Maturski rad

SADRŽAJ

1.0.UVOD…………………………………………………….……………..……22.0.TEMA……………………………………………………………….……...……………..3 2.1.TRAUMATOLOGIJA..................................................................................................3 2.2.PRELOM.......................................................................................................................3 Definicija.......................................................................................................................3 Podjela...........................................................................................................................3 Uzroci.............................................................................................................................5 Simptomi.......................................................................................................................5 Dijagnoza......................................................................................................................5 Što se ne smije raditi pri sumnji na prijelom kosti...................................................5 Prva pomoć....................................................................................................................6 Komplikacije.................................................................................................................6 Bolest prijeloma............................................................................................................6 Prevencija......................................................................................................................7 Liječenje prijeloma i kineziterapija................................................. ..........................7 2.3.IŠČAŠENA I SUBLUKSACIJE.................................................................................8 Definicija.......................................................................................................................8 Opis poremećaja...........................................................................................................8 Uzroci.............................................................................................................................8 Podjela ..........................................................................................................................8 Simptomi iščašenja.......................................................................................................9 Rizični faktori...............................................................................................................9 Dijagnoza.......................................................................................................................9 Prva pomoć……………………………………………………….…….……………..9 Prognoza........................................................................................................................9 Prevencija......................................................................................................................9 Komplikacije...............................................................................................................10 Liječenje I kineziterapija...........................................................................................10 2.4.SPORTSKE POVREDE.............................................................................................11 Edukacija sportaša kroz rehabilitaciju....................................................................12 Terapija sportske ozljede..................................................................................... ......123.0.ZAKLJUČCI.................................................................................................14

kineziterapija1

Maturski rad

1.0. UVOD

Tema maturskog rada „ kineziterapija u traumatologiji “ je veoma aktuelna prije svega zahvaljujući sve češćim traumatskim povredama, koje su posljedica enormnog porasta automobilske indrustije i drugih industrijskih gana, kao i uopšte tehnike i tehnologije. Produženje ljudskog vjeka je još jedna od uzroka nastanka sve većeg broja trauma, a tu svakako treba ubrojati i sve veću upotrebu i zloupotrebu alkoholnih i drugih narkotičkih sredstava od strane mladih ljudi,koji su ujedno i sve češći traumatski bolesnici. Trauma je šrok pojam i može da bude posljedica raznih fizičkih, hemijskih, bioloških pa i psiholoških faktora.Traumatologija je grana koja se bavi hitnim prijemom i liječenjem svih nezgoda. Trauma može nastati na svakom mjestu i u svakom trenutku što još više aktuelizira ovu temu.također, traumatiziran može biti svaki dio ljudskog tjela i svakog njegovog sistema što za posljedicu ima ogroman broj različitih vrsta oboljenja, a u okviru svih oboljenja u procesu liječenja i kineziterapija zauzima svoje značajno mjesto.

Kineziterapija je grana fizikalne medicine koja se bavi upotebom pokreta u obliku vježbi u svrhu liječenja. Pokreti mogu biti:

aktivni pasini i aktivnopotpomognuti.

Veoma je važno poznavati vrste pokreta odnosno vježbi jer se razne vrste vježbi koriste u različitim fazama liječenja traumatskih povreda.

Za uspješnost fizioterapije veoma je važno koju vrstu imobilizacije će da upotrjebi operator,jer nije isto ako se koristi klasična imobilizacija gipsom ili ako operator izabere savremene metode imobilizacije pomoću osteosintetskog maerijala,kada je olesnik odmah spreman za aktivno učešće u procesu kineziterapije,a pristup zahvaćenom djelu je omogućen.

U ovom radu nije moguće opisati sve oblike traume pa ćemo se bazirati na prelome, luksacije i zbog sve veće popularizacije sporta i činjenice da su pacijenti u centrima za rehabilitaciju sve više sportisti u ovom radu jedan dio posvetit ćemo sportskim traumama odnosno povredama.

kineziterapija2

Maturski rad

2.0.TEMA

2.1.TRAUMATOLOGIJA

Traumatologija je grana medicine koja se bavi hitnim prijemom i liječenjem svih nezgoda. U večini slučajeva to su prometne nezgode i razne kućne nezgode, kao i nezgode na poslu.

