327
PREDGOVOR GETEOVO KNJIŽEVNO DELO Presudan događaj u stvaralaštvu Johana Volfganga Getea (1749-1832) bio je njegov susret sa Herderom, duho- vnim inspiratorom mlade generacije nemačkih pesnika i intelektualaca, koji mu je otvorio oči za veličinu Šekspira i Homera, gotsku arhitekturu i lepotu narod- ne poezije. Novi pogledi na umetnost i ljubav prema Frideriki Brion probudili su u Geteu pesnika, i za sa- svim kratko vreme, na početku sedamdesetih godina, na- staju lirski, dramski i prozni tekstovi koji će biti preloman događaj ne samo u nemačkoj nego i u evropskoj istoriji književnosti. Osnovni postulati mlade gene- racije - oslobođenje ličnosti od društvenih, moralnih i estetskih stega - kristalisali su se najpre u lirici. Za razliku od artizma rokokoa, koji je vladao literarnom scenom i koji je operisao ustaljenim slikama i motivi- ma, Geteovi stihovi konkretizuju neposredan doživljaj individualnim izrazom. Njegova lirika prestaje da bude neobavezna igra i zasniva se tradicija poezije koju će prekinuti tek početak moderne književnosti. Subjekti- van doživljaj u ovom tipu lirike nije više podsticaj, nego čini, i to je ono što je radikalno novo, njenu sadržinu. Uz liriku subjektivnosti nastaju i velike himne u kojima se oseća uticaj Pindara. Ne vodeći mnogo računa o pravilima tradicionalne poetike i koncen- trišući se na tačan izraz i unutrašnju formu, Gete

Goethe Faust Srpski Latinica 2

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Goethe Faust Srpski Latinica 2

PREDGOVOR

GETEOVO KNJIŽEVNO DELO

Presudan događaj u stvaralaštvu Johana Volfganga

Getea (1749-1832) bio je njegov susret sa Herderom, duho-

vnim inspiratorom mlade generacije nemačkih pesnika

i intelektualaca, koji mu je otvorio oči za veličinu

Šekspira i Homera, gotsku arhitekturu i lepotu narod-

ne poezije. Novi pogledi na umetnost i ljubav prema

Frideriki Brion probudili su u Geteu pesnika, i za sa-

svim kratko vreme, na početku sedamdesetih godina, na-

staju lirski, dramski i prozni tekstovi koji će biti

preloman događaj ne samo u nemačkoj nego i u evropskoj

istoriji književnosti. Osnovni postulati mlade gene-

racije - oslobođenje ličnosti od društvenih, moralnih

i estetskih stega - kristalisali su se najpre u lirici.

Za razliku od artizma rokokoa, koji je vladao literarnom

scenom i koji je operisao ustaljenim slikama i motivi-

ma, Geteovi stihovi konkretizuju neposredan doživljaj

individualnim izrazom. Njegova lirika prestaje da bude

neobavezna igra i zasniva se tradicija poezije koju će

prekinuti tek početak moderne književnosti. Subjekti-

van doživljaj u ovom tipu lirike nije više podsticaj,

nego čini, i to je ono što je radikalno novo, njenu

sadržinu. Uz liriku subjektivnosti nastaju i velike

himne u kojima se oseća uticaj Pindara. Ne vodeći mnogo

računa o pravilima tradicionalne poetike i koncen-

trišući se na tačan izraz i unutrašnju formu, Gete

Page 2: Goethe Faust Srpski Latinica 2

piše stihove koji će otvoriti put Novalisovim himna-

ma, Helderlinovoj poznoj lirici i Rilkeovim elegija-

ma. Život u celini, priroda, ljubav, genijalnost, vreme

i smrt - teme su ovih mladalačkih himni koje rezimira-

ju pesnikov pogled na svet. Već prva među njima, Putni-

kova pesmauoluji (1772), donela je karakteristične kom-ponente novog stila. Dosledno poštovanje

metričkih

stopa stavljeno je van snage i uvedene su neravnomerne

strofe ČIJU formu, kako u pogledu dužine stiha tako i u

pogledu broja stihova, pesnik prilagođava sadržini.

Estetski doživljaj temelji se na realizaciji pesnikovih

asocijacija, ostvarenih ne kao dotad racionalno-grama-

tičkom strukturom rečenice već sugestivnim slikama,

simbolima, smelim složenicama i inverzijama. U ne-

kim slučajevima i razumevanje je otežano. Posebno mesto

među himnama zauzimaju Pesma o Muhamedu (1772/73),

Prometej (1774) i Ganimed (1774). Figuri Prometeja,

poznatoj iz grčke mitologije, Gete je poverio novu ulogu:

nije on više titan koji je bogovima ukrao oganj i poda-

rio ga ljudima da bi zbog toga bio surovo kažnjen, već

stvaralac i buntovnik, sin Zevsov, koji je samosvesno i

prkosno ustao protiv svemoćnog oca. Između njega i car-

stva bogova, između Prometejeve zemlje i Zevsovog neba

mir je nemoguć:

Evo me gde sedim, stvaram ljude

po svojoj slici,

rod meni ravan,

da trpi, da plače,

Page 3: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da uživa i da se raduje,

i da se ne osvrće na tebe

kao ni ja!

Iako je Geteova himna nesumnjiv vrhunac u tumačenju

Prometeja kao simbola autonomnog stvaraoca u XVIII ve-

ku, ona se bez teškoća može čitati i kao protest protiv

samovolje jednog boga, kao izazov svakom teizmu, uključu-

jući i hrišćanstvo. Prometejevo „do svetosti zažareno

srce" priznaje samo „vreme i sudbinu", drugim rečima -

objektivne zakonitosti života, od kojih nije izuzeto ni

najviše božanstvo. Konfrontirajući Zevsa i Prometeja,

Geteova pesma se predstavila kao svojevrstan i neuvijen

odgovor svakom ovozemaljskom despotizmu. Još u dubokoj

starosti zazirao je pesnik od političkog aspekta svojih

mladalačkih stihova: „Ne dozvolite", pisao je 1820, „da

se manuskript suviše razglasi, kako se ne bi pojavio u

( V

štampi. On bi našoj revolucionarnoj omladini došao

kao poručen i visoke komisije u Berlinu i Majncu mogle

bi ozbiljno da se namršte na moje mladalačke bube". U

eksplozivnim stihovima, objavljenim tek 1785, i to bez

pesnikovog znanja, ne treba gledati pesnikov kredo iz

mladosti. Gete, koji je život shvatao kao neprekidno

pulsiranje, kao proces stalne kontrakcije i ekspanzije,

obeležio je Prometejem jednu od dve osnovne komponen-

te života koji se kao celina nagoveštava uključivanjem

himne o Ganimedu, a nju je Gete, sigurno ne slučajno, sta-

Page 4: Goethe Faust Srpski Latinica 2

vio 1789. u svojim delima neposredno iza Prometeja.

Prkosno samopouzdanje otpadnika Prometeja i čežnja Ga-

nimeda za stapanjem sa svemirom lirski su izraz pome-

nutih pojmovnih parova koji određuju Geteovo mišljenje

isto toliko koliko i njegovu poeziju. „Celo stvaranje",

pisao je Gete na kraju osme knjige svoje autobiografije,

„ništa nije i ništa nije bilo do otpadanje i vraćanje

iskonskom". Čežnja za spajanjem sa iskonskim izvo-

rištem, pregnantno formulisana u Ganimedovom „grleći

grljen", okvir je i za Pesmu o Muhamedu, gde se slikom

moćne reke koja nezadrživo ide cilju, stvarajući kultu-

ru i menjajući svet, predočava životni put genija.

Geteovo životno iskustvo odrazilo se i u drami. U

poznatom govoru Povodom Šekspirovog dana (1771), ko-

jim mladi autor slavi Šekspirovu veličinu, nalazi se

i rečenica koja malo kaže o Šekspirovim komadima, a

znatno više o Geteovim dramskim fragmentima i plano-

vima tog vremena> Svi Šekspirovi komadi, centralna je

Geteova misao, okreću se „oko skrivene tačke (...) u kojoj

se ono što je svojstveno našem ja% sloboda na koju pre-

tenduje naša volja, sudara sa neminovnim tokom celine".

Za razliku od drame prosvetiteljstva, u kojoj se pojavljuje

tragičan pojedinac kao predstavnik netragičnog sveta,

dramu generacije na čijem čelu stoji Gete, karakterišu

nove tendencije. Kolizija pojedinca, koji insistira na

neograničenoj slobodi svoje volje, neminovna je sa isto-

rijskim procesom, zbirom takvih volja, i vodi u katastro-

Page 5: Goethe Faust Srpski Latinica 2

fu. Geteovi dramski planovi tog perioda potvrđuju da mu

je upravo ta osnovna konstelacija lebdela pred očima.

Glavni likovi planiranih drama - titan Prometej,

9 moćni Cezar, umni Sokrat, osnivač islama Muhamed -

bili su predviđeni da demonstriraju tezu o ustrojeno-

sti jednog sveta u kome je veliki čovek morao da strada

ili da žrtvuje svoje ideale. Prvi celovit prikaz trage-

dije jedne značajne ličnosti sreće se u drami Gec od

Berlihingena, objavljenoj anonimno 1773. godine, kojom

Gete postiže prvi značajan uspeh. Snažan Šekspirov

uticaj više je nego očigledan. Šekspirov pogled na

život, njegovo shvatanje veličine i strasti odredili su

dramaturgiju i nov jezik. Gete Gecom utemeljuje istorij-

sku dramu u Nemačkoj, a postiže odmah još jedan važan

cilj ovog žanra: pesnik tematizujući prošlost, govori

o svome vremenu. Nedvosmisleno, iako indirektno, dra-

ma predočava shvatanje života, državnog sistema, reli-

gije, morala i prava Geteovih savremenika. Hrabro istu-

panje glavnoga junaka u korist cara upereno je istovre-

meno protiv apsolutizma nemačkih kneževa i njihovih

minijaturnih teritorija, njegova iskrena i duboka reli-

gioznost razotkriva dogmatski klerikalizam XVIII veka,

njegova prirodnost i vitalnost prekor su uglađenom i

anemičnom prosvetiteljstvu. Posebna snaga drame leži

u dijalozima Isključ^vo jezikom, ponekad sa samo neko-

liko rečenica ili reči, karakteriše mladi autor indi-

vidualnost svojih likova. Plastična slika XVI veka,

Page 6: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kakva se dotle nije videla na nemačkim pozornicama, re-

zultat je jezičkog majstorstva.

Veliki uspeh Geca od Berlihingena bacio je u senku

još veći: objavljivanje romana Patnje mladoga Vertera

(1774). Tim delom, pisao je Đerđ Lukač, započela je „krat-

ka, ali vanredno značajna filozofska i literarna hege-

monija Nemačke". Gete, dotle poznat u Nemačkoj kao autor

drame o Gecu, nakon svog prvog romana, postao je pisac

evropskog ranga. Nijedno njegovo delo objavljeno za živo-

ta nije naišlo u Evropi na takav odjek kao Verter.

Osvrćući se u zrelom dobu na društvenu i duhovnu kli-

mu u vreme nastanka romana, Gete je pokušao da objasni

razloge uspeha: „Mučeni nezadovoljenim strastima, bez

ikakvih spoljnih podsticaja na značajne radove, sa jedi-

nom namerom da se čovek drži granica sporog, praznog

građanskog života ~ ljudi su se, u svojoj zlovoljnoj obe-

10

sti, mirili s mišlju da napuste život po SVOJOJ volji

ako im on više ne odgovara, i da se tako na dosta bedan

način oslobode svakodnevnih nezgoda i tegoba. Ovo uve-

renje bilo je tako rašireno da je baš Verter zbog toga

izazvao veliki utisak, jer je svuda naišao na odziv i ja-

vno i razumljivo prikazao suštinu mladalačkog uobra-

ženja".

Patnje mladoga Vertera bile su izazov za publiku svo-

ga vremena. Iako je racionalizam bio potkopan, a krute

crkvene dogme izgubile od svoje svemoći, literarni ton

Page 7: Goethe Faust Srpski Latinica 2

tom razdoblju davala su dela čije intencije nisu osta-

vljale čitaoca u nedoumici. Još uvek je na snazi bila

šema prema kojoj su negativno koncipirani literarni

likovi služili kao opomena, dok su pozitivni, po pra-

vilu sa uspešnim životnim putem, bili zamišljeni

kao uzor. U prosvetiteljstvu je moral trijumfovao nad

porokom, i tu neminovnost potvrđivalo je čitaocu svako

novo delo. Protagonisti radnje u delima građanskih

prosvetitelja bili su predstavnici sveta koji je na mo-

mente mogao biti tragično ugrožen, ali koji nije mogao

biti ozbiljno doveden u pitanje. Verter se, međutim, ni-

je uklapao u tradicionalne okvire. Učvršćeno mišlje-

nje da emocije i moralne norme, originalnost i konven-

cija, individualnost i društvena hijerarhija ne moraju

se sukobljavati, Geteov roman energično je uzdrmao. Ver-

ter, emancipovani građanski intelektualac, nespreman

na kompromise, završava tragično.

Uspeh romana bio je senzacionalan. Iako je reč o

ličnim iskustvima kao bitnom podsticaju, ona su se, su-

blimisana u delu, pokazala reprezentativnim za jednu

generaciju koja je u liku Vertera prepoznala svoja raspo-

loženja i svoje težnje. Ne znači to da je kritika odmah

shvatila svu umetničku vrednost ovog dela. Verter, koji

je u osnovnim komponentama označio preokret u istori-

ji evropskog romana, prihvaćen je prevashodno kao lju-

bavna priča. Njegova socijalna dimenzija ostala je ne-

uočena, a najveći broj čitalaca reagovao je emocionalno.

Page 8: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Naviknuta na literaturu koja okrepljuje i koja sadrži

jasne putokaze za praktičan život, čitalačka publika se

1 sentimentalno identifikovala sa likovima romana.

Struktura romana pogodovala je ovom vidu recepcije.

Odlumivši se za epistolarni roman po ugledu na Ričard-

sona i Rusoa, istina bitno izmenjen jer donosi isključivo

pisma glavnog protagoniste, Gete je čitaocu uskratio obje-

ktivnu sliku događaja i Verterovog karaktera, ali je njegov

unutrašnji život prikazan posebno intenzivno. Čita-

lac je na taj način, u izvesnom smislu, prinuđen da

prihvati Verterovu perspektivu i njegovo tumačenje sve-

ta i da se sa njima poistoveti. Ne iznenađuje što je ro-

man u redovima građanskih prosvetitelja naišao na ne-

razumevanje. Za njihov didaktički koncept, prema kome je

roman imao da bude svojevrstan priručnik moralnih

načela i građanskih vrlina, Verterov neizbežno tra-

gičan kraj bio je neprihvatljiv. Najžešće kritike su

stizale iz klerikalnih krugova, za koje je kamen spoti-

canja predstavljalo samoubistvo. Na popularnost romana

te kritike nisu uticale. U toku 1775. objavljeno je osam

novih izdanja, a iste godine objavljen je i francuski pre-

vod.

Uprkos velikim književnim uspesima, mladog pesni-

ka zahvatila je egzistencijalna kriza. Životne oko-

lnosti i lični razlozi, ponoviće se to i deset godina

kasnije, učinili su da je Gete na svaki način tražio

priliku za odlazak iz svoje sredine. Ona mu se ukazala u

Page 9: Goethe Faust Srpski Latinica 2

jesen 1775: na poziv vajmarskog vojvode Karla Augusta

prešao je Gete iz rodnog Frankfurta na Majni u Vajmar,

gde je, uz kraća odsustvovanja, ostao do kraja života. U ko-

joj je meri ova sudbonosna odluka bila i neminovna pi-

sao je sam pesnik: „Sa širinom i živahnošću svoga duha

ja bih pomahnitao u teskobi i tromosti građanske sredi-

ne". U Vajmaru, koji je brojao 6 000 stanovnika, cela

država je imala 100 000, posvetio se Gete, kao blizak sa-

radnik i prijatelj Karla Augusta, različitim admini-

strativnim poslovima. U skladu sa svojim prosvetitelj-

skim uverenjem da se preko apsolutističkog vladara

može pozitivno usmeravati razvoj društva, pesnik je ak-

tivno učestvovao u poslovima pozorišta i finansija,

starao se o putevima, vojsci, pravosuđu, šumarstvu i ru-

darstvu. Njegova očekivanja se nisu ispunila, reforma je

12

izostala i Gete je rezignirano zabeležio da ne shvata

kako je njega, rođenog „za neko privatno zanimanje sudbi-

na upetljala u državnu upravu i kneževsku porodicu".

Bavljenje prirodnim naukama počinje, takođe, u prvoj

vajmarskoj deceniji. Geologija i mineralogija zaokuplja-

ju njegovu pažnju, a nešto kasnije paleontologija i ana-

tomija. Godine 1784. pošlo mu je za rukom da otkrije i

međuviličnu kost (081p1egšahŠage) i time potkrepi svo-

ju viziju o organskom jedinstvu žive prirode. „Sada mi

je najveći izvor zadovoljstva botanika", piše 1786, „sve

mi se nameće, ne razmišljam više o tome, sve mi dolazi

Page 10: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i ogromno carstvo mi se u duši uprošćava, tako da i

najteži problem mogu odmah prosto očitati. Samo kad

bih mogao nekome da saopštim ono što vidim i osećam,

ali to je nemoguće. A nije to neki san, neko maštanje; to

je sagledanje suštinske forme, kojom se priroda tako

reći stalno igra i igrajući se stvara raznovrsni

život".

Iako u prvoj deceniji življenja u Vajmaru nije obja-

vio nijedno obimnije delo, taj period je na Geteovoj

ličnosti ostavio nesumnjivo pozitivne tragove. Drža-

vnički poslovi uslovili su nov, trezveniji prilaz

životu, a intenzivno bavljenje različitim granama nau-

ke razvilo je posmatrački dar i donelo dotle nepoznatu

preciznost izraza. Nov stil se radikalno razlikuje od

onoga u tekstovima do dolaska u Vajmar. U pismima ili

dnevničkim zapisima sa prvog putovanja po Švajcarskoj

1775. zapažanja i iskustva su fiksirana lirskim tonom

ili ekspresionističkim rečenicama u kojima su zvuk,

ritam i slika od iste važnosti kao gramatika i logika.

On je veran odraz izmenjenih pogleda na život. Švajcar-

ska priroda, koju je na svom prvom putovanju opisivao kao

„svemoćno strašnu", pojavljuje se četiri godine kasnije

u novoj svetlosti. Ona je i sada moćna i uzvišena, ali

Gete ne stoji pred njom samo zadivljen. U svim njenim

manifestacijama, samo naizgled samovoljnim i slučaj-

nim, pesnik otkriva zakonitost i trajnost; „Makakve ih

revolucije kasnije pokretale, odvajale, cepale, i one su

Page 11: Goethe Faust Srpski Latinica 2

bile pojedinačni potresi i sama pomisao na tako ogrom-

1 no kretanje izaziva uzvišeno osećanje večite postojano-

sti. I samo vezano za velike zakone, vreme je nekad više

nekad manje delovalo na njih (...) Duboko se oseća da ovde

ništa nije proizvoljno, da u svemu vlada večiti zakon

koji sporo dejstvuje".

Zaokret u životu kristalisao se prevashodno u lir-

skim pesmama, jedinim uspelim umetničkim ostvarenji-

ma tog razdoblja. One su i svedočanstvo o putu koji je pe-

snik postepeno prošao od furioznih početaka do klasi-

ke. Eksplozivnost i mladalački prkos oličeni u Prome-

teju ne sreću se više u poeziji koju karakterišu pri-

gušeni tonovi, mera i umerenost. Vinkelmanova raspra-

va Misli o podražavanju grčkih dela u slikarstvu i va-

jarstvu (1755), kojom se kanonizuju estetske i etičke kom-

ponente umetničkog dela kao i njena središnja doista

čuvena formulacija o idealu savršenog čoveka koga ka-

rakteriše „plemenita jednostavnost i mirna veličina",

pozadina su sada Geteove lirike. Pesma, istina, polazi

od ličnog iskustva, ali je u njoj eliminisano subjektivno,

pojedinačno i izuzetno i insistira se na objektivnom,

opštem i zakonitom: „Po večnim, gvozdenim / velikim

zakonima / moramo krug svog / bitisanja svi / da opišemo".

Velike himne kao Granice čovečanstva, Božansko, Pesma

duhova nad vodama, kao i lirska ostvarenja Obujmio pla-

ninu, Mesecu Putnikova pesma pred noć, Minjon, pri-

meri su lirike u kojoj se smisao, slika, ritam i zvuk sta-

Page 12: Goethe Faust Srpski Latinica 2

paju u celinu neponovljive lepote.

Septembra 1786. Gete je otišao u Italiju. Duboko ne-

zadovoljstvo položajem između pesnika i državnog

službenika nije se drugačije moglo razrešiti. „Po-

slednjih godina sam", pisao je iz Rima, „više priže-

ljkivao smrt nego život". Nepune dve godine boravka na

klasičnom tlu označile su novu cezuru u životu i done-

le preporod. „Da, mogu reći", rekao je u starosti, „da sam

jedino u Rimu osetio šta je čovek zaista. Taj vrhunac, to

blaženstvo osećanja docnije nikad više nisam dostigao;

u poređenju sa mojim raspoloženjem u Rimu, u stvari po-

tom nikad više nisam bio radostan." Susret sa an-

tičkim obrascima i idealima vratili su Geteu stvara-

lačku produktivnost. Na delima Mikelanđela, Rafaela,

14

Paladija, kao i grčkih vajara, otkrivao je suštinu umet-

nosti kojoj je priroda bila uzor i koja je ostvarila meru

u pogledu sadržine i forme, harmoničan odnos između

pojedinačnog i celine. Stvarati, značilo je pesniku

orijentisati se prema unutarnjoj harmoniji prirode ko-

ja se zasniva na organskim zakonitostima. Pojmovi „za-

kon", „forma", „oblik", „tip", usvojeni u tom periodu,

ušli su u temelje Geteove estetike.

Boravak na italijanskom tlu bio je podsticaj da se

dovrše drame Egmont, Ifigenija na Tavridi, i Torkva-

to Taso. Dok je drama u prozi Egmont (1788), koja obrađuje

ustanak Holanđana protiv španskih osvajača u XVI veku,

Page 13: Goethe Faust Srpski Latinica 2

bliža mladalačkom stilu, druge dve drame vrhunska su

dela klasične epohe. Gete je u Ifigeniji (1786) pošao

od Evripida i građe koja je, počev od XVI veka, češće

obrađivana (Rasin 1674, Gluk 1779), ali je, dajući tradi-

cionalnom zapletu nov smisao, od mitske drame stvorio

psihološku i stavio akcenat na jednu od osnovnih ten-

dencija XVIII veka: na težnju čoveka za autonomijom. Za

razliku od Evripida kod koga dramski rasplet obezbeđuje

boginja Atina, Geteova Ifigenija odustaje od lukavih

rešenja koja joj se nude i opredeljuje se za „delo nečuve-

no": istinu. Ifigenijina autonomna odluka, koja obe-

zbeđuje pomirljiv kraj, počiva na novom, prosvetiteljski

shvaćenom odnosu između čoveka i bogova: etika čistog

čoveka XVIII veka korespondira sa voljom bogova. Ifige-

nija insistira na harmoničnom odnosu između humanog

čina, dakle nečeg što se nalazi u sferi mogućeg, i mi-

losti bogova. Svet Geteove Ifigenije nije, kao što se

dugo tvrdilo, tako jasan i proziran, a poruke humanosti

nisu tako razgovetne i jednoznačne. Ako je samovolja bo-

gova, na koju podseća Pesma parka na kraju četvrtog čina,

i stavljena van snage, ostaju tamna mesta na Orestovom

putu isceljenja, trenuci Ifigenijinog dubokog očajanja,

ostaje i, Toantovom etosu prepušten, delikatan ishod

drame.

Gete svojim delom nije ponudio sliku društvene

stvarnosti. Ifigenija je model koji, stilski i drama-

turški strogo stilizovan, postavljen izvan istorijskog

Page 14: Goethe Faust Srpski Latinica 2

konteksta, demonstrira nov stadijum u razvoju savreme-

1 nog čoveka, u kome, nakon ukidanja diktature bogova, auto-

nomna ličnost preuzima odgovornost za svoju sudbinu i

humanije međuljudske odnose.

Preglednu dramsku strukturu Ifigenije Gete je za-

držao i u Torkvatu Tasu, započetom 1780, a objavljenom

1790. godine. Broj likova bio je opet sveden na pet, jedin-

stvo radnje, vremena i mesta uzorno očuvano. Za Ifigeni-

ju karakterističan stilizovan jezički izraz, koji

isključuje govorni jezik i njegovu ležernost, sreće se u

Tarkvatu Tasu kao i usko omeđen prostor zbivanja: u obe

drame stilizovana priroda kao zahtev čoveku za sa-

vlađivanjem individualnosti i spontanosti. Spo-

ljašnji svet izgubio je svoju važnost - od istorijskog

Tasa ostalo je samo ime - problematika intelektualizo-

vana, radnja reducirana na minimum, a psiha protagoni-

sta postala je gotovo isključivo mesto dramskih sukoba.

Zbivanje smešteno u središte drame, sukob pesnika

na dvoru sa svojom sredinom, i pored paralela koje na-

meće sličnost između Geteove i Tasove egzistencije, ne

razrešavaju biografski podaci. Torkvato Taso nije dra-

ma o Geteovom životu; u obliku apstraktnog modela Gete

je predočio problematiku modernog pesnika. Ta ap-

straktnost povezuje Ifigeniju i Torkvata Tasa i signa-

lizira nov tip Geteove drame, bitno različit od Geca i

Egmonta. Razlikom u shvatanju umetnosti Gete karakte-

riše svoje likove. Za princezu Leonoru poezija je refu-

Page 15: Goethe Faust Srpski Latinica 2

gijum za njena osećanja, za Alfonsa, vladara i mecenu, mo-

gućnost da mu ime ne potone u zaborav. Utilitaristički

sudi o umetnosti Antonio, političar i državnik. Na-

suprot njemu Gete je postavio Tasa, senzibilnog pesnika

koji život radikalno vezuje za svoju umetnost: „Kad

smišljati il' pisati ne mogu, / za mene život nije život

više". Ali Geteov Taso, izdiferenciran i nervozan ka-

rakter, sklon ekstremnim raspoloženjima, nesiguran je

u proceni okoline u kojoj živi. Njegov genijalni su-

bjektivizam izvor je njegove sreće i nesreće: on kome je

dato da kaže kako pati, kad običan čovek „zanemi" u „svo-

me bolu", neminovno dolazi u tragičnu koliziju sa

etičkim i estetskim normama svoje sredine. Kraj drame

izaziva nedoumice. Da li je reč o tragediji ili se tra-

16

gične disonance ipak razrešavaju - ne može se sa sigu-

rnošću tvrditi. Ipak, većina književnih kritičara

smatra da je Tasov slom neizbežan. U tom smislu pisao

je već i Šiler. U poznatom spisu O naivnoj i sentimen-

talnoj poeziji on je ukazivao na sličnost konstelacija

između Tasa i Vertera i time sugerisao tragično shvata-

nje ishoda. Paralela sa Verterom, koja se može i u detalje

pratiti, gotovo se nameće, a i sam Gete prihvatio je Tasa

kao „potenciranog Vertera". Iako je teško verovati da

se u Tasovom tragično organizovanom karakteru nešto

bitno može izmeniti, problematičan je svaki jednoznačan

odgovor. Poučna je opreznost kojom je Rihard Vagner rea-

Page 16: Goethe Faust Srpski Latinica 2

govao na dramu: „Ko ovde ima pravo? Ko nema? Svako vidi

kako vidi i ne može drugačije". Izbalansiranost argu-

menata i protivargumenata, uvek ubedljivo za i protiv,

ostaje kao jedno od bitnih obeležja drame. „Pravi smi-

sao" Torkvata Tasa, objasnio je Gete, jeste „nesrazmera

talenta i života". To znači: zahtevi života ipak se ne

mogu ignorisati. Važnost Geteove drame jeste i u tome

što je ona prva osvetlila problem odnosa književnika

i društva. U celoj svetskoj književnosti, pisao je švaj-

carski germanista Emil Štajger, pojavljuje se sa Torkva-

tom Tasom po prvi put pesnik kao protagonista ozbiljne

drame. Nekoliko decenija ranije to ne bi bilo moguće.

Problematika drame u ovom obliku nije bila poznata, i

tek pojavom pesnika, kao što su bili Klopštok ili Ge-

te, ona se nametnula. Taj istorijski trenutak, koji daje

pečat i savremenom shvatanju umetnika i njegovog po-

ložaja u društvu, Gete je ubedljivo fiksirao.

U Italiji pesnik nije otkrio samo svet umetnosti. U

ophođenju sa prirodom južnog podneblja sticao je nova

saznanja i u prirodnim naukama. O njima je reč u važnim

stihovima Metamorfoza biljaka (1790) i Metamorfoza

životinja (1806), koji sublimišu nastojanja da se u pri-

rodi otkriju suština i zakonitost razvitka. Iza broj-

nih pojava u kojima se manifestuje život Gete vidi pra-

fenomene sveg bitisanja. Ovo saznanje u osnovi je njego-

vog bavljenja prirodnim naukama, kojima posvećuje sve

više pažnje i vremena. Mora se znati da je Gete Učenje o

Page 17: Goethe Faust Srpski Latinica 2

bojama (1810), obimno delo neophodno za razumevanje pe-

1 snikovog sveta, smatrao jednim od svojih najznačajnijih

dela.

Pogledi na umetnost i život sa kojima se Gete vratio

iz Italije nisu naišli na razumevanje u Vajmaru. U sta-

roj okolini pesnik je živeo usamljeno. Stagnirala je i

pesnička produktivnost. Izuzetak čine Rimske elegije,

napisane pod naslovom Egopsa Kotapa i objavljene 1795. go-

dine. Osnovni motiv stihova, nesputana čulna ljubav, ko-

ji je puritanska publika doživela kao skandal bez pre-

sedana, nije bio jedina novost. Koristeći lirski ci-

klus, u kome se teme i motivi uzajamno dopunjavaju i

osvetljavaju, Gete je u svoju poeziju uveo formu izražava-

nja kojom će se kasnije rado služiti. Stihom elegije da-

ti su u vedrom, strastvenom ili ironičnom tonu kroz

dijalog, šalu, igru reči i refleksiju, duh antike i mo-

dernog sveta, erotsko iskustvo i klasično obrazovanje,

ljubav i poezija. Na pitanje odnosa nasleđene klasične

forme i modernog sadržaja, Gete je suvereno odgovorio

Rimskim elegijama. O drugom, manje značajnom boravku u

Italiji govore Veiecijanski epigrami (1790), prožeti

razočaranjem i gorčinom. Svakodnevica Italije nudila

je dovoljno povoda i za takvu perspektivu.

Getea koji je u osnovi života video evoluciju, duboko

je potresla Francuska revolucija, koju je, za razliku od

drugih nemačkih pesnika od samog početka, i to katego-

rički, odbijao. „Istina je", govorio je pesnik u staro-

Page 18: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sti, „prijatelj Francuske revolucije nisam mogao da bu-

dem, jer njene su mi grozote bile odveć blizu pred očima

i bunile me svakog dana i časa, dok se njene blagotvorne

posledice tada još nisu mogle uočiti. A nisam mogao

ravnodušno gledati kako u Nemačkoj nastoje da veštački

prouzrokuju prizore slične onima koji su u Francuskoj

bili posledica velike nužnosti." Događaj u kome je pe-

snik video opasnost za vrednosti na kojima je počivao

njegov svet zaokupljao mu je pažnju niz godina. Pesnička

nastojanja da se sa njima ponese, drame Veliki Kopt

(1791), Građanin-general (1793) i Uzbuđeni (1794), nisu

donela rezultate. Sa istom namerom napisao je i ep Li-

sacRajneke (1793), u kome trijumfuju lukavost i niskost.

Najznačajnija drama sa ovom tematikom je Vanbračna kći

18

(1803), delo značajnog jezičkog i misaonog dometa, ali

kao pozorišni komad iskonstruisano i neubedljivo.

Francuska revolucija je i u pozadini epa Herman i Do-

roteja (1796). Kao protivteža događaju koji ugrožava mi-

ran i kontinuiran razvoj, dat je ovde uzak krug porodice.

Problematičnost epa leži u tome što mir i statičnost

poetske slike izgledaju neobično u okviru u koji je ona

smeštena. Kao osetan kontrast nameću se čitaocu do-

gađaji iz Francuske revolucije i sigurne, čvrste, u sebe

zatvorene zajednice, na čijoj su strani sve pesnikove

simpatije. Geteova idealizovana građanska klasa, prezen-

tirana kao idealno društvo, ostala je neobuhvaćena ten-

Page 19: Goethe Faust Srpski Latinica 2

dencijama razvoja svetske istorije. Idiličan ep koji je

čitalačka publika oduševljeno prihvatila, a Šiler

smatrao vrhuncem novije nemačke književnosti, posled-

njih godina je predmet žestokih napada

Godine 1794. počela je Geteova i Šilerova saradnja,

koja će trajati do Šilerove smrti. Živa veza među pri-

jateljima ogleda se najpre u intenzivnoj prepisci o

suštinskim pitanjima estetike i poetike i predstavlja

nezaobilazan dokument za razumevanje epohe nemačke kla-

sike. Rezimirajući prve godine prijateljstva sa Šile-

rom, Gete je početkom 1798. pisao: „Probudili ste u meni

drugu mladost i ponovo me učinili pesnikom, što skoro

više i nisam bio". Prisan kontakt sa Šilerom značio

je za pesnika izlazak iz višegodišnje izolacije i upoz-

navanje sa idejama nove epohe, kojoj je ton davala Kantova

kritička filozofija. Šilerovo nastojanje da ubedi Ge-

tea, „naivnog" pesnika, u neophodnost teorijskih re-

fleksija kao nezaobilazne komponente stvaralačkog pro-

cesa, osnovna je nit prepiske. Taj oblik saradnje Gete ni-

je odbacivao: „Ja Vas molim da se ne ustručavate da me,

rekao bih, isterate iz mojih granica". Podstaknut

Šilerom, Gete je nastavio rad na romanu o Vilhelmu

Majsteru, započetom 1777, pod naslovom Pozorišno po-

slanje Vilhelma Majstera. Boravak u Italiji i Francu-

ska revolucija potisnuli su bili roman u drugi plan.

Izmena u odnosu na Pozorišno poslanje ogledala se u

funkciji pozorišta u životu glavnog junaka, koji, u

Page 20: Goethe Faust Srpski Latinica 2

prvoj verziji, kao mlad i obdaren pisac, vidi u pozo-

10 rištu životni cilj i postaje režiser. Ne samo Geteovo

lično iskustvo već, pre svega, društvenoistorijski ra-

zvoj uslovio je da su te prvobitne intencije morale iz-

gledati prevaziđene. Pozorište, koje je za mladog pesni-

ka stajalo u središtu duhovnog interesovanja, izgubilo

je pri kraju stoleća reprezentativni karakter. Umetno-

sti se, doduše, nije mogla poreći posebna uloga u živo-

tu, o čemu je svedočio i Geteov Verter, ali se za građanske

intelektualce objektivna stvarnost nije mogla identi-

fikovati sa pozorištem, a Geteu je to izgledalo moguće

u vreme početka rada na romanu.

Vilhelm Majster reprezentuje jednu generaciju koja,

pod uticajem Lajbnica, Šaftsberija i Rusoa, nije više

spremna da se povinuje zatečenim nadindividualnim

normama i koja, stavljajući akcenat na individualnost,

traži svoje mesto u društvu. Vilhelmove reči, „da sebe

lično, takvog kakav sam, sam obrazujem, to mi je bila mut-

na želja još od rane mladosti" karakteristične su za

takvo shvatanje i čine srž romana. Na putu ka proklamo-

vanom cilju, Gete svog junaka konfrontira na ra-

zličitim stupnjevima njegovog, razvoja sa reprezentati-

vnim oblicima društvene stvarnosti. Sasvim je u skla-

du sa duhovnim tendencijama poslednjih decenija XVIII

veka to što Vilhelm, kome pred očima kao ideal lebdi

humanistički univerzalno obrazovan čovek, ne polazi

od nauke nego od pozorišne umetnosti. Važnost koja se

Page 21: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pridaje pozorištu kao instituciji od prvorazrednog

značaja za estetsko vaspitanje Gete podvlači detaljnim

prikazivanjem različitih oblika pozorišnog života.

Vilhelm se upoznaje sa lutkarskim i amaterskim pozo-

rištem, sa družinom igrača na žici, improvizovanim,

putujućim i dvorskim pozorištem; on je upućen i u pro-

bleme režije, probe, muzike, recitacije i sufliranja.

Vrhunac bavljenja pozorištem je Vilhelmov doživljaj

Šekspira. Aktuelnost romana je time posebno nagla-

šena: upravo na komponentama koje su učinile da Šek-

spirovo delo postane jedan od duhovnih uzora Geteove ge-

neracije temelji se i Vilhelmov doživljaj. Pozorište

za Vilhelma ima još jedan - vrlo važan značaj. Ono je,

naime, mesto gde se nivelišu klasne razlike. Vilhelm,

koji ima „sklonost upravo ka onom harmoničnom razvoju

prirode" koje mu „rođenjem nije dato", zna da je „u Ne~

mačkoj" „samo plemiću omogućeno izvesno opšte",

„lično obrazovanje". Prava koja je jednom širem sloju

građanstva u Francuskoj bila obezbedila Revolucija, u

Nemačkoj su postojala samo kao iluzija. „Na daskama se",

Vilhelmov je zaključak, „obrazovan čovek pojavljuje u

ličnom sjaju kao i u višim klasama."

Iako je u XVIII veku umetnost, a ne crkva, ta koja je u

stanju da razreši egzistencijalna pitanja čoveka, reli-

giozni aspekti sastavni su deo duhovnog horizonta

građanske inteligencije. Uticaj pijetizma je od pose-

bnog značaja. Kroz njegovu školu prošao je i Gete. U

Page 22: Goethe Faust Srpski Latinica 2

traktatu Ispovesti lepeduše i Vilhelm upoznaje pije-

tizam, usvaja njegovu strogost i metodičnost u vođenju

života, ali ne i njegovu asketičnost; susret sa pijeti-

zmom neophodna je, mada i prolazna etapa Vilhelmovog

puta. Pod okriljem društva, koje bdi nad njegovom sudbi-

nom i koje objedinjuje estetske i etičke norme, kao i

praktičnu delatnost, Vilhelmov ideal univerzalnog

obrazovanja pretrpeće izvesne korekcije. U jednom tre-

nutku njemu će biti kazano jedno od opštih saznanja ljud-

skog života - da „čovek nije srećan pre nego što njegove

bezuslovne težnje same sebi ne odrede granicu". Vil-

helm, čije obrazovanje objedinjuje bitna stremljenja vre-

mena i koji uviđa neophodnost usmerenosti prema nekom

pozivu, postaje ravnopravan član socijalne zajednice.

Roman je objavljen 1795/ 96, a dočekali su ga najpohval-

niji sudovi. „Svako će u Majsteru naći svoje godine

učenja", smatrao je Vilhelm fon Humbolt. Šiler, čiji je

udeo u koncepciji romana bio od posebnog značaja, pisao

je oduševljeno: „Mirno i duboko, jasno, pa ipak neshvat-

ljivo kao priroda, tako deluje i tako stoji tu; sve, čak i

najsitnija uzgredna crta, pokazuju lepu ujednačenost

duše, iz koje je sve poteklo". Teoretičar romantizma

Fridrih Šlegel nazvao je Francusku revoluciju, Fih-

teovu filozofiju i Vilhelma Majstera „najvećim ten-

dencijama razdoblja". Godine učenja Vilhelma Majstera

trajno su uticale na razvoj nemačkog vaspitno-obrazo-

vnog romana. Veliki pripovedači XIX i XX veka - Lud-

Page 23: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1 vig Tik, Žan Paul, Adalbert Štifter, Gotfrid Keler,

Tomas Man, Herman Hese - nalazili su u njemu uzor i

inspiraciju. Svojevrstan kontakt sa Geteovim delom

uspostavio je i Ginter Gras romanom Limeni bubanj.

Kao rezultat intenzivne saradnje sa Šilerom nasta-

le su i Ksenije (1797), zajednički epigrami u kojima se

oštrim i satiričnim tonom pretresa stanje u ondašnjoj

nemačkoj književnosti, a nešto kasnije Šilerov Alma-

nah muza doneo je veći broj Geteovih i Šilerovih bala-

da, tako da je 1797. ušla u istoriju nemačke književnosti

kao „godina balada": Razlikama u shvatanju ovoga žanra

ostala su dva pesnika i ovom prilikom verna. Dok drama-

tičar Šiler insistira na dramskoj situaciji, na gru-

pama glumaca i gledalaca, na opisima kulisa ispred ko-

jih smešta radnju, Geteovu baladu karakterišu lirski

elementi. Iako se pojedine Geteove balade približavaju

Šilerovim (Čarobnjakov učenik), reprezentativne za

njegovo stvaralaštvo ostaju Bog i bajadera i Korintska

nevesta - obe sa svojim velikim temama o životu, ljubavi

i smrti, poetski tekstovi na čijim se porukama humano-

sti i tolerantnosti zasniva vajmarska klasika.

Početak novog stoleća doneo je pesniku teške potre-

se. Ubrzo posle Herdera (1803) umro je i Šiler (1805).

