BRONČANO DOBA

KRONOLOGIJE, PERIODIZACIJE I POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Hesiod prvi imenuje prapovijesna razdoblja tako što je podijelio ljude u pet rasa:- Zlatnu, Srebrnu, Brončanu, Junake i Željeznu

Christian Jurgensen Thomsen dijeli povijest čovječanstva u tri doba, tj. Kameno, Brončano i Željezno te je tako stvorio Tripartitni sustav koji je potvrđen iskopavanjima Georgea Cuviera

John Lubbock u svome djelu „Pre-historic Times“ prvi put upotrebljava izraz „prapovijest“, a prije njega je to učinio Daniel Wilson u „Prehistoric Man“

Oscar Montelius 1885.g. stvara kronološku shemu nastalu na temelju proučavanja europskih muzejskih zbirki. On je prvi uočio poveznicu između eneolitika i brončanog doba u Europi i istih u Mediteranu i na Bliskom Istoku te je svoja istraživanja objavio 1903.g. u „Die alteren Kulturperioden im Orient und in Europa“

- S uporištem u skandinavskom brončanom dobu je stvorio periodizaciju za sjevernu Europu koja se danas, osim u Skandinavskim zemljama, koristi i u Sj. Njemačkoj i Poljskoj

- On je Brončano doba podijelio u 6 faza ( I – VI ):

I – Rano brončano doba- Malo metalne produkcije, neki predmeti su importirani iz centralne Europe i

Karpatske kotline

II – Rano brončano doba - Kultura grobnih humaka, grobovi u jamama s puno metala

III – Rano brončano doba - Započinje kremacija

IV-V – Kasno brončano doba - Dominira kremacija, Kultura polja sa žarama

VI – Prijelazni period u Željezno doba

Paul Reinecke iz Njemačke u ranom 20.st. stvara periodizaciju za Centralnu Europu na temelju ostava i grobnih priloga u Bavarskoj.- Prvotno je podijelio Brončano (Bronzezeit – Br/Br2) i Željezno (Hallstattzeit – Ha) doba na četiri faze A, B, C i D.- Podijela željeznog doba je izvršena na temelju grobnih nalaza u Hallstattu u Austriji, a kasnije je ustanovljeno da Ha A i B zapravo pripadaju bronci, tj. KPŽ.

Br A1 – Rana bronca - Najranije brončane industrije, faza ustanovljena na inhumacijskim nekropolama Singen (Konstanz) i Straubing - Karakteristične ostave sa sjekirama sa zadebljanim krajevima i s punokovinskom

drškom nađene u Bresinchen (Guben)

Br A2 – Rana bronca - Igla s perforiranom sferičnom glavom i koplja s tuljcem

Br A3 ili A2/B1 – Prijelazna faza - Materijal je kasniji od A2, ali nije još ni u potpunosti kultura grobnih humaka - Nalazi na Austrijskoj nekropoli Franzhausen II

Br B1-2 – Srednja bronca

Br C1-2 – Srednja bronca - Kultura grobnih humaka u Europi

Br D – Kasna bronca

Ha A – Kultrua polja sa žarama

Ha B

Br A1 RanaBr A2 bronca (1800. g. pr. Kr)Br B1 Br B2 Srednja bronca iliBr C1 tumul period (1500. - 1300. g. pr. Kr)Br C2 Br D Ha A1/2 Kasna bronca ili KPŽ (1300. g. pr. Kr)Ha B1,2,3

Herman Muller-Karpe 1959.g. dijeli Ha A na dva, a Ha B na tri dijela:

Ha A1, Ha A2 Ha B1, Ha B2, Ha B3

Tripartirni sistem se nije uvijek pokazao kao ispravan jer se ne može aplicirati na sva geografska područja. Zbog toga nastaju nove periodizacije, posebno nakon II. svjetskog rata, kada istraživanja postaju regionalna.

- Na prijelazu iz 19. u 20.st. dolazi se do spoznaje da se uz pomoć periodizacija mogu uspoređivati različita područja i objasniti kulture. Zato V. G. Childe i Gustav Kossina rade na mapiranju kultura.

- Također su bitni i David Clarke, Colin Renfrew i Lewis Binford u drugoj polovici 20.st. koji uvode novi pogled na kulture.

U Mađarskoj se primjenjivalo više kronoloških sistema koji su napravljeni za cijelu Karpatsku kotlinu, iako se u južnoj Poljskoj i Slovačkoj primjenjuje Reineckeova shema

- Među prvim pokušajima periodizacije je bio onaj od Ferenca Tompe i V. G. Childea, a temeljio se na nalazima iz Toszega

1 ili A – Nagyrev

2 ili B – Hatvan

3 ili C i D – Fuzesabony

- Amalia Mozsolics je načinila sličnu shemu te je napravila kronologiju koja se sastojala od tri faze, a kasnije ju je proširila na fazu 4 za tumule i faze 5 i 6 za Ha A i B

Faza 1 Faza 4 - Tumulus faza 2 + 5 i 6 - Ha A i B 3

- Istvan Bona

(EBA) – Nagyrev, Hatvan

MBA 1, 2, 3 – Fuzesabony, Vatya

LBA 1, 2 – KPŽ

Transitional

- Bernhard Hansler (temelji kronologiju na većem broju nalaza) FD I-III MD I-III SD I-III

R. Peroni je prvi napravio shemu za brončano doba Italije:

Bronzo Antico – 1800. – 1600.g. 19. - 17.st.

Bronzo Medio – 1600. – 1300.g. 17. - 14.st.

Bronzo Recente – 1800. – 1200/1050.g. 14. - 13/11.st.

Bronzo Finale – 1200/1050. – 900.g. 13/11. - 10.st.

- Ipak, sa razvojem Dendrokronologije počinju se događati promjene pa tako nastaje i kalibrirana kronologija Italije, o kojoj piše i Christopher Pare.

Bronzo Antico – 2300. – 1700.g. 24. - 18.st. ( Poladska kultura / Kultura palafita)

Bronzo Medio – 1700. – 1350.g. 18. - 14.st. ( Terramara kultura, Apeninska kultura)

Bronzo Recente – 1350. – 1200.g. 14. - 13.st. ( Kraj prethodnih kultura)

Bronzo Finale – 1200. – 1020.g. 13. - 11.st. ( Subapeninska i Protovilanovska kultura )

- Shemu za Italiju radi i Carl Eric Ostenberg na temelju lokaliteta Luni i radiokarbon. analiza:

Rana Apeninska – 1600. – 1400.g.

Srednja Apeninska – 1400. – 1100.g.

Kasna Apeninska – 1100. – 850/800.g.

U Ukrajini i južnoj Rusiji se upotrebljava periodizacija načinjena po tipologiji grobova Marije Gimbutas

Pit Grave (Jamna kultura)

Catacomb Grave (Katakombna kultura)

Timber Grave (Srubnaja kultura)

Kod većine prethodnih periodizacija, u regionalnoj sferi se temelje na keramici, litiku i metalnoj produkciji lokalnog razvoja, dok su u općenitim periodizacijama upotrebljavani metalni artefakti. Također, većina periodizacija se dobivala u usporedbi s Egejom i Egiptom, koji već imaju razvijene periodizacije.

- U drugoj polovici 20.st. se počinje razvijati radiokarbonsko datiranje i dendrokronologija koje pružaju nove rezultate i tako pružaju apsolutne kronologije

Jedna od najvažnijih osoba u ovom pogledu je Christopher Pare koji radi kronologije za kraj brončanog doba i početak željeznog doba u Europi.- Opčenito zaključuje da se prijelaz iz brončanog doba u željezno doba u Italiji, večini Karpatskog bazena, donjem Dunavu i sjevernim Pontskim regijama dogodio negdje u drugoj polovici 10.st.pr.Kr. - U području koje se prostire od zapadne Transdanubije do centralne Francuske taj se prijelaz

događa za prijelaza KPŽ-a u Hallstatt, tj. oko 800.g.pr.Kr.- Dalje, sjeverno i zapadno od tih područja, brončano doba se nastavlja u 8., 7. ili u nekim slučajevima čak i u 6.st.pr.Kr.

Na Balkanu vrijedi slijedeća kronologija i periodizacija (prema Reineckeu, Muller-Karpeu)

Rana bronca - 1850./1800. – 1580./1550. - A1 – A2

Srednja bronca - 1580./1550. – 1300. - B1 – C

Kasna bronca - 1300. – 800. - D, Ha A i Ha B 1 i 2

U Hrvatskoj je prisutna slijedeća razdioba po kulturama:

Rana bronca ( Br A1, Br A2 )- Vinkovačka kultura

Srednja bronca ( Br B, Br C )- Litzen keramika, Transdanubijska keramika, Vatinska kultura, Belegiš I

Kasna bronca ( D, Ha A, Ha B1, Ha B2 )- Kultura polja sa žarama

- grupa Virovitica ( Br D ) - grupa Zagreb ( Ha A 1-2 ) - grupa Velika Gorica ( Ha B 1-2 ) - grupa Dalj ( Ha A2 / Ha B1 do Ha D )

TRANSPORTI I KONTAKTI U BRONČANOM DOBU

U brončanom dobu metal dobiva novo značenje te se više ne koristi samo za oznaku socijalnog statusa ili u kultne svrhe, već ulazi i u sferu svakodnevnog života.Budući da je sada vrijednost metalnih predmeta funkcionalna, povećava se i potražnja za njima te to dovodi do razmjene i povezanosti između raznih krajeva, a to rezultira promjenama u religijskom, socijalnom i političkom životu te eventualno i razvojem civilizacija.

Jedna od pretpostavki o tome kako se ta prva trgovina odvijala je razmjena, tj. zamjena jednog proizvoda za drugi. Druga, manje vjerojatna pretpostavka je da se radilo o trgovini koja se temelji na poklonima kojima se učvršćuju veze.Razmjena između različitih slojeva društva se najbolje vidi kod oružja jer se ono može sa sigurnošću identificirati.

Za trgovanje na kopnu su se koristila kola koja su vjerojatno vukli volovi i konji ili karavane teglečih životinja. Prvi kotač se pojavljuje još u eneolitiku, ali se njegova uporaba intenzivira u bronci. Najreprezentativniji nalazi su iz Mercuraga (Piemonte), Stadea, Gluma i Wasserburga (Njemačka). Kotači su bili teški do 700 kg, napravljeni od drveta, a lakši su postali tek izumom kotača s prečkama u Egeji i Cipru. Prikazivani su na grobnicama i keramici te su možda prvenstveno korišteni u ratovanju.

Ceste iz bronce možemo rekonstruirati prema položaju i udaljenosti između pojedinih mjesta, ali su ostaci rijetki, a najčešće se nalaze na močvarnim područjima. Takvi lokaliteti su Cham-Oberwil (Švicarska), Oxford i neki lokaliteti u Danskoj. Te su ceste rađene od drva radi stabilizacije terena.

Što se tiče brodova, večina ih je bila za plovidbu mirnim područjima i to su bili brodovi od drvenog trupca koji je izdubljen u sredini, dužine od 3 do 16 metara. Koristili su se i šivani brodovi koji su bili pogodni i za plovidbu morem, a dokaze o brodskoj konstrukciji nam daju brodolomi poput Cape Gelidonya i Ulu Buruma, dok jedini moguči prikaz imamo na freski u Akrotiriju.

Osim transporta, za trgovinu u bronci su važni i sami predmeti razmjene, od kojih su bakar i kositar, očito bili korišteni kao neka vrsta platežnog sredstva, a u ovo vrijeme se prvi put odvija trgovina na velike udaljenosti.

Jedan od najvažnijih predmeta razmjene su bile rude koje pronalazimo kao ingote. Vjerojatno je trgovina tekla iz područja koja su bogata rudama (Karpati, Alpe, dijelovi Španjolske, Britanije i Irske) u područja s manje ruda (Njemačka, Mađarska, Danska), gdje je i pronađeno najviše ingota.

Jantar se mogao transportirati kao sirovi i gotovi proizvod (jantarne perle), a najviše lokaliteta u Italiji, Grčkoj i Ex Jugoslaviji pokazuje da je večina tog jantara vjerojatno došla sa Baltika. Što se tiće naših prostora, izgleda da je večina jantarnih proizvoda došla iz radionica u dolini rijeke Po, a jedna od njih je i otkrivena na nalazištu Frattesina.

Trgovalo se i gotovim proizvodima kao što su staklo, fajans, keramika, mačevi, srpovi i sl. :

- Mačevi i bodeži u večini slučajeva pokazuju kretanje pojedinaca, a manje trgovine. Također, bodeži su bili znak raspoznavanja i oznaka socijalnog statusa osobe. Ipak, u srednjem brončanom dobu se javlja mač koji ima funkciju oružja, a manje statusnog simbola

- Trgovina staklom i fajansom se vjerojatno kretala od sjevera prema jugu Europe, a metalne posude i kultni predmeti su išli od Skandinavije prema Karpatskom bazenu

Trgovinu dokazuju i brojni drugi predmeti, kao što je na primjer ostava iz Lovasa gdje su pronađene 22 zlatne spirale, slične kao i u ostatku Europe te su se vjerojatno koristile kao platežno sredstvo jer su dimenzije prevelike da bi se radilo o prstanju i premale za privjeske (eventualno ukras u kosi).

Na nalazištu Lički Osik je u tumulu pronađena sjekira tzv. Krtnov tipa koja je vjerojatno bila statusni simbol. Takve su pronađene i između Karpatske kotline i Moravske te u Češkoj i sjeveroistočnoj Njemačkoj, ali imamo i pojedinačne primjere u Seelandu (Danska) i u Bosni.

POKAPANJE

U brončanom dobu postoji puno varijacija na temu, ali tri glavna načina pokapanja su kremacija, ravni grobovi i tumuli, tj. kremacija i inhumacija

Pokapanje se razlikuje po razdobljima i po geografskim područjima :

Razdoblja : - U ranom i srednjem brončanom dobu je večinom prisutna inhumacija, a u kasnom incineracija. Ranije inhumacije su ili u tumulu ili u ravnom grobu koji može biti iskopan ili nasut. Ritus pokapanja u tumul se više prakticirao u srednjoj bronci, a u kasnoj bronci prevladava incineracija (KPŽ) u jamama ili urnama (koje bi se onda stavile u grob).

Područja :- Tumuli su česti na isotku, dijelovima Balkana i na sjeveru i zapadu- Ravni grobovi su rašireni u centralnoj Europi, Italiji i Španjolskoj- Kremacija je česta u Karpatskoj kotlini i okolnim regijama (rana bronca)

Ravni grobovi

- Najčešći su u ranoj bronci i to na prostoru između Rajne i Vistule te u Češkoj, Austriji i Poljskoj

- Pokojnici večinom imaju savinute noge, ali pokapali su se i na leđima- Glava je najčešće okrenuta prema suncu, a česta je i orijentacija prema spolovima

(Nitra, Koštany kultura, Straubing grupa, Mokrin u Banatu)

Tumuli

- Tumul je standard za pokapanje u ranoj bronci na istoku, sjeveru i sjeverozapadu dok ga je drugdje malo. U srednjoj bronci se šire, pogotovo s kulturom grobnih humaka, a u vrijeme KPŽ-a ih ima, ali malo (centralna Europa)

- Prednost tumula je što predstavlja vidljivi spomenik pokojniku, ali čini se da se pod tumulima nisu pokapali svi i na taj način on označava i socijalni status pojedinca

- Njihova upotreba prestaje na kraju eneolitika, a onda se opet javljaju te su se gradili od zemlje, kamena ili njihove mješavine

Lijesovi

- Ovakav tip pokopa se prakticirao u raznim dijelovima Europe i u raznim razdobljima, ali njihov broj nije pouzdan jer su se večinom raspali, a pravljeni su u manjem broju od izdubljenog debla ili od dasaka te su najčešći na sjeveru

Inhumacija i Kremacija

- Iako je kremacija bila glavna u vrijeme KPŽ-a, upotrebljavala se i ranije, u Mađarskoj su to Nagyrev, Kisapostag i Vatya kulture, a u ranoj bronci i u sjeverozapadnoj Europi

- Iako je večinom na nekropolama prisutan jedan ritus, postoje i biritualne nekropole poput Dolny Peter u Slovačkoj ili Pitten u donjoj Austriji

KUĆE I NASELJA

U brončanom dobu vlada velika raznolikost među naseljima, kako po fazama bronce, tako i po geografskim područjima pa je teško izdvojiti neke zajedničke karakteristike te naselja možemo grubo podjeliti na otvorena, nizinska naselja ; tellove ; pećinska naselja ; sojenice i visinska naselja.

Otvorena, nizinska naselja- Smještena su u ravnicama ili na neznatno uzdignutim dijelovima terena uz rijeke- Taj tip je dobrim dijelom karakterističan za kulture ranog i srednjeg brončanog doba Panonsko-Podunavske regije, ali ga nalazimo opet i u KPŽ te u centralnobalkanskoj regiji (Mediana kultura) i na Kosovu, a prevladavaju i u centralnoj Europi

Tell naselja- Kod nas prevladavaju u Pelagoniji, a općenito izgleda da su građevine na tellovima bile više zbijene i zgusnute nego kod ravnih naselja. - Također su prisutna u Mađarskoj, Vojvodini, Bugarskoj i Terramara kulturi

Pećinska naselja- Večim su dijelom povezana s kulturnim aktivnostima te su večinom sezonskog karaktera- Česta su u Bugarskoj i Rumunjskoj, a kod nas ih nalazimo večinom na Jadranu i u njegovom zaleđu, i to večinom u ranoj bronci, a sporadično se javljaju i u srednjoj te kasnoj bronci

Sojenice- Ograničene su na Ljubljansko Barje u ranoj bronci

Visinska naselja- Pod ovim nazivom podrazumjevamo sva naselja koja su po položaju pogodna za obranu, bez

obzira jesu li fortificirane ili ne, izuzetak su gradine koje predstavljaju posebnu kategoriju- Ona nastaju još u eneolitiku, ali se masovno grade tek u bronci, i to u dvije etape, prvo u ranom,

a zatim u kasnom brončanom dobu- U prvoj etapi su česte u Jadransko-zapadnoblakanskoj regiji te u Bubanj-Hum III, a to je vrijeme kraja Indoeuropskih seoba i vrijeme migracija lokalnih grupa- U srednjoj bronci imamo relativno mirno razdoblje te se gradine javljaju samo sporadično u

Istri, gdje ostaju dominantne- Kasno brončano doba je očito vrijeme novih pokreta, sukoba i razaranja pa se njihova gradnja intenzivira pa su česte u Dalmaciji, Lici, BiH, Sloveniji, Srijemu, zapadnoj Srbiji i Kosovu gdje

se gradine zadržavaju i u željezu te predstavljaju dominantni oblik naselja

Kuće

- Što se tiče izgleda samih kuća nema mnogo dokaza, a ne može se puno pouzdati ni u modele kuća ili u prikaze kao u prethodnim razdobljima jer ih nema mnogo

- Arheološki dokazi se sastoje od rupa za stupove ili niskih kamenih banaka koji su možda temelji za zidove

- Kružne kuće su najčešće u Britaniji i južnoj Italiji, a veličina im je vjerojatno ovisila o funkciji te su se sastojale od stupova koji su podupirali krov

- Pravokutne kuće su vjerojatno služile za veći broj aktivnosti te su bile različito građene i orijentirane, ovisno o kulturi i nalazištu

OBRTNIŠTVO

Materijal kojeg ima najviše (iako je očito proizvodnja bronce bila glavni obrt) je keramika, iako je to možda i zbog činjenice da je nje najviše pronađeno, a ne zato što je bila najrašireniji obrt.

Materijal koji se najviše upotrebljavao za konstrukciju je drvo, a važna je i produkcija soli, kože, kostiju i rogova te se javljaju i obrti poput proizvodnje stakla i fajansa

Keramika- Može se podijeliti u kategorije od grube do fine, a neka se očito radila posebno za grobove- Jedna od najljepših po formi i oblicima je Apeninska keramika, ali ne i po izradi- Javljaju se i peći te keramičke ostave, ali za njih se ne zna jesu li korištene za daljnju distribuciju ili u ritualne svrhe

Drvo- Najčešće se nalaze drvene ručke, dijelovi oružja i oruđa, lijesovi, brodovi i posude za zalihe- Drvo je bilo glavni element u gradnji, iako ga nije mnogo ostalo, a upotrebljavalo se i za gradnju palisada

Sol- Izgleda da se uglavnom proizvodila u rudnicima, tako da se ruda podgrijavala na keramičkim pedestalima koje nalazimo u različitim formama (u obliku pehara, konični, cilindrični, tave, ..)

Tekstil- Večinom se izgleda upotrebljavala vuna, iako ima i drugih kao što je lan i sl.- Najčešće se nalaze dijelovi vretena, utezi i sl., a nalazi tkanine su rijetki

Staklo i fajans- Upotrebljavali su se za izradu nakita kao što su perle, ogrlice i sl.

LJUDI (prikazi, figure i sl.)

Postoji malo informacija o ljudima u bronci, večina se saznaje kroz nošnju i ornamentiku te umjetnički prikaz i kostur.

Umjetnički prikaz nije vjerodostojan jer ne prikazuje ljude realno. Važne su figurine iz Sardinije s prikazom ratnika, pastira, poglavice i hrvača te figurine akrobata iz Skandinavije koje prikazuju ljude kako se bave sportom i sl.

Najviše informacija o nošnji nam pružaju sačuvani odjevni predmeti, večinom iz Nordijskih grobova te ukrasi za pričvršćivanje odjeće (fibule, igle, pribadače, gumbi, …) i ukrasi općenito.