Slika br. 1 prelom kosti

2.2.PRELOM Definicija Prijelom ili fraktura je ozljeda koja prekida kontinuitet kosti. Najčešće nastaje kratkotrajnim djelovanjem snažne vanjske sile Podjela Prema uzroku, prijelom može biti spontan ili traumatski.Spontani prijelom nastaje zbog povećane lomljivosti kostiju uzrokovane bolestima kao što su koštani tumori, metastaze, osteoporoza i osteomijelitis. Traumatski prijelom nastaje djelovanjem snažne mehaničke sile na zdravu kost. Stres fraktura je lom kosti, obično malih kostiju, koji nastaje zbog djelovanja ponavljanih ili dugotrajnih vanjskih sila na kost. Prema odnosu prijeloma i mekog tkiva razlikujemo:

otvoreni i zatvoreni prijelom.

Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili sluznice iznad kosti zbog pomicanja ulomaka kosti. Zatvoreni prijelom je onaj kod kojeg je cjelovitost kože očuvana. Prijelomi nadalje mogu biti,još i :

patološki i taumatski

kineziterapija3

Maturski rad

Prijelom, nadalje, može biti: kompletni kad je puknuta kost cijelom širinom ili dužinom te inkompletni kod kojeg postoje napukline.

Prema obliku: linearni prijelom - poprečni ili kosi kominutivni prijelom - postoji veći broj ulomaka prijelom s defektom - kad se otrgne dio kosti, najčešće zbog strijelne ozljede prijelom zelene grančice (green stick) - tijek kosti je samo djelomično prekinut

Prema broju: jednostruki višestruki prijelomi

Prema djelovanju sile: direktni, izravni, prijelom - na mjestu djelovanja sile indirektni, neizravni, prijelom - na udaljenom mjestu d djelovanja sile

Prema pomicanju ulomaka povoljni prijelomi - ulomci ostali u kontaktu nepovoljni prijelomi - smjerovi ulomaka i mišića se razlikuju

Prema mjestu - ovisno koju kost i koji dio kosti prijelom zahvaća.

Prema vrsti sile razlikujemo: prijelom uslijed savijanja prijelom uslijed udara prijelom uslijed otrgnuća torzijski, spiralni i rotacijski prijelomi kompresijski prijelom - zbog aksijalnog djelovanja sile koja izaziva snažan pritisak na

neke spužvaste kosti (npr. kompresivni prijelom pri padu s velike visine na petu ili kralježnicu)

kominucijski prijelom - uzrokovan izravnom silom vrlo jakog intenziteta, npr. ozljede pri radu sa strojevima, ozljede pješaka u prometu, pad s velike visine

impresijski prijelom - nastaju ako sila izravno djeluje na ravne kosti te nastaju ograničeni prijelomi, odnosno udubljenja kosti okružena zdravim ostatkom kosti

strijelne ozljede kosti - posljedica djelovanja metka ili nekog drugog projektila epifizeolize - nastaju kod mlađih osoba ozljeđivanjem epifiznih pukotina rasta

Na vrstu prijeloma utječu: mehanizam ozljede, smjer djelovanja sile, vlak mišića, tetiva i ligamenata te veličina sile koja djeluje na kost.

Uzroci

kineziterapija4

Maturski rad

Snažna mehanička sila koja uzrokuje traumatski prijelom javlja se kod pada s visine, tijekom prometnih nesreća, direktnog udarca, zlostavljanja djece i ponavljanih sila koje uzrokuje stres frakture stopala, gležnja, potkoljenične kosti i kuka. Spontana, ili patološka fraktura nastaje nakon djelovanja čak i slabe mehaničke sile na oslabljenu kost raznim bolestima.

Simptomi Postoji veliki broj simptoma, koji su prisutni kod preloma kosti, a mogu biti objektivni i subjektivni. Ti simptomi su sljedeći :

deformacija dijela tijela poremećaj pokretljivosti - može postojati abnormalna pokretljivost slomljenog dijela ili

ograničena pokretljivost, odnosno nepokretnost, zbog bolova bol na mjestu prijeloma oteklina na mjestu prijeloma krvni podljev izostanak osjeta u području prijeloma ili mravinjanje pritiskom na kost čuje se struganje (krepitacija)

Dijagnoza

Na prijelom se posumnja nakon traume kad je zahvaćeni dio tijela bolan, nepomičan, otečen. Kod malog djeteta se posumnja na slomljenu kost kad dijete ozlijeđeni dio tijela ne koristi nekoliko sati nakon incidenta ili ako jako i dugo plače kad se dodirne ozljeđeni dio. Teško je razlikovati iščašenje od prijeloma kosti na prvi pogled, međutim oba su stanja hitni slučajevi i prva pomoć je ista kod oba.