Stigla ga je i teška bolest, a zatim su i ratni događaji

zahvatili Geteovu neposrednu blizinu. Prijatelju Cel-

teru pesnik je pisao posle Šilerove smrti: „Mislio

sam da sam izgubljen, a sad gubim jednog prijatelja i sa

Page 24: Goethe Faust Srpski Latinica 2

njim polovinu svoga bića. U stvari, trebalo bi da

počnem život na neki nov način, ali za to u mojim go-

dinama nema više puta". Opet je nastala pauza u pe-

sničkoj produktivnosti. Tek postepeno vraća se Gete uz

velike napore životu i stvaralaštvu. Nastavlja rad na

Vilhelmu Majsteru, a 1807. objavljuje zbirku Soneta, u ko-

joj ni veliko majstorstvo ne uspeva da prikrije nedosta-

tak supstance. Počinje poezija koja nosi atribute staro-

sti. Iz tog razdoblja je i Pandora (1808). Opet se govori

o Prometeju, ali ovoga puta na sasvim drugi način. Sada

je njemu, čoveku realnosti i napretka, suprotstavljen nje-

gov brat Epimetej, sav predan nerealnosti, prošlosti i

lepoti. Pandori nema mesta uz njih: Prometej je odbacu-

je, Epimetej ne uspeva da je zadrži. Njen povratak biće

moguć tek u svetu koji bude u stanju da izmiri disonance

između delatnosti i lepote. Tema koja u Tasu ima tra-

gičan završetak, ovde nije dovedena do kraja. Drama o

Pandori ostala je fragment veličanstven u svojoj misao-

nosti.

Značajno delo ovog razdoblja je roman Izbor po srod-

nosti (1809), planiran kao novela koju je trebalo uk-

ljučiti u Godine lutanja Vilhelma Majstera. U toku rada

pesnik je odustao od prvobitne namere i delo je objavio

kao samostalan roman. Neobičan naslov potiče iz pri-

rodnih nauka. Švedski hemičar Torbern Bergman obja-

vio je 1775. studiju Ce atas1gop\>š e1es1tzu koja je 1782.

prevedena na nemački. Gete je taj prevod poznavao. Pod

Page 25: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pojmom izbor po srodnosti podrazumevao se hemijski

proces u kome se izvesni elementi u kontaktu sa drugim

jedinjenjima iznenada izdvajaju iz svoje zajednice i stva-

raju nova jedinjenja. Presudna za roman bila je piščeva

ideja da jedan egzaktan hemijski proces prenese u oblast

međuljudskih odnosa Geteov pomoćnik Rimer zabeležio

je u svome dnevniku Geteovu nameru da novim romanom

simbolički prikaže „društvene prilike i njihove kon-

flikte". U razgovoru sa svojim sekretarom Ekermanom

pesnik je to i potvrdio: „Jedini proizvod većeg obima",

gde je bio svestan da radi prema „jednoj osnovnoj ideji",

bio je roman Izbor po srodnosti.

Na uočenoj zakonitosti među elementima trebalo je

demonstrirati problem nužnosti i slobode. Jer: dok

elementi anorganskog sveta samo prividno „biraju" pre-

ma afinitetu, a zapravo moraju to da rade, čovek, slobo-

dno i razumno biće, doveden u analognu situaciju ne sto-

ji pod istom neminovnošću. Ipak, tako jasni i nepro-

blematični nisu odnosi među ljudima. U Izboru po

srodnosti sukob između nagona i razuma završava se tra-

gično. Događaji izmiču kontroli čoveka i elementar-

nom snagom razaraju odnose. Shodno strogoj koncepciji

romana, koja se zasniva na hemijskom fenomenu, Gete se

opredelio za simboličko prikazivanje zbivanja. Pojedi-

načni motivi i postupci, pojedinačne slike i situaci-

je daju se, istina, plastično i ubedljivo, ali njihovu funkciju i smisao čitalac shvata tek iz celine. Izbor

po srodnosti nije oduševio publiku kao Verter, niti

Page 26: Goethe Faust Srpski Latinica 2

je bio roman, kao Vilhelm Majster, koji će postati para-

digma vaspitno-obrazovnog romana u Nemačkoj. Tek po-

stepeno, posle Geteove smrti, počeo je roman da zaokuplja

pažnju kao delo u kome se na problemu braka kao insti-

tucije razmatraju odnosi u savremenom društvu; počeli

su ga shvatati kao preteču Gospođe Bovari, Ane Karenji-

ne i Efi Brist.

Počev od 1809. pa, sa dugim prekidima, gotovo do kraja

života, pesnik je radio na autobiografiji kojoj će dati

naslov Iz mog života, Poezija i stvarnost. Sa težištem

na istini o stvarnosti a manje na detalju, ovde je, iz per-

spektive ostarelog pesnika, osvetljen njegov životni

put od rođenja do prelaska u Vajmar. Gete je, međutim, au-

tobiografiju shvatio i znatno šire: on govori o poli-

tičkim i društvenim događajima, o zbivanjima u umet-

nosti i nauci, raspravlja o književnosti i daje izvan-

redne portrete njenih nosilaca. „Sve su to plodovi mog

života i ispričane pojedine činjenice služe samo za

potvrdu nekog opšteg zapažanja, neke više istine (...)

Mislim da se u njima kriju neki simboli ljudskog živo-

ta. Nazvao sam knjigu Poezija i stvarnost, jer se višim

težnjama izdiže iz predela niske stvarnosti (...) Neka

činjenica našeg života ne stiče važnost po tome što

je i ukoliko je istinita, nego samo ukoliko je nešto

značila" - objasnio je pesnik Ekermanu. Pišući o sebi

i svom delu, Gete je ispisao jedan deo kulturne istorije

Nemaca. Izvesnu dopunu autobiografiji predstavljaju

Page 27: Goethe Faust Srpski Latinica 2

dela Putovanje po Italiji (1816) i Rat u Francuskoj

(1822). Posebno mesto među knjigama koje osvetljavaju pe-

snikovu ličnost i njegovo delo pripada Razgovorima sa

Geteom, koje je objavio Geteov višegodišnji sekretar

Ekerman.

Posle Šilerove smrti Geteovi klasinni nazori o

umetnosti postali su manje strogi, a uticaj romantičar-

ske poezije bio je sve uočljiviji. Gete ne prati samo sa-

vremenu literaturu Nemaca, Francuza i Engleza nego

proširuje svoje interesovanje prema persijskoj i indijskoj

književnosti, prema nemačkoj srednjovekovnoj književno-

sti i srpskim narodnim pesmama. Iz tog razdoblja je i

njegov pojam „svetske književnosti": Najplodniji je bio

susret sa lirikom Persijanca Hafisa (1300-1389), u kojoj

Je našao iskazana sopstvena iskustva. Širina i lakoća

Hafisove poezije prožete duhom odgovarale su Geteu, za

kojim je bilo ostalo vreme prijateljstva sa ratobornim

Šilerom, vreme Ksenija, napadanja plitkog i trivijal-

nog i odbrane sagledanih ideala i utvrđenih normi. U

periodu od 1814. do 1819. nastaje Zapadno-istočni divan.

Orijentalna, a posebno Hafisova poezija, kao i naklo-

nost prema Marijani fon Vilemer, daju osnovni ton

ovom ciklusu pesama. Rekvizitima Orijenta zaodenut je

aktuelan sadržaj ali i najdublja egzistencijalna pita-

nja. U dvanaest knjiga, koliko ihDivan ima, smeštena je

duboka mudrost starog pesnika, kome nisu nepoznate ni

širine sveta ni najintimnija osećanja ljudske duše.

Page 28: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Celina Divana počiva na zajedničkim temama, motivima

i slikama koje povezuju pesme i knjige. O toj karakteri-

stici govorio je još Gete. Odbijajući da izdvoji „jednu

pesmu koja bi služila na čast celoj, zbirci", pesnik je

objasnio da je svaki član zbirke tako prožet duhom ce-

line, „tako je u suštini istočnjački, tako je povezan s

naravima, običajima, religijom, da bi uvek jednom pre-

thodnom pesmom morao da bude uveden ako treba da utiče

na maštu i osećanja". Tako se uvodna Knjiga pevača, sa

temom o poeziji, završava pesmom Blažena čežnja, kojom

su obuhvaćene bitne teme Divana. U slici leptira koji

traži smrt u plamenu sveće sadržani su ljubav i smrt,

život shvaćen kao dijalektičko jedinstvo beskrajnog na-

stajanja i nestajanja. U Knjizi posmatrača, Knjizi izre-

ka, Knjizi parabola i Knjizi zlovolje nataložilo se

ogromno, ne retko, i gorko ljudsko iskustvo. Ono što Di-

van čini poezijom najvišeg ranga jesu teme o kojima je

Gete progovorio samo na nekoliko mesta u svom celokup-

nom delu date sa lakoćom koju poznaje samo najzrelija

umetnost. Ne sreću se ovde samo dve kulture, Orijent i

Okcident, istorija i sadašnjost, večnost i trenutak, ne-

go i duboka religioznost i mistika, duh i strast, patos

i kolokvijalizmi, ozbiljnost i ironija. Prostor i vre-

me nisu prepreka Geteovom univerzalnom duhu. Po širi-ni i značenju pitanja, kao i po virtuoznosti

umetničkog

zahvata, Divan među Geteovim delima zaostaje jedino za

Faustom.

Ono što je karakterisalo poeziju Divana može se

Page 29: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pratiti i dalje kroz pesnikovu poznu liriku. Tada nasta-

ju pesme velike snage i sveobuhvatne simbolike sa opštim

istinama o čoveku i prirodi: Orfičke iskonske reči

(1817), Jedno i sve (1821), Parabaza (1827), Zaveštanje (1829).

U stihovima neiscrpne sadržine i izvanredne muzi-

kalnosti svodi pesnik bilans života. Karakteristike

poz1To g stila stekle su se u pesmi Zorom, kada magle veo

(1828), jednoj od najpoznatijih tog perioda. Poremećeno

logičko izlaganje nadoknađeno je smelim povezivanjem

duha i prirode.- U tri jednostavne strofe pesnik pre-

dočava doba dana, transparentne slike stadijuma života.

Sinteza duha i prirode potpuna je: duh koji tumači pri-

rodu sigurno je uklopljen u njene tokove. Izvestan izuze-

tak predstavlja Marijenbadska elegija (1823) sa potre-

snom ispovešću o, poslednjoj velikoj ljubavi, u kojoj je

strast potisnula volju, obrazovanje i konvenciju.

Naporedo sa ovom poezijom nastajao je i drugi deo ro-

mana o Vilhelmu Majsteru - Godine lutanja Vilhelma

Majstera (1829). Termin roman može se ovde, samo uslo-

vno prihvatiti, jer labavu kompoziciju prekidaju ume-

tnute novele i eseji, brojni aforizmi i stihovi, što

otežava praćenje osnovne niti izlaganja. I glavna

ličnost se često gubi u pozadini događaja. U centru

pažnje nije više pojedinac koji od života i okoline

očekuje i zahteva već čovek spreman na odricanje. Opšti

problemi društva dobili su prioritet u odnosu na

ličnost. Na toj osnovi roman je značajnim delom vizija

Page 30: Goethe Faust Srpski Latinica 2

modernog društva i njegovih komplikovanih odnosa.

Traženje smisla života pojedinca i života uopšte

tema je Fausta (Faust 1, 1808, Faust II, 1832) - Geteovog

najznačajnijeg dela, na kome je, sa prekidima, radio pu-

nih šest decenija. Polazeći od legende o čoveku koji je

prodao dušu đavolu, Gete je stvorio dramu čovečanstva.

Relevantna pitanja filozofije i religije, politike,

nauke i etike pokrenuta su u ovom najznačajnijem

književnom delu na nemačkom jeziku. Šta je Faust

značio pesniku, rekao je on sam neposredno po njegovom

završetku: „Na svoj dalji život mogu odsada da gledam kao

na čist dar, i sada je u stvari sasvim svejedno hoću li

uopšte i šta ću možda još stvoriti",

Posle uvodnih stihova Posvete i Predigre u pozo-

rištu, drama započinje Prologom na nebu. U dijalogu

između Gospoda i Mefista o vrednosti čoveka stvoren je

transcendentalan okvir u koji je smeštena celokupna

radnja. Mefistovoj podsmešljivoj slici čoveka Gospod

suprotstavlja Fausta, čoveka velike aktivnosti, i dozvo-

ljava Mefistu da pokuša da ga skrene s pravog puta. Si-

guran u uspeh, Mefisto nudi i opkladu, zaboravljajući da

je i on sam, kao negacija svega postojećeg, samo neizosta-

van deo u procesu razvoja čoveka i sveta. Legenda o savezu

čoveka sa đavolom dobila je u novom kontekstu potpuno

nov smisao: nije više reč o pojedincu, Faust je pred-

stavnik čovečanstva. Na načelno pitanje, da li je „dobar

čovek" uvek svestan svog puta, moraće da odgovori Faust,

Page 31: Goethe Faust Srpski Latinica 2

koji nijednog trenutka svog dugog života ne zna kakva mu

je uloga dodeljena na nebu.

U velikom uvodnom monologu Faust, naučnik i mi-

slilac sa početka XVI veka, koji raspolaže celokupnim

znanjem svoga vremena, stoji bespomoćan i rezigniran

pred tajnama prirode. Njegova čežnja da upozna snage od

kojih je sazdan svet, da prekorači granice kojima je

omeđen čovek teraju ga da pomoć potraži u mađiji. Iako

nije ubeđen u svemoć Mefista, koji mu svoje usluge

stavlja na raspolaganje, Faust pristaje da mu prepusti

dušu, pod uslovom da mu ovaj obezbedi da jednom trenutku

poželi trajnost: „Ako trenutku kažem kada: / Tako si di-

van! Stani! Traj! - / ti me u lance okuj tada, / tad ne ma-

rim da dođe kraj! / Tad smrtna zvona nek zazvone, / tad

službe budi rešen ti, / nek stane sat, kazaljka klone, /

nek prođe rok što dat mi bi!"

Sa oštroumnim i ciničnim pomoćnikom Faust

kreće kroz svet. Njegova stremljenja nisu obična. Faust

graži da u svojim grudima oseti sreću i bol čovečanstva

i nije spreman da se zadovolji plitkim uživanjima. Ne-

mo i sa gađenjem posmatra Mefistove neukusne šale ko-jima ovaj želi da ga pridobije. Suština

Faustovog

stremljenja ostaje Mefistu do kraja nedokučiva. Mefi-

stove granice vide se i u susretu sa čistom ljubavi - dok

bespomoćno posmatra kako ljubav sa Gretom budi u Faustu

čovečnost, upravo ono što on želi po svaku cenu da eli-

miniše. U susretu Fausta i Grete delo dostiže vrhu-

nac. Kratkotrajna sreća učinila je Gretu u njenoj malo-

Page 32: Goethe Faust Srpski Latinica 2

građanskoj sredini teškom prestupnicom. Napuštena

od Fausta skrhanog teškom krivicom, etički čista Gre-

ta završava na gubilištu. Verovatno najlepšim stiho-

vima na nemačkom jeziku ispričana je tragična povest o

ovoj velikoj ljubavi.

U drugom delu tragedije Faust napušta uski građan-

ski svet da bi ga put odveo u najviše društvene krugove.

On se pojavljuje na carskom dvoru, gde uz pomoć Mefista

priziva idealan ljudski par, Parisa i Helenu, posle

čega su njegove misli obuzete najlepšom ženom svih vre-

mena. Ceo drugi čin, klasična Valpurgina noć, sa sme-

lom temom stvaranja veštačkog bića Homunkula, čiste

entelehije, kao i Faustovi susreti sa bogovima i mito-

loškim bićima na klasičnom tlu, predstavljaju uvod za

pojavu lepe Helene. Treći čin donosi susret Fausta i

Helene, spoj germanskog severa sa helenskim jugom. Nji-

hov sin, Euforion, simbol poezije, rano nalazi smrt, a

odmah za njim gubi Faust i Helenu. To je i kraj njegovog

boravka u legendarnom svetu; Faust se vraća na Sever, u

carski dvorac, gde kao nagradu za usluge caru u ratu do-

bija deo morske obale, koju počinje da pretvara u plodnu

zemlju. Svoga Fausta koji je težio apsolutnom znanju, ko-

ji je doživeo bezgraničnu ljubav i koji je u Heleni su-

sreo apsolutnu lepotu, Gete uvodi u svet delatnosti. U

poslednjem činu Faust, moćni gospodar i kolonizator,

sprovodi svoju zamisao. Ne obazirući se na žrtve,

grešeći i dalje, on narodu obezbeđuje život na tlu koje

Page 33: Goethe Faust Srpski Latinica 2

je snagom svoga duha i svoje volje otrgnuo od mora. Tek u

tom trenutku oslepeli stogodišnjak se oseća srećnim.

Mefisto gubi opkladu: opredeljenje za neumornu delat-

nost i božanska milost, doneli su Faustu izbavljenje.

Geteovo monumentalno delo ubraja se u najveća ostva-

renja svetske književnosti, mada je put do takvog prizna-

nja bio neuobičajeno dug. Kritika je bila glasna, pogo-

Iovu posle objavljivanja drugog dela. Ni najveći savreme-

nici nisu pokazivali razumevanje za delo, a Faustov ka-

rakter bio je žestoko napadan. Poeziji se sudilo etičkim,

religioznim ili nekim drugim vanestetskim kriteri-

jumima, te je sud, po pravilu, bio nepovoljan. Posle ovih

zabluda usledile su nove: Geteovo delo počelo se glori-

fikovati. Probuđena nacionalna osećanja Nemaca po-

slednjih decenija prošlog veka odigrala su u tome pre-

sudnu ulogu. Faust je postao simbol nemačkog duha, a ka-

snije i celokupne zapadnoevropske kulture. Naporedo sa

ovim zabludama sazrevalo je saznanje o veličini drame.

Značajan korak u razumevanju Fausta kao umetničkog dela

neumornih htenja i tragičnih iluzija, dela neizmerne

lepote i misaonosti, učinjen je posle Drugog svetskog

rata.

Slično stoji sa ocenom celokupnog Geteovog dela, te-

sno povezanog sa njegovim životom. Od samog početka pa

do u najnovije vreme ni ostala dela nisu bila pošteđena

ne retko besmislenih napada, nerazumevanja i nesporazu-

ma. Nezainteresovanost za akutna pitanja nacije donela

Page 34: Goethe Faust Srpski Latinica 2

mu je ne malo uvreda i nikad mu nije bila zaboravljena.

Na drugoj strani, stvarao se tokom decenija kult pesni-

kove ličnosti, gajena predstava o Geteu kao uzvišenom

predstavniku Olimpa Deo zabluda i predrasuda uklonio

je roman Tomasa Mana Lota u Vajmaru (1939). Na Geteovu

istinsku veličinu počelo se trezveno ukazivati tek u XX

veku. Za dela kao Izbor po srodnosti, Zapadno-istočni di-

van i drugi deo Fausta prethodni vek nije imao izoštren

sluh. Vremenska distanca je omogućila da se sagleda u

kojoj su meri bile istinite reči Hermana Grima pozna-

tog istoričara umetnosti i jednog od prvih Geteovih

biografa, koji je pisao da je Gete svojim delom izmenio

duhovnu klimu Nemačke i učinio je nekoliko stepeni

toplijom.

20 FAUST

CRVI dg o POSVETA

Priđoste opet, lelujna stvorenja,

kao pred davni mutni pogled moj.

Da vam sad čvrsta dam uobličenja?

Zar još sam srcem sklon zabludi toj?

Vi navirete svud iz isparenja

i magle - lepo! vaš nek vlada roj!

Kako mi dušu mladićki potresa

čarobni dašak oko vaših lesa!

Vi donosite slike vedrih dana

mnoge su drage seni usred vas;

javlja se, kb iz zamrlih predanja,

Page 35: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ljubavi i drugarstva prvi čas;

pominje zbrku životnih putanja

obnovljenoga bola žalan glas

i dobre duše koje, prevarene

od kobi zle, uminuše pre mene.

Buduće pesme oni čuti neće

kojima nekad svoje prve slah;

rasu se krug što ljubazno saleće,

utihnu onaj prvi odjek, ah!

Moj bol sad mnoštvo neznano presreće

od koga me je i kad pljeska strah,

a što sam negda pesmom razgaljivb

ko zna kud luta, ako je još živo.

33 Čežn>a me, već zaboravljena, goni

tim duhovima, u mir, ozbiljnost, sklad,

kao da s harfe Eolove zvoni

pesma i šapće polujasan jad,

ježim se, suza za suzom se roni,

strogo se srce sve razneži sad;

što imam, to se u daljini skriva;

što nestade, za mene stvarnost biva.

PREDIGRA U POZORIŠTU

Upravnik. Pozorišii pesnik. Komičar.

UPRAVNIK:

Vi što mi pomoć dajete u svemu,

drugovi moji u dobru i u zlu:

da l' čovek može nadati se čemu

Page 36: Goethe Faust Srpski Latinica 2

od našeg posla na nemačkom tlu?

Hteo bih da se svidim puku tom,

jer daje on i drugom da zaradi.

Sklepasmo pozornicu, a pred njom

svako se sprema sad da oči sladi. 40

Već rahat eno sede, šije krive,

uzdigli veđe spremni da se dive.

Narodnoj umem da podiđem volji,

al' nikad ne beh zbunjen ovoliko;

doduše, oni ukus nemaju ponajbolji,

ali su načitani kao niko.

Kako da damo nešto što čar novine ima,

i da značajno bude, i da se svidi svima?

Jer volim ja kad gomila se tiska 50

i navire u našu šatru,

i počne jauk, počne vriska

dok se kroz vrata guraju da se satru,

kad se u rane popodnevne čase

već laktaju i krče put do kase,

i, samo jedne ulaznice radi,

ne zaziru ni vrat da slome,

kao pred pekarama za hleb u doba gladi.

Samo je pesnik vičan čudu tome:

.?5 da sav raznolik svet očara. - O,

moj prijatelju, učini danas to!

PESNIK;

Ne pominji šarenu masu meni:

Page 37: Goethe Faust Srpski Latinica 2

duh beži od nas, vidimo li nju!

Zastri mom oku metež zapenjeni,

čiji nas vrtlog vuče prema dnu.

Ne, vodi me u neba kut skriveni:

pesniku radost cveta samo tu,

božanska ruka tu nas blagosilja

sred prijateljstva, ljubavi i milja.

Ah, što u duši nikne, pa se njija,

što plašna usna jedva reći sme,

čas loše a čas dobro - sve upija

divljačni tren i silom svojom tre.

Često kroz mnoga leta se probija

dok divno se ne uobliči sve.

Što sja, za tren se rodilo; što vredi,

ni pred dalekim potomstvom ne bledi.

KOMIČAR:

Potomstvo! Što ću njim da glavu morim!

Ko će da ljude današnje veseli,

da ja sad počem o potomstvu zborim?

Zabavu dajte svetu, kad je želi.

Pa kad je tu zabavljač valjan koji,

to se, ja mislim, u dobit uvek broji.

Ko rado i od srca zna što reći,

gomile ćud ga ne može omesti;

što slušalaca krug je veći,

to će ga bolje on potresti.

Kuražno zato! Sve uzorno dajte,

Page 38: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pa maštu s njenim horovima svima,

strast, razum, osećanja razigrajte,

al' svuda neka i ludosti ima!

3

UPRAVNIK:

Pre svega, nek što više radnje bude!

Oni bi da što vide, da se čude.

Najšire dejstvo postiže se tako

što im se hrpa događaja da,

te svak se divi, svako zja,

i miljenikom naziva vas svako.

Mnoštvo se samo mnoštvom pridobija,

svak će tu naći što mu srce ište.

Gde mnogo ima, svak nešto dobija,

pa veseo napušta pozorište.

Daješ li komad, na komadiće ga daj!

Uvek će ti od ruke poći paprikaš taj;

lako ga smisliš, lako spravljaš.

Što da celinu pred publiku stavljaš?

Ona to raskomada ionako.

PESNIK:

Ne osećate vi kolika

krparija je bedna to, i kako

ne priliči za pravog umetnika!

Kad vas se, vidim, ponajviše mari

kad neko nadripisački ošljari.

UPRAVNIK:

Page 39: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Takav me prekor ne vređa nimalo:

ko želi pravo dejstvo neko,

do najboljeg alata mu je stalo.

To drvo što ga cepate je meko.

Za koga pišete? Ta ko su oni?

Dosada jednog amo goni,

drugi se s masnog ručka k nama gega

pogleda tupa i stomaka sita,

a neko stiže - najgore od svega! -

tek pošto novine iščita.

Svet rasejano k nama hita

baš kb da će na maškarate; svi samo iz radoznalosti žure.

Gospe se toaletama šepure

i sudeluju u glumi bez plate.

Šta snivate sa pesničke visine?

Što vam dvorana puna srce gali?

De, gledajte mecene iz blizine!

Jedni su hladni, drugi zadivljali.

Jedan na karte misli, drugi na to

kako će s droljom da provede noć.

Pa zar da, jadne lude, zato

mučite muze i svog duha moć?

Velim vam, dajte stalno, dajte mnogo,

pa ne možete promašiti metu.

Nastojte da se ljudi zabune i pometu,

a zadovoljiti ih - ta ko je još to mogb? -

Al' šta vas to najednom skoli?

Page 40: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Da l' ushićenje? Il' vas nešto boli?

PESNIK:

Idi i traži drugog slugu kog!

Zar pesnik ljudsko pravo odabrano,

najviše pravo od prirode dano,

da grešno raspe radi dobra tvog?

Čime on gane srca sviju ljudi?

Čime on svaki element svladava?

Nije l' to sklad što navre mu iz grud i

pa, vrativ se, u srcu sav svet zaobručava?

Dok priroda ravnodušna beskrajno

na vretenu nit večnu suče,

dok bića sva, neskladno i očajno,

u opštoj vrevi jauču i buče,

ko niz jednolik da razdeli zna,

te ritmom i životnoj struji?

Ko svaki deo u sveopštost tka,

gde divnim sazvučjima bruji?

Ko divlju buru pretvara u strast?

Večernju rumen ko u dušu toči?

38

Ko stere lepu premalećnu cvast

putanjom gde će voljena da kroči?

Ko plete lovor-vence pune sjaja

za sve što zaslužno i dobro biva?

Ko tvori Olimp? Ko bogove spaja?

Ko drugi do li ljudska sila živa

Page 41: Goethe Faust Srpski Latinica 2

što se kroz pesnika otkriva.

KOMIČAR:

Pa služite se ovom silom slavnom!

Pesnički posb obavljajte vešto

kao u kakvom zapletu ljubavnom!

Slučajno priđeš, obuzme te nešto,

ostaneš, već do guše si se spleo,

al' sreću neko ugrozi ti tad,

za ushićenjem dođu bol i jad -

dok dlanom o dlan, tu je roman ceo.

Pa, hajd, i nama takav komad dajte!

U bogat ljudski život zahvatajte!

Svak živi njim, neznan je skoro svima,

a gde god darneš, zanimljivog ima.

Ne naročito jasne slike sjajne,

istine iskra-dve sred zablude beskrajne

tako napitak najbolje se vari

što pruža svetu okrepe i čari.

Tad cvet i dika mladog pokolenja

sluša iz vaše glume otkrivenja,

i svaki duh se utančani

iz vašeg dela setnom hranom hrani,

tad se čas ovo a čas ono prene,

i svak u grudi proniče sopstvene.

Još su svi oni spremni podjednako

i da se smeju i da im suze teku,

još zanos štuju, još ih privid gali.

Page 42: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ugoditi se ne može nikako

već uobličenom čoveku,

a ko nastaje, taj će za sve da vam zahvali.

3 PESNIK:

Tad vrati meni one dane

kad nastajah, kad bejah mlad,

i kad su pesme neprestane

u divni navirale sklad,

kad magla skrivaše mi svet,

pupoljke samo gledah svuda,

i još je nebrojena čuda

u sebi krio svaki cvet.

Bez ičeg, imah dosta: strast

za istinom, u lepoj varci slast.

Daj bolnu sreću izobilnu,

daj onaj nagon, onaj žar,

daj mržnju, daj mi ljubav silnu,

o, mladosti mi vrati čar!

KOMIČAR:

Mladost ti još i treba, dragi druže,

kada u bici dušmani te stisnu,

kad devojke te prelepe okruže

navaliv da se o vrat tvoj obisnu,

kad valja dobro potprašiti pete

k vencu što blista kraj daleke mete,

ili kad, posle žestoke igranke,

kreneš na gozbe i pijanke.

Page 43: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ali da hrabro, ljupko zasvirate

na instrumentu što ga dobro znate,

ka cilju što ga sami izbirate

da milo bludite i tumarate -

to od vas, stara gospodo, svi traže,

a od tog ništa vaš ne trpi glas.

Ne podetinji ljude starost, kb što se kaže,

no samo još kb pravu decu zatiče nas.

UPRAVNIK:

E, dovoljno je bilo reči,

da vidim najzad dela prava!

0

Dok tu sve šupljom frazom zveči

ništa se vredno ne dešava.

Šta tol'ko o raspoloženju?

Ne oklevajte, ne mudrujte!

Jeste l' poete po rođenju?

Tad poezijom komandujte! 230

Sok žestok nam što pre u čaše

nalijte - ove želje naše

nek neodlučnost ne obmane.

Što propusti se danas, to sutradan već nesta,

pa zato ne harčite dane;

i odluka nek hrabro smesta

za kike uhvati mogućnost:

iz ruku tad je neće dati,

no mora dalje delovati

Page 44: Goethe Faust Srpski Latinica 2

iz sadašnjice u budućnost. 240

Oni što vode naše bine

probaju čega god se sete;

zato nek danas samo lete

kulise, svetla i mašine!

Nek sunce sja i mesec nek treperi,

zvezde po volji rasipajte;

vode i vatre amo dajte,

stenja i šuma, ptica, zveri!

Po tesnoj daščari vi tako

prođite svaki vaseljenski kut, 250

nek odmereno brz vas vodi put

sa neba, preko zemlje, do u pakb! PROLOG NA NEBU

Gospod. Nebeske vojske. Potom Mefistofeles

Tri arhaiđela izlaze napred.

RAFAIL:

U kolu bratskih sfera bruji

Sunce i peva drevni poj,

putanjom propisanom huji

i gromori niz prostor svoj.

Anđele ovaj prizor snaži,

mada im smislom nije znan;

neshvatljiv ali prepun draži

velikih dela traje dan.

GAVRILO:

Vrti se zemlja s nepojamnom

brzinom, raskošna kb raj;

Page 45: Goethe Faust Srpski Latinica 2

s duboko stravnom noći tamnom

nebeski smenjuje se sjaj;

i ključa val i svom silinom

o hridi lomi svoju moć,

i sve to s večitom brzinom

kroz vasionsku leti noć.

MIHAILO:

I hučne se oluje bore

nad kopnom, morem, svud u krug,

i divljim svojim besom tvore

najdubljeg dejstva lanac dug.

Munje palacaju i pale,

i pustoš prati groma trag;

42

al' anđeli svim srcem hvale,

Bože, tvog dana korak blag.

SVA TROJICA:

Taj prizor tvoje sluge snaži,

jer smislom nisi nikom znan,

sva dela su ti puna draži

i divna kb u prvi dan.

MEFISTOFELES (sam):

Kad si već, Bože, opet amo svratio

da pitaš kako smo i šta sve novo ima,

a naklonost mi dosad obično nisi kratio,

evo i mene zajedno sa svima.

Oprosti, krupne reči zboriti ne bih znao,

Page 46: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pa makar mi se tu rugali svi;

jer, da se nisi smeha odvikao,

mom patosu bi smejao se ti.

Ja ništa ne znam reći o Suncu i vasioni;

vidim jedino ljude i kako se pate oni.

Istoga kova vazda zemljin je mali bog

i nastran, kb i prvog dana svog.

Malo bi bolje živovao

da mu nebeskog sjaja odblesak nisi dao;

on zove umom to, a uma sav mu smer

da bude zverskiji no svaka zver.

On mi se čini, uz vaše dopuštenje,

kb skakavac, dugonogo stvorenje

što samo leti, skače, pa u travi

smesta se opet starom pesmom javi;

pa bar da iz te trave ponovo ne uzleće!

Ne, on ti gura nos u svako smeće.

GOSPOD:

Zar nemaš ništa drugo da mi kažeš?

Optužbe samo, kb i pre, izlažeš?

Zar ti na zemlji ništa potaman ne izgleda

3 MNFISTOFKLNS:

Ne, Bože! Smatram da je onde jad i beda

kb što oduvek beše - da sakloni vas Bog.

Ljudi se muče kb kukavci sinji,

pa čak ni đavo više ne mari da ih kin>i.

GOSPOD:

Page 47: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Znaš li Fausta?

MEFISTOFELES:

Doktora?

GOSPOD:

Slugu mog! 310

MEFISTOFELES:

Zbilja, na čudan način on vas sluša!

Ta luda hranu nezemaljsku kuša.

Sav vri i ključa, u daljinu žudi,

upola svestan onog od čeg ludi;

od neba zvezde ponajlepše traži,

od zemlje ponajvišu slast,

a nit' blizina nit' daljina blaži

čežnju tih uzburkanih grudi

i njihovu ne toli strast.

GOSPOD:

Mutno i zbrkano on sada služi meni, 320

al' put jasnoće vodim njegov hod.

Baštovan zna, kad drvce zazeleni,

da će buduća leta doneti cvet i plod.

MEFI STOFEL ES:

A da l' biste se kladili u što?

Izgubićete njega vi, da znate,

ako mi samo dopuštenje date

da svojom stazom vodim ga u zlo.

GOSPOD:

Dok je na zemlji i hodi izmeđ ljudi,

Page 48: Goethe Faust Srpski Latinica 2

neka ti nije zabranjeno to.

Dogod za nečim teži, čovek bludi. 330

MEFISTOFELES:

E, hvala vam; jer kada umre ko,

za njega ja ne marim ionako.

Najviše volim obraščiće rumene.

Na leševe ne pozivajte mene;

ko mačka s mišem, i ja tako.

GOSPOD:

Lepo, po svome postupaj! Odvodi

taj duh od praiskonskog vrela,

možeš li da ga pojmiš, u ponor sa njim hodi;

al' zastaćeš i postiđena čela

moraćeš najzad priznati i sam: 340

nagonom mutnim vučen, dobar čovek

pravoga puta svog je svestan dovek.

MEFISTOFELES:

U redu, de! Te priče dobro znam!

Al' ovo „dovek" proći će u mah.

Za opkladu me svoju nije strah.

Kad dospem konačno do cilja

dozvolite da zaklikćem od milja.

Puziće meni on i ješće prah,

kao rođaka moja, čuvena ona zmija,

i još će sve to da mu prija. 350

GOSPOD:

I tad se samo slobodno pojavi;

Page 49: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nikad ne radih takvima o glavi.

Od svih duhova - poricača

najviše trpim zlobnog zadevača.

Čovekova delatnost i odveć lako klone,

on začas u mir bezuslovan tone; stog rado na put dajem mu drugara

što podstiče, te tako, iako đavo, stvara.

Al* pravu decu božju neka krepi

obilja živog ovaj prizor lepi!

Što nastaje, što večno tka i buja,

nek obujmi vas ljubavlju beskrajnom,

pojavi koja nestalno leluja

čvrst oblik dajte svojom mišlju trajnom.

(Nebo se zatvara, arhanđeli se razilaze.)

MEFISTOFELES:

Volim da katkad vidim se sa Starim

i čuvam se da sa njim odnose ne pokvarim.

Baš je videti lepo takvoga gospodara

da i s đavolom samim čovečno razgovara.

46

PRVI DEO TRAGEDIJE

NOĆ

U visoko zasvođenoj, tesnoj gotskoj sobi Faust sedi nemirno na

stolici za pultom.

FAUST:

Avaj, koliko leta minu

otkako filozofiju, prava, 370

a sa njima i medicinu

Page 50: Goethe Faust Srpski Latinica 2

revno i trudno izučavah!

Čak sam, na svoju žalost pravu,

i bogoslovljem punio glavu.

Šta stekoh, luda, od nauke te?

Znam samo ono što znao sam i pre.

Magistar, čak doktor zovem se ja,

a da li iko vidi i zna

da deset već leta ovako hodam

i učenike za nos vodam? - 380

A vidim da ništa ne možemo znati!

To će mi srce skoro razderati!

Pametniji sam, doduše, od njih,

od svekolikih doktora tih,

od magistara, popova, ćata,

od svih tih zvrndova i zamlata;

sumnja il' skrupula nije me takla,

ne bojim se đavola niti pakla -

al' me i radost napusti sva;

ne uobrazih da saznadoh šta, 390

da mogu nekoga poučavati

i ljude nabolje preobražavati.

A nemam ni para ni imanja, nit' svetskih počasti i priznanja;

ni pas to ne bi izdržao!

Stog sam se, evo, na magiju dao,

da bi moj žudni upio sluh

tajnu što snažni je zbori duh,

da ne moram više, uz gorak trud,

Page 51: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ono što ne znam da pričam svud; 400

da spoznam šta je to što u srži

na okupu vasionu drži,

da delatnu silu i klice sagledam,

pa da po rečima više ne raspredam.

O, kad bi gledao, meseče žut,

na moju muku poslednji put,

ti, kog sam mnoge noći, pun briga,

za ovim pultom dočekivao:

ti si se iznad hartija i knjiga,

sumorni druže, pojavljivao! 410

Ah, da me navrh gorskoga bila

obliva tvoja svetlost mila,

da s duhovima lebdim kraj špilja

i gazim posred planinskog bilja,

pa, zadimljenog znanja lišen,

sred rose tvoje da isceljen dišem!

Zar još me ova tamnica krije?

Proklet zagušljiv ćumez taj,

gde čak se i ljupki nebeski sjaj

tmurno kroz okna šarena lije! 420

Gomile knjiga oko mene,

crvotočne, prašine pune,

do vrha sobe zasvedene

hartija žuta koja trune;

predački nameštaj sputava

moj korak, svuda boce ove,

Page 52: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kutije, bezbroj raznih sprava -

to je tvoj svet! I to se svetom zove!

48

Zar pitaš još zbog čeg se plaši

srce, i zašto grudi peče? 430

Što bol ti ne da neobjašnjiv

da nagon životni poteče?

Mesto prirode žive, kamo

postavio je ljude Bog,

kosturi, dim i memla samo

svuda su ispred oka tvog.

Ustaj! U širok beži svet!

Neka te Nostradamusova

prezagonetna knjiga ova

povede na tajanstven let! 440

Priroda tebi pouk daće,

videćeš svake zvezde cilj,

buknuće duša silom, znaće

šta zbore dusi sveudilj.

Mozganjem suvim steći nećeš

znakova svetih smislen sklad:

duše što pokraj mene lećeš,

čuješ li, odgovori sad!

(Otvara knjigu i ugleda znak Makrokozma.)

Ah, kako li mi od prizora tog

milina nagla svako čulo opi! 450

Životna sreća, mlada, sveta, škropi

Page 53: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i žari svaki damar tela mog.

Da li to ruka nekoga božanstva

zapisa ove znake, što u meni

stišaše ljuti vrtlog zapenjeni,

što radost mi u jadno srce slivaju

i, snagom prepunom tajanstva,

prirodne sile ukrug razotkrivaju?

Jesam li Bog? Pred okom sve se zori!

U ovoj čisto iscrtanoj mreži 460

delatna priroda pred dušom mojom leži.

Shvatam tek sad šta mudrac zbori: „Svet duhova od tebe nije skriven;

no srce ti je mrtvo, duh zaptiven!

O, učeniče, vredno stupaj,

zemaljske grudi u rujnoj zori kupaj!"

(Razgleda znak.)

Svaka se crta u celinu splela,

svaka u svakoj tu živi i dela!

Nebeske sile penju se i slaze,

dodaju zlatna vedra jedna drugoj! 470

Niz mirisne blagoslovene staze

s neba na zemlju, u povorci dugoj,

naviru, skladne, i sklad kojim zvone

prožima beskraj cele vasione!

O, kakav prizor! Kakva slika sjajna!

Al* avaj, samo slika! O, prirodo beskrajna,

gde da ti priđem na prsa živodajna?

Izvori svega življenja, od vas

Page 54: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nebesa se i zemlja snaže,

vas moje svele grudi traže 480

da navrlim se vašim sokom blaže -

pa zar da skapam ne dočekavši spas?

(Ljutito prevrće staiice i ugleda znak Zemaljskog duhaj

Koliko mi je bliži ovaj znak!

Za tebe, Duše zemlje, više marim;

osećam već: sve više bivam jak,

i već se kb od mladog vina žarim;

osećam hrabrost u svet da krenem sad,

da snosim sreću zemljinu i jad,

da s burama se nosim, da ne klonem

čak ni kad s brodom pokrhanim tonem. 490

Nada mnome se zaoblačuje -

prikri se mesečev sjaj -

tuli se svetiljka!

Dimi se! - Crveni zraci

palacaju mi oko glave -

50

Sa svoda k meni

jezivo nešto struji

i grabi me!

Osećam, ti to lebdiš oko mene,

o, duše kog toliko zvah. 500

Otkrij se!

Sve mi se srce trese, ah!

Od novih osećanja

Page 55: Goethe Faust Srpski Latinica 2

svako mi čulo, propeto, odzvanja!

Srce mi celo preda te je palo!

Moraš! pa makar života to me stalo!

(Uzima knjigu i tajanstveno izgovara znak Duha.

Zapalaca crven plamen, usred kojeg se pojavi Duh.)

DUH:

Ko zove?

FAUST (okrenuta lica):

Kakvom grozom taj lik preti!

DUH:

Dugo si moju sferu udahnjivao,

privlačio me i prizivao,

a sada -

FAUST:

Vaj! Ne mogu te podneti! 510

DUH:

Ti iz dna duše vapio si, hteo

glas moj da čuješ, moj da vidiš lik;

prigoh se na taj snažan dušin krik,

i evo me! - Pa što te užas spleo,

o, natčoveče? Gde je dušin zov?

