srednjeg vijeka nastavilo se doivljavati umjetnika jednako kao u antici kao zanatliju koji je sad u slubi Crkve. Njegov put je bio propisan time to je kao i svaki zanatlija morao poi u nauk majstoru kojemu je sluio niz godina. S obzirom na takvo shvaanje, nije bilo historijskih razmatranja o umjetnosti. No postojale su knjige s pravilima u kojima su bile zapisane tajne odreenih radionica. Djelo pisca Teofila (drugo ime mu je Roger Helmarshausen) oko 1100. pie spis De Diversis Artibus koji je bio jedna od najomiljenijih knjiga tog anra. Najpoznatija sauvana knjiga s pravilima je crtai blok Villarda de Honnecourta, francuskog arhitekta iz 13. st. U njemu se odraavaju temeljna srednjovjekovna poimanja, posebice nauk o proporcijama. U kasnom srednjem vijeku dolazi do promjene poimanja umjetnika kao obinog zanatlije. Ve Dante spominje Cimabuea i Giotta, a i Boccacio spominje Giottovu dominantu pojavu. Naravno. Znaajan je i Petrarkin doprinos historiografiji. F. Villani sredinom 14. st. opisuje svoju rodnu Firencu te ukljuuje malu zbirku ivotopisa umjetnika. Oko 1400. je C. Cennini napisao Trattato della pittura. Osim o praktinoj i tehnikoj strani djela, raspravlja i o openitim pitanjima. On se nalazi na razmei srednjeg vijeka i novog doba te predstavlja preteu velikih renesansnih traktata. 5. L. B. Alberti traktati. Leone Battista Alberti (1404-1472.) talijanski je renesansni arhitekt i teoretiar umjetnosti. Bavi se umjetnou i s povijesnog stajalita. 1436. objavljuje traktat o slikarstvu (De Pictura), a 1452. o arhitekturi (De re aedificatoria- kao uzor preporuuje Vitruvija). U traktatu o slikarstvu spominje suvremene umjetnike Brunelleschija (kojemu je spis i posveen), Donatella, Ghibertija, Lucu della Robbiju, Masaccia. Prepoznao je znaenje umjetnosti svog doba i znaajno utjecao na sve kasnije umjetnike. Iako se u svom traktatu o arhitekturi oslanja na Vitruvija, ipak donosi i nove znanstvene teorije umjetnosti. 6. Novi pristup umjetnosti i umjetnicima u Italiji 14. stoljea. Promjena poloaja umjetnika u drutvu javlja se najprije u knjievnosti. Ljudi poput Dantea, Boccaccia i Petrarce zahvaljujui svom humanistikom obrazovanju poinju pisati o umjetnosti, odnosno o umjetnicima. Preko novela publika se upoznaje sa slikarima i kiparima, diskutira se o pitanjima njihove umjetnosti. Umjetnici prestaju biti nepoznati zanatlije i postaju poznati i uvaeni lanovi drutva. Kao Snjeana Mehun (osim to se za njih znalo ta rade).

7. Leonardo kao teoretiar. Leonardo da Vinci (1452-1519.) uz sve ostalo, bio je i istraiva prirode i teoretiar umjetnosti. Umjetnost je bila za njega oblik spoznaje, filozofije. Prvenstvo meu umjetnostima je davao slikarstvu. Smatrao je da je najvanija osobina nekog umjetnikog djela originalnost. Stoga oponaanje umjetnika koje zapoinje nakon rimskog doba vidi kao degradaciju umjetnosti. Poetak nove umjetnosti za njega oznaava Giotto. Naravno. Leonardo konstatira da nakon Giotta iznova zapoinje silazni hod (NARAVNO!) jer su se umjetnici opet poeli drati majstora iz ranijih stoljea, umjesto da se neposredno dre prirode. 8. Drer kao teoretiar. Albrecht Drer (1471-1528.) u svojim je teorijskim tekstovima prvi ukazao na antike pretee pisanja o umjetnosti. Posebno cijeni Plinija i Vitruvija. Znaajni su nam dnevnici koji opisuju njegov put u Nizozemsku i suvremene nizozemske slikare. Posebno se divi brai van Eyck, R. van der Weydenu i H. van der Goesu. Piui o Patinieru prvi put upotrebljava izraz slikarstvo krajolika. Takoer je pisao o blagu koje su konkvistadori donijeli iz junoamerikih zemalja te prvi odao priznanje pretkolumbovskoj umjetnosti. Drerov rad je utjecao na niz pisaca nakon njega koji su objavljivali biografije velikih umjetnika i svi su isticali Drera kao najboljeg slikara svog vremena. 9. Objasni pojam paragone - pojam paragone oznaava raspravu o prvenstvu umjetnikih vrsta. Prvo je ta rasprava postojala u antici, a onda opet u 16.st. kao rasprava izmeu pojedinih umjetnikih vrsta u filozofskom i umjetniko-teorijskom smislu. - Baldassare Castiglione je pridonio sa svojom knjigom Il Cortegiano (Dvoranin) 1527.g. (citat: Razliite stvari mogu naim oima biti ugodne na isti nain, tako te se teko odluujemo kojima bismo dali prvenstvo.. Nadalje kae da su Leonardo, Mantegna, Rafael, Michelangelo i Giorgione unato svojoj razliitosti savreni svaki na svoj nain) U Dvoraninu je preporuena i rasprava o prvenstvu umjetnikih vrsta. - Benedetto Varchi zauzimao je kljuni poloaj na dvoru u Firenci. Napisao je povijest grada Firence (Storia Fiorentina). 1546.g. upriliio je meu firentinskim umjetnicima anketu u kojoj ih je pitao koju vrstu umjetnosti, slikarstvo ili kiparstvo, valja smatrati vrednijom. Sudjelovali su slikari Pontormo, Bronzino i Vasari te kipari Cellini i Michelangelo. Veina je spjevala himne onoj vrsti koja ima je blia. Zanimljivi odgovori dvojice zavaenih umjetnika, Vasarija i Cellinija. Cellini je tvrdio da kiparstvu pripada prednost jer ne polazi od jedne, nego od 8 toaka promatranja. Vasari istie prednosti slikarstva, ali zakljuuje: Bolje je naslikati sliku nego teoretski razglabati o umjetnosti.. S time da Pelc kae da se Vasari ne priklanja ni jednoj strani, odnosno da su kiparstvo i slikarstvo sestre roene od istog oca crtea (insegno). Michelangelo je odgovorio: Slikari i kipari mogu meusobno ivjeti u miru i ne baviti se takvim raspravama, na koje se troi vie vremena nego na rad. Kritiar Pietro Aretino je dosljedno odbio odgovoriti na pitanje u takvoj raspravi jer ju je smatrao neprilinom, a tu vrstu ispitivanja glupom.

10. Pietro Aretino prvi kritiar - jedan od najpoznatijih mueva svoga doba. Nedostajalo mu je tada uobiajeno humanistiko obrazovanje, bunio se protiv pravila renesansne poetike i humanizma, traio je neposredan osjetilni kontakt s pojedinanim umjetnikim djelom - od mladosti je u prijateljskim odnosima s Vasarijem. Pribavljao mu je materijal za Vite - njegovo poimanje umjetnosti bilo je usmjereno njegovim prijateljevanjem s Tizianom i Jacopom Sansovinom od kojih je nauio neposrednu osjetilnu dra umjetnikog gledanja; bio je jedan od prvih koji su bili kadri stvarnost svjesno poimati oima slikara. Aretino je ve poznavao i ulogu podsvijesti u umjetnosti ovo sve je bilo onak openito, a sad ide konkretno Aretino kao kritiar - Aretinov odnos prema Michelangelu kojega je cijenio, ali mu je nanio ne-malu tetu: 1537. napisao mu je pismo puno potovanja i odanosti i rekao mu kako on zamilja Posljednji sud (tada jo nedovren); u iduem pismu opet ga hvali, a slijedee godine trai od Michelangela da mu poalje nekoliko crtea. tek 1545. potvruje primitak dara, koji ga nije sasvim zadovoljio. Slijedilo je pogrdno pismo, koje je za Michelangela i za slikarstvo toga doba uope, imalo znatnih posljedica. Aretino se zanio u ulogu zagovornika religiozne osjeajnosti, izraavajui snano nezadovoljstvo zbog navodne nemoralnosti i razuzdanosti Poslj. suda. - sukob izmeu Aretina i Michelangela bio je borba za nadmo izmeu kritiara i umjetnika - s Aretinom je umjetnika kritika po prvi put istupila u punoj suverenosti, ali i u svojoj opasnoj moi. Time je istodobno pripremljena klima u kojoj Aretinov zemljak, Giorgio Vasari, moe zapoeti rad na svome velikom djelu ivotopisima. 11. Giorgio Vasari i njegove Vite -Vasari je u svom vlastitom ivotopisu, na kraju 2. izdanja Vita 1568. izvijestio o povijesti nastanka svojega djela na jednom od veernjih druenja kod kardinala Aleksandra Farnesea 1546.g. poveo se razgovor o Giovijevu muzeju i o portretima znamenitih ljudi, koji su tamo poredani s prikladnim natpisima. Paolo Giovio je izjavio kako ga je uvijek privlaila pomisao, da svojemu muzeju i svojoj knjizi Pohvala pridrui traktat koji bi obradio znamenite majstore crtake umjetnosti od Cimabuea do naega doba. - ne stoji da je Vasari rad na svojem velikom djelu zapoeo tek 1546. pripremni radovi zapoeli prije, oko1540.g. Problemom razvoja umjetnosti Vasari se bavio ve u mladosti; prikupljao je podatke o umjetnicima i skupljao njihove crtee - njegovo postignue je izvanredno i jedinstveno, ne samo za njegovo doba ve i za opu tradicijsku samosvijest same povijesti umjetnosti - jedinstvena je njegova sposobnost da sredinom 16.st. stvori konstrukciju povijesti te da mnotvo povijesnoumjetnikih injenica i podataka povee u cjelovito djelo monumentalne veliine. On je prvi uao u podruje znanosti o umjetnosti - 1550. objavljeno 1. izdanje Vita pod naslovom Le Vite de' pi eccellenti architettori, pittori e scultori italiani, da Cimabue insino a' tempi nostri, descritte in lingua toscana da Giorgio Vasari pittore aretino. Con una sua utile e necessaria introduzzione e le arti loro; to se djelo italo, diskutiralo, kritiziralo i dopunjavalo.