Promatranjem se utvrđuju vanjske promjene, pipanjem se utvrđuje bolnost i pokretljivost. Izmjere se oba ekstremiteta u svrhu utvrđivanja eventualnog skraćenja kostiju. Uradi se kompletan pregled bolesnika radi utvrđivanja eventualnih drugih ozljeda. Rendgenska snimka je glavna dijagnostička pretraga. Omogućuje sigurnu dijagnozu i temelj je za planiranje liječenja. Potrebno je snimiti kost u najmanje dvije ravnine.

Što se ne smije raditi pri sumnji na prijelom kosti

- NE pomicati bolesnika dok se potpuno ne učvrsti, imobilizira, ozlijeđeni dio tijela- NE pomicati bolesnika sa slomljenim kukom, zdjelicom ili natkoljenicom ako nije prijeko potrebno. Ako ga se treba pomaknuti, najbolje je vući ga za odjeću gornjeg dijela tijela, a ne dizati. - NE pomicati bolesnika kod kojeg se sumnja na ozljedu kralježnice- NE pokušavati ispraviti slomljenu kost ili zglob ili promijeniti njihov položaj osim ako cirkulacija izgleda ugrožena- NE pokušavati namještati kralježnicu ako se sumnja na njenu ozljedu- NE testirati funkciju ozljeđenih dijelova tijela- NE smije se dati bolesniku ništa na usta

kineziterapija5

Maturski rad

Prva pomoć

1. Provjeriti žrtvi dišne putove, disanje, cirkulaciju. Ako je potrebno, treba započeti umjetno disanje, masažu srca ili zaustavljanje krvarenja. 2. Žrtvu treba smiriti i pozvati hitnu pomoć na broj 943. pregledati žrtvu u potrazi za drugim ozljedama4. u većini slučajeva hitna pomoć dolazi brzo pa medicinskim stručnjacima treba prepustiti daljnju brigu za bolesnika5. ukoliko je slomljena kost ozlijedila kožu, ne smije se disati na ranu ili je dirati. Ranu treba prekriti sterilnom gazom ili kompresom prije imobilizacije6. učvrstiti dio tijela u položaju u kojem se nalazi. Za imobilizaciju se mogu koristiti savijene novine, komadi drveta, trokut iz automobila. Svaki tvrdi predmet je potrebno omotati najprije zavojem, vatom ili komadom odjeće kako ne bi nastale dodatne ozljede. Prije postavljanja udlage ne skidaju se odjeća i obuća da se ne izazivaju bolovi i pomak ulomaka. Potrebno je imobilizirati dva susjedna zgloba. Udlaga se treba čvrsto stegnuti, ali ne toliko čvrsto da ozlijedi žile i živce. Može se staviti led da se smanji bol i oteklina. 7. nakon imobilizacije je potrebno provjeriti cirkulaciju. Pritisne se koža na dijelu tijela ispod imobilizacije. Ona se najprije zabijeli, a nakon dvije sekunde se treba vratiti boja. 8. Ako je koža ispod udlage hladna i plava, pojavljuju se trnci ili bockanje ili nema pulsa na arterijama, potrebno je popustiti stisak. 9. potrebne su mjere za sprječavanje šoka: bolesnik treba ležati na ravnoj podlozi, podignutih nogu (ako nisu ozlijeđene) i treba ga pokriti odjećom ili pokrivačem. Ako se sumnja na ozljedu glave, vrata ili kralježnice bolesnik se ne smije pomicati.

Komplikacije

Prijelom kosti može biti povezan s ozljedom mekih tkiva i organa, a može nastati i traumatski šok i masna embolija - začepljenje krvnih žila kapljicama masti iz koštane srži. Komplikacije zarastanja prijeloma mogu biti: masna embolija, plućna tromboembolija, upala pluća zbog ležanja i neaktivnosti, dekubitusi - rane bolesnika koji dugo leže, srčane i žilne smetnje te promjene u ravnoteži hormona, vitamina i minerala. Lokalne komplikacije cijeljenja prijeloma kosti mogu biti: upale kosti (osteomijelitis), oštećenja krvnih žila i živaca, artroza, veliki lukovičasti kalus, cijeljenje kosti u lošem položaju, pseudoartroza, ponovna fraktura, Volkmannova kontraktura mišića, Sudeckov sindrom, osifikacijski miozitis i bolest prijeloma.