Gde grudi koje svet stvaraju nov

i bujan, koje u radosti plinu

želeći da se k našoj sferi vinu?

Fauste, gde si, ti čiji silni glas

hrleći k meni tražio je spas? 520 Jesi li ti to, što taknut mojim dahom

do korena svog bića ceptiš strahom,

Page 56: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ti što se grčiš kao crv?

FAUST:

Zar pred tobom, plameni stvore,

da ustuknem? Ti da mi lediš krv?

Ja sam to, Faust, i jednak sam sa tobom!

DUH:

Sred plime života, po delatnoj oluji

ja lebdim gore i dole,

tamo i amo strujim!

Među rođenjem i grobom, 530

večito more,

večno krstarenje

kroz životno žarenje -

za hučnim razbojem vremena i prostranstva

tkam živu odoru božanstva.

FAUST:

O, bodri duše, koji sav svet prože,

koliko duh blizak meni ti si!

DUH:

Ravan si duhu koga tvoj duh shvatiti može,

al' meni sličan nisi! (.Iščezne.)

FAUST (sruši se kao zgromljen):

Na tebi? 540

Pa kome sam onda?

Ja, slika i prilika božanstva!

Pa čak ni tebi!

(Ieko kuca.)

Page 57: Goethe Faust Srpski Latinica 2

O, smrti! - Ovo famulus je moj:

Cela se moja sreća raskomada!

Taj suvoparni puzavap da sada

uništi bujnih priviđenja roj!

(Vagnsr u kućnoj haljini i sa noćnom kapicom, lržeći svetiljku u

ruci Faust se ljutito okreće.)

52

NAGNKR:

Izvin'te, čuh da čitate; al' šta?

Zacelo grčku tragediju neku?

Rado bih da se vajdim tu i ja: 550

to danas vrlo koristi čoveku.

Kažu, kad hvale govorenje vešto,

da od komedijaša i pop nauči nešto.

FAUST:

Zacelo, kad i pop je komedijaš;

kb što i jeste poneki mantijaš.

VAGNER:

Ah, ko u sobi sav se knjizi preda,

ko u svet jedva i na praznik hodi,

no izdaleka, durbinom ljude gleda -

kako će da ih ubedi i vodi?

FAUST:

Ko ne oseća, taj to zalud kuša. 570

Iz duše valja da vam šiknu reči,

da s praiskonskom snagom koja leči

pokore srce svakog što vas sluša.

Page 58: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Sedite! Lepite i krparite,

varite što se s tuđeg pira baca,

duvanjem pepeo svoj ražarite

sve dok plamičak hud ne zapalaca!

Dete il' majmun nek tim oči poji,

marite li za tako što, 570

al' niko srca ne može da spoji

kome iz srca ne poteče to.

VAGNER:

Dikcija sve je govorniku, znam,

mada sam od tog još daleko sam.

FAUST:

Oko dobitka čestitog se trudi!

Ne budi luda što praporcima zveči!

Valjana pamet iz valjanih grudi s malo veštine doći će do reči;

i kad se zbilja ima šta da kaže,

čemu da reči krupne tu se traže?

A govora je vaših svetlucanje, 580

prepuno šljoka i cveća od papira,

nemilo kao kad kroz suvo granje

i maglu vetar započne da svira!

VAGNER:

Ah, Bože! Umetnost večno traje,

a život naš je kratak kao dah.

Kritički trud mi radost sva je,

al' opet često obuzme me strah.

Kako je teško sredstva steći

Page 59: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pomoću kojih izvoru se slazi!

I tek što malo krene po toj stazi, 590

već ubog đavo mora u grob leći.

FAUST:

Zar je pergament onaj izvor sveti

koji zanavek gasi žeđ što peče?

Okrepa nikad neće te prožeti

ako iz tvoje duše ne poteče.

VAGNER:

Izvin'te ali veseli duboko

u duh se doba preneti dalekih,

gledati kako pre nas mišljaše mudrac neki

i kako mi se potom uzvinusmo visoko.

FAUST:

O, jest, do zvezda samih! 600

Dragi moj, prošla doba su u tami,

zapečaćena knjiga prava;

što vama duh se doba čini

ono je sopstven duh vaš u suštini,

u kom se doba odražava

I tu sad često vidiš bedu puku,

54

da ti se zbilja utroba okreće:

trice, starudije i smeće,

i, u najbolju ruku,

povesni neki prizor trogatelni, 610

pun izreka poučitelnih

Page 60: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kb stvorenih da lutka ih blebeće!

VAGNER:

A svet? A ljudsko biće? Svako

želi da spozna njih.

FAUST:

Da, da, onako

kako je kadar da spoznaje.

Ko sme da tome pravo ime daje?

A one malobrojne, što su nešto

i saznali, al' nisu znali vešto

da skrivaju saznanja ta,

no su ih, srca nabujala sva, 620

prostome puku obznanjivali -

njih su, otkad za svet se zna,

razapinjali i spaljivali.

Al\ prijatelju, noć je već duboka,

valja se danas i odmoriti.

VAGNER:

Celu bih noć ne sklapajući oka

učeno s vama hteo zboriti.

Al' sutra, na dan Vaskrsenja,

moliću za još neka objašnjenja.

Nauci strasno predadoh se ceo; 630

doduše, mnogo znam, al' sve bih znati hteo. (Ode:)

FAUST (samu.

Kako li takav stvor ne očajava,

kad stalno hranom bljutavom se tovi,

Page 61: Goethe Faust Srpski Latinica 2

skriveno blago žudno iskopava,

a nađe l' gliste, u radosti plovi! Zar se ovakav ljudski glas

tu, gde se dusi roje, čuti sme?

Al' ovog puta hvala ti za spas,

najbedniji od ljudske dece sve!

Iz očajanja otrže me ti

što poče već da krha me i davi.

Ah, onaj lik toliko golem bi

da kb patuljak osećah se pravi!

Ja, slika božja, ja što već uzvišen

istine večne prizor očekivah,

ja što u sebi već uživah

na sjajnom nebu, zemnog bića lišen;

ja, veći od heruvima, ja, čija

snaga se drznu u premiloj slutnji

da tvorački poteče i zatutnji

kroz svaku žilu prirode, te i ja

da živim poput nekog boga -

koliko moram ispaštati zbog toga!

Tek jedna reč me poput groma sprži.

Ne smem da drsko s tobom se jednačim.

Ako i mogu da tvoj lik privlačim,

u meni nema snage da te drži.

U onaj blaženi sam mah

bio i pregolem i mali;

ti svirepo me natrag svali

u ljudske kobi noć i prah.

Page 62: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ko će mi reći šta da kušam?

I čega treba da se klonim?

Da li da onaj nagon slušam

i težnjama se predam onim?

Ne samo patnje - čak i dela mute

naš život i zamršuju mu pute.

K najvišem što nam duh ikada grli

večito strana materija hrli;

kad dospemo do dobr a zemlje ove, 670

sve št o j e bolje obmanom s e zove.

Sva osećanja, koja neumrli

život u naše ulila su duše,

sred vihora zemaljskoga se suše.

Do beskonačnog kruga vasione

mašta je smelo krug širila svoj,

a sad, kad sreća u vir doba tone,

i mali prostor dovoljan je njoj.

Sred srca briga odmah nađe stan,

bolove tajne tvori svaki dan, 680

remeti radost, mir, i rije, rije;

večito novim maskama se krije,

uzme lik žene, dece, doma,

otrova, kame, vode, vatre, groma;

strepiš pred svačim što te je kadro ubiti

i vazda plačeš za svim što možeš izgubiti.

Bogolik nisam! U srca dubini

znam: kao crv sam koji po tlu plazi

Page 63: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i koga, dok se hrani u prašini, 690

prolaznikova noga zgazi.

Zar nije prah sve što me duž polica

na visokome zidu okružava;

ta starež, puna kučina i trica,

što me u svetu moljaca stešnjava?

Zar tu da nađem što mi ištu grudi?

Da opet čitam u hiljadu knjiga

da svuda behu mučenici ljudi,

i gde-gde, možda, neko lišen briga? -

Šta kažeš, šuplja lobanjo, tim smeškom?

Da mozak tvoj, kb i moj, zbunjen davno, 700

tražeći čisti dan, po mraku teškom, istinu žudeć zalutao je stravno!

S pravom se meni rugate, o sprave,

grebeni, valjci i tonkići svi.

Pred kapijama stajah, čije brave

valjalo je da otključate vi;

zubaca puni bili su, doduše,

ključevi, ali reze ne dignuše.

Tajanstvena i usred dana bela,

priroda ne da da je lišiš vela; 710

kad nešto sama neće da ti kaže,

ni poluga ni vijak ne pomaže.

Taj pribor stari ne upotrebljavah;

tu je; jer otac služio se njim.

Pergament onaj i ne pročitavah,

a svetiljke pocrnio ga dim.

Page 64: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Bolje da ovaj krš sav porazdavah

no da se znojim sad pod jadom tim!

Da zbilja imaš što dadoše ti preci

u nasleđe, ti najpre to i steci. 720

Sve čim se ne koristiš, teško mori;

a korist daje samo trenutak koji tvori.

Al' što za ono mesto pogled se moj prikiva?

Zar je za moje oči magnet bočica ta?

Najednom milo sve i svetlo biva,

kao kad mesečina kroz šumu noću sja!

Evo te s poštom iz skrovišta tavna

skidam, bočice kojoj nema ravna!

Sokova smeso što nas toliš snom,

vrhunče ljudskog duha i veštine, 730

smrtonosni putovođo u tmine,

ukaži milost gospodaru svom!

Gledam te, i sav bol se ublažava,

hvatam te, i sva težnja sad jenjava,

u duhu sekne onaj burni val.

Isplivavam na pučinu široku,

58

talasi glatki blistaju mom oku

i novi dan na novi mami žal.

Ognjena kola lakokrila plove

put mene! Spremnost osećam za let 740

kroz dubok eter, niz putanje nove,

u delatnosti čiste novi svet.

Page 65: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Kakav božanski život u milini!

Crve, zar ti da stekneš sreću tu?

Da, samo leđa okreni sudbini

zemaljskoj, ovom suncu, ovom tlu!

Drzni se, ulaz otvori tajanstven

u koji niko ne voli da kreće!

Čas je, dokaži delom da čovek dostojanstven

ustuknuti pred bogovima neće 750

ni sklanjati od mračne špilje čelo

gde mašta sebe proklinje i mori;

prolazu tesnom hrli smelo

u čijem ždrelu sav takav gori,

odluči se da vedro tamo kročiš,

makar u ništa morao da se točiš.

Biljurna kupo, prozirna i sveta,

na koju ne pomišljah toli'ko leta,

iz kutije izići! Od davnina

na predačkim si pirovima sjala, 760

ozbiljne goste radovala

dok su iz tebe redom pili vina.

Likova niz na tebi, u raskošnoj punoći,

dužnost da stihom kažeš im suštinu

pre nego što iskapiš sadržinu -

sve to na mlade podseća me noći.

Drugom te neću dati, nit' ću sada

slaviti umno lepotu tvog sklada;

opije brzo ovog soka slast.

Page 66: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Pripremljen davno, više se ne skriva, 770

smeđim se mlazom u grotlo tvoje sliva: poslednji moj napitak me poziva

da blaženoga duha živa

svečano jutru pijem ga u čast!

(Priiosi kupu usnama.)

(Začuju se zvona i pevanje hora)

HOR ANĐELA:

Hristos u nebo se vinuo!

Slavlje odjekuje:

Smrtnom čoveku je

greh kojim vekuje

sada uminuo.

FAUST:

0, kakav dubok bruj i zvonak glas 780

kupu sa usta presilno mi skloni?

Da to na Uskrs već muklo ne zvoni,

na prazničkoga jutra prvi čas?

Da l' horovi već onaj utešni poju poj

što ga nad grobom nekad klicaše anđela roj,

znači li ova pesma što se roni

izvesnost, novi savez, spas?

HOR ŽENA:

Mi smirnom smo i alojem

njegovo telo umile,

mi ga, njegove vernice, 790

u čisto platno uvile;

u grob smo ga položile

Page 67: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da večan sanak sni -

vaj! Hrista sad u grobnici

ne zatičemo mi.

HOR ANĐELA:

Hristos u nebo se vinuo!

Ljubavlju blažen,

mučen, prokažen,

kušanjem snažen,

večno je sinuo. 800

0

FAUST:

Nebesni zvuci, šta će vaša jeka

meni što puzim preko prašnog tla?

Zvučite onde gde su srca meka.

Poruku čujem, al' vere nemam ja;

a čuda behu u vremena sva

najdraža srcu vernoga čoveka.

Ne smem put sfera odakle se sliva

premile vesti napev blag,

pa ipak, ovaj zvuk, od mladih dana drag,

i sad u život natrag me poziva. 810

Pre se na mene kroz praznički mir

poljupcem lila s neba ljubav silna;

zvučahu slutnjom zvona preobilna,

pa strasno tonuh u molitve vir;

nepojmljiva je čežnja mila

gonila mene u livadu i lug,

Page 68: Goethe Faust Srpski Latinica 2

dok se za suzom suza lila

nicao mi je nov svet uokrug.

Vesele igre, mlade dane,

prolećno slavlje sred sreće nesputane 820

ta pesma mi, kb pre, nagoveštava.

Detinjstvom puneći mi grudi,

sećanje sada volju zadržava

da se na krajnji korak ne usudi.

O, nek se samo ori slatki nebeski poj!

Navire suza: Zemljo, opet sam tvoj!

HOR APOSTOLA:

Hristos iz groba,

uzvišen, premio,

na nebesima

let je ustremio;

srećnom svestvaranju

on se pripremio;

ah! nas na zemlji

jad je onemio.

830

61 Žudimo zemljine

uze da kidamo;

Hriste, zbog tvoje

sreće mi ridamo.

HOR ANĐELA:

Hristos u nebo se vinuo

iz truljenja, iz groba, 840

Page 69: Goethe Faust Srpski Latinica 2

gde kratko je počinuo!

Budite srećno spremni,

zbacite lanac zemnih

nevolja i teskoba!

Vi što u srce ga staviste

i njegov steg razaviste,

njega jedino slaviste,

ljubavlju svet raskraviste

kada mu reč objaviste -

učitelj nosi vam spas, 850

čujte mu glas!

PRED GRADSKOM KAPIJOM

Građani raziih zaiimanja izlaze u šetnju.

NEKOLIKO KALFI:

A kuda ćete stazom tom?

DRUGE KALFE:

U lovački smo pošli dom.

PRVI:

Do vodenice hteli bismo mi.

JVDAN KALFA:

A Vaserhof? Da krenemo onamo?

DRUGI KALFA:

Kad bi put donde bio lepši samo!

62

DRUGN KALFE:

A šta ćeš ti?

TREĆI KALFA:

Page 70: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ja idem kud i svi.

ČETVRTI KALFA:

Hajte u Burgdorf! Samo živo!

Najlepše cure i najbolje pivo

tu ćete naći, i tučnjavu kb bog! 860

PETI KALFA:

De, de, šta mi se tu junačiš?

Zar treći put da deblji kraj izvlačiš?

Ja neću tamo, strah me mesta tog.

SLUŽAVKA:

Ne! Vraćam se u grad, da znaš!

DRUGA SLUŽAVKA:

Pa on nas čeka tamo pored gaja.

PRVA SLUŽAVKA:

Tu ću se usrećiti baš;

on se od tebe ne odvaja,

sa tobom igra povazdan; nimalo

do provoda mi tvoga nije stalo!

DRUGA SLUŽAVKA;

Al' neće biti sam; do luga 870

povešće i svog tršavoga druga.

STUDENT:

Um, ala gaze cure one, a?

Kolega, brzo! Da krenemo za njima!

To ti je sve što volim ja:

kad ljutoga duvana ima

i krčag jakog piva da se gutne,

Page 71: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i kada jedra ženskadija ta

u praznično se ruho utne.

03 GRLĐANSKL DG.NOJKA:

Gle samo krasne te momčetine!

E, to je zbilja žalost i sramota! 880

Mogu u fino društvo, a vuče ih prostota,

pa jure one služavčetine!

DRUGI STUDENT (prvome):

JTakše! Vidiš li one dve?

Ta one dve nakinđurene cice!

Jedna od njih je iz moje uličice:

baš bih da nešto postignem kod nje.

Stupaju smerno kroz svu ovu graju,

al' povešće nas sa sobom na kraju.

PRVI STUDENT:

Ma šta, kolega! Ne libim se ja.

Brzo, da zverčice ne otperjaše! 890

Ruka što metlom u subotu maše

nedeljom najbolje milovati zna.

GRAĐANIN:

Ne, vala, novog kmeta mi je dosta!

Sve drskiji je otkada to posta.

Da li za varoš čini što?

Svakoga dana sve je gore!

Te moraš ono, ne smeš to,

a porezi kb nikad mbre.

PROSJAK Speva):

Page 72: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Vi dobri ljudi, lepe žene,

rumene, krasno odevene, 900

svrnite pogled i na mene,

ublažite moj usud klet!

Udel'te, pružite mi nade!

Samo ko daje, sreću znade.

Berićet neka meni dade

dan koji slavi ceo svet.

64

DRUGI GRAĐANIN:

Praznikom za čoveka ništa bolje

nego da priča, dok ovako šeta,

o ratu, negde u Turskoj, preko sveta,

gde narod s narodom se kolje. 910

Gledaš na reku, čašicu pijuckaš,

posmatraš kako prevozi se roba,

uveče domu krećeš i pevuckaš

i blagosiljaš mir i mirno doba.

TREĆI GRAĐAIIN:

Jest, komšija! I ja sam toga mnjenja:

neka se seku, pale, plene,

nek tumbe sve se preokrene,

samo na domu nek ništa se ne menja.

STARICA (građanskim devojkama):

Lepojke! Što se udesile, gle!

Ta ko se u vas zaćorio ne bi? 920

Samo ne tako gordo! Hajde-de!

Page 73: Goethe Faust Srpski Latinica 2

A ja znam da dočaram sve što želite sebi.

GRAĐANSKA DEVOJKA:

Hajdmo, Agato! Neka ne da Bog

da s vešticom nas takvom vide javno;

istina, ona po noći, tu nedavno,

budućeg mi je pokazala mog.

DRUGA GRAĐANSKA DEVOJKA:

Ja ga u kugli ugledah kristalnoj:

vojnik, kraj njega same đide stoje;

svuda ga tražim, osvrćem se stalno,

al' nigde da ga spaze oči moje. 930

VOJNICI:

Zamkovi i kule

silna utvrđenja,

i ohole devojke,

podrugljiva stvorenja. volim opsađivati

i pobeđivati!

Ko zna navaljivati

i nagrađen je taj!

Truba nas zove -

hej-hoj, hej-hoj, hej-hoj! -

i na veselje

i u smrtni boj.

Kakvi su to juriši -

strašno je i gledati!

Devojke i tvrđave

moraju se predati!

Page 74: Goethe Faust Srpski Latinica 2

S glavama u torbi

osvajamo raj,

pa tad brzo krećemo

u nov okršaj.

Faust i Vagner.

940

950

FAUST:

Proleća pogled, pun topline,

led sa reka i potoka diže;

zapupele nadom sve doline:

zimu starost i bolest stiže

pa beži u surove planine.

Otuda samo nemoćno šalje

na polja pljusak zrnasta leda;

ali sunce nikako ne da

da se što belo viđa i dalje;

svuda se život i oblik javlja, 960

sve ono bojama oživljava;

al' nigde još cveća da se prene;

umesto njega se ljudi šarene.

Okreni se da za časak samo

na grad sa visa pogledamo.

Iz grotla mračne kapije van

kuljaju ljudi na beli dan,

na sunce hitaju s nestrpljenjem.

66

Page 75: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Slave Gospodnje vaskrsenje:

jer ovo je vaskrs i za njih same; 970

iz memljivih soba, niskih domova,

iz radionica punih tame,

iz šume zabata i krovova,

iz tesnih sokaka u kojim čame,

iz crkava mračnih i ledenih

svi su na svetlost izvedeni.

Gle samo kako se svet razliva

preko bašta i preko njiva,

kako, dokle god dopire oko,

plove čunovi rekom širokom; 980

jedva se, prepuni, drže u vodi,

al' svaki veselo dalje brodi.

Čak se i brdske daleke staze

šarene od ljudi što njima gaze.

Već se iz sela čuje vreva;

tu narod najzad za raj zna,

staro i mlado srećno peva:

tu smem da budem čovek ja.

VAGNER:

Doktore, s vama šetati ma kamo

uvek je korisno i časno; 990

al' sam ja ne bih zalutb ovamo,

jer sirovost i grubost mrzim strasno.

Užasno meni para sluh

to kuglanje, taj urlik, svirka, zveka;

Page 76: Goethe Faust Srpski Latinica 2

besne kb da ih vija zao duh,

i to im je veselje, i ta dreka

za njih je vajna pesma neka.

Seljaii pod lipom.

Igra i pssma.

Na igru pastir žurio;

a što se nakinđurio -

baš kicoški bez mane!

Kraj lipe sve se tiskalo

i već ko ludo điskalo.

1000

67 Ihaj! Ihaj!

Ihahaj! Haha! Haj! -

Cijukalo ćemane.

On brzo tu se gurnuo,

pa jednu curu munuo,

u rebra je spotakb.

A ljuta drusla diže nos

i reče: „Nemoj da si prosT' 1010

- Ihaj! Ihaj!

Ihahaj! Haha! Haj! -

„I ne rivaj se tako!"

Al' s kolom se pomešaše,

suknje se uskomešaše,

đip' levo, đipa desno!

Obli ih rumen, jara, znoj,

zastaše dah da vrate svoj -

Page 77: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ihaj! Ihaj!

Ihahaj! Haha! Haj! - 1020

sve pripijeni tesno.

„Okani se pipačine!

Ja dobro znam muškarčine!"

Al* hoćeš! - Natenane

u skrovit kut on smami nju,

i sad još jedva čuju tu -

Ihaj! Ihaj!

Ihahaj! Haha! Haj! -

galamu i ćemane.

STARI SEJBAK:

Od vas je, gispo'n doktore, lepo 1030

što ne gledate s visoka na nas,

nego ste, takav učevnjak, došli

tu gde se narod tiska danas.

Natočili smo svežeg pića

za vas u ponajlepšu čašu;

evo, i želim vam da ono

68

ne samo žeđ ugasi vašu:

nek vaših dana umnoži broj

broj kapljica u čaši toj.

FAUST:

Hvala za ovo okrepljenje! 1040

Nek vam je na zdravlje i na spasenje!

(Narod se okulja u krug.)

Page 78: Goethe Faust Srpski Latinica 2

STARI SELJAK:

Doista, to vam lepo liči

što ste u dan veselja došli:

jer u pomoć ste priticali

pre, kad su bili dani loši!

Ovde još živ je i sad mnogi

kojega otac vaš izleči,

od groznica ga besnih spase

i kugu najzad sasvim spreči.

Kao mlad čovek, i vi tada 1050

sve bolesnike negovaste;

leševi ležahu svud redom,

kroz teške kušnje prolažaste,

kroz napore i kroz užase,

al' nebo vaše zdravlje spase;

onom ko nama pomoć je dao

pomagač višnji je pomogao.

SVI:

Da nam pomagati on može

još dugo, zdravlja daj mu, Bože!

FAUSG:

Nek svako od vas pognut stoji 1060

samo pred onim gore, koji

i pomaganju uči vas,

i sam šalje pomoć i spas.

(Odlazi sa Iagnerom.) VAGNKR:

Veliki mužu, kakva osećanja

Page 79: Goethe Faust Srpski Latinica 2

moraju da ti dušu plave

kada te ljudi ovoliko slave!

Srećan kom takvu žetvu i priznanja

donese njegov dar kad leta minu!

Pokazuje te otac sinu,

raspituje se svako, svak se tiska, 1070

prestaje svirka, igra, vriska.

Ideš kroz njine vrste dve,

kape im u visinu lete,

još malo pa bi kleknuli na tle

kb ispred kakve slike svete.

FAUST;

Hajdmo još korak-dva, pa onaj kam

nek odmorište bude nama.

Tu često sećah zamišljen i sam,

izmučen postom i dugim molitvama.

Pun nade, čvrst u veri, tu sam plakb, 1080

kršio ruke, uzdisao tu,

želeći Boga prinuditi tako

da zarazu okonča zlu.

A sad mi kao podsmeh hvalospev zvuči njin.

O, da znaš kako dušu svu mi peče

stid što moj otac, i s njim njegov sin,

nezasluženu slavu steče!

Moj otac beše biće časno,

al' mračna duha; o prirodi je strasno

i čestito, iako svojećudno, 1090

Page 80: Goethe Faust Srpski Latinica 2

mozgao zametno i trudno;

s posvećenima u nauke tajne

u crnu bi se kuhinju zatvarao

pa bi, proučiv recepte beskrajne,

od oprečnosti nov spoj stvarao.

Crvenog lava, prosca duše smele,

u mlakoj kupki s JTilijom bi sparivali,

0

i tad kroz mnoge ložnice ih vrele

plamenom jarkim naterivali.

Najzad i krajnji cilj postigli behu:

sva raznobojna, tu se kraljica javi mlada.

To beše lek, i bolesnici mrehu,

i niko ne upita ko sve strada.

Tako, uz pomoć paklenih sokova,

kroz doline i brda ova

divljasmo gore i od kuge mrske.

Ja sam sam otrov hiljadama dao;

sve snađe smrt, a sad sam dočekao

da hvale ubojice drske.

VAGNER:

Zašto vas ovo žalosti i jedi?

Zar valjan čovek već ne čini mnogo

kad znanje koje od starih nasledi

primeni tačno, savesno i strogo?

Ako li, mlad još, oca uvažavaš,

rado od njega sve ćeš preuzeti;

Page 81: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ako, u zrelo doba, nauku umnožavaš,

može ti sin i dalje još dospeti.

FAUST:

Srećan ko može nadati se da će

iz mora zabluda ikada isplivati!

Treba nam ono baš što ne možemo znati

a s onim što zna, čovek ne zna šta će.

Al' nek ovakav sumor nam ne kvari

ovoga časa lepo preobilje!

Gle kako Sunce predvečernje žari

kolibe, drveće i bilje.

Dan je pri kraju; ono, sve dalje, sja,

hita da drugi oživljava svet.

O, što me krila ne dignu sa tla,

pa za njim, večno, da upravljam svoj let!

Da vazda gledam: ljubi pozni zrak tih svet poda mnom, vrhunce pali veče,

doline hvata mir i polumrak,

srebrni potok u zlatne reke teče.

Divljačni breg i gudura duboka

prečili ne bi hod bogolik moj;

i već se ispred zadivljenog oka

pomalja more i toplih draga roj.

Božanstvo najzad kb da klonu;

al' novi nagon stiče moć:

hitam da pijem večnu svetlost onu - 1140

preda mnom dan, a iza mene noć,

talasi dole, gore šir nebesna.

Page 82: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Divnog li sna, dok ono dalje kreće!

Ah, kuda lete krila bestelesna

telesna krila vinuti se neće!

Al' svakom nagon urođen se javi,

dušu mu uvis i napred nešto goni

kada se iznad nas, kroz beskraj plavi,

ševina zvonka pesma roni,

kad kruži orao vrh gora 1150

obraslih smrčama, kad ždral

preko ravnica, preko mora,

na zavičajni leti žal.

VAGNNR:

Mušičav i ja ponekad sam bio,

al' takav nagon nisam osetio.

Začas se šuma nagledaš i njiva,

pa što da čovek ptičja krila prosi?

Kol'ko se lepše u duhu uživa

što nas od knjige knjizi, od lista listu nosi?

Zimske su noći prepune tad čari, 1160

blaženstvo zagreva sve telo,

pa još pergament kad razviješ stari,

ah! tad se k tebi spušta nebo celo.

72

FAUST:

Ti samo jedan nagon znaš, i Bogu

moli se da ti drugi ne probudi!

Dve duše meni, ah, raspinju grudi

Page 83: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i smesta bi se rastale da mogu;

jedna, sa strašću grubom i prostankom,

za svet se svakim čulom hvata;

druga se silom uzdiže iz blata 1170

ka uzvišenom carstvu praotačkom.

Ako vas ima, dusi, vaše čete

što izmeđ' zemlje i nebesa brode

neka iz zlatne izmaglice slete,

nek me u nov, šarolik život vode!

Da mi bar kogod plašt čarobni da,

pa da me nosi preko sveta cela -

ne bih ga ni za najskuplja odela,

za carski plašt ga ne bih dao ja.

VAGNER:

Ne prizivaj tu dobro znanu četu 1180

što se komeša, ključa i klobuča,

pa ljude sa svih strana zaobruča

noseći beskonačna zla i štetu.

Njin oštar zub i jezik se roguši

da te ubode sa severnih strana;

s istoka vrvi njihov roj i suši,

a tvoja pluća su im hrana;

iz pustinje ih šalje jug

i jarom tvoje teme pali,

dok zapad šalje roj što isprva razgali, 1190

pa onda plavi tebe i livadu i lug.

Snujući štetu, sve nam oči mažu,

Page 84: Goethe Faust Srpski Latinica 2

slušaju, jer obmanjuju nas rado,

prave se da je nebo poslalo njino stado

i anđeoski šapuću dok lažu.

Al' pođimo! Oko nas već se mrači,

zastudilo je, magla se navlači!

3 S večeri znamo tek šta kuća znači. -

Al' šta to, sav u čudu, sada spazi?

Šta te u suton tako prenerazi?

1200

FAUST:

Vidiš li tamo pored onog žbunja

crnoga psa što strnjištem se šunja?

VAGNER:

Odavno sam ga ugledao ja,

al' ničim moju pažnju ne privuče.

FAUST:

Gledaj ga dobro! Šta misliš, šta je ta

životinja?

VAGNER;

Pa, kuče kao kuče,

valjda za tragom gospodara žuri.

FAUST:

Primećuješ li kako juri 1210

uokrug, i sve bliže, oko nas?

Ne varam li se, kud god kroči

za njim se pruga od plamena toči.

VAGNER:

Page 85: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Što vidim, to je samo crni pas;

obmanjuju vas, nema sumnje, oči.

FAUST:

Privezuje nas za se uz pomoć tankog lanca

što ga magijski plete oko stopala naših.

VAGNER.

Ja vidim: skače, koleba se, plaši,

jer mesto gazde vidi dva neznanca.

FAUST:

Sužava krug, već tu je eto!

74

VAGNER:

Vidiš li, nije avet nego pseto.

Reži, okleva, leže po prašini,

pa vrti repom - svaki pas to čini.

FAUST.

Pridruži nam se! Priđi bliže!

VAGNER:

Pudlica to je budalasta neka.

Zastaneš, ona nepomično čeka,

kažeš joj štogod, upropanj se diže;

izgubi nešto, ona će da vrati,

za štapom će kroz vodu zaplivati.

FAUST:

Bićeš u pravu; dresura je posredi,

od kakvog duha ne vidim ni trag.

VAGNER:

Page 86: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Kad vaspitan je i kad zbilja vredi,

čak i mudracu pas postane drag.

Izvrstan đak studentski, on po svemu

zaslužuje da naklon budeš njemu.

(Ulaze u gradsku kapiju.)

RADNA SOBA

FAUST (ulazi sa pudlicom)-.

Na lug i njive mrak se sveo,

sav svet duboka noć sad krije,

što budi duše bolji deo,

slutnju i jezu u nju lije.

Postupak divlji sada sniva,

spi nagon obesni i ludi;

sveljudska ljubav n&s obliva,

ljubav se k Bogu sada budi.

75 Pudlice, mir! Ne juri tamo-amo!

Što njuškaš oko praga? Hoćeš stati!

Hajd iza peći, prilezi onamo,

a najbolji ću svoj ti jastuk dati.

Po brdskoj skakućući stazi

ti si nas zbilja zabavljala dosta;

daj da te ja sad negujem i pazim

kb dobrodošlog tihog gosta.

Ah, kada u sobičku tesnom

svetiljka milo opet sja,

svetlinom puni se nebesnom

i srce, koje sebe zna.

Page 87: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Um opet zbori, usred grudi

ponovo cveta nade cvet;

životnu reku čovek žudi,

ah! izvor koji poji svet.

Ne reži, psu! Svu dušu mi zagrevaju

zvukovi sveti, krepe je i snaže:

s njima se glas životinjski ne slaže.

Svikli smo mi da ljudi se podsmevaju

svem onom što ne razumevaju,

da gunđaju na sve što dobro je i lepo,

a što im često teško pada;

pa zar i pas, kb oni, na to da reži sada?

Al' avaj! ni uz najveće htenje

ne osećam više zadovoljenje.

Što začas mora prestati da teče

reka, te opet žeđ nas peče?

Koliko puta iskusih ovo!

Al' žeđ se i drugim toliti može;

za nadzemaljskim čežnja nas prože,

žudimo otkrivenje novo,

reč što beskrajno lepa i čista

samo u Novome zavetu blista.

76

Toj svetoj knjizi sad nešto me privlači

želim iskrenim čuvstvom skoljen

da izvornik, koji svetošću zrači,

prenesem na svoj jezik voljen.

Page 88: Goethe Faust Srpski Latinica 2

(Otvara jednu knjigu i sprema se za rad.)

Pisano stoji: „Reč beše u početku!"

Evo, već zapeh tu, na prvom retku!

Ja reč toliko ne mogu da cenim,

moram to drugim da zamenim,

ako se zbilja duh u mene slio.

Nek piše: „U početku um je bio".

O prvoj vrsti porazmisli lepo,

ne daj da pero hita slepo!

Da l* zbilja um sve stvaraše i tkaše?

„Snaga u samom početku bejaše!"

Al* već dok ovo pišem, svest me prati

da ne smem ni na tom rešenju stati.

Duh pomaže mi! Vidim! Pišem smelo

i mirno: „U početku beše delo!"

Ako se želiš kod mene nastaniti,

pudlice, za red moraš hajati:

zavijanja se moraš okaniti,

ne smeš lajati!

Trpeti pored sebe nisam svikb

drugara koji smeta ovoliko.

Ćelija tesna posta;

moram terati gosta,

makar i preko volje:

otvorena su vrata, pa široko ti polje!

Ali šta vidim sada?

Zar to na prirodan način biva?

Page 89: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Da li mi oko gleda il' sniva?

Moj pas se duži i širi iznenada!

Silovito se diže sa tla,

to nije više obličje psa!

7 Kakvu to avet dovedoh u dom! 131 0

Već na nilskoga konja liči

s plamenim očima, sa groznom čeljusti tom.

O, s tobom na kraj ja ću izići!

Ključ Solomonov uvek pomaže

kad polupaklen se izrod pokaže.

DUHOVI (š hodiika):

Jednog od naših tu su zatočili!

Da nipošto niste unutra kročili!

Kao u kljusi lis

vrti se matori pakleni ris.

Ali pazite, 1320

sad morate kolo voditi!

Uzlećite, slazite,

pa će se on osloboditi.

Hajte, pomažite,

za njega izlaza tražite!

A on je to zaslužio,

jer sve je nas zadužio.

FAUST:

Da se s tom zveri smem suočiti,

basmu o četvoro valja mi sročiti:

Salamander neka se žari, 1330

Page 90: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nek se Undina grči i vije,

Silfa u tamu nek se skrije,

Kobold od truda nek se žmari.

Ko elemente ne zna

do u tančine,

ko im ne poznaje snagu

ni osobine,

taj se ne može nadati

da će duhove svladati.

U plamenu se skrij, 134 0

Salamandre!

U vir se žuboran slij,

78

Undino!

Meteorski divno sjaj,

Silfo!

Domu blagodet daj,

Inkubuse! Iskrsavaj

i ovu vracbinu okončavaj!

Nijedan od četiri stvora ta

ne nalazi se u zveri.

Spokojno leži i na me se ceri;

još joj nisam naneo zla.

Snažnijim čaranjem moram te lomiti

da bih te mogao pripitomiti.

Da l' te sam pakleni mrak,

prijane, uobličavao?

Page 91: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Tad gledaj ovaj znak

što vazda je pokoravao

crne nečastive lese!

Gle, kostreši se, buja, sav se trese!

Zar možeš, kleto stvorenje,

da čitaš objavljenje

nikada proistekloga,

večno neizrečenoga,

kroz svemir sav potekloga,

zločino probodenoga?

Buja, sateran iza peći,

kb slon je, i sve veći i veći,

odaju celu želi zapremiti,

rasuti se u maglu i paru.

Ka tavanici ne smeš stremiti!

Lezi pred noge gospodaru!

Vidiš da prazne pretnje ne zborim.

Svetim ću ognjem da te sagorim!

Čuvaj se da ti ne pokažem

najjače čime raspolažem!

Čuvaj se da ti ne pokažem

trojednu svetlost, sjaj trostruko vreli MG.FISTOFGLKS {dok se magla rastura, izlazi

iza ieći odeven kao putujući đak):

Čemu ta buka? Šta gospodin želi?

FAUST:

To, dakle, beše jezgra onog psa! 1380

Đak lutalica! Zasmevaš me time.

Page 92: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISTOFELES:

Učenom gospodaru odajem poštu ja!

Oznojiste me dobro.

FAUST:

A kako ti je ime?

MEFISTOFELES:

To pitanje se meni čini sitno

za nekog što reč omalovažava,

sav privid puki izbegava

i traga tek za onim što je bitno.

FAUST:

Pa kod vas veĆ nazvanja mnoga,

gospodo, srž i biće vam odaju;

jasno je to kad vam imena daju 1390

lažova, zavodnika, muvljeg boga.

Pa lepo, ko si?

MEFISTOFELES:

Deo snage sam koja vazda

želi da tvori zlo, a uvek dobro sazda.

FAUST:

Šta znači zagonetka koju čuh?

MEFISTOFELES:

Ja večitog poricanja sam duh!

I to sa pravom; pošto sve

što nastaje zaslužuje da mre;

stog bolje još da ništa i ne biva.

80

Page 93: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Te sve što kod vas grehom se naziva,

razaranjem, ukratko zlom,

element moj je, stanište i dom.

1400

FAUST:

Delom se zoveš, a tu stojiš ceo?

MEFISTOFELES:

Istinu skromnu reći sam ti hteo.

Čovek, taj ludi svet, ta jadna mrva,

obično sebe drži za celinu;

a ja sam deo dela što beše sve isprva,

čestica mraka što iznedri svetlinu,

ponosnu svetlost što sad prvenstvo spori

materi noći, o prostor s njom se bori;

uspeti ipak neće, pa ma koliko htela, 1410

jer nerazlučno s telima se splela.

Iz tela struji, tela ozarava,

telo u njenom toku je sprečava -

pa, nadam se, još neće dugo proći

i s telima će i u propast poći.

FAUST:

Sad znam o čemu dostojno se staraš!

Ne možeš ništa srušiti golemo,

pa oko maloga buškaraš.

MEFISTOFELES:

Doista, mršav uspeh postižemo.

Poplave, bure, zemljotrese, vatre - 1420

Page 94: Goethe Faust Srpski Latinica 2

šta li sve ne pokretah da se satre

to Nešto, ovaj svet žilavo-živi,

ali ne mogu da mu dohakaju:

ništavilu on grubo se protivi,

more i kopno smire se na kraju!

Odoleva baš svemu ova

životinjska i ljudska sorta kleta.

Koliko već ih otpravih sa sveta,

81 a stalno kbla krv sveža i nova!

Večito tako, baš da se poludi! 143 0

Iz vazduha, iz vode i iz zemaljskih grudi

proniče tisuć klica, u toploti,

u hladnome, u vlažnom, u suvoti!

Da nisam za se plamen zadržao,

posebnim svojim ne bih ništa zvao.

FAUST:

Znači, na silu večno budnu,

životodavno - ustalačku,

dižeš, u jenu uzaludnu,

pesnicu podlu paklenjačku!

Bolje se nečeg drugog lati, 1440

haosa sine čudnovati!

MEFISTOFELES:

Imaću to na pameti, dabome;

drugi put više i o tome!

A da l* bih sada ići smeo?

FAUST:

Page 95: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Pitanje ne razumem tvoje.

Sada te znam; kad budeš hteo,

dođi u vreme bilo koje.

Eno ti prozor, vrata eno,

a i kroz dimnjak ti je dopušteno.

MEFISTOFELES:

Da priznam! Nešto malčice tu smeta 1450

da đavo slobodno išeta:

veštičja stopa tu na pragu.

FAUST:

Zar pentagram tvoj korak sputa?

Ako on ulaz preči vragu,

kako li onda amo nađe puta?

Zar takav duh, pa sad u klopku pao?

82

MEFISTOFKŽS:

Nisi ga dobro iscrtao;

pogledaj: ovaj spoljni kut

ostavio si nepotpuno spojen.

FAUST:

Na sreću u tom uspeh ovaj put! 1460

Tako si, dakle, sad u ropstvu mojem?

Slučajno to se udesilo s&mo!

MEFISTOFELES.

Ne spazi pas to kad uskoči amo,

al* to je sad drugačije veoma;

kb đavo sad ne mogu iz tvog doma.

Page 96: Goethe Faust Srpski Latinica 2

FAUST:

Zar ne možeš kroz prozor puta naći?

MEFI STOFELES".

Za đavole i aveti postoji

zakon: kud uđeš, moraš i izaći.

Prvo na volju nama stoji,

a drugom svak se od nas pokorava. 1470

FAUST:

I pakao čak ima svoja prava?

Odlično! S vama moguće je tada,

gospodo, pošten pakt ostvariti?

MEFI STOFELES:

Dobićeš sve za šta ti reč se zada,

nećemo ništa ukaišariti.

Al' ne može o tom u dve-tri reči,

kasnije mora da se više zbori;

a sad te preklinjem: otvori,

izlazak više mi ne preči!

FAUST:

Ta ostani još časak-dva

da pričanjem me razveseliš!

