VelikakozmiËka uËenjaIsusa iz Nazareta

1

3

VelikakozmiËka uËenja

ISUSAiz Nazareta

Svojim apostolima i uËenicimakoji su mogli shvatiti

Æivotljudi istinski ispunjenih Bogom

Objavljeno od Krista,Sina Boæjeg i Otkupitelja svih

duπa i ljudi, preko Boæje proroËice,Gabriele - Würzburg

Krist, kljuËod vrata æivotaUniverzalni æivot

1. izadnje na hrvatskom jezikuLicencijsko izdanje s odobrenjem izdavaËa:

∂Verlag DAS WORT GmbHMax-Braun-Strasse 2

97828 Marktheidenfeld-Altfeld, Deutschland

djela s njemaËkim originalnim naslovom:Die großen kosmischen Lehren des Jesus von

Nazareth an Seine Apostel und Jünger, die es fassen konnten

Knjiga br.134 hrhrvatski - kroatisch

Za sva pitanja od znaËaja za sadræaj mjerodavno jenjemaËko originalno izdanje

U Hrvatskoj izdaje:Univerzalni æivot

Zagreb, BreπÊenskoga 4

Sva prava pridræana

naklada 1000 primjeraka

ISBN - 953-6284-10-3

4

Sadræaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Velika kozmiËka uËenja Isusa iz NazaretaSvojim apostolima i uËenicima koji su mogli shvatitiÆivot ljudi istinski ispunjenih Bogom 17

Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279

5

6

Predgovor

U ovoj moÊnoj prekretnici vremena u kojoj snaænozapoËinje kozmiËko-duhovno razdoblje, kad ljudi sveviπe i viπe pitaju o biÊu Boæjem i idu Unutarnjimputem prema srcu beskonaËne ljubavi, Krist je ostva-rio Svoju rijeË koju je kao kao Isus iz Nazaretaizrekao: Imam vam joπ mnogo toga reÊi, ali kadadoe onaj, Duh istine, On Êe vas voditi u svu istinu.Duh istine je Krist Boæji, jedno s vjeËnim Ocem,

Duh æivota, moÊni, sveobuhvatni, sveprisutni JaJesam.U ovom kozmiËkom razdoblju, u moÊnom obratu odmaterijalizma k duhovnosti, Bog, VjeËni, poslao jenama ljudima jedno biÊe koje On naziva SvojomproroËicom i izaslanicom. Mi Kristovi prijatelji uUniverzalnom æivotu koji æivimo s proroËicom i iza-slanicom Boæjom, koju jednostavno nazivamo svo-jom sestrom Gabriele, moæemo reÊi: K nama je kaoËovjek doπlo biÊe s boæanskom svijesti, koje nas moæevoditi u vjeËne zakone, u naπ æivot. Poslije Isusa izNazareta nije bilo viπe takvoga proroka. Mi ne samoda tvrdimo, nego mi znamo da je ona poslije Isusa iz

7

Nazareta, najveÊi prorok. Djela Gospodina preko njesu toliko sveobuhvatna i detaljna kakva joπ nitijedan prorok nije stvorio, osim najveÊeg proroka svihvremena, Isusa. Prema rijeËima Gospodina naπa ses-tra Gabriele nastavlja tradiciju velikih proroka odAbrahama preko Mojsija, Izaije, Jeremije, Ezekiela,Daniela do Isusa.

Krist Boæji snaæno je govorio i govori preko nje. Midoæivljavamo najviπe duhovne objave, mudrosti nadmudrostima usmeno i pismeno. Njegova Sveta rijeËveÊ sada obasjava Zemlju. MoÊni Duh Boæji uKristu govori nam Ëesto preko Svoje proroËice pojedan sat i viπe. Preko boæanske rijeËi objave primilismo cjelokupni Unutarnji put koji nas vodi ukozmiËki bitak, k vjeËnom izvoru, beskonaËnojljubavi, k boæanskom zakonu koji mi, kao biÊa uBogu, jesmo. Krist Boæji darovao nam je joπ toga,kao Unutarnju Duhovnu=Kristovu crkvu, moÊnuuËiteljsku crkvu, u kojoj proroËica Boæja pouËavavjeËne zakone i iz vjeËnog zakona objaπnjava takoerzakon sjetve i æetve, kauzalni zakon. VjeËna domo-vina pribliæava se ljudima koji iz tjedna u tjedan

8

sluπaju i sve viπe i viπe ispunjuju ono πto je baπtinasvih nas: nesebiËnu ljubav, nebeski vjeËni zakon.

Krist Boæji, jedno s vjeËnim Ocem, dao nam je sadapreko proroËice i izaslanice Boæje, naπe sestreGabriele, ovo moÊno djelo, Svoje uËenje kao Isusa izNazareta, za danaπnje doba. Sadræaj knjige “VelikakozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Svojim apostoli-ma i uËenicima koji su mogli shvatiti. Æivot ljudiistinski ispunjenih Bogom” ima dubinu bitka; pri-bliæava nam vjeËnu domovinu, naπ istinski, vjeËniæivot.

To πto nam je ovdje poklonjeno, joπ nikad nije bilo naovoj Zemlji i nikada neÊe ponovno doÊi na ovuZemlju, jer æivimo u moÊnoj prekretnici vremena. SproroËicom i izaslanicom Boæjom zavrπava tradicijavelikih proroka. Krist, Sin Sveviπnjega, naπOtkupitelj, sam dolazi! On je to navijestio kao Isus,On je to navijestio kao Krist, i mi to danas sluπamouvijek iznova preko Njegove proroËke rijeËi: On samdolazi sada. Ne viπe kao Ëovjek, nego u duhu - kao

9

Vladar Svoga Kraljevstva mira na Zemlji. Veliki imali Boæji proroci, dakle istinski proroci, viπestrukosu prikazali put Njegovoga dolaska.

Posljednji prorok u moÊnoj proroËkoj tradiciji donioje najveÊi spektar sveobuhvatnog vjeËnog zakona.On ga je dobio s Neba za ljude Zemlje, a prije svegaza ljude Novoga doba, koji napreduju premaKraljevstvu mira Isusa Krista, koje se veÊ sadaizgrauje u ovom vremenu u kojemu se Zemlja po-Ëinje Ëistiti od svih triËarija i smeÊa.Njemu, velikome Sve-Jednom u Kristu, neka bude

Ëast, hvala, slava i zahvalnost. On nas ljude nikadane ostavlja same. On je poslao nju, proroËicu Boæjuu tradiciji velikih proroka. Æelimo se i mi skromnozahvaliti biÊu u Ëovjeku za velike ærtve i djelo ljubavina nama, meu nama i s nama, kao naπa sestra.

Ovom knjigom dano nam je jedno moÊno duhovnodjelo.On, veliki Duh, Krist, Svojim najviπim objavama

vodi nas pomoÊu naπe sestre Gabriele naπoj duhovnoboæanskoj baπtini, u vjeËni zakon ljubavi. Iz nje On

10

je objasnio i zakon sjetve i æetve, kauzalni zakon,Ëime nam daje uputu kako da korak po korakizaemo iz bezizlaznosti ljudskoga ja, iz vezanosti isudbinske zapletenosti.Ova knjiga koju mi æelimo zvati Svetom knjigom,

nastala je sasvim postupno. Dijelove iz nje pouËa-vala je naπa sestra ponajprije u UnutarnjojDuhovnoj=Kristovoj crkvi, velikoj uËiteljskoj crkviDuha Boæjega na Zemlji.Do tiskanja ovoga djela objave Krist Boæji davao je

stalno nove zakonitosti i preko Svoje proroËice staviodo znanja da Êe On, Krist, tumaËiti te zakonitostipreko svijesti Svojega instrumenta u velikojuËiteljskoj crkvi, u Unutarnjoj Duhovnoj=Kristovojcrkvi, tako da voljni ljudi mogu gledati sve dublje usvoju duhovno-boæansku baπtinu, u ono πto jesu kaobiÊa u Bogu.

Tako Êe ova knjiga biti joπ nastavljena, jer jebeskonaËnost dakako beskonaËna. To πto mi ljudimoæemo shvatiti rijeËima, to Êe veliki Duh dati, jerdoπlo je vrijeme kraja; pred vratima je obrat i NjegovSveti dolazak.Ova sveta knjiga sluæit Êe dakle u velikoj uËiteljskoj

11

crkvi, kao knjiga za πkolovanje. Bog, VjeËni u Kristuje naπoj sestri Gabriele, koja Mu je sasvim posvetilasvoj æivot, povjerio najviπe darove milosti time πto jeotvorio njenu nutrinu toliko da u njoj blista kamenmudrosti, boæansko, tako da je ona u stanju tumaËitiSvetu rijeË za svako stanje svijesti, da svaki Ëovjekmoæe slutiti i razumjeti πto znaËi biti Duh izNjegovoga Duha.Blago s Nebesa, ova Sveta knjiga, bit Êe pruæeno

svima koji je æele rado primiti kao svoje duhovnovlasniπtvo. Samo svojim razumom Ëovjek ne moæeshvatiti ono πto je Nebo pripravilo onima koji teæe kNebu.

Sveta rijeË, Apsolutni zakon, upravo Êe u ovomevremenu preokreta i izbijanja duhovnoga, naÊi mjes-ta meu onima koji se æele promijeniti u KristovomDuhu. Jer kako bi se mogla izvrπiti duhovna evolu-cija ËovjeËanstva bez znanja Apsolutnog zakona ibez znanja kako se on primjenjuje na pravi naËin uËovjekovoj svakodnevnici. Kako bi inaËe mogloizrasti novo Ëovjeπtvo, nova etika i moral, pravokrπÊanstvo, prakrπÊanstvo? Samo time da duhovno,

12

boæansko sve viπe i viπe proæima æivot ljudi, da rasteKristovo Kraljevstvo svjetla, Kraljevstvo mira, sljudima koji na Zemlji æive sliËno kao na Nebu takoπto ispunjuju nebeski zakon.Tako Êemo u sebi na pravi naËin primiti i prihvatiti

dar Neba, pouke Apsolutnoga zakona i kauzalnogazakona protumaËenog iz Apsolutnog zakona. SnagazraËenja Apsolutnog zakona dat Êe nam poleta da usebi joπ postojeÊe ljudsko spoznamo, svladamo, itime oËistimo svoju duπu te tako napredujemo uæivot u Duhu Boæjem, koji je æivot u zakonu Boæjem,u unutarnjem bitku.

Kristovi prijateljiu Univerzalnom æivotu,sljedbenici Isusa iz Nazareta.

13

14

Uvod

Ja, vjeËni zakon, Krist Boæji, objaπnjavam tiJa Jesam, vjeËni bitak, koji i ti takoer, uMeni, jesi.To πto Ja ËeπÊe ponavljam, istinu, i πto

objaπnjavam iz triju djetinjih osobina -Strpljivosti, Ljubavi i Milosra, - za tebe je,kako bi u sebi pronaπao Mene, KristaBoæjega.

Ja obasjavam bitak - Mene i tebe - izrazliËitih perspektiva, da postigneπ jasnoÊu oMeni i o sebi i da sebe pronaeπ u jednom iliu nekoliko ponavljanja, da bi takoerpronaπao i Mene koji Sam u svakom ponav-ljanju. Jer u svakom ponavljanju Ja Sam isti-na koja je opet samo drugaËije izgovorena, tojest drugaËije objaπnjena - za tebe.

15

16

VelikakozmiËka uËenja

ISUSAiz Nazareta

Svojim apostolima i uËenicimakoji su mogli shvatiti

Æivotljudi istinski ispunjenih

Bogom

17

18

JA JESAM alfa i omega, poËetak i krajmaterijalnog univerzuma i podruËja duπa.

Vi trebate sazreti u Meni i sa Mnom uvjeËni æivot, gdje Sam Ja u Ocu, tako ste ivi sa Mnom u Ocu. Tamo nema ni poËetkani kraja, jer Bog jest i mi smo u Bogu. Jer Ja,Krist Boæji, uzdiæem sve u svjetlo istine.

Ja Sam æivot, Krist, Sin Boæji. Tko u sebidopusti da nastajem Ja, Duh æivota, Krist,taj je ponovno pronaπao svoju duhovnu baπ-tinu. Tada se biÊe vraÊa kuÊi Bogu, vjeËnomOcu, buduÊi da je iz Njega.

Svi Êe uskrsnuti u Meni. Sve koji vjeru-ju da su izgubljeni Ja Êu pronaÊi. A slabi Êeu Meni ojaËati, jer Ja Sam uzviπenost uOcu.

On veliki Sve-Jedan, prenio Mi je zadaÊuda sve πto se Ëinilo izgubljenim, dovedemnatrag u vjeËni bitak.

19

Kao Isus iz Nazareta govorio sam, onimakoji su me mogli razumjeti, bez poredbi ozakonu æivota. Onima koji Me nisu moglirazumjeti svete rijeËi bile su tajne; poraditoga govorio sam stalno u slikama. No sadaje doπlo vrijeme kad Ja, Krist, objavljujemzakon æivota svima, da Me nau, jer Ja Samna putu podizati Svoje Kraljevstvo naZemlji.

Tko ima uπi, neka Ëuje!

Nastaje novo Ëovjeπtvo. Ja, Krist, Mo-jima, koji Me istinski slijede, donosimunutarnju reformu, duhovnu obnovu zaUnutarnji æivot. Svijet osjetila propada -duhovni svijet se uzdiæe i s njim svi oni kojisu usmjereni na Mene, Krista. To su oniplemeniti, fini, koji donose Unutarnji æivot,novo Ëovjeπtvo u Meni, Kristu.

Mnogi svijetu okrenuti gledat Êe njivusmrti i na koncu praznih ruku uÊi u carst-vo smrti u kojemu Êe æivjeti kao duhovni

20

mrtvaci. To su oni koji nisu svladali svojzemaljski opstanak, koji su u zemaljskojπkoli zanemarili rast nutrine.

Novi Ëovjek njeguje zajedniπtvo, jer jerazvio smisao zajedniπtva, opÊe dobro:Jedan za sve i svi za Jednoga.

Novi Ëovjek u Meni, Kristu, ne poznajenasilje, ne poznaje traæenje vlasniπtva nirazmiπljanje o vlasti.

On je luËonoπa koji zraËi svjetlo i svjet-lom istine zapali sve koji doista teæe za isti-nom.

Novo Ëovjeπtvo i nova Zemlja imaju zanekoliko stupnjeva viπe titranje. To viπe nemoæe postiÊi onaj koji je obuzet svijetom,koji je pohlepan, koji teæi za vlaπÊu i ugle-dom. On pada u svoje vlastite valove, u onoπto je sam stvorio.

Novo Ëovjeπtvo su ljudi duhovnoga plem-stva, s unutarnjim vrijednostima, jer Ja,Krist, uskrsnuo Sam u njima.

21

Novi Ëovjek u dobu duha posjedovat ÊepodruËje Zemlje.

VjeËni bitak struji kroz sva podruËja i naZemlju. Tko je probuen za istinu, pro-buen je za bitak, za stvaralaËku snagu i zastvaralaËki æivot koji preplavljuje Zemlju,koji proæima ljude πto oplemenjuju svojeduπe. Ti ljudi donose stvaralaËke mislinovoj Zemlji.

22

Shvatite vi ljudi ovoga vremena. »im seËovjek obrati i odrekne materijalistiËke dje-latnosti, on ide prema unutra u carstvotiπine. Tek πto uËini jedan korak, spoznat Êeda mu je Bog, VjeËni, veÊ odavna pripremiotaj put.

»ovjek koji teæi istinitosti ne svladavasvoje nisko ja radi sebe, veÊ da bi ponovnopostao boæanskim.

To πto vam objavljujem je put premaboæanskome zakonu a takoer i boæanskizakon sam.

23

Doite svi k Meni, jer Ja Sam æivot kojivas obogaÊuje. Ja Sam unutarnje bogatstvo,Krist, koji se vama daruje. Otvorite svojasrca - i postat Êete mislioci srcem koji gleda-ju prema unutra, dopuπtajuÊi tako daKraljevstvo nutrine doe na Zemlju.

Ja Sam Kraljevstvo nutrine. Stoga doiteu svoju nutrinu i znajte: Svaki od vas jehram Duha Svetoga. »istite hram; tadaposveÊujete svoje osjeÊaje, misli, rijeËi idjela i bit Êete novi Ëovjek koji ne mislistatiËki nego dinamiËki, koji proæima tridimenzije jer je dijete svemira - sin i kÊiBoæja, koji æive sinovstvo i kÊerinstvo jeræive u Bogu, svome Ocu.

24

Ja Sam sve u svemu.

Pogledaj grm - i naÊi Êeπ Mene.Podigni kamen - i naÊi Êeπ Mene.Pogledaj prema zvijeæima - i opazit ÊeπMene.Gledaj duboko u Ëovjeka - i naÊi Êeπ sebe, atime i Mene, Krista, sopstvo u sebi.Promatraj æivotinju - i naÊi Êeπ Mene.Osjeti vjetar - i Ëut Êeπ Mene. Promatraj kap vode - i promatrat Êeπ sebe u Meni.

Jer Ja Sam æivot u svemu,i ti si æivot u svemu,i sve je u Meni, i sve je u tebi.Mi smo ujedinjeni u Njemu, velikome Sve-Jednom, koji j e s t vjeËan -rijeka bitka i personificirani bitak.On je svemirska rijeka i kap sama.

25

Snage svemira skrivene su samo onomekoji ne poznaje svoje istinsko sopstvo. Tkoæeli iskusiti snage svemira taj ih mora otkri-ti ostvarivanjem.

To πto vidiπ, u tome Sam Ja.To πto Ëujeπ, u tome Sam Ja.Ja Sam sve-u-svemu, cjelina.

Ako si probuen za cjelinu tada si bitak.Ti vidiπ bitak.Ti Ëujeπ bitak i govoriπ jezikom bitka.Ti gledaπ, Ëujeπ i govoriπ Mene, jer Ja Sam cjelina u tebi.Ja Sam cjelina u tvome bliænjem,u tebi,u cvijetu, u travki i u kamenu.

26

Ja Sam tvoj - ti si Moj.Ja Sam svemir - a ti si svemir u Meni,svemiru.

Ti ne pitaπ - ti znaπ.Ti ne vidiπ - ti gledaπ.Ti ne Ëujeπ - ti sluπaπ i znaπ.

Ne gledaj nikad prema vani. Svjetlo je utebi.

U tebi je istina koja zna sve, koja sve isvakoga poznaje. Ne trebaπ se osvrtati zasvojim bliænjim, ne trebaπ stvari promatratiizvana - πto jest, to je u tebi.

Sve πto vidiπ je samo odraz istine, daklerefleksija koja nije apsolutna istina.

To πto je unutra u tebi, svjetlo, istina, πtoti kao biÊe u Bogu u Ëistome bitku jesi, to je

27

na Nebu poprimilo lik i oblik u najËistijojsupstanciji.

To πto je u najdubljoj nutrini tvojeutjelovljenje duπe, na dnu duπe, to jeneopteretivo svjetlo, vjeËna istina. To jest iostaje vjeËno bitak.

Samo je jedna odreena koliËina boæanskeenergije, odmetniπtvom jednog biÊa od Bogabila pretvorena u energiju Pada, iz Ëega sunastala podruËja Pada, biÊa Pada i ljudi.Ovu koliËinu boæanske energije VjeËni jedao sljedeÊim biÊima Pada za odræanje nji-hovog æivota. To je naniæe transformiranaboæanska energija. Stoga su materija i sveniæe transformirane energije samo odraziËistoga bitka.

28

U cijeloj beskonaËnosti postoji samo je-dan princip: odaπiljanje i primanje. To πtoodaπiljeπ, to jesi; to zraËiπ. To πto zraËiπ, toti se vraÊa.

Tko æivi u najdubljoj nutrini, u Bogu, taj jeboæanski. On zraËi vjeËni zakon, Ëisto, lijepo,fino, apsolutnu ljubav - bitak koji on jest.

VjeËni zakon, Ëisto, lijepo, plemenito, fino,apsolutnu ljubav, zraËi ono πto izlazi izBogom-ispunjenoga, zatim opet ulazi unjega i prolazi kroz njega.

U bitku, koji je vjeËan, æivi Ëisto biÊe i imasvoje postojanje jer je ono samo vjeËni bitak,vjeËni zakon, Bog: Ëistota, ljepota, sloboda,plemenito i fino, nesebiËna ljubav. »isto biÊeje bitak u svemirskoj struji, u Bogu, u bitku.

29

OptereÊene duπe u podruËjima ËiπÊenja iutjelovljene optereÊene duπe, ljudi, ne æivekao bitak, niti se kreÊu u struji bitka.

Tko ne æivi u Bogu, æivi u samostvorenomsvijetu koji se sastoji od njegovih ljudskihosjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka, koje onnaziva svojim “bitkom” i svojim “sop-stvom”. To je mali svijet ljudskoga ja.

U tome malom svijetu on æivi, kreÊe se ivjeruje da je jedino tamo njegovo opstojanje.

On tada vidi samo oËima svoga malog svi-jeta koji se dade usporediti s jednomËahurom. Time on vidi takoer samo maliuËahureni svijet svoga bliænjeg.

On vidi samo povrπinu æivota, odraz, jeræivi samo u vanjπtini i kreÊe se samo u svomemalom svijetu, u svojoj Ëahuri koju je samispleo svojim optereÊenim osjeÊajima, misli-ma, rijeËima i postupcima. To je njegovostanje svijesti.

30

Niti maloga uËahurenog svijeta su kaozidovi koje on gleda i koje naziva “istinom”.BuduÊi da on gleda samo zidove svogamalog, vlastitog svijeta, on gleda takoersamo zidove maloga svijeta svoga bliænjeg.On gleda dakle samo u zrcalo istine i ne vidisamu istinu.

On govori o istini, misleÊi time na odrazistine, na ono πto je sam unio, Ëime se samopreo, u πto vjeruje jer samo to vidi. On,dakle, vjeruje samo u ono πto vidi, i to nazi-va istinom.

U cijelome svemiru postoji samo jedanprincip: odaπiljanje i primanje. Svatkoodaπilje sebe samoga - to πto on jest, svojeosjeÊanje, miπljenje, govor i postupke.

»isto biÊe æivi i djeluje u Ëistome vjeËnomzakonu i iz njega, zakona svemira.

NeËisti æivi u svome malom, samostvore-nom svijetu koji se sastoji od njegovog

31

neËistog, dakle od neËistota njegovih osjeÊaja,misli, rijeËi i postupaka. U ovom svomuËahurenom svijetu on æivi i kreÊe se te osjeÊa,misli, govori i postupa onako, kakav jest, izËega se njegov uËahureni svijet sastoji.

OptereÊeni Ëovjek moæe se usporediti sgusjenicom.

OptereÊeni Ëovjek - gusjenica - upreda setako dugo u svoj mali svijet dok ne spozna dase mora isËahuriti, to jest otvoriti, da bipostao leptirom, biÊem svjetla koje æivi ikreÊe se u Boæjem zakonu svemira, i Ëije jepostojanje u VjeËnome, u svemirskome prin-cipu, koji jest sopstvo i koji sam sebe izraæa-va kao sopstvo: ono Ëisto, fino, plemenito,lijepo, nesebiËna ljubav, zakon svemira,apsolutnost, vjeËni bitak, vjeËna istina.

Stoga se svaka Ëahura mora otvoriti, dakleodmotati ono Ëime se oprela, da bi se u tome

32

spoznala, da bi spoznato okajala, molila zaoproπtenje i oprostila i spoznato ne ponav-ljala.

Tad se razvezuju niti njegove Ëahure;padaju zidovi koje je Ëovjek dosad gledao ikoje je nazivao istinom - njegov mali ja-svi-jet koji je bio samo odraz istine. Svijetla duπai Ëovjek okrenut u nutrinu, prema svetiπtu,gledaju tada vjeËni bitak, vjeËnu istinu, usamome sebi.

VjeËno sopstvo je istina. Tko je postao isti-nom, sam je istina, sopstvo, bitak, Ja Jesam,vjeËni zakon ljubavi.

OËima istine Ëovjek u sebi gleda takoerono πto je vani. On proæima odraz istine i usvim ljudima, dogaajima, razgovorima izbivanjima gleda istinu.

OËima istine on vidi i neistinito. On nemoæe biti obmanut jer on je istina i gleda

33

oËima istine te sve govori, raspravlja iizvrπava u istini.

On je dakle istina koja je vjeËni zakonsvemira, u kome on æivi, u kome se kreÊe, izkojega crpi i Ëime djeluje.

On je istina, zakon u svakom osjeÊaju, usvakoj misli, u svakoj rijeËi i svakom postupku.

BuduÊi da je istina, bitak, vjeËni zakon, utebi i da istinito, vjeËno, poprima lik i oblikponajprije u tebi a tek onda u vanjπtini, utvojoj okolici i u svijetu, moraπ æivjeti u sebi,u Presvetome koji prebiva u tebi.

Stoga spoznaj: Ti si hram Jednoga,Svetoga koji prebiva u tebi.

Zapamti sljedeÊi pouËak istine i po njemuæivi:

Prebivaj u sebi, jer ti si hram Jednoga,Svetoga, koji prebiva u tebi.

34

“Prebivaj u sebi” znaËi:Ne dopuπtaj nikakve ljudske sebiËne misli.Sve svoje osjeÊanje, miπljenje, govor i

djelovanje uzdigni k Bogu.

Govori samo ako te pitaju i tada iskljuËivopo vjeËnome zakonu reda hrama - ne previπei ne premalo; mjera je u tebi. Ili govori, ako jeznaËajno za tvoga bliænjeg, ako mu moæeπdati darove æivota.

Ne pitaj iz radoznalosti. Ako je moguÊe nepitaj uopÊe; jer to πto trebaπ Ëuti i znati,dobavit Êe ti onaj koji prebiva u tebi.

A kad je tvoj bliænji pored tebe utonuo umeditaciju ili u misli, ne oslovljavaj ga da bimu protumaËio svoju ljudsku mudrost, jerne znaπ gdje se upravo nalazi, s kim ili s Ëimje u komunikaciji.

Ne smetaj svome bliænjem - tada ni tebi

35

neÊe nitko smetati, jer Êeπ tad biti paæljivostsama.

A ako tvoj bliænji jede ili radi, ne ometajga, osim ako mu imaπ neπto vaæno i bitnopriopÊiti, jer ne znaπ s kim ili s Ëim komuni-cira.

Ne rasipaj energiju; jer time oslabljujeπsvoju duπu i svoje tijelo. Istovremenonapuπtaπ sveto mjesto u svojoj najdubljojnutrini, boæanstvo u sebi i upuÊujeπ seizvan sebe.

Tada se poËinjeπ oslanjati na hram svogabliænjeg i poËinjeπ zahtijevati, jer tvojaduπevna i fiziËka energija slabi.

Tko ne prebiva u svome hramu, postupno

36

zaboravlja da je i sam hram Svetoga Duha,jer viπe ne odræava red hrama koji kaæe:

Ostani u sebi. U svetiπtu saznajeπ iprimaπ sve za sebe i svoga bliænjeg. U sebirazabireπ sve πto trebaπ ili ne trebaπ reÊi. Usvetiπtu, u sebi, ti primaπ takoer i snage zasvoj svakodnevni rad.

Tko ne odræava Ëistim svoj vlastiti hram,taj gradi izvanjske hramove ili ih odræavasvojom energijom u obliku potvrivanjarituala, dogmi i kultova te svojim talentimai srebrnjacima. On tada postaje zatoËeni-kom jednog reda koji nije sveti Red, Bog.

Tko u Bogu, u svome hramu ima dom, tajæivi u najdubljoj nutrini, u svetiπtu, i neÊenikada prodrijeti u hram svoga bliænjeg ioskvrnuti ga.

Ne provaljuj dakle nikada u hram svoga

37

bliænjeg svojim nepopustljivim æeljama,svojim htijenjem, svojim predodæbama imiπljenjima.

Ne djeluj nikada odreivanjem i zahtije-vanjem na svoga bliænjeg i takoer ne pri-siljavaj ga da Ëini ovo ili ono. Popusti li ontvome pritisku jedino zato da bi ti uËiniouslugu ili da bi imao mira od tebe, tada sipostao razbojnikom i pljaËkaπem, jer si muoteo dio njegove æivotne snage.

Poπtuj hram svoga bliænjeg jer i on trebanauËiti red hrama i preko svojih slabosti igreπaka - koje on vidi samo onda kad mu neprijeËiπ uvid - spoznati sebe i oËistiti onoËega je svjestan, tako da se i on moæe vrati-ti u svetiπte, u svoj hram koji se sve viπe iviπe Ëisti.

Poπtujeπ li zakonitosti reda hrama, tadpoπtujeπ i sebe samoga i svoga bliænjeg.

Tko ne poπtuje samoga sebe, ne poπtuje ni

38

svoga bliænjeg, jer se on sam ne dræi redahrama, zakona hrama.

Red hrama je zakon hrama; to je vjeËniSveti zakon; to je æivot u Bogu i s Bogom.

Tko se dræi zakona hrama, taj uzdiæesvoja Ëuvstva, svoje osjeÊanje, svoje miπ-ljenje, svoj govor i djelovanje k Bogu i timeje on ispunjen Bogom, a ono πto on osjeÊa,misli, govori i izvrπava sadræi boæanskusnagu.

Tko se dræi zakona, Boga, taj je jedno sasvojim bliænjim i sa svim bitkom, jer onajtko se dræi vjeËnoga zakona jest bitak.

Upamti:Ti si hram Jednoga, Svetoga, koji prebiva

u tebi.Dræi, dakle, svoj hram Ëistim tako πto

odræavaπ red hrama.

39

Budi svjestan svakoga dana iznova da utebi prebiva Svemudri, VjeËni, koji zna sve,koji je s tobom, koji ti govori, koji poznajesvaki odgovor i rjeπenje.

Ujutro kod buenja, prije svakog razgo-vora, prije nego poËneπ s nekim radom, kadsretneπ svoga bliænjeg i s njime razgovaraπ,misli pritom:

Svemudri, VjeËni, koji sve zna, prebiva utebi.

On govori tebi. On govori preko tebe. Onte vodi kroz razgovore. On djeluje kroz tebeu svakoj situaciji. On je snaga pri radu.

40

Misli na to:Ne dopuπtaj da se u tvojoj svijesti i

podsvijesti vitla beskorisno i neiskreno.Tko æivi svjesno, budan je i poznaje luta-

lice koje se πuljaju da bi ga zavele.Uzmi biË unutarnje snage i otjeraj od

sebe sve neiskreno πto se πulja tako da nemapristupa u posveÊeni hram.

Svladavanjem tvojih misli i osjetila tvojhram je oËiπÊen.

To πto se πulja, svaku napast, otjeraj odsebe!

Meutim prije nego otjeraπ napast odsebe, pozdravi ono dobro u njoj i dopustimu da se u tebi kreÊe.

Pokretanje dobra u tebi izaziva bol u zlu,u napasniku πto stoji iza napasti.

Bol je savjest koja kuca na vrata zla isvraÊa na sebe pozornost kao pomoÊ i snagaza preobrazbu i istovremeno se nudi za to.

41

Time zlo ima moguÊnost za samospoznaju iËiπÊenje. Zlo πto dolazi izvana je napast izakoje stoje napasnici koji skreÊu na tebe ne-gativne snage da bi te provjerili jesi li ipakpodloæan njima.

Isto se dogaa u tebi, osloboditelju, samoobrnutim tijekom: Dobro u tebi kuca navrata zla da bi ga pokrenulo na uviavnost,na samospoznaju i obraÊenje.

Doleti li dakle zlo, tad stupi pred vratasvoga unutarnjeg hrama i donesi zlu darovedobra.

Po reakciji leteÊih misli koje si razabraoprimijetit Êeπ reakciju napasnika. Osjetiπ lida su tvoji nesebiËni darovi naπli odaziv, dasu dakle bili prihvaÊeni, tada dodaj joπdaljnje. Uputi tada napasnika na Kristovu-Boæju svijest i ponovno stupi u unutarnjesvetiπte, u svoj hram.