- Muškarci su nosili tuniku nalik kiltu, a ponekad i tkaninu oko bokova kao jedinu odjeću te plašt, kapu i kožne cipele (pravokutan komad kože preklopljen preko prstiju s provedenom špagom oko stopala)

- Žene su nosile ili suknju vezanu konopom i jaknu ili bluzu i dugu suknju, remen s brončanim diskom, čarape i kožne cipele, a kosa im je bila vezana vrpcom i mrežom

Što se ornamentike tiče, važan je nalaz iz ostave u Slavonskom Brodu, tj. bogato ukrašen pojas od brončanog lima s motivima koji su izvedeni urezivanjem i ubadanjem.Tipične su i fibule u obliku violinskog ključa (Peschiera tip) od kojih se tijekom 12.st.pr.Kr. razvio tzv. pozamenterijski stil te tordirani torkvesi, perle, amuleti, privjesci, …

Antropomorfna plastika nam također daje informacije o odjeći, uglavnom ženskoj, a najpopularniji je nalaz Bjelobrdsko-Daljskog tipa tzv. idol iz Dalja, iz srednje bronce koji prikazuje ženu odjevenu u bogatu haljinu s razgrnutom suknjom koja je okićena brončanim nakitom, a kojoj nedostaje glava.

OSTAVE

To su kolekcije objekata koji su nađeni skupa u kontekstu koji nije grobni ili naseobinski, a razlikuju se po veličini i sastavu, a velike se razlike vide i u kronološkom i geografskom pogledu.

Prema namjeni ostave možemo podijeliti na :- Ljevačke ostave – sadržavaju odbačeni metal, ingote i kalupe- Trgovačke ostave – sastoje se od više završenih predmeta jednog ili više različitih tipova- Osobne ostave ili blaga – završeni predmeti s par različitih primjera različitih tipova- Zavjetne ostave – završeni predmeti, ali kontekst ukazuje na specijalnu namjenu- Ostave s opremom za život nakon smrti – sadrži hranu ili piće

RELIGIJA

Bogovi blizanci (Dioskuri)- Asociraju se s bijelim konjima, ali njihovu kočiju vuku i labudovi i druge ptice- Štovanje se očituje i u materijalnoj kulturi: - Pokop iz Leubingena sadrži dvojni ukop muškarca sa istim parom sjekira i bodeža - Nebra kod Halle sadrži brončani disk s prikazom mjeseca, sunca i zvijezda, skupa s parom sjekira i mačeva, što upućuje na povezanost dioskura s univerzumom

Animalizam- Prikazi zmija s rogovima, čovjeka i konja koji se grle i pozdravljaju, bikovi blizanci u crnoj i bijeloj boji koji se bore, …

Kult Sunca- Najbolji dokaz ovog kulta je kočija iz Trundholm močvare u Danskoj koja je datirana u p. II po Monteliusu. Ona prikazuje konja koji vuče sunčev disk na kolima s tri para kotača s četiri prečke (a to je solarni simbol). Disk se sastoji od dvije brončane polovice, ali samo jedna je prekrivena zlatom što možda predstavlja božanstva sunca posvečena danu i ona posvečena noći.

ITALIJA

Bronzo Antico Poladska kultura (Kultura Palafita)Bronzo Medio Kultura Terramara, Apeninska kulturaBronzo Recente Kraj prethodnih kulturaBronzo Finale Sub-Apeninska i Proto-Vilanovska kultura

Sardinija Kultura NuragijaSicilija Sikulska kultura

SJEVERNA ITALIJA

POLADSKA KULTURA ( 2300. – 1700.g. )

Kultura ranog brončanog doba sjeverne Italije koja zauzima područje Alpa, istočne Lombardije, Veneta i Trentina, a naziv je dobila prema lokalitetu Polada pokraj Brescie

Naselja- Najčešće su jezerska ili na lijevoj obali rijeke Po, a kasnije se javljaju i na ravnici te ih je općenito najviše oko Logo di Garda gdje je i eponimni lokalitet- Najreprezentativnije nalazište je Fiave koje leži na brdima sjeverno od Logo di Garda, na obalama nekadašanjeg jezera Carera, a koje je danas močvara te je trajalo od kasnog neolitika do kasne bronce. - Brojna su sela tipa palafita (za 200-300 ljudi) pa se zove jos i Kultura palafita

Pokapanje- Groblja su slabo poznata, prevladava ritus inhumacije uz učestalo korištenje kamenih zaklona

Keramika- Dijeli se na grubu i finu koja je ukrašena najčešće s inkrustracijom- Oblici su loptasti bokali i zdjele s koničnom nogom i tipične su rožaste ručke

Kultura je evoluirala šireći se prema Reggio Emiliji u Terramara kulturu (ima incineraciju)

TERRAMARA KULTURA ( 1600. – 1200.g. )

Zauzima vrijeme srednje i kasne bronce (iako ne i finalne), a razvoj joj je nepoznat zbog nepoznavanja stratigrafije.

Naziv “terra mara” ili “terra marna” označava naslage od crne zemlje koja je bogata hranjivim tvarima na kojima su u obliku organske materije pomiješane sa zemljom pronađeni ostaci nekadašnjih naselja.

Kultura Terramara predstavlja razvoj Poladske kulture uz strane elemente koji su možda s prostora Karpata ili Madarske, a u Italiju prvi uvode konjaRasprostiranje- Padska nizina do rijeke Oglio i na jugu do središnjeg i zapadnog dijela Reggio Emilije

Naselja- Naselja se sele i na desnu obalu rijeke Po i više nisu samo uz jezera, nego i uz potoke. Dugo se vjerovalo da su podjeljena na pravilne sektore zbog obrane od poplava, ali je u zadnje vrijeme

to pod upitnikom.- Sela su građena na pilonima, a od poplava su zaštićena jarcima, grudobranima od zemlje i nasipima ili drvenim konstrukcijama- U središtu sela su otvoreni prostori za stoku, dok su kuće kvadratne ili kružne te su oblici sela različiti

Pokapanje - Cemeteriji su također zaštićeni jarcima i nasipima te su bili udaljeni od naselja - Spaljeni ostaci su se stavljali u urne koje nisu zakopavane, već su bile pokrivane kamenom ili

okrenutom posudom

Keramika- Karakteristična po brazdama i reljefnim kopčama u reljefu

Zanimljivo je da je razvijena zavidna metalurgija pa treba naglasiti da na ovim prostorima, kasnije u Br D, dolazi Peschiera, a to je nalazište na kojem su pronađene enormne količine bronce.

Izgleda da je nakon toga došlo do uništenja, možda i zbog poplava te se naselja napuštaju, a kulturu Terramara oko 1200.g.pr.Kr. zamjenjuje kultura Proto-Villanovskog tipa, iako je prava Villanovska kultura nešto južnije, u Etruriji i Laciju

OSTALE KULTURE

Este – nalazimo ju na području Veneta

Proto-Golasecca – bogati ukopi s mačevima

SREDNJA ITALIJA

APENINSKA KULTURA ( 1600 - 1150.g. )

Prva unificirana kultura za Apeninski poluotok koja se proteže od eneolitika pa sve do vremena kad se pojavljuju Proto-Villanovski elementi te vjerojatno ima Balkansko porijeklo.

Prvu podjelu je napravio Peroni koji je odvojio Apeninsku kulturu od Sub-Apeninske (nema tipične inkrustrirane keramike, ali se nastavljaju forme), a ovu od Proto-Villanovske.

Trump dijeli kulturu u 6 faza po razvoju keramike, ali tradicionalno se dijeli na 3 faze te je izolirana Proto-Apeninska faza koja ima malo veze s Apeninskom kulturom i vjerojatno je razvoj lokalnih eneolitičkih tradicija.

Naselja- Sezonskog su karaktera naselja u špiljama koje su prirodni zaklon, a stalna naselja su večinom sela na prometnim putovima te se u blizini ovih naselja nalaze i sela Villanove i Etrušćanski gradovi.- Brojni su ostaci naseobinske arhitekture tj. koliba, od kojih su najpoznatiji oni s lokalieta Capriola i Luni, koji se mogu datirati izmedu 1400 – 1100.g. Tu su nađene pravokutne kolibe raznih veličina, a največa je duga 42 m i široka 5 m. Njihov je donji dio usječen u živac, podovi su od nabijene gline i spušteni su ispod nivoa okoline, zidovi su od nepravilnog vapnenca, a krov od slame ili trske te u unutrašnjosti imaju srdišnje ognjište. (U San Giovenale nađene i ovalne kuće)

Pokapanje- Stanovnici su se obično pokapali u grobnicama usječenim u stijenu

Materijal

- Domaća Impasto keramika – keramika s debelim namazom boje, a tipična je geometrijska

dekoracija i izvijene drške - osnovni oblik je šalica s jednom drškom, ali javljaju se i drugi oblici te keramika iz Mikene (15. i 14.st.)

- Brončani predmeti su rijetki - sjekire najčešće, a česte su koštane i kamene alatke

Apeninska i kasnija Vilanovska naselja pokazuju diskontinuitet u naseljavanju, a opća destrukcija naselja Apeninske kulture suvremena je prijelazu sa inhumacije na incineraciju (12.st.pr.Kr.)

PROTO-VILLANOVSKA KULTURA

Prava Villanova kultura počinje tek oko 900.g.pr.Kr., a razdoblje od kraja Terramare i Apeninske kulture nazivamo Proto-Villanovsko.- ProtoVillanova i SubApeninska se razlikuju samo po ukrašavanju keramike

ProtoVillanova = Villanova I – 1100.-900.g.Villanova = Villanova II – 900.-800.g. i 800-720.g.

Villanova kultura je dobila ime po lokalitetu Villanova kod Bologne, a njezino žarište je na prostoru Etrurije, dok je u Laciju provincijalna.Nekada se mislilo da nije išla južnije od toga, ali su kasnije nađeni nalazi južno od Ancone pa se danas smatra kako je bila proširena cijelim Apeninskim poluotokom, uz manje regionalne razlike.

Prvi spomen ProtoVillanova kulture je od Ha A1, kada se u Italiji može pronaći određeni broj incineracijskih cemeterija.- Ukop je univerzalan, bikonična urna s grobnim prilozima (bogatim brončanim)- Ne zna se od kud je to došlo, je li to pak KPŽ ili samo utjecaj i jesu li to stvarno

ProtoVillanovljani ili bi ih bilo bolje zvati PredVillanovljani ?

SIKULSKA KULTURA - SICILIJA

Kultura ima dva stupnja brončanog i jedan stupanj kasnog brončanog i željeznog doba u kojoj se najranije opaža utjecaj civilizacije Egejskog brončanog doba

Lokaliteti- Castellucio, Thapsos, Pantalika, Sirakuza

Pokapanje- Nađen ogroman broj grobnica usječenih u stijenu (preko 5000 grobova)

- Pantalika, blizu Sirakuze – grobnice koje su se zatvarale velikim kamenim pločama - Od 1400 - 1200. g. pod utjecajem Mikenske civilizacije u stijenama se rade raskošne grobnice - Ove grobnice datiraju se do 8. st.pr.Kr. kad Grci osnivaju svoje kolonije na Siciliji, a Sikulska kultura pomalo nestaje

Anaktorum - jedna od najstarijih građevina pod utjecajem Mikene, pravokutni tlocrt, veliki poligonalni blokovi, palača i vladara

NURAGI KULTURA – SARDINIJA

Nuragiji su obrambene kule, tj. tvrđave stožastog oblika načinjene bez veziva od kamenih blokova, megalitskih razmjera, sa 2-3 kata prostorija. Pronađeno ih je oko 7000, a datiraju od 15. st. pa do trenutka kad je otok pao pod Rimsku vlast. Unutar nuragija su bila svetišta te se tu nalaze brončane figure životinja i zavjetni kipići ratnika, dok su se okolo i u blizini nuragija nalazile kolibe i grobnice iskopane u stijenama.

JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA

RANO BRONČANO DOBA

LJUBLJANSKA KULTURA

Ljubljanska kultura, kako ju je definirao Dimitrijević, traje još u rano brončano doba te označava spoj Vučedolskog kompleksa i Kulture zvonastih pehara (u kulturnom i etničkom smislu)

Posljednja faza Ljubljanske kulture je tzv. Litzenska faza, tj. Litzenska keramika; njom određuje fazu poslije Ljubljanske kulture, a ona dokazuje i postojanje sojeničkog tipa naseobina u rano brončano doba

Lokaliteti:

Sojenice: Notranje Gorice, Maharski Prekop, Blatna Brezovica

- Osim ovih lokaliteta u RBD imamo i Ljubljansko Barje, ali i špilje kao npr. Predjama kod Postojne

- U ovo doba nastaju i novi lokaliteti na visinskim naseljima, kao Brinjeva Gora (dokaz nam je litzenska keramika; lokalitet se sada formira i traje kroz cijelo brončano doba, do starijeg halštatskog razdoblja)

Dakle, jugoistočnoalpska regija u razdoblju rane bronce nije uspjela oblikovati vlastitu kulturu, onu s vlastitim imenom. Možemo je označiti samo kao nastavak eneolitskih tradicija, a to iznenađuje s obzirom na značajnu ulogu koju je Ljubljanska kultura imala pri stvaranju Litzenske keramike, pa i u metalnoj produkciji, što će nam potvrditi i bodež iz Dežmanovih naseobina, te

kratki mač iz Lavrice. Sudeći po ovome, dolazimo do zaključka da samom Litzenskom keramikom ne možemo označavati samostalnu kulturu.

Naselja

- Podaci o naseljima govore da se eneolitičke kulture bez ikakvog prijeloma nastavljaju u RBD- Razlikujemo sojenička naselja, prebivališta u špiljama (u zaleđu Trsta), ali osnivaju se i nova

visinska naselja tipa Brinjeva Gora

Način ukopa

- U čitavoj regiji nije otkrivena niti jedna nekropola iz RBD, po tome je situacija u ranoj bronci slična prethodnom eneolitičkom periodu

Metal

- Bodež iz Iga i kratki mač iz Lavrice koji pripada najstarijem tipu mača koji poznaje srednja Europa – tip Sauerbrunn, koji je ograničen strogo na Alpsko područje, osim 2 primjerka (mač iz Gospića i Hanaua)

Keramika

- Oblici imaju korijene u kasnoj Lasinjskoj kulturi, a kao novost imamo keramiku sličnu Unjetičkim peharima te vrčeve koji su tipični u srednjoeuropskim nekropolama rane bronce

- Ornament je Litzenski i dominantno je plastično ukrašavanje

Zaključak

Južnoistočnoalpska regija u RBD se nadovezuje na prethodne, eneolitske kulture. Tip naselja je ostao isti, kao i način pokopavanja. Sve veći značaj dobiva stočarstvo, lov slabi, a ratarstvo je sačuvalo istu ulogu kao i prije.

SREDNJE BRONČANO DOBA

Naselja rane bronce se u pravilu više ne nastavljaju u srednju broncu, pa i JI alpska regija ne čini više jedinstveni kulturni prostor

U ovoj regiji se u SBD formiraju dva različita kulturna prostora:

1. Zapadni (Kašteljerska kultura)

2. Središnji (srednja i istočna Slovenija, spada u dio srednjoeuropske Kulture grobnih humaka)

Za središnji kulturni prostor značajna je Brinjeva gora, koju je '50-ih i '60-ih istraživao S.Pahič. Radi se o visinskom naselju koje se formira u RBD (Litzenska faza), te traje kroz srednju i kasnu broncu, do starijeg halštata- Uz naselje su bile otkrivene i nekropole

Grobovi iz Brezja (pod naseljem Brinjeva gora) i grob iz Vrhnike

Nizinsko naselje Donji Lakoš kod Mure

Keramika

- Što se keramike tiče vodeća forma tog vremena je na Brinjevoj gori vrč sa grbom koji zbog oblika možemo povezati sa litzenskom keramikom

Grob iz Vrhnike - Sadrži: mač, sjekiru, iglu, keramiku – sastav nalaza standardan je u grobovima srednjoeuropske

kulture grobnih humaka

- Mač pripada tipu Povegliano II – Joševa te se sigurno nadovezuje na Podunavske primjerke, pa tamo treba i tražiti njihov izvor. Nastao je pod utjecajem mačeva iz Mediteranskog prostora koji su preko Balkana stizali u Podunavlje i otuda dalje u srednju Europu, a bog mača bi se grob datirao u Br C

KAŠTELJERSKA KULTURA (SBD)

Nazvana po tipu naselja (kašteljeri - tipična visinska naselja) koji ima svoje središte u Istri, a Slovenska obala i njeno zaleđe su sjeverni dio tog kulturnog prostora.

Kašteljere je odlično opisao C.Marchesetti (1903.), a između 2 rata glavni istraživač je bio R.Battaglia.

Kašteljerska kultura pripada razdoblju srednje bronce, a gradine kao i humci su brojnije na jugu, te se prema sjeveru smanjuje njihov broj.

Pokapanje

- Pokapanje se vršilo u grobnim humcima koji su različitih dimenzija, ali su uvijek građeni od kamenja. Obično su imali po jedan skeletni grob sa skromnim prilozima, obložen kamenim pločama

Keramika

- Utjecaj Istre, sjeverne Italije, ali prisutna je i domaća tradicija- Karakteristične su ravne, sedlaste ručke i trbušasti vrčevi sa cilindričnim vratom- Ukras – otisci prstiju na obodu i plastična ispupčenja

Metal

- Metalni fundus je skroman (u grobovima ga i nema), npr. igla s ovalnom glavicom iz Ponte S.Quirina, koja ima paralele u sj.Italiji, a datira se u Re C – D

ZAKLJUČAK

U SBD u ovoj regiji opada naseljenost, osim uz Tršćansko i Koparsko primorje. Ljubljanska kultura i njena posljednja, Litzenska faza, nestaju, a veći dio Slovenije (srednja i istočna) postaju dio srednjoeuropske Kulture grobnih humaka (što potvrđuju grobovi iz Brinjeve gore i Vrhnike). Zaleđe Trsta i Kopra uključeno je u Istarsku, Kašteljersku kulturu, a njezina visinska naselja nastavljaju svoj život i u KBD, pa i u željezno.

KASNO BRONČANO DOBA – KULTURA POLJA SA ŽARAMA

Već u 19.st. otkrivena je nekropola u Rušama (Podravina) i žarni grobovi u Mokronogu

Tek '50-ih godina pod utjecajem Merhartove škole formirao se pojam Kulture polja sa žarama ili KPŽ, koji je tek nakon publiciranja osnovnog djela Müller-Karpea, opće prihvaćen.

- Počinje se primjenjivati i njegova kronološka podjela tog perioda u 6 stupnjeva, od kojih svaki traje po 100.g., od 1300.-700. te terminologija izražena u Reineckeovoj shemi: Br D, Ha A1-2, Ha B1-3

KPŽ u Sloveniji dijelimo u dvije grupe:

1. Dobovsko-Ruška grupa

2. Ljubljanska grupa (naziv predložio Gabrovec)

DOBOVSKO-RUŠKA GRUPA (KPŽ/KBD)

Ova grupa zauzima ravničarsko područje uz rijeke Muru, Dravu i Savu kojima se Panonska nizina usijeca u predalpski prostor

Na osnovu nekropole u Rušama i Kelheimu, M. Karpe je izveo kronološku klasifikaciju mlađeg perioda KPŽ-a te izdvojio 3 stupnja (Ha B1-3) i primijenio ga na cijelu srednju Europu

Relativna kronologija

- Po Reineckeu – Br D, Ha A – B- M.Karpe je na osnovu Ruša izveo mlađi period KPŽ-a (Ha B) dok su za stariji period uzete u

obzir i jugoistočnoalpske ostave- Hrvatsko međuriječje je obradila K.Vinski-Gasparini '73.

Lokaliteti:

Ruše (nekropola), Dobova, Radvanje, Hajdina, Maribor, Ptuj grad, Ormož

- Dobova je za sada jedini predstavnik grupe u dolini Save u Sloveniji

- U Hrvatskoj se srodne nekropole nalaze u okolici Zagreba i Velike Gorice

Naselja i način stanovanja

- Visinska naselja, na brdima (Brinjeva gora, Ptujski grad)- Nizinska naselja, na riječnim terasama (Hajdina, Ruše, Ormož)- Povremeno i špilje (u Austriji)

Način pokopa

- U cijeloj Dobovsko-Ruškoj grupi pokop je jedinstven te prevladava incineracija u ravnim nekropolama (u žarama)

- Razlikujemo muške i ženske grobove po materijalu - Muški: britve, noževi, igle - Ženski: fibule, ukrasi od spiralne žice, simbolični materijal (uvijek su bogatiji)

LJUBLJANSKA GRUPA (KBD/KPŽ)

Najveće nalazište je Mokronog za koji se mislilo da spada u početak halštata, ali kada je Merhart oblikovao pojam KPŽ shvatilo se da ipak pripada razdoblju prije halštata

Gabrovec je predložio naziv Ljubljanska grupa zbog nekropole u Ljubljani sa 323 groba

Grupa zauzima centralni dio Slovenije, s Dolenjskom i Gorenjskom, dok područje uz rijeke Dravu i Savu pripada Dobovsko-Ruškoj grupi, a zaleđe Trsta Zapadnoslovenskoj grupi

Kronološki se Ljubljanska grupa datira u stariji stupanj KPŽ-a, što znači da je starija od Dobovsko-Ruške grupe, a nastavlja se i u halštat (za razliku od D.-R. grupe, koja u to doba zamire)

Ipak Ljubljansku grupu, oko 700.g.pr.Kr., kada se nastavlja u halštatsko doba, više ne tretiramo kao samostalnu, nego je halštatska kultura u cjelini apsorbira

Ljubljanska grupa ima dva utjecaja (što možemo viditi na mateijalu):

- Istočni – dolazi iz centra KPŽ iz Podunavlja, i to preko Dobove

- Jadransko-Mediteranski – prodiru u Ljubljansku grupu, ali ne i do Dobovsko-Ruške grupe

LJUBLJANA I a – utjecaji iz centra KPŽ

- Igle s lukovičastom i spiralno uvijenom glavicom, britve i noževi (M) - Naočaraste i harfaste fibule, sljepoočničarke s prepletom, narukvice (Ž)

LJUBLJANA I b – nalazimo novine koje KPŽ u Dobovsko-Ruškom smislu ne poznaje

- Igle za mušku nošnju čije analogije nalazimo u Italiji (Bologna), a od ženske nošnje nalazimo sljepoočničarke s nanizanim koštanim jagodama te lučne jednopetljaste fibule

LJUBLJANA II – novine se još jače afirmiraju, ali u Dobovsko-Rušku skupinu još ne dopiru

- Stupanj Ljubljane II dijelimo u stariji (II a) koji pripada ½ VIII.st.pr., dok mlađi (II b) pripada 2/2 VIII.st. i željeznom dobu

- Također, sada imamo i nove utjecaje s istoka, ali ne iz centra KPŽ-a, nego utjecaje Trako-Kimerijskog kruga – Naočarasta fibula koja ne pripada tradiciji KPŽ-a

- Naočarastu fibulu poznaje i Dobovsko-Ruška grupa što znači da i oni imaju Trako-Kimerijske utjecaje (po M.Garašaninu)

Naselja i način pokopa

- Naselja nisu poznata

- Dominira pokop s kremacijom u ravnim nekropolama, a spaljeni ostaci su se stavljali u žare, dok u Ljubljani često nalazimo žare pokrivene zdjelama (koje nisu okrenute naopako)

- U okviru Ljubljanske grupe promjena se samo događa na Dolenjskoj, gdje se najprije javljaju tumuli s grobovima s kremacijom, a poslije gotovo isključivo s inhumacijom.