1 0 MEFIST0FEL1-S:

Pusti me! Brzo vratiću se ja,

a onda pitaj što god želiš.

FAUST:

Nisam te jurio niti vrebao,

sam mi u mrežu natrča. Nek svako

Page 97: Goethe Faust Srpski Latinica 2

đavola drži kad ga je ukebao!

Neće ga opet uloviti lako.

MEFISTOFELES:

Kad želiš, nek ti bude: ja sam rad

da ostanem i društvo tebi pravim;

ali uz uslov da te sad 1490

veštinom svojom malo pozabavim.

FAUST:

Biće mi drago to da gledam;

samo nek ljupka bude tvoja šala,

veština tvoja nek je dolična!

MEFISTOFEJ1ES:

Čulima tvojim ovaj časak jedan

pružiće više no što bi ti dala

sva godina jednolična.

Niti duhova nežnih poj,

niti prelepih njinih slika roj

magijsko neće biti priviđenje. 1500

Mirisom mednim ti ćeš da se kadiš,

pa nepca predivno da sladiš,

dok svega te ne prožme ushićenje.

Priprema nije potrebna, jer svi

na okupu smo. De, zapojte vi!

DUHOVI:

Više se, nebesni

svode, ne mrači!

Ljupko se javi,

Page 98: Goethe Faust Srpski Latinica 2

eteru plavi,

84

sve nas ozrači!

O, da se tamni

oblak raspline!

Venac zamamnih

zvezda da sine,

sjaj nepojamnih

sunaca line!

Roj nebesnika

prelepa lika

tu da se jati

i proleluja,

dokle ih prati

čežnja što buja

da se za njinim

putem uputi.

Odore njine

lepršni skuti

krile daljine,

zemlje prekrivaju,

zastiru senice

gde se voljeni,

mislima skoljeni,

motre u zenice,

pa se celivaju,

jedno se s drugim

Page 99: Goethe Faust Srpski Latinica 2

zauvek slivaju.

Vinove senice,

čokoti stari!

Sve se l&stari!

Slašću se grozdovi

zaobljavaju

pa se u muljače

stropoštavaju,

uspenušali

otud pokuljaće

mlazevi vina koje se blista.

Zaplaminjaće,

zarominjaće

preko visina,

svuda sred mista

alem-kamenja,

pašće sa stenja

u mir dolina,

da se u jezera

tiha razlivaju,

te da zeleni

breg i ravnice

miljem umivaju.

Bezbrojne ptice

srču tu sreću,

k suncu uzleću,

lete ka žalima

Page 100: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ostrva blaženih

što se belasaju

i talasaju

miveni valima;

tu se pevači

klikom natklikuju,

poljem igrači

srećno pocikuju,

pa sva ta lesa

veselo hodi

ispod nebesa

prema slobodi,

jedne uz gorje

putevi vode,

drugi niz morje

plavetno brode,

treći pak jezde;

svi ka životu,

svi u daljine,

tamo gde zvezde

liju lepotu,

liju miline

neizrečene.

MEFISTOFELES:

Zaspao! Deco vazdušno-lelujna,

uljuljkala ga vaša pesma bujna!

Tim koncertom zadužili ste mene.

Page 101: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Još si ti preslab da zadržiš vraga!

Neka u snoviđenja, deco draga, 1590

tone, u more zabluda nek pada!

Al' da na pragu rasturim bez traga

čaroliju, oštrozub pacov sada

treba mi. - Jedan već u onom kutku

šuška, i čuće mene u sledećem trenutku.

Gospodar pacova, miševa, zunzara,

vašiju, buva, žaba i bumbara,

tebi naređuje smesta da dođeš,

na prag da prioneš i da ga glođeš

čim ga on bude uljem namočio! - 1600

Gle, gle, evo si već priskočio!

Navali! Šiljak što me zatočio

tu je na rubu, napred; još malo!

Gotovo! Volšebno dejstvo je spalo!

Fauste, nastavi snom se krepiti,

uskoro ću te opet posetiti!

FAUST (probudiviš se)\

Zar opet obmanut sam ja?

Duhova nema, nema one plime?

Zar u snu videh đavola? A s njime

zar nestade i onog psa? 1610

sČ 7 RADNA SOBA

Faust. Mefistofeles.

FLUST:

To neko kuca? Napred, molim!

Page 102: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ko li to opet želi da me mori?

MEFISTOFRLES:

Ja sam to.

FAUST:

Napred!

MEFIS TOFEL ES:

Triput izgovori!

FAUST:

Pa napred!

MEFISTOFELES:

Takvoga te volim.

Složićemo se, prilika je sva!

Jer bubice zbog kojih si utučen

da rasteram, ovamo dođoh ja

kb otmen gospodičić preobučen,

u crvenom odelu sa pervazom od zlata,

u kratkom plaštu od brokata, 1620

s petlovim perom za šeširom

i dugim šiljatim rapirom.

Moj ti je savet: ne oklevaj,

no takve iste haljine odevaj,

slobodno kreći svuda kud bi hteo,

da tako saznaš život ceo.

FAUST:

Nema odela tog u kojem ne bih zla

zemaljskog skučenog života osećao.

Odveć sam star da samo glumim ja,

Page 103: Goethe Faust Srpski Latinica 2

a odveć mlad da više za želje ne bih znao. 1630

88

Šta meni može svet da da?

Lišavaj se! Odriči se, odriči! -

Eto, večita pesma ta

na uho svakom od nas kriči,

dogod smo živi, svakog trena

promuklo ječi kletva njena.

S užasom ujutru se budim,

gorko bih hteo zaplakati,

jer novi dan od onog za čim žudim

ništa, baš ništa neće meni dati; 1640

on čak i slućenje o sreći

svojeglavim zameranjem sputava,

i sve što želi iz grudi poteći

beskrajnim radnim keženjem sprečava.

Pa i u gluvi noćni sat

u strahu moram na odar svoj da klonem,

ni tu mi pokoj nije dat,

u divljih snova užas tonem.

Bog što se st§ni sred mog srca živa

kadar je da mi celu dušu prene; 1650

Bog koji iznad mojih sila svih prebiva

ne može ništa pokrenuti van mene.

I postojanje mi je zbog toga teret ljut,

smrt želim, život mi je omrznut.

MEFISTOFELES:

Page 104: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Pa ipak, niko ne bi baš rado na taj put

kojim bi smrt ga zauvek odvela.

FAUST:

Blažen kom ona u pobednom sjaju

krvavi venac splete oko čela,

kog bude, posle lude igre, srela

u devojačkom zagrljaju! 1660

O, kamo da sam, ushićen od moći

silnoga duha, oči sklopio! MNFISTOFGJŠS:

Pa ipak neko one noći

napitak smeđi nije popio.

FAUST:

Bez uhođenja, kanda, ne bi motb.

MEFI STOFELES:

Sveznajuć nisam; al' znano mi je mnogo.

FAUST:

Ako iz strašnog komešanja

izvuče glas me znan i drag,

svarav prizvukom radovanja

detinjskog osećanja trag; 1670

tad kunem sve što sputa dušu

opsenjujuć i mameć nju,

u ove tužne špilje tmušu

goni je, laskajuć joj tu!

Prokleto uzvišeno mnjenje

kojim sam sebe spliće duh!

Prokleto pojavno zaslepl>enje

Page 105: Goethe Faust Srpski Latinica 2

što pometa nam vid i sluh!

Prokleto što nam snove vodi,

nada u slavu, spomen dug! 1680

Prokleto što kb posed godi -

žena i dete, sluga, plug!

Proklet nek Mamon je, kad zlatom

na podvige nam budi strast,

kad posteljom nas prebogatom

mami u dokolice slast!

Proklinjem grožđa melem rumen!

Ljubavne sreće kunem vir!

Proklinjem nadu! Veru kunem!

A ponajviše: strpljiv mir! 1690

HOR DUHONA (nevidljiv):

Vaj! vaj!

Pesnicom snažnom

0

ti razori sada

lepi svet;

ruši se, pada!

Polubog smrska ga jak!

Mi krhotine krijemo

u ništavila mrak

i suze lijemo

nad nestalom onom lepotom. 1700

Ti što si tako silan

među ljudima,

Page 106: Goethe Faust Srpski Latinica 2

stvori ga ponovo,

još većma umilan,

sa većom divotom

u svojim izgradi ga grudima!

Neka ti vedro misli plove,

započni s novim životom,

i pesme će nove

zazvučati potom! 1710

MEFISTOFELES:

Hor mojih malih prijatelja

podiže ovu graju.

Čuj ih, za dela i veselja

starmalo savet daju!

Iz tvoje ledene samoće,

gde krv i duh ti čame,

u svet beskrajan oni hoće

pevanjem da te smame.

Prestani da se igraš tim jadom što te prože

i što ti kb lešinar kljuje grudi! 1720

Svak i u najgorem društvu još osetiti može

i da je čovek sam, i da su pred njim ljudi.

Al' time nikako ne velim

da te međ ološ odgurnuti želim.

Moj čin je mali; ali pazi:

ako li želiš da se s tobom združim pa da po životnoj krenemo stazi,

pristajem odmah da ti služim

i da se tebi predam ceo.

Page 107: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Kb drug na putu ja ću te voditi, 1730

i, budem li ti znao ugoditi,

biću ti sluga, rob, što budeš hteo!

FAUST:

A šta ja treba za uzvrat da radim?

MEFISTOFRJTES:

Dotle još mnogo vode će proteći.

FAUST:

Ne! đavo je sebičnjak ponajveći

i neće tek badava, šale radi,

da koristi i usrećava.

Svoj uslov jasno moraš mi izreći!

Ovakav sluga kuću ugrožava.

MEFISTOFELES:

Ja ću na ovom, svetu tebi služiti,

bez počinka i stanka što god ti srce želi 1740

nabavljaću ti, i nećeš se potužiti.

A kad na onom opet budemo se sreli,

ti ćeš se meni istim tim odužiti.

FAUST:

Zaista, onaj svet me malo brine;

ako li ovaj smrskaš u ruševine,

nek drugi nikne kakav zna.

Iz ove Zemlje moja radost izvire sva

i ovo Sunce na moju patnju sja;

budem li mogao da se od njih rastanem ja, 1750

nek se tad zbude bilo šta.

Page 108: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ne želim čuti šta dolazi zatim,

ni da l' će ljudi i tad da mrze i da vole,

ni da li u tim sferama nepoznatim

postoji neko gore ili dole.

92

MEFISTOFELES:

U tom se smislu i usudi.

Pristani! Srećan, već za koji dan

videćeš kakve sve veštine znam;

daću ti slasti skrivene oku ljudi.

FAUST:

Đavole jadni, šta ti možeš dati? 1760

Zar takav kao što si ti da shvati

kud stremi ljudski um i šta ga uzvišava?

No možda imaš jela koje ne zasićava,

žežena zlata što se rasplinjava

u šaci, poput žive, istog trena;

imaš li igru gde dobitka nema,

devojku koja u mom zagrljaju

već gleda kom će drugom da se d2,

božansku sreću počasti što traju

koliko i meteor nebom sja? 1770

Plod mi pokaži što pre branja strune,

grane što svakog dana iznova prozelene!

MEFISTOFELES:

Ne straši takav zahtev mene,

takvoga blaga torbe su mi pune.

Page 109: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Al', prijatelju, doći će i taj

dan da na miru proslavljamo pir.

FAUST:

Ako me ikad skoli lenji mir,

neka mi smesta dođe kraj!

Ako me laskom kad zaseniš

da dopadnem se sebi sam, 1780

ako uživanjem me spleniš,

to poslednji nek moj je dan!

Opkladu nudim!

MEFISTOFELES:

Ruku!

3 FAUST:

Dlan na dlan!

Ako trenutku kažem kada:

Tako si divan! Stani! Traj! -

ti me u lance okuj tada,

tad ne marim da dođe kraj!

Tad smrtna zvona nek zazvone,

tad službe budi rešen ti,

nek stane sat, kazaljka klone, 1790

nek prođe rok što dat mi bi!

MEFISTOFELES:

Promisli - ovo pamtićemo mi.

FAUST:

Na to si svako pravo stekb.

Ja se ne drznuh grešno u obećanju svom;

Page 110: Goethe Faust Srpski Latinica 2

čim se gde skrasim, služiću, kb što rekoh,

svejedno kome - tebi il* drugom kom.

MEFISTOFELES:

Evo već danas, na doktorskom banketu,

počeću da ti služim ja.

Još jedno samo! - Tako ti sveg na svetu,

da napišeš mi redak-dva. 1800

FAUST:

Pedante, još i napismeno bi hteo?

Zar još čoveka od reči nisi sreo?

Zar nije dosta što reč izrečena

obveza život moj na sva vremena?

Sav svet nezaustavno bujica nosi živa,

a mene obećanje na mestu da prikiva?

Ipak, zabluda ova u srcu nam se stani,

zar bi se kogod nje rado odrekao?

Srećan ko čistu vernost u srcu svome hrani,

nijedne žrtve njemu nikada nije žao! 1810

Ali pergament pisani, žigosani,

94

uliva svima strah kb demon zao.

Reči nam već u peru mru,

vosak i koža gospodare tu.

Zli duše, šta od mene očekuješ? Zatraži!

Tuč, mermer, pergament il' hartiju? De, kaži!

Treba li perom, dletom, rezaljkom potpisivati

Možeš da biraš kako ti je volja.

Page 111: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFIS GOFELES:

Ih, ih, pa što toliko preterivati?

Zar moraš da se zlobiš kao zolja?

Ta svako parče hartije je zgodno.

Kapljicom krvi potpisaćeš se meni.

FAUST:

Ako baš misliš da je neophodno,

pristajem na taj zahtev besmisleni.

MEFISTOFELES:

Krv je sok sasvim poseban.

FAUST:

Ne boj se

da ću poreći savez i potpis što sam dao!

Težnja sve moje snage i ceo život moj se

sastoji uprav u tom što sam ti obećao.

Kol'ko se napeh od uobraženja;

a nisam ništa više nego ti.

Veliki duh me odbi, pun prezrenja,

priroda ispred oka mog se skri.

Mišljenja nit je prsla, i već davno

sve mi je znanje mučno i ogavno.

Hajd da u moru čulnosti dubokom

tolimo ražarene strasti!

Čarobne opne, dosad neproniknute okom,

nek pružaju nam čudesa i slasti!

Zaronimo u vremena huktanje,

u događaja kotrljanje! Pa nek se bol i ushićenje,

Page 112: Goethe Faust Srpski Latinica 2

uspeh i neraspoloženje

smenjuju kako hoće; samo kroz nespokoj

delatan čovek tvori život svoj.

MEFISTOFNLES:

Ograničenja za vas ne postoje.

Bude l' vam drago, štrpkajte svud po svetu,

grabite što god hoćete u letu

i svim po volji sladite srce svoje.

Ne cifrajte se baš nimalo!

FAUST:

Pa čuješ: nije do radosti mi stalo. 1850

Bevutu ću se dati, uživanju prebolnom,

mrženju zaljubljenom, jeđenju sveutolnom.

Srce pak moje, od težnje za znanjem isceljeno,

više nijednom bolu ulaz prečiti neće,

i što je celom rodu ljudskome dodeljeno

želim da i mog bića najdublju srž pokreće,

želim da duhom prodrem u ljudska sva prostranstva,

da osećam svu sreću i sav jad čovečanstva,

da tol'ko svoje Ja do njegovoga nadmem

da, kb i ono, konačno i sam padnem. 1860

MEFISTOFELES:

Veruj mi - ja već godina toliko

moram da kusam taj bućkuriš stari:

od kolevke do groba niko

uspeo nije da to svari!

Veruj, ja znam: za ovu je celinu

Page 113: Goethe Faust Srpski Latinica 2

jedino Bog da njome gospoduje;

on prohodi kroz večitu svetlinu,

nas je odbacio u tminu,

a vama dan i noć tek, na smenu, pogoduje.

FAUST:

Ali ja želim!

96

MNFISTOFE.TES:

Lepo je čuti to! 1870

Samo se jednog plašim: vremena biće malo

da postignete sve do čega vam je stalo.

Zašto ne date da pouči vas ko?

Nađite društvo nekoga poete:

neka se on u smišljanju pokaže

i plemenite sve nek kvalitete

na vaše časno teme ponaslaže -

lavlju hrabrost i dostojanstvenost,

jelenovu hitroću,

italijansku strastvenost, 1880

severnjačku vrednoću.

Nek vam prokljuvi tajnu: kako da čovek može

sa iskrenošću lukavost da spoji,

kako da ljubav, što ga mladićkim žarom prože,

vodi po čvrstom planu što prethodno ga skroji.

Rado bih i sam takvog prijaška upoznao,

gospodin-Mikrokozmom bih ga zvao.

FAUST:

Page 114: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Pa šta sam ja, kad moram i nade se odreći

da krunu čovečanstva ikada mogu steći,

za kojom žudnja sve mi telo plavi? 1890

MEFISTOFELES:

Ti si, konačno - to što jesi.

Vlasulje s tisuć kovrča ponesi,

noge na štule od sto aršina stavi -

ipak ćeš uvek biti to što jesi.

FAUST:

Osećam: zalud ljudskog duha sve

riznice na se nagomilah:

kada, na kraju, prisednem na tle,

u biću mome ne vri nova sila;

niti me i za trunku sve to diže,

niti sam Beskonačnom išta bliže. 1900 M1FISGOFJL1S:

Gospodine moj dragi, vi gledate na stvari

kb što ih posmatra većina;

nama tu treba umnija veština

dok ne minu života čari.

Šta, vraga! Jeste, ruke, glava,

zadnjica, noge, to je tvoje;

al' što mi služi, što se potčinjava,

zar je to stoga manje moje?

Ako za konja šest da platim mogu,

zar njinom snagom tad ne raspolažem? 1910

Jurim kb strela, gospar sam uvažen

kao da imam dva tuceta nogu.

Page 115: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Stoga se mani umovanja kleta,

pa čilo sa mnom kroz sred sveta!

Ko stalno mozga, znaš, taj liči meni

na bravče što se, gonjeno zlim duhom,

vrti u krug po pustopolju suhom,

a okolo se sočna ispaša svud zeleni.

FAUST:

Šta ćemo za početak?

MEFISTOFELES:

Pa, otići.

Kakvo je ovo samo mučilište! 1920

Zar takav život tvoje srce ište:

dosađuješ se i ti i mladići!

Neka se gos'in Trbić, tvoj sused, toga lati!

Što da se kinjiš, što da tu slamu mlatiš, reci?

Ponajbolje što možeš znati

ti ipak ne smeš reći onoj deci.

Evo, za vratima je baš sada od njih neko.

FAUST:

Ne mogu sa njim sad da razgovaram.

9n

MEFISTOFEJŠS

Taj jadni dečko odavno te je čekb;

ne sme da ode razočaran. 1930

De, daj mi plašt i kapu, a ti se nekud skloni,

ta maska će mi divno stajati. (Preodeva se.)

Na visprenost se moju sad osloni!

Page 116: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ni četvrt sata neće sve to trajati;

a ti se dotle spremi za putovanje lepo!

(Faust ode.)

MEFISTOFELES (u Faustovom dugom ogrtanu):

Nauku i um preziri samo slepo,

najvišu snagu za koju čovek zna,

dopusti samo neka te Duh laži

kroz opsene i čarobnjaštvo snaži,

pa te već bezuslovno držim ja. - 1940

Njemu sudbina duh je dala

što neobuzdan hrli u daljine

i čija težnja zahuktala

ovozemaljske previđa miline.

Sad ću kroz divlji život ga provesti,

kroz nesuštastvo plitko-beznačajno,

nek se praćaka, koči, lepi, žesti,

u svom nezajažju beskrajnom

jelo i piće neka pred žudnom usnom gleda

i večno zalud traži okrepljenja; 1950

čak i da nije đavolu već predan,

nema za njega nade ni spasenja!

(Ulazi jedai student.)

STUDENT:

Ovde pre nekol'ko stigoh dana,

i, prepun strahopoštovanja,

dolazim da upoznam vas

o kom svud bruji slavan glas.

Page 117: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISTOFELES.

Učtivost vaša mi je mila!

Ovakvih ko ja ima tu sva sila.

Da l' se i drugde osvrnuste već malo?

99 STUDKNT:

Do vašeg saveta mi je stalo! 1960

Dolazim ovde pun mladog žara,

oran, i s nešto malo para;

jedva me htede pustiti mati;

a želim što valjano znati.

MEFISTOFELKS:

Niste na bolje mesto mogli doći.

STUDENT:

Pravo da kažem, već želeo bih poći:

s tim zidinama, zdanjima sivim,

baš ne mogu da se saživim.

Sav je tu prostor tesan meni,

nigde drvceta da se zeleni, 1970

i u klupama, sred dvorane,

ogluvim, oslepim, mozak stane.

MEFISTOFELES:

Sve je to navika, ništa drugo.

I dete isprva se mršti

na dojku, al' ne prođe dugo

a ono vuče da sve pršti.

Kad mudrost uzme vas na grudi,

i u vama će svakog dana

Page 118: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sve veća želja da se budi,

sve će vam slađa biti hrana. 1980

STUDENT:

O n>en bih vrat se veselo obisnuo;

al' kako do n> e stići - i to bih rado čuo.

MEFISTOFELES:

Pre svega, recite mi da li

fakultet već ste izabrali?

STUDENT:

Želim da budem učen silno,

da znam o svemu izobilno

upoznam zemlju i nebo, sve što

postoji - nauku, prirodu svu.

100 MEFIST0F1 L1'S:

E, na putu ste pravom tu;

samo da pažn>u ne skrene vam nešto. 1990

SGUDENT:

Dušom i telom sam uz knjige,

ali ne velim da mi ne godi

malo provoda i razbibrige

u letnjoj prazničkoj slobodi.

MEFI STOFEL ES:

Vreme valjano upotrebite!

Dok dlanom o dlan, već ga nema.

Al' pomoću reda i sistema

znaćete da ga i uštedite.

Moj prijatelju dragi, stoga moj savet čujte:

Page 119: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pre svega So11e$it 1o§gsit posećujte. 2000

Duh će vam divno tu dresirati,

u španske čizme ga ušnirati,

te da klaj-klaj se vući sme

putanjom misli, a ne, kb pre,

da stalno đa tamo đa ovamo

kb smušen svitac vitla samo.

Zatim će dugo da vas uče

da je za ono što ste do juče

u jednom mahu činili vi

- kao, na primer, pili il' jeli - 2010

potrebno: jedan! dva! i tri!

da biste pravilno to izveli.

Znate, misli je kovačnica

baš kao vrsnog majstora tkačnica:

tu jedan udar tisuć niti kreće,

čunkovi šišaju i lete,

reka končića svud proleće

i tisuć čvorova se plete.

E, a onda filozofa eto

da objasni kako i zašto je sve to: 2020

101 Prvo je tako, i drugo tako,

pa stog i treće i četvrto tako;

da prvo i drugo ne postoje,

ne bi ni ovo drugo dvoje.

Dive se đaci tom što sad znaju,

al' ne naučiše da tkaju.

Page 120: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ko želi nešto živo da spozna i pokaže,

taj najpre duh odatle goni;

sad delovima svima na dlanu raspolaže,

al', na žalost, ni traga nema duhovnoj sponi. 2030

Epsće1ge518 paŠgae hemija daje joj ime,

a ne zna kol'ko se sama sebi podsmeva time.

STUDENT:

Ne shvatam baš, ni kraj najbolje volje.

MEFISTOFELES:

Biće to kasnije mnogo bolje,

kad naučite da sve reducirate

i kako val>a klasificirate.

STUDENT:

Od svega toga mi glava buči

kao da žrvanj po njoj huči.

MEFISTOFELES:

A tad, kb najpreče ovo utuvite:

u metafiziku sav se udubite! 2040

U iskaz uman treba vam tu obući

sve što u ljudsku glavu ne pristaje nijednu;

za sve što u nju može ili ne može ući

naći ćete pri ruci reč neku izvanrednu.

Al' ovo prvo pola godine

reda se držite, moj gospodine!

Pet časova imate svakodnevno;

čim jekne zvono, a vi u klupu revno!

Valja vam se dobro pripremiti

Page 121: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i nabubati poglavlje svako, 2050

pa ćete mnogo bolje tako

102

na prvi pogled već primetiti

da on ne kaže ništa više

no što već i u knjizi piše.

Al' opet zapisujte sve od reda

kb da vam Sveti duh pripoveda!

STUDENT:

Ne recite to dvaput! Zacelo,

ja vidim vrednost svemu tom;

jer ono što imaš crno na belo,

spokojno nosi domu svom. 2060

MEFISTOFELES.

Al* izaberite fakultet koji!

STUDENT:

Na prava baš me ne vuče mnogo.

MEFISTOFELES:

Tu vam, zbil>a, ne zameram strogo,

znam ja kako s tom naukom stoji.

Zakoni i prava nasleđuju se dugo

kb boljka kojoj nema kraja,

sa jednog mesta vuku se na drugo,

od jednoga do drugog naraštaja.

Um bezumstvuje, dobrota pokor tvori;

a ti si, teško tebi, unuk samo! 2070

O pravu što ga rođenjem dobijamo,

Page 122: Goethe Faust Srpski Latinica 2

na žalost, nikad se ne zbori.

STUDENT:

Odvratnost moju reči vaše množe.

Srećan ko od vas učiti se može!

Sad bih da bogoslovlje izučavam.

MEFISTOFELES:

E, tu ne želim da vas zavaravam.

U toj nauci, moram reći,

odveć je teško krivi put izbeći;

103 tol'ko je u njoj onoga što truje,

a jedva se od leka razlikuje. 2080

Slušajte samo jednog - i ovde to pomaže;

kunite se u ono što učitelj vam kaže.

Ukratko - reči držite se! Tako

kroz pouzdane dveri ćete lako

i brzo u hram izvesnosti stići.

STUDENT:

Al* neki pojam mora uz reč ići.

MEFISTOFELES:

U redu, de! Al' nije čovek pravi

ko se tu samo skanjera i sprema

i večno se od silnog straha davi;

jer onde baš gde pojma nikakvoga i nema, 2090

uvek se neka reč u zgodan časak javi.

Rečima možeš divno da se sporiš,

rečima sistem celovit da stvoriš,

u reči divno verujem doslovce,

Page 123: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ne možeš od njih otkrnjiti ni slovce.

STUDENT:

Izvin'te što vas moram zadržati,

al' još ponešto pitati sam rad:

da l' biste i o medicini sad

jezgrovit savet mogli meni dati?

Tri godine - to promine odjednom, 2100

a, Bože! reč je o polju nepreglednom!

Ako i mali mig ti neko da,

napipaš lakše put i krećeš pravo.

MEFISTOFELES (za sebe)\

Suvoparnoga tona sit sam ja;

sad opet moram biti pravi đavo. (Glasno.)

Duh medicine shvatiti je lako;

proučiš ceo svet, iznutra, spolja,

da najzad pustiš nek teče sve onako

kako je božja volja.

Zalud s naučnom težnjom svak od vas ukrug bludi, 2110

104

svako nauči samo što može mu u glavu;

ali ko ščepa priliku pravu,

e, takav mi je đida po ćudi.

Prilično krepak vaš je stas,

a i smelosti valjda imate,

pa ako li se u sebe uzdate

pouzdaće se i drugi u vas.

Pre svega, znajte žene voditi;

Page 124: Goethe Faust Srpski Latinica 2

od njihovog kuku i lele, njihove stalne muke,

boljke hiljadostruke, 2120

u jednoj tački ćete ih osloboditi;

i postupate l' bar upola časno,

pod svojom kapom imaćete ih lasno.

Najpre im titula mora uliti poverenje

kako veština vaša sve druge nadvišava;

čim uđete, vi svako pipnite ispupčenje,

okolo kojih drugi odavno obigrava;

pulsić im lepo pritiskati znajte,

smešite im se lukavo-obesno

i poglede im vatrene bacajte, 2130

pa tada nek vam pođe ruka

slobodno oko njinog vitkog struka

da vidi nije li im ispod steznika tesno.

STUDENT.

To je već mnogo bolje! Bar vidiš šta i kako.

MEFISTOFELES:

Sivo je, brajko, teorisanje svako,

a vazda zlatno drvo života se zeleni.

STUDENT:

Kunem se, kb u snu je meni.

A da l' bih vas još kadgod uznemiriti smeo

te da, slušajuć, vašu iskapim mudrost do dna?

MEFISTOFELES:

Što god sam kadar, učinići ja. 2140

105 STUDKNT:

Page 125: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nikako sad otići ne bih hteo

a da vam svoj spomenar ne pokažem

i zamolim vas za potpis uvažen

i makar samo jednu-dve

naklone reči.

MEFISTOFELES:

Rado, što da ne?

(Piše i vraća mu spomenar.)

STUDENT (čitau.

EpIb 51si1 Vei5, $aeme$ ćopiš e1 ša1ipg

(S poštovanjem zatvara spomenar, pozdravlja i odlazi.)

MEFISTOFELES

Ti samo slušaj drevnu izreku tu,

slušaj šta zmija, rođaka moja, zbori,

pa ćeš zacelo jednom, uz bogolikost svu,

iskusiti u srcu i kako strava mori! 2150

(Pojavljuje se Faust.)

FAUST:

Kud ćemo sad?

MEFISTOFELES:

Kud god ti duša je rada.

Najpre kroz mali svet, pa kroz veliki tada.

Biće to vajda za te, a i milina prava

dok prohodiš kroz ovaj tečaj za bambadava!

FAUST:

Ali, kraj moje duge brade

za lak i otmen život sve mi smeta.

Page 126: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ne, nema od tog pokušaja nade;

da se snalazim usred sveta,

to nikad nisam znao: mali sam i pometen

pred drugima, i vazda biću spleten. 2160

106 M1-FISG0F1J1KS:

Moj prijatelju, sve će to biti kako treba;

čim se pouzda u se i čim se ne koleba,

čovek se ume i u životu snaći.

FAUST:

A kako ćemo odavde izaći?

Imaš li konje, slugu, kola neka?

MEFISTOFELES:

Sve što nam treba jeste da plašt taj

razavijemo, i već put daleka

vinućemo se neba. Samo, znaj,

prilikom ovog pokušaja smela

ti ne smeš prtljag pretežak uzeti. 2170

Spraviću nešto malo gasa vrela,

pa ćemo začas sa zemlje se uzneti.

Što god smo lakši, bolje će da se plovi;

a sad, sa srećom u svoj život novi!

AUERBAHOV PODRUM U LAJPCIGU

Pijanka vesele družiie.

FROŠ:

Šta ste se smrzli? Šta tu čekate?

Niti ločete, nit' se cerekate.

Daću vam što ste se tako ucmoljili,

Page 127: Goethe Faust Srpski Latinica 2

noseve odreda otomboljili!

Inače gorite kao slama,

a sad ste pokisli! Šta je s vama? 2180

BRANDER:

Sam si kriv; baš nijednu blezgariju

da nam izvedeš, niti svinjariju.

FROŠ (izliva mu čašu viia ia glavu) .

Evo ti oboje!

107 BRLNDKR:

Prokleta svinjo!

FROŠ:

Pa sam si to hteo, molim fino!

ZIBEL:

Napolje ko se ovde spori!

hajd, zaurlajte iz sveg glasa!

Po jednu sručite, pa nek se ori!

Haj-hoj!

ALTMAJER:

Jao, nema mi spasa!

Pamuka! Ovaj mi probi uši*

ZIBEL:

Kada o svod se pesma ruši, 2190

najbolje osetiš snagu basa.

FROŠ:

Tako je! Nek se tornja ko zamera ma šta!

Tra-lala-lala-la!

ALTMAJER:

Page 128: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Tra-lala-lala-la!

FROŠ:

Podešena su grla, nek počne pesma skladna.

(Peva.)

Presveto Rimsko carstvo, o,

zar još se nisi raspalo?

BRANDER:

Bedne li pesme! Fuj! Politička pesma je gadna!

Svakog vam dana valja Bogu u čast napijati

što ne morate glavu Rimskim carstvom razbijati!

Bar ja to držim za pregolem ćar 2200

što nisam ni car niti kancelar.

108

Al' glava ne sme ni nama da fali;

pa što ne bismo papu izabrali?

Vi znate koje svojstvo tu rešava

i na to mesto čoveka uzvišava.

FROŠ (peva):

Leti, slavuj-ptico, u daleki kraj,

sto pozdrava mojoj dragoj otpevaj!

ZIBEL:

Nikakav pozdrav dragoj! To čuti ja ne želim!

FROŠ:

Ti li ćeš da mi braniš? Pozdrav i poljubac,

velim!

(Peva.)

U gluvu noć mi otvori ti! 2210

Page 129: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Rezu izvuci, dragi tvoj bdi!

Vrata zatvori tek kad se zazori!

ZIBEL:

De, pevaj samo, slavi je ne znam kako!

Kad dođe vreme, smejaću se tom.

Mene je nasankala, pa će i tebe tako.

Dabogda zloduh spanđao se s njom,

šašoljio je na raskršću kom!

A neki mator jarac, što sa Brokena kreće,

neka joj u galopu laku noć odmekeće!

Ko god je dasa, a ne neka žgeba, 2220

odveć je dobar za tu šmizlu zlu.

Kamenjem okna razbiti joj treba,

jedino takav pozdrav je za nju.

BRANDER (lupajući po stolu):

Tišina! Čujte! Gospodo, svak zna

da se razumem u manire ja:

tu zaljubljeni ljudi sede,

pa da im, prema običaju starom,

10 još nešto lepo za laku noć izvedem,

po najnovijem kroju. Dede,

nek svako pripev prihvati svim žarom! 223 0

(Peva.)

Podrumski pacov sladio

sve samu mast i puter,

trbuščić je zaradio

kaono doktor Luter.

Page 130: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Al' sluškinja otrovan mamac mu dade

i on se sav stešnjen kovitlati stade,

baš kao da ljubav ga čupa.

HOR (kličući):

Baš kao da ljubav ga čupa.

BRANDER:

Šta nije, grešnik, probao!

Iz svih je bara pio, 2240

sve razgrebb, razglodao,

al' zalud bes mu bio.

Od straha je skakao, vio se, trzb,

al' se, jadniče, zamori brzo,

baš kao da ljubav ga čupa.

HOR:

Baš kao da ljubav ga čupa.

BRANDER:

Užas ga ošamutio,

već ništa nije znao:

u kujnu se uputio,

kraj ognjišta je pao. 2250

A sluškinja videv ga pršte u smeh:

Gle, šišti, vuća se, splasnu kb meh,

baš kao da ljubav ga čupa.

HOR:

Baš kao da ljubav ga čupa.

110

ZIBEL:

Page 131: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Kako se ove tikve vesele što to čuju!

Baš je veština, nema šta,

da pacovi se jadni truju!

BRANDER:

Ti ih veoma ceniš, a?

ALTMAJER:

Gle kako posta blag i mekan

pupavko ovaj, ćelav zvekan!

Na prizor takav nečuveni

suzicu nežnu pušta,

jer vidi: pacov naduveni

slika je njegova sušta.

(Ulaze Faust i Mefistofeles)

2260

MEFISTOFELES:

Najpre te moram, kao dobrog đaka,

uvesti u društvo veseljaka,

da vidiš kako se živeti može lako.

Praznuje svakog dana ta bratija ovako.

Sa malo duha, a uz provod lep,

u skučenome kolu oni kruže 2270

kb mlade mačke što svoj jure rep.

Kada se na glavobolju ne tuže,

i dokle samo krčmar poslužuje na kredu,

sve je za njih potaman i u redu.

BRANDER:

Ovi su upravo stigli s puta,

Page 132: Goethe Faust Srpski Latinica 2

neobično se drže, i odmah se poznadu;

nema ni sat otkako su u gradu.

FROŠ:

Tu si u pravu po sto puta!

Eh, pa ko sad da Lajpcig moj ne hvali!

On obrazuje svet, on ti je Pariz mali. 2280

1 Šta misliš, ko bi ti stranci mogli biti?

FROŠ:

Pusti ti samo mene! Kad pomnu sa mnom da piju,

lako ću njima, kb mlemnjak, izvaditi

sve što bi, možda, želeli da skriju.

Kanda iz nekog otmenog su doma,

čine se nezadovoljni i oholi veoma.

BRANDER:

Kladim se, to su vašarski opsenari!

AJGGMAJER:

Moguće.

FROŠ:

Pazi, kad ih pritegnem, biće tropa!

MEFISTOFEPES (Faustu)\

Đavola ne nanjuše nikada ti drugari,

pa čak ni kad ih već za šiju skopa 2290

FAUST:

Gospodo, pozdrav naš!

ZIBEL:

Hvala, i otpozdravljanje!

(Tiho, gledajući Mefistofelesa ispod oka.)

Page 133: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Što li taj bratac na jednu nogu hramlje?

MEFISTOFELES:

Da l' bismo i mi za sto s vama smeli?

Kad se već dobrog pića ne može ovde naći,

da nas bar društvo prijatno veseli.

ALTMAJER:

O, vi ste, kanda, silni probirači.

112

FROŠ:

Iz Ripaha ste danas, bez sumnje, pošli kasno?

Da niste večerali sa gospodinom Hansom?

MEFISTOFE1ES:

Danas mu samo minusmo kraj doma;

prošli put govorili smo s njim. 2300

O svojim rođacima pričao nam je svim

i svakog pozdravlja veoma.

(Klanja se Frošu.)

ALTMAJER (tiho):

Eto ti, zna taj znanje!

ZIBEL:

Prefrigan, nema šta!

FROŠ:

No, čekaj samo, nasadiću ga ja!

MEFI STOFELES:

Ako nas nisu prevarile uši,

glasove skladne čusmo baš pre no što smo ušli.

Doista, divno biti mora

Page 134: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pod svodovima ovim kad jekne pesma hora.

FROŠ:

Da niste, možda, neki od veštaka?

MEFISTOFELES:

O, ne! Snaga je slaba, al' žeđa nam je jaka. 2310

ALTMAJER:

Dajte nam neku pesmu!

MEFISTOFELES:

Treba li, sto i tri.

ZIBEJG.

Al' nipošto da nije neka stara!

13 MEFISTOFGLJŠS:

Iz Španije baš dolazimo mi,

iz lepe zemlje vina i gitara.

(Psva.)

U davno doba jedan kralj

imao buvca golemog -

FROŠ:

Čujte ga! Buvac! E, tako mi neba,

buvac je krasan gost, baš kakav nama treba.

MEFISTOFELES (,peva):

U davno doba jedan kral>

imao buvlja golemog, 2320

i voleo ga silno on

baš kao sina rođenog.

Krojača svog je pozvao

da odeću mu sašije:

Page 135: Goethe Faust Srpski Latinica 2

„Da skrojiš ovom plemiću

dolamicu i čakšire!"

BRANDER:

Kaž'te krojaču da će morati

da sve to triput premerava!

I da se nipošto ne smeju borati 2330

čakšire, inače ode glava!

MEFISTOFELES:

U svili i u somotu

on sad se rašepurio,

po odeći mu tračice,

na grudi krst je turio,

i odmah postb ministar,

kb tanjir zvezdu dobio,

pa braću svu i sestrice

na dvor je nadovodio.

A oni odmah dvorane

ujedati navališe, 2340

i kraljici i sluškinji

1

svu kožu razranjaviše.

Na dvoru niko ne smede

da pobije to zlo.

Mi, bogme, noktom zgnječimo

kad ujede nas ko.

HOR (kličući):

Mi, bogme, noktom zgnječimo

Page 136: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kad ujede nas ko.

FROŠ:

Bravo, bravo! Nema šta, baš fino!

ZIBEL:

Nek tako prođe buva svaka! 2350

BRANDER:

Šiljite prste, pa samo: caka-caka!

ALTMAJER:

Živela sloboda! Živelo vino!

MEFISTOFELES.

E, zbilja mi je došla volja

da i ja koju čašu gucnem u čast slobode,

kad bi vam samo vina bila bolja.

ZIBEL:

Slušajte, takve reči nam ne gode!

MEFISTOFELES:

Bojim se samo da će se krčmar žaliti;

a baš bih hteo gospodi vrloj naliti

vino iz našeg podruma.

ZIBEL:

Ja ću to srediti!

Samo vi dajte; neće se on uvrediti. 2360 FROŠ:

Nalijte dobru mašu, pa svaka čast i hvala.

Jedino, proba ne sme biti mala.

Jer, ako moram sud izreći,

treba mi gutljaj malo veći.

ALTMAJER (tiho):

Page 137: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Oni su s Rajne došli, mnim.

MEFISTOFEL ES:

Dajte mi svrdlo!

BRANDER:

A šta ćete s njim?

Nemate, valjda, burad iza vrata?

ALTMAJER:

Tu straga ima nekakvog alata.

MEFISTOFELES (uzima svrdlo. Frošu):

E, koje biste sada? Odgovor'te!

FROŠ:

Kako to? Zar imate razne sorte? 2370

MEFISTOFELES:

Po svojoj želji možete naručivati.

ALTMAJER (Frošu):

Aha, već poče usne oblizivati!

FROŠ:

Pa, kad je da se bira, onda rajnskoga, molim.

Što domovina pruža, to ponajviše volim.

MEFISTOFELES (bušeći rupu u stolu na mestu gde sedi Froš) :

Za čepove sad malo voska dajte!

ALTMAJER:

Ujdurma čista! Ti su iz opsenarske fajte.

116

MEFISTOFEJ1ES (krand eru);

A vi?

BRANDER:

Page 138: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Šampanjca meni!

Al' nek se samo kako reba peni!

MEFISTOFELES (buši; jedan od njih je u međuvremenu

načinio voštane čeiove i njima zatisnuo rupe ).

BRANDER:

Ne može čovek stalno tuđega da se kloni,

jer što je dobro, često blizu nije. 2380

Ne mari Nemac Francuze, čak mrski su mu oni,

al' njina vina uživa da pije.