- ukljuio je samo one autore koji su ve bili umrli, s jednom iznimkom: opirno je opisao ivot svoga suvremenika Michelangela. Michelangelov ivotopis je vrhunac zbirke. Michelangelova umjetnost bijae njegovo mjerilo. - namjera mu je bila da pomou povijesti pokae koji je stav najprimjereniji u odnosu prema vlastitom vremenu; pisao je kao umjetnik za umjetnike - 2. izdanje 1568. pod naslovom Le vite de' pi eccellenti Pittori, Scultori et Architettori scritte da M. Giorgio Vasari pittore et architetto aretino, di nuovo dal medesimo riviste et ampliate con i ritratti loro e con l'aggiunta delle vite de' vivi e de' morti dall'anno 1550 insino al 1567; sadri vana proirenja, brojne ispravke i nove spoznaje prvenstvo dobivaju slikari. Ilustrirano je portretima umjetnika, ukljueni su i ivi stvaraoci te sjevernjaki umjetnici, a posebno njihova vanost za razvoj grafike - na kraju je dodao i vlastiti opirni ivotopis - daje ekfraktistike opise (istie domiljatost; kvalitetu u slinosti s prirodom), vie se kon-centrira na sadraj nego na formu 12. Karel van Mander i njegova Knjiga o slikarima - ovu knjigu J.von Schlosser nazvao je najvanijim djelom nastalim na Vasarijevu tragu - i Karel van Mander bio je umjetnik: slikar, pjesnik, uenjak i pisac povijesti umjetnosti; takoer je vlastitu biografiju stavio na kraj knjige - Knjiga o slikarima, 1.put objavljena 1604.g., obrauje u svjesnom sueljavanju s Vasarijem ivotopise nizozemskih i njemakih umjetnika - u sreditu njegova zanimanja bila je vlastita tradicija i umjetnost njegove domovine. Umjetnike Sjevera htio je prikazati jednakovrijednima umjetnicima s Juga. Jo je vie od Vasarija u svoje djelo ukljuio suvremenike. Vie od polovice prikaza posveeno je tada jo ivim umjetnicima. Govori o brai Van Eyck koji su unijeli uljno slik.(vei mimezis) - ipak, njegova je knjiga uglavnom nizanje anegdotski iznesenih biografskih podataka s popisom najvanijih djela; oituje se barokna ushiena figura, puno retorikih dodataka, metafore,... 13. Giovanni Bellori ideja - novo shvaanje umjetnosti, izvedeno iz Poussinovih djela, izrazio je Giovanni Pietro Bellori. Panofsky ga je nazvao utemeljiteljem klasicizma. Od sredinje vanosti je njegov govor to ga je 1664.,pod naslovom L'Idea del pittore dello scultore e del architetto, odrao pred Akademijom sv. Luke u Rimu, a koji je 1672. ukljuen u njegov spis Vite de pittori, scultori e architetti moderni u kojem je izabrao 12 velikih majstora koji su bitni za razvoj umjetnosti nakon renesanse - ljepota u prirodi nije prisutna u svemu, ona je iskrivljena u odnosu na onu idealnu metafizi-ku ljepotu; umjetnik, da bi pronaao idealnu ljepotu mora pruavati one koji su je ve nali - teorija selektivnosti treba birati samo neke teme i uljepavati prirodu mukotrpan postupak - bio je arheolog, zatitar rimskih starina, istraiva umjetnosti i pisac; posvetio se iskljuivo povijesnoumjetnikim studijama; istaknuo je da je grka antika vrhunac razvoja umjetnosti

- imao je presudan utjecaj na razvoj pisanja povijesti umjetnosti i na teoriju umjetnosti - nakon njega stvorena je podloga za historijsko promatranje u cjelinama; zauzeo je stajalite povijesnog mislioca koji utjee na razvoj izvan okvira zadanog stalekom pripadnou umjetnika 14. Filozofija umjetnosti oko 1600.: G.P.Lomazzo, F.Zuccari - poimanje umjetnosti u 16. i 17.st. razvilo se pod utjecajem Vasarija i kroz suoavanje s njegovim djelom; sve je izraenije proimanje teorije umjetnosti, povijesti umjetnosti i umjetnike kritike. Zahvaljujui umjetnikoj teoriji manirizma i spisima Zuccarija i Lomazza sve je proimala teorija umjetnosti - najvaniji je Gian Paolo Lomazzo (prema Gantneru Linn talijanske povijesti umj.). Sustav to ga je on stvorio postao je polazitem nove klasicistike umjetnosti, koja potom preko Bellorija uvire u francusku Akademiju - 1584. Lomazzov Trattato dell'arte della pittura, scultura et architettura u kojem se bavi svim aspektima slikarskog umijea (ali ne umjetnicima) i to je zapravo slikarski prirunik; govori i o vanosti grafike koja postaje vaan dokumentacijski medij - 1590. njegova Idea del tempio della pittura; u prvom traktatu obuhvatio je sve umjetniko-teorijske i povijesnoumjetnike spoznaje 16.st. U drugom djelu, s kojim je prema Panofskom postao glavnim zagovornikom neoplatonski orijentirane metafizike umjetnosti, svoj je sustav predoio u obliku hrama.Svijet umj.Lomazzo je ralanio u 7 podruja u analogiji sa 7 planeta - Lomazzo je zastupnik maniristikog promatranja pov.umj. (spekulativni karakter) - kod Lomazza teorija je dostigla svoj trijumfalni vrhunac. On je imao fundamentalno znaenje za klasicistiko poimanje umjetnosti i za francusku Akademiju teite se prebacilo na podruje teorije i pojmovne sistematizacije - 1607. programatski spis Idea dei scultori, pittori e architetti slikara i arhitekta Federiga Zuccarija koji je Vasarijeve Vite izvrgnuo oporoj kritici; Zuccari je postao sredinja linost i za razvoj akademija i za filozofiju umjetnosti openito - Zuccari je povijest umjetnosti ugradio u filozofsku misaonu graevinu te je postao i prvi predsjednik rimske Akademije - Zuccari zagovara slobodu mjetnikog izraavanja, umjetnosti ne treba stroga matematika; svaki umjetnik poinje od prirode (mimezis) i ako je genij, lako e to prebaciti u djelo, ne treba ga ograniavati pravilima - 2 pojma disegna: a) disegno interno = segno (umjetnik) i dio (Bog) b) disegno esterno = vanjski crte, stvaranje iluzije ivota - Zuccarov spis otvorio je put ka baroku 15. Roger de Piles i sukobi s francuskom akademijom - on sudjeluje u diskusiji oko suvremene umjetnike realnosti; postavio je naela koja su davala smjer razvoju u 18.st. Njegovu utjecaju imamo zahvaliti da je pum nala put iz atelijerskoga ozraja i da su iroj publici ponuene kategorije za prosudbu umjetnikih djela - 1699. objavio knjigu Abrg de la vie des peintres avec des reflexions sur leurs ouvrages on je tu slikare i umjetnika djela rasporedio prema kolama

- drugi spis 1708. La balance des peintres gdje je otiao puno dalje. Nastojao je pronai prosudbene kategorije za umjetnost uope. 4 kategorije: crte, boja, kompozicija i izraz te je prema njima vrednovao umjetnike - osporio je slubene autoritete svoga doba; osporio je Akademiji ekskluzivno pravo prosuivanja umjetnosti. Poput Bellorija i on se u stvarima umjetnosti namee kao sudac koji sam nije ponajprije umjetnik, naime vie je putovao na doplomatske misije, pisao,... te je zbog toga upadao u brojne sukobe s Akademijom - zagovarao je novo poimanje boje i temperamentno se zauzimao za Rubensa - De Pilesovo miljenje naposljetku je prevagnulo, priklonili su mu se i onodobni kolekcionari - govori za oponaanje prirode, ak osporava oponaanje antike (po njemu je Poussin pokvario svoj stil oponaanjem antike) - i Akademija je priznala promjenu situacije i pridruila se de Pilesovim nazorima - 1699. i sam je Roger de Piles primljen u Akademiju time je postigao vanu pobjedu, jer otada nadalje najpozvaniji zastupnici povijesti i kritike umjetnosti nisu vie jedino umjetnici. Poinje postojati i kritika iji su autori povjesniari i teoretiari umjetnosti, koji za to stjeu slubeni legitimitet - i ope poimanje teorije umjetnosti prolo je kroz mijenu: boja postaje ravnopravna s crteom, kao to se sad i umjetnost Sjevera vrednuje ravnopravno s idealom antike i klasicistike umjetnosti; odaje priznanje P. Brueghelu 16. D. Diderot i poeci moderne likovne kritike - djelo D.Diderota zauzima sredinje mjesto u povijesti prosvjetiteljstva (Enciklopedija) - kritizira ideal antike, zagovara prirodni ideal naturalist - njegovo znaenje fundamentalno je prije svega za umjetniku kritiku. Poput Aretina u 16. i Baudelairea u 19.st., Diderot je u svom razdoblju stvorio klimu za razumijevanje umjetnosti - poetak novog razdoblja umjetnike krtitike 2.pol.18.st. - usredotoio se na kritike Salona (1759-'81.); uz to vani su i njegovi spisi Trait du Beau i Pisma gluhonijemome iz 1751.g., Essais sur la peinture oko 1765. i Penses detaches sur la peinture - zauzimao se za umjetnost svojeg doba; prepoznao je umjetnost Jacquesa Louisa Davida - njegovo miljenje o dvorskoj umjetnosti rokokoa bijae porazno, napose o Boucheru. U Salonu od 1765. pie: Ukus, kompozicija, izraz, crte ne mogu potonuti dublje od Boucherovih. Svoje ideale on uzima iz barutine prostitucije, a od istinitosti prirode toliko je udaljen da se na njegovim pejzaima ak ni s najveim naporom se moe pronai niti jedna travka. - izdao je maleni spis Razmiljanja o slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi i pjesnitvu upozorio na posljedice racionalistiki fiksiranog poimanja umjetnosti - razmatrao je i odnose publike prema umjetnikome djelu, u obliku dijaloga je prikazao ophoenje ljudi s umjetnou. elio je otvoriti puteve kojima se promatra moe dovesti do pojedinog umjetnikog djela