Taj je događaj u Dolenjskoj radikalan, jer se taj običaj na cijelom prostoru afirmira tek u 2/2 8.st.pr.Kr.

Izvan Ljubljanske i Dobovko-Ruške grupe ostaje još i Zapadnoslovenska, čiji su glavni predstavnici nekropole u Škocjanu, koje se javljaju već u X.st., ali su usko vezane uz halštatsko razdoblje

REZIME JUGOISTOČNOALPSKE REGIJE

Dakle radi se o širem području srednje Slovenije, gdje u RBD prevladava na cijelom prostoru Ljubljanska kultura, u konačnom stupnju sa Litzenskom fazom.

U SBD za koje je karakteristično opadanje naseljenosti, raspršio se ranije jedinstveni kulturni prostor. Na krajnjem zapadnom dijelu, u zaleđu Trsta, nalazimo već visinska naselja, gradine s kašteljerskom keramikom Istarskog tipa i djelomično sličnim načinom ukopa.

Centralna i istočna Slovenija su dio južnoalpske provincije grobnih humaka najviše povezanih s Kulturom grobnih humaka srednjeg Podunavlja. U to područje dopiru sad novi utjecaji iz Podunavlja, koji su djelomično već nosioci i istočnomediteranskih utjecaja.

U KBD se afirmira KPŽ te se gustoća naseljenosti opet povećava. Najstarije su pojave (ostave) povezane sa Alpskim, tj. rubnim Alpskim predjelima (Virovitica). Odmah iza njih nastupa Dobovska grupa u užem smislu koja je dio Panonske KPŽ. To pokazuju grobovi, ali i ostave II. Faze, a u taj kulturni kompleks spada i najstariji horizont Ljubljanske grupe koja je imala utjecaja u forimiranju buduće halštatske kulture i njen značaj je drugačiji od udjela Dobovsko-Ruške grupe.

Oko 1000.g. Podravlje postaje prostorom samostalne Ruške grupe koja ima samostalni izraz u keramici i koja je srodna istovremenim pojavama u Srednjebosanskoj grupi, tj. starijim horizontima Podunavlja- U to vrijeme se na zapadu formira nova zajednica koja već nagovještava željezno doba (nova

pojava significira i novu sociološku strukturu)

JADRANSKO-ZAPADNOBALKANSKA REGIJA

Ova regija obuhvaća područje koje gravitira prema Jadranskom moru, ali susjedni, središnji dio Dinarske oblasti, joj također pripada

- U geografskom smislu to nije jedinstvena oblast te obuhvaća više prostora, a to su:

a) Istra

b) Ličko-podvelebitsko područje

c) Sjeverna Dalmacija s otocima Zadarskog i Šibenskog arhipelaga

d) Zapadna Hercegovina

e) Otoci Srednjeg Jadrana

f) Istočna Hercegovina i Zapadna Crna Gora

g) Prijelazna zona ( Sjeverna Hercegovina, Južna i Centralna Bosna)

h) Glasinačko područje

Što se tiče ove regije u cjelosti, sa sjevera je komunicirala preko Save, a sa jugom i Apeninskim poluotokom preko Jadrana- Od mnogobrojnih rijeka najduža je Neretva i najviše prodire u unutrašnjost- Bakrene rude u čitavoj su regiji rijetke, ograničene na relativno siromašne bakrene rude u tzv.

srednjebosanskom rudogorju koje pripada sjevernom dijelu ove regije

ENEOLITSKI SUPSTRAT

Po Dimitrijeviću rani eneolitik na Istočnoj Jadranskoj obali počinje sa Protonakovanskom kulturom (simbioza kasnohvarske i kasnovinčanske kulture), a na to se nadovezuje Nakovanska (sa Badenskim ukrasom). S kontinenta stižu Lasinjski utjecaji i to predstavlja finalnu etapu eneolitika. U to se doba pojavila Šnur keramika stepskih elemenata. Na kraju bi slijedio drugi kontinentalni prodor, tj. spuštanje Vučedolske populacije iz zapadne i centralne Bosne prema jugu, te rasprostiranje Jadranskog tipa Ljubljanske kulture duž Jadrana, od Istre do Albanije. Ovaj je prodor već na granici eneolitk-brončano doba (po Dimitrijeviću Ljubljanska kultura je trajala od oko 1850. do oko 1700.g.pr.Kr.)- U Istri keramika u širem smislu pripada Nakovanskoj kulturi i stoji u kontaktu sa metličastom

keramikom – jednom kasnoeneolitičkom pojavom koja zatim prelazi i u početak brončanog doba

- Stepski elementi u regiji – vrpčasta keramika, žigosanje, urezi, kanelure, ukras prstima na obodu ili izgled 'slijepih arkada'

- Može se reći da postoji sinkronizam između završne faze Ljubljanske i početne faze Cetinske kulture (no one nisu paralelne) jer jadranski tip Ljubljanske kulture raniji je od ranog brončanog doba u srednjoeuropskom smislu (A1), dok se oko početka brončanog doba Cetinska kultura uveliko razvija, a Ljubljanska nestaje

- Zaključili bi da je ova regija u fazi završnog eneolita pružala izgled složenog kulturnog mozaika sa mnoštvom populacija i kultura, koje se nisu samo smjenjivale već i preplitale. Taj je supstrat bio heterogen pa je to moralo i utjecati na složen i neujednačen razvoj ove regije, odnosno pojedinih njezinih krajeva početkom brončanog doba

REGIONALNE GRUPE (RBD i SBD)

ISTRA

Na prijelazu iz 19. u 20.st. najviše je istraživao C.Marchesetti koji je proučavao gradine, pećine, tumule.

Rano i srednje brončano doba Istre podijelili bi na 3 faze:

I FAZA (prijelazna) – na početku RBD ; Istra I; Br A1

II FAZA – puni razvoj ranobrončanodobne kulture i početak SBD; Istra II; Br A2-B1

III FAZA – predstavlja SBD; Istra III; Br B2-C

Marchesetti kaže da su se u Istri dogodila dva velika vala naseljavanja:a) Tokom brončanog doba, u polovici drugog tisućljećab) Rano željezno doba; početak prvog tisućljeća

I FAZA (ISTRA I) – Br A1

Lokaliteti:- Javorika-V.Brijuni (naselje), Trogrla pećina; pećina kod sela Srbani; pećina Cingarela (blizu Buja)

Lokaliteti se oslanjaju na eneolitik, nema mnogo podataka o organizaciji i uređenju naselja

Također nema pretjerano podataka o sahrani mrrtvih, vjerojatno u ovo doba spadaju i prva sahranjivanja mrtvih u zgrčenom položaju pod tumulima – primjer bi bio tumul kod Pule gdje je nađen i brončani bodež Egejskog tipa te još jedan tumul kod Pule isto sa brončanim bodežom kao prilogom

Keramika - najčešći tzv. metličasti ornament ili grube plastične trake ispod oboda

II FAZA (ISTRA II) – Br A2-B1

Događaju se velike promjene te se osnivaju utvrđena naselja – gradine

Lokaliteti:- Gradine: Vrčin, Mordele, Magornjak, Glavica - Tumuli: Maklavun, Žamnjak

Gradine su bile opasane suhozidom, a Vrčin čak dvostrukim fortifikacijama (ali možda druga fortifikacija pripada kasnijem razdoblju)

Pokapanje

Kao osnovni oblik dominiraju tumuli koji se pojavljuju u većim ili manjim grupama (nekropole) ili pojedinačno. Grobni prilozi su rijetki pa tako na Žamnjaku imamo ogrlicu od bronč.perlica i jednu jantarnu (jantarna ukazuje na početke trgovine) te veliku zdjelu s 4 ručke

Oružje – malena kamena sjekira iz Vrčina i bodež iz Garice

Zbog slabe istraženosti teško je reći da li je postojao jedan ili više valova doseljenja. No sudeći po elementima iz srednjeg Podunavlja, Čović misli da bi neki populacijski val ipak trebao doći preko Sjeverozapadnog Balkana u Istru, a na to bi upućivale navedene analogije u pokretnom materijalu iz Dalmacije i Hercegovine, kao i tip naselja (ograđene gradine), a i način sahranjivanja (zgrčenci u kamenim tumulima)

III FAZA (ISTRA III) – SBD – Br 2 i C

I dalje se razvijaju gradinska naselja sa složenijim fortifikacijama

Vjerojatno je da se i ovoj fazi još zadržava sahranjivanje pod tumulima, ali javlja se i jedna posve nova tendencija u sferi kulta mrtvih, a to je sahranjivanje u ukopanim, ozidanim, ravnim grobovima unutra i izvan naselja. Takva jedna manja nekropola bila je uništena krajem 19.st. na gradini Brioni, a Gnirs je uspio vidjeti samo osnove grobnih konstrukcija (potkovičast oblik i zgrčenci unutra sa razbijenim posuđem). Bačić je nekropolu datirao u 14.st.pr.Kr., znači u mlađu fazu SBD.Ostaje otvoreno pitanje grobova od kamenih ploča, ukopanih u zemlju, bez grobnog humka (Vintijan, Peroj, Šandalja). Ovo bi bio primjer postepenog napuštanja tumula tokom ove III faze u Istri.

Keramika – česti su obični jajasti lonci i šalice, a karakteristika ovog stupnja su i drške s ovalnom

pločicom i vertikalne ušice Što se tiče društvene strukture, možda bi se mogla postaviti hipoteza da grobovi otkriveni u koridoru između zidina na gradini Vrčin pripadaju vladajućem sloju, aristokraciji (ukopani između bedema, u kamenim škrinjama)

Znači, u genetskom pogledu ova faza brončanog doba Istre neposredno se nastavlja na prethodnu, s tim da ova III faza dostiže svoju zrelost i izgrađuje svoju samostalnu fizionomiju, čineći cjelinu za sebe.

CETINSKA KULTURA (RBD)

Sistematska istraživanja 50-ih i 60-ih godina provodio Marović, iskopavanjem kamenih gomila oko rijeke Cetine

Rasprostiranje:

Krajnja točka na Sjeveroistoku bi bili Gradac i Glasinac; na Istoku područje oko Bileće i Trebinja; na Jugoistoku pećina Gudnja; na Jugu Hvar (Markova špilja); na Jugozapadu Škarin Samograd i Stubica kod Šibenika; na Zapadu i Sjeverozapadu Vrsi i Ervenik

- Opisano područje nije bilo cijelo intenzivno zaposjednuto od strane Cetinske kulture

Lokaliteti:- Cetina, Čitluk, Obrovac, Ograđe, Ravlića pećina, Orah, Ljubomirsko polje, Škarin Samograd (pećina, dala 3 horizonta Cetinske kulture)

Periodizacija i relativna kronologija

Formira se u kasnoeneolitskom razdoblju (najstariji materijal iz Ograđa), te traje kroz cijelo RBD do početka SBD-a

Imamo 3 stupnja cetinske kulture

I faza – Br A1II faza – Br A1 - A2III faza – Br A2 – B1

Faza I

- Ovaj stupanj pripada kraju eneolita i prijelazu u RBD (Re A1)- Mnogobrojni su kasnoeneolitski elementi, ali javljaju se i prvi Cetinski oblici – uglavnom

neornamentirani - Keramika tipična za Jadranski tip Ljubljanske kulture; te keramika sa utjecajem Kulture

zvonolikih pehara

FAZA II

- Ovaj stupanj pripada Br A1 i A2- Elementi iz eneolitika su malobrojni, postepeno nestaju, a dominantni su oblici i ukrasi karakt za Cetinsku kulturu- Ovom stupnju pripada i većina bodeža iz nesistematskih prekopavanja gomila

Faza III

- Obuhvaća kraj RBD te vjerojatno dio starijeg stupnja SBD (Br A2 – B1)

Naselja

Nisu brojna, možda zbog slabije istraženosti

Na otvorenom: Gradac (Sarajevsko polje), Krstina (Posušje)

Pećine: Škarin Samograd (sva 3 stupnja), Ravlića pećina (samo 1 stupanj), Gudnja, Markova i Grapčeva špilja (tanak sloj)

Gradinski tip – nisu nepoznata ovoj kulturi, ali nisu ni karakteristična za nju

Pogrebni običaji

Mrtvi sahranjivani u gomilama i to najčešće kamenim

Zastupljena oba ritusa:- Zgrčenac (pokojnik položen u škrinju od kamenih ploča)- Spaljeni ostaci u urni

U gomilama nalazimo mnogobrojno fragmentirano posuđe, što nam govori o nekoj vrsti običaja tijekom postavljanja tumula kad bi se razbijalo posuđe, a njihovi ulomci razbacivali po gomili

Keramika

Razlikujemo keramiku iz naselja - naseobinska (sva iz Škarin Samograda), kao i onu koja je pripadala kultu mrtvih

Karakteristična je posuda tipa Kotorac (kod Sarajeva), a s obzirom da je perforirana imala je posebnu važnost u kultu te Cetinski pehari sa cilindričnim vratom i najčešće jednom trakastom drškom

Nakit i drugi srodni predmeti

Malo ga ima, npr. komad zlatne žice i brončana karičica za kosu

Neobične su Kretske sjekire (uglačani kamen izduženog oblika s po jednom rupom na krajevima)

Privreda

Osnovna grana nosioca Cetinske kulture bilo je stočarstvo

Sva naselja govore o kratkotrajnom zadržavanju, što znači da su vodili nomaski način života

Moguće je da je društvo već bilo raslojeno što bi potvrdili bodeži u nekim grobovima, bojne sjekire ili zlatni nakit. Zanimljive su pogotovo tzv. Kretske sjekire (možda su njihovi nosioci bili vlasnici većeg broja stoke) te su na taj način izražavali svoju moć

Etnicitet

Spoj neindoeuropskih (Kultura zvonastih perhara) i Indoeuropskih naroda (način sahrane – tumuli)

Odnosi s susjedima

Najizrazitija pojava, srodna i Cetinskoj kulturi i svim ostalima je sahranjivanje pod tumulima (što je refleksija stepskih naroda)- No, ovdje je zanimljivo pitanje Biritualizma (inhumacije i incineracije) jer svi susjedi oko Cetinske kulture koriste jedan tip ukopa, osim nje koja prakticira oba načina sahrane

Neobično je i da nositelji ove kulture žive pretežno u pećinama dok svi ostali susjedi žive na utvrđenim gradinama

Što se keramike tiče, Cetinska kultura razvija svoj osobni stil (pogotovo u II stupnju), dok ostale grupe RBD Jadransko-Balkanske regije ne.

Rezime

Cetinska kultura izrasta iz jedne šire populacijske osnove. Prvi supstrat bi bio neolitički koji je bio preslojavan valovima Indoeuropljana.

U toku kasnog eneolitika tu se javljaju i druge zapadnobalkanske grupe (Lasinjska, Ljubljanska, Vučedolska, Kultura zvonastih pehara), te iz te šire osnove se izdvojila zasebna etnokulturna skupina – Cetinska kultura

Na prijelazu u RBD ta zajednica je već posve oblikovana s određenim tipom društvene organizacije i privrede, s vlastitim načinom života, religioznim poimanjima i kultovima, te sa specifičnim estetskim shvačanjima izraženim u dekorativnom sustavu keramičke proizvodnje koji nazivamo Cetinski stil

LIČKO-PODVELEBITSKO PODRUČJE

Materijal iz RBD ovog područja je vrlo oskudan, imamo samo 2 lokaliteta, a to su pećina Golubinjača (kod Perušića) i Vlaška peć (kod Senja) u kojima je pronađena keramika s metličastim ukrasom.

U SBD kod Ličkih i Bosanskih nalazišta vidimo neke zajedničke elemente kao što su tipovi keramike pa donekle i način stanovanja te sahranjivanje pod tumulima, dok se razlike uočavaju u oblicima brončanih predmeta

Grupa Ličkih nalazišta

Radi se o prostoru gdje planinski masivi spajaju Liku s Jadranskom obalom, dok se tokovima rijeka Korane, Mrežnice i Kupe otvaraju prema Panoniji na sjeveru i Istočnoalpskoj regiji na sjeverozapadu

Lokaliteti

- Nekropole: pećina Bezdanjača, Lički Osik, Pavlovac Vrebački- Naselja: pećina u Ličkom Lešću, naselja u Trnovcu (kod Gospića)

Pogrebni običaji

Osim ukopa pod tumulima imamo neobične ukope u pećini Bezdanjača

- U jednom od krakova pećine nalazimo očuvane, skeletne grobove (smješteni su uz bočne zidove). Nisu postojale grobne konstrukcije, nego su mrtvi ležali u prirodnim udubljenima. Većinom su bili postavljeni u ispruženi položaj te su se umrli bojali crvenim okerom.

- Pored toga, nađeni su ostaci velikog ognjišta, drvene konstrukcije, rekonstruirana su dva velika pitosa i pronađene su životinjske kosti – mjesto je očito namijenjeno kultu.

Metalni nalazi

- Bojna sjekira iz Ličkog Osika – varijanta je tipa Křtěnov, a potječe vjerojatno iz neke radionice iz srednjeg Podunavlja te pripada starijem SBD

- Mač tipa Sauerbrunn – jedini nađeni kod nas u blizini Gospića (Br B2)- Listasti bodež iz Široke Kule; zastupljen je u velikom broju u Italiji, gdje se pojavljuje u

Peschiera horizontu i datira se u 14.-13.st.pr.Kr.; dakle SBD: M.Karpe ga datira u D stupanj, odnosno kraj SBD

Keramika

Karakteristične plitke zdjelice sa vertikalnim istakom

Ukras – čest otisak prsta

Keramika iz Bezdanjače se dijeli na onu grublju (za hranu) i finiju (za kult); sličnost ove keramike i one iz Varvare je u tipovima dršci – vertikalne, trakaste, jezičaste i bradavičaste..

KBD NA ISTOČNOJADRANSKOM PRIMORJU

UVOD

KBD je zapravo prijelazno razdoblje iz bronce u željezo, a u stvari se ne nastavlja sasvim izravno sa SBD, niti u potpunosti prelazi izravno u željezno doba, također, to je vrijeme totalnih promjena.

Osnovnu ulogu u oblikovanju i izdvajanju ove faze imale su Panonsko-Balkanske ili tzv. Egejske seobe, koje su se odvijale od kraja 13. ili početkom 12.st. do 10.st.pr.Kr., a imale su ishodište u jugozapadnom Panonskom prostoru (međurječje Save, Dunava i Drave) KPŽ-a.

Najveće promjene su se dogodile u zadnja dva vala tih seoba, s kraja 12. i kraja 10.st.pr.Kr. kad je došlo do pomicanja i miješanja stanovništva.

U ovoj regiji razlikujemo 4 područja koja smo nazvali po željeznodobnim kulturama:

1. Istra2. Prostor od rijeke Raše do Krke (kasnije područje Liburna)3 .Prostor od Krke do Neretve, tj. srednja Dalmacija (kasnije Delmati)4. Južno primorje, od Neretve do Albanije

Važno je spomenuti da su se u ovoj fazi događala velika kretanja raznih skupina i kulturnih dobara te je dolazilo do razmjena i širenja utjecaja

Najznačajnije prometnice su se pružale dolinama raznih rijeka, kao što su Drine, Neretva, Cetina, Una, Kupa, Bosna, Vrbas, Une te Save i Krke, ali značajan je bio i promet morem, npr. od Zadra do Ancone ili već poznati put od neolitika: Mljet-Korčula-Vis-Lastovo-Palagruža-Tremiti pa do Apulije

Datacije

Neki stručnjaci KBD uspoređuju s Reineckeovom 1. fazom željeznog doba, odnosno Ha A – 12. i 11. st.pr.Kr. ili se šire uspoređuje od Br D do Ha B faze

Neki pisci ovo područje vremenski uspoređuju s KPŽ na Panonskom prostoru, od kraja 14.-8.st.pr.Kr.

- Garašanin KBD stavlja od 13. do 8.st.pr.Kr. - Š. Batović na osnovi Liburnske kulture stavlja ovu fazu u 11. i 10.st.pr.Kr.- Čović je na Dalmatskom području datirao KBD od pol. 13. do kraja 8.st.pr.Kr., a u Hercegovini od kraja 13. do početka 8.st.pr.Kr.