ZIBEL (dok se Mefistofeles približava njegovom mestu):

Ne hajem za kiseliš, moram reći;

nek pravo slatko u čašu mi se toči!

MEFISTOFELES (buši):

Vama će odmah tokajac poteći.

AJGGMAJER:

Ne, pogledajte nas pravo u oči!

Zavitlavate, vidim lepo ja.

MEFISTOFELES:

Ih, ih! Pa ko bi smeo da na to se usudi

kad su pred njime tako fini ljudi?

A sad recite brzo! Jedan-dva! 2390

Kojim bih vinom poslužiti vas mogb.

AJPMAJER:

Ma kojim! Samo ne pitajte mnogo!

(Pošto su sve rupe izbušene i začepljene.)

MEFISTOFELES (izvodeći neobične pokrete) :

Čokot nosi plodove,

Page 139: Goethe Faust Srpski Latinica 2

jarac nosi rogove!

1 Sočno je vino, loza je drvena,

sto čamov daje vina crvena.

Okom u prirodu duboko ronite,

Ovome čudu veru poklonite!

Napolje čepove! Nek svako sada pije!

SVI (dok izvdače čepove i dok se svakome lije

u čašu traženo viio) :

Kakav se divan sok u čaše lije! 2400

MEFISTOFELES:

Samo ni kap da prosula se nije!

(Piju po nekoliko puta.)

SVI (pevaju)-.

Što ljudožderski uživamo

kb celo krdo svinja!

MEFISTOFELES:

Narod se oslobodi, gledaj ih što uživaju!

FAUST:

Ja bih da krenem.

MEFISTOFELES:

Čekni da istinsku

vidiš im narav životinjsku

što će je sad da pootkrivaju.

ZIBEL (Pije neoprezno, vino se proliva na pod i prstvara se u

plamen.)

U pomoć! Vatra! U pomoć! Paklen plam!

MEFISTOFNLES (bajući plamsnu):

Page 140: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nakloni elemente, sad se stišaj!

(Zibelu)

Zasad je ovo bila tek kaplja čistilišta. 2420

ZIBEL:

Ama zar tako? Ček! E, vala ću da vam dam!

1

O nama, kanda, vi ne znate još ništa.

FRON1.

Da tako nešto ponovili niste!

ALTMAJER:

Na stranu da ga odzovemo, je li?

ZIBEL:

Kako ste samo bili tako smeli

da terate pred nama besne gliste!

MEFISTOFELES:

Matora bačvo, ni jedne reči više!

ZIBEL:

Oklagijo! Da počem još i nećeš

pred nama drsko da blebećeš?

BRANDER:

Ček samo! Biće batina kb kiše! 2420

AJTGMAJER (izvlači jedan čep iz stola, ia njega sukne plamei):

O, gorim sav!

ZIBEL:

Čarolije to su razne!

Naval'te! Sad ga svako sme ubiti bez kazne!

(Izvlače noževe i kreću prema Mefistofelesu.)

Page 141: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISTOFELES (sa ozbiljnim izrazom):

JTažna slika i reč zasenjuju,

smisao i mesto zamenjuju!

Nek vas vracbine ove zaplenjuju!

(Oni začuđeno zastanu i gledaju jedan drugoga.)

ALTMAJER:

Gde sam to? Kakav divan kraj!

FROŠ:

Vinograd! Vidim li dobro? Pravi raj! ZI1LI:

Pa grožđe svud pod rukom!

KRANDER:

Blago meni,

gle kakav čokot! Kakav grozd rumeni!

(Hvata Zibela za nos. I druga dvojica se hvataju i svi dižu

noževe.)

MEFISTOFNLES (kao gore).

Zabludo, prevez s očiju im svuci! 2430

I zapamtite kako se đavo šali!

(Nestaje zajedno sa Faustom, drugari uzmiču jedan od drugoga)

ZIBEP:

Šta je to?

ALTMAJER:

A?

FROŠ.

Ma zbilja, da li

tvoj nos to beše?

BRANDER (Zibelu):

Page 142: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Tvoj držim još u ruci!

ALTMAJER:

Ovo mi kosti rasturilo sve;

stolicu! il' ću da skljokam se na tle.

FROŠ:

Ne, recite mi, šta ovo bejaše?

ZIBEL:

Gde je taj čova? Nađem li ga gde,

iz mojih ruku živ izaći neće!

ALTMAJER:

Videh ga kako na buretu jaše

i pravce tamo kroz vrata izleće - - 2440

120

Olovne su mi noge. E, baš me dokusuri!

(Okrsćući se prema stolu.)

Bože! da vino još ne curi?

ZIBEL:

Obmana, laž! Tek privid to je bio.

FROŠ:

Pa ipak, kao da sam vina pio.

BRANDER:

A šta je s onim grožđem? Beše svuda.

ALTMAJER:

Nek mi sad kaže neko da ne postoje čuda!

VEŠTIČINA KUHINJA

Na niskom ognjištu, iznad vatre, visi veliki bakrač. U pari što

se iz njega diže pokazuju se razne prilike. Jedna majmunica sedi

Page 143: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kraj bakrača, skida penu i vodi računa o tome da ne prekipi. Maj-

mun sa mladima sedi u blizini i greje se. Zidovi i tavanaca su

okićeni najneobičnijim veštičjim pokućstvom.

Faust. Mefistofeles.

FAUST:

Gadim se na to čarobnjaštvo ludo!

Zar tu da nađem neko zdravlje hudo,

sred ovog krša mahnita i gadna?

Zar da od bapskih saveta mi lakne? 2450

I zar da ova brljarija smradna

trideset leta s grbače mi smakne?

Ne znaš li ništa bolje, onda zlo!

I već sam svake nade lišen.

Zar priroda i neki duh uzvišen

još melem nisu smislili za to?

1 MNFISTOFJ-JJES:

Sad opet pričaš mudro i kako se pristoji!

I na prirodan način možeš vratiti zdravlje;

al' to u drugoj knjizi stoji

i čudnovato je poglavlje. 2460

FAUST:

Da čujem!

MEFISTOFELES:

JTepo! Zaista postoji

nešto što možeš dobiti bez para,

bez ikakvih vradžbina i lekara:

na njivu emesta kreni, kopaj, ori,

Page 144: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sebe i duh svoj u uzan krug zatvori,

hrani se prostom hranom: hlebom, smokom,

kb stoka živi zajedno sa stokom

i nemoj da se libiš

da njivu koju žanješ đubriš sam;

najbolje to je sredstvo, kol'ko znam, 2470

da mlad do osamdesete poživiš!

FAUST:

To nisam navikao, nikako neću moći

da ašov prihvatim il' plug.

Nije za mene takav skučen životni krug.

MEFISTOFELES:

E, onda mora veštica pomoći!

FDUST:

A što to ne bi sam uradio

i svario napitak? Šta će mi ova baba?

MEFISTOFELES:

Taman! Da tol'ko vreme spljiskam caba!

Dotle bih sto mostova posagradio,

Ne samo znanje i umenje, 2480

na tom se poslu traži i strpljenje.

Godinama se time duh u samoći bavi;

tek vreme od tog vrenja sok delotvoran pravi.

122

Da znaš tek šta je potrebno tu!

Sve same neobične stvari!

Doduše, đavo naučio je nju,

Page 145: Goethe Faust Srpski Latinica 2

al' ćavo sam ne ume da to svari.

(Ugledavši životinje.)

Pogledaj samo kakav ljubak soj!

Ovo je sluškinja, a ovo sluga njoj!

(Životinjama.)

Gospa se, kanda, ne nalazi u kući? 2490

ŽIVOTINJE:

Pocikujući

kroz dimnjak je otpr'nula,

na neku gozbu svrnula!

MEFISTOFELES:

Kol'ko van kuće luduje inače?

ŽIVOTINJE:

Dokle se naše šapice ne smlače.

MEFISTOFELES (Faustu)\

Šta misliš o tim zverkama tananima?

FAUST:

Odurnije još nisam vidb žgadije!

MEFISTOFELES:

Ne reci tako! Ja najradije

razgovaram ko ovo sad sa njima! (Životinjama.)

No recite mi, njuške svinjske, 2500

šta mešate po ovoj kaši?

ŽIVOGINJE.

Kuvamo čorbuljake sirotinjske.

MEFIS I OFELES:

E, biće dosta mušterija vaših. MLJMUI (približava se i umiljava se oko Mefistofelesa):

Page 146: Goethe Faust Srpski Latinica 2

O, baci odmah kockicu

i daj mi koju svoticu,

dobitka meni daj!

Jedva vezujem s krajem kraj,

a kad bi mi parica dao,

svak bi me pametnim zvao.

MEFISTOFEPES:

Od sreće bi se majmun zavrteo kb čigra 2510

kad bi mogao samo na lutriji da igra!

(Za to vreme se mlada majmunčad igrala s velikom loptom, koju sad

dokotrljavaju.)

MAJMUN:

Gle sveta sada

gde se kotrlja;

penje se, pada,

večito srlja!

Kb staklo zvoni;

to začas se lomi!

Iznutra je šupalj.

Ovde se sja,

ovde još više. 2520

A živ sam ja!

Dragi moj sine,

podalje stani

da te ne rani,

da te ne smrska

svet taj od gline

Page 147: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kad se rasprska.

MEFISTOFELES:

A sito, čemu sito?

MDJMUN (skida ga):

O,

da si ti lopov, ja bih to

odmah video jasno.

2530

1

(Trči do majmunice i tera je da gleda kroz sito.)

Virni kroz sito! Gle,

lopova vidiš, zar ne,

al' ne smeš to reći glasno.

MEFISTOFELES (približavajući se vatri);

A ovaj ćup?

MAJMUN I MAJMUNICA:

E, baš je glup!

ne poznaje ćup,

ne poznaje kotao naš!

MEFISTOFELES:

Nevaspitan si baš!

MAJMUN:

Uzmi perušku ovu, ne žesti se

i na stolicu smesti se! 2540

(Primorava Mefistofelesa da sedne.)

FAUST (koji je za to vreme stajao pred jednim ogledalom, čas mu

se približavajući, čas se odmičući) :

Page 148: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Šta vidim? kakva nebesnica vila

u volšebnom ogledalu to hodi!

Ljubavi, daj mi ponajbrža krila,

u predele me njene vodi!

Ah, čim se krenem sa ovoga mesta,

čim usudim se da joj priđem bliže,

odmah se neka magla diže

u kojoj lik joj skoro nesta! -

Najlepši lik od ženskih svih lepota!

Zar Bog toliko lepom stvori ženu? 2550

Zar zbilja u tom telu opruženu

vidim suštinu nebeskih svih divota?

Zar se ovako nešto na zemlji može naći?

MEFISTOFEG1ES:

Dabome, kad šest dana Bog muči se kb đavo,

pa sebi sam na kraju kaže: bravo! -tad mora nešto pristojno izaći.

Za sada oči napasaj; a ja

umem da nađem curićak sličan tom;

i blažen onaj kome sreća da

da je kb mladu povede domu svom! 2560

(Faust ieprestano gleda u ogledalo. Mefistofeles, protežući se

na stolaci i igrajući se peruškom, nastavlja da govori)

Sedim ko kralj na tronu ispod neba,

žezlo već držim, još mi kruna treba.

ŽIVOTINJE (koje su dosad zavodile različite zbrkane i čudne

pokrete, donose Mefistofelesu krunu, uz silnu dreku.)

O, da li bi nam malo ti

Page 149: Goethe Faust Srpski Latinica 2

znoja i krvi odvojio

i ovu krunu spojio?

(Nespretno rukuju krunom i razbijaju je na dva dela, pa ih nose

skačući uokrug.)

Sad bi što bi!

Mi gledamo, pocikujemo.

slušamo i slikujemo!

FAUST (okrenut ogledalu):

Gotovo da izludim, vaj!

MEFISOFELES (pokazujući na životinje):

Sada se čak i meni bezmalo vrti u glavi. 2570

ŽIVOTINJE:

I uspe li nam posb taj,

i sastavi l' se s krajem kraj,

misao tad se javi.

FAUST (kao gore):

Srce mi gori, sve me peče!

Udaljimo se odavde što brže!

MEFISTOFELES (u gornjem položaju):

No, što jest jest, al' mora da reče

da istine se barem pesnici ovi drže.

126

(Nakrač, na koji majmunaca za to vreme NIJS pazila, počinje da kipi:

diže ss veliki plamsn, koji sukns u dimn>ak. Kroz plamen se

spušta veštica, uz užasnu dreku.)

VEŠTIND:

Ajoj! Ajoj! Ajoj!

Page 150: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Prokleti krmeći soj!

Prokleta beštija! Svoj

ne gleda posao,

ne pazi kotao,

gospodaricu prlji i smudi!

Bes te spopao!

2580

(Ugledavši Fausta i Mefistofelesa.)

Al' šta je ovo tu?

Ko su ti ljudi?

Šta tražite tu?

Ko se to uvuče? Hu,

evo vam malo vatre

da srž i kosti vam satre! 2590

(Zahvati pegvačom po bakraču i prska plamen prema Faustu, Mefi-

stofelesu i životinjša. Životinje cvile.)

MEFISTOFELES (koji obrće perušku što je drži u ruci i lupa

po čašama i loncima):

Slomi se! Smrska!

Eto ti kaša!

Eto ti čaša!

To je tek šala naša

i takt, strvino mrska,

uz tvoja zapevanja drska.

(Veštica ustukne gnevna i užasnuta.)

Poznaješ li me? Kosture! Čudovište!

Prepoznaješ li gospodara svog?

Page 151: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Šta li mi drži ruke te da te ne unište,

i tebe i majmunski avetinjski taj log! 2600

Zar ne poštuješ više ni grudnjak moj crveni?

Pa ni petlovo pero ne vidiš čak na meni?

Da lice maskom počem ne oblažem?

Treba li, možda, sam da svoje ime kažem?

1 VEŠTICA:

Izvin*te, gospodaru, za pozdrav grub! Šta mogu!

Pa ne vidim vam konjsku nogu!

Gde su vam ona dva gavrana vrana?

MEFISTOFELES:

Nek ti se zasad prođe tako;

jer, zbilja, minu mnogo dana

otkad se nismo videli nikako. 2610

Kultura, koja svet poliza ceo,

i đavola je najzad spopala;

gde li se fantom severnjački deo?

gde vidiš rep i rogove i kance?

A što se tiče moga stopala,

bez kojeg zbilja ne mogu da se snađem,

taj ukras bi mi međ ljud'ma samo štetio;

stog sam se, kb mladići tol'ki, setio

da listove na sebe stavim tuđe.

VEŠTICA (igrajući):

I um i svest me skoro ostaviše 2620

otkako mi u kuću gos'in Satana uđe.

MEFISTOFELES:

Page 152: Goethe Faust Srpski Latinica 2

To ime, ženo, ne pominji više!

VEŠTICA:

A zašto? Što vam nije to po volji?

MEFISTOFELES:

U basnoslovnu knjigu davno ga pišu svi;

al' ljudi zato nisu ništa bolji:

lišili su se Zlog, no ostali su zli.

Baronom zovi mene, no, i gotova stvar;

kavalir ja sam, kao i drugi kavaliri.

U otmenu mi krv ne sumnjaš zar?

Evo, na grb moj malčice nagviri! 2630

(Pravi nepristojan gest.)

VEŠTICA (smeje se neobuzdano):

Ha-ha! e, baš na vas to liči, gazda!

128

Obešenjak ste ko što beste vazda.

MEFISTOFELES (Faustu):

Moj prijatelju, dobro utuvi nauk taj!

S vešticom samo tako izaći ćeš na kraj.

VEŠTICA:

Recite šta vam treba, gospodo moja draga!

MEFI STOFELES.

Dobrana čaša s onim znanim sokom!

Al' sasvim starog molim, pošto tokom

godina njemu udvoji se snaga.

VEŠTICA:

Veoma rado! Evo jedne boce -

Page 153: Goethe Faust Srpski Latinica 2

iz nje i sama volim da pokvasim gr'oce, 2640

jer smrdljiva nimalo više nije;

eto, možete od nje čašicu da imate.

(Tiho.)

Al' ako ovaj čovek bez pripreme to pije,

neće ni pola sata živeti, dobro znate.

MEFISTOFELES:

To je prijatelj dobar, nek bude mu od vajde;

daj mu što ponajviše u tvojoj kujni vredi.

Opiši krug, odverglaj basme, hajde,

i punu šolju soka mu nacedi!

VEŠTICA (uz čudne pokrete, opisuje krug i stavlja u njega neo-

bične predmete; za to vreme čaše počinju da zveckaju, kotlovi da

bruje, i sve to stvara muziku. Ona najzad donosi i jednu veliku

knjigu i u krug uvodi majmune, koji joj služe kao pult i drže bak-

lju. Daje znak Faustu da joj priđe.)

FAUST (Mefistofelssu):

Ne, reci, čemu ovo sve?

Taj ludi pribor, mahnite kretnje te, 2650

podvala plitka, bljutav šljam,

sve mi je mrsko, sve to dobro znam.

129 MEFISTOFGLG.S

Ma, lakrdija puka i smejurija prava!

Ne budi samo tako strog!

Taj hokus-pokus ona kb lekar upražnjava

da bi imao stvarnu korist od soka tog.

(Nrimorava Fausta da uđe u krug.)

Page 154: Goethe Faust Srpski Latinica 2

VNŠTŠ1A (snažno naglašavajući reči počinje da deklamuje š

knjige.)

Uči se sad veštini!

Od jednog deset načini,

pa dva otuda skini;

tri možeš zanemariti, 2660

i tako ćeš ućariti.

Čet'ri nek nose vetri!

Od petice i šestice,

to ti je nauk veštice,

sedam i osam stvori,

pa se odmori;

devetka za jedinicu stoji,

a desetka i ne postoji.

Eto ti kako veštica broji!

FAUST:

Rekb bih, stara bunca i mahnita. 2670

MEFISTOFELES:

Poprilično još tako će da čita,

znam je ja dobro, sve je tako u knjizi toj;

baktao sam se n>ome onoliko,

jer savršenog protivrečja spoj

ne shvata niti mudrac, nit* glupak, niti iko.

Moj prijatelju, veština je ova

koliko drevna, toliko i nova.

Vazda je čovek služio se time:

trime i jednim, i jednim i trime

Page 155: Goethe Faust Srpski Latinica 2

zabludu mesto istine da slavi. 2680

I tako brblja, druge uči tako

130

neometano, po volji i vešto.

Ko bi još da budalama se bavi?

Samo li čuje reči, obično smatra svako

da se pri tom, bez sumnje, mora i misliti nešto.

VEŠTICA (nastavlja) .

Nauke snaga nečuvena,

od svega sveta prikrivena!

Nauka mimo knjiga!

I ko ne misli ni po sata,

njemu će na dar biti data, 2690

imaće je bez briga.

FAUST:

Koliko besmislenih reči!

Prsnuće mi od toga glava.

Kao da slušam kako dreči

hor od sto hiljada budala

MEFISTOFELES:

Dosta, o, dosta, cenjena Sibilo!

Ovamo s tim napitkom svojim hodi

pa ga do samog ruba sipaj čilo;

neće to piće drugu mom da škodi:

on je na sebe mnoge stepene natukao 2700

i već je puno čašica povukao.

VEŠTICA (uz SIJŠS ceremonije; sipa napitak u kulu kako je Faust

Page 156: Goethe Faust Srpski Latinica 2

prinese ustima, pojavi se lak plamen.)

MEFISTOFELES.

A sad izruči! Šta je? Brzo samo!

To će ti smesta srce da razgali.

Sa đavolom si na ti, a ovamo

uplašio te ovaj plamen mali!

(Veštica rastura krug. Faust izlazi.)

MEFISTOFELES:

Napolje, brzo! Ne smeš sada stati.

131 VEŠTICA:

Nek vam gutljajče ovo ulije svaku moć!

MEFISTOFELES (vešticiu.

Ako ti bilo štogod mogu dati,

ti samo reci na Valpurginu noć.

VEŠTICA:

Evo vam jedna pesma! Pojte je na sav glas, 2710

i posebno će dejstvo smesta da prožme vas.

MEFISTOFELES (Faustu):

Hajd samo brzo, ruku meni daj

da te povedem, i nemoj da se bojiš!

Neophodno je da se sada znojiš

kako bi snažni odvar taj

i srž i svaku žilu mogao da prožmari.

Naučiću te tad šta znače

otmene dokolice čari,

i osetićeš brzo kako se duša žari

kad Kupidon se prene i započne da skače. 2720

Page 157: Goethe Faust Srpski Latinica 2

FAUST:

Daj mi još samo dva-tri trena

da mi se oko onim prelepim likom poji!

MEFISTOFELES:

Ne! Ne! Jer brzo uzor sviju žena

ovaploćen će pred tobom da stoji. (Tiho.)

Kad se napiju ovog soka damari tvoji,

svaka će ti se žena činiti kb Helena.

ULICA

Faust. Prolazi Margareta.

FAUST:

O, gospođice lepa, izvin'te što sam smeo:

ruku i pratnju ja bih ponuditi vam hteo.

132

MARGARETA:

Nisam ja gospođica, ni lepa isto tako;

i nepraćena put ću do kuće naći lako. 2730

(Otrže se i odlazi.)

FAUST:

Nebesa, kakva lepota izvanredna!

Ovako nešto još ne videh ja.

Tako je smerna ta mala, tako čedna,

a opet i da odbrusi zna.

Rumene usne te, tu put što se belasa

pamtiću do svog sudnjeg časa!

U srce mi se useklo duboko

kako zna k zemlji da obori oko;

Page 158: Goethe Faust Srpski Latinica 2

a koga ne bi sveg očarala

kad je onako preko odgovarala! 2740

(Pojavljuje se Mefistofeles.)

FAUST:

Čuj, onu curu moraš mi privesti!

MEFISTOFELES:

Koju to?

FAUST:

Sad baš prođe tu.

MEFISTOFELES:

Onu? Pa taman ide s ispovesti,

pop grehova razrešio je nju;

uz ispovedaonicu se beh

prikrao. - Nema ta nijedan greh,

na ispovest je išla zabadava;

nad njom ja nemam sile niti prava!

FAUST:

Pa više joj je od četrnaest leta.

1 MEFISTOFM! 1ES:

Govoriš sad kb neki bludnik stari 2750

što laska sebi kako nema cveta,

ni časti te, niti ijedne čari

koju on ne bi mogb uzabrati;

pa ipak to ne biva uvek, shvati!

FAUST:

Moj gos'in učo, te pridike mani

i zakona se dosadnih okani!

Page 159: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Slušaj me što ću reći sada, kratko

i jasno: ako to devojče slatko

još noćas u mom naručju ne spava,

naše se društvo u ponoć okončava. 2760

MEFISTOFELES:

Ta pomislite šta je moguće, a šta ne!

Da priliku prokljuvim, treba dve

nedelje bar u njuškanju provesti.

FAUST:

Da imam mira samo časa dva,

bez đavolove pomoći bih ja

stvorenjce takvo mogao zavesti.

MEFISTOFELES:

E, sad već govorite kb Francuština neka;

al' molim, nemojte se tmuriti.

Šta vredi tako sa uživanjem žuriti?

Nema nam slasti tu ni izdaleka 2770

no kada najpre, s ove, s one strane

navaljujući, ćaskanjem natenane

odmekšate i pripravite luče,

kb što nas priče talijanske uče.

FAUST:

Imam ja apetita i bez te udvarancije.

134

MEFISTOFELES:

A sad bez šale i bez zavitlancije:

shvatite, jednom zauvek, kod te male

Page 160: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nikakvi brzi postupci ne pale.

Na juriš ništa nećete tu steći;

lukavštinama valja nam pribeći. 2780

FAUST:

Nabavi nešto od tog anđelskog blaga!

Ka postelji me vodi na kojoj spava draga!

Sa njenih grudi maramu mi stvori,

il' podvezicu za strast što mnome gori!

MEFISTOFELES:

Pa evo, da vam baš dokažem

želju da služim i pomažem

u vašoj muci, ne gubimo ni tren:

vodim vas danas u sobičak njen.

FAUST:

Hoću l' je videti? i hoće l' moja biti?

MEFISTOFELES:

Ma ne! Kod svoje će se susetke nalaziti. 2790

A za to vreme ćete slatko moći

da upijate miris i dah njen, u samoći,

zamišljajući slasti skorih noći.

FAUST:

Krenimo!

MEFI STOFELES:

Još je rano.

FAUST:

Zar?

Tad mućni glavom i nađi za nju dar! (Ode:)

Page 161: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISTOFELES:

Dar za početak? Bravo! Uspeće on tu smesta!

1 Poznajem mnoga zgodna mesta

sa blagom zakopanim u davnini;

moram da malo šnjurnem po okolini. (Ode.)

VEČE

Mala čista soba.

Margareta plete kike i obmotava ih oko glave.

MARGARETA:

Da mogu znati ko li je onaj bio 2800

gospodin što me danas pozdravio!

Izgledao je naočit veoma

i mora da je iz otmena doma;

to mu se moglo čitati sa čela -

inače ne bi bio držanja tako smela. (Ode.)

Mefistofeles Faust.

MEFISTOFEJ1ES:

Uđi, de uđi, samo tiše!

FAUST (proćutavši malo):

Molim te, sada ne prati me više!

MEFISTOFELES (njuškajući):

Nisu sve tako čiste. Što miriše! (Ode.)

FAUST (obazirući se):

Dobgo mi došlo, sutonjenje zlatno

što oblivaš mi ovo svetilište! 2810

Porosi nadom, o> predivna patnjo,

žeđ srca moga koje ljubav ište!

Page 162: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Kako sve ovde odiše spokojstvom,

urednošću i zadovoljstvom!

U ovoj bedi koliko obilja!

U ovaj tamnici koliko milja!

(Baca se u kožnu fotelju kraj postelje.)

Primi me, ti u kojoj za zlih i srećnih dana

pokolenja su već počivala!

13

Kol'ko je puta dece gomila razdragana

predački ovaj presto okruživala! 2820

O Božiću je, možda, moja mila

pred dedu svog tu smerno dolazila,

rumenih obraščića jedrih,

i smežuranu ruku mu celivala.

Devojko, kako svuda treperi duh tvoj vedri,

duh reda, sreće, blagodati,

duh što te svakog dana poučava ko mati

i veli kako stolnjak lepo zastrti treba,

kako na podu šarati pesak taj.

O, mila ruko! ruko s neba! 2830

Kućerak ovaj pretvaraš u raj.

A ovde! (.Zadiže zavesu na postelji.)

Kakvom jezom milina sveg me prože!

Ovde bih sate proveo i dane.

Prirodo, ovde kroz snove lagane

oblikovala si sušto čedo božje;

detinjske grudi ovde je toplotom

Page 163: Goethe Faust Srpski Latinica 2

život joj nežno proplitao,

ovde svetošću i čistotom

božanski njezin lik se tkao!

A ti? Šta tebe amo je dovelo? 2840

Kako me osećanja preplaviše!

Šta hoćeš ovde? Što se srce splelo?

Fauste bedni! ne poznajem te više.

Da l' čarolija neka ovde me okružava?

Dođoh da hitro nauživam se tu,

a evo gde sav plinem u ljubavnome snu!

Zar i najmanji dašak nama se poigrava?

A kad bi ona ušla ovog trena,

kako bi samo platio za svoj greh!

Veliki razmetljivko kao izduvan meh 2850

skljokao bi se pred stopala njena!

137 MEFISTOFELES (dolazi):

Sad brzo! Eno dole nje.

FAUST:

Neću ponovo doći! Odlazi, dušmanine!

MEFISTOF1-LES.

Evo vam jedne skrinje, poprilimne težine,

uzeo sam je ne znam gde.

U orman gurnite je samo!

Kunem se, ima da joj pamet stane;

stavio sam vam štošta tamo

da drugo jedno namamite lane.

Ono, igra je igra, jedna je cura kb druga. 2860

Page 164: Goethe Faust Srpski Latinica 2

FAUST:

Ne znam hoću li?

MEFISTOFELES:

Man'te ta skanjeranja duga!

Zar biste da to sačuvate blago?

Nek se tad vaša pohotljivost svrti

i nek prištedi vreme drago

i meni svaki dalji trud.

Nadam se, niste baš toliko škrti!

Ja lupam glavu, muvam se kb lud -

(Stavnja skrinju u orman i zaklučava ga)

bežimo! brzo! - samo da vam ćud

zadovoljim i vašoj želji shodno

obrlatim parčence ovo zgodno; 2870

a vi nos prćite, čelo borate

kao da na predavanje morate,

ko da vas, siva oka puna leda

fizika s metafizikom gleda!

Bežimo! (Odlaze.)

MARGARETA (ioseći svetiljku):

Tako je sparno ovde, tako guši;

(Otvara prozor.)

13

napolju nema traga od omorine te.

Ne znam ni sama šta mi je na duši -

samo da majka vrati se što pre.

Mili mi telom neko uzbuđenje - 2880

Page 165: Goethe Faust Srpski Latinica 2

baš sam ja ludo, strašljivo stvorenje!

(Svlači se a počinje da peaa)

U Tuli kralj je bio,

iz zlatnog je pehara pio

što dragana mu je dala

kada je umirala.

Taj pehar mu draži bejaše

od sveg što imađaše;

i gorke suze je lio

kad god iz njega je pio.

Kad čas mu dođe da mre 2890

on razdeli zemlje sve;

sve nasledniku je dao,

al' pehar je zadržao.

Za vitezove svoje

tad gozbu sazvao je

u zamku na litici morskoj,

u dvorani pradedovskoj.

Tu napi se bekrija stara

poslednjeg životnog žara,

pa sveti pehar žestoko 2900

hitnu u more duboko.

Vide gde pada, gde tone

u tamne talase one,

pa zauvek oči sklopi -

to poslednje beše što popi.

(Otvara orman da stavi odeću i ugleda skrinju s iakitom.)

Page 166: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Otkud se ova lepa skrinja stvori?

Pa sigurna sam da orman zatvorih.

Baš je to čudno! Šta li je unutra?

139 Doneo, biće, neko ovog jutra

ko zalog, da od majke zajmi para.

Tu i ključ visi koji je otvara.

Da vidim baš! Al* šta je ovo? Bože,

ne videh tako što otkad se rodih!

Nakit! Sa kakvim i plemkinja može

o svečaniku najvećem da hodi!

Kako li meni ovaj lanac stoji?

Čija bi mogla biti ta divota?

(Kiti se i staje pred ogledalo.)

Eh, da su bar oboci moji!

Kako to odmah ceo izgled menja!

Mlada stvorenja,

šta li vam vredi sva vaša lepota?

Sve je to lepo i krasno onoliko,

al' na vas glave ne osvrće niko;

žale vas kad odaju hvalu vama.

Za zlatom sve to najzad hrli,

svak zlato grli.

Teško siroticama!

ŠETALIŠTE

Faust ide gore-dole potoiuo u misli. Približava mu se Mefisto

feles

MEFISTOFEJ1ES:

Page 167: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Da ga sva prezrena ljubav! Da bi ga pakao sam!

Voleo bih da kletve još užasnije znam!

FAUST:

Šta je? Šta te to seca? Šta si se namrštio? 2930

Ovakvog lica svog veka nisam gledao!

MEFI STOFEJ1ES:

Iz ovih stopa đavolu bih se predao,

samo kad i sam đavo ne bih bio!

140

2910

2920

FAUST:

Da l' ti u glavi puče neka daska?

Đavolu liči baš da kao mahnit praska!

MEFISTOFELES:

Ta zamislite, nakit što bejah ga namenio za Gretu

- pop mi nekakav zaplenio! -

Samo što majka njena pogleda one stvarce,

oseti u dnu duše hladne žmarce:

ima ta gospa za njuškanje dar, 2940

svoj nos u molitvenik zavlači svakog dana

i smesta namiriše kakva je svaka stvar:

ova je sveta, a ova profana.

Odmah je zato osetila jasno

da s tim nakitom nije sve baš suviše časno.

Uzviknula je: „Kćeri, nisu blagoslovena

dobra kad su na način neopravdan stečena!

Page 168: Goethe Faust Srpski Latinica 2

To muti dušu, krv ispije svu.

Nego da Svetoj devi skrinju tu

zaveštamo, a Božija će mati 2950

nama na radost nebeske m5ne dati!"

Gretica na to pućiti se stade.

Što da se poklonjenom konju gledaju zubi,

pomisli; a bez sumnje Boga ljubi

onaj što nakit taj nam toliko lepi dade.

Tad majka pozva nekog popa;

samo što razbra šta je, kb iz topa

on, zadovoljan grdno, reče njima:

„Izvrstan naum! Tako mislim i ja.

Ko zlo pobedi, taj dobija 2960

Crkva odličan trbuh ima,

čitave zemlje već je progutala,

a ipak još se nije prežderala;

jedino crkva, gospo i gospođice draga,

može da svari nezakonita blaga."

FAUST:

Pa to je opšti običaj, u stvari:

isto to čine lihvari i vladari.

1 M1FIST0F1LNS

I onda smota kopču i lanac i prstenje

kb da su šljive il' kestenje,

reče joj taman tol'ko hvala 2970

kb da mu pregršt oraha je dala,

nagradu sa nebesa u božje im obeća ime -

Page 169: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i silno ih je okrepio time.

FAUST:

A Greta?

MEFISTOFELES;

Neki je nemir zgrabi,

samo se vrti i ne zna šta bi?

na nakit misli i noću i danju,

još više na onog ko to donese za nju.

FAUST:

Jad moje drage i mene ljuto mori.

Smesta joj novi nakit stvori!

Prvi i tako ne beše bogzna šta. 2980

MEFI STOFEL ES:

Da, gospodinu sve je igračka, znam to ja!

FAUST:

Hajd, čini kako kažem, i ne popuj!

Susetke njene drži se u stopu!

Đavole, kb prebijen se ne vuci

i novi nakit brzo nek bude ti pri ruci!

MEFISTOFELES:

I hoću, gospodaru, itekako! (Faust ode.)

Ovakav ludak zaljubljen bi lako

sfućkao Sunce, Mesec i zvezde sve sa neba

samo da svoju dragu zabavi kako treba. (Ode.)

12

SUSETKINA KUĆA

MARTA (samau.

Page 170: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Bog nek mog muža grehova razreši; 2990

on prema meni zbilja silno zgreši!

Ni pet ni šest no pravo u svet jurnu,

mene u belo udovištvo gurnu.

A zbilja, nisam žalostila ga ja,

volela sam ga vrlo, sam Bog zna. (Plače.)

Možda je čak i umro! - Kakvog jada! - -

Pa da bar imam umrlicu sada!

Dolazi Margareta.

MARGARETA:

Gospođo Marto!

MARTA:

Greto, šta je? Brže!

MARGARETA:

Ah, srušiću se, noge me ne drže!

Opet pronađoh, kada otvorih orman svoj, 3000

skrinju, od abonosa, a u njoj,

bogatijoj od prve, adiđara

toliko krasnih da im nema para

MARTA

Ne mora za to majka da ti zna;

mogla bi opet da sve crkvi d&.

MARGARETA:

Ah, pogledajte kako je sve divno!

MARTA (ukrašava jeu.

O, srećna li si, devojko!

MARGARETA:

Page 171: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Jedino,

na žalost, ovo ni u gradu ne smem,

a ni u crkvi da ponesem. MARTA:

Samo ti češće amo k meni dođi 3010

i ovde potajno se kiti;

pred ogledalom ovim koji se časak prođi,

da uživamo i ja i ti.

A tad će se i povod, praznik nekakav, naći

pa ćeš, malo-pomalo, s tim i pred svet izaći.

Najpre na uho biser, a zatim lanče to;

majka videti neće, il' ćemo smisliti što.

MARGARETA:

Ko li to samo obe skrinje posla?

Neće to biti čista posla! (Neko kuca.)

Ah, Bože! da to nije moja mati? 3020

MARTA (zadižući zavesu ia vratima):

Ne, to je neki gospodin nepoznati. -

Uđite!

Pojavljuje se Mefistofeles

MEFISTOFELES:

Moram gospe za oproštaj da molim

što upadam ovako.

(S poštovanjem uzmiče pred Margaretom.)

Znate,

s gospođom Martom Švertlajn bih da zborim!

MARTA:

Ja sam to: šta mi to reći imate?

Page 172: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISTOFELES (tiho Marti):

Sad poznajem vas, i dosta mi je to;

ne bih da smetam njeno blagorođe.

Slobodu moju ne uzmite za zlo.

a posle podne opet ću da dođem.

MARTA (glasio):

Zamisli, dete, za miloga Boga! 3030

Gospodin smatra da si od roda visokoga.

144

MARGARETA:

Pa ja sam samo devojka sirota;

to je i odveć ljubazno od vas:

zaboga, meni ova ne pripada divota.

MEFISTOFELES:

Nije to samo nakit; nego stas,

pa držanje, pa ovaj pogled vaš

toliko oštar! E, radujem se baš

što ostati još mogu!

MARTA:

Recite! Drage volje -

MEFISTOFELES:

Kamo da vesti donosim vam bolje!

Ali nećete, mislim, kazniti mene strogo: 3040

vaš muž je mrtav i pozdravlja vas mnogo.

MARTA:

Mrtav? Moj verni muž? O, kuku, kakva vest!

Moj muž je mrtav! Lele! Gubim svest!

Page 173: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MARGARETA:

Ah, draga gospo, toliko ne tugujte!

MEFISTOFELES:

No, moju tužnu priču sad počujte!

MARGARETA:

Ja zato ne bih htela da ikad ikog volim,

gubitak ne bih mogla da prebolim.

MEFISTOFELES:

Nijedna radost bez tuge ne biva.

MARTA:

Pričajte kako i gde umre, molim!

MEFISTOFGLES:

U Padovi vam oh počiva 3050

1 u porti Svetoga Antuna;

na posvećenom mestu tuna

on večno leden sanak sniva.

MARTA:

A da l' još štogod nosite mi?

MEFISTOFEJ1ES:

Da,

imam za vas i molbu pregolemu:

da naručite trista misa njemu!

Al' ako drugom nadate se čemu,

potpuno praznih džepova sam ja.

MARTA:

Šta? Ni prstenčić? Ni medaljon neki? 3060

Nešto što svaki kalfa iduć kroz svet daleki

Page 174: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kb uspomenu na dnu vreće nosi,

i ne bi to iz ruku dao

pa sve da gladuje il' prosi'?

MEFISTOFELES:

Madam, od srca mi je žao;

al' zbilja nije on svoj novac proćerdao.

Sem toga, kajao se grdno za greške sve,

i kukao još više zbog svoje sudbe zle.

MARGARETA:

Ah, zašto ljude prati nesreća ovolika!

Za njegovu ću dušu molitve mnoge čitati.

MEFISTOFELES:

Vama bi, dete moje, valjalo u brak hitati: 3070

pa vi ste lepi kao slika.

MARGARETA:

Ah, ne! to zasad još ne može biti.

MEFISTOFGLES:

Nećete l' muža, ljubavnika bar

uzmite! Božji najlepši je dar

146

ovako ljupko čedo zagrliti.

MARGARETA:

Običaj kod nas nije to.

MEFISTOFELES:

Običaj il' ne! Biva i tako što.

MARTA:

Pričajte!

Page 175: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFI STOFEL ES:

Pokraj samrtne sam mu stajao

postelje, što je jedva bolja bila

od smeća: sama slama polugnjila; 3080

al' hrišćanski je umro, i užasno se kajao

što na rabošu ima još mnogo dela zlih.

„Ah", viknu, „samog sebe bih ošamario

što sam toliko zanat i ženu zanemario!

More me uspomene i umreću od njih!

Kad bi mi bar oprostila dok sam živ!" -

MARTA (plačući):

Dobričina! Oprostila sam mu davno.

MEFISTOFELES:

,,Al' - Bog to zna - od nje sam ja mnogo manje kriv."

MARTA:

To laže! Šta! Pred smrt da laže! Baš ogavno!

MEFI STOFEL ES:

U ropcu on je bulaznio stravno, 3090

ukol'ko ja to bar malo poznajem.

„Zar mogu", reče, „zjala da prodajem? -

Ponajpre deca, a onda za njih hleba,

hleba, i sve što uz to treba,

a čak ni hudu krajiku nisam smeo

da jedem mirno kako hoću."

1 MARTA:

Ta zar je tako vernost i ljubav s uma smeo,

i dirindženje i danju i noću!

Page 176: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISGOFELES:

Ne, na to on je mislio svakodnevno.

Rekb je: „Kad je s Malte lađa krenula 3100

za ženu i za decu molio sam se revno;

a tad i nama sreća se osme'nula,

pa nam je lađa turski brod zarobila

sa blagom velikog sultana;

e, hrabrost tu je i nagradu dobila,

te i ja stekoh imetka valjana

kb tačno odmereni deo".

MARTA:

Šta kažete? A gde se imetak ovaj deo?

Da li ga nije negde zakopao?

MEFISTOFELES:

Odneo vetar! Ko bi to sad znao! 3110

Njega se jedna lepa gospoj'ca prihvatila

dok je kb stranac po Napulju šetuckao;

bogzna koliko verno oko njega se svila,

te je do blaženoga svoga kraja boluckao.

MARTA:

Hulja! Da svoju decu opelješi!

Zar ni sva beda ni sav jad

ne sprečiše ga da više ne greši!

MEFISTOFELES:

E, vi'te, zato je mrtav sad.

Kad bih na vašem mestu bio,

ja bih ga godinicu propisno ožalio 3120

Page 177: Goethe Faust Srpski Latinica 2

za prilikom se osvrćuć nekom novom.

MARTA:

Takvog kb što mi prvi beše, ah, blagi Bože!

1

teško da nađem još na svetu ovom.

Ludice slađe jedva biti može.

Odveć je voleo jedino

tumaranje po belom svetu,

i tuđe žene, strano vino,

i kartanje i kocku kletu.