* par natuknica o Winckelmann-ovom ivotu:

(jer on to zasluuje:D )

- roen u Stendal-u, kolovao se u po svuda; studij teologije, mat.znanosti, umj. - kritizira njem. kole (akademska mu je hrana zapela u grlu), profesore i prouavatelje antike (piskaranje, ponavljanje onog to se ve zna) htio je spoznati ono ega jo nema u knjigama - sve se vie zadubljivao u antike autore stvorio odnos izmeu liter.studija izvora i direktnog prouavanja umj.djela - 1784. postao bibliotekar u najvanijoj privatnoj knjinici u Njem.- u Dresdenu Dresden se tad smatrao umj.metropolom Njemake omoguen mu pristup zbirci ant. Skulptura (tad ga 1.X izravno dodirnula Grka) - eli upoznati umj. na izvoru da bi otiao u Rim ak je preao na katolianstvo 17. J.J.Winckelmann "Razmiljanja o nasljedovanju grkih djela"

- prvo njegovo objavljeno djelo 1755. u Dresdenu (1756. drugo, proireno izdanje) - Jedini put da postanemo veliki jest nasljedovanje antike. postao predstavnik novog doba u umj. koje je baroku suprotstavilo novi red - po. novog razdoblja umj. - prekinuo stoljetnu kulturnu dominaciju Rima, smatra Grku istinskom domovinom umjetnosti - ukazuje na prednosti gr.umj. u odnosu na umj.vlastitog vremena (grci bolji crte i izraz, novi slikari bolja persp.i kolorit zbog izuma tehnike ulja) - gr.umj. ne otkriva samo najveu ljepotu prirode, nego i vie od prirode idealne ljepote sainjene razumom (sabiru pojedinanosti iz prirode i spajaju ih u jedno idealno lijepo) + peder se divio tjelesnom savrenstvu Grka - plemenita jednostavnost i smirena uzvienost - hvali gr. alegoriju (umj. ima dvostruku svrhu: pruiti zadovoljsvo i pouavati, a upavo alegorije nas potiu na razmiljanje) - kritiari se oduevili, ali umjetniki eksperti koje je W. napao odbacili su spis W. i sam napisao polemiki spis protiv svog rada (anoniman) te tako poveao zanimanje za Razmiljanja.. - dobio stipendiju za odlazak u Rim; oduevljen; sprijateljio se s Mengsom zajedno studirali ant.skulpturu u Rimu 18. J.J.Winckelmann - "Povijest umjetnosti staroga vijeka" - 1764. (prvi nacrti ve 1756.) - gl. Djelo, bavi se njime od samog dolaska u Rim; posvetio Mengsu - ne eli pisati pov.umjetnika, ve pov.umjetnosti (Vasarijevom nainu suprotstavio novu koncepciju sveobuhvatne pov.umjetnosti) - u predgovoru raspravlja o prethodnoj literaturi - ovo djelo obuhvaa sve rezultate W.razmiljanja; dvostruka svrha: pouan kompendij + pov.prikaz ant.umj. - prvi govori o razvoju prikazuje podrijetlo, rast, promjene i pad umj; te razliite stilove naroda, vremena i umjetnika

Umj. je iva, a sve se promatra kroz proces razvitka, procvata i nazadovanja. - W.rad stvorio temelje za znanstveno prouavanje umj. i njenog razvoja - prvi koristi termin stil !! (kao kategorija ukusa odre.razdoblja) - vanost djela jedinstvena za 18.st; pogreke zanemarive 19. Klasina estetika Kant - u 2.lanku Kritike rasudne moi dao je Immanuel Kant svoju definiciju ljepote, kojom se estetski sud razgraniuje od spoznajnog suda ljepota je ono to pobuuje bezinteresno svianje; stvar osjeaja, bez dokaza - ljepota se odvaja i od ugode, koja izaziva zadovoljstvo, i od dobrote, u kojoj postoji objektivna vrijednost - ne postoji znanost o ljepoti, ve samo njena kritika; ne postoji ni lijepa znanost, ve samo lijepa umjetnost - K. nauk o geniju : uspostavljen nov odnos prirode i umj. priroda nije umjetnikov uzor (kako je to pripisivalo uenje o mimesisu jo od Platona) Umj., zahvaljujui geniju, daje zakone prirodi. Genijalan umj.je nezavisan od prirode - s Kantom je teorija oponaanja 18. stoljea definitivno prevladana 20. Hegel i umjetnost - Heidegger: Hegelova je estetika posljednja i najvea estetika Zapada. - nj.djelo znaajno je za nastanak povijesnih znanosti, te pov.umj. kao znanosti Nj.dijalektika metoda vana za razvoj sustavne pov.umj. - svako razdoblje u sebi ve nosi klicu idueg, njemu suprotstavljenog razdoblja, svoju antitezu, a sve se razrjeava u sintezi razdoblja koje slijedi time je dijalektiki proces postavljen kao temelj - govori o kriznoj situaciji vremena oko 1800. koje se smatra prekretnicom umj. (umj. vie ne prua zadovoljenje duhovnih potreba) Uzrok vidi u tome to umjetnici unose odvie mislenosti u svoje radove, jer se nalaze u takvom okruenju glasnog promiljanja. umj. je stvar prolosti jer je izgubila ivotnost. Umjesto da zauzima uzvieno mjesto, ona se premjeta u nau predodbu. Uz neposredan uitak, umj.djela sada u nama pobuuju i prosudbu koja nastaje promiljanjem (sadraja,sredstava,usklaenosti...). Znanost o umj. zato je sada potrebnija nego u vremenima kad je umj. jamila potpuno zadovoljenje sama po sebi. - definirao je situaciju nove kulture, u kojoj e umj. i pum morati postojati jedna uz drugu 21. Goethe kao povjesniar umjetnosti: a)mladi Goethe; b)klasiar a) mladi Goethe i katedrala u Strasbourgu - 1.objavljeno djelo (anonimno): O njem. arhitekturi ; 1772. uvedeno iz temelja drugaije vrednovanje sred.vijeka, posebno got. arh. (gotikom se - u 2/2 18.st. - oznaavao barbarski ukus, a nije bila niti samo stilski pojam, ve i oznaka za loe ponaanje uope) - G. i Kat. u Strasbourgu i o tome govori spis Von deutscher Baukunst :

G. u Strasbourgu spoznao zakon i harmoniju gotike - pisao samo o tornju i proelju katedrale; uviao jedinstvo dijelova i cjelovitost - 4.dio rasprave kae da nije rije o gotikoj, ve njemakoj arhit. (u mladenakom oduevljenju G je Francuzima i Talijanima odrekao sposobnost za tak uzvienu arh.); spoznao vanost karakteristinog izraza - umj. je oblikovana prije nego postaje lijepom, i takva ona je istinita, esto istinitija o lijepe umj. - nj.poimanje kat. u S. bilo je u opreci prema poimanju prosvjetitetljstva i baroka - na kat. vidi zakone nunosti, prema kojima je umjetnik proizveo ljepotu; harmoniju arhitekture usporeuje s djelima prirode - u isto vrijeme nastaje i Goetheov spis o Falconet nadovezujui se na kipara, G shvaa prirodu kao vrelo za umjetnika oko umjetnika posvuda nalazi ljepotu (ne opaa samo vanjsku pojavnost ve prodire do uzroka,osjea Boju prisutnos) - za prikazivanje u suvr.ruhu, protiv povijesnog kostimiranja b) klasiar - izmeu djela mladog i starog G ne postoji prijelom, nego produbljivanje - putovao 2 god.po Italiji; bavio se Winckelmannovim djelom - smatra da se ljubitelj umj. Mora ograniiti na gr.umj. jer samo u njoj je ljepota a to zato jer su se Grci ravnali prema onim zakonima po kojima postupa prir. - lanak Einfache Nachahmung der Natur, Mainer, Stil (spoznaje s puta u Italiju) 3 pojma: jednostavno oponaanje prirode je djelovanje u predvorju stila. Nasuprot toj naturalist.tendenciji istaknuo je maniru kao subjektivan pristup predloku iz prirode, s individualistikim izrazom. Najvii izraz umj.stvaralatva je ipak stil Umj. stvara slobodno, a ipak u skladu sa zakonitou, kao priroda. - vrativi se iz It, eli utjecat na sveukupan umj. ivot u Njem vodio vajmarsku Akademiju, raspisivao nagr.natjeaje... 22. John Ruskin - posljednji romantiar - nadovezao se na shvaanja romant.pokreta, uz pokuaj njihova usklaivanja s mod.shvaanjem ivota najistaknutiji moralist meu suvremenicima (prema Tolstoju) - u 19.st. Ruskina se smatralo 1 od najutjecajnijih duhovnih autoriteta - studira na Oxfordu arhit i geologiju prir. i umj. su mu od po. na istoj razini - Moderni slikari 5 svezaka, 1843-60. vrhunac je uspjena obrana Turnera ve kao mladi postao vaan kritiar (pisao jednost. jezikom, za sve ljude) - 1845. otputovao u It. oduevla ga stara umj, posebno 13. i 14. st. - stao u obranu Prerafaelita, u as. Times - po povratku iz It nekoliko knjiga: The Seven Lamps of Architecture, The Stones of Venice, Giotto and His Work, Mornings in Florence - 1854. utemeljio drutvo za ouvanje starih graevina ogranieno na odravanje, ne pristaje na popravljanje na temelju znanst.rekonstrukcije - htio spasiti srednjovj.drutvene odnose oivljavanjem obrta mrzio strojeve - kao posljednji romantiar probijao je granice,mislei,osjeajui i sudei po svom