42

Tamo, u svom najunutarnjijem, ne dopu-πtaj nikakve ljudske misli i reakcije. »uvajono dobro napasnika u svom najunutarni-jem i pokreÊi ga s vremena na vrijeme; tadamu odaπiljeπ zakon svemira. Ti mu dakleodaπiljeπ darove nesebiËne ljubavi. Timeutim nemoj iÊi na prijem; prepusti toKristu Boæjem i Njegovome djetetu, napas-niku.

Kako se tvoj bliænji ponaπa i πto odaπiljetiËe se jedino vjeËnog Oca i Njegovogadjeteta.

Ti odræavaj red hrama: ©uti!

©utjeti znaËi biti u tiπini.Tko æivi u svetiπtu, u Bogu, kroz njega

æivi i govori Bog.U hramu Boæjem ne mogu opstojati

ljudske misli. Prebivaj u sebi bez misli,dakle πutke.

43

A kad misliπ, tad misli boæanski.A kad govoriπ, tad govori zakon Boga -

govori boæanski.Govori samo boæanski i to samo onda kada

tvoj bliænji æeli darove iz zakona æivota.Upamti:Tvoji Ëisti osjeÊaji i tvoje Ëiste misli su

boæanski.Tvoja nesebiËna, plemenita, dakle etiËka

osjetila su fina. Ona su antene u svemir,koje strπe u Nebo, jer ti æiviπ u bitku, uNebu, i tako primaπ i od Neba.

44

Nikada ne podiæi pogled na svoga bliæ-njeg, jer Êeπ vidjeti samo sebe.

Tek kad nauËiπ gledati kroz sebe, iz svojenajdublje nutrine, iz svetiπta, tad Êeπproæeti i svoga bliænjeg.

Sve dok nisi u stanju proæeti svoga bliæ-njeg, ne prihvaÊaπ ga niti u svojoj naj-dubljoj nutrini.

Tek kad otkrijeπ boæansko svoga bliænjegkoje je takoer i u tebi, poznat Êeπ svogabrata i svoju sestru u sebi.

Sve dok nisi u stanju proæeti svoga bliæ-njeg, on ti je tu, jer si i ti joπ tuinac,daleko od vjeËnoga bitka.

Kad oboje proæmete jedno drugoga, tadvas dvoje govorite jezikom bitka i svjesnoste ujedinjeni, a takoer ujedinjeni u Bogu.

45

Ne reci nikad: “Ovaj Ëovjek mi je tu.”Iako ti je omotaË duπe nepoznat, dakle

tu, ipak budi svjestan: Sadræaj omotaËa,ono Ëisto u nutrini duπe je jedan dio tebe.

Ne poznajeπ li svoga brata i svoju sestru,tada ne poznajeπ niti sebe samoga, jer u sebinisi otkrio Ëisti dio svoga bliænjeg.

Sve dok razdvajaπ na “poznat” i “tu”,daleko si od Boga.

Zato nikada nemoj vidjeti sebe kao Ëovje-ka, veÊ gledaj sebe i svoga bliænjeg kao od-sjaj i sliku i priliku Boæju i gledaj ga kaosvoga brata ili svoju sestru u sebi. Tadaspoznajeπ u sebi da je æivot bitak jer jesveprisutan u tebi i u svemu - najmanje uvelikom i veliko u najmanjem.

46

Razmisli o sljedeÊoj zakonitosti:Ti si razgovarao s jednim Ëovjekom koje-

ga poznajeπ samo po imenu, jer ti ne pozna-jeπ ono od Ëega se on sastoji. I tvoj bliænjikoji æivi samo u vanjπtini, ne poznaje sebesamoga, jer i on ne zna od Ëega se sastoji.On, dakle, ne poznaje sebe, a ni ti ga ne poz-najeπ. Ako se dakle oboje ne poznajete, tadne poznajete ni Boga; stoga je svako od vasosamljen. Bog, vjeËno ljubeÊi Otac, poznajesvakoga pojedinaËno, jer On svako dijeteljubi i nosi u Svome velikom oËinskom srcu.

47

Sve je u tebi. Æivot je u tebi, i ti ga ispu-njujeπ iz sebe.

BuduÊi da se sve ponajprije izvrπava utebi, vjeËni bitak je bez sjene. Stoga ne pos-toji gore i dolje, ni naprijed i natrag, ni lije-vo i desno.

Sve-Jedinstvo je jedan moÊan kristal kojiblista u svim fasetama Unutarnjeg æivota isvako zraËenje proæima svaku fasetu.

»ovjek govori o “gore” i “dolje”, o“naprijed” i “natrag”, o “lijevo” i “desno”,jer gleda samo izvanjskim oËima i registrirasamo refleksije istine. Ljudskim pogreπnimponaπanjem on je stvorio zguπnjavanje,Ëime je nastao naËin miπljenja triju dimen-zija, buduÊi da on svojim fiziËkim oËimaponovno gleda samo na zidove svogsamostvorenog uËahurenog svijeta i smatraga realnim i kvalitetom svog æivota.

GustoÊa, materija, nije niπta drugo negonaniæe-transformirana Boæja energija, pre-polarizacija svjetla u sjenu.

48

Tko æivi u ovome ljudskom svijetu sjena,njegova je duπa zasjenjena, a on kao Ëovjekje na ovoj Zemlji da ukloni ono πto je duπapridonijela zasjenjenju cjelokupnosti - osimako biÊe svjetla ne dolazi po nalogu Sve-moguÊega da bi Ëovjeku, zasjenjenoj duπi,pokazalo putove izlaska iz labirinta njego-voga mraËnog ja.

HoÊeπ li odræavati red hrama, tada budisvjestan: Æivot je cjelina: on je cjelina gorei dolje, naprijed i natrag, desno i lijevo. Akosi to spoznao i æiviπ u najdubljoj nutrinisvoga hrama, tada takoer crpiπ iz svojenajdublje nutrine.

Ono πto je izvanjskom Ëovjeku gore i dolje,naprijed i natrag, desno i lijevo, to je Ëovjekunutrine æivot u njemu samome, cjelina.

49

Odræavaπ li red hrama, tada æiviπ uhramu, u Svetiπtu Boæjem u sebi, i spozna-jeπ sebe. Ako si sebe spoznao kao bitak, tadpoznajeπ svoga bliænjeg, jer ti poznajeπsvemir, bitak.

Ne trebaπ tada traæiti - ti si primio, jerbitak daje vjeËno. On daje u tebi. On strujikroz tebe i objavljuje se u tebi i u ovome svi-jetu.

Spoznaπ li sebe kao bitak i æiviπ li u bitku,tad se ne trebaπ osvrtati da bi naπao istinu,bitak, jer ti znaπ da je ono πto je natrag jed-nako kao naprijed. Ne trebaπ gledati desnoili lijevo, jer znaπ da je desno i lijevo jed-nako kao natrag i naprijed. Ne trebaπ gle-dati ni gore ni dolje; ti znaπ da je gore i doljejednako kao naprijed i natrag, kao desno ilijevo: æivot, veliko u najmanjem i najmanjeu velikom, u tebi, bitku.

50

Upamti i nosi to stalno sa sobom:

Bog je sveprisutan; Bog je sve posvuda.U najveÊem je najmanje, u najmanjem je

najveÊe, Bog.

Ako si naπao sebe, naπao si i Boga, isvemir je tvoj dom. Tada se ne trebaπ osvr-tati za svemirom niti gledati desno, lijevo,gore, dolje - svemir je u tebi; Bog je u tebi;tvoj bliænji je u tebi; sve snage prirodnihcarstava su u tebi.

Ako si naπao sebe tada sve gledaπ u sebi,jer ti sam si sve u svemu.

Upamti ponovno i nosi to svjesno u sebi:

Dræiπ li svoj hram Ëistim tada si otvoriosve u sebi, i poπtujeπ hram svoga bliænjeg igajiπ duboko poπtovanje prema Presvetomkoji prebiva u tebi i tvome bliænjem i u svimæivotnim oblicima prirode.

51

Ti si bogat jer svemir je u tebi. Stoganalaziπ sve u samome sebi - najmanje uvelikom i veliko u najmanjem.

Ove i daljnje podrobnosti vjeËnogazakona pouËavao sam Ja, Krist, kao Isus,one Moje apostole i uËenike koji su ih moglishvatiti. Ali uvijek iznova morao sam imobjaπnjavati i put prema vjeËnome bitku,zakon pada, zakon sjetve i æetve.

Zakon pada je naniæe transformiranaBoæja energija koju je protivnik prepolar-izirao i htio upotrijebiti protiv Boga. Ovajpogreπan zakljuËak nosio je u sebi obrat. Jerono ljudsko πto Ëovjek posije, to Êe poæeti on- a ne Bog, niti njegov bliænji.

52

U Bogu ne postoji radoznalost. Tko seosvrÊe iz radoznalosti, taj vidi samo svojenisko sopstvo, sebe, ja, i ne gleda i svojeistinsko sopstvo - zato ne poznaje niti sebe.Radoznali je u potrazi za neËim novim, daneπto osvoji za sebe ili da upotrijebi za sebe,jer mu nedostaje unutarnjih vrijednosti.

Radoznali je pohota, pohlepa. On vidi iËuje samo sebe.

Radoznali koji radoznalo vidi desno, lije-vo, naprijed, natrag, gore i dolje, takoer jezaplaπeni koji posvuda vidi opasnost zasebe. On ne poËiva u Bogu i stoga i ne æiviu Bogu, a time sam stvara ono Ëega se boji.On æivi u svijetu ograniËenja i gustoÊe.

Tko se boji drugih, taj se boji sebe samo-ga, on nema povjerenja u sebe samoga. Zanjega gustoÊa je realnost i istovremeno jeprijeteÊa. U svojoj plaπljivosti on je stalnozaokupljen osvrtanjem oko sebe da mu seneπto ne dogodi. Radoznalo gleda on napri-jed, natrag, desno i lijevo, gore i dolje, i tako

53

se uljuljkuje u sigurnost jer smatra da takoima pogled uokolo.

Pogled uokolo, gledanje gore i dolje,desno i lijevo, natrag i naprijed u gustoÊi, umateriji, trebalo bi sluæiti jedino orijentaci-ji, jer su vaπe fiziËke oËi stvorene za mater-iju, za gustoÊu. Tko se toga dræi taj ostaje uhramu nutrine i poπtuje red hrama.

Pravi mudrac je razumni koji ostaje usvetiπtu ËuvajuÊi u njemu tiπinu. U hramutiπine pravi mudrac, razumni, primaneposredne Boæje upute i Boæji blagoslov.

Ako si uvjeæban u zakonu Unutarnjegæivota, tad osjeÊaπ i misliπ boæanski i go-voriπ Njegovu rijeË koja ti jesi - boæanski.

54

Tko æivi kao kap u oceanu Bog, taj jepostao zakonom Boæjim. Kap je esencijacijelog oceana. Sve kapi Ëine opet ocean,Boga. Jedna kap je nalik drugoj kapi jer jesve sadræano u jednome. Zato se sve kapiproæimaju meusobno i Ëine ocean, zakonsvemira, Boga.

Zakon svemira, Bog, je svetiπte u tebi.Tamo je apsolutna tiπina.

Miruj u sebi - ti jesi.

Ti si bitak koji ni s Ëime nije u neslozi,niπta ga ne uzbuuje, niti je protiv iËega. Tisi bitak - ti prozireπ sve i svakoga; zato ti iproæimaπ sve i svakoga.

55

Tko se kreÊe u predvorju hrama ili po uli-cama prema hramu, tko dakle joπ nije useliou hram, taj æivi joπ u neredu svoga svijetaosjeÊaja i misli. Zbog toga on i vidi samosebe, svoje nisko sopstvo, i govori takoersamo o sebi, o svome niskom sopstvu, jernjegova svijest joπ nije u stanju shvatiti iproæeti nered.

Takav Ëovjek dakle govori samo sebe i viditakoer samo sebe i Ëuje takoer samo sebe -i zato ne moæe svoga bliænjeg vidjeti,razumjeti, niti Ëuti, jer on samo sebe vidi isamo sebe govori i samo sebe Ëuje.

Takvi ljudi nemaju osjeÊaj za svoje bliæ-nje. To πto njihovi bliænji govore, ne razu-miju, jer ne razumiju niti sebe same, buduÊida ne mogu prozrijeti kroz nered svojih o-sjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka i kroz svojagruba i pohlepna osjetila. Oni su zbrkanijer je njihov svijet osjeÊaja i misli zbrkan.

56

Ono istinsko i sveproæimajuÊe izvrπavase jedino u najunutarnjijem tvoga hrama, usvetiπtu - s Presvetim i preko Presvetoga,Boga.

Jedino u sebi gledaπ i spoznajeπ kolikodarova iz blaga najdublje nutrine moæeπdati svome bliænjem koje je on u stanjuprimiti da bi duhovno rastao i sazrijevao. Usebi dakle gledaπ i sluπaπ koliËinu kojusmijeπ pruæiti svome bliænjem koja mu tadasluæi na dobrobit.

Znaj: Kad postaneπ bitak tada je sve i svisu u tebi. U sebi i kroz sebe gledaπ, sluπaπ,miriπeπ, kuπaπ i pipaπ, jer sve πto izvanjskoskriva u sebi, to je æivot u tebi.

Zato prebivaj u sebi; tad u svemu gledaπi sebe, sopstvo, jer ti si sopstvo, bitak, i opetsve je sopstvo, bitak. Tada dio svoga istin-skog sopstva gledaπ u mineralu, u biljnomsvijetu, u æivotinjskom svijetu i u zvijeæi-

57

ma i opaæaπ sve Ëisto u sebi, Ëistome, kaosvjetlo, kao snagu, kao dio sebe. Ono πtogledaπ u vanjπtini, u nutrini ima, kao i ti,svjetlo i snagu u sebi, to je dakle kao bit utebi, i time, dio tebe.

Tko æivi u toj plemenitoj, finoj i Ëistojsvijesti, taj neÊe namjerno uniπtiti(poremetiti) izvanjski oblik æivota jer bitada poremetio taj dio æivota u sebi samomei tako postao poremeÊenim koji uniπtava(remeti) sve ono za πto vjeruje da mu nesluæi. Takvim povrπnim postupanjemnastali su rat, umorstvo i zavada.

Spoznaj, to znaËi: Ono πto namjernoubijeπ, ljude, æivotinje i biljke, to zasjenju-jeπ u sebi; remetiπ svoj vlastiti æivot i osta-jeπ poremeÊeni, ja-Ëovjek, koji djelujeremetilaËki na svoju okolicu.

Ti gledaπ bitak u svemu jedino u sebi.Stoga ti nije potreban pogled uokolo - tiimaπ obazrivost u sebi.

58

To πto je na Nebu, to je i na Zemlji - samoodvraÊeno od Boga. Zakon, Bog, je nese-biËna, neosobna ljubav; on se daruje i daru-je, dajuÊi svakome jednako.

Zakon sjetve i æetve nastao je samoljub-ljem, ljubavlju prema osobi. Ona kaæe:Jedan mi je bliæi od drugoga. Tko mi je bliæidobit Êe viπe - drugi Êe dobiti manje. To jeosobna ljubav, samoljublje, sebiËna ljubav.

Ono πto je na Nebu, to je u promijenje-nom obliku na Zemlji. Stoga su Zemlja,materijalni univerzum i razine ËiπÊenjasamo ogledalo vjeËnoga bitka. Zakon sjetvei æetve treba promatrati kao sliku uogledalu.

Nebo je bitak, Ëisto, sveproæimajuÊi za-kon, Bog. Zakon sjetve i æetve je Ëovjekov“bitak” koji se sastoji od “moje” i “meni”,koji je proiziπao i koji proizlazi iz niskoga ja.

»isto je bitak, sopstvo, Ja Jesam, neosob-ni æivot, zakon, Bog. »ista biÊa su Ëisto,

59

sopstvo, bitak, neosobno, Ja Jesam, ZakonBog. Njihovo osjeÊanje, njihova rijeË i nji-hov postupak je zakon, Bog, sopstvo, bitak,neosobno, Ëisto. Oni, zakon - jer njihovoeteriËno tijelo je zakon - osjeÊaju i govoresebe, Ëisto, bitak, sopstvo, neosobno, zakon,Boga.

Zakon sjetve i æetve globalno se moæenazvati zakonom optereÊenja. On se sastojiod mnogih komponenata ljudskoga ja kojesu postale ja-zakonom pojedinih ljudi. Ja-zakon svakoga pojedinca sastoji se od nje-govih protivnih osjeÊaja, misli, rijeËi i pos-tupaka. Ja-zakon moæe se nazvati i zakonomosobe jer se odnosi na osobu koja odaπiljesvoje ja i ponovno prima isti odaπiljaËkipotencijal.

Tko je stvorio svoj zakon osobe, taj æivi unjemu i poziva ga preko svoje duπe odakle jepohranjen, iz zvijeæa. Tvoj bliænji ne moæe

60

prisvojiti tvoj ja-zakon osim ako ne Ëini istoili sliËno istim ili sliËnim negativnimosjeÊajima, mislima, rijeËima i postupcima.

61

»ista biÊa kreÊu se u vjeËnome zakonu;ona govore zakon i sama su vjeËni zakon.

Svaki optereÊeni Ëovjek kreÊe se u svomeja-zakonu, u svome malom svijetu πto jestvorio svojim ja, “moje” i “meni”. On go-vori svoj mali svijet, ono Ëime je izgradiosvoj ja-zakon; odgovarajuÊe tome on osjeÊasebe, misli sebe, govori sebe i postupa onakokako osjeÊa, misli i govori, dakle odgovara-juÊe svome niskom sopstvu, svome niskombitku.

Ljudsko sopstvo, dakle nisko ja, nema nioko, ni uho, niti osjetila za bliænjega, samoza sebe samoga.

Ljudsko sopstvo nema pristup u boæan-sko sopstvo, u svetiπte, i zato ne moæe nitiosjetiti, prepoznati, prozrijeti i shvatitisvoga bliænjeg, jer u Ëovjeku okrenutom navanjπtinu nesebiËnost nije joπ razvijena.

Ljudsko sopstvo, nisko ja, nema niËegazajedniËkog s boæanskim sopstvom, sa sve-proæimajuÊim Ja Jesam.

62

»isti govori Ëisto, vjeËni zakon, Boga.NeËisti govori svoje neËisto, svoj ja-zakon,nisko sopstvo.

Svatko dakle govori sebe: Ëisti - apsolut-no sopstvo, Ja Jesam, neËisti - svoje niskosopstvo, svoje nisko ja koje je vezano samoza osobu.

Budi tih.U unutarnjoj tiπini postat Êeπ svjestan da

si biÊe iz Boga koje je u Bogu, jer ste sve-vjeËni Otac i ti, Njegovo dijete, jedno. Ti,Ëisto biÊe, æiviπ u Svetiπtu, u sebi, u sop-stvu, jer ti si hram Boæji i Presveti prebivau tebi.

63

Budi tih.U tebi je tiπina i ti si u tiπini.

Postaneπ li tih, tad viπe nemaπ ljudskeosjeÊaje, misli, rijeËi, uzbuenja i sklonosti;proæet si Svetiπinom, Bogom.

U tebi se razvijaju posveÊeni osjeÊaji imisli; govoriπ nadahnute rijeËi i postupaπneosobno za veliku cjelinu.

Istinsko sopstvo, sveobuhvatni, moÊni, JaJesam, povjerava ti se, i ti si sjaj ljepote, tisi Ëisto, plemenito i fino, uzviπeno - jer pre-bivaπ u sebi, u vjeËnome sopstvu, u bitku ijer si ono πto je Nebo: ljepota, Ëistota, ple-menitost, fino, uzviπeno, dobro, nesebiËnaljubav.

Sunce ljubavi ima govor svjetla. Sunceljubavi svijetli u tebi i kroz tebe.

Tvoje biÊe je sjaj sunca, nesebiËneljubavi.

64

Budi tih, sasvim tih. Niπta i nitko se nepokreÊe u tebi.

Sveti red hrama koji ti jesi, je sjajna, ne-sebiËna ljubav, sunce pravde, radost tvogaæivota, Ja Jesam.

Kaniπ li bilo πto uËiniti i ispuniti istinskosopstvo u tebi, bitak, osjeÊa, misli, govori ipostupa preko tebe.

Tvoje uzviπeno, nesebiËno osjeÊanje imiπljenje je bitak, boæansko, koji ti jesi.

65

Istinski bitak odnosi se jedino na predmeti dogaaj i komunicira s Ëistim u predmetui dogaaju. »isto u predmetu i dogaajukaæe ti u tvojoj nutrini kako da zapoËneπpredmet i dogaaj, kako da planiraπ, kako daobjasniπ svaku situaciju, kako da pretvoriπnered u red i kako da oËistiπ neoËiπÊeno.

U svakome pitanju je bitak, odgovor zatebe.

U svakome odgovoru je bitak - i eventu-alno opet pitanje za tebe.

U svakom razgovoru djeluje bitak - ti gaspoznajeπ u sebi.

U svakoj rijeËi je bitak - on ti govori.U svemu πto vidiπ i susreÊeπ je bitak - on

ti se pokazuje i govori tebi.Ako si u svojoj najdubljoj nutrini, tad je

tvoj hram Ëist i ti si u komunikaciji s Ëistim.

66

»ujeπ πto ostali ne Ëuju;gledaπ πto ostali ne vide;znaπ πto ostali ne znaju;prepoznajeπ πto ostali ne prepoznaju;osjeÊaπ πto ostali ne osjeÊaju;miriπeπ i kuπaπ πto ostali ne miriπu ni

kuπaju;opaæaπ πto ostali ne opaæaju jer ti si isti-

na, tiπina hrama, nesebiËna ljubav, zakon,Bog.

Spoznaj:Svaki predmet, svaki dogaaj, svaka

teπkoÊa, svaki problem, svaka situacija,svaki razgovor, Ëak svaka rijeË, govori sebe.

Bitak u predmetu, u dogaaju, u proble-mu, u teπkoÊi, u svakoj situaciji, u svakomepostupku i svakoj misli govori opet moÊnosopstvo, bitak.

67

OmotaË, ljudsko, govori sebe. Snaga uomotaËu, bitak, isto tako govori sebe; to je JaJesam.

Tko je postao bitkom, nesebiËnim sop-stvom, taj komunicira s Ëistim. On vidioËima istine; on objaπnjava, sreuje, Ëisti,planira i govori iz vjeËnog bitka, iz nese-biËnoga sopstva.

Niski ja ne poznaje Ja Jesam; no Ja Jesampoznaje nisko ja, jer Ja Jesam, bitak, proæi-ma sve.

»isti koji odræava red hrama, trudit Êe sesvaku situaciju objasniti zakonom, svakirazgovor voditi zakonito, svaki predmet,svaki dogaaj, svaki problem i svakuteπkoÊu rijeπiti zakonom, Bogom.

Ako ljudsko ja hoÊe predmet, dogaaj,teπkoÊu, problem, situaciju ili razgovor,rijeπiti svojim niskim ja, tada Êe to ili ostatinerijeπeno ili Êe dovesti do kaosa.

68

Znaj:Bitak u svemu je Bog koji govori; On ti

govori iz predmeta, iz dogaaja, iz teπkoÊe,iz problema, iz situacije, iz postupaka, izsvakoga razgovora.

Sve je svijest. »isto je svijest, i neËisto jesvijest. »isto govori u svetiπtu - u tebi, tebii istovremeno iz tebe.

NeËisto govori neËisto; ono govorioptereÊenje, ono govori iz nereda. Ono go-vori nered, i na taj naËin moæe na svijetuponovno dati samo nered.

69

Tvoje oËi su svjetlo duπe.Vidiπ samo sebe, Ëujeπ samo sebe.Svojim Ëuvstvima, osjeÊajima, mislima,

rijeËima i djelima crtaπ sliku svoje duπe.Slika tvoje duπe je tvoja svijest.

Svako stanje svijesti opaæa ono πto odgo-vara njegovom poloæaju. To ulazi u njega,to je on, to on zraËi i istovremeno vraÊa.

Moæe li tvoj bliænji vidjeti istu sliku kojusi ti nacrtao svojim svijetom Ëuvstava iosjeÊaja, svojim rijeËima i postupcima?

Svatko vidi, i ono πto mu opisujeπ, opetdrugaËije - posve prema svojoj slikovitojsvijesti.

Svaki Ëovjek takoer i svoju okolinu vididrugaËije, opet posve prema slikama svojesvijesti koje si je sam zadao.

I πumove, koji se pojavljuju u tvomeslikovitom æivotu, svatko Ëuje opetdrugaËije.

70

SkreÊeπ li paænju svoga bliænjeg naodreene tonove, boje ili oblike, tada Êe onunatoË tvom opisu razabrati tonovedrugaËije od tebe i boje i oblike vidjeti opetdrugaËije od tebe.

MoguÊe je da tvoj bliænji razabere Ëakviπe tonova od tebe ili vidi viπe nijansi bojaod tebe ili da oblici za njega imaju drugaËijilik nego ih ti vidiπ.

Tko moæe i kome objasniti da on Ëujepravi ton ili da vidi pravu boju ili oblik? Nijedan Ëovjek ne moæe drugome neπtodokazati jer svatko drugaËije vidi, Ëuvstvu-je, osjeÊa i misli.

Mnogi ljudi kaæu: “Ja mogu to dokazati”kad ih netko okrade.

Moæe li Ëovjek doista dokazati da je biopokraden - ili samo mu je bilo oduzeto onoπto je on svome bliænjem oteo u nekojprijaπnjoj egzistenciji?

Obojica, pokradeni i onaj koji je oteo,ogrjeπuju se o zakon Boæji, jer niti jedan od

71

obojice ne bi trebao svome bliænjem otetineπto i to nazvati svojim vlastitim.

Kaæeπ, moæeπ dokazati da je tvoj bliænjilagao. Da li je tvoj bliænji stvarno lagao - ilije samo rekao ono πto ti pokreÊeπ u svojemsvijetu Ëuvstava ili misli i πto konaËno tisam jesi?

Spoznaj: Sve ima dvije strane - osim akosi boæanski; tada si istina i æiviπ posve svjes-no.

Tada se neÊeπ niti uzbuivati nego Êeπgovoriti istinu, sve Êeπ razjasniti i ostavitikako jest.

Tko svome bliænjem ima prigovoriti neπtoπto ga pokreÊe duæe vremena, moæe biti si-guran da je i sam zaraæen od te bolesti.

Onim πto imaπ prigovoriti svome bliænjem,izlaæeπ se preko principa odaπiljanja i prima-nja onim snagama koje si pozvao svojimËuvstvima, osjeÊajima, mislima i rijeËima.

72

Spoznaj sebe samoga i promijeni se da bipromijenjen mogao uÊi u mjesta blaæenstva.

Dajem vam vjeæbu za samospoznaju:Svaki promatra primjerice isto podruËje

jednog krajolika. Svaki vidi u njemu drugeaspekte. ©to jedan vidi, to je njegova slika ane slika njegovoga bliænjeg.

U slici krajolika kreÊe se jedna æivotinji-ca. Svaki registrira æivotinju - no ipak jesvaki vidi i osjeÊa drugaËije.

Opaæanje pojedinca spada u njegovusliku a ne u sliku njegovog bliænjeg.

Slika svakoga pojedinca je slika njegovogstanja svijesti.

Onako kako pojedinac gleda i sluπa,Ëuvstvuje, osjeÊa i misli, takvo je njegovostanje svijesti kojim on registrira sliku,gleda boje i oblike i razabire tonove.

Tko moæe dokazati da je æivotinjicaizgledala onako kako ju je on opazio? Sve je

73

relativno buduÊi da svatko iz svogaglediπta, iz svoga trenutaËnog zraËenja svi-jesti gleda, sluπa, miriπe, kuπa i pipa.

BuduÊi da svaki Ëovjek ima drugo stanjesvijesti, on u skladu s njim opaæa refleksekoje naziva materijom.

74

Spoznajte: Tko poπtuje mnoge aspekte kojivode slobodi, taj sebi i svome bliænjemdonosi mir. Stoga nemoj nikada utjecati nazraËenje svijesti svoga bliænjeg tako πtovjerujeπ da bi ti prema stanju svoje svijestimorao napraviti red kod njega u njegovomstanu, u njegovome prostoru.

Zapamti sljedeÊu zakonitost:Ostavi svome bliænjem njegovo carstvo,

to znaËi, ne mijenjaj njegovo zraËenje svi-jesti. ZraËenje svijesti, tvoje i tvoga bliæn-jeg djeluje i na prostorije u kojima stanujeπti ili tvoj bliænji. Ostavi svome bliænjemnjegovo malo carstvo jer se on tako æeliosjeÊati kod kuÊe. Poπtujeπ li ovu zakoni-tost, on Êe se veseliti kad ga budeπ posjetio.

Ui u njegovu sobu samo onda kad sipoæeljan i pusti da u njegovoj sobi sve stojionako kako je tvoj bliænji postavio, jer je toperspektiva njegove svijesti.

75

Sjedneπ li na stolicu ili uzmeπ neki pred-met, tad opet ostavi stolicu kako je stajala ipoloæi ili ostavi predmet ponovno na njego-vo mjesto - onako kako je prije bilo.

Ne mijenjaj niπta premda bi ti se dru-gaËije viπe svialo, i kada smatraπ da bi biloljepπe onako kako ti vidiπ. Time utjeËeπ nazraËenje svijesti svoga bliænjeg i svojimprividnim redom donosiπ nered u njegovæivot, u njegovo zraËenje svijesti. Jer onakokako to bliænji vidi, to je za njega trenu-taËno dobro. On neÊe da mu ti to mijenjaπ -osim ako te za to ne zamoli.

Tko poπtuje ovu zakonitost, poπtujesvoga bliænjeg, a i sebe samoga.

I u najmanjim stvarima vrijedi sljedeÊazakonitost: ©to ne æeliπ da ti Ëine, ne Ëini niti drugima.

76

Ne budite nikada radoznali. Ne gledajteiz radoznalosti natrag, desno i lijevo, dabiste vidjeli i Ëuli; jer odgovorni ste za onoπto vidite i Ëujete.

Vieno i Ëuveno potiËe vas na miπljenje -za svaku misao ste odgovorni. Vieno iËuveno potiËe vas na govorenje i postupanje- i za to ste odgovorni.

»isti se neÊe radoznalo osvrtati, neÊeproizvoditi misli, neÊe traæiti rijeËi i takoerneÊe razmiπljati kako, πto i kada treba pos-tupati i djelovati. »isti ima sve u sebi i jestu svemu, jer on je istina, koja je opet usvemu.

Gledaπ li svoga bliænjeg, tada gledaπsvemir, i ti gledaπ vjeËnoga Oca u sebi, i tividiπ svoga bliænjeg u sebi - jer vi ste slika iprilika vjeËno jedinosvetog Oca, jer vi ste uNjemu boæanski, Njegova stvorena djecakoju On gleda u Sebi, kroz Sebe i u svemiru.

77

Ako si svoga bliænjeg gledao u sebi,gledao si svoga vjeËnog Oca, jer VjeËni iNjegovo Ëisto dijete su jedno.

BuduÊi da svoga bliænjeg poznajeπ igledaπ kao dio sebe u sebi, poznajeπ i vjeËnoJednoga, Svetoga, jer ti si Njegova slika iprilika, vjeËni zakon kojeg poznajeπ, jer si toti, buduÊi da si boæanski.

»isti je oko svetoga hrama.Onaj koji gleda prozire svakoga i sve.

78

Najunutarnjije je tiπina koja sebe gleda isve prozire. Tiπina je istinski æivot.

Stoga budi tih. Tiπina je svemudra rijeË,zakon svemira. On se objavljuje kao tiπina utiπini. On gleda sebe u tiπini kao tiπina.