Bolest prijeloma

Frakturna bolest ili bolest prijeloma nastaje nakon dugotrajnog mirovanja prijeloma u sadrenom zavoju (gipsu). Očituje se degenerativnim promjenama zglobne hrskavice koje se najčešće više ne mogu izliječiti, stezanjem zglobne čahure, atrofijom mišića, osteoporozom.Kako bi se spriječila frakturna bolest, ponekad je bolje učiniti kirurški zahvat za liječenje prijeloma jer inače sadreni zavoj na nekim kostima treba stajati i nekoliko mjeseci. Nakon zahvata potrebno je provoditi fizikalnu terapiju. Kirurško liječenje omogućuje neposrednu rehabilitaciju nakon operacije i aktivni pokret, što povoljno djeluje na cirkulaciju i na cijeljenje tkiva u okolini prijeloma.

kineziterapija6

Maturski rad

Prevencija

Prijelomi se mogu spriječiti - korištenjem zaštitne opreme pri bavljenju sportom (kacige, štitnici, posebna odjeća i obuća)- biranjem mjesta na kojima će se djeca igrati bez opasnosti od pada i ozljede- izbjegavanjem padova na javnim mjestima pridržavajući se upozorenja- liječenjem koštanih bolesti da se spriječe patološke frakture- pravilnim liječenjem prijeloma tako da to mjesto ne postane osjetljivo na traume ubuduće

Liječenje prijeloma i kineziterapija Nakon što je bolesnik stigao u medicinsku ustanovu, potrebno je isključiti ozljede koje ugrožavaju život. Ako je potreban kirurški zahvat za liječenje prijeloma, obavlja se tek nakon što se bolesnikovo stanje stabilizira. Otvoreni prijelomi mogu biti inficirani pa je potrebno učiniti obradu rane. Prije pokušaja namještanja kostiju u prvobitni položaj treba napraviti rendgensku snimku u najmanje dvije projekcije. Nakon namještanja kostiju, slijedećih dva-tri dana treba pozorno motriti bolesnika i zabilježiti svaki ispad osjeta ili cirkulacije. Ako se nakon postavljanja sadrene udlage (gipsa) javlja bol ili smetnje cirkulacije, potrebno je razrezati cijelu udlagu. Ako se radi kirurški zahvat, najprije se namještaju kosti (osteosinteza), a nakon toga se, ako je potrebno, operiraju ostale strukture - arterije, vene, živci, tetive i ostala meka tkiva. Nakon kirurškog zahvata potrebno je provesti fizikalnu terapiju.Ekstenzija je metoda istezanja kosti kojom se ulomke pokušava dovesti u idealan položaj. Fizioterapeutskim procedurama se nastoji povratiti obim pokreta i snaga oštećenog ekstremiteta i drugih djelova tijela. Rehabilitacija pacijenata sa prlomom treba početi odmah pošto je izvršena repozicija preloma i kada je kost čvrsto zacjelila. Zavisno od toga na kojem djelu tijela je došlo do kontrakture napravit će se program kineziterapije. Težina i vrsta preloma svakako će diktirati proces i vrstu kineziterapije. Imobilizacija je najveća prepreka za izvođenje vježbi a naročito klasična imobilizacija gdje su čitavi djelovi tjela pod gipsanim oklopom. Na sreću danas postoje savremene metode imobilizacije gdje je pristup zahvaćenim djelovima tjela nesmetan i vježbe se uz oprez izvode bez problema. Bez obzira o kakvoj se imobilizaciji radi jedan od osnovnih pricipa kineziterapije je što ranija mobilizacija bolesnika, kako bi se spriječile mnoge komplikacije od strane cirkulacije, resporacie, koštanomišićnog sistema itd. U t svhu potrebno je raditi vertikalizaciju bolesnika čim to opći uslovi stanja bolesnika dozvole,a potrebno je provoditi i vježbe disanja i pasivne vjezbe ili aktivne i aktivno potpomognute,što će zavisiti od stanja bolesnika. Na nezahvaćenim ekstremitetima rade se rade se dinamičke vježbe, a za imobilizirane ekstremitete rade se statičke vježbe zatezanj mišića. Kineziterapija počinje kako smo rekli od momenta povrede, a traje sve do potpunog izliječenja. Sasvim je različit pristup za vrijeme prisustva gipsa i nakon skidanja gipsa kada se pristupa aktivnim vježbama i razgibavanju nastalih kontraktura te jačanju hipotrofičkih mišića koji su posljedica duge imobilizacije. Kod provođenja kineziterapije treba pristupiti sa velikim oprezom, jer može da dođe do različitih problema kao što su refraktura, pseudoartoza i sl. Pored primjene kineziterapije u procesu rehabilitacije primjenjuju se i druge fizikalne procdure.2.3.IŠČAŠENA I SUBLUKSACIJE