23. William Morris- revival gotike - utopijski socijalist s razvijenim interesom da zamijeni industrijsku proizvodnju s onom koja ima potovanja prema rukom izraenim radovima. Na njega utjee John Ruskin. Jedan je od vodeih lanova pokreta Arts and Crafts i osnovao je svoju tvrtku Morris and Co. i postao jedan od vodeih dizajnera 19.st. Ovo iskustvo dovodi ga u kontakt sa srednjim vijekom i gotikom arhitekturom koja je obuhvaala mnogo njegovih ideala. U svom eseju Revival arhitekture (The Revival of the Architecture) 1888.g. postavlja svoje ideje u povijesnu perspektivu. Postoje 3 niti poveznice u ovom eseju: drutvo, povijest i gotiki stil. Umjetnost ne moe postojati odvojeno od drutva i ne smije ju se gledati izolirano, stoga je arhitektura primarna umjetnost jer se ne moe odvojiti od svakodnevnog ivota. Morris velia mo uenja prolosti: ona nas je nauila evoluciju arhitekture i sad nas ui evoluciju dru-tva. Slavi srednji vijek kao veliki period ljudske povijesti i gotiki stil kao njegovu glavnu manifestaciju. 16. i 17.st. koje uvode klasicizam u Englesku to dovodi do pada u umjetnosti jer se pozivaju na utjecaje koji prethode gotici. Arhitekti 19.st. su brzo shvatili da je gotika logian i organiki stil iji principi su univerzalni i lako se mogu aplicirati, te omoguuje stalni razvoj. Ovakvo razmiljanje je poteklo od Goethea. 24. Berlinska kola povijesti umjetnosti Karl Friedrich von RUMOHR - s jednakim arom govori o kulinarstvu i o umj. - skupljao grafike, i sam se okuao u toj tehnici - Talijanska istraivanja, 1827 gl.djelo; 1. kritiko djelo o umj. !! - prekretnica u znanosti o umj. - poeo kao prijevod Vasarija, al nastao prikaz cjelokupnog razvoja tal.slik. - metoda kritike izvora (itanje starije literature i korigiranje) i Winck. je bio proveo kritiku analizu izvora, ali R. proveo arhivska istraivanja R = zaetnik arhivskog rada - 3 toke Rumohrovog znaenja za pum: 1) on polazi od strogog kritikog znalatva 2) prvi je sa svom odlunou pum oslobodio od barokne novelistike. Drei se vrela i arhivske grae strogo je nastojao istraiti umj.djela i ivot umjetnika 3) utemeljio je dublje tumaenje umj.djela u obuhvatnijem smislu - djela umj. smatra posve autonomnim (ostatak Kantova bezuvjetna svianja); Njegovo bavljnje pojedinanim umj.djelom imalo je pionirsko znaenje Bio uvjeren da znanstvena metoda razvijanjem objektivnih kriterija mora voditi kroenju subjektivnosti ( ne ovisiti o smjerovima,kolama,oblikovanjima) - sred. 19.st. Berlin postao sredite duhovnog razvoja Njemake (dotad Weimar) - dva gl. stupa znanosti pum-a povezana su s Berlinom: Hegel i Rumohr

Franz KUGLER - sredinji lik Berlinske k - predstojnik Odjela za pitanja umj. utjecao na kulturnu politiku (nastoji uspostavit ravnoteu izmeu zahtjeva umj. i zahtjeva vanjskog svijeta) - pripadao je onom tipu ranih povjesniara umj. koji su pristupili istraivanju puma opremljeni univerzalnim obrazovanjem; njegova kua je kult. i duh. centar Berlina spis Umjetnost kao predmet dravne rasprave - 2 velika HANDBUCHa : Prirunik slikarstva 1837. Prirunik pov. umj. 1842. pokrenuo trend pisanja prirunika - obradio umj. bez zemljopisnih ogranienja, ukljuio i pretpov. i suvremenu WAAGEN - jedan od utemeljitelja povijesnoumjetnike kole u Berlinu gl.posao mu ureivanje Galerije slika u berlinu - poziv Waagenu da predaje na Sveuilitu bio je 1. priznanje pov.umj. kao sveuili.disc. - 1822. djelo o brai van Eyck kojom je pogodio u srce pov.umj., rasvijetlio je granicu izmeu srednjega vijeka i moderne umjetnosti - Prirunik njem. i nizoz. slik. kola - Schnaase o njemu: on je prvi uvaio temeljnu misao dananjem pov.u., misao unutarnjeg odnosa umjetnosti svakoga doba s narodnim duhom i njegovim poloajem u okvirima svjetske povijesti HOTHO - trea vana osoba Berlinske kole puma - doprinos Berlinskoj koli s podruja estetike, Hegelove e. (filoz.) Povijest umj. bila je za njega filozofska disciplina zanemario je praktini temelj, poznavanje specifino umjetnikog podruja Carl SCHNAASE - Povijest lik.umj. 8 svezaka, (nedovreno) - i na njega utjecao Hegel; sve se vie distancirao od umj. svoga vremena, u kojoj nije nalazio duhovne ciljeve ((posvetio Kugleru, njihova dva djela velika pregleda pov.umj. izlaze po. 1840-ih, Kuglerov povijesni, a Scnaaseov filoz. Pregled)) 1. univerzalna povijest Pokuaj da se 1 vel.djelatnost pokae od poetaka do suvr.doba -kao enciklopedija, al ne natuknice, nego naracija -teza o slabosti provincije -u 7.svesku su i neki hrv.spomenici

25. Jakob Burckhardt (1818-'97.) - H.Wlfflin, uenik J. Burckhardta, je rekao da je tek Burckhardt obuhvatio itav tijek tali-janske umjetnosti u njezinu kontekstu - najvie usredotoen na prouavanje talijanske renesanse, zahvaljujui Berlinskoj koli pov. umjetnosti njegovo djelo je postalo krucijalno za razvoj itave discipline (( - 1842. prije zavrteka studija objavljuje Die Kunstwerke der belgischen Stdte, nastalu kao rezultat putovanja u Belgiju po zavretku semestra u Bonnu, 1852. objavljuje Die Zeit Konstantinis des Groen )) - 1853. zbog reorganizacije studija ostaje bez mjesta u Baselu, te se uzdrava pisanjemobjavljuje Cicerone, eine Anleitung zum Genu der Kunstwerke Italiens ( Cicerone, upute za uivanje u umjetnikim djelima Italije)- talijanska umjetnost prikazana na ne nedoktrinaran nain; ivo i bez znanstvene uobraenosti - 100 god. nakon objavljivanja Winckelmannova djela Razmiljanje o nasljedovanju..., B. je na slian revolucionaran nain obnovio kontakt s pojedinanim umj.djelom. Ono to je za W. bila Grka, za B. i umjetniki obzor njegova vremena bila je Italija - 1860. knjiga Die Kultur der Renaissance in Italien s podnaslovom ''Ogled Jakoba B.'' sinteza razdoblja, ishodite presudnog obrata u vrednovanju renesanse- definicija golemog kompleksa talijanske renesanse i njenog visokog vrednovanja - povijesne spoznaje koristio je kao oruje i korektiv protiv vlastitog vremena - Burckhardtovo novo vienje isprva nije nailo na razumjevanje; prezirao je slabosti svoga st. - 1867.Die Geschichte der Renaissance in Italien o renes.arhitekturi(ostala bez slik. i kip.) - nakon 1872. poinje se baviti kulturom Grke, samo u svojim predavanjima - promjenio gldanje na grku civilizacije - drutvo ocrtano kroz kompleksnu polarizaciju pojmova ''apolonijsko'' i dionizijsko'' - od 1867. do smrti 1897. nije objavio nita, usmjerio se na predavanja studentima (170 predavanja o itavoj zapadnoj povijesti i pumu, o kulinarstvu Grke,... - posthumno objavljenna djela su Die Erinnerungen aus Rubens (Sjeanja iz Rubensa) 1898. i Weltgeschichtliche Betrachtungen ( Razmiljanja o svijetskoj povijesti) 1905. - '' Nita nije trajno. Na svakom stupnju razvoja mislimo drugaije'' 26. Morellijeva Metoda - Giovanni Morelli (1816.-1891.) iz temelja je promijenio pisanje povijesti umjetnosti 19. st., premda se to u rijetkim sluajevima priznaje. Gdje god se pojavio, bio je ili rado vien ili su ga se bojali. Mnogi suvremenici smatrali su ga autsajderom - isprva se u javnosti pojavio pod pseudonimom Iwan Lermolieff, navodei da je njegove knjige preveo s ruskog neki dr. Johannes Schwarze - prirodnoznanstvena podloga razlikuje Morellija od starijih njemakih povjesniara umj., koji su obino dolazili s podruja filozofije, teologije ili prava - njegova metoda prepoznavanja umjetnikih djela i odreivanja majstora temeljila se na komparacijama najkarakteristinijh oblika forme - uiju i ruku - njegovo djelovanje nailo je na negativan odgovor- Max J.Friedlnder govori o arlatanstvu; Wilhelm von Bode kae da je metoda oskudna i jednostrana, smatra da to pomono sredstvo za prepoznavanje umjetnika ne moe biti jedina metoda