Sve je zakon koji je uzviπena, beskonaËnatiπina koja govori samu sebe, Ja Jesam.

Tiπina je zakon i mudrost Boæja. Tko jemudar, tih je, jer zna sve buduÊi da sveprozire i proæima.

79

Apsolutno je tiπina, red je hrama koji siti, Ëisti.

Ako znaπ tko si, i ako znaπ da je svijest odJa Jesam æivot, tada ti æiviπ i neÊeπ biti niprotiv Ëega. Ti takoer ne probijaπ niπta jerprozireπ i proæimaπ sve ono πto je za svje-tovni pogled gustoÊa, prepreka i smetnja.

Tko djeluje po danu, vidi uglove i rubovei neÊe zapeti za njih, jer koristi svjetlo dana.

Isto vrijedi za vjeËno svjetlo.Tko hoda usvjetlu, niπta mu se ne moæe dogoditi. Jertko se dræi zakona Duha Boæjeg, za njega Êeuvijek sijati svjetlo ljubavi, bilo da je onduπa ili Ëovjek.

Nemirni, buËni, u kome osjeÊaji i mislihuËe i buËe, je onaj koji traæi, koji vidi samopovrπinu istine - predmete, dogaaje i rijeËi- i tamo traæi rjeπenje. Time on sam sebizadaje zagonetku, jer æeli spoznajuodgonetnuti i dohvatiti.

80

Tko nije mudar, nije ni blag, dakle tih, jeron tako dugo æeli dok ne nae samoga sebeu prauzroku, u tiπini - to πto on jest, sopst-vo, mudrost i ljepota iz Boga, sveznajuÊizakon, Bog, mudrost koja je ujedno i istina.

Tvoj bliænji je tebi, Ëistome, isto tolikoblizak, jedan koliko i drugi, jer tebi nitko nemoæe biti dalek i tu, buduÊi da je Bog utebi i ti si u Bogu, i da su tvoji bliænji u tebii vi ste u Bogu. To je jedinstvo. Jedan je udrugome i oboje se proæimaju meusobnoproæimajuÊi sve - i svi oboje. To je svemir izakon ljubavi i jedinstva.

Kad bi ti jedan bio bliæi od drugoga, tadbi ti motrio naprijed, natrag, desno, lijevo,gore i dolje da bi ga vidio, jer ga ne gledaπ usebi.

81

»isti æeli svome bliænjem samo ono πto jeon sam: vjeËni zakon, Boga, Ëisto.

NeËisti, neprosvijetljeni, æeli svomebliænjem Ëesto ono, πto sam ne posjeduje:lijepo, dobro, miroljubivo, sretno - fasetevjeËne istine Ëije ostvarenje njemu samomejoπ nedostaje.To πto on æeli, ne ulazi u bliæ-njega jer nije proæeto snagom, istinom iljubavlju. To su æelje bez duπe koje se vraÊa-ju neËistome, neprosvijetljenome.

Sve-jedinstvo je mudrost Boæja. Bog jesve u svemu, zakon æivota.

U svemu πto Ëisti kaæe, on oslovljavacjelinu, veliko u najmanjem i najmanje uvelikom.

Tko svome bliænjem pripisuje ili æelisamo fasete iz vjeËnoga zakona i tako usvoju rijeË i svoje djelovanje ulaæe samodijelove vjeËnoga zakona, taj daje prednost

82

takoer samo dijelovima vjeËnoga zakona iizriËe o sebi da je nesavrπen.

Time on svjedoËi o sebi samome. On dajeprednost odreenim ljudima; druge napro-tiv ostavlja nezapaæenima. To znaËi da onËini iznimke kod sebe i kod svojih bliænjih.

Govor zakona je cijeli zakon, buduÊi da jesve u svemu, najveÊe u najmanjem i naj-manje u najveÊem. »isti izgovara uvijekcijeli zakon: Æeli li Ëovjeku pored sebe nese-biËnu ljubav, tada on oslovljava i sve fasetevjeËnoga zakona. To je govor zakona.

Æeli li ljudima pored sebe mir, tada Ëistiponovno oslovljava cijeli zakon. To je jezikzakona.

»isti govori uvijek cijeli zakon, i ondakad nekom bolesnom Ëovjeku æeli zdravlje:

83

Kad bi bolesniku poæelio samo jednu fase-tu zdravlja - primjerice zdravlje jednogoboljelog organa - tad bi on oslovio takoersamo dio zakona koji je zasjenjen boleπÊu.Pritom bi ispustio iz vida djelotvornostËitavog vjeËnoga zakona. Time bi on moædasprijeËio djelotvornost vjeËnoga zakona ubolesnom Ëovjeku.

Tko æeli samo fiziËko ozdravljenje svogabliænjeg, taj govori bolest samu, koju premaprilikama pojaËava, ako se bolesnik uzda utu izjavu. Pritom se on ne obazire na voljuBoga, koji zna za Svoje dijete i æeli ga vodi-ti tako da to bude za dobrobit njegove duπe.

SebiËne misli djeluju samo na povrπini -dakle na posljedicu, simptom, bolest - ispreËavaju da vjeËni zakon postanedjelotvornim.

84

Tko oslovljava samo povrπinu æivota,odraz, primjerice tako πto svome bliænjemæeli mir, a on sam nema mira, taj u svomebliænjem oslovljava samo nemir, jer sam nekomunicira s mirom.

Istinski mudrac, kao Ëovjek, treba govorsvijeta da bi se sporazumijevao. UnatoËograniËenosti rijeËi on Êe u rijeËima kao“zdravlje” i “mir” osloviti Ëitav sveobuh-vatni zakon, Boga. Tada Êe vladati vjeËnizakon, Bog, koji svakom Ëovjeku dopuπtaslobodnu volju i vodi ga tako da sluæi nje-govoj duπi a ne iskljuËivo omotaËu, Ëovjeku.

Tko je sam bolestan, a svome bliænjemæeli zdravlje, taj opet oslovljava samo bolestu bliænjemu i eventualno one aspekte kojisu u skladu s njegovom vlastitom boleπÊu;jer πto iz njega izlazi, uÊi Êe ponovno u

85

njega i eventualno i u bliænjega koji ima isteili sliËne simptome bolesti. To se dogaa pozakonu “Isto privlaËi isto i pojaËava se”.

Tko svome bliænjem æeli mir a sam jenemiran, moæe pojaËati nemirne aspekte usvome bliænjem ako je ovaj nemiran, jer istopokreÊe uvijek isto i æeli se ispuniti.

Tko svome bliænjem æeli ljubav, a sam jeneljubazan, moæe joπ pojaËati neljubaznostu svome bliænjem, koji je i sam joπneljubazan, jer isto uvijek privlaËi isto i æelise ispuniti - opet prema zakonu “IstoprivlaËi isto i pojaËava se.”

Spoznajte:Svaki osjeÊaj, svaka misao, svaka rijeË i

svaki postupak su energija.©to Ëovjek odaπilje moæe postati djelo-

tvornim kod bliænjega ako je osnova unjemu isto ili sliËno. Isto ili sliËno vraÊa se

86

opet Ëovjeku koji je odaslao; jer: Tkoodaπilje, taj prima.

Tko svome bliænjem æeli zdravlje i mir asam je obolio u duπi i tijelu, ili sam u sebinosi nemir neostvarivanjem vjeËnih zako-na, taj utjeËe na bolest i nemir svoga bliæ-njeg i pojaËava ih, jer svojim æeljama mira iozdravljenja koje upuÊuje svome bliænjem,nije dopustio da postanu djelotvornima unjemu samome.

Æeliπ li svome bliænjem neπto πto nisi joπsam ostvario, primjerice Ëisto, plemenito, lije-po i dobro, tada to ne dolazi u njegovunutrinu jer nije nadahnuto od tebe - ili ga pri-hvaÊa povrπina, privid, njegovo nisko ja iosjeÊa se polaskanim i poËaπÊenim, te se takopojaËava njegova nisko sopstvo, nisko ja.

Æeli svome bliænjem samo ono πto samposjedujeπ u sebi i na sebi, dakle ono πto je

87

ostvareno i time nadahnuto, i u svemuoslovljavaj Ëitavi vjeËni zakon. BuduÊi da jesve u svemu sadræano, potvruj u æeljamaza svoga bliænjeg Ëitavi zakon, Boga. Nemotri samo na povrπinu, na ono πto se trebaizvrπiti na tijelu bliænjega ili u njegovojokolini. Razmisli da je dobrobit duπeodluËujuÊa i da je Ëisto duhovno tijelo opet,Ëitav zakon.

©to Ëisti æeli svome bliænjem - ono πtosam ispunjuje - to ide iz najveÊe nutrinenjegovoga hrama i ulazi takoer u hrambliænjega. On ujedno nosi plodove vjeËnogazakona u hram bliænjega, jer svome bliæ-njem donosi vjeËni zakon kao dar ljubavi,koja je opet, zakon sam.

Ne poæeli, dakle, svome bliænjem detaljeiz vjeËnoga zakona jer Êeπ u njemu i u sebiosloviti samo dijelove vjeËnoga zakona.

88

Time ostavljaπ sve ostale fasete vjeËnogazakona neiskoriπtene. To znaËi da bi se tizadovoljio s nekoliko faseta, Ëime svjedoËiπ osvojoj neËistoti, a neËistome otvaraπ vrata ikapiju da te zavede. I kad oslovljavaπ samojedno podruËje materije, uloæi u njega cje-linu. To je istinski æivot, to je æivot u vjeË-nome zakonu, Bog.

89

NauËi gledanje.Radoznali vidi radoznalo naprijed,

natrag, desno i lijevo, gore idolje - i uvijekvidi sebe samoga, jer radoznalost pozivauvijek samo ono πto sam radoznali jest. Istozove isto da bi s njime komuniciralo.

NauËi gledati kroz sebe, gledati iz hramasvoje nutrine, tada Êeπ upoznati u svemu,takoer i u svome bliænjem, zakonitost - a uzakonitosti cjelinu. To je æivot u vjeËnomezakonu, to je govor zakona.

NauËi sluπanje.»istome ne treba niπta osluπkivati, on

zna u sebi, u svetiπtu svoga hrama, ono πtoje vaæno. Sve drugo, πto je joπ neizvjesno,nije joπ zrelo i nije joπ vaæno.

Tko æeli prisluπkivati i osluπkivati tajsaznaje samo svoje nisko ja koje ga uzne-mirava i ponovno potiËe na protivnomiπljenje, govorenje i postupanje - dakle

90

na protivno odaπiljanje - time on primaopet protivno.

NauËi sluπati. Ne postavljaj nikada zna-tiæeljna pitanja jer Êeπ inaËe osluπnuti samosebe, svoje nisko sopstvo.

Iz svega πto ti se govori sluπaj zakonitostBoæju i u njoj opet prepoznaj cjelinu, i isku-si je istovremeno u sebi, u svome hramu. Uzakonitosti je sadræan Ëitav zakon tako kaoπto je u Ëitavom zakonu sadræana zakoni-tost. To je æivot u vjeËnome zakonu, a to je igovor vjeËnoga zakona.

Tko nastoji u sebi osluπnuti vjeËnu rijeË,bitak, zakon, taj joπ nije rijeË, bitak, vjeËnizakon. A tko je osluπne - prema stupnjuzrelosti svoje duπe, taj je samo osluπkuje ajoπ je ne poznaje, jer joπ nije postaozakonom Boæjim.

Tko æeli spoznati i doæivjeti vjeËni bitakprema slovu taj Ëita ili sluπa mimo realno-

91

sti. A tko osluπkuje samo ono πto njegovbliænji prepriËava kao istinu, stvara sliko-vite predodæbe iz onoga πto osluπkuje. Tonikada nije realnost æivota, nego privid; toje odraz zakona, a ne istina sama.

Tko dakle samo osluπkuje istinu,tumaËenu od ljudi, bilo u sebi bilo izvana -taj nije joπ istina sama, bitak. Tko nijepostao istinom, bitkom, ne poznaje sebe kaobiÊe istine jer nije joπ otkrio biÊe istine, svojistinski bitak.

Samo onaj tko jest vjeËna rijeË, bitak,zakon, taj je u æivotu - i jest æivot sam, jeron je esencija svete rijeËi, istina, æivot.

RijeË Neba je Njegova rijeË, rijeË Boæja,vjeËni zakon. Tko je postao rijeËju Boæjom,taj je postao biÊem u Bogu. On gleda i ljude,predmete, zbivanja i dogaaje u slici Neba,istine, u Ja Jesam - a viπe ne u slici svogamalog svijeta, u vidokrugu “ja hoÊu”.

92

Svaka nebeska, nesebiËna misao i svakanebeska, nesebiËna rijeË je nebeska slika kojasve skriva u sebi. SliËno kao πto jedna tje-lesna stanica sadræi cijelog Ëovjeka, takosvaki nesebiËni osjeÊaj, svaka nesebiËnamisao, svaka nesebiËna rijeË i svaki nese-biËni postupak sadræi kao esenciju Ëitavsvemir.

Pravi mudrac ulaæe cjelinu u sve πto go-vori - i onda kad iz cjeline priopÊuje samojednu fasetu istine tako da je dovodi do blis-tanja.

Bog je cjelina i jest nepodijeljen. Stoga uonome tko je boæanska rijeË, djeluje cjelina.On je jedan bitak u bitku. On nije podijeljenkao Ëovjek koji drugaËije govori nego πtomisli, i drugaËije osjeÊa nego πto misli igovori.

93

VjeËni zakon djeluje i objavljuje se u tebisamom. Sve je zakon. Ti ga ne vidiπ uizvanjskom; spoznajeπ ga i vidiπ jedino usebi kao cjelini.

FiziËke oËi opaæaju samo izvanjsko, a neono πto je vidljivo u najunutarnjijem, uËistome bitku, u hramu Boæjem.

FiziËke oËi opaæaju samo odbljesak onogaπto je na Nebu.

Ono πto je materija je refleks, a ne apso-lutnost.

Onaj koji gleda spoznaje Boga u svemuπto jest u svakom cvijetu, u svakom grmu, usvakom kamenu, u zvijeæima, u ljudima.Svakim treptajem oka, svojim sluhom, oku-som, njuhom i opipom, on susreÊe Boga.

Za onoga koji gleda Bog je prisutan usvemu.

94

Kada on obavlja svoj rad, Bog je prisu-tan. Kada vodi razgovor, Bog je prisutan.Kada ide ovamo ili onamo, Bog je prisutan.

Ovi ljudi su pronaπli kamen mudrosti,oni dopuπtaju da Bog djeluje kroz njih. Tkou svemu πto osjeÊa, misli, govori i Ëini,odræava vezu s Bogom, taj uistinu hoda usvjetlu Boæjem, a Bog preko njega Ëini djelaljubavi.

SaËuvajte u svemu svijest: Bog je prisu-tan; Bog je u svemu.

Utjelovite li tu izvjesnost, tada Êe od vasuzmaknuti osamljenost, napuπtenost i potiπ-tenost; zadobit Êete zajedniπtvo, unutarnjusreÊu i daljnju uviavnost.

U svakoj situaciji budite svjesni ovoga: Bogje uvijek prisutan - On je uvijek nazoËan. ©togod Ëinite, kud god idete, gdje god stojite, πtogod mislite - Bog je tu, On je prisutan.

95

Bog je uz svakoga od vas - svejedno kakomislite, govorite i postupate.

Stojite li posred pobunjene gomile ljudi -Bog je s vama. Budite mirni, povjerite Muse; On Êe vas voditi.

Bog je zdravlje u bolesti, radost u tuzi.

Mislite na to: Bog je uvijek prisutan. Bogje ljubav; On ljubi svakoga od vas.

Spoznaju da je Bog prisutan, da Bog, naπvjeËni Otac ljubi vas i Mene, πtoviπe - sve,ne ostavljajte u svome znanju. Samo ost-varenje, to jest proæivljeno duhovno znanjedonosi vam izvjesnost i djelotvornu snaguu Duhu Boæjem - æivot u bitku.

Bitak je prisutnost. U bitku ne postojijuËer, danas i sutra. Materija je prolaznost.Bitak je sve u svemu. Time se materijaprofinjuje i postaje bitkom, jer Bog je pri-sutnost u svemu.

96

Prisutnost u svemu je neprolazno, bitak.Stoga Êe se prolazno, juËer, danas i sutra,pretvoriti u bitak, koji jest.

Pogled Ëistoga je Ëisto πto on opaæaiskljuËivo u sebi, u svome Ëistom hramu.Tamo neprestano svijetli i objavljuje sepresveti vjeËni zakon, Bog.

»isti gleda πto neËisti ne vidi.

»isti spoznaje vjeËnu istinu iskljuËivo usebi, jer je on sam postao istinom, sveobuh-vatnim zakonom, Ja Jesam. On ne dopuπtaniπta neËistoga u hramu ljubavi.

97

NeËisti, naprotiv, opaæa samo neËisto,naime ono πto je on sam - neËisto.

»isti u sebi gleda i prepoznaje Ëisto,istinu. On govori jezikom slike, istine usebi, jer je on sam postao istinom. RijeËBoæja je zakon, ona je istina koja se kao æivaslika objavljuje u najdubljoj nutrini duπe.Bilo kuda Ëisti gledao - on u sebi gleda jedi-no sliku zakona, Ëisto, a izvan sebe vidiodraz, neËisto.

Slikovito promatranje je istovremeno ispoznajno promatranje. To πto gledaπ, toprozireπ i to spoznajeπ i tako znaπ sve deta-lje. To je istina, to si ti, istinito, vjeËno sop-stvo.

Pravi mudrac, prosvijetljeni je ono πtogovori, zakon.

Neprosvijetljeni koji nije u stanju razliko-vati crno od bijelog, je slijepac koji se zadovo-ljava prividom a dræi da je bitak daleko.

98

Istinsko promatranje je spoznajno pro-matranje. Ti vidiπ i znaπ, i unatoË svemutome ne moæeπ to dokazati, jer se najdublje,presveto, ne treba dokazivati, jer ono jest.

Samo se privid hoÊe dokazati, jer ono πto jeu njemu - vjeËne zakonitosti - nije vidljivo.

Bitak gleda πto privid ne vidi, to znaËi:Ja, bitak, gledam πto ti, odsjaj, ne vidiπ. Noako si bitak, tad si ujedinjen u Njemu, uSve-Jednome. Tada i ti gledaπ πto Ja gledam,i mi gledamo πto privid ne vidi.

Duhovno oko gleda - zemaljsko oko vidi.Oboje se ne moæe uskladiti jer je duhovnooko zakon Neba a zemaljsko oko je samorefleksivno oko koje prenosi bitak kao reflekskoji je mnogostruko izobliËenje. Tko se stime zadovoljava je budala koja joπ nije pre-koraËila vrata istine.

99

Oko istine je Bog. Tko gleda s tim okom,istinit je i boæanski. On donosi u ovaj svijetsvjetlo, Boæje oko, istinu, vjeËni zakon lju-bavi.

Oko istine je svjetlo i slika tvoga Ëistogduhovnog tijela koje je vjerna slika Boæja.

Zemaljsko oko je slika duπe, omotanogaduhovnog tijela. Ono vidi samo omot kojije, opet, teret i optereÊenje duπe.

100

101

Ja, Krist kao Isus iz Nazareta pouËavaosam svoje apostole i uËenike iz razliËitihæivotnih perspektiva. Uvijek iznova dokazi-vao sam im Apsolutni zakon i objaπnjavaoim zakon sjetve i æetve. Po smislu Ja sam imgovorio:

More beskonaËnosti je svemirska rijeka.KreÊite se sve viπe u moru beskonaËnostikao sunce ljubavi i pravednosti. Tada Êete vibiti æivot i neÊete viπe pitati o æivotu.

Dok Ëovjek dopuπta da ga drugi Ëovjekobasjava, on ne zraËi. On je tada upuÊen nasjaj svoga bliænjeg. Ako je Ëovjek upuÊen naljudski sjaj tada ne poznaje bljeπtavilo sun-ca u sebi.

Za svakoga pojedinca vjeËni zakon glasi:Ostani istinskim sopstvom.Tada si istinskosopstvo i ne oËekujeπ sjaj svoga bliænjeg, jerti, istinsko sopstvo, zraËiπ sam.

Samo se sjaj (izgled) zadovoljava sjajem(izgledom). Oboje su tad u sumraku i sma-

traju da imaju najviπe i najveÊe jer semeusobno obasjavaju.

Spoznajte: Sjaj (izgled) vara i tko tomenasjedne moæe postati varalicom.

Stoga se ne okruæujte s privienjima, sasjajem (prividom), nego postanite suncemljubavi i pravednosti u moru beskonaË-nosti.

Mnoge duπe i ljudi kreÊu u bitak no maloih je u bitku. Tko samo brine o bitku tajprima samo iz privida (sjaja) a ne iz izvoraæivota, koji je bitak.

Tko pripada sjaju (prividu) nosi mnogemaske. Prema prilici on navlaËi odgovara-juÊu masku.

Tko æivi u prividnom svijetu i ima svojemaske ne poznaje sebe ni onoga tko nosiiste ili sliËne maske kao on sam. Oboje go-

102

vore samo o svojim maskama, o sjaju (pri-vidu) i ne nalaze realnost.

Kipar maske je osamljen i sam, jer se onne brine o svome bliænjem; on misli samo nasebe i æeli saËuvati svoju masku.

Onaj tko meutim æivi u unutarnjemsvijetu, u Meni, Kristu, ima jasan i dalekpogled. Njemu nije viπe maska potrebna jersve prozire i preko svjetla istine sve prepoz-naje. To je biÊe u struji bitka, personificiranibitak, mikrokozmos u makrokozmosu.

103

Sve πto vidiπ, πto te uzbuuje, je tvojeogledalo; ono obiljeæava tvoga Ëovjeka. Neideπ li putem samospoznaje tad opaæaπ joπsamo reflekse svojega niskog ja i niskoga jasvoga bliænjeg. Nastaviπ li tako, zapletat Êeπse sve viπe u moje i tvoje; potom Êeπ razdva-jati sebe od svoga bliænjeg. To je zakon ljud-skoga ja. On glasi: “Razdvoji, veæi, vladaj”.

Boæanski zakon glasi: “Poveæi i budi”. ToznaËi, tko æivi u povezanosti s najunutar-njijem, povezan je sa svim ljudima i biÊimai sa svim æivotnim oblicima. On s njimatvori jedinstvo u Bogu koje ne poznaje raz-like, buduÊi da je sve sadræano u svemu,zakon æivota.

Zakon uzroka i posljedice koji je stvorioprotivnik - “Razdvoji, veæi i vladaj” - jezakon liËnosti, zakon jastva, koji poznajesamo sebe, nisko ja.

104

Protivnik æeli razdvajanje i vezivanje.Ljudi se trebaju vezati za ljude i stvari,stvoriti posjed i vlasniπtvo da bi se takoponovno doπlo do onoga πto razdvaja, to jestmoje i tvoje. Tko je prisvojio najviπe vlas-niπtva vlada onima koji posjeduju manje.

Sotona je uzeo maË, i jedinstvo Zemljepodijelio na mnoπtvo. S komadima, sa zem-ljama, naËinio je vlast i vlasteline, bogataπe,koji su od komada naËinili svoje dræave.

To je podjela koja dolazi od sotonskog. Jasam meutim doπao da ponovno usposta-vim jedinstvo zakonom ljubavi koji svakogai sve ujedinjuje.

Granice ograniËavaju i vode otvrdnja-vanju. Potraju li granice duæe vremena,tada narodi vjeruju da su meusobno razd-vojeni granicama. Oni tad govore o razli-Ëitim mentalitetima koji imaju malo zajed-

105

niËkoga. Iz toga nazora budi se ravnoduπ-nost i neprijateljstvo prema bliænjemu kojije po vjeËnim zakonima dio svake duπe.

Izazove li protivnik razdvajanje meuljudima, tad on vlada i stvara daljnje iz-vanjske moguÊnosti vezanja, primjerice kaovezanje Ëovjeka za vjerska pravila, rituale,dogme i kultove, istovremeno i za vlast, zapotËinjene, za muæa ili æenu, za djecu ilivrijednosti, za novac i imanje. Iz toga proi-zlazi kauzalni zakon u kome prebivaju svakisebiËan Ëovjek i svaka sebiËna duπa sve dokne izau iz vrtloga ljudskoga ja i ne teæe zaboæanskim koje povezuje i koje jest.

106

Ovaj svijet i planet Zemlja u Boæansko-me pojavljuju se zrcalno jer su se svijet iZemlja preokrenuli u suprotnost.

Boæja baπtina Svojoj djeci moæe se ovakoobjasniti:

To πto je Moje, to je i tvoje, to je za tebe iza svako dijete podjednako, naime sve iz sve-ga, iz Onoga koji jest.

Protivnik je prepolarizirao ovu boæanskuzakonitost i govori: Meni pripada moje itvoje. Protivnik smatra da ovom prepolar-izacijom moæe sve prisvojiti i biti gospo-darem svega i svakoga. On æeli vlast samoza sebe i hoÊe pokoriti Boga jer sam æeli bitiBogom.

MaterijalistiËki Ëovjek, okrenut sebi,smatra da je on vladar svijeta i svemira.BuduÊi da vidi samo jednu malu persprek-tivu æivota koja je k tome omotana njegov-im ljudskim ja, on vjeruje da je jedan bog.

107

Ovo vjerovanje u bogove Ëini ga oholim damisli kako on moæe dalje razvijati Stva-ranje, posve prema svojoj slici i mjeri. Ustvarnosti on vodi samoga sebe u ponor irazara materiju i svoje zemaljsko tijelo.

U broju osam je boæanstvo, u preziru jeprotivnik koji je prepolarizirao sveti bitak,osmicu, i iz nje naËinio prezir. Na taj naËinon je stvorio svoj zakon pada koji Êe upro-pastiti njega samoga.

Tko ne poπtuje svoga bliænjeg taj neukazuje poËast ni vjeËnome Ocu ni Meni.Njegove molitve ostaju neplodne jer plodzaËahuren u njima ne dospije sazrijeti.

Tko dopuπta da ga ljudi Ëaste taj neukazuje poËast Bogu.

108

Protivnik vodi duπu i Ëovjeka u svijetosjetila. On ih zavodi sjajem (prividom) nji-hovih bliænjih. On im pokazuje to πto drugiposjeduju i imaju, njihovo “moje” i “meni”,i Ëini ih pohlepnima i zavidnima. Na taj ihnaËin on izvodi iz najunutarnjijeg, iz bitka,iz obilja u Bogu - u izvanjski svijet, u sjaj(privid).

Tko dopusti da ga sjaj zaslijepi, postajekao onaj koji je veÊ zaslijepljen: pohlepan,zavidan i gramziv. Tada on svim oruæjemkoje mu je na raspolaganju æudi da postigneono πto mu sjaj bliænjega znaËi: izvanjskuraskoπ preko ugleda, sredstava i moguÊ-nosti, koji se odraæavaju u novcu i moÊi.

Na taj naËin Ëovjek sve viπe istupa izunutarnjeg obilja i osiromaπuje na unutar-njoj snazi i duhovnosti. On πkoluje svojrazum i uzdiæe ga do intelekta, da bi postaointelektualcem koji posjeduje znanje o sjaju(izgledu), o opsjeni - i pritom viπe ne poz-

109

naje bitak, svoje istinsko sopstvo, realnostæivota, veÊ samo sebe, svoj mali svijet ukojemu on gospodari i vlada, a svoga bliæ-njeg vezuje za sebe i svoje nazore za koje jei sam vezan.

Jao onima koji upotrebljavaju razum dabi oboæavali ljude. Takav Ëovjek neprimjet-no stvara idole. On je njima odan u ovomesvijetu - a nakon svoje tjelesne smrti bit Êevezan za njih.

Pohlepni, sebiËni, koji sebe precjenjuje uraskoπi privida, uvijek æeli biti najveÊi inajbolji i gospodariti svime i svima.

Vlastoljublje ima opet cvjetove straha dabi netko drugi mogao biti veÊi, da bi mogaosteÊi veÊu raskoπ, veÊi ugled i bogatstvo.Gonjen strahom on misli da njegove oËi iuπi moraju biti posvuda kako ne bi bio pre-varen. Pojavi li se neki rival, borit Êe se pro-tiv njega. Ako ovaj ima sposobnosti koje on

110

ne posjeduje, onda istovremeno rastu zavisti neprijateljstvo i ne naposljetku, rato-bornost, teænja da se ovaj iskljuËi.

Strah i ratobornost donose znatiæelju.Ja-Ëovjek hoÊe sve vidjeti, osluπnuti, kako bisve znao, da bi se πtitio od opasnosti koje biga mogle sustiÊi od njegovih bliænjih, kojiimaju veÊi ugled i koji izgledaju bolje,pametnije i bogatije. To ga navodi da se stal-no orijentira. Znatiæelja ga tjera motritinaprijed, natrag, gore, dolje, desno i lijevo,da bi sve vidio i osluπnuo. Pritom on vidi isluπa samo sebe; jer to πto ga goni, njegovoljudsko ja, dogoni mu ponovno isto ilisliËno.

Sebi okrenuti Ëovjek u svakoj situacijividi sebe samoga. U svakoj situaciji on Ëujesebe samoga. On susreÊe jedino samoga sebe- opet ljude koji su mu sliËni. On i njegovbliænji govore isti jezik, sebe same. To πtopritom proizlazi su opet samo oni sami.

111

Time se oni vezuju jedan za drugoga. OnoËime su se vezali to Êe oni ponovno zajednoËistiti dok ne budu mogli napustiti kotaËponovnog utjelovljenja i podruËja duπa.

Stoga, o ËovjeËe, vjeæbaj nesebiËnost i uËispoznati sebe kao biÊe u Bogu.

Ne osvrÊi se znatiæeljno jer Êeπ vidjetisamoga sebe, svoje ja, s kojim Êeπ se tadmorati ponovno boriti i hrvati.

Ne prisluπkuj razgovore svojih bliænjih;ne sluπaj kad dvoje razgovaraju, inaËe ÊeπÊuti samo svoje vlastito “ja” - osim ako teoni sami ne ukljuËe u svoj razgovor.

»ovjek je odgovoran za ono πto Ëuje.

Ako si u najunutarnjijem svoga hramakod kuÊe, tada Êeπ govoriti rijeË istine kojajest iz vjeËnosti u vjeËnost, æivot.

112

RijeË Boæja je rijeka svemira. LjudskarijeË je samo obala. Stoga govorite samobitno i ispunite ga snagom ostvarenja,snagom Boæjom. Tad Êete dospjeti u rijekusvemira.

RijeË koju izgovorite ima samo toliko vri-jednosti i snage koliko ste ostvarili ono πtoizgovarate. Jer u ljude ulazi samo ono πtoste ispunili, dakle ono πto ste ostvarili, a neono πto crpite iz svog intelekta. Ta je rijeËprazna, takoreÊi πuplja i ne poznaje dubinusvemira, koja Ja Jesam.

Nije dovoljno zakone svemira, Boæjezakone, potvrivati i objavljivati. Samoonaj tko ih ostvaruje donosi dobra djela.

Morate prvo sami ostvariti ono πtopouËavate; to je najbolji uzor. Te rijeËi idjela ulaze u duπu Ëovjeka jer sadræe sup-stanciju i snagu.

Ne koristi niπta govoriti o svjetlu, a nebiti svjetlom.

113

Tko samo govori o svjetlu taj je prazanjer je podijeljen. On bi æelio sluæiti Bogu ivjeruje da je dovoljno sluæiti prema slovu.To meutim nije sluæenje nego ulizivanje.On pouËava jednu rijeË, ali ne r i j e Ë, jerslovo ubija, meutim svjetlo u slovu oæiv-ljava.

Samo onaj tko ide prema unutra i postanesvjetlom moæe naÊi svjetlo i oæivjeti slovo.