kineziterapija7

Maturski rad

Definicija Iščašenje, luksacija (lat.:luxatio, engl.: dislocation, joint dislocation), jest gubitak međusobnog kontakta između dva zglobna tijela. Ako se zglobna tijela samo djelomično dotiču, stanje se naziva subluksacija.

Slika br 2

Opis poremećaja U zdravom zglobu su kosti povezane čvrstim vezivnim trakama - ligamentima. Ovi su ligamenti povezani za sve kosti koje čine jedan zglob zajedno s vezivnom ovojnicom (vrećom) koja okružuje zglob, a naziva se zglobna kapsula. Ligamenti i zglobna kapsula su relativno čvrsti i neelastični, ali dozvoljavaju pokrete unutar normalnih granica za pojedini zglob. Kad se dogodi iščašenje, jedna od kostiju koje čine zglob izbačena je iz svog prirodnog i normalnog položaja u zglobu uslijed jakog istezanja i trganja zglobne kapsule i ligamenata. Mišići i tetive koje okružuju zglob obično se istegnu i ozljede prilikom iščašenja.

Uzroci Nasilni pokret u zglobu koji prelazi normalne granice pokreta obično uzrokuje iščašenje. Traumatsko iščašenje rijetko nastaje djelovanjem izravne sile na zglob. Najčešće se radi o mehanizmu poluge kod koje se oštećuje zglobna kapsula, ligamenti i mišići. Pri djelovanju izravne sile na zglob može nastati istodobno s iščašenjem i otrgnuće dijela kosti ili potpuni prijelom kosti (tzv. luksacijski prijelom). Zato je uvijek prije namještanja zgloba potrebno napraviti rendgensku snimku kako bi se utvrdilo eventualno postojanje promjena na kostima. Iako iščašenja najčešće nastaju zbog traume, ponekad su rezultat bolesti koja zahvaća strukture zgloba. Zglob se može iščašiti prilikom epileptičkog napadaja ili tetanusa. Nakon iščašenja pogođene kosti, odnosno dijelovi tijela, često su nepokretni ili zakočeni u abnormalnom položaju.

Podjela

Otvorena luksacija je naziv za iščašenje kod kojeg je nastala i otvorena ozljeda na koži. Luxatio inveterata je naziv za staro, zapušteno iščašenje koje nije na vrijeme namješteno. Patološka luksacija je naziv za ozljede nastale kao posljedica poremećaja kao što su izljev u zglob, osteolize, artritis, mlohava zglobna kapsula ili kljenut mišića. Kongenitana luksacija kuka je poseban oblik iščašenja uzrokovan plitkom zglobnom čašćicom na kuku ili rotacijskim anomalijama vrata bedrene kosti. Habitualna ili recidivna luksacija (ili subluksacija) nastaje nakon jedne ili više traumatskih iščašenja, ako prva luksacija nije ispravno liječena. Karakteristika habitualne luksacije jest da pri neznatnoj ozljedi ili pri samom pokretu u zglobu često nastaju iščašenja.

Simptomi iščašenja

kineziterapija8

Maturski rad

Simptomi koji prate iščašenje su sljedeći : - bol i oteklina- deformacija zgloba- mogu se napipati zglobni krajevi- aktivni pokreti nisu mogući- pasivni pokreti su bolni i ograničeni- kod pokušaja pokretanja javlja se elastični otpor u zglobu zbog stezanja mišića (simptom pera) Važni čimbenici za prepoznavanje iščašenja ili subluksacije su prethodni padovi ili udarciprilikom kojih je došlo do iznenadnog ispada funkcije tog dijela tijela. Odmah nakon iščašenja zglob značajno otiče i bolan je kad se pritisne na to mjesto. Kronične subluksacije mogu nastati i bez velikih bolova zbog labavosti potpornih zglobnih struktura.

Rizični faktori

Podložnost iščašenjima i subluksacijama nastaje kad su zglobne površine prirođeno plitke ili abnormalno formirane te kod postojanja drugih bolesti ligamenata i zglobnog tkiva.