- M. tvrdi da oblici openito,posebice ui i ruke, slue pri sigurnijem razlikovanju djela nekog majstora od njegovih oponaatelja, te da se tako pomou njih moe kontrolirati cjelok. dojam - umjesto intuicije vodeih povjesniara umjetnosti svojega doba, Morelli je isticao izoliranu analizu fragmentarnih oblika - prvi je o dao vrijednost crteima umjetnika kao metodsko pomono sredstvo (vrednovao ih je kao dokumente) - njegove knjige su kritiki katalozi: Die Galerien Roms i Die Werke italienischer Meister in den Galerien von Mnchen, Dresden, Berlin 27. Pozitivizam, materijalizam i teorija miljea *Kultermann: Realnost i metoda (vezano uz pozitivizam) - Riegl otvorio je romantizmu uvid u djela srednjeg vijeka i germanske kulture koja onda ine suprotni pol djelima antika i renesanse koja su do tad bila u sreditu pozornosti. U to vrijeme poinje i sueljavanje s politikom i drutvenom zbiljom, te se poinje baviti i pojedinanim djelima umjetnosti romantizma. - istiu se shvaanja umjetnosti W.Morrisa, K.Marxa, F.Engelsa, H.Tainea i dr. Nadalje doprinos daje i djelo istraivaa umjetnosti Crowea i Cavalcasella, te metoda Giovannija Morellija, poimanja arhitekture Viollet-le-Duca i Gottfrieda Sempera i dr. - vano je napomenuti i utjecaj prirodnih znanosti na metodu povijesti umjetnosti: - Gustav Theodor Fechner od prirodnih je znanosti doao do svojih shvaanja psihofizike, tako i drugi umjetnici iz vlastitih praksi dolaze do promiljanja o naravi umjetnosti i povijesti umj. i pojaavaju se napori oko ujedinjenja umjetnosti i znanosti. - Heinrich Ludwig Poasni pluton i vatromet u ast budue sveanosti bratimljenja znanosti o umjetnosti i umjetnosti, to ga za razveseljavanje potovanih prijatelja i zatitnika, gosp. direktora von Eitelbergera i prof. E.Brckea, proizvoljno ispaljuje njihov odani Naphta-vatrometa 1877.g. posveeno znanosti o umjetnosti i umjetnosti. - povijest umj. razvoja moe pratiti i prikazati samo onaj tko vlada umjetnikom praksom i tko zna kako nastaje djelo kiparstva, slikarstva i arhitekture. Pokuava stvoriti egzaktnu metodu. Povijesnoumjetniko istraivanje nalazi se na znanstvenom putu i metoda koju koristi je egzaktna i potvruje se u postizanju dohvatljivih ciljeva. - pokualo se prevladati romantizam i prouavati specifine strane umjetnosti i puma u njihovim zakonitostima, a prema tom cilju ilo se razliitim putovima, jedan od njih je i socioloko istraivanje umjetnosti *Kultermann: Hippolyte Taine i teorija miljea (vezano uz teoriju miljea) - nastojao u duhovne znanosti uvesti prirodoznanstveni nain promatranja. Svaka osobnost je proizvod vanjskih uvjetovanosti rase, sredine (miljea) i stupnja razvitka na kojem se nalazi. Svoje djelo temelji na pozitivistikoj teoriji koja sve elo objasniti na temelju uvjetovanja iz vanjskog okolia. On se odrie svega to je uvjetovano i od vladajuih duhovnih strujanja svojega doba i tako se suprotstavlja svom miljeu. U knjizi o Pirinejima opisuje umjetnika (sebe) koji je uvijek pun ideja, koji u svakoj prilici trai istinu i koji je uvijek u razmiljanjima ispred drugih. *Kultermann: Viollet-le-Duc i Semper (vezano uz materijalizam)

- le Duc se prvenstveno bavio obnovom srednjovj. arhitekture i mnogi spomenici su na kraju dosta razoreni njegovom obnovom, ali ipak bez njegovog djelovanja velik dio franc. spomeni-ka danas ne bi ni postojao. Duc u svojim djelima (Rjenik arhitekture i L'entretien sur l'architecture) dolazi do lucidnih spoznaja koje presudno utjeu na razvoj arhitekture u 19.st. Konstrukcijska jezgra je najvanije pretpostavka graevine, a djela iz prolosti su inspiracija za nastavak tradicije, a ne modeli za oponaanje. - Gottfried Semper je vaan po doprinosu znanosti o umjetnosti. Tokom putovanja po Italiji 1830.g. doao je do zakljuka da nam je blia renesansna arhitektura od antike i da ona treba biti temelj za svjetovnu gradnju. Tokom boravka u Parizu i druenja s drugim arhitektima doao je do spoznaje da arhitekt svoj poziv prvo treba ostvariti u praksi, a ne u teoretskim razmiljanjima. 1834.g. poinje predavati na Akademiji u Dresdenu i izlae da se treba prouavati povijest umjetnosti i prolost arhitekture. Osuuje Wnckelmanna i Lessinga da su u svojim prikazima antike umjetnosti izuzeli arhitekturu to je dovelo do nezdravog odvajanja umjetnosti. Tokom boravka u Engleskoj, ija je arhitektura na njega ostavila jak dojam, nastaje njegovo djelo Stil u tehnikim i tektonskim umjetnostima 1861./1863.) gdje na arhitekturi primjenjuje nove zakone evolucijske teorije. Ukazuje da podrijetlo tih teorija nije u umjetnostima, ve u prirodnim znanostima. 1853.g. u Londonu je odrao predavanje Arhitektura i civilizacija gdje obrazlae da individualne znaajke razliitih stilova arhitekture ne moemo shvatiti dok ne steknemo spoznaje o socijalnim i religioznim odnosima naroda i epoha kojima ti stilovi pripadaju. Semper je presudno utjecao na oblikovanje svojega doba. 28. Otkrivanje baroka (Gurlitt, Wlfflin, Schmarsow) - Winckelmann barok opisuje kao: sramotna poast koja je mozak uenih ljudi ispunila bolesnim isparavanjima, a u njihovu krv unijela groznia-ve napade, iz ega je nastala napuhanost i usiljena duhovnost... - arhitektura je bila prvi most za razumijevanje baroka. A.Menzel pionirski je djelovao u risanju baroknih spomenika. Samo je Rubens u svim vremenima uivao ugled kod velikih znanstvenika - za slubenu arhitekturu kasnog 19.st. barokna je arhitektura postala deklariranim uzorom (kazalita, opere, upravne palae neobarok! ) - jedan je arhitekt dao presudan poticaj prevrednovanju barokne umj.: Cornelius Gurlitt - 1883. Gurlitt je izdao dva sveska Barock und Rokokoornament Deutschlands pozabavio se baroknim umjetnikim obrtom; sa svoja 3 velika sveska o umjetnosti baroka otvorio je uvid u posve novo podruje;barok je postao pomodnim stilom koji se odrazio na arhitekturu tog doba - istodobno je objavljena i knjiga Renaissance und Barock H.Wlfflina koji je priao razdo-bljima renesanse i baroka posve novom metodom analize oblika - za pojmovno preciziranje presudno bijae djelo Augusta Schmarsowa Barock und Rokoko objavljeno 1897.g. S. je otiao dalje od svojih prethodnika, jer je osim arhitekture u veoj mjeri razmotrio i slikarstvo i kiparstvo.Bio je kadar objektivno prosuditi oba stilska fenomena (misli se i renensansu i barok)

29. Beka kola povijesti umjetnosti: glavni protagonisti i njihova polazita - Be je koncem 19. stoljea postao sreditem jedne faze u razvoju povijesti umjetnosti, iji utjecaji seu sve do suvremenog doba - najvanijim postignuem zastupnika Beke kole moe se smatrati vre povezivanje dvaju komponenti u nazivu povijet umjetnosti, specifino umjetnike sa specifino povijesnom; tome se pridruuje i bliskost sa zatitom spomenika, kao i nastojanje oko irenja obzora preko granica povijesti umjetnosti - najvanije prikaze o B. koli napisali su J. von Schlosser, Dagobert Frey i Werner Hofmann - Julius von Schlosser: Die Wiener Schule der Kunstgeschichte - Rckblick auf ein Skulum deutscher Gelehrtenarbeit in sterreich- opisao je Beku kolu podjelivi je na pretpovijest, praoce, srednji vijek, renesansu i barok Beke kole - G. A. von Heider(1819-1897.) pretpovijest - Schlosser ga dri istinskim utemeljiteljem B..; bavio se pumom i arhitekturom - od 1856. izdavao je Mitteilungen samt Jahrbuch der k. k. Zentralkomission zur Erforschung und Erhaltung der Kunst- und historischen Denkmale - Rudolf von Eitelberger(1817.-1885.) praotac po Schlosseru - presudan susret s J.D.Bhmom,ija je zbirka postala jezgrom Austr.muzeja - 1846. postavio veliku,povjesno orjentiranu izlobu starih umj. djela - urednik Bekih novina- Wiener Zeitung, godine oko revolucionarne 1848. - teio za reformom same nastave pov.umjetnosti - putovao po Italiji, Francuskoj, Engleskoj, a zatim izabran za izvanrednog profesora povijesti umjetnosti i umjetnike arheologije na Sveuilitu u Beu -1864.osnovao Austrijski muzej za umj. industriju-1.muzej za umj.i obrt na kontinentu - od 1871. izdavao i Quellenschriften fr Kunstgeschichte und Kunsttechnik des Mittelalters und der Renaissance utemeljio granu B.. usmjerenu na pov. pisanja puma - Moritz Thausing (1835- 1884.) srednji vijek, radio s Eitelbergerom - postao profesorom pum na Austrijskom institutu za povijesna istraivanja - 1875. objavo monografiju o Dreru; postavljen za direktora u Albertini - susreo se s Morellijem te je taj dogaa bio od najveeg znaenja za daljnji razvoj Beke kole u nastajanju (prema Schlosseru). Thausing pie o Morellijevoj metodi - pred smrt je patio od teke ivane bolesti, boravio u sanatoriju u Rimu - Franz Wickhoff (1853.-19909.) - razdoblje renesanse, istinskim utemeljitelj Beke . - uenik Eitelbergera i Thausinga, rano se usredotoio se na umj. obrt, kao i na negativno vrednovana razdoblja; ipak najvie naginjao renesansi pa onda i antici - prihvatio Morellijevu metodu - posebice su ga zaokupljali impresionizam i Klimt i nova ininjerska arhitektura - prvo veliko djelo Wiener Genesis (Beka Geneza) iz 1895.je 1. pov.rimske umj. - 1898. napisao je u zborniku posveenom M. Bdingeru, prilog pod naslovom ber die historische Einheitlichkeit der gesamten Kunstentwicklung (O povijesnom jedinstvu cjelokupnoga razvoja umjetnosti) - u asopisu Die Jugend u lanku o umjetnosti i obrtu zalagao se za vrednjovanje umjetnosti dalekog Istoka - Josef Strzygowski(1862.-1941.)