Možemo razlikovati starije i mlađe elemente:

- Stariji: kružne britve s dvije oštrice, plamenasta koplja, fibula u obliku violinskog gudala, pojedini mačevi, šuplje sjekire s 'v' ukrasom

- Mlađi: lučne i zmijolike fibule, listolika koplja, jednorezne britve s grbom, pojedine šuplje sjekire i mačevi

- Ipak, na ovom prostoru često ih susrećemo zajedno, pogotovo u ostavama

Ovaj se prostor istraživao čak od renesanse (Osor - Marchesetti), te je na istočnom Jadranskom primorju poznato 168 nalazišta iz KBD

- Ostave su rijetke, ima ih 17 (prevladavaju one s Delmatskog područja), a najčešće sadrže: spiralne privjeske, narukvice trokutastog presjeka, ukrasne igle, sjekire albansko-dalmatskog tipa, dlijeta, keltove, koplja, kacige, noževe, srpove

ISTARSKA KULTURNA SKUPINA

Lokaliteti

- 4 gradine: Makadanj, Vrčin, gradina na Velom Brijunu, Monte Grosso kod Pule- 2 grobna humka: Novi Grad kod Krmeda, Vrčin- 2 groblja na ravnom: Vrčin, gradina na Velom Brijunu- 3 ostave: Oprtalj (12 sjekira); Baretine (4 sjekire sa zaliscima i šuplje sjekire);

Monte Grosso (3 sjekire sa zaliscima)

- U Istri nisu poznati lokaliteti s neprekidnim trajanjem kroz čitavo brončano i željezno doba, osim možda Vrčin

Naselja

Prevladavaju gradine koje su imale bedeme, a osim za zaštitu, mogli su ograđivati i groblja, ako su bedemi bili višestruki, tj. ako su se groblja nalazila na terasama između dva bedema (kao npr. gradina na Velom Brijunu)

Sahranjivanje pokojnika

a) Na zajedničkim grobljima na ravnom zemljištu ili podno naselja

b) Pod kamenim gomilama

- Pokojnici su najčešće pokapani u zgrčencu, ali imamo i sjedeći položaj (izuzetak u Istri i Primorju)

- Dakle, u Istri se tek nakon doseljenja nosilaca KPŽ mijenja ritual i to od početka željeznog doba, a do tada su groblja isključivo na ravnome, odnosno, u Istri se kroz cijelo brončano doba pokapaju pod humcima, a sa KPŽ-om počinje spaljivanje

- Grobovi pretežno sadrže nakit koji je u ovoj fazi bogatiji i oblilniji što upućuje na složeniji i raznovrsniji duhovni život, a najveća količina keramike je nađena u naseljima dok su brončani predmeti najbrojniji iz ostava

Metalni nalazi

Sjekire – 2 vrste

a) Sjekire sa zaliscima – mnogo ih nađeno u ostavama

b) Šuplje sjekire – keltovi

- Pretežno imaju svojstva mlađih sjekira Ha B faze 10./9.st. te su najbrojnije u Istri

Bodeži – 2 vrste

a) Trokutasta oblika (bez ručice)

b) S jezičastom (rašljastom) ručicom

Koplja

- imaju izrazite Ha A i B oblike

Keramika

U keramici vidimo domaću predaju i vezu s Primorjem, ali i vezu sa sjeverozapadnom Panonijom, odnosno s KPŽ

Oblici:- loptaste čaše-vrčići, loptaste posude, jajolike posude

Gospodarstvo

Vide se tragovi zemljoradnje (žrvnjevi, sjekire), stočarstva (kosti ovaca ili koza), lova, trgovine (kontakti s Dalmacijom, unutrašnjim Balkanom, jugozapadnom Panonijom – KPŽ), a sve to ukazuje na razvijeno brodarstvo i pomorstvo

Važni su i tragovi obrta, npr. na gradini Monte Grosso nađeni su ostaci radionice, odnosno ljevaonice

Društveni odnosi

Živjeli su u gradinskim naseljima na uzvisinama, u suhozidnim, pravokutnim kućama, koje su prstenasto nanizane po gradini

Život po obiteljima ili užim rodovima potvrđuju zajednička groblja na ravnom tlu, u kojima su izdvojeni i ograđeni grobni prostori s pojedinim ili više grobova

Iako društevna raslojavanja nisu još izrazita, opažaju se neke takve pojave poput većih tumula

Zbog jačanja gospodarstva očigledno dolazi do društvenog raslojavanja, ali i do podjele rada te su se tako razlikovali obrtnici, trgovci, pomorci...

Također, zbog očitih nemira u to vrijeme, javljaju se i ratnici što dokazuje i velika količina oružja, pogotovo na strateški važnim mjestima (Škocjan-Mušja jama)

LIBURNSKA KULTURNA SKUPINA

Rasprostiranje

- Područje od rijeke Raše i Učke u Istri do Krke u sjevernoj Dalmaciji

Lokaliteti

- Gradine: Medviđa, Osor, Gračinica, Topolje, Kostelj, Stankovci- Humci: Raštane, Grižane, Šula, Kosa- Groblja na ravnome: Dugo Polje kod Sali, Galovac, Privlaka, Topolje, Osor

- Samo 1 ostava – Seline (2 brončana koplja, 2 šuplje sjekire i 1 deblji kolut poput narukvice)

Naselja

- Prevladavaju gradine s bedemima

Sahrana

Pokojnici su u pravilu pokapani u zgrčencu, ali razlikujemo dva načina pokapanja:

a) U ravnim grobljima pokraj ili u blizini naselja

b) U kamenim gomilama

Grobni prilozi: najčešće nakit, ali i dijelovi odjeće, oružje i keramika

Brončani nalazi

Fibule

a) Lučne fibule s dva diskoidna zadebljanja (luk je često ukrašen geometrijskim motivima) ili tzv.

Liburnske fibule - Nazvana je tako jer je najbrojnija na Liburnskom području, ali je ima i na Japodskom, sjeverno-dalmatinskom prostoru te u Istri- Razvila se od 11. - 9.st. na Liburnskom području iz oblika fibula violinskog gudala s dva zadebljanja na luku koje su se proširile do Jadrana s jugozapadnog Panonskog prostora KPŽ-a- Liburnske fibule se preko Jadrana šire u Italiju, pogotovo srednju, počevši od Picenuma, a tamo su mlađe od 9.st.pr.Kr.

b) Zmijolike fibule - Jednodijelna - sa spiralnim diskom na kraju noge (Osor) - Dvodijelna - sa spiralnim diskom na kraju noge

- Imaju sedlast luk s dvije petlje na krajevima, a umjesto opruge na kraju imaju iglu s kuglastom glavicom, a drugi kraj luka produžuje se u nogu i spiralni disk- Ove F su se razvijale od 10. – 8.st. iz fibula u obliku violinskog gudala, najprije na Liburnskom području, a onda su se u 9.st. raširile i na Japodsko područje te u srednju i južnu Italiju

Ogrlice – 3 vrste (rijetke)

a) Tordirane ili uvijene

b) Od debele žice, ukrašene 'jelovom grančicom'

c) Od spiralnih cjevčica

Sjekire – 2 vrste (rijetke)

a) Sa zaliscima

b) Šuplje – keltovi

Mačevi – 3 vrste

a) S jezičastom ručicom – dugi i kratki

b) Kratki s jabučastim balčakom (poznat samo iz Benkovca)

c) S balčakom u obliku čaške

- Okovi korica nađeni su i u Mušjoj jami, a u Varvari su nađeni kalupi za lijevanje takvih korica

- Ovi mačevi, pogotovo c), vjerojatno su proizvedeni pod utjecajem Panonskog prostora (jer su bili rašireni od Panonske nizine do sjeverne Europe)

Keramika

- Najčešće je nalazimo u naseljima (rijetko u grobovima), izrazito je siromašna ukrasima te prevladava loša tehnika

- Keramiku povezujemo sa svojstvima KPŽ-a (zapadna Panonija) i zapadnobalkanskim područjem. Podudara se i s ostalom keramikom u Primorju, a dijelom se razvijala u domaćim predajama

Gospodarstvo

Opažaju se tragovi zemljoradnje, stočarstva, obrta, trgovine i razmjene, pomorstva ...

Obrtnu proizvodnju potvrđuju i pojedini proizvodi koji su se ovdje i razvili, a to su Lučna i Zmijolika fibula. Također, budući da ih nalazimo često u Italiji, znamo da se razvija trgovina i pomorstvo.

Neki predmeti su mogli dospijeti do Liburna iz sjeverne Hercegovine gdje se nalazila veća ljevaonica (Varvara), ali isto tako pojedine proizvode su mogli preuzeti sa zapadnog Balkana gdje se ranije javljaju npr. spiralnonaočarasti privjesci

Veliki su utjecaji iz KPŽ na Liburnsku kulturu, a to vidimo u pojedinačnim vrstama sjekira, mačeva i kopalja, ali na Liburnskom području ipak nedostaju brojni KPŽ proizvodi kao što su srpovi ili bodeži.

Svo ovo gospodarstvo se razvija i jača do te mjere da Liburni početkom željeznog doba kreću u kolonizaciju suprotne, Talijanske obale (u okviru preseljenja Ilira u Italiju)

Datiranje Liburnske skupine

Ova faza se razlikuje od prethodne, naročito po sadržaju grobnih priloga (jer sadrži većinu proizvoda kojih ranije nije bilo), a većina grobalja i naselja se nalazi na novim položajima. Ipak, po svemu sudeći više se vezuje uz brončano nego uz željezno doba

Kraj brončanog doba ili početak željeznog doba ovog, kao i širih područja na cijelom zapadnom Balkanu i u Italiji, odredio je 3. val Balkansko-Panonskih seoba, koji je uvjetovao temeljne promjene i pomicanja, a on završava na prijelazu iz 10. u 9.st., jer se nakon toga (od poč. 9.st) datiraju brojna naselja i groblja s početka željeznog doba

Usporedba sa susjedima:

Liburnska skupina – Dalmatska – Istarska – KPŽ II-IV – Protovillanova- apsolutno datiranje je u 11. i 10.st.pr.Kr.

DELMATSKA KULTURNA SKUPINA

Rasprostiranje

- Na području kasnijih Delmata, između Krke i Neretve, pa do Dinarskih planina u unutrašnjosti

Lokaliteti

- Sojenička naselja: Dugiš, Vratnice - Gradine: Samograd, Petrovići, Veliki Gradac, Velika Gradina/Varvara- Pećinska naselja: Jama u Podumcima, Špilja u Otišiću- Groblja na ravnom: Čulak, Postranje, križine- Grobni humci: Unešić, Petrovo polje, Vojnić, Mandalina, Danilo

- Ostave: Balina Glavica, Sitno, Dabar kod Segeta, Makarska, Ometala- Pećinska groblja: Jama u Podumcima, Špilja u Otišiću

Ovo se područje razlikuje od drugih po većem broju ostava, po jedinim pećinskim grobljima i sojeničkim naseljima, kao i po pećinskim naseljima, a to sve ukazuje na velike nemire, te sklanjanje u zaštićenije prostore.

Naselja

Prevladavaju gradine, ali poznata su i sojeniča te pećinska naselja

Neka su naselja trajala kroz eneolitik i cijelo brončano doba, kao Varvara, a neka su u KBD bila naseljena, npr. Jama u Podumcima

Gradine su kao i u ostalom Primorju na uzvišenom položaju i opasane bedemima (suhozid), a pećine su u ovoj fazi vjerojatno služile samo kao privremeno sklonište, a tu su pokapali i svoje mrtve.

Sahranjivanje

Pokojnici su se pokapali u ravnim grobljima, kamenim gomilama i pećinama

Ostave

Pretežno sadrže oruđe i oružje, a onda ukrase: - sjekire sa zaliscima, sjekire dalmatsko-albanskog tipa, šuplje sjekire, dlijeta, koplja, bodeže, mačeve, fibule u obliku violinskog gudala, lučne fibule s dva zadebljanja, ...

Materijalna kultura

Na Dalmatskom području nalazimo neke predmete kojih nema na ostalom Primorju:- Dvorezni i polukružni brijači- Fibule u obliku violinskog gudala- Spiralne fibule- Platežna sredstva (šipke)

Ali i obratno, ovdje nemamo neke predmete koje ima Primorje:- Brijači s grbom- Mačevi s čaškom- Zmijolike spone

Brončani predmeti

Fibule

a) Fibule u obliku violinskog gudala

Fibule u obliku violinskog gudala najčešće nalazimo u ostavama II faze KPŽ u sjevernoj Hrvatskoj i na Glasincu u istočnoj Bosni, a datiraju se od kraja 13. do kraja 12.st.pr.Kr.

b) Lučne fibule s dva diskoidna zadebljanja

Tzv. Dalmatinski tip ili tip Golinjevo po B.Čoviću- Razvija se na ovom području od 10. do 8.st. jer su ostali primjerci kasniji, npr. u unutrašnjosti

Balkana ili u Italiji- Razvile se iz Fibula u obliku violinskog gudala

c) Naočarasto spiralna fibula

- Sastoje se od dva spiralna diska spojena osmicom u sredini

Sjekire

a) Šuplje - nađeni kalupi za njihovo lijevanje (svakako su se proizvodile i na ovom području)

b) Sjekire sa zaliscima – slične nalazimo u Italiji, odakle je vjerojatno uvezena

c) Sjekire s ušicom:

Mačevi

Poznata su nam 4 duga mača s jezičastom ručicom, a njih nalazimo i u velikom dijelu Europe, pa i u Primorju i Panoniji, međutim na V.Gradini/Varvara nađen je kalup za lijevanje takvih mačeva što ukazuje da su se svakako lijevali i na ovom području

Keramika

- Najčešće su stožaste zdjele s uvučenim obodom tzv. Turban vrste- Ukras: urezivanje, udubljivanje, brazdanje; uzorci trokuta, cik-cak- Na keramici se vidi domaće naslijeđe, ali i veze s južnom i srednjom Bosnom (KPŽ-om)

Gospodarstvo

Vide se tragovi stočarstva i zemljoradnje, ali i tragovi obrta (ljevaonice V.G/Varvara), a to podrazumijeva trgovinu i razmjenu

Duhovni život

Naglašena sunčana simbolika i na Dalmatskom i na Liburnskom području, pogotovo u Istri, a taj kult, odnosno simbolika, potječe iz KPŽ- S Gradine u Varvari imamo 1 ženski lik (simbol plodnosti) i 2 muška lika (simbolika sunca)

Društveni odnosi

Stanovalo se u četvrtastim ili pravokutnih suhozidnim ili drvenim kućama te pećinama

Na razne vidove zajedničkog života ukazuju trgovina, obrana, promet, život u rodovskim i plemenskim odnosima, zajednička obilježja kulture, isti obredi i običaji, bedemi...

Društveno raslojavanje nije ni ovdje izrazito. Nema dokaza o izdvajanju vladajućeg sloja ili pojedinaca, ali dolazi do specijalizacije gospodarstva i podjele rada što je svakako uvjetovalo gospodarske i društvene razlike

Podrijetlo i kulturni odnosi

Iz prethodne faze nalijeđeni su osnovni uvjeti života, ista vrsta naselja, isti način sahranjivanja i osnovna svojstva keramike, ali veliki dio proizvoda, osobito od bronce, nije naslijeđen, već je do toga došlo zbog pojačanog prometa, trgovine i proizvodnje

Apsolutno datiranje, prema okolnim kulturama:Dalmatska skupina – Liburnska – Srednjebosanska (Pod B) – Južnobosanska (Debelo brdo) – Glasinačka IIIb-c – KPŽ II-IV – Protovillanova

JUŽNOPRIMORSKA KULTURNA SKUPINA

Rasprostiranje

- Obuhvaća južnu Dalmaciju, južnu Hercegovinu i zapadni dio Crne Gore

Lokaliteti

- Crvena Stijena, Kulina, Babino polje na Mljetu; Rabina, Krstovače

Naselja

Dominiraju gradine s bedemima, ali koriste se i pećine (privremeno radi lova i stočarenja)

Sahrana

Pokojnici su se pokapali u zgrčenom položaju pod kamenim gomilama

Zaključak

Nema izrazitih domaćih proizvoda osim sjekira Dalmatinsko-Albankog tipa, koje su bile i osnovna ratna oprema. Smatra se da su te sjekire proširene s Bliskog istoka, ali neki smatraju da su raširene posredstvom jugoistočne Europe, gdje su se ranije pojavile i imale prethodan razvoj

Imamo utjecaje iz KPŽ-a, zapadnog Balkana i Italije, a zanimljivo je da u južnom Primorju nisu poznate Lučne fibule s dva zadebljanja (ali vjerojatno će se naći jer su poznate na okolnom području, pa i u Albaniji)

Datacija

Kao i ostale grupe u 11. i 10.st.pr.Kr.:

- Južnoprimorska skupina – KPŽ II-IV – Glasinačka III b-c (Ha A –B) – Južnobosanska – Dalmatska – I faza željeznog doba u Albaniji – Protovillanova

JAPODSKA KULTURNA GRUPA

Rasprostiranje

- Prostor današnje Like, jugozapadna Hrvatska između planina Velike i Male Kapele i Plješivice na sjeveru i Velebita na jugu ove regije

Na ovom prostoru prva pojava Japodskih elemenata nastaje u KBD, ali neki elementi sežu još iz SBD (npr.pećina Bezdanjača u kojoj sahranjivanje počinje u SBD i traje do Ha A stupnja KBD)

Pokapanje

- Umrli se isključivo sahranjuju inhumacijom u ispruženom položaju (i tako sve do mlađeg željeznog doba)

- Ograđivanje grobne rake većim neobrađenim kamenjem prati se ovdje od SBD, ali u stvari započinje već krajem RBD što dobro ilustriraju grobovi pod tumulima u Ličkom Osiku

- Ipak početkom KBD (početak Japodske kulture) javljaju se i neke novine te se prvi puta ovdje pojavljuje, osim inhumacije, i spaljivanje mrtvih, a pepeo se stavlja u žare.

Općenito

Počinje intenzivnije naseljavanje gradina, ali česti su i tragovi privremenog života u pećinama.

U Ha A stupnju u Panoniji i međurječju Sava-Dunav-Drava već je uvelike rasprostranjena KPŽ, a K.Vinski smatra da je upravo KPŽ imala presudnu ulogu u formiranju Japodske kulture

A. Benac i R. Drechsler-Bižić ipak smatraju da KPŽ ima određenu, ali ne i presudnu ulogu u formiranju ove kulture jer ipak postoje i neki autohtoni elementi kao što je skeletno sahranjivanje (od SBD), a KPŽ donosi spaljivanje. Upravo ta dvojnost ukopa, biritualno sahranjivanje, vidljiva je u Japodskim KBD nekropolama (Vrepcu, Kompolju, Smiljanu i Prozoru)

Lokaliteti

- Gradine: Kompolje, Srpsko polje, Prozor, Vrebac, Široka kula, Smiljan, Tolić, Medak

- Pećinska naselja: Ličko Lešće, Gračac, Trnovac, Mlakva, Lovinac

- Nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, pećina Bezdanjača, Medak, Prozor

Naselja

Dominiraju gradine i pećinska naselja

Sahrana

Prakticirali su oba ritusa, odnosno incineraciju i inhumaciju.

Razlikujemo 3 vrste ukopa s obzirom na mjesto pokapanja:

a) Pokapanje u pećinama (samo Bezdanjača - skeletni ukop)b) Pokapanje pod tumulima - inhumacija i incineracija (žare)c) Pokapanje na ravnim nekropolama - inhumacija i incineracija (žare)

Materijalna kultura

Sjekire

a) Sa zaliscima b) Šuplje

Koplja

a) Plamenasta b) Listolika

Noževi

Poznata samo dva primjerka ( iz Bezdanjače i Metka )

- Prvi (iz Bezdanjače) spada u grupu noževa s jezičastom drškom (Grifzungenmesser) i tipološki je najbliži nožu iz Matrei (Italija) – Ha A1-A2

- Drugi (iz Metka) je dugi, krivi nož, ali ne zna se je li imao punolijevanu dršku ili jezičastu - Smatra se da ima stilizirani prikaz ratnika sa šljemovima koji imaju šiljatu krijestu - Slične noževe imamo u Liburnskoj grupi i Italiji, a pripadaju Ha A2-B1 stupnju

Fibule

a) Lučne jednopetljaste fibule s diskoidnim zadebljanjem na luku

- Smatra se da su import iz Liburnskog područja, te se datiraju u Ha A2-B1 (Batović)- Primjerak iz Prozora je nešto mlađi, jer je rađena od željeza b) Lučne jednopetljaste pravilnog luka (bez zadebljanja)

- Nešto su češće na japodskom prostoru, a datiraju se u Ha A2-B1- Porijeklo im je u Japodskoj kulturi te ih treba smatrati genetskim nastavkom onih prethodnih

c) Dvodijelne fibule s pravom nogom

d) Spiralne naočaraste fibule

Keramika

Utjecaji KPŽ-a se vide na keramici iz nekropola:

- Žara zaobljenog trbuha s 4 drške

- Zanimljiva je žara zaravnjenog oboda s dvije račvaste drške i vertikalnim kanelirama

Za naselja su karakteristične šalice s visokom drškom

Gospodarstvo

Na prvom mjestu su stočarstvo i lov, a zatim zamljoradnja, proizvodnja keramike i prerada metala. Postojanje ljevačkih radionica bronce nije utvrđeno, ali oružje i oruđe od bronce doprema se ili trgovačkim putem ili prodorima kulturnih utjecaja iz Panonije

Geneza i odnosi sa susjedima

Vidljiv je kontinuitet od RBD do SBD na širem zapadnobalkanskom prostoru te utjecaji KPŽ-a i Liburna

- Na prijelazu iz SBD u KBD (Br D-Ha A) veliki dio Like zapljuskuje val utjecaja KPŽ-a zapadnopanonske regije, što se dokazuje sve većim brojem predmeta do sada nepoznatih ovim

krajevima, a to su npr. šuplje sjekire i koplja.

Također KPŽ donosi drugačiji ritus – spaljivanje – te se na Japodskom prostoru miješa tradicija (skeletni ukopi) s novinama (žare)

- Utjecaji iz Liburnskog područja se vide u jednopetljastim fibulama sa zadebljanjima na luku, spiralnim privjescima, dvodijelnim fibulama s pravom nogom.