Dijagnoza

Sumnja na iščašenje postavlja se nakon razgovora s bolesnikom o nastanku poremećaja i simptomima. Sumnja se potvrđuje pregledom i rendgenskom snimkom zgloba. U dječjoj dobi uvijek treba snimiti isti zglob druge strane.

Prva pomoć

Odmah nakon iščašenja potrebno je staviti led na zglob kako bi se smanjila bol i oteklina. Nakon što se ozlijedi zglob potrebno je učvrstiti ga jer se pomicanjem može napraviti veća šteta, postaviti transportnu imobilizaciju i bolesnika hitno prevesti u najbližu medicinsku ustanovu. Nestručne osobe ne smiju pokušavati namještati zglob.

Prognoza

Ligamenti imaju vrlo slabu opskrbu krvlju i zbog toga sporo cijele. Proces njihova zarastanja traje još dugo vremena nakon što se povuku simptomi iščašenja. Jednom kad je zglob iščašen ili subluksiran, vezivno tkivo koje ga drži povezanim se rastegne do te mjere da zglob postaje vrlo osjetljiv na ponovna iščašenja. Vjerojatnost ponovnog iščašenja se smanjuje ako se provede ispravna i pravovremena rehabilitacija. Cilj rehabilitacije je ojačati mišića oko zgloba. Većina iščašenja mogu se izliječiti ako se odmah počne liječenje. Nakon što je zglob namješten može biti potrebna imobilizacija zgloba gipsom ili plastičnom udlagom u trajanju od 2-8 tjedana.

Prevencija

Osobe uključene u naporne sportske treninge ili fizičke poslove trebale bi osigurati uključene zglobove elastičnim zavojima, posebnim potpornim čarapama ili rastezljivim navlakama za zglob. Održavanje mišića jakima također sprječava iščašenja. Dugotrajni problemi nakon iščašenja mogu se spriječiti pravilnim liječenjem i rehabilitacijom. Potrebno je proći određeno vrijeme prije nego se nastavi s punom aktivnošću.

kineziterapija9

Maturski rad

Komplikacije

- moguće su ozljede živaca i krvnih žila- ukočenje zgloba zbog stvaranja priraslica unutar zgloba ili ožiljnog stezanja zglobne kapsule i/ili okolnog tkiva- upala mišića - traumatski osificirajući miozitis (myositis ossificans) je rjeđa komplikacija, a može nastati nakon otrgnuća hvatišta mišića i tetiva- ligamenti mogu ostati izduženi što stvara sklonost za ponovne luksacije. Ovo stanje zahtijeva kirurški zahvat rekonstrukcije ligamenataLiteratura1. I Prpić i sur. Kirurgija za medicinare. Školska knjiga - Zagreb, 1995.2. J P Larson. Dislocations and subluxations. The Gale Encyclopedia of Medicine. Gale Research, 1999.

Liječenje I kineziterapija

U općoj ili lokalnoj anesteziji i kad su mišići opušteni provodi se namještanje zgloba (repozicija). To je najbolje napraviti što prije jer nekoliko sati nakon iščašenja nastaje veći krvni podljev i stezanje mišića pa je repozicija teža. Nakon nekoliko dana nastaje upala u ozljeđenom tkivu što još više otežava namještanje. Nakon namještanja potrebno je napraviti rendgensku snimku kako bi se potvrdila uspješnost namještanja.Zglob se u fiziološkom položaju učvrsti sadrenim zavojem (gipsom) koji se skida nakon 1-2 tjedna, ovisno o stanju. Nakon skidanja gipsa treba se provoditi fizikalna terapija. Otvorene luksacije, habitualne luksacije, a često i luksacijski prijelom zahtijevaju kirurški zahvat.Nakon namještanja zgloba potrebno je proći 3-6 tjedana da bi zacijelili ligamenti i zglobna kapsula. Liječenje u kineziterapijskom smislu bitno se ne razlikuje nego kod lomova, a opet je sve individualno

2.4.SPORTSKE POVREDE

kineziterapija10

Maturski rad

Sportska ozljeda je ozljeda nastala prilikom sportske aktivnosti. Pri tom razlikujemo ozljedu i oštećenje. Oštećenje - razlog se najčešće ne može anamnestički pronaći. Pacijent se ne sjeća ni načina ni vremena. Za razliku od ozljede koja je najčešće akutnog karaktera, oštećenje je najčešće kronično.