Tko o mudrosti samo govori, a nije mu-dar, taj je u svijetu i æivi sa svijetom i on jeza svijet. On je dakle podijeljen; on govorimudrost prema slovu, a ipak je u svijetu.On hoÊe biti mudrim, a nije. Time on zavar-ava samoga sebe, a druge obmanjuje da jeono πto nije: mudar.

Tko o dobrom i ljubaznom uvjerenjusamo govori, taj ima samo rijeËi o ljubaz-nom uvjerenju, meutim ne donosi onodobro i vrijedno u ovaj svijet.

114

Tko ostvaruje, taj donosi duhovne vrijed-nosti i duhovna djela u ovaj svijet. On jemislilac srcem koji daje iz svjetla æivota. Onæivi pravedno jer zna: Bog gleda u svaËijesrce.

Probueni u Duhu Boæjem vide nepro-buene. Oni ih doæivljavaju u njihovomponaπanju, u njihovom miπljenju i govoru.Pokuπavaju im pomoÊi ukoliko ovi to æele.

Probueni u duhu poznaju neprobuene,razumiju ih i bit Êe im od pomoÊi onolikokoliko je to dobro za njihovu duπu.

Neprobueni meutim ne prepoznajuprobuene; za njih su oni u mnogim sluËa-

115

jevima πarlatani i mudrijaπi, ili ih svrstava-ju u svijest koja odgovara njihovom biÊu.

Neprobueni, koji se orijentiraju jedinoprema materiji, u duhovno probuenome, uboæanskome, vide ili smutljivca ili osobenja-ka kojeg nisu u stanju dokuËiti.

Oni koji svakodnevno æive s probuenim,vide samo Ëovjeka i ne shvaÊaju πto zraËi iznjega.

Kad neprobueni neprobuenoga æelipouËavati i voditi, tad obadvoje ostajuneprobueni, jer govore samo isprazne,gotovo πuplje rijeËi u kojima ne plamtivatra ljubavi koja bi ih Ëinila jasnima ionima koji vide. Oboje su slijepci koji Êepasti u jamu.

Zato bdijte i molite, i dopustite da vaπerijeËi postanu jasne, πtoviπe, boæanske, dabiste æivjeli u Meni, Kristu i bili jedno saMnom, Kristom; jer Me VjeËni poslaoljudima da im navijestim i donesem svjetloi spasenje.

116

Tko je opustoπio svoj unutarnji hram, tajgradi sve veÊa i raskoπnija prebivaliπta.Time se izgubila svjesnost Boæje prisutnostii vienje stvarnoga æivota. Ja sam doπao daponovno podignem unutarnji hram idopustim da Boæje sveto djelovanje postanevidljivim.

Svojom snagom Ja sam ponovno meuljudima da bih im ponovno navijestio svjet-lo i spasenje. Blago onima koji pronauMene u srcu. Njima viπe nisu potrebniizvanjski hramovi - oni su sami postalihramom spasenja.

Ja Sam sloboda. Ne vezujte se ni zadogme ni za propise.

Budite svjesni: Na Nebu ne postoje nitidogme, propisi, ceremonije, niti vlasti ipotËinjeni. Na Nebu ste svi jednaki meusobom - braÊa i sestre. Tko ne teæi ovome

117

cilju ili dopusti da ga odvrate od ovoga ciljataj je budala i takoreÊi duhovni mrtvac.

Probueni teæi za tim da dospije unutra,u carstvo æivota - neprobueni teæi premavan, prema predmetima koji se zrcale umaterijalistiËkom svijetu i koji vladajuonime koji je s ovim svijetom.

Ne dopustite nikada da vas uvuku uinstitucije ili da vas pouËavaju farizeji i pis-moznanci. Oni nemaju kljuË od KraljevstvaBoæjeg buduÊi da ni sami nisu stupili uæivot. Zbog toga oni ne puπtaju unutra nitione koji hoÊe unutra; jer ne poznaju bravubuduÊi da nisu uvjeæbali noπenje kljuËa kojiJa Jesam, Krist.

118

»isti gleda kroz sve. Njegovo oko πtogleda je opaæanje njegove boæanske svijesti.Sve πto se u njegovoj boæanskoj svijestiizvrπava je istina; sve drugo je samo ogleda-lo, odraz istine, refleks, privid istine.

Kako govoriπ i πto kaæeπ je tvoj jezik -takoer i tvoje lice i tvoje tijelo.

Kako tvoja nutrina tako i tvoja vanjπtina,tvoja rijeË, tvoje ponaπanje - govori sebe.

Ispunjeni govori sopstvo, buduÊi da je onsopstvo u bitku Oca svemira. Svijetu-okrenuti govori svoje nisko sopstvo; on go-vori jezikom svoga “ja” - to πto je on sam.Svijetu okrenuti je svijetom-zaogrnuti kojise zadovoljava onim πto vidi, refleksimasvoga malog svijeta koji su njegov vlastitiodraz.

To πto govoriπ ti, Ëisti, svjetlo u pra-svjetlu, je supstancija i snaga, buduÊi da je

119

izgovoreno iz svetiπta, iz tebe, bitka. To jegovor Boæji u tebi i preko tebe.

Govori govorom istinskoga sopstva i bitÊeπ boæanski. Govor istinskoga sopstva jebogom-ispunjena rijeË. Ona teËe iz naj-dublje nutrine tvoga hrama.

Boæansko se ne brani. Ono takoer neraspravlja buduÊi da jest. Ovo Jest gleda iprozire sve, poznaje ono najunutarnjije uËovjeku a i njegovu vanjπtinu. Tko poznajevjeËni zakon, neÊe raspravljati, buduÊi daon to jest.

Najunutarnjije je Neosobno koje neosob-no oslovljava Osobno, pouËava ga i isprav-lja neistinito.

Objasni svome bliænjem kad je neπtonetoËno no nikada ne prodri u njega; neprisiljavaj ga da misli i Ëini ono πto je isti-na. Ako nerazboriti i dalje govori unatoË

120

objaπnjenju ili osvjedoËenju, tada on govorisebe, sebi o glavi.

Ti, istinski mudrac, πuti. Ako si netoËnoispravio, ako si neistinito osvijetlio iz svjet-la istine i usprkos svemu te odbiju, tadaπuti, jer ti poznajeπ istinskoga Spasitelja,Boga - i suca, koji govori samo o sebisamome. »ovjek je taj koji nerazboritoπÊu,osvetom i pohlepom izruËuje samoga sebezakonu sjetve i æetve, pri Ëemu u njivusvoga æivota unosi ono πto njemu samomesudi. To je njegovo malo, nisko sopstvo, nje-gov zakon jastva.

To πto govoriπ izvan svetiπta nije uvijekgovor tvoga osobnog “ja”, jer tvoje misli irijeËi nisu uvijek t v o j e misli i t v o j erijeËi. Ako godinama i desetljeÊima govoriπtakozvanu besmislenu rijeË, tada ti doduπepriËaπ, no netko drugi govori preko tebe. To

121

je tue odreenje tvog svijeta osjetila u koje-mu ti i æiviπ. Programer, onaj ili ono πto teodreuje, preko tebe djeluje odreujuÊe i nadruge. Tko ovo dopusti, rob je grijeha igrijeπnik.

122

Ti nisi vrijeme, nego vjeËnost u VjeËnome.Ti si meutim Ëovjek u toku dana i noÊi

koji se naziva vremenom. Stoga planirajsvoje vrijeme s Bogom, unesi tok vremena usvoje planiranje, a svoj plan u zakon svemi-ra koji je u tebi. Donesi sve u unutarnjihram i predaj redu hrama.

Tad budi tih i budan istovremeno jerPresveti u tebi sreuje i odreuje. Presveti,koji je tvoja rijeË i tvoje djelo, pokreÊe se utvojoj najdubljoj nutrini, i tebi, Ëovjeku,odraæava postupni tok tvoga plana. On gaunosi i u tok vremena.

Tad Êeπ u pravo vrijeme izgovoritisadræajnu rijeË koja je boæanska, i u pravovrijeme uËinit Êeπ ono πto treba uËiniti, πtoje opet boæansko. Tada tvoj dnevni rad pro-tjeËe po volji Presvetoga, koji je u tebi, ukojemu ti jesi.

123

Kao Isus iz Nazareta bio Sam Ëesto naputu sa Svojim apostolima i uËenicima.Putevima i stazama od jednog mjesta dodrugoga pouËavao Sam ih sljedeÊe:

Kad hodate, hodajte uspravno; kad sto-jite, stojte uspravno, kad sjedite, sjedite us-pravno.

Svaki od vas je bitak u strujanju bitka.Svaki harmoniËan pokret je ritam stru-

janja, ritam svemira.Strujanje ne zna za zavoj, ni za iskriv-

ljenost, ono ne uzmiËe ni pred Ëime, ni predkim; ono struji nepromjenjivo kroz svemir iproæima sve i svakoga.

KoraËate li velikim koracima ovim svije-tom, tada hodate pognuto; vaπi su poglediupravljeni na zemlju, na tlo, odakle primateono πto prianja uz tlo. Sve teπko, optereÊenoplazi po tlu i optereÊuje ponovno one koji

124

svoje poglede i misli upravljaju iskljuËivona tlo.

Spoznajte: Teæak hod je poput plaæenja.Takvi ljudi vide samo sebe i ono πto samijesu - to πto im zraËi s tla.

Stoga hodajte uspravno; tad Êete postiÊidalekovidnost, uvid i pregled; i bit Êete sveviπe i viπe povezani s kozmiËkim snagama.One Êe vam pokazati i πto joπ trebate oËisti-ti da biste s vremenom kozmiËki gledali,kozmiËki sluπali, kozmiËki osjeÊali, mislili,govorili i postupali.

Kad stojite, stojte uspravno. Ne naslanja-jte se na predmete i stvari. Tko se nasloni napredmete i stvari, njemu ti predmeti i stvariodaπilju; vi tada primate ono πto prianja uzte predmete i stvari.

Tko se naslanja na predmete i stvari, tajse naslanja i na svoga bliænjeg i uzima muod ljudskosti πto ovaj zraËi.

125

Naslanjaπ li se na svoga bliænjeg, a tvojse bliænji naslanja na tebe, tada Êete se vre-menom oboje umoriti i zasititi jedan dru-goga jer Êe energije koje meusobno preno-site i oduzimate uskoro biti potroπene. ©toonda?

Posljedice su sukob, svaa, razdor i nes-loga. Ako ste jedno drugome dodijali tadasvatko traæi sljedeÊu ærtvu na koju seponovno naslanja - i ærtva eventualno opetna njega. Tada se ponovno dogaa isto πto iprije.

Stojte dakle uspravno; ne naslanjajte seni na πto i ni na koga. Tada Êete sasvim pos-tupno postati kozmiËkom antenom koja seuzdiæe u Nebo i prima od Neba.

Kad sjedite, sjedite uspravno. Vaπa kra-ljeænica nije savijena; ona je uspravna ipokazuje vam da trebate sjediti uspravno dabiste primali od strujanja bitka.

126

»uli ste: Strujanje bitka, zakon, ne zna zazavoj ni iskrivljenost. Isto tako ni zdrava kra-ljeænica ne poznaje ni zavoj ni iskrivljenost.

Leæite li na stolici, tada leæite tako reÊi napodu i primate vibracije koje plaze po podu.

Prekrstite li ruke i noge, tada blokiratestrujanje bitka u sebi i na sebi, ili gaodvraÊate od sebe i privlaËite druge snage.

Znajte: »ovjek treba biti kozmiËka ante-na. Tko na svojoj anteni napravi Ëvorove ilije savije, ne moæe primati ni snage ni milostsvemira. Jedino snage svemira jaËaju ipokreÊu Ëovjeka, oslobaaju ga i ozdravlju-ju. One mu daruju dalekovidnost i uvid ipregled.

Tko ne prihvati i ne æivi ove zakonitostipostaje ograniËen i intelektualan. Vreme-nom on prisvaja ono πto mu laæno prikazu-ju njegovi bliænji koji su isto tako na ljud-skoj putanji.

127

Ako legnete, onda lezite da biste mirovali.Mirujte svjesno i lezite vodoravno, i buditesvjesni da mirujete, tada Êete razabratitiπinu svemira.

Ako podupirete glavu svojim rukama dokgovorite, jedete ili drugom prilikom, ondaÊete govoriti samo svoje nisko sopstvo, ahranu Êete proædirati kao grabeæljiva zvijersvoj plijen. Onda Êete odgojiti sebe kaoizjelicu koji teæi za uæicima i koji njegujetjelesni uæitak, tjelesnost, jer svojim nedis-cipliniranim ponaπanjem, preko iskrivljeneantene, prima odgovarajuÊe snage, dakleodaπiljaËa.

Strujanje bitka je skladno, ritmiËko kre-tanje. Stoga kreÊite se skladno. Skladnipokreti su melodije svemira.

Znajte: Svako tijelo je zvuk, melodija.Kako ono zvuËi, takav je Ëovjek.

128

Svaki grozniËavi pokret je iskrivljenjeantene koja je, opet, Ëovjek sam. Tad Êe seËovjek nasloniti, napola leÊi na stolici,prekriæiti svoje ruke i noge i svoju glavunasloniti na ruke.

Skladni pokreti su dinamiËni pokreti.Oni izazivaju fleksibilnost u miπljenju,govoru i postupanju.

Znajte: Uspravni Ëovjek je ujednouspravljeni, koji zraËi kozmiËke zvuke svo-jim miπljenjem, govorenjem i postupanjem,Ëija gestikulacija i mimika izraæavajukozmiËke simfonije.

Sjedite dakle uspravno i stavite obastopala na pod; tako Êete odvesti napetosti iprimati skladne vibracije.

Znajte: Svaki od vas je komprimiranisvemir, a svemir je bitak - on je vjeËna do-

129

movina, more svjetlosti, Bog. Zato kao ljudiponaπajte se tako da odaπiljate u Nebesa i daod Nebesa primate.

Æiviπ li u struji svemira tada si esencijasvemira. Tada æiviπ u obilju i jesi obilje. Nemoæe te razoËarati ni Ëovjek, ni niπta, jer tiniπta ne oËekujeπ, buduÊi da si obilje.

Spoznajte: Svemir i svemirsko strujanjeneprekidno odaπilju. Promatrajte grmlje,cvijeÊe, æivotinje i kamenje - oni jesu. Onisu svoje antene upravili u svemir.

Æivotinje, biljke, grmlje i drveÊe, nenaslanjaju se na sebi sliËne, osim ako seËovjek ne umijeπa u kozmiËki tok. Ako jedrveÊe jedno drugomu preblizu ne moæe serazvijati. SliËno je i s Ëovjekom ako se na-slanja na ljude, predmete i stvari.

Razvijajte se: ne naslanjajte se ni na πto ini na koga.

130

Oplemenjeni Ëovjek je mudar Ëovjek kojipoËiva u svojoj nutrini.

Oplemenjeni Ëovjek ne smije se iz grla,on se smije iz srca.

Spoznajte: Kultura se ne moæe usaditinekom Ëovjeku ili zemlji. Kultura moraizrasti iz Ëovjeka. Gdje nema kulture imamnogo kulta.

Ti Sam Ja, a Ja si ti.Stoga upamti sljedeÊe:Ti si fino i lijepo.Ti si plemenito i Ëisto.Ti si u Ti koje je vjeËno, uzviπeno.

Uzviπeni je Jedini.Ti u Ti, Uzviπenome, jesi uzviπeno koje

sve zna, jer Uzviπeni je Otac - veliËina, moÊi svemir sam.

131

On je kultura i kulturno, jer On jeStvoritelj, Bog, Nositelj, PokretaË, Darova-telj - Bitak.

On je ljepota, sjaj, obilje.On je tvoj Otac - ti, Njegovo dijete,

baπtina.Ti si svjetlo u moru svjetlosti, u Bogu,

stoga se ne trebaπ dræati ni za πto i ni zakoga.

Ti, Ëisti, jesi iskrenost i iskreni. Ti se nenaslanjaπ ni na ljude ni na stvari i pred-mete. Ti dobivaπ svoju snagu iskljuËivo odsvetiπta u sebi, koje ti, sopstvo u sebi, sop-stvu, jesi.

Ne oslanjaj se dakle na ljude, inaËe Êeπpostati ovisan i neiskren. Tko se naslanja na

132

ljude taj i odbija ljude. Ovisnik postajeprivjesak svojih bliænjih. Kad ga oni presta-nu nositi, on je osamljen.

Nemoj se naslanjati ili dræati za stvari ilipredmete jer to kaæe o tebi da se oslanjaπ natvoje bliænje. To ukazuje i na uzavrelosttvoje naravi.

Znaj: Svaki Ëovjek zraËi svoj stupanjvibracije. I stvari i predmeti zraËe ono πtoprianja uz njih. Naslanjaπ li se, tada odljudi, stvari i predmeta pozivaπ ono πto tepotaknulo da se nasloniπ ili ono πto je izaz-vala uzavrelost tvoje naravi.

Ponavljam: Uz ljude, stvari i predmeteprianjaju bezbrojne vibracije koje zavibrira-ju u onoga, i salijeÊu onoga, koji u sebi i nasebi ima isto ili sliËno. Time se pojaËavajutvoja odgovaranja, tvoje naslanjajuÊe dræa-nje i uzavrelost tvoje naravi.

133

Ne oslanjaj se ni na πto i ni na koga, veÊbudi postojan, iskren i Ëestit, tada postajeπili jesi Ja Jesam, iskrenost, pravednost,zakon svemira.

PoËivaj u sebi. ©to i da Ëiniπ, Ëini pot-puno, u potpunoj koncentraciji, usmjerenna priliku i predmet.

Mudrac koji æivi u oËiπÊenom hramu i upismenom radu odræava red hrama. Sada onpiπe. Njegovi osjeÊaji i misli su pri sastav-ljanju njegovog spisa. Iz njegove najdubljenutrine, iz svetiπta, u kojemu æivi i iz koje-ga daje, on djeluje na izvanjsko, na svakoslovo i na svaku rijeË. Time on daje snagunapisanom i proæima ga vjeËnim zakonom,Bogom.

©to god da Ëiniπ, u svemu odræavaj redhrama. Sada ideπ ovamo ili onamo, a ti sipri sebi jer si u sebi.

Sada radiπ za radnim stolom i ti si kodproizvoda, a time u sebi i pri sebi.

134

Ti razgovaraπ sa svojim bliænjim, ti si prisebi i u sebi, i govoriπ zakon rijeËju.

To πto Ëiniπ, Ëiniπ potpuno.Dræiπ li neki predmet u jednoj ruci, tad u

drugoj ruci ne trebaπ dræati neki drugi,osim ako oba predmeta nisu uzajamnousklaena i nisu jedan s drugim u suprot-nosti. Dræiπ li primjerice u jednoj ruci pro-izvod, a u drugoj ruci alat kojim obraujeπproizvod, onda su oba instrumenta uskla-ena jedan s drugim, jer jedan sluæi dru-gome.

Kad sastavljaπ neki tekst, tada dræi samosredstvo za pisanje u ruci. Budeπ li u drugojruci dræao primjerice ravnalo ili predmet zauklanjanje napisanoga, postat Êeπ dekoncen-triran, a tvoja Êe paænja biti podvojena jer tedvije meusobno neusklaene vibracije izazi-vaju u tebi nepaænju i nesklad.

Ako u drugoj ruci dræiπ ravnalo, tad Êeπprimjerice, ËeπÊe potcrtavati izjave koje ne

135

bi trebale biti potcrtane ili Êeπ potcrtati onoπto ti sam nisi ili joπ nisi. Time izraæavaπ iistiËeπ svoje ljudsko ja, jer potcrtavaπ samo-ga sebe, svoje ja. Ako u jednoj ruci imaπsredstvo za pisanje a u drugoj predmet zauklanjanje napisanoga, tad Êeπ u pisanjuËeπÊe grijeπiti i to brisati.

Prepoznaj sebe u svemu i predaj sebe,svoje nisko ja, tad Êeπ steÊi Ja Jesam, bitak,koji je sve, koji zna sve i koji sve prozire,koji sve Ëuje, koji preko tebe govori.

Spoznaj uvijek iznova: »isto se izvrπavaiskljuËivo u najdubljoj nutrini duπe, uËistome - neËisto, iskljuËivo u vanjπtini, usvijetu osjetila.

136

Spoznaj: Ljudski razum nije srce duπe.Tko govori iz razuma, govori iz ljudskihprograma, jer on nije kod kuÊe u najunutar-njijem u bitku, koji sve zna, koji sve gleda,koji sve Ëuje, koji sam sebe govori.

RijeËi izgovorene iz razuma ulaze opetsamo u razum. One ne sadræe nikakvu sna-gu; stoga su ograniËene i odnose se namateriju, gdje i postaju djelotvorne.

Onako kako se u mijeni vremena mijenjamiπljenje i æivot ËovjeËanstva, tako je i srijeËju koja je oblikovana razumom. Ona izepohe u epohu govori stalno samu sebe,samo drugim rijeËima i pojmovima.

Ljudsko, nisko sopstvo, nestaje, jer seraa jedino u razumu i odatle se govori.

Povrπina je razum koji opet reagirapovrπno. Razum je dakle samo povrπinajezera, nije dno. Na povrπini je samo odraz,a ne istina.

RijeË najdublje nutrine je Ja Jesam, rijeËvjeËnoga zakona. Ona nije bila roena kao

137

rijeË razuma. RijeË Boæja je od vjeËnosti dovjeËnosti i tko je govori taj je od vjeËnosti dovjeËnosti.

Istinski mudrac, prosvijetljeni, govori JaJesam. To je vjeËni zakon, rijeË, koja u naj-dubljoj nutrini duπe vjeËno govori samusebe.

Bogom-ispunjeni ne govori nikada rijeËrazuma, jer je on kod kuÊe u najdubljojnutrini, u sopstvu koje on govori.

Dopusti da rijeË najprije nastane u tebiprije nego je izgovoriπ.

Bilo da misliπ ili govoriπ, oboje su energi-je koje se ne gube.

Ono πto se osjeti u najdubljoj nutrini, uposveÊenom hramu, to je istovremeno irijeË. Najunutarnjije donosi dobre plodove,jer osjeÊaj koji raa misao i koji proizvodirijeË, boæanski je plod, svjetlo i snaga kojidolaze na ovaj svijet preko Kristovog Duhakoji pobjeuje tamu.

138

Tko je pomoÊu Kristove snage pobijediosamoga sebe, taj gleda ono πto jest i govoribitak, sadaπnjost, Boga. Izvanjski Ëovjek,naprotiv, govori iz ljudske proπlosti ibuduÊnosti, jer je sadaπnjost ovoga svijetasamo dah koji se raspline Ëim se uhvati.

BogoËovjek, koji je u najdubljoj nutrinikod kuÊe, u onome πto nastaje gleda onoJest, jer u najdubljoj nutrini sve je prisutnoi veÊ izvrπeno. BogoËovjek æivi i djeluje izBoæje sadaπnjosti. ©to je za izvanjskog Ëo-vjeka tek u nastajanju to je za bogoËovjekau najdubljoj nutrini veÊ izvrπeno.

Tko æivi u najdubljoj nutrini, taj u naj-dubljoj nutrini gleda i ono πto se izvrπava iπto Êe se izvrπiti u izvanjskom svijetu, tekako se to oblikuje. Svojim boæanskim osje-Êajima on prati korake koji se moraju joπnaËiniti u izvanjskome, no koji su u naj-dubljoj nutrini veÊ uËinjeni. U nastajanje

139

on ulaæe cjelinu, tako da i u izvanjskomebude onako kao πto to veÊ jest u najdubljojnutrini.

Ono πto Ëovjek nutrine Ëuva i pokreÊe unajdubljoj nutrini, to Êe se realizirati i uizvanjskome, u svijetu osjetila, jer u naj-dubljoj nutrini to veÊ jest, a takoer se Ëuvai pokreÊe.

140

Govor bitka je neosoban. Neosobno neoËekuje niπta; ono ne æeli niπta; ono govorisebe, vjeËno sopstvo. VjeËno sopstvo je bes-konaËnost i vjeËno obilje. »isto biÊe je obli-kovano sopstvo, oblikovano obilje.

Ako si sopstvo, tada si rijeË sopstva kojau tebi govori i kao zvuk i ton prodire premavan u svijet i tamo govori sebe i titra na uhosvijeta i u uho bitka u Ëovjeku, i odjekuje unjegovoj duπi. Tako Êe se i u svijetu mnogotoga promijeniti za dobrobit cjeline.

Dopusti da to πto glasno govoriπ iz tebestruji i kroz tebe teËe; to se samo formulirau tebi jer to je sopstvo. To je Ja Jesam, rijeËbitka, æivot i sadræaj æivota. To je apsolutnokoje nikada ne prolazi ni onda kad se vre-mena mijenjaju i prolaze.

RijeË koja je bitak, Ja Jesam, vjeËni zakon,koja je u struji Svemira ne pada natrag natebe kao prazna, energijom siromaπna rijeË

141

razuma. RijeË, bitak, ostaje u struji bitka iproæima tebe, oblikovani bitak, a i Mene,oblikovani bitak, i sve πto se nalazi u strujibitka i u njemu postoji.

Govori dakle rijeË, bitak, u sebi.

NauËi sve pokretati u svojoj najdubljojnutrini, u najdubljoj nutrini to primati i iznajdublje nutrine to govoriti; tada govoriπjezikom bitka.

142

Sve πto vjeËno traje izvrπava se u naj-dubljoj nutrini duπe. To je istina, to je pos-tojanost, to je æivot, to je rijeka, sopstvo, JaJesam. To je æivot i supstancija æivota utebi.

Tko svoga bliænjeg okrivljuje za neistinu ilaæ, a tu izjavu ne moæe dokazati, taj svje-doËi o sebi da stoji na rubu rijeke i da bacakamenje na onoga - i time kamenuje samo-ga sebe, jer njegov bliænji, kojeg okrivljuje,u njegovoj je nutrini dio njega.

Tko samo stoji na obali rijeke, vjeruje daje obala realnost jer ne poznaje rijeku. Tkose tako ponaπa sam svjedoËi o tome πto onjoπ jest.

143

Tko govori rijeË, Ja jesam, gleda istinu ineistinu. On objaπnjava, ispravlja, a zatimide svojim putom, jer zna: Tko se promijenii posveti Bogu ide putom koji vodi slobodi.Tko se meutim ne mijenja, taj ide kameni-tim putom u patnju, da bi se preko patnje,koja je jednaka grijehu, probudio za istinu ida bi tada mogao uÊi u istinu.

Ako vam potraga za istinom ne dodija,tada Êete pronaÊi sebe tako πto prepoznatesvoje greπke i slabosti i pravodobno ih oËi-stite, prije nego vas patnja sustigne. Nekavam stoga traæenje nikada ne dodija, jer ÊeteinaËe morati pretrpjeti svoje greπno.

144

Tko ne æeli pogledati sebe gleda uvijeksvoje bliænje. Prema njegovom miπljenju onje dobri a bliænji - loπi. Iz ovakvog pona-πanja nastaje mudrijaπ koji smatra da moæeupravljati tokovima svemira buduÊi da sesebi samome Ëini prepametnim.

Spoznajte: glupan zna sve bolje. Doe lik njemu bliænji sa svojom glupoπÊu, tada seprepiru dva glupana. Obojici nedostajemudrost.

Suprotnost istini je glupost; njome sebave Ëak mnogi.

Poe li duπa kao glupan u svjetove koje jesama svojom glupoπÊu sebi odredila, tad jesve oko nje samo glupost, jer ona æivi uiluzijama svojih gluposti. »ak ako nekada-πnji Ëovjek zna za Boæje zakone ali ih nijeispunio, ostaje glupanom i robom ropstva,gluposti, koju je æivio i kojom se okruæio.

145

Tko se ne razraËunava sa svojim zemalj-skim opstankom, nema ni odnos premaduhovnome svijetu. Tko ne ide putemprema Kraljevstvu nutrine, tko se dakle neprofinjuje u osjeÊajima, mislima, rijeËima idjelima, taj ostaje zatoËen ovostranim, æivo-tom u vremenu. Bilo da æivi ili da umire,bilo da je budan ili da spava - niti ovajzemaljski opstanak niti smrt ga neÊe nauËitineπto novo, jer je ostao onaj stari grijeπniËovjek, usprkos boljem znanju.

Nijedan Ëovjek ne moæe pobjeÊi od samo-ga sebe. Svatko mora pogledati sebe iukloniti ono πto je sebi naloæio. ZadaÊa kojumu æivot postavlja je njegov æivot.

Jednog dana bit Êe mu postavljena zadaÊada ukloni ono πto je sebi nametnuo.

To πto sam uneseπ u zvijeæa, u moÊnespremnike, stalno vreba da se sruËi na tebe.Ti si, dakle, opasnost samome sebi.

146

Ako vam potraga za vaπim istinskim sop-stvo ne dodija, voljni ste uËiti. Tko je voljanuËiti spoznat Êe sebe i u samospoznaji naÊisvoj pravi bitak. On Êe ostvariti - i time bitiispunjen.

Ako duπa i Ëovjek nisu voljni uËiti, daklepreko ostvarenja doÊi do Boga, tada æivotduπe i Ëovjeka postaje okrutniji i teæi.

Tako, ako patite, naslutite u patnji zaπtopatite. Dopustite osjeÊajima i mislima pat-nje da dou, jer oni govore svojim jezikom.I ako se tako ne umorite ispunjavati vjeËnizakon, sazrijet Êete u patnji i pribliæiti sesvjetlu koje Êe vam donijeti mir tiπinu.

»ovjek se ne bi trebao tuæiti na put svogazemaljskog æivota i ne osuivati svoj æivot-ni put.

Tko se usudi znati svoj æivotni put, taj seusuuje takoer imati kompetenciju nadStvaranjem.

147

Svi putevi koje Duh pouËava vode jed-nome cilju: da duπa i Ëovjek dou do bitkakoji je Bog.

Nada i Ëeænja za Bogom bude ispunjenjenade. Tamo gdje je nada, teænja za timispunjenjem, tamo je Boæja vladavina.

Ja, Krist, dajem vam pouke za samospozna-ju, da moæete stalno posezati za njima kadpostanete neodluËni:

OdluËite se u svakoj situaciji za Boga,tada Êete izbjeÊi tami.

Ako je Ëovjek Ëas topao, pa opet hladan,tad je neodluËan i sluæi tami. Tko se odluËiza svijet, taj se odluËuje za opojnost od“ja”. Tada ga inspirira svijet i inspirirajuga oni koji pripadaju svijetu.

148

S Ëovjekom se tama poigrava: ona utjeËena njega - jednom za, pa protiv Boga. Timeona hoÊe izrugivati Boga. Ovu igru s Ëov-jekom ona tjera sve dok se ovaj ne odluËi.

Daljnje pouke za samospoznaju:Zahtjevaj od sebe uvijek krajnost, ne ono

πto je lako dostupno; tada Êeπ upoznatipotencijal snaga svoje duπe.

Opominji stalno samoga sebe tako πtouvijek iznova osloviπ samoga sebe kako seæeliπ ponaπati.

Osloviπ li dakle samoga sebe tada znaπkako se æeliπ ponaπati. UËini to - tad Êe se utebi probuditi vjeËno sopstvo koje ti jesi uvjeËnosti kao biÊe vjeËnosti.

149

Duπa u Ëovjeku je samo gost na Zemlji.Duπa je postala Ëovjekom da bi razvijalaunutarnje blago i Ëinila dobro. Dobro dolazipreko Ëovjeka - isto kao i zlo.

Dobri Ëovjek, koji æivi u Meni, Kristu,nosi dobre plodove. Zli Ëovjek koji sezavjeπtao MraËnome donosi mraËno u svi-jet.

Blago onima koji donose dobro, prekokojih dobro dolazi na svijet. Jao onima prekokojih mraËno dolazi na svijet. Prvi idu usvjetlo - drugi pate u tami.