MEFI STOFELES:

No, no, pa to je moglo biti fino

ako je i on, sa svoje strane, 3130

proglbdao kroz prste vaše mane.

Kunem se da bih i ja pod takvim pogodbama

izmenjao prstenje s vama!

MARTA:

O, gospodin se šali!

MEFISTOFELES (za sebe):

Vala,

dok je vremena, da otprašim!

Ta bi i vraga za reč zadržala. (Greti.)

A kako je sa srcem vašim?

MARGARETA:

Šta hoćete tim reći?

MEFISTOFELES (za sebe):

Da nevinog stvorenja!

Page 178: Goethe Faust Srpski Latinica 2

(Glasno.) Pa, do viđenja, gospe!

MARGARETA:

Do viđenja!

MARTA:

Još samo dve-tri reči! Znate, bila bih rada 3140

da imam napismeno kako je, gde i kada

umro moj mili i gde počiva sada.

Oduvek volim red u svemu,

a htela bih da vidim i čitulju o njemu. M1:FISG0F1:NS

Pa, draga gospo, svuda za istinu priznaju

što dva svedoka kb izjavu daju;

jednog svog druga otmenog ću naći

pa ćemo skupa pred suca izaći.

Dovešću ga ovamo.

MLRTA:

Ah, molim, i što pre!

MEFI STOFEL ES:

I mlada gospa biće tu, zar ne? 3150

Valjan je momak to! Naputovan je silno,

a gospođice ume da čestvuje umilno.

MARGARETA:

Pred njim bih vrlo morala da se sramim.

MEFISTOFELES:

Nipošto! Ni pred carem samim!

MARTA:

U bašti mojoj, za kućom, biće zgoda

da se večeras pojave gospoda.

Page 179: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ULICA

Faust. Mefistofeles

FAUST:

No, šta je? Da l' će stvar jednom da krene?

MEFISTOFELES:

Ah, bravo! Sav gorite? Sve vas peče?

Brzo će Greta biti vaša. Još ovo veče

videćete je kod susetke njene. 3160

Ta žena, Marta, kao da se rodi

za to da pezi i da svodi!

150

FAUST:

Odlično!

MEFISTOFELES:

Al' i od nas tu se zahteva štošta.

FAUST:

Jasno, usluga mora i da košta.

MEFISTOFELES:

Da punovažno izjavimo samo

da padovansko groblje večiti počin pruža

kostima njenog pokojnoga muža.

FAUST:

Baš mudro! Treba najpre da putujemo tamo!

MEFISTOFELES:

5aps1a bJtrIsIaz! Pa nije to posredi;

svedočite, a baš vas za znanje pita neko. 3170

FAUST:

Page 180: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nemaš li štogod bolje, ništa nam plan ne vredi.

MEFISTOFELES:

O, svetitelju! Tu sam vas i čekb!

Zar bi vam ovo bio slučaj prvi

da nešto svedočite lažno?

Zar niste Boga, svet i sve što svetom vrvi,

sve što čoveku trepti u glavi i u krvi,

definisali izvanredno snažno,

drskoga čela, smelo, zaneseno?

A kad biste valjano u sebe zagledali,

morali biste priznati pošteno 3180

da ste o svemu tome taman toliko znali

koliko i o smrti gospodin-Švertlajnovoj.

FAUST:

Sofista ti si, lažeš, sve iskrećeš.

1 M EF I S T O FI - II \ S:

Jest, da ne gledam malo dublje u stvari ovoj.

Jer zar već sutra najčasnije nećeš

Gretici jadnoj svu glavu zaneti,

u ljubav cele duše joj se kleti?

FAUST:

I to od srca!

MEFISTOFELES:

J1epo i krasno! Tad ćeš reći

kako ti verna ljubav večno gori,

kako te samo jedan svemoćan nagon mori - 3190

hoće li i to tako od srca ti poteći?

Page 181: Goethe Faust Srpski Latinica 2

FAUST:

Pusti to! Hoće! Kad tražim nazvanja

za metež uzavrelih osećanja,

kad ne nalazim ime plamsanju neizrečnom,

pa kada svima čulima krstarim,

loveći reči najviše, kroz svet,

i ovu strast, od koje sav se žarim,

beskrajnom zovem, večnom, večnom -

zar je to samo vraških laži splet?

MEFISTOFELES:

Ipak sam ja u pravu!

FAUST:

Ako to nešto vredi, 3200

čuj i utuvi i pluća mi poštedi:

ko samo želi da pravo zadrži,

a jezik mu je i duži i brži

pa ume da lapara i da kiti,

taj će u pravu uvek biti.

Hajd, nisam više za brbljanje oran!

U pravu si, pre svega jer ja moram.

12

BAŠTA

Margareta, držeći Fausta lod ruku, Marta i Mefistofeles

šetaju po bašti.

MARGARETA:

Svesna sam da vi moja štedite osećanja

i spuštate se k meni, te moram da se stidim.

Page 182: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Putnici često po svojoj dobroti 3210

zadovolje se malim. Lepo vidim,

čoveka vašeg iskustva i znanja

ne može zabaviti moj razgovor siroti.

FAUST:

Jedan tvoj pogled samo, reč tvoja samo jedna

više mi kaže nego sva mudrost ovog sveta.

(Ljubi joj ruku.)

MARGARETA:

Ne trudite se! O, zar vam ne smeta

da ljubite je? Tako je neugledna,

sva hrapava, ogrubela i ružna!

Ah, za ime Boga,

kada se setim šta sve bejah dužna 3220

da radim! Moja majka izvanredno je stroga.

(Prolaze).

MARTA:

Gospodin, znači, na putu je često?

MEFISTOFELES:

Ah, posao i dužnost vazda nas nekud šalje!

S tugom iz mnogih polazimo mesta,

al' šta to vredi kad moramo dalje!

MARTA:

Čovek u mlade, vetropirske dane

još može da tumara veselo na sve strane;

al' kada stisnu starost i zlo doba,

on je na niske spao grane

Page 183: Goethe Faust Srpski Latinica 2

mora li sam teturati put groba. 3230 MNFISGOFKP-S:

S užasom gledam na to iz daleka.

MARTA:

Na vreme promislite o svemu što vas čeka.

(Prolaze.)

MARGARETA:

Daleko od očiju, daleko i od srca!

Istinu veli poslovica ta.

Da govorite učtivo, to znate;

al' prijatelje mnoge vi imate,

pametnije no što sam ja.

FAUST:

O, draga, veruj, to što pameću krste ljudi

često je samo kratkoumlje tašto.

MARGARETA:

Kako to?

FAUST:

Ah, ta zašto da jednostavnost, zašto 3240

da nevinost se nikad ne probudi

da jasno spozna svoju svetu vrednost

i bude svesna sebe same!

Zašto da skrušenost i smernost,

ta najveća dva dara što ih štedra

priroda deli s ljubavlju iz nedra -

MARGARETA:

Mislite samo dva-tri trena na me,

a ja ću preko dana uvek dovoljno moći

Page 184: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da mislim na vas.

FAUST:

Često ste u samoći,

zar ne?

154

MARGARETA:

Pa jesam; naše malo je domaćinstvo, 3250

al' ipak stalno mora o njemu da se stara.

Sluškinju ne držimo; i tako ja detinjstvo

i mladost svu u poslu protumarah;

kuvati moram, mesti, plesti, šiti

i celog dana na nogama biti;

a majka drži do najstrožeg reda

i sve zagleda!

Nije baš da nas nemaština kolje

te se toliko steže; naprotiv, ima dosta,

od mnogih ljudi bismo mogli živeti bolje; 3260

posle mog oca lep imetak osta,

kuća i mala bašta izvan grada.

Al' prilično je miran sad mojih dana tok;

moj brat kb vojnik služi rok,

a sestrica mi umre iznenada

Sa njome mnogo videla sam jada;

al' ponovo bih rado podnela muku svu,

toliko mi je do tog deteta bilo stalo.

FAUST:

Ako je na te ličila bar malo,

Page 185: Goethe Faust Srpski Latinica 2

anđeo pravi beše.

MARGARETA:

Odgajila sam nju, 3270

i od sveg srca zavolela je mene.

Ona po smrti očevoj se rodi;

majku tad tako teška bolest zgodi

da nade sve već behu izgubnjene,

i jedva najzad da se sporo poče

oporavljati. Nije moglo biti

ni pomena da doji to siroče,

pa ga se sama moradoh prihvatiti,

podizati ga na mleku i na vodi?

i tako posta moje, sasvim se sa mnom srodi. 3280 Na ruci mojoj, na mom krilu se praćakalo,

smešilo mi se, raslo i na nožice stalo.

FAUST:

Zacelo čistu sreću iskusila si tako.

MARGARETA:

Al' često, verujte mi, nije mi bilo lako.

Noću kraj moje postelje je njena

kolevka bila; čim se pomakne, istog trena

budila sam se i ja; sad je poj,

sad je u krevet stavi svoj,

sad, kada bi se zaplakala jako,

ustaj i nosaj je i n>iši svejednako, 3290

a rano zorom uz korito stoj;

pa na pijacu trči, kuvaj, pometi stan,

i tako svaki bogovetni dan.

Page 186: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ponekad to, gospodine, i dodija;

al' zato jelo prija, počinak zato prija.

(Prolaze.)

MARTA:

Muka je to za jadne žene!

Mator se momak teško preobrati.

MEFISTOFELES:

Jedino neko poput vas bi mene

mogao s puta pogrešnog da vrati.

MARTA:

Recite pravo, da l' ste već našli što, 3300

da li vam srce zaplenio ko?

MEFISTOFELES:

Stara je reč: od doma i ognjišta

i verne žene nema bolje ništa.

MARTA:

Mislim, pa zar vas nikad želje ne obuzeše?

MEFISTOFELES:

Svud su me, gde god dođoh, učtivo dočekali.

156

MARTA:

Htedoh da kažem: nikad zar ozbiljno ne beše?

MEFISTOFELES:

Nikad ne valja da se čovek sa ženom šali.

MARTA:

Ah, vi me ne shvatate!

MEFISTOFELES:

Page 187: Goethe Faust Srpski Latinica 2

To mi je strašno žao!

Al' da ste dobra srca - toliko sam razabrao!

(Prolaze).

FAUST:

I samo što u baštu kročih 3310

poznala si me, anđelska sliko divna?

MARGARETA:

Zar ne videste? Oborila sam oči.

FAUST:

I opraštaš mi drskost? Nisi kivna

što sam onomad, kada sam te sreo

na povratku iz crkve, bio onako smeo?

MARGARETA:

Pometena sam bila mnogo,

prvi put mi se desilo to;

nikada niko nije mogb

o meni reći ružno što.

Ah, mislila sam, da ne vide on 3320

što neprilično u držanju tvom?

K6 da mu samo za tren beše stalo

da s ovom curom proveseli se malo.

Al' priznajem: ni sama ne znam šta to

prostruja mnome k vama, šta me to zaobruča;

tek, zbilja, beh na sebe veoma ljuta zato

što na vas nisam mogla biti ljuća.

1 FLUST:

Premila!

Page 188: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MARGARETL:

Samo časak!

(Uzbers belu radu i kida latace, jednu za drugom.)

FAUST:

A šta će od tog biti?

Želiš li, možda, venac sviti?

MARGARETA:

Ne, to je samo igra.

FAUST:

Kakva?

MARGARETA:

Idite, molim! 3330

Ismejaćete me samo.

(Otkida latice i šapuće)

FAUST:

Šta šapćeš?

MARGARETA (polugdasno):

On me voli -

ne voli.

FAUST:

Preljupko lice nebesko!

MARGARETA (nastavlja):

Voli -

ne voli - voli - ne voli -

(istrgavši poslednju laticu ozarena radošću)

Voli me!

FAUST:

Page 189: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Jeste, dete moje!

Glas ovog cveta neka ti bude

158

božansko proročanstvo. Voli te!

Shvataš li šta to znači? Voli te!

(Hvata je za obe ruke.)

MARGARETA:

Sva se stresam!

FAUST:

O, ne cepti! Neka ti ovaj pogled,

neka ti ovaj stisak ruke kaže 3340

što se ne može izreći:

Sav se predati i osetiti

milinu koja mora biti večna!

Večna! - Njen kraj bi značio očajanje.

Ne, nema kraja! Nema kraja!

MARGARETA (stiska mu ruke, otrgne se i otrči. On za trenutak sto-

ji zamišljen; pa pođe za njom)

MARTA (dolazeći):

Spušta se noć.

MEFISTOFELES:

Jest, valja da se kreće.

MARTA:

Zamolila bih vas da ostanete još,

al' svet je ovde vrlo loš.

Baš kb da niko živi neće

da sopstvenog se posla lati - 3350

Page 190: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sve vam to vreba, svaki susedov korak prati.

Ma šta da čovek čini, ma šta da pokušava,

svet odmah počne da ga olajava.

A naših dvoje mladih?

MEFISTOFELES:

Niz stazu je uteklo

kao dva leptirića u obesnome letu.

19 MLRTA;

On joj je sklon, po svemu bi se reklo.

MEFISTOFELES:

I ona njemu. Tako je to na svetu.

BAŠTENSKA KUĆICA

Margareta ulazi trčeći, skriva se iza vrata, i sa prstom ia ustima

viri kroz pukotiiu.

MARGARETA:

Evo ga!

FAUST (dolazi):

Ovde si se skrila!

Ah, što si vešto zametnula trag!

Al' sad si moja, vragolanko mila! (Ljubi je.) 3360

MARGARETA (grleći ga i uzvraćajući poljubac) :

Mili moj! Od sveg srca si mi drag!

(Mefistofeles kuca na vrata.)

FAUST (ljutito lupajući nogom o tle) :

Ko je?

MEFISTOFELES:

Prijatelj!

Page 191: Goethe Faust Srpski Latinica 2

FAUST:

Zver!

MEFISTOFELES:

Rastanka dođe čas.

MARTA (dolazi) :

Kasno je, gospodaru.

FAUST:

Zar da ne ispratim vas?

160

MARGARETA:

Majka bi - Zdravo pošli!

FAUST:

Zbilja se ići mora?

Ostajte zdravo!

Zbogom!

MARGARETA:

Do viđenja - do skora!

(Faust i Mefistofeles odlaze.)

Šta sve ovakav čovek, blagi Bože,

ume da misli, šta sve zna i može!

Pred njim se samo od stida rumenim,

na sve što kaže odgovaram sa: da.

Prava sam mala neznalica ja 3370

i ne shvatam šta nalazi u meni. (Ode.)

ŠUMA I PEĆINA

FAUST (sam):

Uzvišen duše, dao si mi, dao

Page 192: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sve za šta moljah. Nisi mi uzalud

obratio iz plamena svoj lik.

Za kraljevstvo si meni predivnu

prirodu dao, a s njom i snagu da je

osećam i da u njoj uživam.

Dozvoljavaš mi ne samo da nju

posetim prepun hladnog divljenja

nego i da u ambis njenih grudi 3380

zagledam kb u dušu prijatelja.

Niz živih bića provodiš kraj mene

i učiš me da braću svoju poznam

u tihom žbunu, u vazduhu i vodi.

I kada cela šuma od oluje

hučne zaškripi, kad cinovska smrča

1 rušeć se sobom povlači i mrvi

okolno granje, debla susedna,

te sav breg muklom jekne grmljavom

od njenog pada - ti me bezbednoj

pećini vodiš tad, pokazuješ

mom oku mene samog, pa se mojih

sopstvenih grudi tajna i duboka

čudesa širom razotkrivaju.

A kada čisti Mesec odskoči

isceliteljski preda mnom, uzlebde

sa litica i žbunja vlažnoga

prošlosti srebrn-likovi i blaže

oporu radost mog razmišljanja.

Page 193: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ah, za čoveka savršenstva nema,

osećam sada Uz milinu ovu,

koja me bogovima uznosi,

dao si meni saputnika, kojeg

sada se već ne mogu lišiti,

ma kol'ko da me bestidno i hladno

preda mnom samim on unižava

i ni u šta, tek pukim daškom reči,

preobraća sve tvoje darove.

Revno u duši mojoj divlji oganj

za onim divnim likom podstiče.

I tako ja od Nožude teturam

k uživanju, a sred uživanja

ponovo čeznem sav za požudom.

MNFISTOFRJ1ES (ulazi).

Zar se ne zasitiste tim životom?

Kako vas on na duži rok veseli?

JTepo, okuša čovek jedanput, ali potom

neka se hitro k nečem novom seli!

FAUST:

Gledaj ti svoja posla, to bi ti bilo bolje

Zar mi povazdan moraš dosađivati?

12

MEFISTOFELES:

De, de! Na miru ću te pustiti drage volje; 3420

to mi ti ne smeš ozbiljno prebacivati.

Sa tobom, brajko, kiselim osornjakom,

Page 194: Goethe Faust Srpski Latinica 2

večnim zakeralom, ludakom,

izgubio bih zbilja malo.

Celoga dana imam grdna posla!

Do čega, pak, gospodinu je stalo,

šta, opet, ne voli nimalo,

to mu ne možeš nikad pročitati sa nosa.

FAUST:

E, sad si pravi ton pogodio!

Dosađuj mi, pa još zahvalnost traži! 3430

MEFISTOFELES:

Kako bi, bedni zemljin sine, kaži,

bez mene život svoj provodio?

Od lupetanja mašte zapletene

zadugo sam te oslobodio;

sem toga, da ti nije bilo mene

već ne bi više svetom hodio.

Što tu da čučiš sred špšva i kamenja

kb buljina po belom danu?

Iz mahovine vlažne i kapuckavog stenja

da srkućeš, ko žaba, hranu? , 3440

Baš krasno, slatko traćenje života!

Još se po tvojoj duši doktor mota.

FAUST:

Shvataš li kakve sile nove

pruža mi život sred pustoši ove?

Čak, kad bi to naslutiti i znao,

ti si, ko đavo, već dovoljno zao

Page 195: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da bi mi takvu sreću dao.

MEFISTOFELES:

Da, nadzemaljsko uživanje, zacelo!

Po noći i po rosi ležati u planini, grliti strasno zemlju i nebo celo, 3450

smatrati, nadut, da Bog si na visini,

kroz srž se zemlje slutljivo prorivati,

grudima obgrljivati svih šest dana sazdanja,

s ponosnom snagom ne znam šta sve uživati,

s ljubavnim miljem u sve se začas prelivati,

zemaljsku ljusku sa sebe zbacivati,

pa tad sav napon uzvišenog saznanja -

(praveći gest)

ne smem da kažem kako - rasprskivati

FAUST:

Sram nek te bude!

MEFI STOFELES:

A, to vam nije milo!

Imate pravo reći uljudno: sram te bilo! 3460

Pred čednim uhom ne sme da pomene ni glasak

ono bez čeg ne mogu čedna srca ni časak.

Ukratko, ja ti ne branim: obmanjuj

sebe pokatkad, lažju se pothranjuj;

al' dugo tako izdržati nećeš.

Začas od hajke klonuće tvoj dah

i vrlo brzo sam sebe satrećeš

kada te skole ludilo i strah.

Dosta s tim! Tvoja draga sedi u svojoj kleti,

Page 196: Goethe Faust Srpski Latinica 2

a sve joj skučeno i tmurno i čemerno. 3470

Ne izbijaš joj iz pameti,

voli te zbilja prekomerno.

Sve je tvoj ljubavni bes isprva preplavio,

kb kad se topi sneg, pa potok zapenuši;

ti si ga njoj u srce slio,

i opet potok tvoj presuši.

Bolje bi bilo, silni velmožniče,

umesto što po gori presto gradiš,'

da to šiparče, to jadniče

za ljubav njegovu nagradiš. 3480

164

Njoj vreme strašno sporo teče;

s prozora gleda gde oblaka čete

nad starim gradskim zidom lete.

„Što li ptičica nisam!" tako joj pesma teče

po ceo dan, sve do u kasno veče.

Katkad je vedra, najčešće gleda žalno,

katkad od plača sva je bleda,

pa opet smireno izgleda,

a zaljubljena je stalno.

FAUST:

Zmijo! Zmijo!

MEFISTOFELES (za sebe):

Kladim se, sad si mi dolijb!

FAUST:

Zlikovče, smesta se udalji!

Page 197: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Ne pominji toj lepoj ženi ime!

Požudom prema njenom premilom telu ne pali

moja već poluluda čula, ne smućuj me njime!

MEFISTOFELES:

Pa ne znam šta bi hteo? Njoj se čini

da si ti pobegb od nje,

a upola i jesi zbilja.

FAUST:

Ne,

njoj sam ja blizak i kad sam u daljini,

zaboraviti nikad je ne mogu, 3500

izgubiti ne mogu; zavidim čak i Bogu

kada se setim da možda ovog trena

njezine usne dotiču mu telo.

MEFI S TOFELES:

Odlično, prijatelju! Zbog dva njena

blizanca ona, zbog laneta dva

što im je paša ljiljan-polje belo,

zavidan često bejah ja.

1 FAUST:

Svodniče, beži!

MKFISTOFELES:

Grdite, baš krasno!

Ja na to moram da se smejem glasno.

Bog, koji momka i devojku sazda, 3510

uoči smesta da za njega sada

plemenitijeg posla nema

Page 198: Goethe Faust Srpski Latinica 2

no što je taj da njima vazda

pogodnu priliku priprema.

Ta hajte, nuto silnog jada!

Očekuje vas draganina soba,

ne, valjda, smrt i tama groba!

FAUST:

Šta mi nebeska radost u njenom naručju znači?

Daj da se uz nju ogrejem i ozračim!

Zar večito ne osećam njen jad? 3520

Zar nisam ja begunac i bezdomnik,

nečovek što je, ne znajuć šta je naumio,

od stene k steni kao vodopad

u besnom nespokojstvu šumio,

jedino žudan ponora ogromnih?

A tu postrance ona, sa detinjskom

dušom, sa duhom još nerascvetanim,

u kolibici na pristranku platinskom,

i sav njen rad, svi njeni dani

u tome malom svetu bili su sadržani. 3530

A ja, stvorenje bogomrsko,

nisam na tome samo stao

što sam sve stenje počupao

i u prašinu ga smrskb!

Nju samu, mir njen razorio sam ja, -

tebi je, pakle, trebala žrtva ta!

Đavole, ti pomozi da vreme straha skratim!

Što mora biti, nek se odmah sluči!

Page 199: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nek se sudbina njena na mene sunovrati

i ona sa mnom u ambis nek se sruči! 3540

1

MEFIS GOFELES:

O, kakav opet žar i ključanje i vrenje!

Budalo, idi i utehu joj daj!

Kad takva ćupa ne vidi rešenje,

pomisli odmah da je svemu kraj.

Nek žive oni što se hrabro drže!

Pa ti si se već lepo počeo ođavoljavati.

Na svetu ništa bljutavije ni mrže

nego kad đavo počne očajavati.

GRETIČINA SOBA

Gretica, za motovilom, sama.

GRETICA:

Bolna sam srca,

bez mira i sna,

nikad ih više

ne stekoh j a.

Kad nije on sa mnom,

u grobu sam tamnom,

ceo mi svet

gorči kb jed.

Bednu mi glavu

smutio jad,

u srču se duša

rasprsla sad.

Page 200: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Bolna sam srca,

bez mira i sna,

nikad ih više

ne stekoh ja.

Sve njega gledam,

sve njega snim,

iz kuće samo

idem za njim. Uzvišen korak,

plemenit stas, 3570

taj osmeh, ta sila

u oku, taj glas,

pa njegovih reči

čaroban dah,

i stisak ruke,

i poljubac, ah!

Bolna sam srca

bez mira i sna,

nikad ih više

ne stekoh ja. 3580

Za njim mi grudi

sažiže žar;

ah, da ga malo

zadržim bar,

pa da ga ljubim

u naručju svom

da sva iščilim

u poljupcu tom!

Page 201: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MARTINA BAŠTA

Margareta. Faust.

MARGARETA:

Obećaj, Henriče!

FAUST:

Sve što budem mogb!

MARGARETA:

Kako sa tvojim verovanjem stoji? 3590

Ti si u srcu predobar, al' se bojim

da ne mariš za religiju mnogo.

168 FAUST:

Nemoj to, dete, pominjati!

Osećaš, valjda, da sam tebi sklon;

za one koje volim rado ću život dati,

a nikome ne želim otimati

veru i crkvu koju štuje on.

MARGARETA:

To nije kako valja, čovek to

i verovati mora.

FAUST:

Mora?

MARGARETA:

O,

da su mi reči bar malo uticajne! 3600

Pa ti ni svete ne poštuješ tajne.

FAUST:

Poštujem.

Page 202: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MARGARETA:

Al' bez žara. Niti na ispovesti

niti na službi božjoj čovek te neće sresti.

Veruješ li u Boga?

FAUST:

Draga, ko reći sme:

Ja verujem u Boga?

Upitaj sveštenike, pitaj mudraca koga:

svi odgovori njini kb da ismevaju toga

što pita.

MARGARETA:

Dakle, ne veruješ, ne?

169 FLUST:

O, milolika moja, nemoj te

reči pogrešno shvatiti! 3610

Ko će se toga latiti

da ga nazove? Ko će mu ime odrediti?

I ko sme ispovediti:

Ja verujem u njega?

Ko će se osećanjem zaluditi

pa se usuditi

da kaže: Ja u njega ne verujem?

Zar Sveobujmitelj,

zar Sveodržatelj

ne obuhvata i ne održava 3620

tebe i mene i sebe sama?

Zar se nebeski svod ne diže gore?

Page 203: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nije li, ovde dole, Zemlja čvrsta?

I zar se ne dižu večite zvezde

milosno motreći nas?

Zar ge ja ne gledam, oči u oči,

i zar ti sve ne navire

u glavu i u srce

talasajuć se večnom tajnom

nevidljivo vidljivo kraj tebe? 3630

Ispuni srce tim, nek se preliva,

pa kad te celu prožme sreća živa,

nazovi ovo kako hoćeš,

zovi to: sreća: Srce! Ljubav! Bog!

Ja nemam za to imena!

Osećanje je sve;

ime je šum i dim

što omagljuje nebesko žarenje čisto.

MARGARETA:

J1epo i krasno ovo sve je;

i župnik kaže skoro isto,

iako ne baš rečima tim.

3640

170

FAUST:

Sva srca koja Sunce greje

govore ovo podjednako,

na svom jeziku svako;

pa što i ja na svom

Page 204: Goethe Faust Srpski Latinica 2

govorio to isto ne bih?

MARGARETA:

Kada te slušam, još zvuči kako-tako,

al' još je mnogo lošega u tom;

nedostaje hrišćanstva tebi.

FAUST:

Premilo dete!

MARGARETA:

Odavno već mi je žao 3650

što si onako društvo odabrao.

FAUST:

Kako to?

MARGARETA:

Meni se u dnu duše gadi

od onoga čoveka što te prati;

otkako pamtim, meni nije niko

srce ozledio toliko

kao taj čovek neprijatni.

FAUST:

Ne boj se njega, anđele moj zlatni!

MARGARETA:

Kad je on tu, uzavri krv mi sva.

Inače lepo mislim o svakome čoveku;

ali, koliko čeznem da tebe gledam ja, 3660

toliko pred njim osećam grozu neku

i smatram ga za hulju, za varalicu zlog!

Ako ga krivo bedim, nek oprosti mi Bog!

Page 205: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1 FAUST:

Mora i takvih čudaka da ima.

MARGARETA:

Možda; al' ne bih izdržala s njima.

Samo što preko praga kroči,

podrugljivo rogači oči,

a uz to i gnev iz njih seva;

odmah se vidi da saučešća nema;

na čelu njemu napisano stoji 3670

da nikoga i ništa ne voli što postoji.

U tvom naručju kakva je divota,

sloboda, predana toplota,

a pred njim dušu nešto stegne mi iznenada.

FAUST:

Anđele prepun slutnje!

MARGARETA:

To me svlada

toliko da mi se čak čini,

čim se on nađe negde u blizini,

da sam prestala da te volim!

Sem toga, kad je tu, ne mogu da se molim,

i to mi srce razjeda i tre; 3680

i ti to osećaš, zar ne?

FAUST:

Ne podnosiš ga, jednom rečju!

MARGARETA:

Moram sad poći.

Page 206: Goethe Faust Srpski Latinica 2

FAUST:

O, zar nikad neću

provesti miran tren uz grudi tvoje,

da nam se duše, da nam se srca spoje?

12

MARGARETA:

Ah, bar da spavam sama!

Rado bih, kada padne tama,

odšipila ti vrata, da uđeš u naš dom;

al' moja majka spava lakim snom,

pa da zateče počem nas, 3690

ja bih umrla, mislim, onaj čas.

FAUST:

Anđele, za to ima leka!

Samo tri kapi iz bočice ove,

ako ih pred noć uspeš u njenu čašu mleka,

uljuškaće je u duboke snove.

MARGARETA:

Za tebe, mili, učinila sve bih!

Al' nadam se da ovo neće škoditi njoj!

FAUST:

Zar bih inače smeo da to predložim tebi?

MARGARETA:

Pogledaš li me samo, dobri moj,

nešto me goni, ne umem reći šta, 3700

da ti po volji činim, sva presrećna zbog toga

Toliko već učinih za te ja

Page 207: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da skoro ničeg više i nema što bih mogla.

(Ode.)

(Pojavljuje se Mefistofeles).

MEFISTOFEJ1ES:

Ode l' majmunče?

FAUST:

Opet si špijunirao?

MEFI STOFELES:

Razgovor ceo slatko sam razabrao:

ispit je gos'in doktor polagao iz vere; i to će njemu, nadam se, i prijati.

Cure su prosto crkle žudeći preko mere

da za svakoga znaju

da l' je pobožno skrušen po starom običaju; 3710

jer misle: ko tu mora rep povijati,

povijaće ga i pred nama na kraju.

FDUST:

Zar možeš ti, čudovišniče, shvatiti

kako li ovo verno biće divno,

prepuno vere, koja njoj jedino

blaženstvo pruža, svetački mora patiti

kad pomisli da najdraži je n>en

izgubljen, da je pakla plen?

MEFISTOFELES:

Natčulno-čulno zacopani brate,

na svoj prst tebe devojčurak mota. 3720

FAUST:

Nakazo-rugalice od đubrenja i vatre!

Page 208: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFISTOFELES:

A lica čita da je to divota!

Šta joj to dušu potresa i muti

u društvu mom, ne ume reći pravo,

ali pod ovom mojom maskom sluti

smisao skriven, tajnu neku sriče;

oseća da sam genije, dabome,

a možda čak i sami đavo.

No, a večeras - ?

FAUST:

Šta te se to tiče?

MEFISTOFELES:

Pa i ja uživam u tome! 3730

174 KRAJ ČESME

Grstica i JJiza sa krčazima.

LIZA:

O Varvari ti nisi zar

čula ni reči?

GRETICA:

Ne. Ja retko viđam svet.

LIZA:

Čuh danas od Sibile - nesumnjiva je stvar!

Izgubila je najzad cvet

i đavo ju je uzeo pod svoje.

Tako je to kad dižeš nos do neba?

GRETICA:

Kako to?

Page 209: Goethe Faust Srpski Latinica 2

LIZA:

Mani, bazdi! A tako joj i treba:

kad jede i kad pije, ona sad hrani dvoje.

GRETICA:

Ah!

JŠZA:

Što je snađe, to je i zaslužila

Otkad se već sa momkom onim družila! 3740

Vazda su nekud zajedno hodali,

u sela i na igranke se vodali!

Smatrala sebe bogzna kol'ko finom,

a on je častio kolačima i vinom;

uobrazila da je silna lepota,

a nimalo obzira nije imala

niti je znala šta je sramota

no je sve poklone njegove primala.

To ti se štipkalo i cmakalo u slast;

i sad, dabome, ode čast! 3750

175 GRKTICA:

Jadnica!

J1IZA:

Još i žališ tu loću!

Dok smo mi druge prele kraj banka

i majke nas nisu puštale noću,

ona je bila uz svog macanka;

na klupici i u mračnom tremu

vreme im letelo u trenu.

Page 210: Goethe Faust Srpski Latinica 2

E, sada neka spusti to malo svoga nosa

i pokoru nek primi u košulji i bosa!

GRETICA:

On će je sigurno uzeti za ženu.

J1IZA:

Baš bi lud bio! Za momka okretnoga 3760

ima i drugde oduške; sem toga,

već je i klisnuo.

GRETICA:

Pa to je ružno.

LIZA:

Upeca li ga, provešće se tužno.

Momci će njezin venac rastrgnuti,

a mi ćemo joj slamu pred vratnice posuti. (Ode.)

GRETICA (polazeći kući);

Kako sam samo jezik drešila

pre, kad bi neka devojka zgrešila!

Kako za porugu tuđem grehu

sve reči mi nedovoljne behu!

Kako sam crn greh ocrnjivala 3770

i u crnjenju preterivala,

i krstila se i važno pućila,

a sad se i sama grehu izručila!

Al' - sve što na to me prinudilo,

ah, Bože, bilo je dobro i milo!

176

GRADSKI BEDEM

Page 211: Goethe Faust Srpski Latinica 2

U udubljenju u zidu kip Bogorodice predstavljene kao Mšeg Lj1o-

goza; pred kipom vaze sa cvećem.

GRETICA (stavlja sveže cveće u vaze):

Božanska mati,

ti koja iskusi kako se pati,

s milošću gledaj put jada mog!

Ti, srca prostreljena,

slomljena, ucveljena, 3780

gledaš raspetog sina svog.

Jaučeš zbog svog sina

i gledaš put visina

da te očinski usliši Bog.

Ko sluti

bol što me smuti,

od koga krv mi ljuto vri?

Šta moje srce sneveseli,

i zašto drhti, i šta želi

to samo ti znaš, samo ti! 3790

U jutro i u veče

duša me penje, peče,

grudi mi para mač!

Srce se moje slama!

Ah, tek što ostanem sama

briznem u plač, u plač.

Saksije na svom prozoru

orosih suzama, ah,

kada ti ovo cveće

Page 212: Goethe Faust Srpski Latinica 2

u rano jutro brah. 3800

1 Kad mi u osvit dana

u sobu sunce sja,

čemerom obrvana

na postelji sedim ja.

Pomozi! Sramoti i smrti me ne daj!

Božanska mati,

ti koja iskusi kako se pati,

milostivo na bedu moju gledaj!

NOĆ. ULICA PRED GRETIČINIM VRATIMA

VALENTIN (vojnik, Gretičin brat):

Kada sam pre sa društvom pio,

mnogi hvalisavac tu je bio, 3810

i gomila veselih momaka

bučno je slavila cvet devojaka

zalivajući vinom tu hvalu -

a ja sam, s laktom na astalu,

u bezbednome sedeći miru

slušao razmetanja na piru;

pogladio bih s osmehom bradu,

uzeo punu čašu vina

i rekb: Svi za svoje znadu!

No da l' u carstvu jedna jedina 3820

naliči mojoj sestrici Greti,

može li joj vode prineti?

Tad bi se zveket čaša zaorio,

mnogi bi viknuli: Pravi je zborio,

Page 213: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ona je dika celog svog roda!

A hvališe kb da bi polila voda.

A sad! - da čovek čupa kose,

da prosto izađe iz kože! -

peckajuć zlobno i vrteći nosem

svaka me hulja vređati može! 3830

178

Kao loš dužnik moram da stojim,

na svaku reč slučajnu da se znojim!

Pa makar prebio svu tu bagažu.

opet im ne smem reći da lažu.

Ko se to amo šunja i krade?

Biće ih dvojica, tako mi brade!

Ako je on to, ja ću ga ščepati

za gušu, smesta mora krepati!

(Faust. Mefistofeles.)

FAUST:

Kako kroz prozor sakristije one

plaminja večnog kandioca sjaj, 3840

pa trnući po rubovima tone

u mrak što guta svaki njegov kraj!

Ovakva tmina mojom dušom vlada.

MEFISTOFELES:

A ja sam pohotan kb neka mačka mlada

što uz požarne lestvice se šunja

i mota oko zidova i žbunja.

Zaista orno priliku motruckam

Page 214: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da se projarcam malo i malo prokraduckam

To mi već celo telo podrhtava

od divne Valpurgine noći 3850

što preksutra će opet doći;

tu barem svako zna zašto ne spava.

FAUST:

A da l* će dotle blago izgoniti

što onde videh ga gde sja?

MEFISTOFELES:

Uskoro ću ti sreću pokloniti

da ono ćupče izvučeš iz tla.

Onomad tamo virnuh iz čista mira,

puno je prekrasnph talira.

19 FAUST:

A nakit? Malen prsten bar

da njim ukrasim svoju dragu vernu? 3860

MEFISTOFELES:

Jest, videh onde nemu stvar,

na nisku naliči bisernu.

FAUST:

E, tako valja! Uvek mi je krivo

kad odem njoj, a nisam je darivb.

MEFI STOFELES:

Ne treba zato da vas boli glava

što uživate u nečem zabadava.

A sad, dok nebo zvezdama se zlati,

počujte jedno pravo remek-delo:

Page 215: Goethe Faust Srpski Latinica 2

moralna pesma ta će, tvrdim smelo,

još jače glavu da joj obrlati. 3870

(Peva uz gitaru.)

Šta li to radi Kata

kraj draganovih vrata

u sami osvit ran?

Kb devica sad kreće,

al' kb devica neće,

bogme, izići van!

U pamet, jadne lude!

Kada se ono zbude,

uzalud već je sve.

Tim lopužama, znajte, 3880

samo sa burmom dajte

što traže, a ne pre.

VALENTIN (prilazi):

Kog mamiš ovde? Grom i pakb!

Sevaj, prokleti opsenaru!

Do vraga najpre tu gitaru!

Za njom pevača isto tako!

10

MEFI STOFEL ES:

Ode gitara! Nema od nje ništa.

VALENTIN:

A sada da vam rascopam čelišta!

MEFISTOFELES (Faustu):

Doktore, sad ne uzmiči! Hodi!

Page 216: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Drži se mene, da ruku ti vodim. 3890

Napolje s mačem! Čvrsto bodi!

Ja ću odbijati udarce sve!

VALENTIN:

De, odbij ovaj!

MEFISTOFELES:

Što da ne?

VALENTIN:

I ovaj!

MEFISTOFELES:

Svakako! Odgovori!

VALENTIN:

Ovo je kb da se đavo bori!

Šta je to? Već mi je ruka sva kruta.

MEFISTOFELS (Faustu):

Sad!

VALENTIN (pada):

Jao!

MEFISTOFEJ1ES:

Sklonismo cipova s puta!

A sada čistac! Sad kidajmo:

evo već nastaje vika luda.

S policijom se snalazim sjajno, 3900

al' teško s pretnjom božjeg suda.

181 MLPL (na irozoru):

U POMOć!

GRKTICL (na prozoru):

Page 217: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Sveću!

MLRTA (kao gore):

Tuku se, psuju

i mačevima zamahuju.

NLROD:

Evo, već jedan mrtav pao!

MARTA (izlazeći):

Gde su one ubice sad?

GRETICA (izlazeći):

Ko leži ovde?

NAROD:

Tvoj brat.

GRETICA:

Jao!

O, Svemogući! kakav jad!

VALENTIN:

Umirem! Kratka reč, al' pre

no se i kaže, čovek mre.

Žene, što lelečete vi? 3910

Hodite, počujte me svi!

(Svi staju oko njega.)

Gretice, vidiš, mlada ti si,

pa ni pametna mnogo nisi,

zabrljala si dosta.

U poverenju ću ti reći:

sad stazom bluda dalje kreći,

kad jednom već drolja posta.

Page 218: Goethe Faust Srpski Latinica 2

182

GREGICA:

O, brate! Bože! Zašto sve to?

VALENTIN:

Ne prljaj božje ime sveto!

Nažalost, zbi se što se zbi, 3920

a biće kako mora biti.

S jednim započe krišom ti,

za njim će drugi pohrliti,

a kad s njih deset legneš tako,

imaće te u gradu svako.

Kad se sramota rodi, počnu

brižno od sveta da je kriju,

navlače joj koprenu noćnu

preko glave i ušiju;

štaviše, želi je zatrti svak. 3930

Al' kad poraste i ojača,

gologlava i danju korača,

mada je tad i grđa čak.

Što joj ružnije lice biva,

to se manje od svetlosti skriva.

Zaista vidam, idu dani

kad će se građani valjani

od tebe sklanjati, javne žene,

kb od lešine okužene.

Klonuće ti srce u grudima 3940

kad staneš oči u oči s ljudima!

Page 219: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nećeš nositi nakit od zlata

ni nabranu čipku oko vrata!

Na igranci nećeš svilom šuštati,

u crkvi te neće pred oltar puštati!

U mračan kut ćeš prognana biti,

međ bogalje se i prosjake skriti,

pa ako ti posle i oprosti Bog,

prokleta bićeš za veka svog!

1 MLRTA:

Bolje od Boga milost prosite! 3950

Huljenjem njemu ne prkosite!

VALENTIN:

Ah, motko suva, pezo drska,

da mi je da ti kosti smrskam!

Tad bi me, nadam se, Gospod razrešio

svega što sam ikada zgrešio.

GRETICA:

Brate! Kakva paklena muka!

VALENTIN:

Kažem ti, ne plači niti kukaj!

Najgore si mi srce posekla

time što si se časti odrekla.

Sad krećem, svladan smrtnim snom, 3960

ko čestit vojnik Bogu svom. (Umira)

KATEDRALA

Služba božija, orgulje i pojanje,

Gretica među gomilom naroda. Zao duh iza Gretice.

Page 220: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ZAO DUH:

Koliko si se osećala drukčije,

Gretice, dok si ovde još nevina

oltaru prilazila,

dok si iz knjižice pohabane

molitve tepala,

srca upola obuzetog

igrama dečjim, upola Bogom!

Gretice!