Slika br. 3

Osnovni su postulati rehabilitacije sportaša:

1. ozlijeđeni dio tijela miruje, a ostali dijelovi tijela moraju vježbati jer u 7 dana mirovanja vrhunski sportaš izgubi 60% aktivnosti mišića koji miruje. Kod imobilizacija u zglobu nastaju kontrakture (skraćenja).

2. mijenjanje rehabilitacijskih postupaka

Ozljede u sportu najčešće nastaju kao posljedica nerazmjera između individualno mogućeg opterećenja vezivnog i potpornog tkiva i opterećenja tijekom treninga i natjecanja. Drugi uzroci su: neadekvatna oprema, nepovoljne klimatske prilike, nepažnja i sl.Sportske ozljede najčešće pogađaju meka i potporna tkiva, rjeđe kosti. Odgovor tkiva na ozljedu uvijek je upalna reakcija, a njen su pokretač raspadni produkti ozlijeđenog tkiva. Akutna faza ozljeđivanja i tkivnog odgovora može se podijeliti u tri faze:

1. faza akutnih vaskularno-upalnih događaja - traje oko 48 h, cilj je tu fazu skratiti što je više moguće i spriječiti nastanak kroničnog procesa (daju se nesteroidni i steroidni protuupalni lijekovi)

2. faza regeneracije i rekonstrukcije ozlijeđenog tkiva - stanična proliferacija, stvaranje krvnih žila - angiogeneza, sinteza oštećenog tkiva i nastanak kolagena. Počinje treći dan, a završava peti dan nakon ozljede.

3. faza cijeljenja - faza završne organizacije u kojoj dolazi do funkcijske obnove.

Cilj je rehabilitacije nakon ozljede povratak u psihičko i fizičko stanje koje je postojalo prije ozljede. Ne smije se dozvoliti da proces od akutnog prijeđe u kronični. Ozljedu treba riješiti terapijski dok je u akutnoj fazi, a daljnje ozljede se mogu spriječiti bandažom zgloba te kinezioterapijom s ciljem učvršćivanja zgloba.Rehabilitacija počinje neposredno nakon ozljede i odvija se onoliko dugo koliko to traže izgubljene sposobnosti.

Program rehabilitacije mora biti individualno prilagođen.Neophodan je pozitivan odnos između sportaša, trenera, liječnika - specijalista i fizioterapeuta.

kineziterapija11

Maturski rad

Osim u iznimnim slučajevima, kod sportske ozljede treba ovako postupiti:- sportaš treba izbjegavati strogo mirovanje- kod imobilizacija treba raditi izometričke vježbe i koristiti pojedine oblike fizikalne terapije (npr. magnetoterapija, iznad gipsa ili osteosintetskog materijala)- napraviti individualni program vježbi za ostali dio tijela koji će sačuvati mišićnu masu, pokretljivost zglobova i kralješnice, održati određeni stupanj tjelesne pripremljenosti i osjećaj sportaša da nije izgubljen za fizičku aktivnost.

Čime se stječu preduvjeti dobre rehabilitacije:

- održavanje mišićne mase i kvalitete mišića- pokretljivost zglobova i prevencija kontraktura- očuvanje propriocepcije- omogućuje se održanje funkcijskih vježbi za pojedine sportove- umanjuje se gubitak sportske vježbe- ispravljaju se uočene biomehaničke pogreške koje nisu vezane za ozljedu- zadržava se dobra kardiovaskularna sposobnost- psihički je učinak velik - sportaš se ne osjeća kao bolesnikPotrebno je mijenjati oblik aktivnosti, trajanje pojedinih oblika aktivnosti, njihovu učestalost te intenzitet ovisno o napretku.

Uspješan povratak u sport moguć je:

- kad više ne postoji bolest ni u kakvim aktivnostima- kad su funkcijski kapaciteti svih zglobova očuvani- postoji zadovoljavajuća i kvalitetna količina mišićna mase- kad postoji očuvana sportska vještina kao prije ozljede- kad je kardiovaskularni sustav odgovarajuće pripremljen- kad postoji primjerena propriocepija- kad postoji psihofizička sposobnost sportaša- kad su izdržljivost i snaga primjereni očekivanim naporima- kad je trener zadovoljan postignutim mogućnostim

Edukacija sportaša kroz rehabilitaciju

Bitno je da sportaš nešto nauči - kako da izbjegne ozljedu, a i kako je pravilno liječiti kad se dogodi.Najveći broj sportskih ozljeda nastaje zbog prekomjernih naprezanja (30-50%).Više od 50% vrhunskih plivača ima probleme s ramenim zglobovima; kontaktni sportovi uzrokuju teže povrede.