Znajte i osjetite u svojim srcima: ©to viπeBoga ljubite, to viπe Êe vam i Bog dati. ©toradosnije razdajete darove ljubavi, to viπeÊete od Boga primiti. Samo nesebiËni primajer nesebiËno razdaje. Tko nesebiËno daje,crpi iz vjeËnoga bitka, iz beskrajne tiπinekoja je Bog. Time on postaje tiπi i svjesnijiBoga jer zna: Bog daje onome tko nesebiËnorazdaje darove iz riznice svoga ostvarenja.

150

Ja, Krist, kljuË Sam nesebiËnosti, kljuËbitka. Ja, Krist, kljuË Sam od vrata æivota.Svi prosvijetljeni idu preko Mene u vjeËnibitak, jer Ja Sam svjetlo duπe, istina i æivot.

Tako kao πto Ja sluæim svima, duπama,ljudima, æivotinjama, biljkama i kamenju,tako i vi trebate nesebiËno sluæiti svima okovas - ljudima, æivotinjama, biljkama ikamenju.

NesebiËno sluæeÊa ljubav je unutarnjapredanost. Ona æarom ispunjuje srce iraduje duπu i pulsira kroz svaku nesebiËnurijeË i svako nesebiËno djelo. Ona olakπava ioslobaa duπu a hodu daje poleta, jer duπa iËovjek utjelovljuju zakon svemira.

151

To πto Ëinite, Ëinite iz Duha, jer samo ne-sebiËna djela uËinjena su u Bogu i s Bogom.

Vjerujete li da je vaπe djelo toliko dobrotada preispitajte sebe, jeste li ga uËinili izDuha, dakle nesebiËno. Ako ste ga uËinili spogledom na svoje ljudsko “ja” i za svojedobro, tada to moæe imati suprotnu pos-ljedicu. Prije ili kasnije morat Êete trpjetizbog toga.

Stoga æivite iz Duha i budite svjesniUnutarnjeg svjetla koje je vaπ pomagaË isavjetnik, Krista:

Ja u vama, vi u Meni; Ja u tebi, ti uMeni.

152

Istinski mudrac æivi u Bogu, a Bog æivipreko njega. To πto daje, ne daje on - to Bogdaje preko njega. To πto Ëini, ne Ëini on - toBog Ëini preko njega.

On govori; ali ne govori on - Bog govoripreko njega. On radi, ali ne radi on, jer Bogradi preko njega.

Istinski mudrac æivi u svijetu za boæan-ski svijet i samo je transformator nesebiËneljubavi, unutarnje snage - on je nesebiËnodavanje. Stoga nije on taj koji govori i pos-tupa, nego je to Bog preko njega.

153

»uvaj dobro, bitak, kao dragocjenostsvoje najdublje nutrine, tad Êeπ i ostati usvojoj najdubljoj nutrini i govorit Êeπ je-zikom najdublje nutrine, istinu.

Tko je zaËet samo od Ëovjeka, to znaËi odljudskoga, taj Êe se i kao duπa uvijek iznovavraÊati ljudima i biti raan od Ëovjeka, odljudskoga, i govoriti jezikom ljudi - sve dokne bude teæio jednoroenju, Bogu, jedin-stvenom mjestu roenja koje bitak jest. TadaÊe se on vratiti Bogu i æivjeti vjeËno uNjemu, u rijeci bitka. Tad Êe govoriti ijezikom bitka, jer on je ponovno oblikovanibitak, u kojemu se kreÊe.

Govori jezikom bitka!Niπta nije izvan tebe. To nije cvijet, tra-

va, biljka, kamen, mineral - ti si bitak, cvi-jet, trava, biljka, kamen, mineral, jer ti sikao bit u svemu i sve je kao bit u tebi.

154

Svejedno kuda ideπ, gdje stojiπ, gdje jesipripadaj vjeËnome hramu! Odræavaj redhrama; tada Êeπ biti i pravedan i postiÊi Êeπpravednost.

Zapamti:To πto ne opaziπ u svojoj najdubljoj

nutrini, u svome istinskom bitku, nisi joπ niotkrio u svojoj najdubljoj nutrini.

To πto nije æivo u tebi, ne shvaÊaπ nitigledaπ. Ako tvoj bliænji nije æiv u tebi, tadanemaπ ni pristup k svom bliænjem, a nikomunikaciju s Bogom.

Ispitaj samoga sebe: NaËin kako govoriπpokazuje da li si u sebi ili govoriπ samo izsvoga “ja”, iz povrπine.

155

Hrani se u Bogu. Onako kako zalogaj ipiÊe ulaze u tebe, tako djeluju u tebi i takozraËe iz tebe.

Tko posveÊuje zalogaj i piÊe, taj odræavadjelotvornom svijest jela i piÊa. Ona tad kaobit i snaga ulazi u duπu. Jelo i piÊe ne jaËajutada samo tijelo, nego duπu i tijelo.

Prati svojom svijeπÊu svaki zalogaj isvaki gutljaj piÊa na putu u tijelo.

OsjeÊaji, misli i rijeËi kojima pratiπ jela ipiÊa na njihovom putu u organizam, djelu-ju odgovarajuÊe u duπi i tijelu.

Sve je energija; i jelo i piÊe su energija.Kako osjeÊaπ i misliπ - tim snagama magne-tiziraπ hranu i piÊe; to im dajeπ i za put utvoje tijelo.

Ostani dakle i pri uzimanju hrane u naj-dubljoj nutrini svoga hrama, jer i jelo i piÊespadaju u red hrama, u zakon hrama.

156

Svaki aspekt svijesti je ujedno i stanjesvijesti. On ima cjelinu u sebi i govorisamoga sebe prema stupnju svijesti.

I plodovi i piÊe - svako jelo - su svijest igovore jezikom stupnja svoje svijesti. ToznaËi da su u komunikaciji sa strujom ukojoj se kreÊu i u kojoj postoje.

Kako ti, Ëovjek, postupaπ s hranom ipiÊem, tako se to odraæava i u tebi i na tebi.Sve je vibracija koja postaje uoËljiva u tebi ina tebi i koja te obiljeæava.

Moje rijeËi su duh i æivot, svjetlo i istina.Duhovno sazrijevajuÊi, koji teæi svjetlu,Meni, postaje senzitivniji, propusniji zaUnutarnji æivot. SpoznajuÊi æivot on neÊeviπe uzimati mrtvu hranu. On takoer neÊeviπe biti proædrljiv i neÊe troπiti velikekoliËine hrane.

Onaj koji duhovno sazrijeva æivi iznutraprema van. OdgovarajuÊe tome on Êe birati

157

i svoju hranu, tako da njegovo fiziËko tijelodobije ono πto mu je potrebno za æivot, aline povrh toga.

Duhovni Ëovjek neÊe æivjeti u izobilju.On Êe svome tijelu dati ono πto mu jepotrebno. On ga ne puni.

Spoznajte: Mnogi vjeruju da bi se pos-tom i trapljenjem bræe pribliæili Bogu. To jezabluda razuma.

Duhovni rast ne dolazi s naËinom ishra-ne uz post i trapljenje; nisu nuæni nitiodreeni naËini molitve. Vaæno je da Ëovjekæivi iz duha; jer tada se sve sreuje samo odsebe, nisu potrebna pravila - potreban jedosljedan æivot - tako πto Ëovjek sve viπe iviπe ide unutra prema izvoru æivota, da bicrpio iz izvora bitka.

Ne radi se o tjelesnoj dobrobiti, veÊ o du-hovnom stavu, o vaπem Ëinjenju ili neËinje-nju.

158

Provjerite dakle, da li to πto æelite Ëinitiodgovara vaπoj najdubljoj nutrini i da lisluæi vaπem duhovnom rastu. Budite dakleiskreni prema sebi. Ne Ëinite niπta πto seprotivi vjeËnoj istini, vjeËnome bitku, jerpred Bogom niπta nije skriveno. Jednogadana Êe to πto ste zatajili postati oËigledno ivi Êete sami vidjeti da li je vaπe miπljenje ipostupanje bilo poπteno i Ëestito.

Sve dok su vaπi pogledi upravljeni nazemaljske stvari, niste uπli u KraljevstvoBoæje i uzdate se u neko izvanjsko kraljev-stvo koje je nestvarno.

Molite li se za ozdravljenje tijela, tadizvanjski post moæe biti ljekovit samo akoistovremeno odloæite svoje ljudske misli, toπto ste od ljudskoga prepoznali, i tako seoslobodite za zraËenje svjetla.

Ako u svemu cijeniπ svetiπte tako πto gaËuvaπ u sebi kao blago i æivot i dopuπtaπ mu

159

da djeluje kroz tebe, tad Êeπ u svetiπtu sjedi-ti i blagovati za stolom Gospodina.

Ostani dakle u svakoj situaciji, u svemuπto Ëiniπ - i kod uzimanja hrane - u naj-dubljoj nutrini svoga hrama; jer hram tvojenajdublje nutrine sagraen je od biti svihtvojih bliænjih i od biti prirodnih carstava.

Boæansko u tvome bliænjem i svaka snagau mineralu, u kamenu, u biljci, u æivotinjije jedan kamen tvoga unutarnjeg hrama ukojemu prebiva Presveti.

Nedostaje li jedan kamen tvoga hrama,tad nisi u slozi ili s ljudima ili s podruËjimaprirode. Tada je i tvoj hram nesavrπen. ToznaËi da nisi u zakonu Boæjem, niti si zakonBoæji. Tada ne moæeπ stupiti ni u svetiπte usebi da bi tamo prebivao.

Tada neÊeπ ni sjediti za stolom GospodinaveÊ za stolom ljudi koji - kao i ti - nepro-miπljeno uzimaju æivot za jelo, darove iz

160

Boga. Tada Êeπ biti bez domovine, zalutalaovca koja dopuπta da je vode u bespuÊe,buduÊi da je slijepa i da je Ëesto dræe slije-pom, jer je privræena slijepcima koji je vodeu hram sagraen ljudskim rukama.

No ako si spreman svoj unutarnji hramurediti, oËistiti i izgraivati æivotom u Bogutad Êeπ se i ti izgraivati i jasno vidjeti.

U mjeri u kojoj usavrπavaπ svoj unutar-nji hram, odræavat Êeπ i red hrama i naÊipristup u unutarnji hram.

Ako je tvoj hram savrπen tada si i ti jednosa svim ljudima i biÊima, sa svim bitkom.Tada si jedno i sa svemirom i njegovimzakonima i prebivaπ u svetiπtu, jer ti si usvemiru, a on u tebi i vi ste od vjeËnosti dovjeËnosti.

Kraljevstvo Boæje je unutarnje kraljev-stvo. Moæeπ ga opaziti samo unutarnjimoËima i samo unutarnjim uπima Ëuti πto tikaæu unutarnji zakoni.

161

Istinski bitak, svoje naslijee, moæeπ Ëutisamo u nutrini. Ono govori tebi i govori stobom jer Ja Sam “Ja Jesam“, i ti si JaJesam. Zato si ti Ja, a Ja Sam ti, i gdje si ti,Ja Jesam, a gdje Sam Ja, tu si ti, jer svi i sveje u tebi - ti i Ja kao jedinstvo u svemu.

Ti i Ja, stapanje oboje u Ja Jesam moæeπiskusiti samo u najdubljoj nutrini svogahrama, u svetiπtu, u kojem je sve - Ti u Ja iJa u Ti. Nema niËega gdje Ti i Ja nismo kaojedinstvo, jer Bog je Ti i Ja, svijest jedin-stva. Bog je Ti; ti si boæansko biÊe. Shvatiπli ovo, tada neÊeπ traæiti svoga bliænjeg -neÊeπ ga dozivati. On je tu - u tebi! Gdjegod jesi, on je s tobom, jer on je u tebi - Ti iJa stopljeni u Ti, u zakonu, Bogu, u JaJesam u tebi.

Boæje Ti je dvojstvo. U Bogu dvoje posta-je jedno. Svi brojevi utjeËu u Jedno, uJedan-bitak, jer Bog ujedinjuje sve i svako-ga i sva su biÊa slika i prilika Jednoga, Boga.

162

Ti si Moja misao, misao Oca svemira,zakon. Moje je tvoje; jer VjeËni, koji Ja Je-sam, i ti su jedno.

Ti, Ëisti, govoriπ sopstvo, jer ti si sopstvo.Stoga ti govoriπ sebe, i u svemu i u svimaoslovljavaπ sopstvo, sebe u bliænjemu i usvim stvarima, zbivanjima i dogaajima.

RijeË Ëistoga je sopstvo koje je u svemu.Zakon govori samoga sebe i ponovno stvarasamoga sebe, buduÊi da je sve u svemu - onje uvijek cjelina.

Ti u svemu oslovljavaπ cjelinu i u svakojfaseti istine opet cjelina. OdgovarajuÊezraËenje svijesti, faseta, odgovara ti u tebi iti razabireπ ponovno cjelinu u sebi.

Ne trebaπ pitati za stanje svijesti. Oslov-ljavaj uvijek cjelinu jer je u najmanjemu -veliko i u velikome - najmanje.

163

Kud god zraËila misao zakona, ona tamoozraËuje opet zakon. To πto misao zakonasadræi, veÊ je ispunjeno u tebi, jer je vjeËnizakon ujedno i ispunjenje.

Misao zakona ne moæe se uniπtiti niskrenuti. Ona se veÊ kod odaπiljanja ispuni-la u tebi.

U izvanjskom svijetu misao zakonaispunjava se prema zakonu slobodne voljeonda kada nae pristup u ljudsko srce.

Misao zakona meutim ne poznajeprepreke. Ona zraËi kroz svaku zgusnutosti svaku prepreku i Ëeka dok ne bude primlje-na. Ona ide putem ispunjenja i u vanjπtinijer je ona dio vjeËnoga zakona koji se nalaziu najdubljoj nutrini Ëovjeka.

Misao zakona ne poznaje vrijeme; ona jezakon i bezvremena je. Put k Ëovjeku premavani, moæe za Ëovjeka znaËiti usporavanje,jer misao zakona poznaje trenutak radnje i

164

kao ispunjena zadræava se u polju Ëovjekoveaure sve dok ne nae pristup.

U zakonitom osjeÊaju i u zakonitoj mislinema protuudara, niti rasplinjavanja osje-Êaja ili misli, jer su oni vjeËni zakon, snagasvemira.

165

Ja, Krist, kao Isus iz Nazareta pouËavaosam neke apostole i uËenike koji su moglishvatiti, vjeËne Svete zakone. UnatoË nji-hovom duhovnom znanju, morao sam ihuvijek iznova hvatati prije pada u ljudsko, une-realnost, i uvijek iznova razjaπnjavatiim svetu misao - vjeËno sopstvo, koje su oniuvijek iznova ispuπtali iz svoje najdubljenutrine, jer im se obmana, ne-realnost,ljudska misao, Ëinila bliæom.

Po smislu Ja sam im govorio:Svetu rijeË koja je snaga Boæja i koja je

bila roena u vama, samo vi moæete omotatiljudskim ja koje se izgrauje u svijesti ipodsvijesti - ako je ne Ëuvate kao istinskosopstvo u sebi, ako je, unatoË tomu πtoznate, otpustite iz svoje najdublje nutrinesumnjom, strahovima ili nestrpljivoπÊu.

Jezgra ljudskih misli i rijeËi je rijeË Boæja.Ona ostaje boæanska. OmotaË se meutim

166

usmjerava protiv vas i postaje vam optere-Êenje.

Svaki zakonski osjeÊaj i svaka zakonskamisao izlazi iz vjeËne snage, Boga, i iz ko-munikacije s Bogom. Premda su oni omota-ni ljudskim “ja”, jezgra, æivot, ostaje ipak uBogu.

Zakon, Bog, je: odaπiljanje i primanje.VjeËni zakon odaπilje samoga sebe i primasamoga sebe. Zato se energija ne gubi.VjeËni zakon govori dakle samoga sebe, iodgovor je ponovno zakon, sopstvo, jer savbitak je zakon i svi Ëisti æivotni oblici suzakon, i svi oni imaju svoje postojanje utekuÊem zakonu.

167

Ja sam Svoje Apostole i uËenike pouËavaozakon:

Bog je zakon svemira.Zakon svemira, Bog, sastoji se od bezbro-

jnih faseta svijesti koje su stupnjevi svijesti.To su duhovni æivotni oblici - minerali,biljke, æivotinje i prirodna biÊa - koje Bog-Stvoritelj, Duh evolucije, vodi prema sli-jedeÊim viπim stupnjevima svijesti. U æivo-tnim oblicima su sadræani kao klice odBoga-Stvoritelja takoer i razliËite duhovnesposobnosti i mentalitet, kao i njihova du-hovna imena.

VjeËni vodi do savrπenstva sve oblikebitka. Stoga je sve sadræano u svemu.

Svaki stupanj svijesti sadræi Ëitavi zakonsvemira. RazliËiti stupnjevi svijesti su opetu komunikaciji s istim ili sliËnim stupnjevi-ma svijesti. UnatoË svemu tome za æivotneoblike vrijedi: U svemu je ponovno svesadræano, ali joπ nije svaki aspekt sveobuh-vatno oËitovan.

168

U svakome od vas je meutim sve vidlji-vo jer su vaπem duhovnom tijelu kao zakonpristupaËni svi oblici bitka. Stoga uËite da usebi sve u svemu opaæate, gledate i da sveoslovljavate u svakom aspektu svijesti.

Ja oslovljavam svakoga pojedinog: Zaπtoæeliπ gledati u daljinu kad je ono vjeËno, toπto smatraπ da je u daljini, ipak u tebi?

Zaπto hoÊeπ razgovarati sa svojim bratomkad je on kao snaga i svjetlo ipak u tebi?

Imaπ li mu neπto bitno priopÊiti, oslovi gau sebi. Time uspostavljaπ svjesnu komu-nikaciju sa svojim bliænjim i ako je toznaËajno za njega, on Êe to primiti - tadakada te i on bude nosio u sebi kao snagu isvjetlo. Ako je tvoj brat povezan s tobom, onÊe se u tebi javiti ili Êeπ ga ti sresti i dogovo-riti s njim termin razgovora.

Ipak, sve nastaje prvo u tebi; to je vjeËnizakon, ne kauzalni zakon.

169

Ponavljam: Preduvjet za boæansku ko-munikaciju je da si u sebi uËinio pristu-paËnom boæansku bit svoga brata ili svojesestre - i obrnuto, da tvoj vjeËni duhovnidio æivota bude djelotvoran u njemu.

Ja sam pouËavao Svoje apostole i uËenike:HoÊete li uloviti ono πto je u daljini, tada Êevas goniti i loviti jer æivite u vanjπtini, usvijetu i sa svijetom, koji je samo privid,dakle odsjaj realnosti. Moæe vam se nakratko vrijeme pribliæiti ugodno svjetovno -ili Êete se odmah morati hrvati s neugod-nim, s onim πto ste posijali. Moæda Êetemeu staru sjetvu pomijeπati novu sjetvu,nove uzroke, a time i privuÊi na sebe doga-aje i snage koje ne odgovaraju zakonuBoæjem, svetom redu hrama.

Tada Êete govoriti samo svoje ljudsko sop-stvo i predstavljati se u svojoj ljudskosti. Vi

170

neÊete govoriti svetu rijeË koja je vjeËnizakon, neosobni æivot, Bog, jer ste osobni.

Sve πto vas stavlja pod pritisak i prisilu,πto vam ne ostavlja izlaz, to je osobno.Osobno hoÊe uvijek potvrdu - bilo da se onopredstavlja u blizini ili iz daljine. Ono nemoæe imati zakoniti tok jer se osobno odnosiiskljuËivo na osobu a ne na neosobni, koz-miËki Sve-bitak.

Osoba, ljudsko Ja, je ljudsko sopstvo kojevidi sebe samog te se stoga i obazire samo nazemaljski æivot i osobu, na prolazno kojetraje samo u poimanju godina. Prolazno,ljudsko sopstvo, navaljuje iskoristiti godineu kojima se moæe potvrditi. BuduÊi da ononije jedinstvo i beskonaËnost, navaljuje udaljinu, navaljuje u blizinu, navaljujedesno i lijevo, gore i dolje i time se sve viπesuæava, jer sve dovodi u vezu sa sobom, sosobom.

171

Svako suæenje vodi ograniËenju, bez-izlaznosti i ograniËenosti, a potom eksplo-ziji. Svaki ograniËeni udara oko sebe. To πtoizbije su izrodi: sukob, rat i pljaËka.

Svi ovi aspekti su eksplozije ljudskoga ja,ljudskoga sopstva koje sve viπe zahtijeva zasebe. Zato Ëesto kreÊu Ëitave vojske u rat -ljudi koji podlijeæu istim ili sliËnimograniËenostima i koji dopuste da im senjima jednaki nametnu kao tutori. Oni tadbiraju svoje voe koji vladaju Ëitavim naro-dima.

Nisko ja je nezasitno. Ono æeli posje-dovati i imati, dok ja-Ëovjek ne premine. NasliËan naËin to se nastavlja i u podruËjimaduπa ili u ponovljenim utjelovljenjima.Stoga Ëuvajte se da ne dospijete u duhovnusmrt.

Uvijek iznova sluπam vas kako govorite osmrti.

©to je za vas smrt? Za mnoge ona je kraj.No smrt nije niπta drugo nego prijelaz u

172

drugi oblik postojanja u kome æivite na istinaËin kao πto ste æivjeli kao Ëovjek.

Smrt vam neÊe niπta uzeti - ona vam neÊeniπta ni dati. Duπa koja napuπta tijelo jeista ona koja je bila u Ëovjeku i koju jeËovjek zrcalio. Zato neÊete uskrsnuti nakonsmrti tijela.

U svjetlo ulazi samo onaj koji putujeprema svjetlu, koji putuje unutra. Tako kaoπto duπa djeteta iz unutarnjega kraljevstvastupa u æivotnu πkolu Zemlja, tako starijiËovjek zemaljske πkole treba urasti u nutri-nu preko ostvarivanja i Boæje blizine.

Tko otvori unutarnje kraljevstvo postatÊe hram spasenja i veÊ u vlastitome hramu,u hramu od mesa i kostiju on Êe uskrsnuti;tada nije potrebno da okusite smrt. No, tkoje duhovno mrtav taj je i kao duπa mrtav.Duhovno mrtvi neÊe uskrsnuti nakon fizi-Ëke smrti. Oni ostaju duhovno mrtvi, jeronako kako stablo padne, tako ostane leæati.

173

Zato doite do spoznaje: U tijelu se tre-bate probuditi kao djeca Boæja i u tijelu tre-bate postiÊi uskrsnuÊe, jer duπa u Ëovjeku jeu æivotnoj πkoli Zemlja da bi ponovnopostala ono πto u Ocu jest: boæanska.

Znajte: Duhovno mrtvi gledaju samo naslovo, a ne shvaÊaju smisao. Stoga provje-rite kome govorite i πto kaæete, jer perle netrebate bacati u grob, veÊ donijeti onimakoji se hoÊe probuditi.

Tko Me nije pronaπao kao Ëovjek, neÊeMe pronaÊi ni nakon svoje tjelesne smrti.Jer tko je æivio samo u ljudskom, taj Êe i kaoduπa æivjeti samo svjetovno i ponovnotraæiti tijelo, koje je za njega æivot.

Zato spoznajte: Æivot je Bog i tko nije usebi naπao Boga taj nije naπao ni Mene,Krista Boæjeg. On Êe nakon svoje tjelesnesmrti proÊi kroz kapiju smrti i ostati duhov-

174

no mrtav - dok ne spozna samoga sebe i se-be ne nae u Meni.

Tko Mene prepozna, taj poznaje svemir.On je u svemiru i svemir je u njemu. TkoMe ne prepoznaje, taj je vezan za Zemlju iskuplja izvanjska blaga i bogatstva jer neopaæa nutrinu, jer nije povezan s velikomcjelinom. Zato πto ne poznaje Mene, ne poz-naje ni sebe, niti svemir, koji Ja Jesam.

Bezbrojne snage svemira su kao bit utebi, jer ti si, o ËovjeËe, mikrokozmos umakrokozmosu; ti si baπtina beskonaËnosti.U tebi je sve ujedinjeno; a to πto jest, jevjeËno. To πto je vjeËno, u tebi je.

Samo ono πto je u najdubljoj nutrinitvoje duπe, tvoje je, a πto je tvoje, to je vje-Ëno. Izvanjsko je privid i prolazno. Ti to nemoæeπ uzeti sa sobom; moraπ ga tu i tamoostaviti.

175

Spoznaj da je sva zgusnutost prolazna - aπto je prolazno, to nestaje. Tako Êe i materi-ja nestati jer zgusnutost nije vjeËna, niti jevjeËnost.

Vi vjerujete da biste morali uteÊi svijetukako biste ga svladali. Ja vam kaæem:Bijegom od svijeta neÊete pobijediti sebe; vineÊete prepoznati tko ste jer ste izgubiliogledala svoga svijeta.

Sve dok u svijetu ne svladate svijet kojijoπ prianja uz vas, bit Êete ranjivi od svije-ta. Morate se osloboditi sveg zrcaljenja ipostati takvi kakve vas Bog vidi, kakvi stedakle bili od poËetka - i kakvi Êete ponovnobiti preko Mene, Krista: biÊa svjetla.

Jer svijet utjelovljenih biÊa, ljudi, jeistovremeno svijet bestjelesnih biÊa, duπa.Oba svijeta proæimaju jedan drugoga. Onisu prebivaliπta ljudi i duπa u kojima ljudi i

176

duπe postajanjem i rastom sazrijevaju i takose pribliæavaju vjeËnom Kraljevstvu, da biuronili u rijeku, Boga, koja je vjeËna.

Duhovno probueni sazrijevaju zavjeËnost - duhovno mrtvi zadovoljavaju sezrcaljenjem.

Ovaj svijet je πtetna tvar za duπu i tijelo.Tko od toga jede, oboljet Êe.

Svaka bolest je posljedica jednoga ili viπeuzroka. Ona moæe biti i kolektivna bolest natemelju kolektivne krivice, onda, kad se viπeljudi s istim motivom ogrijeπilo o ljude okosebe. Ako im ovi ljudi ne oproste, tada nji-hova bolest traje, Ëesto inkarnacijama ili upodruËju duπa.

Bolest je slika tvoje duπe. Ona je ogledalou kojem moæeπ prepoznati svoj svijet Ëuv-stava, osjeÊaja i misli.

177

Blago duπama koje su prihvatile tijelo dabi u zemaljskoj πkoli postali boæanskima.

Jao onim duπama koje su prihvatile tijeloda bi se iznova odale tjelesnom uæitku.

Duπa u Ëovjeku je u æivotnoj πkoli Zemljada bi ponovno postala boæanskom.

©to se mijenja kada duπa napusti svojusmrtnu ljusku?

©to se mijenja kada cvijet uvene?©to se mijenja kad godiπnja doba nestaju?Odlaze li i ne vraÊaju se nikad viπe?A nije li u nestajanju bitak i ponovno

postajanje, koje se oblaËi u joπ ljepπe i ras-koπnije ruho?

»ovjek naziva jesen, ponovno postajanjeu prirodi, ono πto se iznova i raskoπnijeoblikuje: prolaznim.

Ne postoji meutim prolaznost - samomijena i promjena.

178

Moæe li u mijeni i promjeni postojati vri-jeme?

Vrijeme je prolaznost. ©to prolazi?©to je prostor ako je svijest bezgraniËna?©to je prostor ako je Ëovjek stanica koja

odaπilje i prima?©to je prostor ako su carstva prirode

kozmiËka?©to su dakle vrijeme i prostor?

179

U Bogu ne postoji vrijeme, u Njemuniπta nije izgubljeno. U Bogu ne postoji ne-moÊi-shvatiti; to pripada vremenu.

Bog je prisutnost: Sve je u Jednome iJedan je u svemu; On se daruje u jednomezraËenju, koje On jest, Bog. Zato Bog moæebiti samo Jedinstvo.

Mnoπtvo je vrijeme i onaj koji gaodreuje i koji odreuje one ljude πto teæe zakoliËinom i masom i koji su u opstankuizgubili mjeru svih stvari, Boga.

Nestane li pojam vrijeme, tada padajugranice i ograniËenost. Tada Boæja vlada-vina postaje vidljivom. Bitak stupa tada uæivot ispunjenih ljudi i oni æive: Smrt jetada slomljena jer je vrijeme propalo.

180

Ja, Krist, kao Isus iz Nazareta Svojimapostolima i uËenicima govorio sam posmislu sljedeÊe rijeËi:

Mnogi ljudi svim nitima svogazemaljskog opstanka dræe se zemaljskogaæivota. Oni nisu svjesni da su veÊ kodroenja obukli mrtvaËku odoru i da veosmrti leæi preko njih.

Treba vam biti jasno da Êe svaki od vasumrijeti i svaki na drugaËiji naËin. Zatotrebate uspostaviti odnos prema svomeumiranju da ne biste bili iznenaeni odtakozvane smrti.

Preko svakoga Ëovjeka prebaËen je veosmrti koji Ëovjek moæe podignuti samo akoje duhovno probuen ili Êe mu biti skinuttek kad umre.

SuoËite se dakle s Ëinjenicom da svakiËovjek umire. ©to biva nakon takozvanesmrti?

181

Svakom pojedincu Ja postavljam pitanje:Kako æeliπ umrijeti? Ovo “kako” - dat Êevam odgovor na pitanje: Kako sam æivio? -ili na pitanje: Kako æelim æivjeti?

Zemaljski æivot svakoga Ëovjeka pokazujemu njegovo umiranje i prema onome kako jeËovjek æivio, podiæe veo smrti. Zemaljskiæivot svakoga pojedinog je mjerilo za onoπto mu se skriva iza vela smrti.

»ovjek sam odreuje da li Êe se naÊi izvankotaËa ponovnog utjelovljenja ili Êe sedræati kotaËa ponovnog utjelovljenja.

Moji apostoli i uËenici pitali su Me:“Kako se trebamo pripremati?” Ja sam imgovorio:

Spoznajte: Svaki od vas je “danas” i“sutra”; svaki je dio svakoga trenutka,svake sekunde, svake minute i svakoga sata.Svaki od vas je dio dana, dio tjedna, diomjeseca i godine.

182

Svaki Ëovjek je time sugraditelj onogaπto on naziva vremenom. »im prouaspekti za ovaj svijet koji djeluju utrenutku, u sekundi, u minuti, u satu, udanu, u mjesecu i u godini, tada on viπenije Ëovjek, veÊ duπa.

Ritam ljudskoga ja duπa meutim za-dræava dok ne nae istinski bitak koji jevjeËan. Njega moæete naÊi samo na putuostvarenja.

Moji apostoli i uËenici su govorili:“PouËi nas dalje! Kako moæemo ispitatidubine naπega ljudskog Ja, da bismo sebræe oslobodili, da bismo se pribliæili Bogu,VjeËnome?“

Objasnio sam im po smislu:Pet osjetila Ëovjeka mogu se usporediti s

antenama. Tko ove antene premalo koristida bi spoznao i osjetio tko je, i da bi osjetiotko bi joπ mogao biti, taj neÊe doÊi u svojunutrinu niti Êe moÊi pronaÊi samoga sebe.

183

Spoznajte: Preko pet osjetila Ëovjekstvara svoje programe. Oni se nalaze u svi-jesti i u podsvijesti, a i u duπi. Ovi se pro-grami sastoje od Ëuvstava, osjeÊaja, misli,rijeËi i postupaka. Stoga Ëovjek moæe u svo-jim mislima proËitati, ovisno o stupnjuiskrenosti, tko je on. Ode li svojim mislimau svijet svog osjeÊanja, tada Êe saznati tkoje on joπ.

Uzme li Ëovjek finije antene koje su kaoticala i s njima uroni u svoj svijet Ëuvstava,tada Êe otkriti daljnje ljudske crte - ili Êeiskusiti mudrost duπe, ono πto je od boæan-skoga veÊ otvorio.