- imenovani su Strzygowski, koji je tada djelovao u Grazu, i Dvorak i svako je dobio svoju katedru i koristio suprotne metode - D.Frey izvjetava kakve je poslijedice za studente imala podjela na dvije katedre iji su nositelji bili neprijateljski raspoloeni jedan prema drugome - novi odnos prema umj.Orijenta,Armenije,Perzije,Rusije i poznatom zap.razvoju - trijumf 1907.-pripremio i vodio 7. meunar.kongres pumovaca u Darmstadtu - 1907. izdao je Die bildende Kunst den Gegenwart s podnaslovom Knjiica za svakoga;odluno se zauzeo za umjetnike svoga doba; polazei od arhitekture obuhvatio je kiparstvo,slikarstvo i umj.obrt, a suvremena umjetnika postignua usporedio je s velikom tradicijom i perzijskim, japanskim i egipatskim umjetnikim djelima iz prolosti - osnovao istraivaki institut za likovnu umjetnost - Julius von Schlosser (1866.-1938.) - naslijedio Dvoaka - za studij puma drao je nuno poznavanje talijanskog jezika - bio je direktor Odjela za kiparstvo i umjetniki obrt u Bekom muzeju - presudno bilo poznanstvo s tal.filozofom B.Crocem ija je djela preveo - prouavanja vrela pretoio je u knjigu pod naslovom Die Kunstliteratur -Hans Tietze (1880.-1954.) istaknuta osobnost Beke kole, dao je znatan dobrinos poznavanju renesansnog slikarstva - Hans Sedlmayr (1896.-1984.) bio je Schlosserov nasljednik na bekoj katedri za pum - svoju glavnu djelatnost usmjerio je prema arhitekturi baroka - pokuao je psihologiju getalta uvesti kao pomoni instrument puma - temeljei se na ranijim istraivanjima, knjiga Postanak katedrale iz 1950. - Otto Benesch, Otto Pcht i Karl Maria Swoboda - obiljeili djelovanje B.k. u 20. st

30. A. Riegl i pojam "umjetnikog htijenja" - povjesniari povijesti umjetnosti smatraju ga utemeljiteljem Beke kole; intelektualac - u povijest puma s njim ulazi crta apstrakcije, jako vana za 20.st. - umjetniko djelo smatra rezultatom odreenog svrsishodnog umjetnikog htijenja,koje se potvruje kroz borbu s uporabnom svrhom, sirovinom i tehnikom - na temelju bavljenja orijentalnim sagovima nastala je 1893. knjiga Stilfragen, u kojoj pomou umj. htjenja (Kunstwollen) razvio nadindividualnu podlogu iz koje duhovno naelo izrasta kao htjenje vremena, to je bilo iznimno plodno za razvoj u 20. st - Kunstwollen nema nieg zajednikog sa subjektivnom voljom pojedinca, nego je nadindivi-dualno htjenje primjereno vremenu; ljude u razliitim vremenima i religijama neko nadodre-eno htjenje potie na umj.proizvodnju, te da je umj. obrt ravnopravan visokim unjetnostima - 1901. objavljen je prvi svezak knjige Sptrmische Kunstindustrie (Kasnorimski umj.obrt), u kojem se sve jae posveuje problemu baroka; temeljnim pojmovima kao to su haptinost i optinost stvorio je pomagala za novo vienje i vrednovanje te epohe europske umjetnosti - Eine neue Kunstgeschichte nastojao je u naznakama orisati cjelokupan razvoj s novog stajalita; prikazao je itavu povijest umjetnosti koja poiva na etiri stupca: 1. antika kako ju je poznavao Winckelmann, 2. talijanska renesansa; 3. srednjovjekovni, koji su djelomino oivjeli romantiari, 4. bi autori ove knjige stavili Reiglovo znastveno djelo

31. M. Dvok: povijest umjetnosti kao povijest duha - 1914. zapisuje da je proimanje svih istraivanja s pomou strogo razvijenog kriticizma ostalih pov.znanosti, na temelju jasne spoznaje sredstava to vode konstataciji povijesnog stanja stvari, izgradnja vlastite egzatne stilskopovijene metode koja jezgrovito ocrtana u svojim zasacima i dokazima na povijesnoj podlozi - povijest umj. htio je u jasnoj spoznaji njenih granica i u osjeaju odgovornosti pred istinom uzdii do najvieg mogueg stupnja povijesno objektivne dokazljivosti - 1904. objavljuje Das Rtsel der Kunst der Brder van Eyck, u kojem nastavlja Wickhoffovu tradiciju i na najprofinjeniji nain primjenjuje Morellija - glavno djelo je Idealismus und Naturalismus in der gotischen Malerei und Plastik - ponajprije se bavio kriznim vremenskim razdobljima i pojedinanim problemima, demonstrirajui na njima svoju duhovnoznanstvenu metodu - oznaen jednim od duhovnih otaca ekspresionizma - uzrok takvom poimanju je to su njegovi uenici objavili iz njegove ostavtvine knjigu pod naslovom Kunstgeschichte als Geistesgeschichte- poseban odnos njegovao je prema O. Kokoschki, njegovoj grafikoj mapi posvetio je svoj zadnji rad -na primjeru Moneta i Kokoschke Dvorak je proveo karakterizaciju impresionizma i

ekspresionizma, i to ne ograniavajui se samo na obradu forme; osvrnuo se i na totalno promjenjenu ikonografiju - Dvorakovo djelo na svojstven nain odraava uznemirenost vremena, 1.svj.rat i opi kaos nakon njega; realnost zbivanja utisnula je svoj peat poimanju povijesti

32.Otkrie forme:glavni protagonisti i njihova polazita PAS MATER DOSADNO! NA UDU SA POKVARENIM JAJIMA! Pozivajui se na Gthea,Schellinga i Holderlina, kao i na Immanuela Kanta, autori se usredotouju na formu kao klju za razumijevanje umj. djela. Gethe formu nije promatrao kao neto umjetnikom djelu pridodano izvana, ve kao ivot koji je uinjen vidljivim. Metoda Giovannija Morellija, usredotoena na formu, bila je neka vrst prisvajanja umj. djela koje je polazilo od objektivnih kriterija. Conrad Fiedler je programatski formulirao poimanje umjetnosti usmjerenog na formu, doprinos njegov je otkriven tek u novije vrijeme. Definirao je umjetniki in kao spoznavanje zbilje, a ne vie kao njezino iluzionistiko prikazivanje. Presudan njegov susret sa slikarom Hansom von Mareesom, cijeli ivot se za njega zauzimao. Fiedler je umjetnost predstavio kao neto zasebno, to treba obraivati na specijalan nain umj.djelo treba stupiti na mjesto prirode tek tada emo prestati s promatranjem umjetnosti kroz prirodu; postat emo podloni umjetnosti kako bi ona nas nauila gledati prirodu. Takvo poimanje donijelo je opi zaokret na ijem tragu valja promatrati i noviju umjetnost i umjetnost 20.st. Fiedlerovim postignuem konano je prevladan historizam i subjektivizam u promatranju umjetnosti, postavio je temelj za objektivno promatranje umjetnosti a predmetom istraivanja uinio je njezinu najuu specifinost.

August Schmarsow: njegovi raznovrsni radovi vodili su prema odreivanju naravi i definiranju povijesnoumjetnike terminologije, osim toga doao je do spoznaje oblikovnih odnosa u umjetnosti(Gestaltzusammenhnge). Njegov rad kulminirao je u djelu Grundbegriffe der Kunstwissenschaftt, 1905.g.. Ukazao je na novu irinu znanosti o umjetnosti koja prelazi ograniene okvire promatranja okrenutog renesansi. Theodor Hetzer , nastavlja na njemakoj strani tradiciju istraivanja usmjerenog na oblikovnu stranu umjetnikoga djela, to ju je Fiedler zapoeo, neprestano se bavio problemom forme, posebnu vanost pridavao je boji, bavio se Giottom i Tizianom. Bili su mu jasni odnosi povijesti umjetnosti kao znanosti prema ivoj umjetnosti, on uvia da je Cezanne svoje doba ponovno vratio na izvore umjetnosti. 33. BENEDETTO CROCE, forma i pojam intuicije - smatrao je umjetniko djelo proizvodom intuicije, te je polazei od tog pojma nastojao razumjeti specifinost umjetnosti, u svim pojavnim oblicima umjetnosti. Najvanijim je smatrao proces nastajanja koji je nedostupan prosuivanju. Ogranienje u poimanju umjetnosti bilo je njegovo ekstremno priznavanje jedino klasine umjetnosti, kod njega nema sr.vijeka,manirizma,baroka. U svojoj filozofiji i prije svega u svojoj Estetici, objavljenoj 1900., zauzeo je naglaeno antihistorijsko uenje, neuvijeno je oitovao novi stav prema umjetnikim djelima. Nije htio priznati umjetnost na pojedine rodove, govorio je o skolastikoj podjeli nedjeljivog. Govorio je da se umjetniko djelo sastoji od odnosa sadraja i forme i obrnuto, kad ih se izolira oni su nita. umjetnost je intuicija, intuicija je individualnost, individualnost se ne ponavlja. Za njega je povijest umjetnosti znanost koja treba tek nastati i biti reformirana u njegovu smislu. Okomio se na metodu povijesti umjetnosti koja se tada prakticirala, koja se tek bila priviknula na razmiljanje u cjelinama, za Crocea je bitno samo pojedinano, ivo umjetniko djelo. Strana su mu bila i suvremena umjetnika nastojanja u apstrakciji se gubi dijalektiki odnos izmeu sadraja i forme . za Crocea su linije i boje bile realne jedino u vezi s pojedinim umjetnikim djelima. Nije imao nikakve veze s arhitekturom. 34.Wolfflin i temeljni pojmovi povijesti umjetnosti. - Wlfflin potjee iz tradicije koja je zapoela Mareesom, Fiedlerom i Hildebrandom, a koja je usredotoenou na oblikovna svojstva umj.djela vodila prema pojmovnoj sustavnosti. Svoj pojmovni sustav razvio je s pomou sueljavanja renesanse i baroka. U knjizi Temeljni pojmovi povijesti umjetnosti zgusnuo je svoja poimanja, postigavi novi stupanj povijesnoumjetnike sustavnosti. On je temeljne pojmove nazvao pomonim konstrukcijama koje samo imaju voditi prema preciznijoj spoznaji ivih umjetnikih odnosa. Svoju knjigu je ralanio prema pojmovnim parovima: linearnost i slikovitost, plonost i dubinu, otvorenu i zatvorenu formu, mnotvo i jedinstvo, te jasnost i nejasnost. Njegov rad je uvijek bio usredotoen na pojedinano umjetniko djelo, smatrao je da njegova interpretacija prva i posljednja zadaa povjesniara umjetnosti. Meu povj.umjetnosti svojega razdoblja smatrao se formalistom. Polazio je od umjetnikova stvaralakog procesa. Njegovo postignue presudan je poticaj znanstvenom discipliniranju povijesti umjetnosti. Ono oznaava uvoenje nadindividualne zakonitosti, no katkad je vodilo u jednostranost. No kasnije, nova je umjetnost udarila smjerom koji se vie nije mogao shvatiti pomou njegove metode.