Terapija sportske ozljede

Najprije treba napraviti plan rehabilitacije i postaviti realan cilj.

Faze rehabilitacije su:

kineziterapija12

Maturski rad

1. Kontrola boli i upaleU akutnoj fazi treba evidentirati događaj i mehanizam povrede; pregledati zglob prije zaštitnog spazma. Osnovni je princip za kontrolu boli i upale: kratkotrajni odmor uz aplikaciju leda, kompresiju i elevaciju ozlijeđenog dijela tijela. Nesteroidni antireumatici ubrzaju oporavak kontrolirajući bol i upalu. Dugotrajno djelovanje često dovodi do gastrointestinalnih nuspojava.Kortikosteroidi se daju nakon dva tjedna, u proliferativnoj fazi. Tada su korisni, ali se ne smiju infiltrirati u same tetive jer može doći do rupture. Ako se kortikosteroidi daju u akutnoj fazi, mogu smanjiti potencijale normalnog cijeljenja tkiva.Rano vraćanje aktivnostima je poželjno, ali ne i takmičarskim aktivnostima dok se ne uspostavi bolnost i puna kontrola.

2. Restauracija opsega pokreta i ekstenzibilnost mekih tkivaPrije počinjanja vježbi snaženja mora biti uspostavljen puni opseg pokreta i fleksibilnost mekih tkiva - dominantne su medicinske vježbe, a mogu se koristiti i razne vrste fizikalne terapije - aplikacija leda, TENS, ultrazvuk, �

3. Vježbe snaženjaMogu biti izometričkog, izotoničkog i izokinetičkog tipa. U odnosu na mišićnu kontrakciju dinamičke se vježbe mogu podijeliti na koncentrične i ekscentrične. Vježbe se provode regularno minimalno 3 puta tjedno do postizanja 90-95% maksimalne mišićne snage. Povratak snage je brži u inicijalnoj fazi vježbanja. Koriste se izometričke vježbe, a zatim se nastavlja s izotoničkim ili izometričkim vježbama.

4. Poboljšanje izdržljivostiIzdržljivost ovisi o metaboličkoj sposobnosti za nadoknadu energije za mišićnu kontrakciju. Metabolički kapacitet može rasti aerobno i anaerobno.Drugi je način povećanja izdržljivosti redukcija energetskih potraživanja za dani postotak rada. Vježbe aerobne izdržljivosti provode se s velikim brojem ponavljanja s malim opterećenjem, a anaerobne s malim brojem ponavljanja i 70-80% opterećenja.Održanje izdržljivosti je značajan faktor u prevenciji ozljede.

5. Poboljšanje specifičnih performansiSpecifični re-trening provodi se za razvoj biomehaničkih i neurofizioloških uzoraka potrebnih za specifičan sport. Facilitacijske su tehnike - postizanje cilja uporabom korištenja refleksa, električne stimulacije,

3.0.ZAKLJUČCI

kineziterapija13

Maturski rad

1. Traumatologija je grana medicine koja se bavi hitnim prijemom i liječenjem svih nezgoda.

2. Kineziterapija je grana fizikalne medicine koja se bavi upotebom pokreta u obliku vježbi u svrhu liječenja.

3. Prijelom ili fraktura je ozljeda koja prekida kontinuitet kosti, a nastaje kratkotrajnim djelovanjem snažne vanjske sile.

4. proces liječenja preloma počinje od trenutka preloma,znači u pružanju prve pomoći od koje će zavisiti i hirurško ali i fizikalno i kineziterapijsko liječenje

5. princip kineziterapije o ranom početku primjene vježbi, ali u odgovarajućem obliku ovdje treba doslijedno primjenjivati

6. zadatak rehabilitacije i kineziterapije vratiti izgubljenu funkciju, maksimalno akrivirati preostale funkcije i resocijalizacija bolesnika, a kod sportskih povreda povratak na sportske terene

7. za uspiješan proces kineziterapije potrebno je dobro poznavanje kineziologije i fizioloških granica koje treba poštovati

8. zagrijavanje lokomotornog aparata prije nastupa u sportu i redovno treniranje uveliko će da smanji broj trauma u sportu

9. U fizioterapiji glavni princip treba da bude „ primum non cere “ – „ primarno ne naškoditi“

kineziterapija14