Gde ti je glava? 3970

U tvome srcu

kojeg li zločinstva?

Moliš li se za dušu svoje majke,

1

koja se tvojom krivicom u snu prenela

do dugog, dugog mučenja?

Čija je krv na tvome pragu?

- A pod srcem tvojim

zar se već ne budi i ne bubri

nov život, strašeći tebe i sebe

prisustvom punim strepnje? 3980

GRETICA:

Jao! Jao!

Kad bih se mogla otresti misli

što su me skolile

sa svih strana!

HOR:

Page 221: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Bjeb 1gae, Še v Ša

8o1ueg baesćpp t EauŠa . (Orgulje.)

ZAO DUH:

Jarost te obuzima!

Truba se razleže!

Grobovi podrhtavaju!

I tvoje srce,

iz mira praha i pepela

vaskrslo

u muke ognjene,

budi se i drhti!

GRETICA:

Što nisam daleko odavde!

Kao da mi orgulja zvuk

preseca dah.

a pesma mi kida

najdublji kutak srca.

HOR:

Ji<1eh eg§o siš &e(1eđi,

^ikCiŠ 1a1e1 adrageđk,

pL JpiIiš gešapeđI.

3990

4000 GRKTICL:

Ugušiću se!

Stubovi me

sputavaju!

Svod me

Page 222: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pritiska! - Vazduha!

ZAO DUH:

Skrij se! Greh i sramota

ne ostaju skriveni.

Vazduha? Svetlosti? 4010

Teško tebi!

HOR:

Oš<1 biš Š15e g 1ips dkšgib?

Oieš raiopiš go§a1igib?

Siš ujh jibŠb bk besigib?

ZAO DUH:

Preobraženici odvraćaju

lice od tebe?

Čista se bića groze

da ruke ti pruže!

Jao tebi!

HOR:

Ošs! biš Š15e g 1ips sJkGigib ? 402 0

GRETI1DA:

Susetko! Bočicu! - (Obeznani se.)

VALPURGINA NOĆ

U1ŠŠŠŠ Harc. Prsdso izmsđu Širksa i Vlsnda. Faust. Mefi-

stofeles

MEFISTOFELES:

Ne želiš metlu zar? A ja bih bio

srećan da jarac ponese me jak.

Taj mi je dugi put već dojadio.

Page 223: Goethe Faust Srpski Latinica 2

186

FAUST:

Dokle sam god na nogama još čio

dovoljan mi je ovaj čvornovak.

Čemu da skratiš put preko planina?-

Bluditi lavirintima bogaza,

zatim se peti do onih visina

s kojih se ruši slap srebrnog mlaza, 4030

to je tek slast i čar ovakvih staza!

Žilama breza dah proleća lepi

već struji, već i smrča njega zna;

pa zar i naša tela on ne krepi?

MEFI STOFELES:

To ti baš ništa ne osećah ja!

Kroz moje telo zima gmiže,

hteo bih sneg i mraz da svome putu.

Gle što se tužno krnjav Mesec diže

i lije poznu svetlost rujno-žutu

i obasjava loše, te noga neprestance 4040

ili o drvo udara il' kamen!

Dozvoli, neki lutajući plamen

pozvaću! Eno jednoga postrance,

veselo gori. Hej, prijaško, stoj!

De, budi dobar, primakni se nama!

Što da uzalud plamsaš kao slama?

Prosvetli nam uz breg po stazi toj!

SVETLOST LU GALICA:

Page 224: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Iz poštovanja uspeću, bar se nadam,

da svoju laku prirodu savladam;

inače uvek let ševrda naš. 4050

MEFI STOFEL ES:

Ta nemoj! To podražavate baš

ono što ljudi čine mahom!

Hajd, kreći pravo, naređuje ti đavo!

Ili ću jednim ugasiti dahom

to tvoje biće treperavo!

1 SVETJ10ST LU1LLICA:

Vidim ja da ste vi gazda u kući

i slušaću vas ne ropćući.

Al' pazite! Planinski svaki kut

danas je pun čarolija razne vrste,

i želite li plamen lutajući 4060

da vam pokazuje kroz ludi metež put,

morate malo gledati kroz prste.

FAUST, MEFISTOFELES i SVETLOST LUTALICA

pevaju naizmeničio:

U snoliko-volšebnički

predeo nas put naš vrže.

Svetlaj obraz predvodnički,

te da minemo što brže

kroz prostranstva ova pusta!

Pogle kako šuma gusta

kraj nas leti, grane trče,

krš se klanja, sve se menja, 4070

Page 225: Goethe Faust Srpski Latinica 2

a dugačke njuške stenja

hrču, cvile, sve se grče!

Prelo trave i kamenja

potočići sa svim strana!

Je to' to žubor? Pesma grana?

Da l' ljubavni žal se roni,

ječe rajski časi oni?

Naša nada, ljubav prava!

I u susret odjek zvoni

kb predanja davnih dana. 4080

Hu-hu! Sve su bliže zvuci, -

to su vivci, kreje, ćuci;

pa zar niko još ne spava?

Šta se štunja kroz sred žbunja?

Daždevnjaci-šarenjaci!

A korenje kao zmije

plazi peskom, liticama,

1

preteć groznim viticama

da nam telo obavije;

iz čvorova živa lužja 4090

hobotničke pipke pruža

ka putniku. I bezbrojni

miševi se raznobojni

iz močvara i čečvara

i pustara jatom jate!

Roj varnica tminu para -

Page 226: Goethe Faust Srpski Latinica 2

svici to oko nas lete

i zbijene njine čete

zbunjuju nas dok nas prate.

Ali sad mi reci: da li 4100

još idemo il' smo stali?

Kb da u krug sve se kreće,

brda, stenje i drveće

što krevelje strašna lica,

dok svetlosti lutalica

sve nas gušći roj obleće.

MEFI S TOFELES:

Čvrsto se mog skuta drži!

Tu je jedan vrh prastari -

gledaj, sve se jarom prži,

Mamon se u steni žari. 4110

FAUST:

Osvitna mutna svetlost tinja,

neobično niz dolje sja!

Pa stiže čak da zaplaminja

kroz grotlo ambisa do dna.

Tu pramek dima, tu sva sila,

tu sija žar kroz maglen mrak,

pa se kb nežna vuče žila,

pa kulja kao izvor jak.

U tisuć ogranaka plamnih

vijuga doljom njegov put, 4120

189 da u pramičak se osami

Page 227: Goethe Faust Srpski Latinica 2

došav u ovaj stešnjen kut.

Kb zlatan pesak, u blizini

vrcaju iskre pleneć vid.

Al' gle! po celoj površani

pali se ona silna hrid!

MEFI STOFEL ES:

Gospodar Mamon sjajno osvetljava

svoj zamak radi ove svečanosti!

Što si to vidb, baš je sreća prava;

osećam da već stižu besni gosti. 4130

FAUST:

Kakav se strašan vihor sruči s neba?

S kakvom me silom po potiljku bije!

MEFISTOFELES:

Drži se starog planinskoga rebra,

ili će da te svali u grob te provalije.

Od magle noć se sabija.

Čuj kako šuma zavija!

Sove u strahu poleću.

Naprsli, već se iskreću

stubovi zelenih zdanja.

Ječanje, lomljenje grana! 4140

Debala tutanj kb grdan slap!

Korenja škriput i zjap!

U strašnom spletu i tmuši

sve jedno na drugo se ruši

i jaruge puni, što huje

Page 228: Goethe Faust Srpski Latinica 2

od piske i jeke oluje.

Čuješ li glasove u visini?

U daljini, u blizini?

Niz celu planinu besna

tutnji čarobnjačka pesma! 4150

190

VEŠTICE U HORU:

Veštice idu na Broken i kliču,

žuti se strnjika, usevi niču.

Gomile vrve sa svih strana

k prestolu gospodar-Urijana.

Hajd preko stenja, preko korenja!

Veštica prdi, jarac smrdi.

JEDAN GLAS:

Eno matore Baubo naše!

Gle kako sama na krmači jaše!

HOR:

Čast onom ko je dostojan nje!

Nek gospa Baubo vodi nas sve! 4160

Valjana krmača, mati na njoj,

za njima će poći sav veštičji roj.

JEDAN GLAS:

Jesi li s Ilzenštajna dopirila?

DRUGI GLAS:

Da! Uz put sam sovi u gnezdo zavirila.

Ala je očurde iskrlještila!

JEDAN GLAS:

Page 229: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Hajd u pakao! Prava si beštija!

Kud si najednom tako pojurila?

DRUGI GLAS:

Pogledaj rane: Svu me ogulila!

VEŠTICE U HORU:

Širok je put, daleka meta;

njemu ta tiska i pometnja? 4170

Metle nas grebu, vile ubadaju,

deca se guše, majke stradaju.

VEŠCI, G10L0VINA HORA:

Naša se vrsta kb puž povlači,

žene daleko pred nama grabe.

19 Jer kad se ide u dom Zlog Dabe

žena po hil»adu hvati prednjači.

DRUGA POLOVINA:

Mi to ne uzimamo strogo:

žena za hiljadu hvati je bliže;

ali, ma kako žurila mnogo,

muškarac jednim je skokom stiže. 4180

GLAS (odozgo) :

Hajdete i vi iz gorskoga oka!

GLASOVI (odozdo):

Mi bismo rado do vrha visoka.

Peremo, sve nas izbelila voda,

al' ostajemo večno bez ploda.

OBA HORA:

Vetar utihnuo, zvezda drhturi,

Page 230: Goethe Faust Srpski Latinica 2

turobni mesec se rado krije.

Čarobni hor naš muči i juri,

tisuću varnica kroz noć lije.

GLAS (odozdo):

Stojte! Stojte!

GLAS (odozgo):

Ko zove iz stene rascepljene? 4190

GLAS (odozdo):

Povedite i mene! Povedite i mene!

Toliko hitati nemojte!

Već trista leta penjem se jednako,

ali do vrha ne stižem nikako.

A tako želim da sam usred svojte.

OBA HORA:

Metle nas nose sve u kas,

vile i jarci nose nas;

ko danas ne zna šta je let,

propao je za ovaj svet.

1

NOLUVGŠTICA (odozdo).

Otkad već cupkam i cupkam za njima, 4200

a gle koliko do njih još ima!

Kod kuće nikako da se skrasim,

ali ni ovde žeđ da ugasim.

HOR VEŠTICA:

Mast krepi veštičji rod,

krpa je jedro, naćve brod;

Page 231: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ko danas s nama ne poleće,

nikad doveka leteti neće.

OBA HORA:

Kad vrh se javi na puškomet,

ka zemlji upravite let,

na pustaru, dokle oko seže, 4210

veštičje jato nek poleže! (Sleću.)

MEFISTOFELES:

Al' se to gura, hrli i klopara!

Što šišti, kruži, leti i lapara!

Što blista, vrca, smrdi, prži!

Veštičje biće vidiš sad u srži!

Razdvojiće nas! Čvrsto me se drži!

Gde si?

FAUST (u daljini):

Evo me!

MEFISTOFELES:

Šta? Čak tamo? E, badava,

upotrebiti moram gazdinska svoja prava.

Mesta za sinjor-Dabu! Hajde, sklanjaj se, stoko!

doktore, uhvati me! A sada, jednim skokom, 4220

da klisnemo iz ove gungule nečuvene;

to ti je ludnica prava, veruj, čak i za mene.

Onde po strani nešto posebnim sjajem sja,

nešto me vuče tamo međ žbunove zelene.

Hajde, zavucimo se onamo ti i ja!

193 FAUST:

Page 232: Goethe Faust Srpski Latinica 2

O, duše protivrečja! No, dela! Samo vodi;

tebi se, kanda, vrlo visprena misao rodi:

na Broken o Valpurgin praznik idemo noću,

da se tu drage volje skrijemo u samoću!

MEFI STOFELES:

Pogledni samo kakav šaren plam! 4230

Tu ti se jedan klub okuplja čio.

U malom društvu nisi sam.

FAUST:

Gore na vrhu radije bih bio!

Već vidim vatre, dim se kovitla preko gora.

Tu oko Cara Zla se gomila silna sleže;

tu mnoga zagonetka razrešiti se mora.

MEFI STOFEL ES:

Ali i mnoga nova u čvor će da se veže.

Pusti veliki svet nek samo huči,

a mi ćemo se ovde u tihi kut zavući.

Čoveku, znaš već, navika je stara 4240

da u velikom svetu male svetove stvara

Evo nas među golim veštičicama mladim,

i starim što se mudro kriju pod haljinama,

Ljubazno samo, molim, mene radi:

malen će biti trud, a silan provod nama.

K6 da odnekud čujem svirku neku!

Prokleta škripa! Valja navići na tu dreku.

No, hajde! Hajde! To nužno mora biti;

prvi ću prići, pa te predstaviti

Page 233: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i ponovo ti naći neku drugu. 4250

Šta veliš, brajko? Ogroman prostor je taj.

Pogledaj samo! Jedva da vidiš kraj.

Stotinu vatri ima u tom krugu;

sve ti to igra, ćaska, svi piju, ljubav vode;

e, reci, ima l' negde lepše zgode?

194

FAUST:

Kog ćeš da izigravaš, reci pravo:

hoćeš li biti čarobnjak il* đavo?

MEFISTOFELES:

Doduše, ja sam svikb inkognito da idem,

al' treba da na praznik i odličja se vide.

Ordenom podvezice ja nisam odlikovan, 4260

al' red je Konjske noge ovde veoma štovan.

Vidiš li onog puža što nam se približava?

Licem što svuda opipava

on već donekle njuši ko li ja mogu biti.

Baš i da hoću, ovde ne bih se mogb skriti.

Hajde sad! Prođimo se od vatre pa do vatre;

navodadžija ja sam, a ti si prosac, brate.

(Nekolicini koji sede oko ugljevlja što se gasi.)

Gospodo stara, zašto sedite ovde s kraja?

Bolje bi bilo da ste onde gde vlada graja,

sred omladine bučne, u opštoj huci i lomu; 4270

ta svako sam je često i u domu.

GENERAL:

Page 234: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Možeš još tol'ko za nagod raditi,

ne misli da će te on nagraditi!

Jer kod naroda, kb i kod žena,

mladosti daje se najveća cena.

MINISTAR:

Sve je valjano prošlo, ostala samo zla,

zato je meni stari život mio;

doista, kad mi besmo sve i svja,

to pravi zlatni vek je bio.

SKOROJKVIĆ:

Ne besmo ni mi glupi, to niko reći neće, 4280

mada radismo često ono što nismo smeli;

al' sada sve se tumbe preokreće,

i baš kad sve to trajno zadržati smo hteli.

19 LUTOR:

Ima l' uopšte danas nekoga ko bi se mašio

umerenoga spisa, umne i poučne priče?

A što se našeg dičnog mladoga sveta tiče,

on još nikada nije ovako mudrijašio.

MEFISTOFELES (koji odjediom izgdeda veoma star):

Osećam da su ljudi za sudnji dan već zreli,

jer na veštičji breg smo poslednji put se peli,

i pošto mutljag iz naše bačve teče,

to je i celom svetu došlo poslednje veče. 4290

VEŠTICA STARINARKA:

Ne prolazite, gospodo draga!

Ne propuštajte priliku ovu!

Page 235: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Gledajte robu! Kakva blaga!

Kakve vas retkosti tu zovu!

A ipak ničeg nema u ovome dućanu -

bez premca na svem svetu belom -

što nije nekad u nekome danu

naškodilo čoveku i'l ljudskom rodu celom.

Tu nema kame s koje krv nekad nije tekla, 4300

ni kupe koja otrovom što jede

potpuno zdrava cela nije pekla,

ni nakita što ljupke devojke ne zavede,

ni mača koji nije reč prekršio grubo,

il' protivnika svoga u leđa mučki ubb.

MEFISTOFELES:

Rođako, slabo shvataš doba.

Što bi to bi! Što prođe prođe

Nama je potrebna nova roba!

Samo novina ima prođe!

FAUST:

Skoro da i sam pobrljavim.

Ovo je, vala, vašar pravi!

4310

1

MEFISTOFELES:

Naviše teži ovaj metež buran:

misliš da guraš, a sam bivaš guran.

FAUST:

A ko je ona što onamo hita?

Page 236: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MEFI STOFELES:

Pogledaj dobro! To ti je Lilita.

FAUST:

Ko je to?

MEFISTOFELES:

Prva Adamova žena.

Čuvaj se! Lepa kosa, to je njen

jedinstven ukras, po kom je čuvena.

Kad njom mladića splete, ne pušta lako plen.

FAUST:

Tu sedi jedna mlada, jedna stara; 4320

nađipale se, pa im se odmara!

MEFISTOFELES:

Ne, danas niko ne može da se skrasi!

Hajd, hvatajmo ih! Nova se svirka glasi.

FAUST (igrajući sa mladom vešticom):

Predivan san sam jednom snivb,

umotrih jabučice dve,

te skočih gonjen željom živom

da njih uzaberem što pre.

LEPOTICA:

Ko jabukama sve vas vuče,

pa to se još iz raja zna.

Od radosti mi srce tuče 4330

što ih u vrtu imam ja.

197 MKFISTOFELES:

Jednom u strašnom snu ja videh

Page 237: Goethe Faust Srpski Latinica 2

matori rascepljeni klen;

ta rupa mi se silno svide,

bez obzira na prečnik njen.

STARICA:

Gospodinu sa konjskom nogom

moj naklon i moj pozdrav lep!

Ne boji li se rupe mnogo,

nek spremi poveličak čep.

PROKTOFANTAZMIST:

Prokleta bagro! Kako samo smete? 4340

Zar nisu spisi dokazali moji

da duh na stvarnim nogama ne stoji?

A vi sad čak kb ljudi tancujete!

LEPOTICA (igrajući) :

Šta će na našoj igranci ta luda?

FAUST Sigrajući)\

Ah, mani! On se trpa svuda.

Kad neko igra, on sud mora dati.

Kad o koraku nekom svoje ne odblebeće,

taj korak nije mogb postojati.

A najviše se ljuti kad napred svet se kreće.

Da se vi u krug vrtite onako 4350

kb što on čini u svom starom mlinu,

odobrio bi to još kako-tako,

a naročito da mu sročite molbu finu.

PROKTOFANTAZMIST:

Još ste tu! Ne, pa to je nečuveno!

Page 238: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Nestajte! Mi prosvetismo pošteno!

Ova đavolska sorta za pravila ne mari.

Tegelom šetka avet, mada Um gospodari.

Otkada samo čistim sujeverje, al' eno,

nikako nije čisto; pa to je nečuveno!

19

LENOTICA:

De, prestanite, i ne dosađujte! 4360

PROKTOFANTAZMIST:

Duhovi, vičem vam na oba uha:

Ne trpim despotizam duha;

moj duh se s njime ne snalazi, čujte!

(Igra se iastavlja.)

Danas uspeha nemam; samo stradam;

al' knjigu putovanja odavde ipak daću

i pre no put okončam žarko se nadam da ću

i đavole i pesnike da svladam.

MEFISTOFELES:

Sad će u baru on da se posadi,

voli da sebi olakšava tako;

kad pijavica počne da mu se trticom sladi, 4370

od duhova i duha izlečiće se lako.

(Faust, koji je prestao da igra.)

No, zašto pusti ovo lepo luče

što ti uz igru pevaše umilno?

FAUST:

Ah, usred pesme njoj kroz kutak

Page 239: Goethe Faust Srpski Latinica 2

usta crveni neki mišić štuče!

MEFI STOFEL ES:

Baš ti je to silno!

To niko ne zamera živ;

glavno da mišić nije bio siv.

Ko za to pita u ljubavni trenutak?

FAUST:

Tad videh -

MEFISTOFELES:

Šta? FAUST:

Mefisto, vidiš li u daljini 4380

priliku bledu, samu, sa lepim licem dečjim?

Jedva se kreće, i sve mi se čini

da su joj noge uvezane nečim.

Zakleo bih se svim na svetu

da naliči na moju dobru Gretu.

MEFISTOFELES:

Ostavi to! To nikome ne godi.

Čarolijski je lik to idola bez života.

Sresti ss s njime prava je strahota

Ledi se krv čoveku kad taj ga pogled zgodi

i bezmalo i kamen se pretvara; 4390

ta znaš šta o Meduzi govori priča stara.

FAUST:

Doista, ono oči su mrtvaca,

a ruka dragog bića nije sklopila njih.

To su Gretine grudi, sa kojih slasti pih,

Page 240: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i telo koje prekrih tisućom poljubaca!

MEFISTOFELES:

Vradžbina to je, ludo koju je zavesti lako!

Jer svojom dragom nju zamišlja svako.

FAUST:

Kakve li patnje! I kakve miline!

Ne mogu pogled s nje da skinem.

Al' čudno: ovaj lepi vrat bez mana 4400

samo crvena vrpca ukrašava

ne šira nego noža tupa strana.

MEFISTOFELES:

Tačno! I ja to vidim. Sem toga, groza prava,

može da nosi glavu pod miškom, kb smotuljak,

jer Persej ju je odsekao. -

Ah, opet si se zabludama dao!

De, popni se ovamo na brežuljak!

200 Ovde veselje vlada, pravi Prater;

i, nisu li mi oči otacbine neke plen,

zbilja i vidim nekakav teater. 4410

Šta je to?

SERVIBILIS:

Počinjemo opet za koji tren.

Nov komad, poslednji od sedam; toliko daju

ovde, po starom običaju.

Njegov je pisac diletant po svemu,

a diletanti i glume u njemu.

Izvin'te, gospodo, što moram ići:„

Page 241: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Zavesu želim kb diletant dići.

MEFISTOFELES:

Na veštičijem bregu srećem sada

glumačko društvo! Krasno! Jer ono tu i spada.

SAN VALPURGINE NOĆI

ili

ZLATNA SVADBA OBERONA I TITANIJE

Intermeco

UPRAVNIK POZORNICE:

Odmora će biti za nas, 4420

Midingova deco snažna:

cela vam je scena danas

stari breg i dolja vlažna!

GLASNIK:

Tek kad pola veka mine,

svadba se zlatnom zove.

Al' kad svađa se raspline,

još više zlato gove.

201 OBNRON:

Amo svi na svadbu ovu,

duhova naših čete;

supružansku vezu novu 4430

kralj sa kraljicom plete.

PUK:

Stiže Puk i kolo vodi

i skače kao jarac;

stotina za njime hodi

Page 242: Goethe Faust Srpski Latinica 2

na slavlje i đuskarac.

ARIJEL:

Arijel zače poj i klik -

nebesnički zvuci sami!

To mami mnogi gadan lik,

al' i lepa lica mami.

OBERON:

Mirnog braka željan ko je, 4440

nek od nas dvoje uči!

Želiš da se vole dvoje?

Ti samo njih razluči!

TITANIJA:

Kad muž ima narav zlu

i kad se žena duri,

na Jug pošaljite nju,

njega na Sever suri!

CEO ORKESTAR. RopŠto:

Muvlja njuška, štrkljev nos,

rođaci tuti-kvanti,

žabac, zrikavac i kos, 4450

to su vam muzikanti!

SOLO:

Ide mehur od sapuna

da gajde izigrava!

Svirka što se čuje tuna

unjkarija je prava.

DUH KOJI SE TEK OBLIKUJE:

Page 243: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Žablja puna, pauk-noga

balavčetu, i krilca!

Ne rodi se zver iz toga,

al' može pesmičica.

JEDAN PAR:

Kroz medljiku i miris jak 4460

cupkajući krećeš;

doduše, skačeš, al' u zrak

nikad ne polećeš.

RADOZNALI PUTNIK:

Je l' to maske varka glupa,

il' slabog vida mog?

Zbilja tu uz druge stupa

Oberon, lepi bog?

PRAVOVERNIK:

Nema repa nit' rogova,

al' valja reći pravo: 4470

poput grčkih svih bogova,

i on je samo đavo.

UMETNIK SA SEVERA:

U bloku ničeg drugog nemam

sem krnji crtež taj;

ali se zarana već spremam

u talijanski kraj.

PURIST:

Nered i razvrat, teško nama!

Šta ću tu? Baš sam sudbe zle!

Page 244: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Pa još: međ svima vešticama

napudrovane su samo dve.

MLADA VEŠTICA:

Haljeci, puder, to je nešto 4480

za bapce i za krelce;

na jarcu gola jašem vešto

i nudim jedro telce.

202 2 MATROIA:

Onaj ko vaspitan je fino

sa vama se ne spori;

brzo će, nadam se jedino,

to telo da sagori.

KAPELNIK:

Muvlja njuško, štrkljev nosu,

ostav'te golišavku!

Žapče, zrikavče i kosu,

svirajte svoju stavku!

VETROKAZ (na jednu stranu) :

Ovo je društvo kakvo ti

možeš da samo želiš!

Momci su tu na izbor svi;

a cure tek? Šta veliš?

VETROKAZ (na drugu stranu):

Ne otvori li zemlja ždrelo

da taj proguta gad,

u ambis pakla ću, zacelo

veruj, skočiti sad.

Page 245: Goethe Faust Srpski Latinica 2

KSENIJE:

Kb insekata roj se amo

oštrosek hor naš jati

da dužnu poštu svu odamo

Satani, našem tati.

HENINGS:

Gle kako njihov zbijen roj

naivnom šalom vrca!

Najzad će reći, Bože moj,

kako su dobra srca

MUZAGET:

Usred veštica ovih svih

veoma rado hodim;

jer mogao bih bolje njih

no Muze ja da vodim.

0

NEGDAŠNJI GENIJEDOBA:

Valjanom mužu nema premca.

Drži se samo za moj skut!

Bloksberg kb Parnas je za Nemca:

tu svako za se nađe kut.

RADOZNALI PUTNIK:

A onaj nadmen čova ko je?

Korakom ide krutim

i njuška iz sve snage svoje.

„Svud jezuite sluti".

ŽDRAL:

Page 246: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Volim i u bistroj vodi 4520

i u mutnoj ja da lovim;

zato pobožan gospodin

tu je s đavolima ovim.

SVEGSKO ČEDO:

Jest, vozila su dobra sva

za takve pobožnjake;

na Bloksbergu ih ima tma

skrivenih u budžake.

IGRAČ:

Stiže l' novi hor do nas."

Čuj, bubnjaju i duduču!

„Ma ne! To u jedan glas 4530

bukavci u ritu buču."

UČITELj IGRANJA:

Svak ume jedino da ripa,

a izvlači se lako ko!

I grbav i debeli đipa

bez brige da l' je lepo to.

VIOLINISTA:

Kako se šljam taj mrzi slepo,

krvnički jedan drugog meri!

Samo ih gajde krote lepo

ko lira Orfejeva zveri.

205 D01 MLTIČAR:

Od vike ja se neću skriti,

od kritika i sumnji zlih.

Page 247: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Pa đavo mora nešto biti;

inače, zar bi bilo njih?

IDEALIST:

Mašta sad vlada duhom mojim

i remeti mi sud;

jer ako sve sam što postoji,

onda sam danas lud.

REALIST:

Gnušam se sveg što vidim tu,

muče me muke mnoge;

ovde me prvi put na tlu

ne drže čvrsto noge.

SUPRANATURALIST:

Vešci mi srećom oči poje

i uživam sa njima;

ako zli duhovi postoje,

i dobrih tada ima.

SKEPTIK:

Večito neko blago traže,

varljive jure seni.

Đavo i sumnja, to se slaže;

e, tu je mesto meni.

KAPELNIK:

Žapče, zrikavče i kosu,

prokleti diletanti!

Muvlja njuško, štrkljev nosu,

pa vi ste muzikanti!

Page 248: Goethe Faust Srpski Latinica 2

OKRETNI:

Bezbrižna četa tu se kreće

i premeće po travi!

206

Noge da služe više neće,

pa dubimo na glavi.

BESPOMOĆNI:

Na dvoru blagovasmo pre,

al' sada Bog da prosti!

Čepamo bosi tvrdo tle 4570

i zebemo do kosti.

SVETLOSTI LUTALICE:

Odmah po rođenju svom

mi stičemo iz bara;

al' u kolu nema tom

sjajnijih pomodara.

METEOR:

Sa visina se pojavih

u zvezdanoplamnoj noći,

a sad nauznak na travi

ležim; ko će mi pomoći?

MASIVNI:

Mesta! Nek se svako skloni! 4580

Idu bace preko staze!

Duhovi smo, al' od onih

što kb gorogani gaze.

PUK:

Page 249: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Dosta, četo grubijana!

Jeste l' slonovi il' lude?

Puk vilenjak ovog dana

najnezgrapniji nek bude.

ARIJEL:

Ako duh vas neki drag

i priroda okrilati,

svako nek moj laki trag 4590

k ružičnjaku onom prati!

2 ORKESTAR. Rštžto:

Oblake i maglu sjaj

odozgo ozarava.

Ćuv kroz trščak i kroz gaj,

i sve se razvejava.

TMURAN DAN. POLJE

Faust. Mefistofeles.

FAUST:

U bedi! Očajna! Dugo lutala zemljom, jadnica, a sad za-

točena! Kao zločinka bačena u tamnicu, na muke

preužasne; milo, nesrećno stvorenje! Dotle da dođe?

dotle! - Izdajico, bedni duše, i to si ti skrivao od

mene! - Hajd samo, stoj tako, stoj! Jarosno kolutaj tim

paklenjačkim očima! Stoj i prkosi mi svojim nepod-

nošljivim prisustvom! Zatočena! U nepopravljivoj

bedi! Predata zlim duhovima i bezosećajnom ljudskom

pravosuđu! A ti me u međuvremenu uljuljkuješ najblju-

tavijim zabavama, kriješ od mene njenu sve veću nevo-

Page 250: Goethe Faust Srpski Latinica 2

lju i puštaš je da bez pomoći propadne!

MEFISTOFELES:

Nije ona prva.

FAUST:

Psu! Odvratno čudovište! - Preobrati, beskonačni

duše, preobrati tog crva ponovo u njegovo pseće

obličje, u kojem je često noću voleo da trčkara ispred

mene, sklupčavajući se pred noge bezazlenom putniku,

a skačući mu na ramena kad bi ovaj pao. Preobrati ga

opet u njegov omiljen lik, te da preda mnom u pesku

puzi potrbuške, da ga sveg izgazim, prokletnika! -

Nije prva! - O, jada! Jada! Nijedna živa duša ne može

shvatiti da je više od jednog stvorenja potonulo u am-

bis te nesreće, da prvo nije bilo dovoljno, vijući se

u smrtnim mukama, da pred očima večnog Oprostitelja

otkupi grehe svih ostalih! Meni beda ove jedne jedi-

ne razgriza srž sveg bića, a ti se spokojno ceriš nad

sudbinom hiljada njih!

0

MEFISTOFELES:

Aha, evo nas opet na granici mudrosti, onde gde se

vama ljudima remeti pamet. Što se udružuješ s nama

kad ne možeš do kraja podneti to društvo? Hoćeš da

letiš, a patiš od vrtoglavice? Jesmo li se mi namet-

nuli tebi, ili ti nama?

FAUST:

Ne kezi tako na mene te proždrljive zube! Gadim se

Page 251: Goethe Faust Srpski Latinica 2

toga! - Veliki, uzvišeni duše, ti koji si me udosto-

jio svoje pojave, ti koji mi znaš i srce i dušu, zašto

si me prikovao za ovoga besramnika, koji se toli

tuđom nesrećom i sladi tuđom propašću?

MEFISTOFELES:

Hoćeš li završiti?

»

FAUST:

Spasi je ili teško tebi! Najgroznija kletva te zgodi-

la na tisuće leta!

MEFISTOFELES:

Ja ne mogu odrešiti što je Osvetnik vezao, ni otvo-

riti reze koje je on namakao. - Spasi je! - A ko ju je

gurnuo u propast? Ja ili ti?

FAUST (divlje gleda svud unaokolo).

MEFISTOFELES:

Hoćeš da se mašiš groma? Sreća što on nije dat va-

ma bednim smrtnicima! Da smrskaju nevino stvorenje

koje im se slučajno nađe na putu, to je način na koji

tirani nalaze oduške kad više ne znaju šta će.

FAUST:

Odvedi me onamo! Moramo je osloboditi!

MEFISTOFELES:

A opasnost kojoj se izlažeš? Znaj, još si u gradu kriv

zbog prolivene krvi. Nad mestom gde je poginula

žrtva lebde duhovi osvetnici i vrebaju hoće li se

ubica vratiti.

Page 252: Goethe Faust Srpski Latinica 2

209 FAUST:

Još i to da mi kažeš? Neka se sva ubistva i pokolji

sveta svale na tebe, čudovište! Odvedi me onamo,

kažem ti, i oslobidi je!

MEFISTOFELES:

Odvešću te, a što mogu učiniti, to sad čuj! Zar ja

imam svu moć na nebu i na zemlji? Ošamutiću tam-

ničara; ti se dokopaj ključeva i izvedi je, ljudskom ru-

kom! Ja ću stražariti! Čarobni konji biće spremni,

povešću vas. Eto, to mogu.

FAUST:

Krećimo!

NOĆ, POLJANA

Faust, Mefistofeles, jureći na vrancima.

FAUST:

Šta ono oko vešala rade?

MEFISTOFELES:

Ne znam šta kuvaju i prave.

FAUST:

Lebde gore-dole, klanjaju se, svijaju.

MEFI STOFELES:

Veštice na okupu.

FAUST:

Posipaju nešto, kade. 4600

MEFISTOFELES:

Prolazimo! Prolazimo!

210

Page 253: Goethe Faust Srpski Latinica 2

TAMNICA

FAUST (sa svežnjem ključeva i svetiljkom, pred gvozdenim vratan-

cima).

Hvata me jeza davno nepoznata,

sav ljudski jad i nevolja me hvata.

Ona, zbog lepe varke samo kriva,

sad iza vlažnog zida tog prebiva.

Oklevaš zar da pođeš k njoj!

Bojiš se da je vidiš! Ah, ne stoj!

Ta neodlučnost njenu smrt priziva

(Hvata katanac. Iznutra se čuje pesma:)

Moja majka, kurva,

ubila me je, 4610

a moj otac, hulja,

pojeo me je!

Moja sestra mala

kosti pokopala

u šumsku hladovinu.

Tu se u pticu stvorih, pa sam uzlepršala

u neznanu daljinu!

FAUST (otključavajući):

I ne sluti da njen je dragi sluša,

da čuje lance, i slamu kako šuška. (Ulazi)

MARGARETA (krijući se na svom ležaju):

Dolaze! Avaj! Smrti prečemerna! 4620

FAUST (tiho):

Tiše! Dolazim da te spasem ja.

Page 254: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MARGARETA (bacajući se pred njegove noge) :

Zar te ne dira moja nevolja neizmerna?

FAUST:

Prenućeš vikom stražare iz sna!

(Hvata lance da ih razdvoji.)

2 MARGARETA (ia kolenima) .

Ko ti, krvniče, dade tol'ko moći

nada mnom? Čemu prepad taj?

Vodiš me već u pola noći.

Smiluj se, malo još života meni daj!

Zar sutra zorom nije dovoljno rano? (Ustaje.)

Tako sam mlada, ni dan mi još nije osvanb!

Pa zar da umrem već sad! 4630

Bejah i lepa, i to me svali u jad.

Voljeni beše blizu, a sad ga nema tu;

potrgan leži venac, rasuto cveće po tlu.

Ne hvataj tako surovo! O, ne!

Poštedi me! Zar tebi nešto skrivih!

Ne daj da uzaludno cvilim,

ta nikada te i ne videh pre!

FAUST:

Kako da ovu nesreću preživim!

MARGARETA:

Potpuno sam u tvojoj moći.

Al' moram dete podojati prvo. 4640

Ljuškala sam ga cele noći;

uzeše mi ga da bi me bol obrvb,

Page 255: Goethe Faust Srpski Latinica 2

pa pričaju da sam ja njega ubila

Zauvek svu sam sreću izgubila.

Pevaju pesme čak o meni!

Ružno je ovo! Zar niko ne pocrveni?

To je kraj stare bajke; ko reče svetu tom

da imam nešto s njom?

FAUST (pada pred nju)\

Čovek koji te voli pred noge tvoje pada

da spase tebe sužanjstva i jada. 4650

MARGARETA (klekie kraj njega):

Zajedno sa mnom sve svece prizovi!

Gle, ispod stepenika ovih,

tu gde je prag,

1

ključa pakao!

Nečastivi vrag

tu huku je podstakao,

stravično gnevan na nas!

FAUST (glasio):

Gretice! Gretice!

MARGARETA (obraćajući pažnju):

To beše prijateljev glas!

(Naglo ustane Okovi spadaju s nje.)

Gde je on? Čuh ga da zove. Hrlim 4660

slobodna k njemu! Neće me sprečiti ljudi.

Da ga milujem, da ga grlim,

da mu se privinem uz grudi!

Page 256: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Zvao je! Gretice! Tu, iza kapije.

Dok pakao škrguće i dok vapije,

kroz jarosni vraški podrugljiv huk

razabrah sladak, pun ljubavi zvuk.

FAUST:

Ja sam to!

MARGARETA:

Ti! O, reci još jednom to! (Grliga.)

On je to! On! Kud ode sva muka, sve zlo?

Kud užas što ga ulivaju u nas 4670

tamnica, lanci? Ti si to! Nosiš spas!

Ja sam spasena! -

Pred okom već mi ulica se sija

na kojoj videh tebe prvi put,

i one bašte blažen kut

gde čekasmo te Marta i ja.

FAUST (trudeći se da je povuče):

Hajde! Pođimo!

MARGARETA:

Pričekaj časak-dva!

213 Toliko volim da budem s tobom ja! (Miluje ga.)

FAUST:

Brzo! O, shvati,

ii tren ne smemo gubiti, 4680

jer nas to može skupo stati.

MARGARETA:

Šta? Zar ne umeš više ljubiti?

Page 257: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Dragi, od mene udaljen tako kratko,

a zaboravi kako se ljubi slatko?

Zašto najednom strepim u tvome zagrljaju?

A pre u tvojoj reči, u pogledu, u smehu

uživala sam kb u raju,

i poljupci ti strasni behu

kb da si mene ugušiti hteo.

Poljubac daj mi vreo! 4690

Poljubiću ja tebe, ako ti nećeš mene! (Grli ga.)

Vaj! Tvoje usne su ledene,

reč sa njih teći presta.

Gde tvoja ljubav, onako snažna pre,

sad nesta?

Ko me je lišio nje? (Okreće se od njega.)

FAUST:

Za mnom, o draga! Preni se! Osokoli!

Hiljadu puta većim žarom ću da te volim;

samo sad sa mnom pođi! Samo te ovo molim!

MARGARETA (okrećući se ka njemu):

A da li si to ti? Zacelo, ti si? 4700

FAUST:

Ja sam to! Hajde sa mnom!

MARGARETA:

Ti mi razreši uze,

u naručje me opet uze.

A zar preda mnom zgrozio se nisi? -

I znaš li kog oslobađaš odavde?

Page 258: Goethe Faust Srpski Latinica 2

214

FAUST:

Duboka noć već čili. Hajde! Hajde!

MARGARETA:

Iz mojih ruku majka je otrov popila,

dete sam svoje utopila.

Zar nije ono, milo moje zlato,

bilo i meni ko i tebi dato?

I tebi - Ti si, zbilja! O, 4710

teško da poverujem to.

Pruži mi ruku! Ne, to nije san!

Premila ruka! - Ah, ali tvoj

vlažan je dlan!

Obriši! Krv je to! O, Bože moj,

šta to učini? Krv na ruci!

Molim te, molim te, mač uvuci!

FAUST:

Ne diraj prošlost! Ne pominji ko je kriv!

Ah, ubiće me reči tvoje!

MARGARETA:

Ne, ti moraš ostati živ! 4720

Tu su grobovi naši, koje

od sutra poveravam tebi;

majci najbolje mesto daj,

brata odmah uz nju pogrebi,

mene malo u kraj,

ali ne suviše po strani!

Page 259: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Malo moje sahrani

uz moju desnu dojku.

Niko uz mene neće više počivati! -

Uz tebe se pripijati 4730

u onoj slasti i milini -

ne, u tom više ne mogu uživati;

sad mi se čini

da bih se morala savlađivati

2 da kročim tebi, kb da mi prići ne daš;

a ipak, ti si to, i tako milo gledaš.

FAUST:

Osećaš da sam ja to? Onda hodi!

MARGARETA:

Napolje?

FAUST:

Pravo ka slobodi.

MARGARETA:

Ako li onde smrt vreba na me

nad mojim otvorenim grobom, 4740

hajdmo! Do večnog loga punog tame

poći ću samo, i ni korak dalje -

Odlaziš? O da, mogu s tobom!

FAUST:

Možeš! Treba da hoćeš samo!

Vrata su otvorena!

MARGARETA:

Ne smem tamo;

Page 260: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ja ničem više ne mogu da se nadam.

Čemu da bežim? Ipak ću da stradam

kada me oni uvrebaju negde.

Strašno je, strašno ići i prositi,

pa još i greh na duši nositi! 4750

Strašno je u tuđini se kriti,

a ipak na kraju uhvaćen biti!

FAUST:

Ostaću s tobom.

MARGARETA:

Ne časi časa

želiš li jadnom svom detetu spasa!

Brzo! Putanje se drži

216

uz potok, i ne skreći

dok ne budeš morao preći

preko mostića;

tad u šumu ćeš zaći 4760

i levo, kraj kočića

što strši iz bare,

njega ćeš naći.

Zgrabi ga što pre!

Ono bi htelo izaći,

još se praćaka u vodi!

Spasi ga, spasi!

FAUST:

Osvesti se! Učini

Page 261: Goethe Faust Srpski Latinica 2

tek jedan korak i bićeš na slobodi!

MARGARETA:

Ah, zar smo još na toj planini! 4770

Tu moja majka na kamenu sedi,

a mene prožima strava!