Ipak ovi proizvodi s Liburnskog područja nisu brojni i uskoro iščezavaju, a zamijenjuju ih originalni proizvodi japodskih radionica

ZAKLJUČAK – Općenito o KBD na Istočnom Jadranskom primorju

Osnovni poticaj u razvoju i nastajanju cijelog ovog kulturnog kruga u KBD su imale Panonsko-Balkanske seobe s ishodištem u jugozapadnom Panonskom prostoru KPŽ-a koje su izazvale nemire, pomicanja te prijenos kulturnih dobara i utjecaja

Javlja se niz promjena što je vidljivo u naseljavanju pećina i pojavi većeg broja ostava (dokaz za nemire i nesigurnost)

Dolazi do uvoza velikih količina metalnih proizvoda, osobito iz KPŽ-a, ali i razvija se domaća proizvodnja metalnih predmeta što pogotovo dokazuje V.G na Varvari (kalupi), osobito Lučne fibule i sjekire Dalmatinsko-Albanskog tipa

Dakle, KBD je imalo značajnog udjela u oblikovanju kulturnih skupina ovog područja u željezno doba, što znači da je dio stanovništva preživio i nastavio život na istom prostoru.

GLASINAČKO PODRUČJE (RBD)

Radi se o području Glasinačkog polja i njegove okolice, tj. jugoistočnoj Bosni

Krajem 19.st. su provođena velika istraživanja ovog područja, a brončanodobni materijal se gubio u masi nalaza Glasinačke kulture željeznog doba tako da je tek s revizijom Glasinačkih nalaza i objavljivanjem studijskog kataloga A.Benca i B.Čovića (1959.) potvrđeno postojanje ove faze u Glasinačkim tumulima

Benac je ulogu Glasinačkog RBD uvrstio u protoilirski razvoj, tj.u proces etnogeneze Ilirskih plemena

- Nađeno je nekoliko keramičkih nalaza eneolitskog tipa koji pokazuju određene srodnosti sa Tiszapolgar-Bodrogkeresztur kulturom

- Također tumuli sa lokaliteta Rudine ukazuju na kasnoeneolitsku tehniku ukrašavanja – brazdasti urez ili udubljeni motivi riblje kosti

Naselja - Prevladavaju gradine

Sahranjivanje - Inhumacija pod tumulima; prilozi su ili keramičko posuđe ili oružje

GLASINAČKA KULTURNA GRUPA (KBD)

Čović je za RBD na ovom području upotrijebio naziv Glasinačko područje jer je u to doba, pa čak i u SBD, teško govoriti o kulturnoj skupini

U KBD se situacija mijenja, radi se o periodu Br D i Ha A i B u kojem je broj grobova veći, nalazi su bogatiji i raznovrsniji, a sve to govori o homogenoj zajednici s vlastitim kulturnim izrazom

Radi se o području od Rumunjske na zapadu te do Drine na istoku, a istraživanja na tim prostorima vezana za ovu kulturu započinju već krajem 19.st. pod vodstvom Truhelke, zatim 50-ih i 70-ih revizijska iskopavanja vodi B.Govedanica, da bi 1956. A.Benac i B.Čović istražili 32 tumula KBD-a i dali prvu periodizaciju Glasinca.

Period KBD Glasinac ima 3 faze (prva periodizacija)- Glasinac III a = Br D- Glasinac III b = Ha A- Glasinac III c = Ha BZbog nekih neslaganja i grešaka na koje su ukazali Stare, M.Garašanin i K.Vinski-Gasparini, Čović se ponovo pozabavio periodizacijom KBD Glasinačke kulture te je došlo do nekih promjena

- Glasinac II = SBD___________________________________________

- Glasinac III a = kraj Br C – Br D (kraj 14. i 13.st.pr.Kr.)

- Glasinac III b1 = kraj Br D – Ha A1 (oko 1230. – 1100.g.pr.Kr.)

- Glasinac III b2 = Ha A2 (oko 1100. – 1000.g.pr.Kr.)

- Glasinac III c = Ha B1 (10.st. – starija faza) i Ha B2 (9.st. – mlađa faza)

- Glasinac IV = Željezo

Lokaliteti

- Gradine: Gradac, Košutica

- Nekropole: Gradac, Taline, Bandin Odžak, Mlađ, Brezje, Osovo

Naselja

Prevladavaju gradine, a zanimljivo je da faza III b1 u odnosu na III a, ima dvostruko veći broj grobova što bi značilo da se broj stanovnika naglo povećao, ali svjedoči i o trajnijoj naseljenosti

Sahrana

Isključivo inhumacija, a pokojnici su se pokapali u ispruženom položaju pod tumulima

Primjetno je odsutstvo oružja u grobovima, a brončani nakit je jedini prilog

Tumuli često sadrže fragmente keramike, vjerojatno se radi o ostacima obreda

Keramika

- Poznati su pehari tipa Varvara, amfore tipa Taline, kramičke cjediljke, ...

- Zanimljiv je lažni vrpčasti ornament kakav imamo u Varvari C 1 (Glasinac III a ili III b1)

PANONSKO – PODUNAVSKA REGIJA

Obuhvaća prostor Vojvodine (Srijem, Banat, Bačka), Slavoniju i sjevernu Hrvatsku

- Veze sa sjeverom su se odvijale preko Dunava, a s jugom preko Moravsko-Vardarskog puta

Zbog jedinstveno ravničarskog karaktera regije, razumljivo je da su se tu sučeljavali razni kulturni utjecaji i strujanja. Tako se mogu izdvojiti razne regionalne kulturne grupe, često s lokalnim varijantama (takav je slučaj s Vatinskom grupom).

RANO BRONČANO DOBA

PODUNAVSKO-BALKANSKI KOMPLEKS RBD-a

Obuhvaća niz kulturnih grupa:

- Nalazi iz humaka u Verbitzi, koje Rumunjski arheolozi pripisuju jednoj vrlo ranoj fazi svoje Verbicioara grupe

- Grupa Bubanj-Hum III u Pomoravlju- Armenochori (Pelagonska) grupa- Maliq III a u Albaniji- Vinkovačka grupa u južnoj Panoniji- Somogyvar u Mađarskoj Transdanubiji- Nalazi tipa Pitvaroš vezani za ranu etapu Moriške grupe- Grupa Belotić-Bela Crkva u zapadnoj Srbiji

Po ovim grupama možemo zaključiti da ovaj kompleks obuhvaća široki teritorij koji se: - Na istok širi do Muntenije, Oltenije, Transilvanije i na Balkanu do prirodne geografske

transverzale Morava – Vardar- Na zapad ide skoro do ruba Alpa, danas zamišljene linije od Bjelovara do Kutine i Drine - Na jug do granice kontinentalne Grčke- Na sjever duboko u Panonsku nizinu

Zajedničke odlike kompleksa:

I) Naselja se nalaze na visokim riječnim terasama ili brežuljcima.

- U manjoj mjeri imamo i naselja u ravnici (Armenochori i dijelom Vinkovačka grupa), ali ona se nalaze na umjetnim telovima

II) Među kamenim oruđem, izdvajaju se bušeni kameni čekići

- Predmeti od metala, bronce i rijeđe zlata (oruđe i nakit) gotovo potpuno nedostaju (samo ih imamo u Mokriškoj grupi i grupi Belotić-Bela Crkva)

III) Keramika – najupadljiviji je nedostatak ukrasa, a ukoliko je ponekad i ukrašena, radi se o

ornamentu preuzetom iz eneolitika.

- Karakteristični su pehari s jednom ili dvije drške i zdjele s dvije do četiri drške

IV) Potpuni nedostatak figuralne plastike

V) Sahranjivanje

- Spaljivanje i skeletno pokapanje na nekropolama i pod tumulima

Općenito

Kronološki ovaj kompleks pripada RBD – Br A, a u usporedbi s Egejom – rano Heladsko III, a apsolutan datum bio bi 2000. - 1500.g.pr.Kr.

Sve ove grupe povezuje zajednička komponenta u njihovoj genezi, u Panoniji je to Vučedolska grupa, u Pomoravlju Bubanj-Hum II, koji je usko vezan za kasnije etape Badenske i Coţofeni grupe

Osim eneolitskih tradicija tu su i strani elementi koje donose stočari, tj. nomadi s Ponta (sahranjivanje pod humcima)

S druge strane na južnim i zapadnim područjima (grupe Armenochori, Maliq IIIa i B.-B. Crkva) grupe nisu nastale iz eneolitskih kultura, jer ih u tim oblastima nije ni bilo, nego se dovode u vezu s pomicanjem ljudi migracijama i to već u vrijeme stabilizacije kultura RBD. Tada se konačno završava dugi proces sažimanja, miješanja i seljenja koji je bio odlučujući u stvaranju kultura eneolitika.

VINKOVAČKA GRUPA (RBD)

Izdvajanje grupe izvršio je 1966. S.Dimitrijević na osnovu stratigrafskih iskopavanja na lokalitetu Vinkovci – Tržnica.

U slojevima naselja izdvojio 3 faze: A, B1 i B2

To je prva brončanodobna pojava u Hrvatskoj koja pripada Podunavsko-Balkanskom kompleksu RBD, a osnovnu komponentu u njenom formiranju sigurno ima Vučedolska kultura, ali su bitni i utjecaji s juga od grupa Bubanj-Hum III i Armenochori što je vidljivo u nekim oblicima posuda.

Datiramo ju od sredine 19. i u 18.st.pr.Kr. ( Br A1 i ranije)

Rasprostranjenost

- Na širokom području južne Panonije u Srijemu i Slavoniji, približno od ušća Save u Dunav te gotovo do ruba Alpa

- Na sjeveru je sigurno bila u doticaju sa Somogyvar grupom u Mađarskoj, a na istoku s B.-B.Crkva (imaju srodni inventar – krčage s jednom drškom)

Lokaliteti

Gradina na Bosutu, Drljanovac, Ilok, Osijek, Vučedol, Vinkovci – Tržnica, Pećina u Vrdniku

- U Tržnici i Pećinama je Vinkovačka grupa iznad Vučedolske, ali u Vinkovcima Vučedolski sloj pripada stupnju B2 po Dimitrijeviću, a ne najmlađoj fazi Vučedolske grupe.

- To bi govorilo o izvjesnom prekidu u životu ovog naselja ili nekakvog paralelizma između kasne Vučedolske grupe i početka Vinkovačke (nalazi iz Rudina kod Križevaca govorili bi u prilog ovoj tezi jer se u istom sloju zajedno pojavljuje materijal Vučedolske faze C i Vinkovačke grupe)

Naselja

Dominiraju naselja na visokim riječnim terasama ili brežuljcima koji su pogodni za obranu, ali npr. naselje na lokalitetu Vinkovci – Tržnica ima karakter tella

Sahranjivanje

Pokapanje je biritualno

- Kod skeletnih grobova se pokojnik sahranjivao u zgrčenom položaju na lijevom boku te bi se stavili prilozi u visini nogu

- U kremiranim su se spaljeni ostaci stavljali u urne(te podatke je dala nekropola u Belegišu koja je jako oštećena)

- U Drljanovcu je nađen paljevinski dvojni ukop u keramičkoj urni s poklopcem

Keramika

Oblici

- Karakteristični su vrčevi s cilindričnim vratom i jednom trakastom drškom- Vitke vaze s ravnim dnom, tzv. Flašoidne posude- Zdjele S profila- Urne iz Belegiša blago su bikonične

Ornament vrlo siromašan

- Karakteristika je namjerno ogrubljena (barbotinirana) površina i pojava metličastih ukrasa na gruboj keramici

- Kod fine keramike posebnu pažnju zaslužuje zdjela s 4 drške iz faze B1 na Tržnici koja je ukrašena urezanim i ubodenim ukrasima, a takve ukrase nalazimo i u Bubanj-Hum III, čije porijeklo valja tražiti u Tračkom RBD Ezera

Zlatni nalazi (3 primjera)

- Zlatni nakit iz Orolika kod Vinkovaca – tu je pronađena nakitna garnitura koja se sastoji od velike pektoralne ploče od zlatnog lima koja ima solarno značenje te mali kolutasti ukrasi i prstenčići od tankog lima koji su vjerojatno bili nanizani kao ogrlica

- Zlatni nakit iz okolice Zagreba – zlatne limene trake i vrlo zašiljeni limeni tutuli

- Narukvica iz Bilja u Baranji (povezuje se s Mađarskom i sjeverozapadnom Rumunjskom)

MORIŠKA / MOKRINSKA GRUPA (RBD)

Rasprostiranje

- Rasprostirala se u sjevernom Banatu, sa centrima u donjem toku rijeke Maros i ušću rijeke Maros u Tiszu

- U širem smislu se za nju vežu i nalazi iz Rumunjskog Banata i donjeg Pomorišja

Nazivi

U Mađarskoj se naziva Maros grupa ili Periamoš, a u Rumunjskoj se naziva Periam ili Periam-Pecica

U Jugoslaviji se koristio naziv Mokrinska (nekropola Mokrin u Banatu) koji uvodi Grbić, ali također se koristi naziv Moriška grupa što je Hrvatsko ime za Mađarsku rijeku Maros

Op ć enito

Moriška kultura formirana je u drugoj fazi ranog brončanog doba, u punom procvatu je bila početkom srednjeg brončanog doba, a konačno se ugasila krajem tog razdoblja.

Tasić je izdvojio 3 faze ove grupe u trajanju od oko 1700. – 1300.g.pr.Kr. :

I - Nazvana Pitvaroš, okarakterizirana inhumiranjem i spaljivanjem pokojnikaII - Karakteristično je obilje bakrenih i brončanih predmetaIII - Opće osiromašenje kulture i pojava keramičkih posuda sa mjesečasto oblikovanim drškama (ansa lunata)

Lokaliteti

- Mokrin (velika nekropola, grobovi i tragovi naselja), Ostojićevo, Pitvaroš, Sereg, Bočar

Naselja

Naselja su podizana uz riječne tokove, na lesnim gredama, a dugotrajni život u njima učinio je da imaju izgled tela.

Kuće su građene od pletera i lijepa, pravokutnih osnova, građene su jedna uz drugu, a između njih su ostavljeni uski prolazi. - Otkrivene su i veće elipsoidne jame, možda ostaci poluukopanih koliba.Pokapanje

Istraženo je desetak nekropola sa ravnim grobovima, u kojima su nađeni skeleti u zgrčenom položaju, često s bogatim prilozima.

Na nekropolama iz rane faze sporadično su nalaženi grobovi spaljenih pokojnika, a na nekropolima iz kasne faze dokumentirani su pokopi djece u velikim keramičkim posudama.

Na nekropoli Lalina humka u Mokrinu je otkopano 312 grobova i 80-ak već ranije uništenih grobova

- Tu imamo i spaljivanje u 5 grobova (veže se za početnu fazu) i inhumaciju (brojnije)- Nekropola se nalazi na izduženom grebenu te ima 11 redova grobova- Činjenica da raniji grobovi nisu poremećeni kasnijima ukazuje da su na površini bili označeni- Skeleti su pokapani u četvrtastim rakama ili rakama sa zaobljenim uglovima, najčešće u

zgrčenom stavu, po pravilu s rukama savijenim u laktu i postavljenim ispred lica, a prilozi su stavljani uz glavu ili zdjelicu.

- Muški pokojnici su orijentirani u smjeru sjever - jug na lijevom boku- Žene su orijentirane u smjeru jug - sjever na desnom boku

Keramika

- I faza – karakteristične su posude Nagyrev tipa, vrčevi s jednom drškom i pehari s dvije drške

- II faza – isti oblici zdjela i posuda s vertikalno bušenim, bradavičastim drškama koje su omogućavale vješanje posuđa

- III faza – najtipičniji su tikvasti oblici s dvije nasuprotne ručke

Dvije posude s neobičnim figuralnim prikazom - Na jednoj prikazani lovac i jelen (faza I)- Na drugoj posudi su u dva friza pored geometrijskih motiva, stilizirani oltari, drveće,

životinja (jelen ili konj) i ljudska figura u adorantskom stavu (faza II)

Metal

- Bogato zastupljen u II fazi

- Česti triangularni bodeži karakteristični za srednjoeuropski inventar Br A- Kameni čekići (vjerojatno bojne sjekire) i sjekira s ojačanim rubovima (Randleistenbeil)

Nakit

- Rađen je od zlata i bronce, a najkarakterističnije su karičice za kosu, dok posebnu pažnju zaslužuje dijadema sa iskucanim motivima iz groba 73

- Javljaju se i različiti privjesci – naočarasti, spiralno uvijeni, cjevasti, u obliku 'Panove frule'

Gospodarstvo

Manje zemljoradnje, više lov i stočarstvo

Metalni inventar se veže uz Panonsko-Karpatsko područje, a izrada zlata je vezana za Istok

Geneza

Vidljiva je domaća eneolitska komponenta- Određeni principi u skeletnom sahranjivanju imaju staru eneolitsku tradiciju ovog područja

(Tiszapolgar i Bodrogkeresztur kultura)

S druge strane, jak je udio i RBD Nagyrev grupe (ogrubljeno posuđe s metličastim ornamentom), vrčeve s jednom drškom vežemo uz Vinkovačku grupu dok pehare s dvije ručke (Pitvaroš tip) vežemo uz Bubanj-Hum III (utjecaji s juga)

LITZEN KERAMIKA SAVSKO-DRAVSKOG MEĐURJEČJA (RBD)

Pojava Litzen keramike je uočena 1930-ih godina u Austriji, a naziv je primijenio K.Willvonseder na osnovu tehnološkog postupka izvedbe samog ornamenta (litzen) tipičnog za tu vrstu keramike. Također, naziv Litzen keramika je najprikladniji jer još ne postoji eponimni lokalitet.

Ukras je izveden utiskivanjem sukane niti, odnosno vrpce ili uzice (litzen) u još mekanu, nepečenu glinu, ili pak niti omotane oko štapića, ili tkane tekstilne trake

- Izdvojeno mišljenje o izvedbenoj tehnici ima S. Dimitrijević koji smatra da je ornament rađen pomoću nazubljenog kotačića (radlom), slično kao i u Ljubljanskoj kulturi Alpskog tipa

Rasprostiranje

- Obuhvaća prostor Donje Austrije, Transdanubije, zapadne Slovačke, Slovenije, Zagorje, Slavoniju i Bosne

Općenito

Milojčić dijeli kulturu na dvije faze:

1. Starija – Motiv naizmjeničnih horizontalnih i valovitih traka2. Mlađa – Motiv viseće vitice

Litzen keramika u Hrvatskoj se može podijeliti na protolicensku i klasičnu fazu:

1. Protolicenska faza (Br A1) – prepoznatljiva je po tome što nema klasičnih elemenata i importa inkrustrirane keramike

2. Klasična faza (Br A1 – B1) – u Br B1 se javlja s kasnom inkrustriranom i Vatinskom kulturom

L okaliteti

- Podgorač, Đakovo, Koprivnica, Gradac, Čazma i Vindija.

Keramika

- Vodeći oblik Litzen keramike je vrč kuglastog tijela i ljevkastog, uspravnog vrata s jednom ručkom, koja spaja gornju trećinu vrata s ramenom, a uz to se javljaju amfore i terine

- Ovi tipovi posuda ukrašeni su obično na vratu s više horizontalnih, paralelnih traka izvedenih u litzen stilu, a na ručki su vertikalne

- Podgorač (na položaju Breška, kod Našica) – nađena standardna litzen keramika, ali i ona koja žigosanjem imitira litzen stil. Također ovdje nalazimo i Transdanubijsku inkrustiranu keramiku što je tipično za južnu Szekszard grupu (njenu mlađu fazu)

Geneza

Ishodište bi trebalo tražiti na prostoru istočno i jugoistočno od Alpa i u zapadnoj Panonskoj nizini, a pojava je rezultat seobe nomadskih stočara rane bronce i njihove simbioze s autohtonim supstratom

Po S. Dimitrijeviću se razvila najvećim dijelom iz Ljubljanske kulture Alpskog facijesa

Seobom je prodrla u zapadnu Mađarsku te se stopila sa Zok kulturom te je tako odigrala značajnu ulogu u genezi Transdanubijske inkrustrirane keramike

U Hrvatskoj se ne javlja samostalno, već s Transdanubijskom inkrustriranom keramikom i Vatinskom.

SREDNJE BRONČANO DOBA

Krajem ranog brončanog doba u Slavoniji i zapadnom Srijemu događaju se nove kulturne manifestacije jer Vinkovačka kultura očiton na ovom prostoru nije predstavljala dovoljno jaku osnovu za autohtoni razvitak te se krajem rane bronce pojavljuju kulture koje nemaju obilježja autohtone evolucije, iako je ona odigrala određenu ulogu.

Tako i S. Dimitrijević izdvaja tzv. Bebrinski tip Hatvanskog kompleksa na osnovu slučajnog nalaza jedne terine Hatvanskog tipa iz Vinkovaca i stavlja ga u kratko vrijeme trajanja (krajem Br A stupnja).

VATINSKA KULTURA

Rasprostiranje   -Rasprostirala se u Banatu, Bačkoj, Slavoniji, Srijemu i Olteniji

Periodizacije

- Prvu periodizaciju kulture je napravio Miodrag Grbić koji je u svojoj sintezi o prapovijesti Vojvodine podijelio nalaze ove kulture na dvije kulture, Vatinsku i Vršačku

- Milutin Garašanin 1954.g. izdvaja dvije faze, kojima kasnije dodaje i treću, a koju neki promatraju kao zasebnu grupu, iako ona to nije.

1. Pančevačko – Omoljička - Br A2 / B1 1600. – 1500.g.pt.Kr.2. Vatinsko – Vršačka - Br B2 - C 1500. – 1300.g.pt.Kr.3. Belegiš – Ilondža - Br C - D 1300. – 1200.g.pt.Kr.