184

Obilje iz Boga je æivot. Tko æivi u obiljuBoæjem, taj je ispunjen i ostaje ispunjen.On ne treba brinuti o sutra - on je svemir iobilje svemirskoga zraËenja koje struji kroznjega, iz kojega on crpi jer u njemu æivi.

Obilje, Bog, ne poznaje oskudicu; ono jesti daje, ono je bogatstvo, svemir, u kojemubiÊe svemira æivi i kao bit jest. Tko æeliprimiti obilje iz Boga, mora se odreÊi svije-ta. On Êe dakako æivjeti u svijetu i djelovatiu svijetu, ali neÊe biti sa svijetom.

Tko odbija obilje jer se puni darovimasvijeta taj Êe oskudijevati, iako trenutaËno uvanjπtini izgleda joπ bogatim.

Ako molite Boga za zemaljske darove,klonuli ste vjerom i ne prepoznajete svojedjetinjstvo u Bogu, rijeku svemira iz kojeste proiziπli i u kojoj æivite.

185

Molite za duhovne darove, za buenje uDuhu æivota, da se otvori vaπe nebeskonasljedstvo. Molite za ono πto vam je izduha svojstveno, πto vam je πtoviπe dato,tada Êete zadobiti i zemaljsko, ono πto tre-bate - i povrh toga; jer Bog ne dopuπta daijedno dijete oskudijeva.

»ovjek je taj koji misli i teæi za izvanj-skim stvarima. Time on osiromaπuje, jerzanemaruje svoju pravu baπtinu.

Svojim brigama za sutra, svojim samo-ispitivanjem da li Êete ostati bolesni ili Êetese razboljeti ili kada Êete opet ozdraviti,sprjeËavate Boga, svemoÊnoga Duha dadjeluje u vama i kroz vas, i sprjeËavateMene, Unutarnjeg lijeËnika i iscjelitelja, davam preko vaπe duπe donesem olakπanje iizljeËenje.

Te ljudske misli, æelje i Ëeænje udaljujuvas sve viπe od Boga i vode vas u vrijeme

186

siromaπno svjetlom, u zemlju koja je veÊsiromaπna - toliko, koliko ste vi osiromaπili.Tada Êete u buduÊnosti doæivjeti svojusadaπnjost.

Znajte: Svaki od vas nosi u sebi nasljed-stvo svemira i time je posjednik beskonaË-nosti.

Tko sebi prisvaja izvanjski posjed, tko jena Zemlji posjednik zemljiπta koje on Ëuva inaziva svojim posjedom, taj Êe se tako dugovraÊati dok ne spozna da je Nebo njegovistinski posjed. Pustite da Zemlja i zemalj-ski æivot postanu samo mostom preko kojegidete na drugu stranu. Ipak tamo nestvarajte sebi veliku imovinu - jer Êete inaËestvoriti sebi mjesto za sljedeÊe utjelovljenje.

Prepoznajte Me u sebi - tada Êete Me gle-dati kao svoga Brata; tada Êete gledati Nebo;jer u svakome od nas je cijeli bitak kaosnaga i svjetlo, u svakome od nas je bes-

187

konaËnost, nasljedstvo, naπe duhovno vlas-niπtvo. Mi smo jedno kao snaga i svjetlo, jerJa Sam u vama i vi ste u Meni.

Tako je u Ëitavoj beskonaËnosti: Sve je usvemu. To je unutarnje bogatstvo - to je naπistinski bitak; to je naπ posjed; on je naπevlasniπtvo.

Ja vam kaæem, ako vas netko moli zakaput, dajte mu uz to i kabanicu. Ali jaoonima koji posjeduju kaput i kabanicu ivarajuÊi mole drugi kaput ili kabanicu zasebe. Jao onima koji bi sami sebi moglipomoÊi, a usprkos tome uzimaju. Oni Êe bitipozvani na odgovornost - onda kada ihsustigne njihov vlastiti sud sjetve i æetve.

Zato ostvarujte Svete zakone da bistepostali oni πto gledaju - ujedno oni πtoopaæaju - i prepoznali “za” i “protiv” uËovjeku.

188

Bog je obilje. Tko se dræi svojih æelja,Ëeænji i strasti, taj je zakriven; on nosiodjeÊu svojih æelja i strasti - i tako ne prepo-znaje bitak, æivot, koji je Duh Boæji. On sepovjerava svijetu, a ne VjeËnome koji prebi-va u njemu.

Stoga uËite crpiti iz Duha æivota tako dasve svoje brige i æelje povjerite Bogu, On,Sve-Jedan, poznaje vas i umije vas voditi.

Tko crpi iz Duha æivota, æivi u Meni,Kristu, i crpi iz Duha ljubavi i daje iz Duhaljubavi. On neÊe biti osobenjak veÊ duhovnobogat Ëovjek. On Êe æivjeti na ovoj Zemlji,ali neÊe biti s ovim svijetom.

»ovjek duha izvrπavat Êe svoj posao i datinajbolje od sebe. No, on nije samo graaninmaterijalnoga svijeta - on je πtoviπe,graanin Kraljevstva Boæjega, jer on æivi uBogu i crpi iz izvora, Boga.

Primite ove Moje rijeËi, kao pomoÊ i kaoæivotnu snagu, u svoj zemaljski opstanak.Tada Êete kao Ëovjek Ëiniti djela ljubavi, a

189

stajat Êete usred svijeta i svoje obveze izvr-πavati s Bogom.

Dajte najbolje! To moæete samo ako steujedinjeni s najboljim, s bitkom. Ne zado-voljite se nikad s osrednjim niti s pogreπnim- dajte najbolje.

Trudite se svakog trenutka crpiti iz djelaljubavi i time proæeti svoj rad, svojemiπljenje i djelovanje; tada Êete biti bitak ustruji bitka i crpit Êete iz svemira koji jezakon, Bog.

Sjetite se Mojih rijeËi: Nije stvar uvanjπtini, nego jedino u nutrini, u tome πtohram sadræi, obilje, Boga. Stoga Ëistite svojhram da biste naπli pristup u Svetiπte.

190

Nikada ne budite zlovoljni; inaËe Êe vaszaustaviti prolazno, stvari i dogaaji kojipripadaju prolaznome.

Tko æivi u Bogu, æivi u obilju, u vjeËno-me zakonu, Bogu.

On neÊe nikada pitati “kako” i “zaπto”,jer on je bitak koji zna sve.

Zlovoljni svjedoËi o samome sebi, buduÊida svoj oslonac traæi joπ u izvanjskimstvarima.

Zlovoljan Ëovjek je uvijek u traganju istoga nestalan, jer sigurnost i oslonac traæiu svijetu. Materija ne nudi Ëovjeku trajnoniti sigurnost niti oslonac, jer materija jesamo privid, a ne bitak.

Zato vjeæbajte saËuvati unutarnji mir usvakoj situaciji da biste prepoznali stvari idogaaje u svjetlu istine.

Bog zna za svakoga pojedinog. On poz-naje Svoje dijete i pomaæe mu.

191

Tko je nauËio gledati, ne optuæuje svogabliænjeg, jer ga poznaje. Samo duhovni sli-jepac optuæuje svoga bliænjeg jer ne pozna-je sebe niti svoga bliænjeg.

Budeπ li optuæen, tada daj ispravak, i ukaæiopÊenito na netoËnost i na podmetanje, alinikada ne imenuj tuæitelja; to bi bilo osobno.Ostani neosoban, jer ako ga osloviπ njegovimimenom a on ti ne oprosti pravodobno,moguÊe je - ovisno o uzroku - da u nekomedrugom zemaljskom æivotu nosiπ njegovoime. Njegovo ime koje tada budeπ nosio, poz-vat Êe uzroke koje vas vezuju jedan za dru-goga. ZraËenjem moæe biti tada privuËenaduπa ili Ëovjek kojega si nekada poimeniceoptuæio. Ti i tvoj bliænji bit Êete dovedenijedan drugome preko zakona sjetve i æetve dabiste oËistili ono πto sada, u drugome utjelovl-jenju, postaje djelotvornim.

192

Stoga, dræi se zlatnoga pravila: πuti. Go-vori samo ako je bitno i zakonito.

Stoga ne budi nikada zlovoljan. Povuci sei ostani neosoban u svakoj situaciji.

Upamti: Govori o sebi samo onda akomoæeπ dati razjaπnjenje i protumaËitistvarno stanje ili ako svojom samospozna-jom i njenim ovladavanjem moæeπ sluæiti ipomoÊi svome bliænjem. InaËe ne govori ni-kada osobno o sebi, jer sve πto govoriπ o sebi,govoriπ istovremeno opet sebi. To ostajeupeËaÊeno u tebi i pojaËava tvoj ja-kom-pleks.

Ponavljam: Ostani neosoban u svakojsituaciji, tada Êeπ naÊi unutarnju tiπinu iprebivati u hramu Boæjem.

193

Materija ne nudi Ëovjeku trajno ni si-gurnost ni oslonac, jer prolazno je samoprivid, a ne bitak, stvarnost, vjeËno.

Svjetlo obasjava stvari i dogaaje koji sepokazuju u materiji i dopuπta ti da ihvidiπ. No, ako se hoÊeπ Ëvrsto dræati zrakesvjetla, past Êeπ. Stoga nauËi se kretati uzraci svjetla.

Ne oslanjaj se nikada na materiju; nepotvruj iskljuËivo izvanjsko, privid, jerÊeπ se prije ili kasnije okliznuti o ono naπto si se naslonio - jer svako naslanjanjevodi vezanosti, a svaka vezanost je odva-janje od p o-vezanosti.

Vezanost je konkretna; ona biva osvijet-ljena, povezanost je zajedniπtvo te je pro-svijetljena.

Ako gledaπ i sluπaπ samo izvanjsko, ti sipovrπan i tvoje osjetilo okusa, mirisa i opi-pa bit Êe kao tvoje osjetilo vida i sluha.

194

Ti odreujeπ svoj æivot u vremenu ili uvjeËnosti, jer posjedujeπ zakonitost slobodei time se moæeπ odluËiti - za boæansko ili zaneboæansko. Boæansko te prosvjetluje; pro-tivno samo te osvjetljuje. Ti odluËujeπ tkosi, πto si - i konaËno πto hoÊeπ.

Ti si svjetlo u svjetlu; stoga se ne trebaπniËega i nikoga Ëvrsto dræati.

Ti si sloboda u Boæjoj slobodi.Ti si mudrost u Boæjoj mudrosti.Mudrost Boæja zna sve; zato se ti,

mudrac, neÊeπ vezati za ljude niti grËevitodræati za ljudsko i nazivati ga svojim pos-jedom.

Ti nisi viπe ni osobno u osobi; ti si Ëovjeki stoga osoba - ali ne viπe osoban.

Ti, mudrac, svjestan si svega, jer æiviπsvjesno u Bogu i svjestan si svih stvari -svega πto jest buduÊi da sve prozireπ.

195

Mudrac ima pogled kroz stvari i uvid ustvari koje ga okruæuju i koje mu prilaze.

Onaj koji poËiva u Bogu i crpi izvjeËnoga zakona, rijetko govori o sebi. On jeneosoban jer je onaj koji prozire, on je i onoshvatljivo, i rijeË svemira sama. Mudracgovori o sebi samo onda kad time moæe bitivodiËem, ali ne da bi se povjerio.

Govori li Ëovjek svoje osobno ja, tadagovori svoje nisko sopstvo koje izgovara izsebe i koje istovremeno govori opet sebi, jerljudsko ja nije boæansko i time pripadanjemu koji joπ nije boæanski.

Neboæansko, ljudsko ja koje izlazi iz tebe,ulazi ponovno u tebe. Tako proπirujeπ ipojaËavaπ svoj ja-kompleks, neboæansko u

196

sebi i time stvaraπ sve veÊa polja duπe, nakoja pada tvoja ja-sjetva i gdje ona niËe.

Stoga razmisli prije nego progovoriπ, πtoæeliπ reÊi, jer svaka rijeË je energija koja imasvoj odjek. Ostani dakle u svakoj situacijineosoban; tada Êeπ naÊi unutarnju tiπinu iboravit Êeπ kao mudrac u hramu Boæjem, usvetoj tiπini.

Pravi mudrac nije pustinjak; on æivi usvijetu, ali ne s ovim svijetom. BuduÊi da jeËovjek, on se obvezao dati caru πto caru pri-pada, a Bogu Êe dati πto Bogu pripada. Tkose dræi zemaljskih zakona koji nisu suprotniboæanskima taj moæe obvezati i cara da mudadne ono πto mu kao Ëovjeku pripada.

197

U mnogim ponavljanjima Ja, Krist, kaoIsus, pouËavao sam svoje apostole i uËenikezakon Boæji i zakon sjetve i æetve. UnatoËsvemu tome oni su stalno govorili o nebit-nim stvarima i o sebi samima da bi sepokazali. Stalno sam im govorio i upozo-ravao ih na nebitno, na osobno:

Kad govorite o sebi samima tada izgo-varate samo ono πto vi sami joπ jeste. Komeæelite time pomoÊi?

Sve πto nije ostvareno - prazno je, tako-reÊi πuplje i nije ispunjeno snagom imudroπÊu. Ako ste malo ostvarili, nisteispunjeni ni snagom ni mudroπÊu, veÊ steispunjeni ljudskim ja koje ima svojaprivienja.

Na prazne, takoreÊi πuplje rijeËi nasjedaopet onaj koji je sam prazan i πupalj; jer onvidi samo rijeË i onoga koji govori, buduÊida on sam sebe ne Ëuje niti sam sebe ne vidi.Moæda Êe vas on izabrati za vou i tada je -onaj zavedeni. Oboje su onda slijepci koji

198

padaju u jamu svoga ja i tamo su prikovanijedan za drugoga jer se slijepac oslonio naslijepca.

Stoga ispraznite najprije svoju posuduod svoga ljudskog, oËistite dakle prvo svojepehare i zdjele, Ëestice svoje duπe i stanicetijela, dakle svoj hram od mesa i kostiju,tako da naete pristup u svetiπte, odakleÊete biti u stanju svojim bliænjima dati onoπto im je potrebno, i moÊi im ponuditi nese-biËnu uslugu, Ëime Êete im pomoÊi uduhovnom usponu.

U svemu πto vam prilazi najprije pogle-dajte najunutarnjije u Ëovjeku. IspunitevjeËni zakon dakle na svakome koji vamprie, pa makar i jednom nesebiËnomrijeËju, nesebiËnom gestom ili nesebiËnimpruæanjem ruke. Te male nesebiËne uslugesu za spas njegove duπe i za njegov duhovniæivot vrednije nego kada mu u vanjπtinimnogo toga poklonite i prema prilikama

199

time mu pomognete da doe do ugleda,bogatstva i moÊi. To zemaljsko optereÊenjemoglo bi ga navesti u joπ dublji pad.

Najmanje iz zakona Boæjeg, nesebiËnopruæeno, je najveÊe; to sluæi duπi i daje jojsnagu. Najmanjom nesebiËnom uslugom ivi Êete ostati u tiπini, u sigurnosti Boæjoj, uNjegovom obilju, jer ste neosobno dali.

200

201

Bog se daruje - ali od onoga πto Bog kaocjelokupnost izlijeva svatko moæe primitisamo onoliko koliko je u stanju primiti usvoju duhovnu svijest. Ako vjeruje da bimorao uzeti viπe da bi stekao kapital za sebe- izgubit Êe to, a i ono πto je s mukom zara-dio.

Jer tko s boæanskim, s istinom, teæi izvanj-skom ugledu i pravi poslove, taj Êe izgubitisamoga sebe i sve ono πto je stekao za svojeosobno. Stoga provjerite πto mislite irazmislite prije nego progovorite i pos-tupite.

»uvajte tiπinu koja nije ni ljudski osjeÊajni ljudska misao.

Budi tih. Povjeri se Bogu - da, vjeruj Mui ti Êeπ od rijeke æivota primiti ono πtotrenutno trebaπ reÊi i izvrπiti.

U svemu πto ti Bog udahne postoji mjerai koliËina. Ti primaπ dakle samo onolikokoliko trenutno trebaπ dati i govoriti.

Budi tih i znaj: ti si voen. “Ti” tvojeduπe zna sve; ono poznaje sve - ono je usvemu.

Kao Isus iz Nazareta Ja sam stalno pod-sjeÊao svoje apostole i uËenike da je sve ovodano samo onima koji predaju svoje ja, kojinisu viπe osobno u osobi, nego bitak, pravosopstvo.

Tko æivi u Bogu, æivi u obilju i crpi izobilja jer æivi u izvoru koji je Bog, a on,biÊe, je boæanski.

202

Kao Isus govorio sam, po smislu, Svojimapostolima i uËenicima:

Vaπi osjeÊaji, misli i rijeËi su alati vaπegatijela. Oni su vaπi predradnici; vi ste svojimpostupkom samo pomoÊni radnici, prerai-vaËi svojih osjeÊaja, misli i rijeËi. Vaπi osjeÊa-ji, misli i rijeËi predvode vaπe postupke i vaπadjela.

Bez svojih predradnika, svojih osjeÊaja,misli i rijeËi vi ne moæete izvrπiti niπta. VaπeosjeÊanje, miπljenje i govor priprema vamdakle ono πto vi zatim izvrπavate - ili osobno,svojim razumom, ako su vaπi predradnici biliosobni, ili svojim srcem ako su vaπi predrad-nici bili neosobni, dakle boæanski.

Onako kako ti je danas, u ovom utjelovlje-nju, to si stekao u svojim prethodnim egzis-tencijama pomoÊu svojih predradnika, svojihosjeÊaja, misli i rijeËi, a zatim svojimpreraivanjem, svojim postupcima. Svoj rad,svoj nerad, svoje brige, svoje probleme, svoje

203

udarce sudbine i teπkoÊe, svoje tuge i svojeradosti, svoje zdravlje i svoju bolest stvorio sisebi veÊ u prethodnim egzistencijama. Niπtati ne moæe priÊi πto veÊ prije nisi unio.

Ono πto si dakle unio u prethodnim egzis-tencijama, to si predodredio za ovo i eventu-alno za daljnja utjelovljenja. U svojim dalj-njim zemaljskim æivotima ti Êeπ ponovno istoili sliËno osjeÊati, misliti, govoriti i Ëiniti.Nitko drugi ne moæe tebe govoriti; svatkogovori samoga sebe, ono πto je predodredio uprethodnim egzistencijama ili u ovomeutjelovljenju, to znaËi to πto je utjelovio.

Svaki ljudski osjeÊaj i svaka ljudska misao,svaka ljudska rijeË i svaki ljudski postupak jekao utjelovljenje: »ovjek svojoj duπi pripajasvoju ljudskost. Time on obiljeæava svojesadaπnje i moæda svoje buduÊe zemaljsko tije-lo.

Ono πto si bio juËer, dakle u proπlomzemaljskom æivotu, to si ponovno danas -

204

osim ako su duπa i Ëovjek to pravodobnooËistili snagom vjeËnoga zakona.

U ovome kruænom toku duπa i Ëovjekmogli bi se nalaziti i tisuÊama godina. Onistalno dolaze i stalno su oni isti. Danas oniodreuju svoje sutra. Oni stalno dolaze sdrugim licima i drugim tijelima, s drugimimenima i prezimenima, a u stvarnosti su oniisti, jer opet isto osjeÊaju, misle, govore i Ëinekao juËer. Njihovo lice, njihovo tijelo, njihovoime i prezime odgovaraju njihovim juËeraπ-njima, to jest zraËenju njihovih prethodnihegzistencija.

Ono πto Ëovjeka danas iskazuje, njegovodanaπnje miπljenje, govor i postupanje, to bion trebao danas prepoznati, oËistiti i ispuniti.Tko to ne ispuni danas, tko dakle ne iskoristidnevnu energiju koju mu pokazuje njegovomiπljenje i postupanje, taj neÊe ni zemaljsku

205

πkolu zavrπiti uspjeπno. Takav Ëovjek veÊdanas ponovno odreuje πto Êe biti sutra.

Svaki Ëovjek odreuje svakoga jutra sebesamoga, jer πto mu ovaj dan donese danas ikako Êe on postupiti sa sadaπnjoπÊu, takav Êebiti njegov dan sutra, a takav i njegovzemaljski æivot. Jer dan svakoga pojedinogËovjeka je njegov æivot, ono πto je on samunio u zvijeæa.

Svaki Ëovjek moæe danas oËitati nasamome sebi tko ili πto Êe biti sutra. Onakokao πto Êe sutra, dakle u jednom daljnjemutjelovljenju - osjeÊati, misliti, govoriti i pos-tupati, tako je danas - u ovom utjelovljenju -osjeÊao, mislio, govorio i postupao. Njegovadjelatnost od danas moæe biti njegovom dje-latnoπÊu od sutra.

To πto Ëovjek stvori svojom niskoπÊu, svojadjela, nisu djela vjeËnosti. Ona nestaju - a snjegovim djelima i njegovo nisko sopstvo.

206

Kruænim tokom roenja i smrti nastao jekotaË ponovnog utjelovljenja. »ovjek uvijekiznova unosi u svoju duπu ono πto iz njeizlazi, Ëime ju je on jednom programirao.OdgovarajuÊa zvijeæa prihvatila su do-tiËne programe Ëime je nastala moÊna kau-zalna komunikacijska mreæa. Ova kauzalnakomunikacijska mreæa je zakon uzroka iuËinka koji iznova stvara kotaË ponovnogutjelovljenja.

KotaË ponovnog utjelovljenja, zakonsjetve i æetve, sastoji se od bezbrojnihgrubotvarnih i finotvarnih sunËevih sis-tema. Nakon tjelesne smrti duπa biva mag-netski privuËena od one razine i od onogaplaneta koji je pohranio njene programe,koji su aktivni i kojima predstoji ËiπÊenje.KotaË ponovnog utjelovljenja - sa svojimfinotvarnim razinama ËiπÊenja, i grubo-tvarnom materijom - velika je memorijakoja registrira svaki neoËiπÊeni uzrok svake

207

pojedine duπe i svakoga Ëovjeka i ponovnoih zraËi natrag na duπu i Ëovjeka.

Duπa koja je u onostranome oËistila maloili niπta od svoje krivice, ponovno sobomdonosi u svoj daljnji zemaljski æivot ono πtouz nju prianja. Ona Êe tada kao Ëovjek bitiono πto je kao duπa i kao Ëovjek bila u svo-jim prethodnim egzistencijama. Svaki Ëo-vjek moæe sam proËitati po svome miπljenju,govoru i ponaπanju, tko je bio nekada, amoæda je joπ i danas i tko Êe biti sutra.

UvlaËenje i izvlaËenje iz tijela zbivat Êese sve dok Ëovjek uspjeπno ne proe æivotnuπkolu Zemlja a njegova duπa s duhovnoboæanskim darovima i vrijednostima nebude bila u stanju potraæiti viπe svjetovekoji postoje izvan kotaËa ponovnog utjelov-ljenja.

Tada Êe kruæni tok roenja i smrti doÊikraju. Duhovno biÊe, oËiπÊena duπa, vraÊase natrag svome izvoru, Bogu, svome Ocu,u vjeËni zakon, jer je ponovno postalo vjeË-

208

nim zakonom, istinskim sopstvom kojegaponovno govori buduÊi da je ono zakon.

Ovu i daljnje zakonitosti dao sam, kaoIsus iz Nazareta, Svojim apostolima i uËe-nicima za njihov æivotni put na Zemlji, ikao Krist dajem ih svim ljudima kako bi iπliputem prema Unutarnjem æivotu na komeih pratim Ja, Krist.

209

Sve je svijest. Tako si i ti svijest. Ti, svi-jest, sastojiπ se od svojih aspekata svijesti,od svojih osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka;to si ti. Tamo kuda vuku tvoji osjeÊaji, mislii rijeËi, tamo si ti, jer si svijest. Tvoji pre-dradnici, tvoje osjeÊanje, miπljenje i govor, itvoji pomoÊni radnici koji obrauju, tvojipostupci, su svijest.

Svojim osjeÊajima, mislima i rijeËimaodaπiljeπ samoga sebe, jer tvoje osjeÊanje,miπljenje i govor si ti sam, svijest. BuduÊida je sve svijest, ti Êeπ, svijest, biti tamogdje ti, Ëovjek, odaπiljeπ.

Kamo odaπiljeπ, tamo jesi, tamo izgra-ujeπ svoj magnetizam - odatle Êeπ jednombiti privuËen.

Ako si odaslao jednu ljudsku misao, tadaje tvoje tijelo, istina, ovdje, ali jedan diotvoje svijesti je tamo; to je onaj dio koji je utvom osjeÊanju, miπljenju i govorenju. Timesi viπestruko podijeljen: na ovdje, gdje jetvoje tijelo, na tamo, gdje su tvoji osjeÊaji, i

210

na onamo, kamo te odvlaËe tvoje misli irijeËi. Ti moæeπ biti dakle viπestruko podije-ljen, jer tvoje osjeÊanje moæe biti, prim-jerice, kod tvoga bliænjeg, tvoje misli, prim-jerice, na radnom mjestu, a tvoje rijeËi kodtvoga bliænjeg s kim govoriπ.

Ova viπestruka podijeljenost moæedovesti do teπkih smetnji u Ëovjeku. Mogunastupiti takozvane smetnje ravnoteæe;time moæe biti poremeÊen tvoj nervni sis-tem; posljedica mogu biti daljnji uzroci iodgovarajuÊi uËinci. Zbog toga Ëovjek nemoæe viπe jasno i logiËno misliti, a njegovisu postupci tada poloviËni.

Spoznaj: Ako si rascijepan istovremenimodaπiljanjem ljudskih osjeÊaja, misli i rijeËi,tada si dakle ovdje i tamo; istovremeno si naovim i na onim mjestima. Ovim istovre-menim, viπestrukim odaπiljanjem koje jeljudsko, dakle osobno, ti osnivaπ takozvanezemaljske stanice. U daljnjim inkarnacija-ma, ti Êeπ - gotovo magnetski - biti tamo

211

privuËen i potraæit Êeπ mjesta koja si mag-netizirao svojim osjeÊajima, mislima i rije-Ëima, da bi tamo oËistio ono πto si prouzro-Ëio u svojim prethodnim egzistencijama, ka-mo si dakle odaπiljao.

HoÊeπ li dokuËiti gdje Êeπ biti sutra, unekome drugom utjelovljenju, tada ispitajdanas svoje osjeÊaje, misli, rijeËi i djela. Aako hoÊeπ dokuËiti s kim Êeπ sutra biti zajed-no na najuæem prostoru, tada ispitaj svojeosjeÊanje, miπljenje, govorenje i postupanjeprema svome bliænjem - ispitaj dakle πto tevezuje za tvoga bliænjeg i πto veæe tvogabliænjeg za tebe.

Tko se ne uzda u hram nutrine, veÊ æiviu vanjπtini, taj æivi tu i tamo i u sadaπnjostikao Ëovjek ponovno stvara svoja odrediπta ipostaje za svoja sljedeÊa oËovjeËenja, gdje Êetada prebivati ili koja Êe morati proputovatida bi uklonio ono πto je stvorio u svojimprethodnim egzistencijama.

212

Sve ovo i daleko viπe od toga pouËavaosam, kao Isus, Svoje uËenike, i sada, kaoKrist, to pouËavam sve ljude koji su dobrevolje.

Tko se nastanio u najdubljoj nutrinisvoga hrama, odræavat Êe red hrama kojiglasi: To πto Ëiniπ, Ëini potpuno.

Tko æivi u najdubljoj nutrini, u svetiπtu,u Bogu, uspostavlja odnos s predmetom, sdogaajem i sa situacijom. Njegovi osjeÊajimisli i rijeËi istjeËu iz svetoga hrama; oni suvjeËni zakon. Zakonito osjeÊanje, miπljenje igovorenje su svete snage koje se kreÊu usveprisutnoj struji i nalaze pristup i ulaz uljude, stvari, dogaaje i situacije.

Bogomispunjeni, koji prebiva u svetiπtu,odakle odaπilje nesebiËne osjeÊaje, misli irijeËi, unatoË izvanjskom kretanju, unatoËvalovima svjetskoga mora, ostaje u naj-dubljoj nutrini svoga hrama buduÊi da on

213

æivi u Bogu, u obilju, i nije podijeljen, veÊ jeujedinjen u Bogu, u struji æivota, u bitku.

NesebiËni, bogomispunjeni osjeÊaji, mi-sli, rijeËi i postupci su u vjeËnoj struji idjeluju iz vjeËne struje i donose opet vjeËno,zakonito, u Boæju struju, jer sve πto je Ëisto,vraÊa se ponovno u Ëisto. Kada Êe se i kakobogomispunjeno vratiti u vjeËnu struju, topravi mudrac prepuπta VjeËnome.

©to mudrac ostvaruje, to on izvrπava zavjeËni zakon, za vjeËnu struju, u kojoj æivi.

214

Sve izvanjske, dakle naniæe transformi-rane energije moraju se pretvoriti i vratiti uBoæju struju, gdje je njihov izvor.

Bogomispunjeni osjeÊaji, misli i rijeËi susvijest jedinstva jer su zakon u struji bitka.Ljudski osjeÊaji misli i rijeËi su naprotiv,individualisti koji se pridruæuju opet sebisrodnim osjeÊajima, mislima i rijeËima,odakle se ponovno vraÊaju odaπiljaËu. Noprije nego πto pronau odaπiljaËa oni Êe seumnoæiti. Oni se umnoæavaju time πto pri-matelji misle isto ili sliËno, πto takoerpovratno zraËi. Tada kao kompleks vraÊajuse odaπiljaËu i kao kompleks djeluju naodaπiljaËa. To znaËi da Êe njemu, Ëovjeku,tada biti znatno loπije nego πto mu je biloprije toga.

Takvi individualisti su smutljivci, to suuporno navaljujuÊe misli koje hoÊe utjecatina odaπiljaËa. One se nameÊu jer su im pot-rebne odaπiljaËeve energije da bi i nadaljeostale aktivnima i dalje se aktivirale. Tko

215

prihvati ove uporno navaljujuÊe misli, tajmisli isto i sliËno. Time on pojaËava upornonavaljujuÊi kompleks zbog Ëega Ëovjekistovremeno postaje ono πto je mislio i πtomisli.

Tko svoj æivot ne posveÊuje, izgubit Êega, i morat Êe ga, veÊ prema optereÊenjuduπe, ponovno steÊi, moæda kroz viπeroenja u tijelo - prolazeÊi tada kroz svojvlastiti pakao, kroz svoje vlastite muke ipatnje, kroz ono πto je unio u samoga sebe.

Stoga koristite dane i sate jer ne znatekada Êe duπa biti pozvana i πto Êe moratinositi i eventualno opet ponijeti sa sobom.

Æelite li naslutiti πto vaπa duπa nosi, tadamoæete dokuËiti jedan ili viπe segmenatasvoga duπevnog ja tako πto svom osjeÊanju,miπljenju, govoru i postupanju postavitemjerilo Deset zapovijedi.

»ovjek sam je pouzdan znak ili od JaJesam ili od svoga ljudskog ja. On se moæe

216

sakriti samo onima pred kojima se moæepretvarati - koji su sami kao i on, koji samiπareno svjetlucaju i kite se mnogim rijeËimai gestama da bi skrenuli pozornost na sebe.

Maska takvoga Ëovjeka moæe se uspore-diti s kuÊom od karata. Jedan udar vjetraNe-biti-zapaæen - i kuÊa od karata seuruπava. To πto preostane je raspadajuÊe,zajedljivo ja koje odjednom govori drugimjezikom; jer su maske tada pale i Ëovjek seponaπa onako kakav jest: razoËarano i rezig-nirano, jer nije viπe zapaæen, jer njegovo janije viπe visoko cijenjeno, jer on nije viπesrediπte.

217

Imaπ li neπto sakriti, hoÊeπ li dakle sebesakriti, potraæit Êeπ neko sigurno mjesto.»iniπ ga svojom izabranom domovinom inazivaπ ga skroviπtem u kome ti, niski bitak,vjerujeπ da si sakriven.