35.Roger Fry-izraajna vrijednost forme - za njega je u sreditu uvijek bila ideja da u umjetnosti djeluje samo forma, te da se valja truditi oko njezina spoznavanja. Kvaliteta je postala vaan kriterij. Bio je i prirodoznanstvenik i slikar. Njegovo je bavljenje umjetnou bilo posve okrenuto talijanskoj renesansi. Usredotoio se na onu komponentu umjetnosti koja se u smislu klasike smatrala osobitim nosiocem forme. Za njega je granica izmeu umjetnosti i umjetnikog obrta postala nebitnom, ime je uvelike postavljen nov temelj razumijevanju izvaneuropske umjetnosti. Rekao je formu umjetnikoga djela drao sam njegovom najvanijom kvalitetom, no vjerovao sam da je ta forma neposredan rezultat umjetnikova posizanja za osjeajem iz stvarnoga ivotaFormu i njome posredovan osjeaj shvaao sam kao nerazdruivo spojene u estetsku cjelinu .Clive Bell- objavio je knjigu Umjetnost u kojoj je osobito vaan pojam significant forms, znakovite forme, nastavio tradiciju Frya, formalna zadanost pojedinoga umjetnikog djela bila je u sreditu Bellova zanimanja. 36. Apstrakcija i uivljavanje-Worringer Wilhelm Worringer je napisao knjigu Apstrakcija i uivljavanje koja je postala utjecajna kao malo koja povijesnoumjetnika disertacija. Izazvao je prevrednovanje svih vrijednosti. U suglasju s umjetnikim i umjetnikofilozofskim nastojanjima svoga doba formulirao je duhovno obrazloenje umjetnikoga preokreta koji je od senzualizma vodio ka apstrakciji. Uvidio je povezanost izmeu primitivne kulture i najvie, najie i najpravilnije umjetnike forme. Jasno mu je bilo da je apstraktna umjetnost naelno umjetnost za mase. Pozvao se na Schopenhauera kako bi oznaio izgubljenost modernoga ovjeka u svijetu. Za-stupao miljenje da je svaka umjetnost subjektivna, a intuiciju je drao najvanijim elementom stvaralakog oblikovanja. U predgovoru svoje knjige pie da je svojom postavom problema i pokuajem njegova rjeenja iziao ususret zahtjevu mnogih. Koji su poput njega progledali jednostranost i europsku klasinu sputanost naeg uvrijeenog poimanja i vrednovanja umjetnosti 37. Problem pokoljenja: W. Pinder Njegovo djelo uklapa se u nadreenu pojavu, to se u skladu s tim razdobljem naziva ekspresionistika povijest umj. To ne proizlazi iz injenice da se bavio odreenim oblicima prolosti, usporedivim s njegovim vlastitim vremenom, ve i iz spoznaje novoga problema, problema pokoljenja- problema generacije. Osim problema pokoljenja u europskoj povijesti umjetnosti, druga Pinderova djela bave se arhitekturom srednjeg vijeka, umjetnou baroka, skulpturom kasnog srednjovjekovlja. Htio je povijesni razvoj prikazati kao viedimenzionalnu realnost. Govorio je da su umjetnika razdoblja viedimenzionalna (prostorna vremena). Pokuao je sagledati povijest u irem okviru, a posebnu znaajku, europskoga razvoja u odnosu prema mijenama azijske umjetnosti opisao je reenicom Promjena je za nas vrijednost sama po sebi. Pinder je za svoje obrazlaganje uobliio posve nove izraze-generacijski ritmovi, entelehije, intervali dominacija pojedinih umjetnikih vrsta u odreenim razdobljima. Povijesni razvoj smatrao je procesualnim, viedimenzionalnim fenomenom, u koji povjesniar umjetnosti moe unijeti svoju subjektivnu koncepciju

38. Aby Warburg i utemeljenje ikonologije SADRAJ! - pitanje o svrsi umjetnosti- dislociranje od svijeta, tu distancu on naziva misaoni prostor - on traga za prapovijesnim uzorcima, revolucionarno proirio podruje pum-a - poimanje FORME kao SIMBOLA- pum postaje kulturna znanost, Warburg gleda detalje kompozicije, kae da za gledanje u umjetnosti je potreban komparativni intelektualizam - tumaiti djelo znai- voditi oko, uklopiti ga u kontekst, vrijednost 1) djelo treba sagledati kao cjelinu, a ne detalje, vano je uzeti u obzir mjesto i vrijeme 2) A) smjetanje u kontekst:a)u odnos na pred i post stupnjeve b)u odnosu na suvremena djela B) krugovi oko djela- najui: cjeloukupno djelo odreuje umjetnika 3) treba poznavati razloge nastanka umjetnikoga djela (opis injeninog stanja) -utemeljio metodu ( nova metoda prouavanja slika) koja je prekoraila okvire dotadanje usko omeene povijesti umjetnosti The Waburgian Method. Nastojao je prevladati jednostrano promatranje povijesti umjetnosti sa stajalita forme, unato priznatoj neophodnosti tog promatranja. Njegov ideal bila je obuhvatna kulturoloka znanost u kojoj ne bi postojale granice izmeu razliitih disciplina. Smatrao je iznimno vanima odnose izmeu umjetnosti i religije. Oivljavanje antikih oblika u talijanskoj ranoj renesansi sve je vie postajalo glavnim Warburgovim istraivakim podrujem. On je znatan dio svojih istraivanja o kontinuitetu antikih motiva u umjetnosti talijanske renesanse demonstrirao na freskama u Palazzo Schifanoja u Ferrari. Prije svega je utjecao na sam razvoj same umjetnosti 20.st., koja se ak i vremenu tehnike priklanja neposrednim znakovnim strukturama , simbolici , magiji i popularnim slikovnim predodbama. 39. ERWIN PANOFSKY: IKONOLOKA INTERPRETACIJA - nastavio je svojim istraivanjima tradiciju koju je Warburg zapoeo - prvi njegovi radovi nastali su kroz suoavanje s Wlfflinom (prigovorio mu da ne daje obrazloenja injenica koje valja istraiti) i Riegelom (u vezi njega rekao da umjetnost nastaje promiljenim i objektivno sagledivim odnosom oblikovne sile i odreenog sadraja kojim valja ovladati) - smatra da opisivanje umj. djela usmjereno samo na formu nije mogue, da opisivanje i analiza forme ve sadre i tumaenje forme i analizu tumaenja forme tu se pozvao na Isenheimski krilni oltar - ne moemo znati da je svijetli koloristiki kompleks Krist koji se die u nebo bez odreenog literalnog predznanja; dakle: moramo znati mnogo vie nego to je formalno i sadrajno prepoznatljivo na slici, te to znanje ima presudnu vanost u definiranju umjetnikog karaktera tog djela - nadilazi Wlfflinov formalan nain promatranja, ali i poetke ikonologije u Warb. smislu - bavio se i povjesniarima umjetnosti, pisao o ikonolokoj metodi; 1939. Studies in Iconology, Humanistic Schemes in the Art of the Renaissance (nadovezao se djelomino na svoj temeljni rad Idea iz 1924.), tu razmatra pitanja puma kao znanosti u naem vremenu