Geneza

Vatinska kultura je iz svog centralnog prostora južnog Banata, jugoistočne Bačke i istočnog Srijema već za vrijeme Pančevačko – Omoljičke faze, a naročito za trajanja Vatinsko – Vršačke, širila svoj utjecaj do istočne Slavonije te zahvatila tako i desnu obalu Save.

Tu se stvara Srijemska varijanta ove kulture, a postoji i Zapadnosrpska koju karakterizira pokapanje pod tumulima.

- Prema sjeveroistoku, već u Vatinsko – Vršačkoj fazi je kultura prelazila pretpostavljenu granicu kod Vršca i širila se u Rumunjsku i Banat.

- U Podunavlju granica nije išla istočno od Đerdapa što je potvrđeno teritorijalnim odnosima Vatinske i Verbicioara grupe

- Na jugozapadu je Zapadnosrpska varijanta koja se poklapa s prijašnjom Belotić – Bela Crkva- U Podrinju se širi na lijevu obalu Drine

Tasić granicu s Verbicioara kulturom vidi kod Vršca i Bele Crkve, međutim, to su Vatinski nalazi. Ove dvije kulture se nisu poklapale, već su imale uske kontakte. Bitno je da postoji genetska veza s Verbicioarom, Tli i Monteorom te one skupa čine Karpatsko – donjopodunavski kompleks razvijenog metalnog doba. Također, može se svrstati u niz tzv. Kantharos kultura koje su se u ranom brončanom dobu razvile u srednjem Podunavlju te u srednjoj bronci nastavljaju svoj život. (Bona)

Prema Morintzu, osnovu za nastanak ove kulture čini Mokrinska, a po Kseniji V.-G. ima sličnosti s Bubanj – Hum III, ali se s njom ne poklapa.

Lokaliteti

- Vatin, Pančevo, Omoljica, Popov Salaš, Belegiš, Vinča, Vinkovci, Sotin, Sarvaš, Lovas i Vukovar

Naselja

U Vojvođanskoj ravnici su na riječnim terasama (Vatin), a postoje i gradinska naselja (Židovar, Šančine u Belegišu).

U Vatinu nađene zgrade dijelom ukopane u zemlju i postavljene u redove.

U Židovaru pronađena drvena konstrukcija s kamenom supstrukcijom i peći podzidane kamenom

Pokapanje

S izuzetkom Zapadnosrpske varijante, karakteristični su ravni grobovi.

Zastupljena je inhumacija (Vatin), ali je od početka prisutna kremacija koja je dominantna u cijeloj Vatinskoj evoluciji, a posebno u nakasnijoj fazi.

Spaljivanje se nije vršilo na samom grobu, već su se spaljeni ostaci stavljali u urne (s poklopcem) zajedno s prilozima, a u raku su se stavljale i druge posude te ponekad i kosti životinja.

Pančevačko – Omoljička faza – Br A2-B1

- Koštani predmeti: - dijelovi konjske opreme iz Vatina te ukrasni predmeti od kosti ili kamena, - njihova veza sa Mikenom daje pouzdanu donju granicu početka faze (oko 1500.g.pr.Kr.)

- Metalni predmeti: - sjekire s produženim žljebovima, triangularni bodeži iz Popovog Salaša, bojna sjekira iz Vatina

- Keramika: - kroz sve faze ima grube i fine keramike, fina je glačana i s prevlakom, tamne ili svjetlosive, svjetlosmeđe i žute boje - posude s dvije drške koje u pravilu prelaze preko oboda, a javljaju se i prve polumjesečaste drške (ansa lunata)

Vatinsko – Vršačka faza – Br B2-C

Metal- Inventar ostave iz Lovasa i groba iz Vatina (inhumacija)- Sjekire s peticom (tip Absatzbeil), spiralno uvijene narukvice i istok takvo prstenje

- Zlatni nakit: kružne ukrasne pločice sa iskucanim ornamentima i dvojnim spiralama na rubu

Keramika - Posude sa dvije drške koje prelaze obod i polumjesečastog su oblika ili rožastog ispupčenja- Amfore i poklopci- Zoomorfne vaze – ritoni

Belegiš- Ilandža faza – Br C-D (KBD)

Metal- Igla s rebrasto žljebljenom glavom, dugmad i srcoliki privjesci

Keramika- Urne s visokim, blago razgrnutim vratom i vertikalnim, niskim trakastim drškama na trbuhu- Posude sa dvije drške, manjih dimenzija

- Ukrašavanje je uz pomoć pseudošnjura i urezivanja (paralelne horizontalne linije, cik-cak linije)

Vatinska kultura u Slavoniji

1. Slavonsko-Srijemska varijanta - Br A2 i A32. Tip Lovas - Br B13. Vatinsko-Belegiška faza - Br B2 i C1

U Srijemu i Slavoniji Vatinska kultura zauzima područje Vinkovačke kulture pa se stvara Slavonsko-Srijemska varijanta Vatinske kulture. Ona nije ista kao Pančevačko-Omoljička faza južnog Banata. Iz te rane faze se u Br B1 razvija tip Lovas te tada vjerojatno i dolazi do kontakta s Licenskom keramikom što rezultira nastankom tzv. Belegiške faze Važniji metalni nalazi: - Garnitura skupocjenog oružja iz Vajske, brončani mač s punoljevanom kovinskom drškom

tipa Apa iz Donje Doline, nalazi s graviranim uzorcima ukrašenih ratničkih sjekira tzv. Ugarskog tipa iz okolice Vinkovaca.

KULTURE INKRUSTRIRANE KERAMIKE

Panonska inkrustirana keramika rasprostire se na gotovo cijelom području Panonske nizine, u Slovačkoj, Mađarskoj te Podunavlju (Hrvatskom, Srpskom, Rumunjskom i Bugarskom)

Ime je dobila po keramičkim posudama ukrašenim inkrustriranim motivima koji se nalaze u Transdanubiji, a koji mogu biti različiti (cik-cak, češljasti, točke, krugovi, riblja kost, …)- Inkrustracija se radila od smjese usitnjenih školjaka, vapnenca i svojevrsnog ljepila

Kulura nastaje na prostoru Kisapostaga i to vjerojatno uz pritisak Kulture grobnih humaka, a kasnijim razvojem nastaju sjeverna inkrustrirana keramika (Vesprem) i južna (Szekszard) koja se u vrijeme Br B1 (oko 1700.g.pr.Kr.) širi na jugoistok i tako dolazi na prostor Hrvatske.

Sjeverna inkrustrirana keramika ( Vesprem)

Rasprostire se na obali Balatona te se proteže prema sjeveru, čak i do jugoistočne Slovačke

Keramika- Ima plitku inkrustraciju, a oblici posuda su kao i kod Nagyrev i Hatvan kulture- Ukrasi se nalaze na trbuhu ili vratu posude te su jednostavni (crte i točke)

Pokapanje- Spaljeni ostaci su se stavljali u urne

Južna inkrustrirana keramika ( Szekszard)

Južna varijanta TIK , Szekszard, radi prodor prema jugoistoku, uglavnom iz prostora oko Balatona i Baranje u Slavoniju i Srijem gdje su lokaliteti najčešće locirani uz desnu obalu Dunava

Na prostoru oko ušća Drave u Dunav je TIK prisutna već u vrijeme njene starije faze I (Br A2 i u Br B1 – 1700.-1600.g.), a tek u fazi II se njeni utjecaji šire i na ostatak istočne Slavonije, najzapadnije do Podgorača kod Našica, zapadnog Srijema i sjeverne Bosne

Kultura pripada razvijenom brončanom dobu po D. Garašanin, pri čemu je njen procvat u ranoj etapi ovog perioda (Br A2/B1), ali njen kasniji razvoj je nejasan, dok je u još kasnijem periodu nema.

Lokaliteti- Beli Manastir, Dalj, Erdut, Kozarac, Bijelo Brdo

Geneza

Pripada kompleksu s inkrustriranom keramikom Panonije, a njene su varijante Sjevernopanonska grupa te Dubovačko-Žutobrdska, koja se tu najkasnije izdvaja.

U novije vrijeme je izdvojena i Daljsko-Bjelobrdska varijanta koja se rasprostirala u Baranji i

istočnoj Slavoniji te je nastala na prijelazu Br A2/B1 i traje do Br B2 (Beli M., Darda, Dalj – Livadice, Bijelo Brdo)

Za genezu su važne eneolitske tradicije, posebno Vučedol sa svojom plastikom, a to sjeverne grupe nemaju.

Dubovačko-Žutobrdska se stvara u dodiru s Vatinskom, a ova se pak širi dalje na istok i stavara neke druge grupe.

Naselja

- Nedovoljno su istražena, ali treba istaknuti Beli Manastir gdje se naselje nalazi na platou te su tu nađene jame za otpad ili vađenje zemlje, a u Kozarcu na lako branjivom položaju

Pokapanje

Kremacija u urnama, tj. visokim žarama, a zdjele su se koristile kao poklopci

Keramika

- Osnovni oblik su tzv. Etažne urne koje imaju razgrnuti obod i male drške na trbuhu

- Ukrasi nisu strogo geometrijski, nego se uz koncentrične krugove pojavljuju i stilizirani biljni uzorci (urezivanje i žigosanje)

- U Dalj-Bjelo Brdo je ukras izveden tankim urezima i finim nanošenjem inkrustracije, a prevladavaju krivolinijski motivi za koje se pretpostavlja da su imali simboličko značenje (prikaz kola na ramenu urne iz Dalja)

Plastika- Najpopularniji nalaz je idol iz Dalja koji prikazuje ženu odjevenu u bogatu haljinu s

razgrnutom suknjom koja je okićena brončanim nakitom, a kojoj nedostaje glava.

Metal - Mač iz Bizovca

DUBOVAČKO-ŽUTOBRDSKA GRUPA (SBD)

Termin ove grupe uveo je Milutin Garašanin, a rasprostire se na području Srpskog Podunavlja

(Žuto Brdo) i u južnom Banatu (Dubovac). U Rumunjskoj literaturi grupa je poznata pod imenom Ghirla Mare, a u Bugarskoj – Novo Selo ili Orsoa.

Grupa pripada razdoblju srednjeg i kasnog brončanog doba (Br B i C – 1500.-1300.pr.Kr.), a svojim završetkom zalazi u željezno doba (Br D, a možda čak i Ha A1)

Ova grupa važna je iz dva razloga, izuzetna estetska vrijednost keramike i ukrasa i bogata plastika.. To nam dokazuju:

Rasprostiranje :

- Obuhvaća prostor južnog Banata, uski pojas Srpskog Podunavlja, jugozapadnu Olteniju i sjeverozapadnu Nugarsku

Naselja : -

Večinom jednoslojna naselja na riječnim terasama Dunava i njegovih pritoka (Žuto Brdo, Grad), ali danas su oštećena riječnom erozijom

Sahranjivanje:

Pokojnike se spaljivalo van grobova. A zatim su se spaljeni ostaci stavljali u urne te potom u ravne grobove s prilozima poput keramike ili metalnih predmeta

U grobovima se često nalaze i statuete, antropomorfne figure, figure ptica ili zvečke - Statuete se redovito stavljaju u dvostruku posudu koja je namjerno lomljena (ritualno)

Pojava dvojnih pa i trostrukih grobova (porodica), a i vjerojatno su ih označavali jer stariji nisu oštećeni mlađima.

Metalni nalazi

- U principu ga i nema mnogo jer ga nisu često stavljali u grobove, ali je prikazan na statuetama

- Ostava iz Velike Vrbice: zlatni lunulasti privjesci, zlatna križna aplikacija, zlatne perle, prstenje tipa Noppenring.

Keramika :

- Dvije varijante urni: a) Urne sa visokim, razgrnutim obodom, s 2 - 4 horizontalno bušene trakaste drške

b) Urne etažnog tipa

Ornamenti su bogati, najčešće geometrijsko urezivanje i koncentrični krugovi , arkade, cik-cak, meandar i inkrustacija - vidljiva težnja za horror vacui (tipično za Grčki geometrijski stil).

Plastika:

Antropomorfne figurice:

a) Stojeća figura u zvonastoj suknji s rukama savijenim u laktovima ili sa stiliziranim rukama ispod grudi

b) Statuete s masivnim konkavno-konveksnim trupom koji je pločast

c) Statuete s plosnato masivnm trupom, četvrtastog presjeka

Religija

Dupljajska kolica – nađena su u dva primjerka na lokalitetu Grad na Dupljaji - Jedan primjerak se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, a predstavlja mušku figuru u ženskoj nošnji (ima falus ispod haljine), vezan i uz kult sunca – urezan sunčani krug u dnu kolica s unutrašnje strane - Druga statueta je u Vršačkom muzeju s ugraviranim svastikama te ukazuje na solarni kult

Kličevački idol – ženska figura od gline koja nosi nošnju s plosnatom kapom na glavi - nađen u grobu spaljenog pokojnika i to je prvi takav idol koji je nađen, ali je stradao tokom Austrijskog bombardiranja Beograda u I. Svjetskom ratu

Geneza

Dubovačko – Žutobrdska grupa pripada kompleksu sa inkrustiranom keramikom Panonskog područja i nastala je širenjem nosilaca južno panonske grupe sa inkrustiranom keramikom duž Dunava u pravcu istoka.

Međutim, tu su postojali i drugi kontakti pa neki porijeklo ove grupe traže u vezama s Vučedolskom kulturom zbog idola. Također, kontakti sa susjedima, Vatinskom grupom i Verbicioarom sui više nego očiti.

KASNO BRONČANO DOBA

KULTURA POLJA SA ŽARAMA

KPŽ se razvila u okviru kasnog brončanog doba, od početka 13.st. do kraja 8.st.pr.Kr. (Br C2/D - Ha B3). Njeni nosioci nisu pripadali jedinstvenom etničkom kompleksu te je rezultat novih manifestacija uzrokovanih naglim razvojem metalurgije, trgovine i obrta. Značajka kulture je obred spaljivanja mrtvih i pokapanje paljevinskih ostataka s prilozima (nakit, oružje, oruđe) pretežno u žarama u ravnim grobovima, na prostranim grobljima. KPŽ je proučavao Merhart i H. Müller Karpe koji KPŽ dovodi u vezu sa kasno Mikenskom kulturom i Egiptom, pa tako postavlja apsolutnu kronologiju KPŽ-a srednje Europe od početka 13.st. (Br D) do kraja 8.st. (Ha B3), tj. do Tračko-Kimerskog prodora.

KPŽ kod nas je najjužniji ogranak te kulture, na sjeveru graniči sa KPŽ Transdanubije, a na zapadu sa predalpskim i jugoistočnim Alpskim područjem i sa KPŽ Slovenije, južno od Kupe i Save, KPŽ dolazi u dodir s sjeverozapadnim i centralnim Balkanom (Glasinac), te naročito preko srednje Bosne vrši utjecaj sve do Dalmacije

K. Vinski-Gasparini podijelila je KPŽ na 5 razvojnih faza ( I-V, BrD do HaB3 )

Grupe KPŽ-a:

1) Virovitička grupa2) Grupa Zageb3) Grupa Velika Gorica4) Grupa Dalj5) KPŽ Sjeverne Bosne

GRUPA VIROVITICA

Grupa Virovitica je najstarija manifestacija KPŽ u Hrvatskoj i datira se na prijelaz Br C/Br D i Br D, a to je I. faza KPŽ.

Rasprostire se u sjevernoj Hrvatskoj odakle se širi prema Slavoniji. Ishodište je srednja Podravina (Ložnjak), a istočna granica je zapadno od Osijeka.

Lokaliteti su Novigrad na Savi, Peklenica, Virovitica, Drljanovac, Cerine VII, Moravče i Vočin.

Novigrad na Savi je jedino istraživano naselje iako K. Vinski Gasperini smatra da ne pripada ovoj grupi. Naselje traje od 13. do 10. st (Br D-Ha B1), a tu su pronađeni i kalupi za lijevanje.

Pokapanje se vrši isključivo u ravne grobove s incineracijom. Na razbijene posude postavlja se žara s kalcificiranim kostima, a zatim se na sve nabaca pepeo i gar od incineracije, također, specifično za ovu grupu je razbijanje keramike.

Na Drljanovcu, Martijancu i Zagreb-Vrapče nađene su zajedno Virovitička posuda i jedna iz starije faze (kaneliranje) što dokazuje da su kulture živjele usporedo.

Horizont Peklenica

Jedina ostava faze I nađena je u Peklenici. - Nađena su dva mača tipa Sprochkoff Ia (Br C - Br D) i igle s makovom glavicom. - Mačevi Sprockhoff Ia javljaju se i u ostavama faze II iz Tenje, Bizovca, Gornje Vrbe i

Marine kod Trogira

GRUPA ZAGREB

Grupa pripada fazi II i III KPŽ-a, a označena je kao regionalna pojava te je stilski srodna kulturnom krugu tipa Bajerdorf-Velatice. - Traje do kraja Br D, kroz HaA1 i A2 stupanj, stariji horizont grupe Zagreb je Zagreb-Vrapče

(kraj Br D i Ha A1), a mlađi Zagreb-Horvati (Ha A2)- Baierdorfsko-Velatički utjecaji vide se u keramici, masivnim klobučastim iglama, pojavi

fibula (fibule u obliku violinskog gudala) i umba

Rasprostiranje- Uglavnom se poklapa s grupom Virovitica što je pretežan dio Savsko-Dravskog međuriječja

Lokaliteti- Novigrad na Savi, Vrapče, Horvati, Veliko Nabrđe, Kloštar Ivanić, Cerine VII.Pokapanje

Pokapanje je paljevinsko, ostaci se stavljaju u žaru koja je postavljena na sloj paljevine i pepela, a ponekad se poklapa zdjelom. - Pepeo se ne nabacuje preko žare, a keramički prilozi se ne razbijaju

Nekropole su: Vrapče, Horvati, Novigrad Podravski, Martijanec, Bošnjak, Starogradački Marof

Na Vrapču su ustanovljena dva groba postavljena u kamenim škrinjama, a jedan je pokriven kamenom pločom, a to ukazuje na socijalni i društveni poredak. - Pokapanje u škrinjama veže se za Baierdorf-Velatice.- Brončani materijal u grobovima pokazuje znakove gorenja što znači da je pokojnik spaljen s opremom što nije slučaj kod Virovitice.

Horizont Veliko Nabr đe

Materijal je pretežno vezan uz Ha A1. - Nađeni su mačevi tipa Sprockhoff I a, I b, II a, II b, mačevi «Slavonskog» tipa, tipa Aranyos i

Hemigkofen, rijetki su mačevi punokovinske drške- Nađeno je vjedro tipa Kurd iz 12. st., najstariji primjerak brončanih žvala, ulomci šljema,

ulomci knemida, ulomci obrazina i ulomci štita- Od fibula prisutne su fibule u obliku violinskog gudala i fibule s listasto raskovanim lukom.

U ostavi iz Sl. Broda nađen je pojas od brončanog lima geometrijski ukrašen iz 13. ili 12. st.Zlatna dijadema iz Siska s pozamanterijskim ukrasom datira se u 12. st.U ostavi Bingula-Divoš nađen je pektoralni brončani nakit iz 12. st.

Horizont Kloštar Ivanić

Nakit se uglavnom gubi, nema fibula u obliku violinskog gudala ni raskucanog luka. - I dalje su prisutne šuplje sjekire, srpovi i koplja. - Prisutne su igle s glatkom okruglom glavicom i igle s lukovičastom glavicom

U Ha A2 opada broj ostava metalnih predmeta. Teržan vidi povezanost u malom broju grobova i velikom broju ostava u starijoj KPŽ te velikog broja grobova i malog broja ostava u mlađoj KPŽ.

GRUPA VELIKA GORICA

Pripada mlađoj kulturi polja sa žarama, fazi IV KPŽ-a sjeverne Hrvatske, a datira se u Ha B1-B2 stupanj srednjoeuropske periodizacije (11. – 9.st.pr.Kr.)

Rasprostiranje - Uglavnom u središnjoj Posavini i Turopolju; područje između Save, Kupe, Dobre i

Žumberačke gore

Lokaliteti- Nekropola u Velikoj Gorici, Ivanec, Matijevići, Sv. Petar Ludbreški

Nekropola u V.Gorici najvažnija nam je i pruža nam osnovu za njenu relativnu kronologiju, a grupu dijelimo u dvije faze, stariju i mlađu.

Velika Gorica I – Ha B1Velika Gorica II – Ha B2

P okapanje

Radi se isključivo o incineraciji, a žara je polagana u jamu na sloj pepela i gareža, a rijetko je bila poklopljena drugom posudom. Prilozi su polagani ili u žaru ili iznad nje, a oni brončani pokazuju tragove gorenja. - Jedino nekropole u V.G. i u Dobovi poznaju žare sa rupama – ona ima simbolično značenje

vezano uz vjerovanje u zagrobni život.

Nakit

Fibule su oskudno zastupljene, a najčešće se susrećemo s manjim naočarastim fibulama s osmicom na sredini koje su specifične i za stariji i mlađi stupanj grupe - Imamo i samo jedan primjer fibule u obliku harfe, ali česte su igle

Geneza i susjedi

Proces formiranja grupe odvijao se bez naglih promjena na osnovama prethodne grupe Zagreb. Grupa V.Gorica se u suštini jako razlikuje od njoj istočne susjedne i u svojoj starijoj fazi istovremene grupe Dalj koja je u vezi s širim krugom Podunavlja, a grupa V.G. s jugoistočno Alpskim prostorom

Znači grupa Velika Gorica po svojim osobitostima u biti predstavlja izdvojenu kulturnu pojavu na granici između Panonsko-Podunavskog i jugoistočnog Alpskog prostora.

GRUPA DALJ

Trajanje Daljske kulture može se u kontinuitetu pratiti od 10.st. (od Ha B) do provale Kelta u Podunavlje (3.st.pr.Kr.) te tako prelazi vremenski okvir brončanog doba, ali kad se radi o brončanodobnoj grupi, ona traje do pojave Tračko-Kimerskog prodora krajem 8.st.pr.Kr. kad počinje Daljska grupa u željezu.