Skrivenost u skroviπtu je ipak vidljiva,jer zvijeæima niπta nije skriveno. Ti, koji seæeliπ sakriti, unio si u zvijeæa ono πto æeliπsakriti pred svijetom. Na taj naËin ti si snjima u stalnoj komunikaciji, svejedno gdjesi.

Pred kime ili pred Ëime se æeliπ sakriti?Zvijeæa u koja si unio to πto jesi, naÊi Êe teu pravo vrijeme - smatrao se ti tu ili tamoskrivenim. Ne postoji mjesto gdje se moæeπsakriti od samoga sebe; jer to πto si unio uosjeÊaje, misli, rijeËi i djela, to si ti; to inosiπ sa sobom.

218

UËi vidjeti samoga sebe u svojim osjeÊa-jima i mislima i Ëuti u svojim rijeËima i pre-poznati u svojim djelima.

Tada si sam sebi ogledalo i sve manje Êeπgledati u ogledalo svoga bliænjeg, buduÊi daimaπ dovoljno posla s ËiπÊenjem svoga ljud-skog ja. Svladaj to πto prepoznaπ na samomesebi, tada Êeπ se razvijati prema boæanskome- poput cvijeta kad ga dotiËu tople zrakesunca.

Tko se otvori Unutarnjem svjetlu tajstjeËe unutarnju ljepotu jer njegova duπapostiæe Ëistotu. Ljepota, ujedno Ëistota jeatribut istinskoga bitka. Istinska ljepota iËistota ne mogu se oponaπati, jer unutarnjeruho je kozmiËki zraËeÊa ljubav.

Ako je fiziËko tijelo prosvijetljeno sjajemnutrine, Ëovjek je krepostan i nesebiËan. OnstjeËe unutarnju ljupkost koja je ukras nje-

219

gove vanjπtine. Nakit duhovno sazrelogËovjeka sastoji se od skupocjenih dragulja:od nesebiËnih misli, rijeËi i djela.

»ovjek mora razviti Ëeænju da postanejedno s Bogom, tek onda Êe dospjeti u jedno-bitak.

Onog dana kad budeπ potpuno æivio uMeni, bit Êeπ uzdignut do istine i bit Êeπistina.

Istina ne treba pitati; ona ne treba viπetraæiti; ona zna sve, jer je istina.

Ako si uzdignut do istine, tada si boæan-ski.

Pravi mudrac zna sve, jer ima uvid u svestvari æivota, buduÊi da je postao istinom.

220

Prosvijetljenom nisu potrebna objaπnje-nja; on æivi vjeËni zakon i jest vjeËni zakonljubavi. On biva prepoznat po tome πto jetakav kakav jest, iskren, Ëestit, koji nese-biËno ljubi - ne po mnogim rijeËima ljubavi.

»ovjek u svjetlu istine govori drugimjezikom. To πto kaæe, proæeto je svjetlomistine i time nesebiËno. Istinoljubivi ne poz-naje samoprikazivanje - on jest.

Tko vidi samo izvanjsko, zaslijepljen jeprivienjima ovoga svijeta i obmanu smatrarealnoπÊu, a za sebe vjeruje da je realist, jervjeruje samo u ono πto njegove oËi reflektira-ju: privid bitka.

Naprotiv, onaj koji gleda, koji pogledokreÊe prema unutra, shvaÊa bitak, istinu, ividi vanjπtinu, privid.

221

Onaj koji gleda, gleda tebe u sebi kao diosebe. On vidi i tvoju vanjπtinu i vidi kakavsi i prepoznaje te u tvome svijetu privida.On zna otkuda dolaziπ i kuda ideπ, jernjemu je oËigledno tvoje svjetlucavo kuÊiπtekoje teæi samo za vanjskim sjajem.

Pravi bitak je unutarnje svijetljenje.Nisu mu potrebne mnoge rijeËi - on sjaji.On ne traæi ulje za svoju svjetiljku - buduÊida je istinski, lijepi, vjeËni i vjeËnost, on jestsvjetlo koje se nikad ne gasi, jer je boæanski.To si ti u svjetlu istine.

Istina se ne razmeÊe; ona jest. Ona zraËii obasjava sve duπe, ljude i biÊa, sav bitak.

Tko æudi za istinom, taj prema svojojduhovnoj zrelosti prima iskre iz svjetlaistine. ©to je viπe iskri u stanju primiti tointenzivnije i dalekoseænije postaje svjetlonjegove duπe. Ono mu svijetli na putu pre-ma unutra k Bogu, kako bi se sve viπe pri-

222

bliæavao VjeËnome. Svjetlo istine punisvjetlom osjeÊaje, misli, rijeËi i djela Ëovjekakoji teæi Bogu, tako da je njegovo miπljenje,govorenje i djelovanje istinito.

Ljudi u duhu istine ne trebaju viπe πibicubliænjega, mali plamen dizanja vrijednosti ipriznanja kojim se toliko ljudi joπ uvijekdopusti zavesti. Kome je taj plamiËak potre-ban taj se zadovoljava tim kratkim bljes-kom.Njime on biva upaljen - i njime on paliopet istomiπljenike.

©to donosi Ëovjeku taj plamiËak kojikratko zabljesne? Koliko dugo gori πibica?Ona plane i smjesta izgori.

SliËno je s ljudskim ja. Ono plane ikratko svijetli; potom klone. Ponovno jemraËno u onome koji se zadovoljava s ve-liËanjem i priznanjem - dok ne doe netkodrugi i opet mu ne upali na kratko plamiËakveliËanja i priznanja.

223

Ovo iskanje plamiËka veliËanja i priz-nanja zbiva se tako dugo dok se duπa ne raz-vije u Meni, Kristu, i ne postane svjetlom izMoga svjetla. Tada je duπa upaljena naMeni i svijetli vjeËno u Bogu. Tko se upalina Mojem svjetlu taj Êe ponovno svijetlitisam od sebe - onako kako je kao Ëisto biÊesvijetlio i kako Êe kao Ëisto biÊe svijetliti:sam od sebe, vjeËno.

Kako je meutim siromaπan “donosilacπibica” i kako je siromaπan onaj koji se moraupaliti na πibici, da bi kratko zasjao, kako bise mogao kratko prikazati, kako bi daklenakratko doπao na svjetlo! Oboje, donosilaci onaj koji se dopuπta upaliti joπ su siro-maπne duπe, bez svjetla, duhovno mrtve,koje same sebe saæaljevaju i oplakuju ikratkotrajno se raduju plamiËku veliËanja ipriznanja.

224

Tko tako misli i postupa i od bliænjegaoËekuje plamiËak, taj ne æivi. Tko ne æivi, nepoznaje ni sebe, ne poznaje ni svoga bliæ-njeg, a nema ni oko za istinito i lijepo. Ongovori o bitku, a misli na svoje ja. On go-vori o sopstvu, a misli na sebe. On radi jedi-no za samoga sebe i ulaæe krajnji napor dabi bio vien.

Zatamnjeni, slijepi Ëovjek vidi samosvoje nisko sopstvo a ne gleda svoje pravosopstvo. On ostaje tako dugo slijepcem dokne sazna tko je i dok ne poËne æivjeti to πtoon jest - boæanski.

Sve dok Ëovjek ne poËne crpiti iz istineæeli dokazivati sebe. Postane li istinom, onje tad istina i istinski bitak, æivot u Menikoji je neosoban.

Tko postane istinskim bitkom, istinskimsopstvom ne treba se dokazivati, niti setreba dokazivati svome bliænjem, jer on jeistinsko sopstvo, istinski bitak.

225

Istina se ne mora dokazivati - ona jest.Tko je iz istine, taj je istina; on ne mora

za istinu ni pitati.Istiniti svome bliænjem Ëini samo dobro i

to samo onda kad ovaj to zamoli. Istino-ljubivi ostaje bliænjemu uvijek odan i dobar- i onda kad ovaj odriËe njega i njegovupomoÊ.

»im duπa u Ëovjeku postane Ja Jesam,istinom, zakonom svemira, tada Êe ona stal-no i susretati Ja Jesam, jer æivi u struji JaJesam i jer je ona oko Ja Jesam.

Ja Jesam je istinsko sopstvo; ono susreÊestalno samo sebe buduÊi da je boæansko i daje sve boæansko sadræano u svemu. Ti si no-sitelj istinskog sopstva, boæanskoga, sve-mirskoga æivota.

Ja Jesam je istinsko sopstvo, to je bitak, toje istina, to je zakon svemira. Ja Jesam je sve

226

u svemu; stoga je to sopstvo. Ako si opet bo-æanski, ti si sopstvo, bitak, istina, zakonljubavi, jer si nasljednik beskonaËnosti i sli-ka i prilika svoga vjeËnog Oca.

Kako na Nebu tako i na Zemlji: BoæanskosusreÊe stalno boæanskoga - sebe samoga.Ljudsko sopstvo, nisko Ja, susreÊe stalnoopet sebe samoga, niskoga ja.

227

Moji apostoli i uËenici pitali su Me kakose mogu osloboditi veza i teænje za prizna-njem:

Vi Êete se osloboditi veza i teænje za priz-nanjem ako ljudima oko sebe dopustite slo-bodu, a svoje razmiπljanje usmjerite na sebeda biste ostvarivanjem i ispunjavanjemzakona Boæjih postigli svjesno sinovstvo ikÊerinstvo Boæje, jer u Bogu sva biÊa æiveslobodno. Ona nisu vezana ni za πto i ni zakoga. Ona su bogata buduÊi da ispunjujuzakon Boæji.

Ne ispunjuju li duπa i Ëovjek zakon Boæji,tada Êe osiromaπiti i vezati se za ljude istvari koji ih okruæuju i koji Êe im prilaziti.

Tko dopusti da njime upravljaju svako-dnevna zbivanja i ljudi, taj je ispustio izruke svoje æivotno kormilo i nema dara raz-likovanja. Takvi se ljudi odvajaju od jedno-ga i vezuju za drugoga.

228

Poπtujte sljedeÊe jednostavno naËelo:Uzdaj se u Boga, VjeËnoga. Ne oËekuj niπ-

ta od svoga bliænjeg, tada se neÊeπ razoËarati.

Ne trebate praviti usporedbe ni sa Ëime ini s kime. Isto pretpostavlja isto.

Spoznajte, Unutarnje svjetlo, Krist u va-ma, koji Ja Jesam, je neusporediv.

Tko je probuen u svjetlu istine, on viπene usporeuje - on jest.

229

Mnogi ljudi su uvijeni u tamu jer sepotpuno otvaraju u vanjπtini. Oni nemarnoprolaze pored svoga bliænjeg ne znajuÊi daprolaze pored Boga.

Tamni, a time i slijepi, kakvi jesu, oni seogrjeπuju o najviπe æivotne snage, o zakonspasenja. Oni ne znaju za svoje najunu-tarnjije, za skupocjeno blago, za dragulj,koji je poput Boga, iz kojeg su duhovnoroeni i tako postali boæanskima.

Stoga uËite hodati u svjetlu, u vjeËnombitku. OËuvajte svoj æivot tako πto crpite izæivota. Poite u tiπinu, postanite tihi idjelujte iz tiπine. To je istinsko djelo; to zna-Ëi biti ispunjen Bogom.

230

Ono πto Ëovjek zraËi, to on privlaËi i samoto vidi. Svatko vidi sebe samoga u bliænjemu,i boæanski i neboæanski.

Ono πto Ëovjek misli, to on susreÊe, jer istoprivlaËi uvijek isto i vidi isto.

Ti vidiπ sebe samoga u svome bliænjem.To πto vidiπ i zbog Ëega se uzbuujeπ, to si

ti, Ëovjek. Tvoje fiziËke oËi reflektiraju samotebe samoga i ono πto je oko tebe i πto teuzbuuje - a to si opet ti.

Onaj koji istinski gleda, istinsko sopstvo,gleda i vidi istovremeno, jer duhovno okosve prozire i sagledava.

Onaj koji istinski gleda ima oko za istin-ski bitak. On gleda u dubine æivota i unjima vidi sebe i svoga bliænjeg i sav bitakjer duhovno oko opaæa sve buduÊi da jeistovremeno oko vjeËnoga zakona: istinskibitak, istinsko sopstvo.

Onaj koji uistinu gleda ne sudi, jer on jemudrac koji gleda u dubine æivota i sve

231

prozire. No onaj tko gleda samo povrπinuæivota, taj sudi, jer joπ nije dokuËio dubineæivota.

Onaj koji gleda ne poznaje pojmove jeron ne mora niπta shvatiti - on jest.

Onaj koji gleda nema miπljenje jer jemudar.

Tko jest, taj je u bitku, a bitak zna sve, jerje to On sam, sam sebe gleda i sam sebeopaæa, zakon svemira, koji je sve u svemu.

232

BuduÊi da je Bog sve u svemu, sve jetakoer Bog - u duπi Ëovjekovoj i u svakojstanici fiziËkoga tijela. Ako Ëovjek osjeÊa,misli, govori i postupa protiv bitka, zakona,Boga, tad on postupa protiv samoga sebe.

Tko je protiv svoga bliænjeg, taj je i pro-tiv samoga sebe, jer u bliænjemu je Bog i unjemu samome je Bog - sve u svemu.

Potcjenjujeπ li svoga bliænjeg, potcjenju-jeπ samoga sebe. Grdiπ li svoga bliænjeg,tada grdiπ samoga sebe. Postupaπ li protivsvoga bliænjeg, tada postupaπ i protiv sebe.

Spoznaj: Ako je u tebi svesnaga, Bog, tadje i u tvome bliænjem svesnaga Bog.

Ti, bitak, biÊe u Bogu, jesi bit beskonaË-nosti buduÊi da je i u tvome bratu, u tvojojsestri bit beskonaËnosti. Ti postupaπ protivsebe ako si protiv svojega brata.

Tko je dakle protiv svoga bliænjeg, taj je iprotiv sebe samoga.

233

Suprotni pol je protivnik koji je protivBoga. Tako si i ti protiv Boga ako ne poπ-tujeπ Njegove zakone. Na taj naËin stvaraπsebi svoj vlastiti ljudski zakon - koji ti jesi,u kome æiviπ i koji utjeËe i na tebe.

Htjeti Bogu se vratiti znaËi vratiti se lju-dima, nauËiti ih poπtovati i nesebiËno ih lju-biti. To je povratak u jedinstvo, jer Bog uje-dinjuje sve

U Njemu si ti i ja sam. U Njemu su sviljudi i biÊa, zvijeæa i carstva æivotinja, bi-ljaka i kamenja.

Ti si moj,ja sam tvoj,u toj se svijesti kreÊevjeËni bitak

Ja sam u svemu,ti si u svemu;sve πto jest

234

si tii ja sam.Ne postoji niπta u Ëistotiπto nije u meni.Ne postoji niπta u Ëistotiπto nije u tebi.

Mi smo jedno u rijeci Jednogakoji je vjeËan,koji tebe i mene πtiti,iz kojega sam jai ti jesi -jer mi smo boæanski.

On je spasenje i skrovitost.On je ljubav i zaπtiÊenost.

Iz Njega sam ja,iz Njega si ti.Nas povezuje ono πto jest,VjeËni i vjeËnost;jer ti i jasmo vjeËno boæanski.

235

Ako ti je tvoj bliænji blizak, tad si ti Bogublizak. Ako ti je tvoj bliænji dalek, tad si tiBogu dalek. U svakom trenutku ti sam od-reujeπ koliko ti je Bog blizak ili dalek.

Ako si nauËio unijeti se u duπu svakogaËovjeka, tad Êeπ u samome sebi doæivjeti dnoduπe svoga bliænjeg i saznati πto trebajuduπa i Ëovjek. Samo time πto se uneseπ upoloæaj svoga bliænjeg, moæeπ njega razumi-jeti i postati jedno s njim.

Ako si svojega brata, svoju sestru doæivioi gledao u sebi, tada kao da si gledao Boga;jer Bog je boæansko u tebi i tvome bliænjem.

Obaraπ li svoga brata - bilo u mislima ilimaËem - tad kao da obaraπ samoga sebe; jerje pozitivna strana tvoga brata, boæansko, utebi.

Ako si protiv svoga brata, tada si dakleprotiv dijela svoga brata u sebi.

236

To πto danas razoriπ, moraπ sutra pono-vno sagraditi.

Ja Krist, kao Isus uËio sam Svoje apostole iuËenike gledanje koje je istovremenoopaæanje, jer su osjetila duπe i osjetila Ëovje-kova organi opaæanja.

Tko je produhovio svoja ljudska osjetila,taj gleda i Ëuje najunutarnjiji bitak, svojeistinsko sopstvo, a njegovo osjetilo mirisa,ukusa i opipa bit Êe usmjereno samo na onoπto je boæansko.

Gledanje je opaæanje bitka u struji bitka.HoÊete li vjeæbati ispravno gledanje, boæan-sko opaæanje, da biste otvorili oko istine,koje je bitak, tad potvrujte - isprva joπ sli-jepi - bitak koji je u svemu πto vidite.

237

Na taj Êete naËin iskusiti u sebi da bitakne poznaje razlike. No, on ima dar raspoz-navanja te gleda i shvaÊa razliËite stupnjevesvijesti evolucijskih faza koje sazrijevaju dosavrπenstva.

Ne pravite razlike meu svojim bliænji-ma; jer ako vam je jedan od vaπih bliænjihbliæi od drugoga, tada drugoga odbacujete iumiπljate da ste viπi od onoga koji vam je nakraju krajeva jednak, od drugoga. Sve dokpravite razlike neÊete postiÊi sposobnostrazlikovanja i stoga Êete u svome miπljenjui postupanju razliËito reagirati jer ne viditecjelinu u svemu niti ste u stanju opaæati.

Potvrujte u svemu cjelinu, tada Êeteodræavati red hrama i nauËit Êete gledati istupnjeve svijesti i postiÊi dar razlikovanjate nauËiti govor zakona koji nije govorljudi.

Govor zakona je otvorena boæanska svi-jest, kamen mudraca koji zraËi u beskonaË-

238

nost sve fasete istine i time zna sve, buduÊida je on zakon, svemir.

Oko zakona je ujedno i uho zakona: To πtogledaπ to i Ëujeπ.

Tko gleda, taj sluπa, registrira i reagiraistodobno. Ono πto gleda to i registrira, i toπto sluπa to i razabire.

On gleda bitak jer on je bitak i Ëuje bitakjer on govori bitak koji je æivot.

Tko je istina taj vidi i svoga bliænjegkakav jest. On Ëuje to πto njegov bliænji negovori, a kad ovaj govori, on razabire iztoga πto bliænji kaæe, tko je ovaj.

Onaj koji gleda, prozire sve jer imaprodoran pogled. Svjetlo tvojih oËiju je svjet-lo tvoga ja ili Ja Jesam.

To πto vidiπ i πto te uzbuuje to si tiprivukao.

To πto prisluπkujeπ, πto te uzbuuje, to siti privukao.

239

To πto govoriπ, ti jesi, a i s onima πto istogovore ti si skupa.

Refleksivno svjetlo tvoga fiziËkog oka,tvoga fiziËkog sluha, tvoje fiziËke rijeËi tetvojih fiziËkih æelja i strasti je svjetlo tvogaja. Tim refleksima svoga ljudskog japrivlaËiπ jedino ljude koji su ti jednaki ilisliËni.

S ljudima koji isto ili sliËno reflektirajukao ti, jednoga si nazora. On je ljudski inema pristupa u Nebo.

Pravi mudrac ne reflektira; on proæimasve jer je on vjeËni zakon koji sve proæima.

»isto proæima Ëisto, ne pravi razlike;Ëisto je Ëisto. Ono proæima svemir i sveËiste.

Boæanski princip - odaπiljanje i primanje- pruæa se svemirom.

240

NeËisti u svome bliænjem uvijek vidisamo sebe - svoje neËisto.

On to zraËi - on to jest.Tko potvruje sebe, svoje nisko ja, taj

razumije samo sebe, svoje nisko ja. Time jeon na ljudskoj razini.

Tko jest, ne treba razumjeti jer je mudar.On je boæanska bitnost u svome bliænjem,

a njegov bliænji je opet, boæanska bitnost unjemu.

Oboje zraËe jedno drugoga, i oboje zraËesvemir, a svemir njih oboje, a oboje i svemirsav bitak, oblikovani bitak, duhovna biÊa iduhovna carstva prirode. A sav oblikovanibitak zraËi opet njih dvoje, buduÊi da je sveu svemu sadræano. Ne postoje dakle razlike,samo sposobnost razlikovanja stupnjevasvijesti.

241

Kako gore tako i dolje.Postoji samo jedan zakonski princip: To

πto odaπiljeπ, to primaπ.

Niπta πto je vjeËno nije izvan tebe. Onoπto je Nebo, vjeËni zakon, to je u tebi, to siti, sopstvo a to te i okruæuje jer je svesadræano u svemu i u svemu djeluje bitak,zakon.

Ono πto je na Zemlji - zgusnutost, ma-terija nastalo je prepolariziranim principom“odaπiljanja i primanja”, niskim ja, kojesebe obiljeæava osjeÊanjem, miπljenjem igovorom pojedinca. Ono πto je Ëovjekprisvojio od ljudskoga, neboæansko je. TooptereÊuje njegovu duπu i njegovo tijelo; toon zraËi. Preko neboæanskoga nastala jezgusnutost, materija, koja je samo zrcalje-nje.

Boæanski princip je Ëisto - neboæanskiprincip je neËisto, iz Ëega je proizaπla ma-

242

terija. Boæanski princip moæe zraËiti krozprepolarizirani, neboæanski, ljudski princip- neboæanski, ljudski, meutim, ne moæezraËiti kroz boæanski.

BuduÊi da je boæansko u materiji i zraËikroz materiju, ogledala koja tvore materijukao cjelinu, vremenom Êe postati slijepa; jerprije ili kasnije promijenit Êe se svakoogledalo u apsolutnom principu, zato πtoduh proæima materiju i sjena ne moæe pos-tojati trajno.

Tada Êe sve biti opet bitak u struji bitka.

»isti koji æive u Ëistom principu, u stru-ji bitka, i utjelovljuju bitak, apsolutni, Ëistiprincip, govore jezikom praosjeÊaja koji seizraæava u njima samima, jer su oni samirijeË istine koja se u njima objavljuje.

Odaπilje li Ëisti, tada Ëisti u sebi samomeprima rijeË Ëistoga jer je njegov bliænji - ijezik njegovoga bliænjeg - boæanski, a opetdio onoga koji prima. U boæanskoj rijeËi

243

sadræan je cijeli zakon, jer sve u svemu jecjelina.

NeËisti princip je ljudsko ja; to je ono πtoje izvana; on je zgusnutost, ljudsko posto-janje, ljudsko osjeÊanje, miπljenje, govoren-je i postupanje - πto je opet sam onaj koji gaodaπilje i projicira na svoga bliænjeg. Tadaon i Ëuje samo govor svoga bliænjeg, koji jeopet i njegov govor, jer isto privlaËi isto.

Tvoji osjeÊaji, misli i rijeËi su dio tebe.Tako kako ih odaπiljeπ, tako se oni i ponaπajuprema tebi, tako ti se vraÊaju. Kako dakleodaπiljeπ, tako primaπ, i tako Êeπ se ponaπatii prema svome bliænjem: pozitivno, boæans-ki - ili neboæanski, ljudski.

Tvoji ljudski osjeÊaji, misli, rijeËi i djelautiskuju ti peËat koji si ti sam.

Tvoj æivotni svijet koji se sastoji od zbro-ja tvojega osjeÊanja, miπljenja, govorenja ipostupanja, iz kojih proizlaze i tvoje Ëeænje,strasti i æelje, stalno te prisiljavaju da istoili sliËno osjeÊaπ, misliπ, govoriπ i Ëiniπ. Bit

244

Êeπ tako dugo spirala svoga ja sve dok neizieπ iz tog vrtuljka i ne odupreπ se zavod-niku - koji si ti sam, koji je tvoje ljudsko ja.

Zavodnik je tvoj mali, sebiËni svijet misliπto se sastoji od bezbrojnih niti i uæaditvoga ljudskoga ja koje te uvijek iznovauhvate i priveæu za ono πto osjeÊaπ, misliπ,govoriπ i Ëiniπ. Samo sa Mnom, Kristom,moæeπ razvezati lance svoga ljudskog ja dabi doπao u vjeËni princip, u vjeËni zakon,Boga, koji sam sebe govori, buduÊi da pos-toji samo jedan princip: odaπiljanje i pri-manje.

Spoznaj i doæivi sebe kao princip Bog; tadÊeπ prozrijeti spletke i dvoliËnost protivni-ka. Jer on se uπulja u tebe preko tvojih ljud-skih Ëuvstava i misli kako bi opustoπio tvojhram.

Zato nauËi sljedeÊe i primi to k srcu :Tvoja misao si ti. Ono Ëime opremiπ svojumisao to Êe ona prouzroËiti u ovome svijetu,na tebi, u tebi i u tvojoj okolini.

245

HoÊete li se prepoznati u svojoj misli,tada stavite tu misao pred sebe na razma-tranje. Razmotrite je paæljivo; tada Êete sezaËuditi koliko mnogo sadræaja skriva ona usebi.

246

Ja, Krist, kao Isus, uËio sam Svoje apostolei uËenike dalje: Vaπe zemaljsko tijelo je mi-saono tijelo. Ono πto ste osjeÊali, mislili,govorili i Ëinili u prethodnim egzistencija-ma a πto niste oËistili, time ste danas op-remljeni.

Vaπe tjelesne stanice i tjelesni organi πtose formiraju joπ u majËinom tijelu, bivajuobiljeæeni od duπe koja se priprema useliti ukuÊu. To πto trebate oËistiti u ovomzemaljskom æivotu, to obiljeæava vaπe tijelood roenja. HoÊete li saznati πto ste sasobom donijeli i πto je iz onoga æivota, tadaËitajte svoju æivotnu sliku: Skalu vaπihljudskih osjeÊaja, misli, rijeËi, djela, æelja,strasti i Ëeænji.

Spoznajte: Duπa dakle donosi sa sobomsvoj peËat i joπ u majËinom tijelu obiljeæavasvoje tijelo. Iako su moædane stanice djetetajoπ bez pohrane, ipak je to πto Ëovjek sazna-je u ovome æivotu, veÊ pohranjeno u tijelu,u tjelesnim stanicama.

247

Duπa koja se priprema za utjelovljenje,veÊ kod oplodnje unosi u prvu diobu stani-ca ono πto je donijela sa sobom - to πto je zanju vaæno u ovome zemaljskom æivotu. Onadakle odreuje svoje tijelo veÊ u majËinomtijelu.

Svijetla duπa odreuje finu strukturuËovjeka, plemenite crte koje se mogu primi-jetiti tek u kasnijim godinama kada tijeloizraste i Ëovjek otkrije finoÊu duπe. Kakva jestruktura tijela, tako Ëovjek i vibrira; takoon i zraËi; takav i jest; tako se i ponaπa.

OptereÊena duπa odreuje grublju struk-turu koja je veÊ i u mladim zemaljskim god-inama zamjetljiva, Ëesto onda kada zemalj-sko ruho stupi u razvojnu fazu puberteta.Pritom nije uvijek vaæna tjelesna debljina,naroËito ne u razvojnoj fazi puberteta.

Meutim sluËajevi ne postoje; zato i nijesluËaj da jedan ima finiju strukturu, drugigrublju; da je jedan finih udova, drugi teæi,

248

da je jedan siromaπan, a drugi bogat; da sejedan rodi bolestan, drugi zdrav.

Vrlo malo ljudi razmiπlja zaπto je takokako jest. Za veÊinu je vaæno da je njimadobro. Bliænji, koji prosjaËi kraj puta, kojileæi bolestan ili kojega ljudi oko njegazlostavljaju i preziru, interesira vrlo maloljudi - isto tako se ponaπa masa ljudi premaæivotinjskom i biljnom svijetu.

Takoer i nezainteresiranost potpada podzakon “©to sijeπ, to Êeπ æeti”. Tko vidi daljudi zlostavljaju ili ubijaju ljude; tko vidida ljudi zlostavljaju ili ubijaju æivotinje ioskrvnjuju prirodu; tko vidi da se ljudi svi-jesno ogrjeπuju o zapovijedi Unutarnjegaæivota, i zatvori oËi, dakle ne prigovori - tajnije bolji od poËinitelja. ZraËenje njegoveduπe, njegovo ponaπanje i njegov oblik tijelapokazuju isto tako tko je on.

Iako je Zemlja sama i sve na Zemljimaterija, strukture pojedinih ljudi i svih os-

249

talih oblika æivota pokazuju znatne razlike.Svaki Ëovjek, dakle, sa sobom nosi iskaznicuduπe. Struktura njegovoga tijela iskazuje gaonako kako se Ëovjek tada ponaπa, onakokako je stvoren: fin, plemenit, pun razumi-jevanja - ili surov, grub i netolerantan.

“Po plodovima trebate ih prepoznati”,meu ostalim znaËi i : »ovjek pokazuje tkoje - onim πto kaæe, kako to kaæe, πto Ëini ikako to izvodi, kako se oblaËi i s kime iliËime se okruæuje.

On u svemu jasno pokazuje ili atribute JaJesam, unutarnjega biÊa - ili atributeoptereÊene duπe.

250

Tko u svojim mislima sudi o nekom odljudi oko sebe, jer smatra da je bolji od svogabliænjeg, taj je prije joπ gori. To πto æelisakriti u svojim mislima, to on jasno izlaæesvojim atributima i svoju neiskrenost pri-kazuje vidljivo pravome mudracu. Jedangovori slatko, a misli kiselo i pokazuje se kaolukavac koji prima svoje vlastite udarce.Ljudi, obiljeæeni neiskrenoπÊu, πuljaju seuokolo, lukavi su, æele sve osluπnuti, da bise zatim uzdigli iznad ljudi oko sebe, dok onjima govore slatko - zapravo kiselo - i oma-lovaæavaju njihov æivot i opstanak.

Iskreni, koji sve oslovljava jasno i neosob-no, nije ponosni, oholi. »estiti ljudi suiskreni, jasni ljudi koji su dalekovidni.

Uzdignuti, ljudi koji sebe pokazuju,dakle ljudi koji si umjetno nameÊu visokpoloæaj, su nejasni ljudi koji svoju tjeskobuskrivaju tako πto govore mnogo o sebi,

251

usluæno i marljivo rade. To su vlastoljupci iljubomorni koji imaju malo unutarnjegaæivota - ali utoliko viπe izvanjskoga sjaja.

Ljudi okrenuti prema vani traæe izvanjs-ki sjaj i stvaraju sebi ono πto masa ljudinema: bogatstvo. To su ljudi grube struk-ture koji se i preruπavaju i zaogrÊu u pur-pur, zlato, barπun i svilu da bi prekrili onoπto jesu: grubi, vlastoljubivi, ljubomorni,zavidni i netolerantni.

Svejedno Ëime se Ëovjek nastoji sakriti -Ëovjekova iskaznica je uvijek njegovomiπljenje, govor i Ëinjenje; i onda kad seponaπa intelektualno i razmeÊe znanjem iukraπava rijeËima koji finom Ëovjeku nisusvojstveni, jer on je fin te se tako i ponaπa -plemenito. RijeËi plemenitoga sadræe sjajnutrine, jer i njegovo osjeÊanje i miπljenjenosi sjaj svijetlih svjetova.

252

Ovo i drugo uËio sam Svoje apostole iuËenike. Stalno je meutim prethodila opo-mena: Tko sudi o svojim bliænjima i osuujeih, gori je od onoga koga je osudio.

Pouke iz Apsolutnoga zakona i iz kauzal-noga zakona te daljnje slikovite upute davaosam Mojim apostolima i uËenicima daponesu na svoj æivotni put - za samospoz-naju i spoznaju. Jer tko spozna sebe samogai spoznato oËisti, taj postiæe sposobnost raz-likovanja dobra od zla.