- preteno istrauje znaenjske vrijednosti umjetnosti, njezine simbolike vrijednosti u duhu E. Cassirera (Cassierova Filozofija simbolikih oblika iz 1923-29. bijae pionirski rad za filozofiju umjetnosti toga doba, a i kasnije) - prieljkivao je rad u kojem bi se proimale razliite metode, kako bi se prilo to blie istinskome umjetnikom fenomenu 40. ARNOLD HAUSER: SOCIJALNA POVIJEST UMJETNOSTI - potjee iz Maarske (kao i Antal), te se usredotoio na soc. pum (kao i Antal opet) - njegova dva glavna djela su The Social History of Art i The Philosophy of Art -Hauser je analizirao odnos izmeu sociologije i povijesti umjetnosti. Objanjava da velika umjetnost u jednu ruku govori o ivotu , da je umjetnost neto to nam omoguuje da se bolje nosimo s kaotinom prirodom stvari i da umjetnost kao dio kulture obino slui kako bi se zatitilo drutvo. Nadalje objanjava da u tim podrujima socijalna ( drutvena) povijest umjetnosti moe znaajno doprinijeti. Na nizu ilustracija Hauser kontrastira flamanski i holandski naturalizam 17. stoljea. Suprotstavlja Rubensa i Rembrandta koji su jako razliiti usprkos tome to su formirani na zajednikim kulturnim tradicijama. Objanjenje lei u njihovim razliitim ekonomskim i socijalnim uvjetima. Flamanci pripadaju aristokratskom drutvu gdje je kienost i izlaganje/izloba od sredinje vanosti, dok Holanani pripadaju buroaskom i komercijalnom drutvu kod kojih je suprotan sluaj. Iz toga proizlazi jasna veza izmeu umjetnike forme i socijalnih uvjeta. Objanjava kako je sociologija bitna radi toga to je to glavna disciplina naeg vremena kao to je to bila teologija u srednjem vijeku ili filozofija u 17. st. Jedna od najvanijih karakteristika umjetnikog djela jest njegov status neovisnog identiteta s unutarnjom logikom to znai da nije sklona sociolokoj analizi/ ralanjivanju. Socijalna povijest umjetnosti takoer naginje ralanjivanju materijala na manje ili vie jednostavne sastavne dijelove to ugroava karakteristinu sloenost umjetnikog djela. Direktno prouavanje umjetnikih djela Hauser pripisuje povijesti umjetnosti. Nadalje, sociologija ne objanjava kvalitetu: isti socijalni uvjeti mgu proizvesti vrijedna djela i ona bez ikakve vrijednosti. Sociologija ne objanjava vezu( ili nedostatak istog) izmeu umjetnike kvalitete i popularnosti. Moe se oekivati da bi socijalna povijest umjetnosti imala to za rei o tom gleditu. Ravnotea izmeu povijesti umjetnosti, koja se primarno zanima za individualan rad, i socijalne povijesti umjetnosti, koja se zanima za drutvo kao cjelinu, izraena je u onome to Hauser naziva svojim glavnim naelom: ponaanje pojedinaca je proizvod njihovih uroenih kapaciteta i situacije u kojoj oni pronalaze sami sebe. Ova verzija socijalne povijesti umjetnosti bila je gotovo univerzalno odbijena kao od radikalaca tako i od tradicionalista. 41. ERNST H. GOMBRICH: PSIHOLOGIJA UMJETNOSTI - djela: Madonna della Sedia, 1956. (to je o Rafaelovoj Madoni); Art and Scholarship, '57.; Povijest umjetnosti, '58.; Art and Illusion, '60.; Meditations on a Hobby Horse and Other Essays on the Theory of Art, '63.; Norm and Form, '66.; Symbolic Image, '72.; The Sense of Order i Ideals and Idols, '79. - u svoja razmatranja ukljuuje i primjere reklamne grafike i karikature, bavi se i televizijom, te ukazao na stereometrijski 3D film da bi pojasnio Giottovo postignue

- nije se slagao s Andreom Malrauxom jerbo ovaj kae da je umjetnost prolosti za nas potpuno zakljuena, a Gombrich smatra da povijesna imaginacija moe prekoraiti sve te ograde i da se moemo uivjeti u razliite stilove, kao to svoj mentalite moemo prilagoditi razliitim medijima i sustavima oznaavanja - ne povlai nikakve granice izmeu pretpovijesne i suvremene umjetnosti; sveukupno stvaralatvo promatra u odnosu povezanosti i zajednitva (obuhvatio je pretpovijest, antiku, istonu Aziju, karikaturu, nove masovne medije...) - u predgovoru Povijesti umjetnosti govori kao mnogi ljudi gledaju s nepovjerenjem na razglabanje i piskaranje o umjetnosti zbog lanog patosa i zahtjevne dubokomislenosti, a da on pokuava to jednostavnije pisati, gotovo laiki, jer nije potrebno zloupotrebljavati jezik znanosti da bi se imponiralo itatelju jer u tom sluaju on nee to ni razumjeti - u istoj knjizi ukazuje na odgovornost publike u vezi umjetnosti, da umjetnost uvelike ovisi o naem interesu i spremnosti na razumijevanje - u svom djelu Gombrich je postavio vrlo iroko granice povijesnoumjetnikog istraivanja, te ukljuio teme i materijale koji su dugo bili prezirani, to je nuno za osvjetavanje naravi i funkcije umj. i pum-a 42. MEYER SCHAPIRO: MODERNA UMJETNOST - njegova metoda povezuje tendencije poput istraivanja simbola i analize oblika, koje su do tada smatrane oprenima - njegova prva i vana publikacija From Mozarabic to Romanesque in Silos, 1939. fascinantne apstrakcije romanike umj. promatrao u analogiji s fascinantnim apstrakcijama 20. st.; suvremena umj. sagledava se na istoj razini kao i novootkrivene forme sr. vijeka - brojne studije posvetio suvremenim strujanjima, koja tada jo nisu bila integrirana u pum - djelo Courbet and Popular Imagery, 1940. o realizmu - 1950. knjiga o Goghu, a 1952. o Cezanneu (oslanja se na Wlfflinovu metodu, ali je i nadilazi kae da je Cezanne anticipirao 20. st. u kojem su klasika i romantika izgubli svoju posebnost i neophodnost) - lanak On the Humanity of Abstract Painting, 1960.- pisao o humanistikim aspektima suvremene umjetnosti, suprotstavljajui se vodeoj koli marksistikih teoretiara umjetnosti, ali i uvrijeenom poimanju modernista - Schapirova povijesna obrana umjetnosti njegova vlastitog vremena nastavalja tradiciju kakvu su prakticirali vodei pumovci od 18. st. (Winckelmann, Kugler, Fiedler, Wickhoff) - odigrao pionirsku ulogu svojim ranim interpretacijama Pollocka i Rothkoa - od 50-ih godina svoju metodu proirio i na podruja psihologije: lanci Two Slips of Leonardo and a Slip of Freud i rad Leonardo and Freud - nije se bavio razdobljima od renesanse do klasicizma, tj. utjecajem antikih elemenata - propitivanje temeljnih pretpostavki umjetnike aktivnosti, kako bi se iscrpnom i kontinuiranom analizom dolo do novih spoznaja, jedna je od najvanijih zadaa istraivanja; to propitivanjeje u analogiji s radikalnim propitivanjem filozofa Derride kao to je za Derridu pojedinano djelo ili tekst u sreditu zanimanja, tako je za Schapira umj. djelo polazite i cilj svih njegovih nastojanja

43. HANS SEDLMAYR: STRUKTURALNA ANALIZA - temeljan doprinos artikuliranju nove B.kole pum-a zajedno sa A. Alpatovim i O. Pchtom - lanak Za strogu znanost o omjetnosti, 1931. istie se razlika izmeu istraivanja injenica kao prve i interpretcijskog tumaenja kao druge povijesti umjetnosti - njegova teoretski i metodoloki usmjerena nastojanja poznata kao Strukturalna analiza - prilog Oblikovano gledanje, 1925. zahtijevao vieslojno istraivanje kojim bi se obuhvatilo oblikovno postojanje djela i njegovo unutranje znaenje - smatra da je zadatak povjesniara umjetnosti pronicanje smisaonog oblika umj. djela - uvoenjem getalt psihologije u pum, postigao je inovativne rezultate, pogotovo na podruju austrijske barokne arhitekture (npr. interpretacija fasade crkve sv. Karla u Beu) - djela Gubitak sredita, 1948., Revolucija moderne umjetnosti, 1955. posvetio problemima moderne umjetnosti; smatra da moderna umjetnost propagira autonomnog ovjeka bez Boga i da je umj. mogua samo u smislu jedinstvenog svjetonazora kojim dominira religija (to je u suprotnosti prema npr. Shapiru) 44. GEORGE KUBLER: INTERDISCIPLINARNOST METODE - na ameriku pum je utjecaj imalo, osim Fine Arts Graduate Center Sveuilita u NY, Princenton University i Harvard University u Cambridgeu, Sveuilite Yale u New Havenu; na tamonju situaciju utjecali su francuski povjesniari uzmjetnosti M. Aubert i H. Focillon koji su emigrirali u Ameriku tijekom 2. svj. rata; iz njihovog kruga izrasli am. povjesniari umj. a Kubler je meu njima (ostali: S. Crosby, Ch. Seymour, C. Meeks) - postupci interdisciplinarnog istraivanja u pum-u ovdje su po prvi put provedeni u takvom opsegu i s uvjerljivim rezultatima; osim suradnje sa filozofima, istraivaima klas. kultura, medievalistima eu. arheologije, povjesniar umj. u Americi ovisan je i o antropolozima, etnolozima, botaniarima, zoolozima, astronomima, metalurzima, paleontolozima... - to njegovo povezivanje razliitih metoda se moe usporediti s ikonologijom kako su je prakticirali Warburg i Panofsky - recenzija Panofskyjeve knjige Renaissance and Renascences in Western Art, 1960. - najvaniji Kublerov doprinos, osim onog pionirskog na podruju latinoamerike umj. i kult., je njegova knjiga The Shape of Time: Remarks on the History of Things objedinjuje trazliite stavove s podruja pum-a, npr. od strane tehniara, specijalista, formalista, ikonografa...., te su demonstrirane slinosti i razlike izmeu pum-a i drugih znanosti (fizike, matematike, biologije, geologije, lingvistike...) - Kubler utjecao na istraivanje panjolske i latinskoam. umj. i kulture i brojnih podruja popularne umj., ali i na suvremene umjetnike i arhitekte 45. H. FOCILLON: IVOT OBLIKA - u djelu francuskoga povjesniara umjetnosti Henrija Focillona promatranje forme i usredotoenost na oblike doivjeli su svoj krajnji domet - za razliku od tradicionalnog francuskog istraivanja ikonografije, on se bavi ponajprije oblikovnom stranom umjetnikog djela, to najbolje dolazi do izraaja u njegovoj knjizi

Vie des Formes, 1934. umjetniko djelo egzistira samo ukoliko je oblik; bavio se umjetnou s aspekta njezine oblikovne konstitucije, prouavao oblike i njihove meusobne odnose, odnos oblika prema sadraju i materijalu - u tom djelu kae i da se ikonografija moe promatrati na razliite naine kao varijacija oblika s obzirom na znaenje i kao varijacija znaenja s obzirom na isti oblik - prvu knjigu napisao je o Benvenutu Celliniju, a bavio se i djelom Piera della Franceske, Rafela, Piranesija, Callota, Drera, Rembrandta, Tiepola, Hokusaija, budistikom umj...