Pojava grupe Dalj uzrokovana je svakako ekspanzijom grupe Vàl iz sjeveroistočne Transdanubije pa se ponekad u literaturi nalazi termin Val-Dalj, a u nekim situacijama i Dalj-Donja Dolina, ali ona ipak na području svog rasprostiranja predstavlja izdvojenu cjelinu.

Rasprostiranje- Obuhvaća prostor istočne Slavonije i Hrvatskog Podunavlja s istočnom granicom između

Vukovara i Iloka gdje je zona mješanja utjecaja Daljske i Bosutske grupe

Lokaliteti- Naselja: Batina, Osijek, Dalj-Kraljevac- Groblja: Vukovar-Lijeva bara, Dalj-Busija, Batina, Osijek- Ostave: Šarengrad, Batina, Bašćine

Nekropola Dalj

Prapovijesna nekropola u istočnoj Slavoniji koja pripada KPŽ-u, na kojoj je sahranjivanje obavljano od kasnog brončanog doba (Ha B) do Latena (10. do početka 4.st.). - Otkrivena ja krajem 19. stoljeća kada je znatan broj grobova uništen poljoprivrednim

radovima. - Podaci o grobnim cjelinama sa iskopavanja obavljenih između 1909. i 1911. god. nisu

sačuvani, pa su mnoge keramičke posude (amfore, zdjele, pehari) i metalni predmeti (igle, fibule, narukvice) datirani na osnovi tipoloških karakteristika.

- Osim grobova sa ostacima spaljenih pokojnika, nekropola je sadržavala i grobove sa inhumiranim pokojnicima, datirane u Ha B2 – Ha C, u kojima su kao grobni prilozi nađeni tzv. Trakokimerski brončani dijelovi konjske opreme (psalije, žvale, kružasta dugmad).

GRUPA BELOTIĆ – BELA CRKVA

Grupa je izdvojena sistematskim iskopavanjem M. i D. Garašanin u grupama tumula u Rađevini, u zapadnoj Srbiji, na lokalitetima Šumar u Belotiću i Bandera Cerik u Beloj Crkvi

Rasprostiranje- Na prostoru zapadne Srbije je zastupljena u nekoliko izdvojenih mikroregija, što je vjerojatno

povezano s lokalnim varijantama grupe

Lokaliteti- Belotić, Bela Crkva, Dragačevo (Negrišori i Markovica), Jadro

Kronologija

Grupa traje kroz cijelo RBD (Br A) i ima dvije faze:

1. Starija – vrčevi s jednom drškom iz kumka I u Beloj Crkvi, a vežu se za početnu etapu rane bronce2. Mlađa – zdepasti triangularni bodež iz Bele Crkve koji predstavlja razvijenu etapu rane bronce i blizak je nalazima iz Mokrina

Naselja - nema podataka

Pokapanje

Biritualno pokapanje isključivo pod tumulima srednje veličine (15 x 1,5 m) raspoređenim pojedinačno ili u malim grupama koji se nalaze na brežuljcima.

- Kremacija - prvo su do neke mjere nasuli tumul, a onda u središtu napravili lomaču gdje bi kosti tako ostale (bez urne), a dodali bi koji prilog (posudu) prije ili poslije samog čina izgaranja

- Inhumacija - isto su do neke granice već nasuli tumul, a onda napravili postolje od spaljene zemlje ili su postavljali kamenu konstrukciju na koju bi se polagao pokojnik u zgrčencu

Metal

- Triangularni zdepasti bodež sa dvije zakovice na čijem se gornjem dijelu jasno sačuvao otisak drške od organske materije

Keramika

- Ona iz ranijih grobova je bolje fakture, sive ili sivo-crne površine te su dobro pečene i uglačane

- Oblici su raznovrsni: otvoreni pehar sa dvije male drške (podsjeća na kantarose B.-H.), kruškolike posude te neki oblici koji se vezuju uz Vučedolski kulturni krug

Religija

Postoji mogućnost običaja ljudskih žrtava prilikom pogreba, a jako zgrčeni stav skeleta koji preteži u grupi Belotić-Bela Crkva vjerojatno treba objasniti vezivanjem mrtvih u vezi sa strahom od vampira.

U istom smislu ukazivalo bi i nabacivanje kamenja preko tijela pokojnika ili postavljanje daske preko skeletnog groba te na kraju, podizanje kamenog vijenca oko tumula što je možda u vezi sa magičnim odvajanjem svijeta živih od mrtvih i zaštitom od njih.

S druge strane imamo Stepske elemente na što upućuju nalazi grumenja crvene zemlje u nasipu humki koji se vežu uz poznatu ulogu i značaj crvene boje kao boje života (posipanje pokojnika okerom), a zanimljiv je i nalaz kamenog noža (fragmentiranog) u Belotić-Šumaru.

Geneza i susjedi

Grupa Belotić-Bela Crkva pripada Podunavsko-Balkanskom kompleksu RBD.

U svom kulturnom inventaru pokazuje vezu i srodnost sa nizom drugih grupa poput Vinkovače ili Nagyrev, Bubanj-Hum III, Pitvaroš, ali i razvijenim fazama Mokrinske grupe.

Također ova se grupa veže i za starije eneolitske tradicije, a najviše sličnosti grupa B-B Crkva pokazuje sa tumulima Transilvanije.

RANO BRONČANO DOBA U ISTOČNOM DIJELU CENTRALNE EUROPE

Prve kulture koje se javljaju u brončanom dobu na ovom prostoru su u biti izravni nasljednici Vučedolske kulture, ili njezine regionalne varijante. To su Mako i Nyirseg regionalne varijante koje zapravo pripadaju kasnom eneolitiku, ali su utjecale u stvaranju bronce.

Mako je bila rasprostranjena u Podunavlju i Potisju Mađarske i Slovačke, u Vojvodini te u Moravskoj. U Slovačkoj se ona naziva Kosihy – Čaka te tako kad se radi o ranom brončanom dobu govorimo o Mako – Kosihy-Čaka kulturnom kompleksu. Njezina gruba keramika ukrašena barbotinom i urezivanjem podsjeća na izrađevine od bronce, dok je fina keramika neukrašena.

Nyirseg je rasprostranjen u jugoistočnoj Slovačkoj i sjeveroistočnoj Mađarskoj te je sličan Mako i klasičnom tipu. S Mako tipom ga veže rijetko ukrašavanje, a s klasičnim velik spektar oblika.U istočnoj Slovačkoj se naziva i Nyirseg – Zatin.

Nastanak ranog brončanog doba u Transdanubiji je u vezi s istovremenim dolaskom dvije grupe. Mako grupa koja je stvorena od južne i jugoistočne komponente, zauzima sjeveroistočnu Transdanubiju i sjeverozapadnu Slovačku.

U Slavoniji i južnoj Baranji živi osnova Vučedolske grupe, koja dolaskom južne komponente stvara Vinkovaču grupu, a ona prodire na sjeverozapad i zauzima velik dio Transdanubije koji je do tad bio u posijedu Badenske kulture.

Mako i Somogyvar-Vinkovci žive zajedno u prvoj fazi ranog brončanog doba, dok u drugoj fazi na Mako teritoriju nastaje Nagyrev, a zatim i kultura zvonastih pehara – Csepel, čija se istovremenost sa Somogyvar-Vinkovci može dokazati.Kod razdvajanja Somogyvar-Vinkovci od Mako je presudan nedostatak ukrašavanja kod Mako.

MAKO – KOSIHY -Č AKA

Tasić Mako vidi kao prijelaznu fazu ka Somogyvarskoj kulturi, a ne kao postvučedolsku manifestaciju.Za Kalicza je ona samostalna kultura koja uz Vučedolsku i Nyirseg čini Zok kulturu. Također, pretpostavlja da Mako nastaje dolaskom populacija s juga i istoka i da prethodi Nyirsegu te je da je paralelna sa Bubanj – Hum II

Lokaliteti- Čaka, Šurany – Nitriansky-Hradok, Nove Zamky, Ivanka pri Dunaji, Šal'a Dedinka

Naselja- Nisu velika ni trajna, a kulturu odlikuje nomadski način života

Pokapanje- Kremacija u urnama, ali se javlja i malo inhumacije

Keramika- Zdjele i pehari koji su ukrašeni iznutra (kasnije se ne ukrašavaju više iznutra)- Vrčevi s konveksnim tijelom, vertikalnim vratom i malo otvorenim ustima

NYIRSEG – ZATIN

Ime je dobila po regiji u sjeveroistočnoj Mađarskoj, a u Rumunjskoj se nalazi dijele na dvije faze, Berea i Sonislau, ali u novije vrijeme se Sonislau gleda kao prijelazna kultura ka Otomani.

Rasprostiranje- Sjeveroistočna Mađarska, istočna Slovačka i sjeverozapadna Rumunjska

Naselja - Podizana su na niskim brežuljcima, a sastoje se uglavnom od koliba ili kuća pravokutnih

osnova, građenih od pletera i blata.

Lokaliteti - Tiszaluc (najdonji slojevi ovog tella pripadaju Nyrseg kulturi), Nyirpazony (jedan oveći stambeni objekt)

Pokapanje- Spaljeni ostaci su se stavljali u urne koje su se plitko u zemlju stavljale same ili grupirane u manje skupine, a u Sonislau se javlja pomalo i inhumacija

Keramika- Vrčevi s oštro profiliranim trbuhom i ravnim vratom, zvonasti pehari, amfore- Prepoznatljiva je najviše po ukrasu (metličasti, bradavičaste aplikacije i pravokutni motivi

koji su često inkrustrirani)

Metal- Nema brončanih nalaza, a malo je i kamenih

Glinene figurine- Posuda u obliku ptice iz Hoszupalya i model kotača iz Sonislau

Geneza

Na sjeveru i zapadu je preslojava Hatvan (Tiszaluc), a u srednjem, istočnom i južnom dijelu Otomani.

Početak kulture se poklapa sa početkom kulture Nagyrev, koja također preslojava kulturu Mako

Slijed Nagyrev – Hatvan – Fuzesabony prisutan u Toszegu, ponavlja se i diljem Mađarske i Slovačke (Hatvan, Tiszaluc-Dankadomb, Male Kosihy, Nitriansky-Hradok, Barca).

Ipak, ima i iznimki, u Tiszalucu nema Nagyreva, već se Hatvan nastavlja izravno na Nyirseg ; na Dunavu pak nema Hatvana, a Nagyrev nasljeđuje Vatya, dok u Transdanubiji Nagyrev nasljeđuje Kultura inkrustrirane keramike.Nakon Nyirsega općenito dolazi Hatvan, iako se u Slovačkoj javlja već u kasnijim fazama, dok je u Rumunjskoj dio početka Otomani i Fuzesabonya.

NAGYREV KULTURA

Ime dolazi od naselja koje je u Nagyrevu kod Solnoka 1926. i 1928.g. istražio F. Tompa.

Kulturu dijelimo na 4 faze, a postoji i proto-Nagyrev skupina koja se naziva Csepel, a koja se ponekad stavlja i u Kulturu zvonastih pehara.

Rasprostiranje- Obuhvaća prostor jugoistočnog Alfold i sjeverne Transdanubije

Geneza

Prema nekim je istraživačima povezana s pojavom novog vala utjecaja s juga, međutim, takvo objašnjenje čini se previše jednostavno te se ističe da je temelj za nastanak kulture morala biti kultura Mako – Kosihy-Čaka.

I. Bona predlaže proto-Nagyrev fazu koja bi išla paralelno s Mako – Kosihy-Čaka, ali ti se nalazi danas pripisuju grupi Csepel.

Nagyrev kultura se proteže kroz Br A1, a u ranoj A2 već nestaje, ali bitno je da vrši jak utjecaj na razvoj drugih kultura rane bronce, a utjecaj joj se vidi čak i u kulturi Unjetice.

Naselja

Podizana su na obalama Tise i Dunava te imaju izgled tella.

Kuće su pravokutnih osnova, građene od pletera i lijepa, a sastoje se od dvije prostorije u kojima se nalaze banci (klupe?) i ognjišta.

Podizana su i kratkotrajna naselja s poluukopanim kolibama i jamama, koja su vjerojatno bila sezonskog karaktera.

Pokapanje

Nekropole su se nalazile u blizini naselja, a u prve dvije faze su se večinom pokojnici spaljivali te su njihovi ostaci polagani u grobne jame ili u keramičke urne. Javljaju se i grobovi sa skeletima u zgrčenom položaju, ali nisu česti. - Na nekropolama iz kasnijih faza (3 i 4) su češće urne, i to uglavnom ukopane u redove, a kao

prilog se stavljaju posude

Keramika

Posude su pretežno dobre fakture, uglačanih površina i tamnih boja. Glavni oblik je pehar s dvije ručke i visokim vratom, a javljaju se i čaše, zdijele, lonci i amfore. Posude su ukrašavane urezanim cik-cak linijama, češljastim motivima ili plastičnim rebrima, a na posudama iz mlađe etape prikazane su katkad stilizirane figure i simbolički znaci, raspoređeni u frizove ili metope što se povezuje s Vatya kulturom ili Kulturom inkrustrirane keramike. Metal i dr.- Nakit (privjesci i igle od kosti, perle od fajansa, kostiju, školjki i životinjskih zuba), oruđe od

kamena, kosti i roga (uglačane sjekire i čekići), ali je izuzetno mali broj bakrenih predmeta (triangularni bodeži, igle)

HATVAN KULTURA

Naziv je dobila po nalazištu u središnjem dijelu sjeverne Mađarske, datira se u Br A2 (1800.-1700.g.), a rasprostirala se u sjevernoj Mađarskoj i tu je nasljedila Nagyrev kulturu, osim u Tiszaluci gdje nasljeđuje Nyirseg kulturu.

Naselja- Večinom su tellovi, ali javljaju se i fortificirana naselja.- Kuće su pravokutne osnove od pletera i lijepa, a pridržavaju ih stupovi te unutra imaju 2-3 ognjišta. - U Hatvanu centralni red stupova podupire dvoslivni krov, a u Tiszalucu se lijepo vidi unutarnje uređenje kuća - Kuće su orijentirane u istom smjeru

Pokapanje- Prevladava kremacija, a urne i prilozi u obliku keramike se stavljaju u ovalne ili kvadratne rupe u zemlji.- Često naselje ima i više od jednog groblja, a ako je naselje na planini, groblje bi se smjestilo u nizini

Keramika- Glavni je oblik isti kao i kod Nagyrev kulture, a javlja se i niska konična zdjela s pojačanim obodom i 1 ili 2 ručke- Ima puno naseobinske keramike, a javljaju se i zoomorfne posude

Metal i dr.- Triangularni bodeži, nakit (spiralne perlice, gumbi i perlice od fajansa, kostiju i školjki), kameni

čekići i sjekire

Figurine- Životinjske i modeli kotača

Privreda- Uzgoj konja i stoke (nađeni su obražnjaci od kosti)

KISAPOSTAG KULTURA

Ime dolazi od mjesta Kisapostag u središnjoj Mađarskoj, a kultura se protezala u Transdanubiji, uz Dunav i glavna grana privrede joj je bila stočarstvo.

Traje kroz Br A1 (1900.-1800.g.) i nastaje mješavinom Mako – Kosihy-Čaka i Kulture zvonastih pehara te pomaže u prijelazu Nagyreva u Vatyu.

Ima dvije faze: 1. Središte između Dunava i Balatona 2. Središte između Dunava i Tisze

Pokapanje- Nastavak Nagyreva

Keramika- Glavni oblici kao kod Hatvan, odnosno Nagyrev, a posebne su velike urne s globuralnim tijelom, malim vratom i 4 male ručke na trbuhu

NITRA KULTURA

Srodna je južnopoljskoj Mierzanowice i Košt’any kulturi i ima 3 faze

Nasljeđuje šnjur, a nju na jugoistoku nasljeđuje prvo Unjetice, a zatim Mad’arovce

Pokapanje- Gotovo sve što znamo o ovoj kulturi je iz grobova.- Nalaze je objavio A. Točik, a na nalazištu Branč je otkopano 237 grobova gdje su pokojnici pokapani u pravokutne rake, koje su nekad obrubljene drvetom, a jedna ima drvenu komoru- Muški su orijentirani u smjeru zapad-istok s glavom koja gleda na jug, a žene obrnuto

Keramika- Nije česta, najviše je S-profiliranih šalica s jednom i bikoničnih vrčeva s dvije drške (šnjur)

Metal- Karakterističan je oblik brončanog lima u obliku lista vrbe, a u tom obliku su pronađene narukvice, prstenje, naušnice i ukrasi zakosu- Triangularni bodeži, šila, sjekire, igle i dijademe

Ostalo- Perle od kostiju i fajansa, kamene strelice, koštane igle, …

KOŠT’ANY KULTURA

Veoma je slična Nitra grupi, a naziv je dobila po groblju u istočnoj Slovačkoj, dok joj je jezgra područje Koška gdje se nalazi pet velikih nekropola.

Faze koje traju od 1900. do 1700.g.pr.Kr.:- Proto Košt’any- Klasični Košt’any- Košt’any – Otomani

Egzistira u isto vrijeme kao Nyirseg i Hatvan na jugu, tj. u vrijeme Br A1, a zadnja faza ide u A2

Pokapanje- Košice – grobovi poredani u redove i orijentirani u smjeru sjever-jug, a između grobova je prostor od nekih metar i pol, dok su pokojnici najčešće u zgrčenom položaju

- Nedavno su istražne i Iwanowice u Poljskoj, gdje je I. Machnik našao 160 grobova

SREDNJA BRONCA

FUZESABONY KULTURA

Razvila se u sjevernoj Mađarskoj, u gornjem i srednjem toku Tisze te okolnim regijama i traje u vrijeme kad završava Hatvan i Vinkovačka kultura.

Ona je ekvivalent Otomani kulture u Rumunjskoj pa se često naziva i Otomani – Fuzesabony, a zanimljivo je da i jedna i druga imaju lokalnu varijantu Gyulavarsand ili Varsand

Naselja

Dominiraju tellovi na ravnicama bez fortifikacija, a osim što se grade nova naselja, često se okupiraju i naselja Hatvan kulture.

Najpoznatije naselje je eponimno nalazište Fuzesabony koji je prvi istraživao Tompa. Radi se o tellu bez fortifikacija koji je bio i kultni centar, ali nema prvotne Hatvan faze.- Razlikujemo dvije vrste kuća, manje su obiteljske, a veće su komunalne- Unutra su se nalazila ognjišta od gline, a posebno mjesto u kući je zauzimala fina keramika koja

se mogla i vješati na zidove

Pokapanje

Jedna od rijetkih kultura kod koje se jednako dobro poznaju i naselja i nekropole, a način za raspoznavanje ove kulture od preostalih zajednica Hatvana je inhumacija koja je ovdje prisutna.

Najpoznatije su nekropole Mezetarkanj-Keltešhalom (rana faza), Pustasikso (kasna faza) i Majorošhalom (sve faze)

Grobovi su bili grupirani u klanove ili obitelji, nekoliko kilometara od samog naselja, ili su bili u redovima ili grupirani oko imaginarnog ovalnog prostora.

Pokojnici su se pokapali u zgrčenom položaju na boku, muški na desni, a žene na lijevi te s licem okrenutim prema istoku. Isti je položaj primjećen i kod djece.

Prilozi su barem jedna posuda kod glave ili kukova, a veće kod nogu. Oružje i oruđe su iznad ruku, dok punu ratnu opremu nalazimo u ratničkim grobovima (bodeži, sjekire ili par bojnih sjekira).

Keramika (vrijedi i za Otomani)

Polirana crna keramika, ukrašavana kaneliranjem i bradavičastim ispupčenjima

Najčešće su elegantne šalice s jednom drškom i velikim trbuhom, a imamo i otvorene zdjele s nogama i vrčeve s širokim trbuhom

Metal

Često ima ugravirane ukrase

Nalazimo sjekire s tuljcem za nasad, posebno Krtenov tipa te Randbeile, al ii triangularne bodeže i dlijeta

I muškarci i žene su nosili obične ili ukrasne igle, nalik na one za šivanje, kod vrata ili na prsima

OTOMANI KULTURA

Proteže se duboko u Slovačku i sjevernokarpatsko pribrđe, ali je inače najrasprostranjenija u Rumunjskoj, uz doline Mures i Somes, a najpoznatije nalazište je Barca, a najimpresivnije Spišsky Šturtok

Naselja- Izbjegavaju brdovita područja i preferiraju nizine uz vodene tokove

I. i II. faza- Ima pet vrsta naselja: na rtovima, na kutovima formiranih kod otoka i Rijeka, tellovi, otvorena naselja, otoci u močvarnim područjima- Naselja su okružena palisadama, a na tellovima ima naznaka da kuće formiraju prsten oko otvorenog područja

Pokapanje- Nema puno dokaza, na nekropoli Ciumesti je kremacija, a u Salacei je nađen grupni inhumacijski ukop gdje su pokopani muškarac, žena, cura i novorođenče

GYULAVARSAND KULTURA

Obuhvaćala je prostor istočne Mađarske te je graničila s Fuzesabonyem na istoku i jugoistoku te preslojava na područjima Otomani kulturu

Naselja

Najpoznatiji je tell Turkeve – Terehalom koji se proteže kroz ranu (Otomani) i srednju fazu bronce (Gyulavarsand i Koszider)

- Nakon Otomani faze je naselje spaljeno i opet izgrađeno te je bilo okruženo vodenim jarkom- Kuće su orijentirane u smjeru sz-ji i imaju glineni pod i zidove od pletera i lijepa koji su

ojačani stupovima te krov na dvije vode

Keramika- Kao i Otomani i Fuzesabony, s tim da je poseban oblik šalica s velikom ručkom

Ostalo- Spirala je učestala na keramici, kostima, brončanom oružju i spiralnim diskovima što je vjerojatno utjecaj s juga

Ovoj kulturi pripada Hajdusamson i Apa ostava

VATYA KULTURA

Širenje Kisaposaga na istok i miješanje s Nagyrev kulturom stvara početkom srednjeg brončanog doba Vatya kulturu.