253

Neke od Mojih apostola i uËenika pouËa-vao sam odaπiljanju osjeÊaja, misli i rijeËi.Istovremeno sam ih upozorio na opasnostikoje leæe u bavljenju s energijama osjeÊaja,misli i rijeËi, dakle u odaπiljanju i prima-nju.

U sadaπnjosti [1991] mnogi ljudi sluπajui Ëitaju Moju rijeË, koja Ja, Krist BoæjiJesam i koju dajem preko Svojeg instrumen-ta. Sve koji Me Ëuju preko Mojeg instru-menta ili Ëitaju Moje rijeËi, takoer upozo-ravam na opasnosti koje djeluju u odaπi-ljanju i primanju osjeÊaja, misli i rijeËi.

Svaki osjeÊaj, svaka misao i svaka rijeË jeodaπiljaË koji traæi sebi odgovarajuÊi pri-jemnik da bi se ostvario.

To πto Ëovjek odaπilje naÊi Êe prijemnikkoji se sastoji od istog ili sliËnog misaonogpotencijala. BuduÊi da svaki prijemnik

254

sadræi i odaπiljaËa, on biva potaknut odonoga koji odaπilje i odaπilje natrag opet istoili sliËno. Ovom razmjenom misli nastajesve veÊi odaπiljaËki kompleks, jedan pro-gram koji Êe potom i duπa prihvatiti kaooptereÊenje, kao uzrok. Iz toga proizlazeudarci sudbine, bolesti i nevolje koji odgo-varaju onome od Ëega se sastoji kompleks ilikompleksi, optereÊujuÊe ili optereÊenja.

Protivnik nastoji upravljati Ëovjeka takoda ovaj neumorno misli suprotno i da zbogtoga suprotno i prima. Time se u mozguËovjeka i u njegovoj duπi izgrauju komu-nikacijska polja koja on zatim i sam koristi.Preko negativnih komunikacija, koje - dok jeduπa optereÊena - pripadaju i njegovomeodaπiljaËkom potencijalu, dogaaju setakozvana ubrizgavanja, to znaËi, protivnikpuπta da njegove æelje i njegova volja utjeËuu tekuÊe negativne programe Ëovjeka.

255

Tko ovo dopusti, njegov Êe se æivot mije-njati sve viπe i viπe u negativno. Na krajuon neÊe viπe prepoznati da li su to njegovivlastiti negativni programi ili od protivnikaili od duπa koje vise na njemu, da bi prekoËovjeka ispunile ono πto nekad u zemalj-skom opstanku, u svojim utjelovljenjimanisu bile u stanju.

Vi ste Ëuli: Sva biÊa i sav bitak su komu-nikacijom povezani jedno s drugim. Principkomunikacije glasi: odaπiljanje i primanje.

To πto duhovno biÊe odaπilje, moæe se vid-jeti kao savrπena slika tamo gdje je odaslalo,primjerice, u duhovnome biÊu koje prima.

Svaki kozmiËki impuls je zakon koji seoËituje kao savrπena slika. Svaki kozmiËkiimpuls je proæivljeni zakon i stoga proæetsvjetlom i snagom. Impuls koji odaπiljeduhovno biÊe nikad ne promaπi primatelja,jer impuls je slika koja je Ja Jesam, æivot.

256

U prepolariziranom, sotonskom principuzbiva se sliËno: Odaslano ljudsko ja istotako je slika. ©to viπe odaπiljaË æivi tajimpuls, ljudsku sliku, to viπe je ona proæetaonim koji odaπilje. ©to je viπe odaπiljuÊi æivi,to mu se bræe ona vraÊa.

Zakon glasi: To πto odaπiljeπ dolazi odtebe i ti to æiviπ.

Prepolarizirani princip kaæe: To πtomisliπ i govoriπ moraπ izvrπiti u sebi, to mo-raπ slikovito doæivjeti u sebi, to Êe ti tadautoliko bræe doÊi. Tko izvede ovaj prepola-rizirani princip zadan od demona, morat Êega podnositi.

Kamo Ëovjek odaπilje, odatle primaodgovor. Za odaπiljanje izvan vjeËnoga bit-ka moraju duπa ili Ëovjek pruæiti odgovara-juÊe protuusluge.

Spoznajte i shvatite: Duπa koja ide uutjelovljenje, veÊ u majËinom tijelu gradi

257

svoje nastajuÊe tijelo. VeÊ organi i tjelesnefunkcije tvore magnete za materijalno zra-Ëenje. »im se dijete rodi, tad dojenËe primaod duπe, preko organa i tjelesnih funkcija,zraËenje duπe. Time duπa stupa u neposred-nu vezu s tijelom.

Sve dok dijete nije u stanju razlikovatidobro od zla, roditelji snose odgovornost zasvoje dijete. Tako kako se oni ponaπaju sdojenËetom, kako s njime postupaju, πto mugovore ili o Ëemu razgovaraju u njegovojprisustnosti - to dojenËe isprva prima prekoorgana i tjelesnih funkcija. U daljnjem tokuukorjenjivanja duπe u tijelo tjelesne funkci-je se utiskuju u moædane stanice djeteta.

Spoznajte: Isto privlaËi isto. Nije sluËajda dijete dolazi upravo u obitelj u kojoj sesada rodilo. Stoga se ne moæe dobar ilimanje dobar razvoj djeteta povezivati samo

258

s roditeljima, nego s ukupnim energetskimvolumenom obitelji. Jer kad duπe kao ljudi,dakle u svome utjelovljenju stvaraju obitelj,tada svi Ëlanovi obitelji imaju zadaÊu daprovjere svoju obiteljsku odaπiljaËku stan-icu i da od nje naËine ono πto Êe pojedincupomoÊi da postane Ëovjekom duha.

Obitelj - dakle svi Ëlanovi obitelji - tvorimjesto roenja, ili za pozitivno ili za nega-tivno, za i protiv, koje se potom prenosi nasljedeÊa utjelovljenja pojedine duπe. Gdje Êebiti duπa nakon ovog utjelovljenja, to odlu-Ëuje svaki Ëovjek sam. Jer svaki je odgovo-ran za ono πto je kao duπa ponio sa sobom izpodruËja duπa, i za to kako se kao Ëovjekponaπa u ovome zemaljskom opstanku.

To πto duπa sadræi, svjetlo ili sjenu,Ëovjek je sam sebi nametnuo. »lanoviobitelji imaju isto ili sliËno zajedno otplati-

259

ti ili zajedno podnositi. Stoga bi obitelj tre-bala biti klica dobroga, Ëistoga, lijepoga iplemenitoga.

Tko kontrolira svoju odaπiljaËku i prijem-niËku stanicu shvatit Êe πto odaπilje. Tajonda zna i πto prima. To πto prima, to je ondanas i to Êe biti i u buduÊnosti - ili svjetloi sloboda ili tama i vezanost, iz Ëega opetproizlaze patnja, bolest i nevolja.

Protivnik æeli da Ëovjek neumorno oda-πilje suprotno da bi ga - prema zakonu “©tosijeπ, dakle odaπiljeπ, to Êeπ æeti, dakle pri-mati” - vezao za sebe i za kotaË ponovnogutjelovljenja. NavezujuÊim ponaπanjemËovjeka on vezuje i slabije za sebe i vuËe ihtakoreÊi opet naniæe, to znaËi preko kotaËaponovnog utjelovljenja u sljedeÊa utjelov-ljenja. Tada je moguÊe da se u jednome dru-gom utjelovljenju sadaπnja obitelj ponovnonae na okupu samo u drugaËiijem sastavu

260

- otac ili majka mogu sada biti djeca neka-daπnjega djeteta.

Tko samoga sebe ne spozna taj ne pozna-je ni svoga suËelnika; on Êe time biti raz-dvojen - jednom za Boga, onda opet protivBoga. Tako on ostaje njiπuÊa trska na vjetrukojoj je zatvoren pogled za istinu.

Dvostruko ili viπestruko podijeljeni zovu“Gospodine, Gospodine”, pa ipak nisu kodMene. Oni jednom hoÊe pripadati Meni,onda opet svijetu. To su neodluËni koji go-vore o svjetlu istine ali ne æive u svjetluistine i ne poznaju svjetlo istine. Oni govo-re o Kraljevstvu nebeskom ali su daleko odnjega jer æive udaljeni od Boga. Oni su jed-nom topli, onda opet hladni; oni nisu pouz-dani jer se ravnaju po mijeni vremena i poonima koji su isti kao i oni: jednom topli, paopet hladni.

261

Dvostruko ili viπestruko podijeljeni joπimaju malo svjetla u svojim duπama. Oniostaju vezani na kotaË dolaæenja i odlaæenjadok ne dostignu jedinstvo sa svim æivotnimoblicima i time budu jedno s Bogom i sasvim biÊima i ljudima.

262

Budi sopstvo u svakom osjeÊaju, svakojmisli i u svakoj rijeËi i u svemu πto Ëiniπ.Tada se ne trebaπ naslanjati na svoje bliænje,ti si jedno i jedinstvo u jedinstvu, jer ti sisve πto je vjeËno.

Za sutra brine samo onaj tko nije svjes-tan istinskoga sopstva u svome osjeÊanju,miπljenju, govorenju i postupanju. Moraπrazviti bitak, sopsvo, u svome osjeÊanju,miπljenju, govorenju i postupanju da bitada mogao govoriti jezikom bitka, sopstva.Tada Êeπ osjeÊati, misliti, govoriti i postu-pati sebe samoga jer si ti pravo sopstvo,bitak, sveobuhvatni zakon.

Ti, istinsko sopstvo, jedinstvo u Bogu,tada si opet kao cjelina u svakom osjeÊaju, usvakoj misli, u svakoj rijeËi i u svakom pos-tupku.

Jer zakon, Bog, je nedjeljiv - on je sve usvemu. Onako kao πto si ti bitak, sopstvo -sve u svemu i u svakome sve - tako si ti sve

263

i u svakom osjeÊaju, u svakoj rijeËi i u sva-kom postupku. Ti sam si kao bit u onome πtoizlazi iz tebe.

Odaπiljeπ li sebe, istinski bitak, istinskosopstvo, zakon, Boga, tada si u kominikaci-ji s istinskim bitkom, sa sopstvom, sazakonom.

Kamo ti, istinski bitak odaπiljeπ, tamo seizgrauje zraËenje tvog sopstva kao slika ioblik, takoer i u materijalnome svijetu, naZemlji. Vremenom dolazi do djelovanjaonoga πto si ti, sopstvo, izgradio u zraËeÊojslici i u zraËeÊem obliku. To πto bude tadapovratno zraËilo na tebe i tvoju okolinu i πtose time bude manifestiralo na zemlji,ponovno je vjeËni zakon, sopstvo, bitak.

Tvoje istinsko sopstvo je tvoj boæanskimentalitet, to su tvoje boæanske sposobnos-ti, to si ti sam kao biÊe u Bogu. To πto jesi iπto odaπiljeπ, to se realizira, jer svakiosjeÊaj, svaka misao i svaka rijeË sazrijevada bi se ispunila. To je zakon odaπiljanja iprimanja.

264

Na Zemlji se moæe dakle izgraivati kakopozitivno, boæansko, tako i suprotno, mraË-no. Ti to odreujeπ, jer ti si onaj koji odre-uje za sebe i za svoju okolinu - i ti sam pri-donosiπ izgradnji svjetla ili propasti materi-jalistiËkog svijeta.

Spoznaj dakle πto znaËi odaπiljanje i pri-manje: U potencijalu odaπiljanja i primanjaje istovremeno odgovornost za tebe samoga.©to odaπiljeπ to Êeπ i primati. Ono πto teËe iznajdublje nutrine ulazi opet u najdubljunutrinu i izgrauje se kao svjetlo i snaga uvanjπtini.

Niti jedna emisija ne promaπuje svoj cilj,jer je odaslana svjesna cilja. U svemu πto seodaπilje, nalazi se cilj.

265

»itava beskonaËnost izgraena je naOtac-Majka principu, na polaritetu idualitetu, na odaπiljanju i primanju, napozitivnim i negativnim polovima. Ovajprincip se izgrauje i na evolucijskim stup-njevima minerala, biljaka i æivotinja, sve dosavrπenog duhovnog biÊa.

Pad je prisvojio boæanski princip i primi-jenio ga na sebi. On je poduzeo sljedeÊu pre-polarizaciju: Iz boæanskoga “Poveæi i budi”postalo je “Razdvoji, veæi i vladaj”.

To znaËi da misao pada ima takoersposobnost da samu sebe ostvaruje, dakle daizvrπi ono πto joj je zadano. Zadano se vraÊaopet onome tko odaπilje po principu odaπi-ljanja i primanja.

Prepolarizirani princip postoji tako dugokoliko su ljudi za njega prijemne stanice,dakle prijemnici koji opet odaπilju isto ilisliËno.

266

Ja, Krist, kao Isus doπao sam ljudima daih uËim zakon Boæji i da ga za primjeræivim: Poveæi i budi.

Ja Sam Krist, Duh πto se objavljuje, kojiponovno uËi: Poveæi i budi.

Preko voljnih ljudi, Ja , Krist, preo-braæavam zakon pada, zakon razdvoji-veæi-vladaj.

Ja preobraæavam sve suprotno u boæan-sko. Niske energije transformiraju se uvisoke, Ëime se zakon pada - Razdvoji, veæii vladaj - raspada i sve je ponovno bitak,Ëisti, vjeËni zakon: Poveæi i budi.

»ovjek u mijeni od suprotnoga k boæan-skom, od Ja HoÊu k Neka Bude, postaje svefiniji u svojoj strukturi. On se uzdiæe kistinskom bitku koji nema misao.

Svaka misao je sadaπnjost, proπlost ibuduÊnost u jednome a nosi je odræavajuÊaenergija, duhovna svijest.

267

Sadaπnjost je svijest. Proπlost i buduÊ-nost su podsvijest. Duhovna svijest je æi-vot, odræavajuÊa energija koja preobraæe-njem postaje ponovno tekuÊom Boæjomsnagom.

Tko æivi u Meni, Kristu, kroz njega æivimJa.

On je postao mudar i nije mu viπe potreb-no miπljenje njegovih bliænjih, jer on pro-zire sve i zna sve. On viπe nije ni stvaralacmiπljenja, jer: Tko misli, taj ne zna. Pravimudrac zna i ne misli.

»ovjek probuen za neosobnost pronaπaoje kamen mudraca. Iz svega πto se govori,on Ëuje zakonitost i u tome prepoznaje opetcjelinu, jer se vjeËno, istina, priopÊuje uvi-jek cjelovito.

268

BuduÊi da je sve u svemu sadræano, tre-bate poπtovati sljedeÊe, da biste dospjeli dospoznaje Sve-Jedinstva:

©to god sijeπ, u tome Sam i Ja.Kamo god ideπ, tamo Sam i Ja.

©to god dakle sijeπ, gdje god sijeπ - u svemuSam Ja.Kud god ideπ - Ja idem s tobom.

Ti Sam Ja, jer Ja Jesam u svemu;i Ja si ti, jer Ja sam u svemu.

Ti si tu i tamo, i Ja Sam tu i tamo.Ne postoji dakle mjestogdje nisam Ja i gdje nisi ti.Stoga nai se u Meni,a Ja Sam Ti u tebi.Kuda ti misliπ - tamo Sam Ja,©to ti govoriπ - u tome Sam Ja.

269

Kome god govoriπ, to sadræi Mene, sopst-vo, Ja Jesam - koje i ti jesi, koje je u tvomebliænjem i koje je u svim stvarima, dogaa-jima i zbivanjima.

To je zakon. Tako su mislili i tako misle,tako su æivjeli i tako æive proroci Boæji.

270

Zapamtite: Ne moæete sluæiti dva gospo-dara.

Isto tako ne moæete ni dva ËovjekarazliËito ljubiti. Tko to Ëini, taj Êe jednogaprihvatiti, a drugoga prezrivo odbiti.

Poradi toga zapovijed æivota glasi: Ljubisvakoga i sve jednako. To je neosobni æivot;to je Nebo koje dolazi na Zemlju.

Ujedinjeni je sopstvo, on je biti-jedno, onje postao svjetlom, on je boæanski, jer onæivi u strujanju, u Bogu. On æivi u Meni aJa æivim kroz njega, i mi se poznajemo jerpoznajemo Boga, buduÊi da smo boæanski.

Tko sije u Duh Boæji taj Êe i æeti od DuhaBoæjega.

Tko sije u Ëovjeka i u ljudska djela, taj Êei æeti samo od Ëovjeka i samo ljudsko. Jednoje vjeËno - drugo prolazno.

271

»ovjek i materija su samo projekcije nu-trine. Kako Ëovjek misli, takav je. To je pro-jekcija njegovog osjeÊajnog i misaonog svi-jeta, njegovih rijeËi i postupaka.

Stoga se ne moæe nikada podiÊi prividprotiv bitka, nikada sjena protiv svjetla.Sjena se na svjetlu rasprsne.

Duh naπega vjeËnog Oca je jedina real-nost, jedina stvarnost koja jest i vladavjeËno.

Na ovoj svetoj, vjeËnoj svijesti, Bogu,razmrskat Êe se materija i razbiti svi koji sevezuju za materiju.

272

Kao Isus iz Nazareta Ja sam pouËavaoSvoje: DoÊi Êe vrijeme u kojem Êe sve viπeljudi uranjati u svjetlo istine, u Ja Jesam.Oni Êe æivjeti u Ja Jesam, u Meni, Kristu, ina ovoj Zemlji utjelovljavati Unutarnjesvjetlo i Unutarnji æivot koji Ja Jesam.

Ja Sam put, istina i æivot. Ja dolazimSvojima i donosim im Ja Jesam. No, Ja neÊuviπe dolaziti u tijelu; Ja Êu u Duhu bitimeu njima - meu onima koji nose svjetlo,Ja Jesam.

273

Ja, Krist, u Isusu doπao sam na ovaj svijetda sluæim ljudima, a ne njihovom ljudskom.To isto vrijedi za sve istinske proroke. Onisu doπli na ovaj svijet sluæiti ljudima, nenjihovom ljudskom.

Tko se dræi vjeËnih zakona, taj Êe seponaπati isto kao πto sam se ponaπao Ja i sviproroci. Mi smo doπli na ovaj svijet da bis-mo sluæili ljudima, ne njihovom ljudskom.

Mojim Otkupiteljskim Ëinom raspast Êese nisko ja i sve πto je ono proizvelo.

List se okrenuo. Ne raspada se BoæjeStvaranje kao πto je neprijatelj dobra imaoza cilj: raspadanje boæanskog stvaranja, dabi sam bio Bog. Ljudsko ja se raspada i sveπto je ono proizvelo i πto proizvodi.

Neka se list okrene u svakome od vas:Otpustite ljudsko, nisko ja - tada Êete

274

pronaÊi Ja Jesam u kojem Ja, Krist, æivim iJesam.

Kristov Boæji Duh koji æivi u Ocu moradoÊi do punog procvata u ljudskoj duπi.

»im duπa uroni u savrπenstvo, u tokvjeËnoga bitka, i Ëovjek Êe poznati istinu iizraziti je u mislima, rijeËima i djelima, jeron tada crpi iz svijesti savrπenstva, izvjeËnoga bitka.

Ako duπa i Ëovjek joπ nisu razvili KristovBoæjii Duh, koji æivi u Ocu i prebiva usvakoj duπi, tada Ëovjek neÊe razumijetivjeËne zakone koji su istina. Pa ipak, Duh jeæivi izvor u svakoj duπi i u svakomeËovjeku. UnatoË tami i ignoranciji ljudsko-ga ja, Sveti Duh ostaje u duπi i Ëovjeku.

Tko Mene, Krista samo primi a ne prihvatiu svome srcu, taj postaje sudac samome sebi.

275

Tko Mene, Krista, ljubi, taj ljubi i svojebliænje.

Tko Mene, Krista, ne ljubi, taj ne ljubi niOca ni Njegovu djecu, ljude, koji su meusobom braÊa i sestre.

Ljubav je zakon æivota. Tko nesebiËnoljubi, taj æivi.Tko ne ljubi nesebiËno, taj neæivi, on se uputio meu duhovno mrtve.

Svaki koji teæi nesebiËnoj ljubavi, prepoz-naje glas ljubavi preko ljudi i preko svihstvari, jer Bog je sve u svemu, zakon, glasljubavi.

Ostanite u Mojoj ljubavi, jer Moja ljubavje ljubav Oca-Majke-Boga.

Tko se dræi zapovijedi nesebiËne ljubavi,taj ostaje u Mojoj ljubavi i jest u ljubavivjeËnoga Oca.

276

Uistinu, uistinu, Ja vam kaæem: Tko oveMoje rijeËi Ëuje i proËita te shvati smisao iispuni πto sam mu Ja zapovijedio, taj jeuistinu mudar Ëovjek, koji gradi na Meni,stijeni Kristu.

277

278

Dodatak

279

280

©to je Univerzalni æivot?

Univerzalni æivot se moæe usporediti s jednimmoÊnim stablom.

Njegov je æivot nastao od jednog malog zrnasjemena koje je bilo poloæeno u njivu ovoga svi-jeta: Objave VjeËnoga, Krista Boæjeg, ispoËetkamalome krugu Kristovih prijatelja.

Sjemenka je proklijala i postala mladicom ukojoj je postalo vidljivo ono πto je njena jezgraskrivala: Boæje svjetlo, koje je Ljubav i Mudrost.

Kad je biljËica narasla donijela je joπ svjetla:Djelo Isusa Krista povratka u domovinu s prvimuputama Krista Boæjega za boæanski æivot ljudi.Ovo uËiteljsko i prosvjetiteljsko djelo koje je bilooæivotvoreno prije oko 20 godina od KristaBoæjega, izraslo je brzo u moÊnu biljku, u malostabalce ukorijenjeno u Boæju Ljubav i Mudrost:Nama ljudima bile su dane sve temeljnemudrosti æivota kako bismo mogli naÊi put uBoæji æivot koji donosi plodove.

Sve je viπe ljudi pilo iz izvora boæanskih obja-va, a stabalce je postalo drvo æivota. Ljudi su se

281

okupljali da bi ispunjavali Volju Boæju. Tako jeiz maloga zrnca koje je u sebi nosilo æivot, Boga,izraslo veliko drvo æivota koje se zoveUniverzalni æivot, πto znaËi: æivot u DuhuBoæjem, æivot ne samo za pojedninca, veÊ za svekoji su dobre volje.

Korijen Djela Boæjega, Krist Svojom boæan-skom objavom veÊ viπe od 20 godina dopire domnogo milijuna ljudi. Tako se ispunjuje ono πtoje Isus zapovijedio Svojima: Iznijeti evaneljeljubavi u Ëitav svijet. On, Isus, prije 2000 godi-na po smislu je rekao: “Kada doe Duh istine,On Êe vas uvesti u svu istinu.” On je sada, unaπem prijelomnom vremenu, doπao i vodi nas usvu istinu, onoliko koliko smo u stanju razumi-jeti svojim rijeËima i prihvatiti svojom svijeπÊu.

U moÊnoj kroπnji stabla Univerzalnoga æivotasada sazrijevaju plodovi djela. To su Boæja djelapreko onih koji su, privuËeni velikom Kristovomsnagom svjetla, doπli i dolaze k onima koji zajed-niËki izgrauju djelo æivota. To je mali narod,

282

narod u nastajanju u Kristu za Krista, za novisvijet u znaku Ljubavi i Mudrosti i mira,pravedni muπkarci i æene koji danomice sve viπeæive u Njegovome Duhu. To su oni koji susvakoga trenutka kazali i kaæu “da” velikomeDuhu jedinstva, mira i ljubavi, tako da se djeloGospodina u nekoliko godina proπirilo svijetom.To su oni koji se osjeÊaju pozvanima provoditi udjelo Boæju Ljubav i Mudrost. Oni djeluju zaviπe vrijednosti æivota, za Kraljevstvo mira,Kraljevstvo Boæje na ovoj Zemlji, koje je joπIzaija najavio i koje svi krπÊani zazivaju moleÊiOËenaπ.

283

Ovo je Moja rijeËAA i WW

Isusovo evaneljeKristova objava koju svijet ne poznaje

U “Ovo je Moja rijeË” Krist, Otkupitelj svihduπa i ljudi, objavljuje nam preko Svoje proroËkerijeËi mnogo toga πto je do sada bilo nepoznatoËovjeËanstvu. Kao podloga posluæila Mu je knji-ga “Isusovo evanelje” koje on Svojom danaπ-njom objavom “Ovo je Moja rijeË” ispravlja,objaπnjava i produbljuje.

Krist nam daje divovski pregled svega onogaπto je bilo, onoga πto jest i onoga πto Êe biti. Onpoklanja ËovjeËanstvu takoer i sveobuhvatneupute za istinski duhovan æivot po boæanskimzakonima. Time se i u ovome djelu ispunjujuNjegove rijeËi kao Isus iz Nazareta: “Joπ mnogotoga imao bih vam za reÊi...” (Iv.16-12)

Bog ne pita da li Njegovu rijeË ljudi prepozna-ju ili ne kao Ëistu rijeË Boæju. Svaki Ëovjek moæesam proËitati i stvoriti svoj vlastiti sud. Tako On

284

objavljuje: “Tko to moæe shvatiti, neka shvati;tko to hoÊe ostaviti, neka ostavi.”

Iz sadræaja: Obilje dosada nepoznatih aspekataiz Isusovog æivota - Govor na Gori sada izloæenod Krista πire i dublje - Osnovno o æivotu posli-je smrti - Zakon sjetve i æetve kao pomoÊ zasvakodnevnu spoznaju - Ishrana i zdravlje poBoæjem zakonu - Odricanje i fanatizam -Primjena sile i prolijevanje krvi su protivBoæjega zakona - Ubijanje æivotinja i oskvrnja-vanje prirode su protiv Boæjega zakona - IsusovemoguÊnosti i granice kod buenja od mrtvih -Ne postoji vjeËno prokletstvo - Pretpostavke zaizljeËenje iz Duha Boæjeg - Tko su divlji vuci uovËjem krznu? - Upozorenja na zloupotrebuKristovog imena u nekrπÊanske svrhe - Dubljiaspekti braka i partnerstva pred Bogom -Slobodna volja Ëovjeka - DolazeÊe Doba svjetla -Zaπto je Isus mogao biti uhiÊen i razapet nakriæu - Onome tko zna Boga u sebi nisu potreb-ni zemaljski voe - Kraljevstvo mira IsusaKrista nastaje preko ljudi koji Ëine Boæju Volju -i joπ viπe toga.

285

Unutarnji put“Bliæe Tebi, Boæe moj”

Kao Isus iz Nazareta Krist je prije skoro dvijetisuÊe godina ËovjeËanstvu podario Govor naGori rekavπi po smislu: “Imam vam joπ mnogotoga reÊi, ali vi to sada joπ ne moæete shvatiti.Ali Ja Êu vam poslati Duha istine koji Êe vasuvesti u svu istinu.”

Ove su se rijeËi ispunile u naπem vremenu:Duh Krista Boæjega - po prvi put u povijestikrπÊanstva - pouËava sada preko Svoje proroËkerijeËi, izmeu mnogo drugoga, Unutarnjem putuk Bogu u svim stupnjevima i pojedinostima.

Unutarnji put u Univerzalnome æivotu,duhovni put πkolovanja, vodi nas, konzekvent-nim radom na sebi samima, postupno u æivot povjeËnim zakonima, u æivot ljubavi prema Bogu ibliænjemu i napokon opet u jedinstvo s boæan-skim u nama.

Cjelokupni put πkolovanja nutrine moæe sepohaati u zajednici sudionika teËaja ili kodkuÊe pojedinaËno pomoÊu knjiga.

286

Unutarnji put poËinje s pripremnim teËajem“PrakrπÊanskoga otvaranja svijesti za putu nutrinu u boæanskome sopstvu. Postiæeπduπevno proπirenje svijesti i postajeπ jednos Kristom.” Pritom uËimo svoja Ëuvstva, mislii postupke sve viπe i viπe usmjeravati na DuhKrista Boæjega u nama. Nakon toga postajemosvijesni duhovne snage, boæanskih energija usebi tako πto uËimo oslovljavati duhovne centresvijesti u fiziËkome tijelu, takoer i za ozdrav-ljenje duπe i tijela.

Lagane vjeæbe pokreta uz skladnu glazbupodupiru duhovno usmjerenje onoga koji teæiBogu. One izazivaju daljnju usklaenost duπe iËovjeka.

Na prve Ëetiri stepenice Unutarnjega puta,intenzivnoga πkolovanja, uËenik otkriva korakpo korak prva Ëetiri duhovna stupnja evolucije,stupnjeve Reda, Volje, Mudrosti i Ozbiljnosti.

Na prvoj stepenici Unutarnjega puta πkolo-vanja, na stupnju Reda uËimo srediti svoje

287

misli, obuzdati svoj govor, profiniti osjetila itako ih okrenuti prema unutra. To znaËi:Spoznaj sebe! Pokajanjem, opraπtanjem, mol-bom za oproπtenje, nadoknaivanjem i ne-po-navljanjem, i pomoÊu preobraæavajuÊe Kristovesnage postajemo korak po korak slobodni zaæivot u miru sa svojim bliænjim.

Na drugoj stepenici Unutarnjega puta, stup-nju Volje, postajemo osjetljiviji i propusniji zaduhovne snage. Savjest reagira finije. Ona namdopuπta da prepoznamo razliËite aspekte naπihdo sada jedva ili nikako poznatih greπaka i sla-bosti. Ciljane zadaÊe i vjeæbe pokazuju nam tokorak po korak. Istovremeno uËimo ispravnu,zakonitu koncentraciju.

Na stupanj Mudrosti stupamo da bismodalje razvili svoju duhovnu svijest. Ostvari-vanje vjeËnih zakona otvara nas sve viπeUnutarnjem æivotu, tako da sada moæemo osjet-no biti voeni od duhovne svijesti, odUnutarnjega pomagaËa i savjetodavca. Doslje-dnim postupnim ostvarivanjem vjeËnih zakona

288

mi uranjamo sve viπe u postojano ispunjenje, uæivot nesebiËnoga djela.

Na stupnju Ozbiljnosti pokazuju se plodoviispunjenja boæanskih zakona æivotom u DuhuBoæjem: Duhovno suvereni Ëovjek koji jasno iiskreno misli i postupa u velikoj mjeri je slobo-dan od htijenja za sebe. Potpuno usmjeren naboæansko, vjeËno Ja Jesam, on u svemu shvaÊabitno, vidi pozitivno i na tome dograuje, onprepoznaje zakonito i primijenjuje ga.

289

290

291

Knjige u Univerzalnom æivotu

Bog lijeËi Demonska dræava Deset zapovijedi Govor na Gori LijeËenje snagom pozitivnog miπljenja NekoÊ duhovno neuki ËovjekNjegovo oko u pripremiOËeve rijeËi i tebi Opasnosti od istoËnih uËielja Ovo je Moja rijeË A i W Samoistraæeno i doæivljeno Snaga molitve Tebi za razmiπljanje Unutarnja molitva u pripremiUnutarnji put PMT 1 Unutarnji put - cjelokupno izdanje u pripremiUnutarnji put - Stupanj REDAVelika kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Æivi trenutak

292

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna biblioteka, Zagreb

UDK 232 . 3

VELIKA kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta Svojim apostolima iuËenicima koji su mogli shvatiti. Æivot ljudi istinski ispunjenihBogom. / Objavljeno od Krista,...preko Boæje proroËice, Gabriele- Würzburg- Zagreb : Univerzalni æivot, 1997.- 292 str. ; 18 cmPrijevod djela: “Die großen kosmischen Lehren des Jesus vonNazareth an Seine Apostel und Jünger, die es fassen konnten.

ISBN 953-6284-10-3

1. Gabriele - Würzburg

970430045