Ona zauzima područje gdje su se nekad nalazile te kulture, dakle Transdanubiju, ali zauzima i nekadašnja Hatvan naselja te se širi i preko Dunava, u nekadašnjim naseljima Nagyreva.

Naselja

Postoje jednoslojna i dvoslojna naselja, ali ipak, kultura je poznata po velikom broju utvrda koje je izgradila uz Dunav tijekom svoje srednje faze.

- Utvrde: Bolcske (ostaci Nagyreva i Vatye), Nagykoros (ostaci madraca od trske), Alpar (kontrolirala centralni i južni dio Tisza regije), Lovasbereny (kultno središte)

Zauzimala su se i stara naselja, a nova često imaju tanji sloj i manja groblja

Privreda

Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom te su svoje proizvode mijenjali za ostalo što se vidi i po grobovima.- Brončano oružje i igle su dobivali iz centralne Europe i istočnih Alpa- Neki brončani privjesci i bodeži su stigli s istoka i juga- Jantar je dolazio sa sjevera, a večina keramike iz istodobnih kultura

Pokapanje

Kremacija, često u velikim grobljima, a grobovi su grupirani u manje skupine te su se u urne prvo stavljale kosti nogu, a nakon toga kosti tijela i na vrh lubanja i zubi.- Urna se pokrivala s jednom ili dvije zdjele i unutra ili pored urne se stavljala mala šalica.

KULTURNE SKUPINE S INKRUSTRIRANOM KERAMIKOM

……………………………………….

MAD’AROVCE KULTURA

Matrijal i naselja na tellovima uz rijeke stavlja ovu kulturu u kulture Panonske nizine.

Kultura je srodna Unjeticama pa se ponekad i smatra njezinom podgrupom. Ima također i zajedničke elemente s lokalnom Kulturom grobnih humaka koja ju nasljeđuje

Lokaliteti- Mad’arovce, Nitra, Nitransky Hradok, Vesle-Hralisko

Naselja

- Općenito su naselja na niskim područjima pa su zato okružena jarcima i/ili bedemima, a ako se radi o tellovima onda se nalaze uz rijeke.

Pokapanje

- Miješani ritus i srednje velika groblja u nizinama

Kermika

- Tamnih poliranih stijenki

HORIZONT OSTAVA MAĐARSKE

Ostave Mađarske je Amalia Moszolics podijelila u horizonte :

KPŽ (Br D – Ha A1)

I Banyabukk V a Aranyos

II Komlod – Ercsi V b Kurd

III a Hajdusamson ( i Apa) V c Gyrmely

III b Kosziderpadlas VI a Hajduboszormeny

IV a Forro VI b Romand

IV b Opalyi

I Banyabukk- Raniji od Nagyreva, najranija Mađarska ostava iz 19. – 18.st.pr.Kr.- Triangularni bodeži i rapiri koji svjedoče o razmjeni s Egejom

II Komlod – Ercsi- Paralelna je s Hatvanom- Sjekire s tuljcem za nasad s tupim krajem

III a Hajdusamson ( i Apa)- Bogato dekorirani egzotični oblici iz Br A2, paralelna s ranim Otomani – Fuzesabony (1700.g.)- Hajdusamson i Apa mačevi; sjekire s pločicom na vratu, sjekire s produženom nasadnom rupom

i vratom, “istočne” sjekire s inkrustriranom spiralnom dekoracijom; par bodeža s inkrustriranom

dekoracijom - Brojni zlatni nalazi: diskovi, narukvice, prstenje i “istočne” sjekire

III b Kosziderpadlas- Ovj horizont ne obuhvaća samo Mađarsku, već i Češku, Slovačku, nešto manje Poljsku te istočnu Njemačku (najviše je nalaza uz Dunav – 1600.-1400.g.)- Neki star ii novi tipovi: sjekire s pločicom na vratu, sjekire s produženom nasadnom rupom i vratom (Hajdusamson varijanta)- Ostatak materijala je kao kod kulture grobnih humaka: spirale za noge i ruke, prijesci u obliku bršljanova lista, duge igle s diskolikom glavom i savinutom nogom, …- Zlatni nalazi nisu česti kao u Hajdusamsonu- U vrijeme ovog horizontal nastaju svi veći tellovi u Mađarskoj pa su to neki povezali s dolaskom novih ljudi (nositelja Kulture grobnih humaka), ali ni na jednom napuštenom nalazištu nema sloja razaranja ili materijala došljaka koji bi to dokazao- Kraj ovog horizontal označava i kraj tell kultura Mađarske i kraj srednjeg brončanog doba na ovom području

IV a, b Forro i Opalyi- IV a je Br C (1400.-1300.g.), a IV b je Br D (1300.-1200.g.)- Sjekire s pločicom na vratu se i dalje nastavljaju, ali glavni materijal predstavljaju keltovi s linijama, velike igle i spirale za ruke i noge

RANA I SREDNJA BRONCA ZAPADNOG DIJELA CENTRALNE EUROPE

UNJETIČKA KULTURA

Rasprostiranje- Bohemija, Moravska, zapadna Slovačka, Austrija, Bavarska, Turingija, Saksonija i Silesija, ali neki proširuju rasprostiranje i na istočnu Slovačku, Mađarsku i Rumunjsku (ali to nije to)

Naziva se u biti Unetice ili Njemački Aunjetitz

Po Reineckeu kulturu svrstavamo u Br A (1800. – 1550.g.pr.Kr.), gdje su A1 grobovi s malo metala (Protounjetice), a A2 su bogati metalom (Klasična gaza) i A3 nije više toliko Unjetice, ali nisu ni tumuli (Veterov). - S druge strane Moucha dijeli Unjetice u sjevernoj Bohemiji po keramici u 6 grupa

Geneza

Prije Unjetica imamo Kulturu zvonastih pehara i Kulturu schnur keramike, s time da se čini da je Schnur počeo ranije od Pehara, ali obje kulture prakticiraju inhumaciju.

U centralnoj Njemačkoj, Poljskoj i Slovačkoj je nasljeđe Shnura, a u Češkoj i južnoj Njemačkoj nasljeđe Pehara. (Marszowice je isto derivacija Schnura)

Ono što je važno je da dosta ranih Unjetice grobalja pokazuje kontinuitet, keramika ostaje nepromjenjena, a neka su groblja čak tranzitna od Pehara u ranu broncu.Pehari, ali s manje žara se nastavljaju u broncu, ali lokalni razvitak ove dvije kulture vodi do Unjetica.

Na nalazištu Hradisko se vidi prijelaz u kulturu Lousitz, nakon kratke pauze. Ipak, izgleda da prijelaz nije bio nasilan. Isti prijelaz u Lužičku kulturu ili Kulturu grobnih humaka se događa u Austriji, Bohemiji i Slovačkoj.

Ono što je važno za identifikaciju ove kulture su nalazi iz eponimnog lokaliteta Unjetica. To je selo nedaleko od Praga, u blizini Vltave, u Bohemiji. U 19.st. je tamo lokalni doktor iskopao 60 grobova, a materijal koji je pronađen je analogan istom nađenom na ostalim područjima rasprostiranja kulture.

- To su : triangularni bodeži, igle, spirale za ruke i noge, kapljičaste naušnice, jantarne perle, pehari i vrčevi, pehari u obliku pješćanog sata, minijaturne posude, …

Naselja

Malo je tragova brončanodobnih kuća u Europi, ali na temelju onih preostalih se čini da su to bile jednostavne kolibe podignute iznad jama koje su bila skladišta, a ponekad se u njima i kuhalo.

Nalazi Protounjetičke faze su zanemarivi te se tek kasnije javljaju dokazi o naseljavanju.

Bohemija je najplodnija nalazima, a najpoznatiji lokalitet je Postoloprty sa 16-40 kuća, ovisno o razdoblju. Kuće su pravokutnog tlocrta s redovima centralnih stupova koji su očito podupirali centralni krov.U Breznu su također nađene pravokutne kuće, od kojih su neke duge i do 20 metara i orijentirane u smjeru istok-zapad. Naselje se nalazilo na pješćanom lesu te je bilo puno rupa koja su zapravo vanjska i unutarnja spremišta te jame za otpad.

U Silesiji imamo naselja na terasama uz rijeke, a u sjevernoj Bohemiji naselja otvorenog tipa, dok se dalje javljaju izolirana naselja (oko Salzburga ih je puno radi iskorištavanja bakra).

Pri kraju Unjetica se javljaju fortificirana naselja na strmim brdima, a jedno od takvih je i Hradisko, dok je Biskupin naselje kruškolika oblika okruženo rovom s dva prekida.

Pokapanje

Dominira inhumacija, iako ima iznimki, posebno u kasnoj fazi.

Najčešći su ravni ukopi u zgrčencu s tim da su se muški pokapali na lijevom boku, a žene na desnom. Kasniji ukopi mogu biti pod tumulima, ali su to iznimke i ne pojavljuju se u centralnom prostoru kulture.

Kroz vrijeme se ukopi mijenjaju pat ako rani grobovi imaju malo metala, pokojnici su najčešće pokapani sami u zgrčencu u obične jame, ali ima i iznimki.kako je vrijeme teklo, tako se pojavljuju veće razlike u pokapanju pa iako je glavni oblik još uvijek isti, javljaju se i dupli ukopi, ukopi s pitosima, drveni lijesovi, grobovi na katove, grupni ukopi, ukopi u redovima, …

Važna je nekropola Grossbrembach u Turingiji koja je počela u ranim fazama Unjetice i traje sve do kasne faze, iako ne do zadnje. Tu imamo pokojnike koji su pokapani na desni bok, a glava im gleda na istok. U nekim slučajevima su grobovi jedni iznad drugih, a postoje i obiteljske grupe unutar kojih postoje i veče podjele, vjerojatno na najbliže rođake.

Kasniji grobovi koji se često pripisuju klasičnoj Unjetice kulturi su oni iz Saxo-Turingije, iako oni ni po ritusu ni po prilozima ne pripadaju Unjeticama.

To su tzv. "prinčevski ukopi" Leubingen i Helmsdorf

Leubingen

- Kameni tumul je sačuvao unutarnji drveni sadržaj, a unutra se nalazilo 18 stupova postavljenih u oblik pravokutnika, 7 sa svake strane i 4 koji su podupirali južni dio, dok je sjeverni bio otvoren.

- U sredini južnog dijela je bila masivna greda koja je podupirala dvoslivni krov, a krovna greda je imala rupe za potpornje koji su pak imali rupe za daske koje su bile postavljene na tlo. Na gredama su također bile daske, na njima slama, a na tome kamene ploče te je sve drvo bilo od hrasta.

- Na podu je bio ispruženi kostur starijeg čovjeka, a preko njegovih kukova je bio još jedan kostur adolescenta ili djeteta.Na lijevoj strani čovjekovih nogu se nalazio globularni lonac koji je bio okružen kamenjem, a pored toga se nalazio brus i zmijasta igla.Također, razbacani okolo su ležali halebarda, tri mala triangularna bodeža, dvije sjekire s rubnim pojačanjima, tri dlijeta i grupa zlatnog nakita.

Helmsdorf

- Konstruiran iznad ranijih Schnur ukopa- Kružni kameni zid je držao kameni tumul, a dvoslivni krov je izrađen pomoću dasaka koje su

bile naslonjene jedna na drugu u centru bez centralne grede. Njih je na dnu držao kamen, a izvana su bile spojene smeđim materijalom nalik na ilovaču. Preko toga svega se podigao masivni drveni krov s 10 greda sa svake strane koji je sprečavao rušenje kamena.

- Tijelo odraslog muškarca je bilo položeno na drvena nosila na popločanom dijelu poda, a kostur je bio u zgrčencu na desnom boku s glavom okrenutom prema istoku. Svi zlatni prilozi su se nalazili na nosilima, a zanimljivo je da je vjerojatno netko sve to pokušao zapaliti.

- Prilozi : veliki razbijeni lonac na podu, ravna brončana sjekira, bodež, dlijeto, velika zlatna narukvica, dvije zlatne naušnice, spiralna perlica i dvije igle.

Pojava ovakvih ukopa ukazuje na neprekinut slijed u kasnu fazu Unjetica i u tumule.

Keramika

- Protounjetička faza sadrži brojne oblike koji se povezuju s Kulturom zvonolikih pehara, a to su šalice S profilacije i višenožne zdjele (obično s globularnim trbuhom)

- S razvojem kulture se razvijaju konični oblici, a globularni se postepeno gube. - Karakterističan je Unjetice pehar u obliku pješćanog sata sa niskom bazom i ručkom koja je

smještena nisko na posudi

Metal i dr.

- U ranijim Unjetice grobovima nalazimo jednostavnije tipove kao što su spiralni privjesci, spirale za ruke i noge, pokoji triangularni bodež, a uvijek se javljaju i privjesci u obliku veprove kljove

- Kasnije se javlja više metala, bodeži su okrugle baze, a ako su triangularni, onda su duži nego prije i imaju punokovinsku dršku i urezanu dekoraciju na oštrici, javljaju se sjekire s rubnim pojačanjima, prstenje, tutuli, koštane perle, perle od fajansa i jantar

Ostave

- Br A1 – ostave ingota u obliku torkvesa i ostave sa bodežima s punokovinskom drškom- Bresinchen (Guben) : 103 sjekire s rubnim pojačanjima, jedna dupla sjekira, 2 halebarde, 8 bodeža, 10 ingota torkvesa (30 kg u dvije ovoidne grupe posude)

- Br A2 – Langquaid ostava : uske sjekire s rubnim pojačanjima, bohemijski keltovi, koplja u obliku lovorova lista s urezanom dekoracijom na dnu, …

Kultna mjesta

- Černčin – kamena konstrukcija u obliku malteškog križa s vazom u svakom kraju

- Viničine Šumice kod Brna – plitka udubine i na rubu posuda s karboniziranim žitom, a u blizini je disk os gline, vrč, šalica i zdjela

- Černy Vul – glineni oltar s paralelnim rebrima na fasadi kao prikaz ptice

KUTLURA GROBNIH HUMAKA

Prema Reineckeu zauzima Br B i C (1550. – 1300.g.pr.Kr.) i nastaje na prostoru Unjetice kulture i u biti je njen daljnji razvitak. Reinecke je definirao ovu kultru po zatvorenim grupama grobova u Locrihamu, Goggenhofenu, Asenkofenu i Riegseeu.

Sama kultura također ima više grupa koje se protežu na području gotovo cijele centralne Europe i zapadne Njemačke, a one su definirane po keramici i brončanim artefaktima.

Naselja

- Nastavljaju se najčešće naselja Unjetice kulture, te su slična kao i prije, s tim da ima i naselja koja se protežu od Unjetica do ove kulture, kao što je Meclov-Brezi gdje serija stupova čini trapezoidnu kuću.

- Također, nastavljaju se i fortificirana naselja kao što je Pritulky u Moravskoj.

Pokapanje

- Vršilo se pod tumulima što je i glavna razlika u odnosu na Unjetice kulturu.- Upotrebljava se inhumacija, a prema kraju razdoblja počinje prevladavati incineracija.

Keramika

- Najkarakterističniji je globularni lonac s cilindričnim ili koničnim vratom i s bogatim inkrustriranim ukrasom. (ova forma dolazi u mnogo oblika)

- Javljaju se i zdjele na nozi s jednom drškom i manje globularne posude oblika urni s cilindričnim vratom.

Metal

Faza B – duga igla čiji se oblici razlikuju po geografskom području, tanki privjesci od lima s rebrima, mali bodeži s dvije zakovice (do kraja ove je izumljen mač i javlja se u obe forme)

Faza C – prstenje u obliku srca, keltovi i sjekire s rubovima, bodeži s okruglom ili trapez.bazom

Ostave

- Grade se na osnovi faze ASjekire s rubovima/peticom se prvo nalaze s keltovima, a kasnije sami keltovi; srpovi

- Prvo doba kad metal počinje biti opće dostupan u čitavoj dolini Rajne, a možda su njime i trgovali

Širi se u Br B u Bačku gdje imamo ostavu iz Vajske sa spiralnom narukvicom, bodežom s punokovinskom drškom, štitnicima za ruke, kratki mač s jezičcem Sombor, kratki mač/bodež Senta

KPŽ

Rasprostiranje

- Teritorij od Visle do Sene i Rone, s izlaskom na Sjeverno i Istočno more, srednja Europa s Karpatskom kotlinom, sjeverni Balkan, sjeverna Italija i sjeverna Španjolska

Datacija

- Od početka 13.st. do posljednjih desetljeća 8.st.pr.Kr., tj. od Br D do Ha C

Prema Reineckeu:

- Faza D je označavala Bavarske tumule koji su prakticirali kremaciju (Riegsee)- Nakon toga je Ha A kada također ima tumula s kremacijom, ali je najkarakterističnija pojava

polja sa žarama- U Ha B je prva pojava željeznih mačeva, oko 1000.g.pr.Kr., ali kasnije je shvaćeno da se radi

o kasnijem razdoblju (Ha C)

Muller – Karpe

Br C1/2 1400D 1300

Ha A1 1200A2 1100

Ha B1 1000B2 900B3 800 (800.-725.)

Ha C 700 - 600

Općenito

Nositelji kulture po svemu sudeći nisu pripadali jedinstvenom etničkom kompleksu, već je kultura rezultat novih manifestacija u okvirima duhovne i materijalne kulture.

Nastaje raslojavanje stanovništva uzrokovano naglim razvojem metalurgije, trgovine i specijalizacijom obrta, a to nam dokazuje i oprema ratnika koja govori i o vojnoj moći i militarnom karakteru nosilaca.

Osnovne značajke kulture su jasno određen inventar materijalne kulture, obred spaljivanja mrtvih i pokapanje spaljenih ostataka s prilozima nakita, oružja i oruđa, pretežno u žarama u ravnim grobovima na prostranim grobljima.

U sklopu duhovne kulture je moguće slijediti kult predaka i obožavanje prirode, a to se odražava i u umjetničkom stvaralaštvu.

Istraživanje i problem porijekla kulture

Najvažniji za istraživanje KPŽ-a je bio Gerro von Merhart koji je prvi definirao KPŽ te zajedno sa svojim učenicima ruši teoriju Talijanske fascinacije (nastanak mnogih kultura je pridodan Italiji). Također, odbacuje Pittionijevu teoriju das u nosioci Iliri (Pittioni je radio na bronci i željezu Austrije).

- U odbacivanju Ilirizma su važni i Čović i Benac koji su 60-ih u sarajevu održali “Simpozij o teritorijalnom i kronološkom razgraničenju Ilira u prapovijesti” te su time definirali Ilirski prostor i dokazali da oni ne mogu biti nositelji KPŽ-a

- S druge strane, u odbacivanju Talijanske fascinacije je pomogao Škocijanski depo u blizini Trsta koji je pokazao da je KPŽ donijela obradu željeza u Italiju preko jugoistočnoalpskog prostora i Slovenije.

Postoji još problem Lužičke kulture koja se dugo vremena smatrala centrom KPŽ-a jer u srednjoj bronci u Poljskoj i Njemačkoj prakticira incineraciju, ali dokazalo se da ona, uz Piliny

kulturu, pripada kompleksu kulture tumula te ima vremenske dodire s Unjetice kulturom. U Poljskoj se također smatralo da je ova kultura direktan prethodnik Slavena, ali se i to odbacilo.

Današnje je mišljenje da je središte nastajanja bila središnja Europa, gdje se KPŽ postupno razvila iz Unjetice kulture i Kulture grobnih humaka.

Ostaje otvoreno pitanje je li KPŽ bila “spiritus movens” za niz događanja koja su obilježila vrijeme od 13. do 8.st.pr.Kr. u Grčkoj, Maloj Aziji, Egiptu i Istoku.

Stane Gabrovec, najpoznatiji Slovenski arheolog za željezno doba, govori o valovima seoba KPŽ u Egeju:

Val 1 – kraj 13. i 12.st.pr.Kr.

- Uočena je srodnost između materijala u Podunavlju i u Grčkoj i Italiji.U kasnoj bronci se također javlja incineracija koja nije nastupila odjednom, ali je u intezivnijoj uporabi od 10.st.pr.Kr.

- Dolazi do pomicanja stanovništva na rubu Panonije te to pomicanje izaziva razaranja na Egejskom prostoru koja traju kroz cijelo 12.st. (rušenje Mikene i Mikenske kulture, važnijih naselja u južnoj Grčkoj, Tesaliji, Beociji i Makedoniji). Ovome se čak pripisuju i sukobi u Egiptu za faraona Ramzesa III. koji bilježi svoju pobjedu nad “narodom s mora”

- Karakteristične su fibule u obliku violinskog gudala

Val 2

- Ksenija V.-G. smatra da su gibanja nastala u mlađem kompleksu KPŽ u Mađarskoj, gdje se grupa širi na Srpsko područje i povlači sa sobom Dubovac-Žuto Brdo, zatim u 10.st.pr.Kr. ogranak vala ide i u Italiju, a u to vrijeme je u Grčkoj tzv. “Mračno doba”

Val 3 – 8.st.pr.Kr.

Naselja

U zapadnoj Bohemiji je načinjena detaljna analiza naselja Knoviz grupe gdje su sva naselja u blizini vode, što je najčešće tipično za cijelu KPŽ.

Večinom su građena na srednjim visinama na brdima ili otocima i gusto su naseljena te su fortificirana sa zidovima i jarcima. Neka su i na riječnim terasama, gdje je pored najčešće i groblje.

U Transdanubiji su ili na riječnim grebenima ili na brdima te se nalaze uz prometne pravce, kao i u večini KPŽ-a.

U Silesiji su na izoliranim brdima, a česta je pojava da ima puno naselja u skupini, s jednim glavnim grobljem.

Ono što je karakteristično za KPŽ su gradine koje su najprisutnije u Lužičkoj kulturi, ali ih ima i u Mađarskoj, Jugoslaviji i Rumunjskoj