Tu moja majka na kamenu sedi

i njiše joj se glava;

nit' govori nit' maše, glava joj otežala;

odavno tako spava, u večni san je pala.

A zaspala da uživamo mi.

Ah, kako divno ono vreme bi!

FAUST:

Ne vredi da se priča, moli, preti:

moram te silom odavde poneti. 4780

MARGARETA:

Pusti me! Nasilje ne trpim!

Ne steži tako ubilački! Boli!

Ta pre sve rado činih po tvojoj volji.

FAUST:

Dan sviće! Voljena, voljena!

2 MARGARETA:

Dan! jeste, evo moj poslednji dan sviće;

a mišljah, dan venčanja moga biće.

Ne reci nikom da si već bio s Greticom.

Ah, pokidan je venac moj!

Neće se više isplesti!

Mi ćemo se opet sresti; 4790

Page 262: Goethe Faust Srpski Latinica 2

al' ne uz igru i poj.

Sleglo se pola grada,

al' mukla tišina bez reči

na krcatom trgu vlada.

Prutić se lomi, zvono ječi.

Kako me vezuju, grabe, guraju

ka panju i dželatu!

Već se svi vratovi s jezom poturaju

maču što leti k mome vratu.

Nem leži svet kao grob! 4800

FAUST:

O, da se nikada ne rodih!

MEFISTOFELES (pojavljuje se spolja):

Čemu oklevanje to vodi?

Sad da se ćaska, da se usteže?

Bežite, il' ste propali ovog časa!

Moji se konji ježe,

praskozorje se belasa.

MARGARETA:

Kakva se to iz zemlje diže sen?

On je to! On! Nek ide smesta!

Šta hoće on sred ovog svetog mesta?

Mene traži kao svoj plen! 4810

Oteraj ga odavde!

FAUST:

Ti moraš živeti!

218

Page 263: Goethe Faust Srpski Latinica 2

MARGARNGA:

Sudu božije pravde,

ja se tebi u svemu prepuštam!

MEFISTOFELES (Faustu):

Dolazi odmah! Ili napuštam

i ostavljam na cedilu vas!

MARGARETA:

Tvoja sam, Oče! Od tebe čekam spas!

Pomozi!

Okružite me, anđeoske čete!

Uščuvajte me, vojske svete!

Henriče, pred tobom se grozim! 4820

MEFISTOFELES:

Osuđna je!

GLAS (odozgo):

Spasena je!

MEFISTOFELES (Faustu);

Ovamo! K meni! (Iščezava sa Faustom.)

GLAS (iznutra, zamirući):

Henriče! Henriče!

2 9 POGOVOR FAUST

Istorijski Faust, model Geteovog monumentalnog de-

la, obavijen je velom tajne. Mali broj sačuvanih podata-

ka, uz to nepouzdanih i protivurečnih, ne dozvoljava da

se rekonstruiše n>egova biografija. Ni njegovo ime ne

zna se tačno. Iz dokumenata se vidi da je Johan ili Georg

Faust, rođen oko 1480. godine verovatno u Knitlingenu,

Page 264: Goethe Faust Srpski Latinica 2

proveo nemiran skitnički život. Utvrđeno je da je bo-

ravio u Vitenbergu, Kelnu i Erfurtu, da je bio proteran

iz Ingolštata i Nirnberga, da je u Krojcnahu izgubio

mesto učitelja zbog nemoralnog odnosa prema učenici-

ma Predstavljao se kao lekar i astrolog, nekromant,

čarobnjak vičan čitanju sudbine iz dlana, vazduha i va-

tre. U jednoj krčmi, u blizini Gelnhauzena, hvalio se

kako bi bio kadar da po sećanju ponovo napiše dela Pla-

tona i Aristotela kad bi se nekim slučajevima izgubila,

a u Vircburgu je tvrdio da u svako doba može ponoviti

čuda Isusa Hrista Faustove veštine bile su, međutim,

cenjene u višim socijalnim slojevima Tako je bam-

berški biskup tražio od Fausta da mu sastavi horoskop,

a sačuvano je i jedno pismo Filipa fon Hutena iz 1540,

rođaka poznatog humaniste i pesnika Ulriha fon Hutena

u kome se kaže kako su se obistinila predskazanja Fausta

„filozofa". Faust je umro, po svoj prilici, nasilnom

smrću, oko 1540. godine, u blizini Frajburga.

Nema sumnje da je reč o razmetljivcu i avanturisti,

čoveku koji je stajao po strani od društvenih normi svo-

ga vremena i koga je poznati humanista Filip Melan-

hton, kao i učeni opat Tritemius, s razlogom nazivao

šarlatanom. Ali, isto tako s pravom se može pretposta-

viti da se iza sumnjivih postupaka i velikih reči krila

neobična ličnost koja je imponovala jednostavnom svetu i opčinjavala ljude iz viših krugova - ličnost

koja je

realnost svoga vremena procenjivala profinjenije od

svojih savremenika i iz toga izvlačila koristi.

Page 265: Goethe Faust Srpski Latinica 2

U svim svedočanstvima o Faustu jedno pada u oči: iako

su podvizi kojima se hvalio i koji su mu pripisivani

bili neretko ostvarljivi samo uz pomoć natprirodnih

sila, u njegovim pričama se ne pominje savez sa đavolom.

Svakako da se i sam Faust čuvao hvalisanja takvim save-

znikom koji bi ga u XVI veku, u to nema nikakve sumnje,

brzo odveo na lomaču. U godinama posle Faustove smrti

u izveštaje je uneta nova pojedinost da je svoja dela i

nedela, a to su prepričavali čak i njegovi ugledni savre-

menici Luter i Melanhton, Faust ostvario u savezu sa

đavolom i svoje uspehe platio strašnom smrću. Oko 1560.

godine, dve decenije posle Faustove smrti, u Nemačkoj

više niko u ovo nije sumnjao.

Već pred kraj XVI veka istorijski Faust bio je prera-

star u narodnoj fantaziji u figuru u kojoj se mešaju crte

poznatih naučnika i filozofa onoga vremena Agripe i

Paracelzusa, kao što je i u mnogim književnostima ra-

sprostranjena legenda o Teofilu, srednjovekovnom bi-

skupu, otpadniku od Boga, koji sklapa savez sa đavolom,

ali kajanjem uspeva da spase dušu. Istorijsko razdoblje,

kome pečat daju empirijska istraživanja prirode, sum-

njiva još uvek snažnoj crkvi, osetno labavljenje hijerar-

hijskih stega srednjega veka, kao i produbljena čežnja po-

jedinca za autonomijom, stvorilo je od Fausta simbol ko-

me je poverilo svoj strah i svoje potajne nade.

Materija koja je u toj meri zaokupljala pažnju nije mo-

gla ostati samo u obliku usmenog predanja. Oko 1570. go-

Page 266: Goethe Faust Srpski Latinica 2

dine, legenda o Faustu zabeležena je prvi put - taj ru-

kopis je pronađen krajem XIX veka u Volfenbitelu - a

godine 1587. poznati izdavač iz Frankfurta i veliki po-

bornik Luterovog učenja Johan Špis objavljuje prvu

knjigu o Faustu, pod naslovom Pripovest o doktoru Joha-

nu Faustu nadaleko razglašenom čarobnjaku i nekro-

mantu, o tome kako se na određeno vreme zaveštao đavolu

kakve je čudne stvari za to vreme doživeo, šta je sam

činio i snovao, sve dok na kraju nije dobio zasluženu

nagradu. Načitanom i obrazovanom autoru knjige - pret-

postalja se da je to bio Andreas Fraj, direktor gimnazije

u Špajeru - očigledno nije bilo stalo do pouzdane Fau-

stove biografije: U 68 poglavlja, na 230 strana, on priča

o Faustu i Mefostofilesu - tako glasi ime đavola u ovoj

knjizi - o njihovom disputu o zemlji, nebu i paklu, o

astrologiji, o njihovim putovanjima u razne zemlje, o to-

me kako Faust stiže do zvezda, kako vodi razgovor sa

Aleksandrom Velikim, živi „svinjskim i epikurejskim

životom", i kako ga na kraju, pošto jedno vreme provede

i sa lepom Helenom, odnosi đavo. Osim manjeg broja po-

dataka o Faustu, koje proizvoljno tumači i preinačuje,

autor donosi različite priče i šale koje sa Faustom

nisu ni u kakvoj vezi. Nedvosmislena je, međutim, namera

koju je pisac teksta imao: trebalo je degradirati lik

Fausta, koji je za ortodoksnu luteransku crkvu sve sum-

njiviji, a za fantaziju naroda, uprkos savezu sa đavolom,

sve privlačniji. Faustovu želju da sazna nešto više od

Page 267: Goethe Faust Srpski Latinica 2

onoga što su nudile crkva i zvanična nauka, i što ga je

i odvelo u ruke đavola, knjiga je interpretirala kao neo-

prostiv greh. Faustu koji nije uvažavao postojeće dogme,

koji je „dan i noć", kako se kaže u knjizi, mislio na stva-

ri nedostupne ljudskom duhu, „uzeo na se orlova krila i

hteo da upozna sve tajne neba i zemlje", odlučio da „spe-

kulativnim umovanjem" dokuči „elemente" presudile su

društvena i crkvena hijerarhija u ime večnih istina.

Faustov avanturistički životni put, njegov savez sa

đavolom i njegov užasan kraj imali su da posluže, kaže

se dalje u naslovu knjige, „kao strašan primer i svesrdna

opomena svim sujetnim, preterano radoznalim i bez-

božnim ljudima".

Pitanje je koliko je knjiga odgovorila svojoj nameni;

svakako da je za svoje vreme odjeknula senzacionalno: do

1598. godine objavljena su dvadeset dva izdanja, a još pre

1600. usledili su prevodi na holandski, francuski i en-

gleski; godine 1611. i na češki jezik. Faustova sudbina,

zamišljena kao opomena, očigledno je izazivala simpa-

tije čitalaca. Reakcija sa zvanične strane, na popular-

nost knjige, ogleda se u daljoj obradi građe. Poznati

naučnik Georg Rudolf Vidman je sa karakterističnim

izmenama objavio 1599. novu redakciju knjige: na osamsto stranica, u tri toma, Faust je predstavljen

kao grešnik

koji život provodi u kajanju zbog sklapanja pakta sa đavo-

lom. Sve što se odnosilo na Faustovu radoznalost izo-

stavljeno je, ali je knjizi priključen bogat naučno-teo-

loški komentar. Slika o Faustu grešniku, primerno

Page 268: Goethe Faust Srpski Latinica 2

kažnjenom, bila je besprekorna. Nedorečenostima nije

bilo mesta. Ipak, Faust se nije mogao potisnuti iz na-

rodne fantazije. Usledile su nove obrade: godine 1674.

knjigu je izdao nirnberški lekar Pficer, a 1725. nepo-

znati autor koji sebe naziva „jednim dobrim hrišćani-

nom". Ovu izuzetno rasprostranjenu poslednju verziju

građe, čije je trideset treće izdanje objavljeno 1820. go-

dine, Gete je upoznao u mladosti.

Legenda o Faustu širila se u javnosti i preko dram-

ske obrade. Put recepcije pokazuje čak izvesne slično-

sti sa putem koji je imao roman o Faustu. Na samom

početku stoji jedan genijalan komad: Kristofer Marlo

(1564 - 1593), najveći engleski dramatičar pre Šekspi-

ra, sa sigurnim instinktom za titanske crte u Fausto-

vom liku, napisao je između 1587. i 1593. dramu Tragična

istorija doktora Fausta. Kao prvi, Marlo uvodi počet-

ni monolog, koji će otada postati sastavni deo drame, i

u njemu, uz kritički osvrt na fakultete, jedino priznaje

magiju kao sredstvo spoznaje sveta. Marloovog neu-

strašivog i demonskog Fausta prenela su u XVII veku en-

gleska putujuća pozorišta u Nemačku, gde je brzo razvod-

njen jevtinom komikom i u tom obliku stekao simpatije.

I dramski tekstovi poput proznih završavaju skromno:

Fausta lišenog buntovničkih i titanskih crta odnosi

đavo uz pretnje i opomene gledaocima, odnosno čitaoci-

ma. Marionetsko pozorište, sa mnogo više tehničkih

mogućnosti nego prava pozornica, imalo je igrom o Fau-

Page 269: Goethe Faust Srpski Latinica 2

stu trajan uspeh.

Nemački literarni krugovi u XVIII veku sa odboj-

nošću su se odnosili prema građi o Faustu, i to iz dva

razloga: njihov prosvetiteljski duh stajao je bez razume-

vanja pred vešticama, đavolom i paklom, a u njihovu op-

timističku sliku sveta nije se uklapala ideja da čovek

zbog težnje ka saznanju, koja je, po njima, bila siguran pu-

tokaz ka sreći, završi tragično. Karakteristična je bi-

220

la dobronamerna opomena koju je poznati pisac i filo-

zof Mozes Mendelson, novembra 1755. godine, uputio

svome prijatelju Lesingu, kada je saznao da ovaj radi na

drami o Faustu: „Jedan jedini uzvik: Fauste! Fauste! mo-

gao bi ceo parter naterati u smeh." Lesinga ovo nije poko-

lebalo. Njegov pokušaj ostao je kao dragoceno svedočanstvo

o novom pogledu na svet. On je označio preokret u istori-

ji građe. Iz Lesingovih planova može se naslutiti da nje-

gov Faust ne bi završio u paklu. On bi u novoj sredini

bio spasen, jer, kako je pisao Lesinp „Božanstvo nije po-

darilo čoveku njegov najplemenitiji nagon, želju za spoz-

najom, zbog toga da ga zauvek unesreći."

Sve što je napisano na temu o Faustu bledi pred Ge-

teovim delom. Tek je Gete u građi otkrio motive koje je,

podigavši ih u simbole, ugradio u svoju dramu neizmer-

ne dubine i lepote. Fascinira način na koji je Gete ko-

ristio građu: kako je gotovo beznačajnom detalju znao da

da opšteljudsko značenje ili kako, pak, po neku pojedi-

Page 270: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nost neizmenjenu unosi u svoju moćnu poetsku i misaonu

građevinu.

U ranom detinjstvu Gete je upoznao marionetsku pred-

stavu o Faustu i knjigu „jednog dobrog hrišćanina", a

mnogo godina kasnije napisao je u autobiografiji da je

„značajna bajka pozorišta s lutkama" „odjekivala" i „zu-

jala" u njemu „u više tonova". Kada je počeo da radi na

Faustu, ne može se sa sigurnošću utvrditi. Izgubljene

su skice koje je doneo sa sobom u Vajmar, u jesen 1775, i

iz kojih je čitao u novoj sredini. Međutim, sačuvan je

pregšs rukopisa koji je načinila jedna dvorska dama i

koji je nađen u njenoj zaostavštini i izdat 1887. pod na-

zivom Pra-Faust. Nije poznata geneza tog Geteovog prvog

rukopisa.

GJra-Faust, prvi genijalan fragment mladog pesnika,

sastoJI se od dve velike grupe scena: tragedije naučnika

i Margaretine tragedije. Pisane bez jasne koncepcije o

Faustu kao celini, one su svedočanstvo i o Geteovom

stvaralaštvu tog vremena. Samo ono što je neposredno

zadiralo u život mladog pesnika, sublimisano Je u poe-

ziji. Problem jedne generacije, koja je objektivnu stvar-

nosg osećala kao nepodnošljivo sputavanje lične aktiv-

2 nosti i jurišala na društvene konvencije, religiozne

dogme i estetske norme, personalizovan je u likovima

Prometeja, Cezara, Muhameda i Fausta. Samo jedan od tih

likova - Faust - izveden je do kraja. Toj figuri Gete je

poverio da traži odgovore na pitanja koji su putevi

Page 271: Goethe Faust Srpski Latinica 2

spoznaje sveta, kako saznati šta je čovek i gde su njegove

granice, šta je smisao života. U potpunom stapanju s

prirodom vidi Geteov Faust, sa početka sedamdesetih go-

dina XVIII veka, izlaz iz egzistencijalne krize. Kao kon-

trast njegovoj naučničkoj sobi, simbolu izolovanosti,

stoji priroda, prema kojoj Faust ima beskrajno povere-

nje: to, naravno, nije bekstvo u prirodu kako ga je shvatao

Ruso, nije ni pasivan odnos prema njoj nego aktivan i

produktivan. Faust hoće da se kao subjekt a ne kao objekt

uključi u proces stvaranja. Reči Duha zemlje slamaju nje-

gov titanizam. Scena sa Vagnerom, puna satire na suvo-

parno znanje, zatim komično-ozbiljan dijalog između

studenta (kasnije je to učenik) i Mefista, kao i neuku-

sne šale u Auerbahovom podrumu, zaokrugljuju tragediju

naučnika u Pra-Faustu. Mefisto, koji briljira u susretu

sa studentom, pojavljuje se potpuno nemotivisano; veza

između njega i Fausta nije uspostavljena, čak ni nago-

veštena. Problem scene sporazuma Gete će rešiti tek

mnogo godina kasnije.

Na Faustove pokušaje da se oslobodi izolacije, koji

se svode na retoriku i naglo prekidaju, neposredno se

nadovezuje Margaretina tragedija. Podstaknut sudskim

procesom u Frankfurtu 1772, u kome je izvesna Suzana

Margareta Brant pogubljena zbog čedomorstva, Gete je

stvorio dramu o sudbini devojke koju čista i strastvena

ljubav izdvaja i izdiže iz malograđanske sredine i -

uništava. Motiv čedomorke u nemačkoj književnosti to-

Page 272: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ga vremena često se pojavljivao i bio je usmeren protiv

prakse društva da anatemiše neudate majke koje su,

našavši se u beznadežnom položaju, ubijale svoju decu.

Gete ne kritikuje neposredno: on samo prikazuje kako,

ljubav, koja se otrgla od razuma i konvencija, sledi više

zakone osećanja i trijumfuje, ali i kako su između stra-

sti i društvenih normi tragični sukobi neminovni.

228

Tragedija je u Pra-Faustu potpuna: Mefistovom „Osuđena

je" ne odgovara nikakav „Glas odozgo".

Niz godina delo je mirovalo, nepoznato publici, a

svome autoru bilo je sve udaljenije. Dok je boravio u Ita-

liji od 1786. do 1788. godine, pripremajući rukopise za

štampu, Gete se vraća Faustu i piše tri scene, kojima,

bar donekle, povezuje moćne blokove radnje Pra-Fausta.

Fausta iz monologa, čoveka u godinama, koji „već deset

leta" predaje na univerzitetu, trebalo je i fizički pri-

premiti za susret sa Margaretom. Svoj izgled izmeniće

Faust u sceni Veštičiia kuhinja. Napisana je i značaj-

na scena Šuma i pećina. Kao rezultat novostečenih

ubeđenja nastaju i stihovi, karakteristični za preokret

u koncepciji Faustovog lika:

i što je celom rodu ljudskome dodeljeno

želim da i mog bića najdublju srž pokreće,

želim da duhom prodrem u ljudska sva prostranstva,

da osećam svu sreću i sav jad čovečanstva,

da toliko svoje Ja do njegovoga nadmem

Page 273: Goethe Faust Srpski Latinica 2

da, kb i onou konačno i sam padnem. (st. 1855 - 1860)

Faustov genijalni subjektivizam potisnut je u ime

nove uloge: Faust sada teži da predstavlja čovečanstvo.

Klasična estetika prihvata tipično i reprezentativno,

a odbacuje slučajno i individualno. Ovde je rad ponovo

prekinut i Faust ostaje nedovršen; ključne scene pri-

zivanja đavola i opklade sa njim još su nedostajale. Iako

je delo u tom trenutku još torzo, Gete ga objavljuje 1790.

pod naslovom Faust. Fragment.

Prekid između prve i druge faze rada trajao je više

od deset godina, dok je prekid u radu posle objavljivanja

Fragmenta pretio da se otegne unedogled. Politički

događaji, Francuska revolucija i njeni odjeci, pesniko-

vo učestvovanje u pohodu na Francusku ometali su nasta-

vak rada isto koliko i estetski razlozi. Ni svojom

sadržinom, ni svojom formom Faust se nije uklapao u

Geteovo klasično shvatanje umetnosti: đavo, duhovi,

veštičina kuhinja, prostačke neduhovitosti Mefista sa

studentima - sve je to bilo daleko od Geteovih intere-

2 sovanja tih godina. Autor klasične Ifigeiije, u kojoj se

tako strogo vodilo računa o mestu i vremenu radnje, o

broju likova, o klasičnoj kompoziciji, nije video kako

bi mogao od „varvarske kompozicije

4

' (Gete u pismu

Šileru od 27. juna 1797), od onog niza scena napraviti

dramu koja bi odgovarala njegovim strogim estetskim zah-

Page 274: Goethe Faust Srpski Latinica 2

tevima, stečenim na proučavanju organskog sveta, prema

kojima svaki deo u umetničkom delu, analogno živom

organizmu, ima svoj smisao i svoju funkciju kao deo ce-

line. Drama o Faustu organizovana oko samostalnih sce-

na, u kojima se radnja nadovezuje ili konfrontira, bila

je nešto novo, anticipirala je zapravo pozorište XX veka

Uporni Šiler bio je taj koji je Getea vratio Faustu.

Novembra 1794, ubrzo posle sklapanja prijateljstva,

Šiler je pisao: „Isto tako želeo bih da pročitam one

delove Vašeg Fausta koji još nisu objavljeni; moram

Vam, naime, priznati da mi ono što sam dosad čitao iz-

gleda kao Herkulov torzo. U tim scenama vladaju takva

snaga i bogatstvo genija, koji očigledno odaju velikog

majstora, i hteo bi da sledim koliko je moguće onu veli-

ku i smelu prirodu koja izvire iz ovog dela. Već drugog

decembra Gete je odgovorio: „O Faustu ne mogu zasad

ništa reći: ne usđujem se da razvežem paket u kome je

zarobljen. Ne bih mogao da prepisujem a da ga ne do-

rađujem, a za to mi nedostaje hrabrosti. Ako me ubuduće

nešto na to pokrene, to će svakako biti vaša zaintere-

sovanost". Dve i po godine kasnije, kada je morao da

odloži svoj drugi odlazak u Italiju, Gete se ponovo

vraća Faustu. 22. juna 1797. godine piše Šileru:

„Pošto mi je krajnje neophodno da se u svom sadašnjem

nemiru nečim zaposlim, odlučio sam da idem na Fausta

i da ga, ako ne završim, bar za dobar deo puta pomerim

napred, i to tako što ću ono što je štampano opet ra-

Page 275: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sturiti i s onim što je već gotovo ili smišljeno ra-

spodeliti u velike mase i tako bliže pripremiti iz-

vođenje plana, koji je, u stvari, samo zamisao. Sad sam se

upravo te zamisli i njenog razvijanja ponovo latio i

prilično mi je jasno šta hoću. Samo bih, ipak, želeo da

budete tako dobri i da o celoj toj stvari jednom, u besanoj

noći, razmislite, da izložite zahteve koje biste Vi po-

30

stavili celini i da mi tako moje vlastite snove, kao pra-

vi prorok, ispričate i protumačite". Dan kasnije

Šiler je odgovorio da Faust pored sve svoje pesničke

individualnosti ne može zanemariti svoj simbolički

značaj. Duplicitet ljudske prirode, izlaže Šiler, kao

i neostvarenu težnju da se u čoveku spoji ono što je

božansko i ono što je fizičko, čitalac ima pred očima,

a kako se priča gubi u šarenilu a nema ni čvrste forme,

čovek ne želi da ostane kod predmeta, nego bi hteo da

dosegne do ideje. „Ukratko", zaključuje Šiler, „pred Fau-

sta se postavljaju istovremeno filozofski i pesnički

zahtevi, i Vi se možete postaviti kako hoćete, priroda

predmeta će vam nametnuti filozofsku obradu, a fanta-

zija će morati da se prilagodi službi ideje razuma".

Tri dana kasnije Šiler javlja da je ponovo pročitao Fau-

sta i da mu se vrti u glavi pri pomisli na ono šta još

predstoji od posla Doista „proročki" razlaže Šiler

Geteov zadatak: neophodno je postići „totalitet materi-

je" i Fausta uvesti u svet rada; važno je, dalje, pronaći

Page 276: Goethe Faust Srpski Latinica 2

„iesnički obruč" kojim bi se držala pesnička masa i,

pre svega, istaći ideju koja će biti okosnica dela. „Sa

svojim Faustom učinio sam dobar korak napred", javlja

Gete Šileru 5. maja 1798, i nastavlja: „Stari, još sačuva-

ni, veoma nesređeni rukopis je prepisan i delovi nume-

risani prema jednoj široko razrađenoj šemi, složeni

odvojeno... Pri tom mi se dešava nešto vrlo čudnovato:

neke tragične scene bile su napisane u prozi; u po-

ređenju sa drugima, one su svojom prirodnošću i snagom

prosto nepodnošljive. Stoga sad pokušavam da ih pre-

točim u stihove, pošto se ideja tako nazire kao kroz neki

veo, a neposredno dejstvo ovog teškog sadržaja se

ublažava". Oko 1800. godine rad je ponovo zastao. Pitanje

kako ispuniti „veliku prazninu", o kojoj je Gete pisao

Šileru u aprilu 1801, izgledalo je nerešivo. U tom tre-

nutku još nedostaju scene pokušaja samoubistva,

uskršnje šetnje i ugovora sa đavolom, koje će, uklopljene

u zcelinu, dozvoliti da Faust, „sluga" božji, nemački

naučnik XVI veka i Mefistov partner, preraste konačno

u predstavnika čovečanstva. Šiler nije doživeo obja-

vljivanje prvog dela tragedije, 1808. godine.

231 Delovi koji su napisani posle štampanja Fragmenta,

svi u stihu, nenadmašni su u svojoj lepoti. Iako su stil-

ske i koncepcijske razlike između različitih redakcija

uočljive, pogotovu za dobrog poznavaoca, one ne utiču na

estetsku ubedljivost celine. Dko u Pra-Faustu zadivljuje

jezik koji nepogrešivo predočava i najsuptilnija

Page 277: Goethe Faust Srpski Latinica 2

osećanja protagonista ili naizgled ovlaš, u suštini

rafinirano, karakteriše likove, tako da se radnja odvija

lako i prirodno, ako je čitalac uživao u bogatstvu mo-

tiva, u forMama koje prenebregavaju uhodane dramske

norme i prilagođavaju se istini života na pozbrnici,

onda se on u partijama nastalim kasnije, pogotovu u

onim posle 1790, koje piše pedesetogodišnji pesnik u

naponu snage, divi zrelosti i mudrosti koje su dramu

dovele od genijalne skice u sam vrh nemačke i svetske

književnosti. Nije čudo što su već savreomenici shvati-

li o kakvom je delu reč. Razmatrajući problem dramske

umetnosti, Hegel u svojoj Estetici piše o Faustu, toj

„apsolutnoj filozofskoj tragediji", „u kojoj, s jedne

strane, odsustvo zadovoljenja ljudskih težnji u nauci a s

druge strane, privlačnost svetovnog života i zemaljskih

uživanja, jednom rečju, u kojoj tragično oprobano izmi-

renje subjektivnog znanja i stremljenja sa apsolutnim u

njegovoj suštini i njegovoj pojavi predstavlja takvu

obimnu sadržinu, kakvu ranije nijedan drugi dramski

pesnik nije smeo pokušati da obuhvati u jednom istom delu".

Prvi deo Fausta razlikovao se od Fragmenta iz 1790.

ne samo novim scenama nego i trostrukim uvodom. Ti

uvodi su: Posveta, Predigra u pozorištu i Prolog na

nebu- kao i nov podnaslov Tragedija. Prvideo najavio

je čitaocima da pesnik planira i drugi deo Fausta. U

Posveti, nastaloj 24. juna 1797, kojom počinje Faust i ko-

jom je označeno ponovno vraćanje Faustu, nije reč o rad-

Page 278: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nji ili ideji dela, niti o protagonistima radnje. U

strofama koje spadaju u Geteov najviši lirski domet go-

vori gotovo pedesetogodišnji pesnik elegičnim tonom

o svome odnosu prema delu, kojega se prihvata posle duge

pauze. „Lelujna stvorenja", likovi koncipirani mnogo

godina ranije, izranjaju iz sećanja i zaokupljaju nanovo

pesnika koji se, usamljen u svom vremenu, seća prijatelja

232

od kojih je razdvojen ili koje je odnela smrt. U četvrtoj

strofi vraća se pesnik „tim duhovima", draGim fragmen-

tima Fausta iz mladosti. Dug stvaralački proces od „le-

lujnih stvorenja

1

' do uobličenih likova u drami, od

prošlosti do sadašnjosti, od „isparenja i magle", Ge-

teove metafore za polusvesno stanje, do stvarnosti, tema

je Posvete.

U Predigri u pozorištu, za koju je kao model po-

služila indijska drama Sakuntala iz V veka, posmatra

se pozorište iz perspektive upravnika, pesnika i ko-

mičara. Samoironično daje Gete, i sam odgovoran za po-

zorište u Vajmaru od 1791, upravnika koji mora da obe-

zbedi uspeh kod „puka". Iako zahteva od pozorišnog ko-

mada da bude značajan, za njega je imperativ da se delo

„svidi svima". Energično se distancirajući od šarene

mase, pesnik brani dostojanstvo poezije. Prema estetici

koju razvija pesnik i koja odgovara literarnim zahtevi-

Page 279: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ma s početka XIX veka, umetnost stoji u izvesnom smislu

iznad prirode i banalnosti života. Ona izdvaja ono što

je reprezentativno i njime objašnjava opšte. Posred-

ničku ulogu između upravnika i pesnika, prizemnog i

uzvišenog, Gete poverava komičaru koji se zalaže za poe-

ziju, ali u šarenim, svima dostupnim slikama. Posled-

nji stihovi Predigre najavljuju Prolog na nebu i pro-

menu perspektive: „Po tesnoj daščari vi tako / prođite

svaki vaseljenski kut, / nek' odmereno brz vas vodi put /

sa neba, preko zemlje, do u pakb!" (st. 249 - 252). Od tesne

daščare, pozorišta kao sveta, ka širinama vasione, sve-

tu kao pozorištu. Pozivom da se vide „dela prava" (st. 224),

da se vidi predstava komada, upravnik jasno podvlači

funkciju Predigre : time što neposredno prethodi ko-

madu Predigra obezbeđuje njegovu fiktivnost.

Iako je reč o fikciji, Prolog na nebu, napisan oko

1800, iznenađivao je i iznenađuje čitaoce, odnosno gle-

daoce: Boga i satanu izvodi autor na pozornicu XVIII ve-

ka da bi stvorio metafizički okvir u kome će se odigra-

vati radnja drame. Iz perspektive arhanđela, izvan vre-

mena i prostora, u četiri uzvišeno-panegirične stro-

fe, slavi se harmonija kosmosa, nedodirnuta razornim

elementarnim snagama, suprotnostima, tamom i svetlom,

2 koje poznaje zemlja. Sav taj nemir zemlje, stradanja i

sreća pojedinca, trenutak su za njih u večnom trajanju.

Mefistova replika odudara od svečanog tona. On razgo-

vor sa Gospodom, istina, započinje u uzvišenom tonu ar-

Page 280: Goethe Faust Srpski Latinica 2

hanđela, ali nastavlja na njemu svojstven način i kon-

centriše ga, budući da su mu Sunce i vasiona nedostu-

pni, na čoveka, tačnije, na čovekov dualizam, koji je, po

Mefistu, uzrok njegove nesreće. Podrugljivo, tobože za-

brinut za čovekovu zlu sudbinu, razvija Mefisto svoju

sliku čoveka razapetog između „nebeskog sjaja" (st. 294) i

zveri, između duha i tela. I Faust, koga Gospod predlaže

kao primer, na kome je spreman da tumači bit čoveka, ne

stoji izvan Mefistove antropologije, i njega karakte-

riše, mada je toga „upola svestan" (st. 314), ista, poje-

dincu zajednička protivurečnost - i on „od neba zvezde

ponajlepše traži /, od zemlje ponajvišu slast" (st. 315

- 316). Ironičnoj slici Fausta Geteov Gospod se ne pro-

tivi i sankcioniše je poznatim stilom „Dok god za

nečim teži, čovek bludi" (st. 330). Tolerantan i opti-

mistički duh nemačkog prosvetiteljstva, po kome je

traženje istine čovekov najvažniji zadatak, utisnuo je

svoju signaturu i Gospodu iz Prologa.

Na težnju koja uključuje lutanje i - kako će pokazati

tok drame - teške grehe, kao nešto neminovno na putu

razvoja ličnosti, stavljen je poseban naglasak. Ona je je-

dan od dva pola, drugi je „mir bezuslovan" (st. 356), koji-

ma je određen Faustov život. Istovremeno reč je o pre-

misama koje ne samo da do kraja tragedije neće biti sta-

vljene van snage, nego zadiru u osnove hrišćanske etike:

uz kategorije dobra i zla kojima se određuje moralni

profil na zemlji i koje su odlučivale o sudbini duše

Page 281: Goethe Faust Srpski Latinica 2

posle smrti, Prolog postavlja „težnju" i „mir bezuslo-

van". Samo onaj koji teži nečemu neumorno zaslužuje

spas: „lenji mir" (st. 1777) je neoprostiv greh. Kada se

Faustov put posmatra iz ove perspektive, a ona je Prolo-

gom nametnuta, onda se i spasenje Fausta na kraju trage-

dije, povod mnogobrojnih i žučnih rasprava budući da

se ne uklapa u hrišćanski moral, vidi u sasvim drugom

svetlu. I pored svega, na mestu je oprezno i, naravno, ne

retko postavljano pitanje: ne rasuđuje li Gospod o Fau-

234

stu, koji mu „služi" „mutno i zbrkano" (st. 320), prete-

rano povoljno, ne previđa li, unapred sankcionisane,

posledice njegovih lutanja. Drugim rečima, može li sva-

ko ko u sebi nosi večnu težnju, bez obzira šta je činio,

da bude spasen i njegovo delo opravdano.

Prologna nebu, predočen u svom hijerarhijskom sjaju,

podstaknut starozavetnom Knjigom o Jovu nadovezuje se u

mnogo čemu na srednjovekovne misterije i barokno pozo-

rište. I kod Getea se gledalac sreće sa predstavom o

čoveku smeštenom između Boga i đavola, o svetu jasno po-

deljenom na nebo, zemlju i pakao. S druge strane, Geteov

svet nosi pečat XVIII veka Svemoćni đavo u Bibliji i

srednjem veku, kome Faust iz knjige za narod nije imao

šta da suprotstavi, iako i kod Getea sa dalekosežnim

kompetencijama, sveden je na „zlobnog zadevača" (st. 354)

koji „podstiče" i „stvara" (st. 358). U njegovom liku poe-

tizuje se misao rasprostranjena u XVIII veku i formuli-

Page 282: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sana u Geteovom govoru Povodom Šekspirovog dana 1771.

godine, da „ono što nazivamo zlim samo je druga strana

dobroga, koja je tako potrebna postojanju njegovom i

sačinjava deo celine".

Značaj Prologa je višestruk, i to za tragediju u ce-

lini. On je transcendentan okvir u koji je smeštena

radnja o Faustu i istaknut njen osnovni smisao. I pored

činjenice da se u delu ne iznosi jedna ideja i da se već

Gete branio od pokušaja da se „tako bogat, šarolik i na-

dasve raznovrstan život" kakav je prikazao u Faustu „na-

niže" „na tanku vrpcu jedne osnovne ideje" (razgovor sa

Ekermanom od 6. maja 1827), pitanje vrednosti čoveka i

smisla života, radikalizovano u raspravi između Gospo-

da i Mefista, stoji u središtu pažnje. Na načelno pi-

tanje da li je, „dobar čovek" (st. 341) uvek svestan svog

puta, moraće da odgovori Faust, koji nijednog trenutka

svog dugog života ne zna kakva mu je uloga dodeljena na

nebu.

Tekst Prologa izaziva nedoumice koje dalji tok radnje

ne samo da ne razrešava nego i uvećava. Uprošćena tu-

mačenja, odnosno smele apstraktne konstrukcije koje

Fausta svode na jednu ideju, koliko god izgledale prih-

vatljive pojedinim istorijskim razdobljima ili pogle-

2 dima na svet, neprihvatljive su, jer poriču Geteove ra-

zličite koncepcije koje su, opet, odraz, mada ne neposre-

dan, i istorijskih i biografskih procesa.

Geteov Faust, čovek XVI veka sa vidnim obeležjima

Page 283: Goethe Faust Srpski Latinica 2

XVIII stoleća, poetska je figura na kojoj autor izlaže

problematiku modernog sveta. Oslobođen društvenih

autoriteta, sa punim poverenjem u sebe i svoje mogućno-

sti, Faust želi da kroz nauku i ljubavnu strast spozna

neposrednu i apsolutnu istinu o prirodi i čoveku. Tra-

gedija naučnika i tragična ljubav sa Margaretom, izola-

cija i očajanje, koji čine sadržinu prvog dela, rezultat

su Faustovih neumerenih htenja i zabluda, novog po-

jačanog subjektivizma, bitnog obeležja modernog čoveka.

Čitalac upoznaje Fausta u trenutku duboke krize.

Izdvojen od sveta, u „visoko zasvođenoj, tesnoj gotskoj so-

bi", u monologu, obliku iskaza koji povlađuje subjekti-

vnosti, jer ne dopušta korekturu sa strane, Faust svodi

deprimirajući bilans dotadašnjeg života. Samosvesno

i bez straha predstavlja se Faust. On raspolaže celokup-

nim znanjem svoga vremena i samouvereno se poredi sa

ostalim naučnicima: „Pametniji sam, doduše, od njih, /

od svekolikih doktora tih / od magistara, popova, ćata"

(st. 383 - 385). Razlozi njegovog očajanja leže dublje, oni

su objektivne prirode: „A vidim da ništa ne možemo

znati!" (st. 381). Izlaz iz besmislenosti dotadašnjeg

života, za koji je pun prezira, Faust ne nalazi u daljem

gomilanju sterilnog knjiškog znanja - time se zadovolja-

va Vagner - već u radikalnom zaokretu prema novom cilju:

„Da spoznam šta je to što u srži / na okupu vasionu

drži" (st. 401 - 402). Tom željom, međutim, Faust stiže

do granice postavljene ljudskom duhu, koju Faust bunto-

Page 284: Goethe Faust Srpski Latinica 2

vnik ne priznaje i koju želi da ukloni - uz pomoć magi-

je. Magiju kao literarni motiv osećali su već čitaoci

Geteovog vremena kao nešto strano; danšnji čitalac

ima za nju još manje razumevanja. Ona je, međutim, u legen-

di o Faustu nezaobilazna komponenta. Na početku novog

doba, koje karakteriše racionalno i empirijsko

istraživanje prirode, gotovo svaki napredak nauke vezi-

vao se za magiju. Pomenuti naučnici tog razdoblja, huma-

nista Tritemius njegov učenik, filozof i lekar Para-

236

celzus, nazivali su sebe majstorima „bele magije", koja

je, za razliku od „crne magije"i iza koje je stajao satana,

imala veliki ugled i izučavala se na pojedinim univer-

zitetima.

Faustov prvi pokušaj da okrene leđa pseudosvetu, ap-

straktnim i mrtvim pojmovima i stupi u dodir sa pro-

duktivnim snagama prirode, osuđen je na brz neuspeh.

Ushićenje sa kojim posmatra „znak Makrokozma", geome-

trijski crtež harmonije kosmosa, u kome „nebeske sile"

(st. 469) objedinjuju univerzalan život, prerasta brzo u

razočaranje. Veličanstvena vizija svemira, Faustova poe-

tizacija njegove biblijske i magično-pansofičke učeno-

sti, ne može da negira razliku između stvarnosti i

„znaka", između prirode koja „večno tka i buja" (st. 361)

i crteža u knjizi. Faust se ne zadovoljava samo slikom,

on hoće da priđe „na prsa" koja život znače, da se iden-

tifikuje sa izvorima „svega življenja" (st. 478). Ubeđen

Page 285: Goethe Faust Srpski Latinica 2

i dalje u to da „svet duhova" „nije skriven" (st. 463),

Faust, koristeći se magijom, priziva sebi samo privid-

no bližeg „Duha zemlje". Prilika koja se pojavljuje i koju

je Gete definisao kao „duh sveta i akcije", iako poznata

iz mistično-alhemističkih predstava, autorova je tvo-

revina, sastavljena da svojom pojavom opčini i užasne.

Stihovi kojima Duh zemlje sam sebe karakteriše, otkri-

vaju ga kao individualizovan organski život. On perso-

nifikuje elementarnu snagu zemlje, stvaralačku priro-

du, neumornu snagu koja stvara i razara:

Sred plime života, po delatnoj oluji

ja lebdim gore i dole,

tamo i amo strujim.

Među rođenjem i grobom,

večito more,

večno krstarenje

kroz životno žarenje -

za hučnim razbojem vremena i prostranstva

tkam živu odoru božanstva. (st. 527 - 535)

Stihovima neobične lepote sugeriše Gete shvatanje

prirode, tipično za buntovno razdoblje svoje mladosti,

odnosno svoje generacije, prema kome je smisao života u

2 samom življenju, procesu večnog stvaranja i nestajanja,

neprekidnog preobražavanja. Faustov zahtev da se izjed-

nači sa stvaralačkom prirodom završava se ponižava-

jućim odgovorom Duha zemlje: „Ravan si duhu koga tvoj duh

shvatiti može, al' meni sličan nisi!" (st. 538 - 539). Be-

Page 286: Goethe Faust Srpski Latinica 2

la magija pokazala se nedovoljna da omogući Faustu ra-

vnopravan status sa „duhom sveta i akcije", da mu obezbe-

di mesto u nadljudskoj sferi.

„Znak Makrokozma" nije bio dovoljan Faustu, susret

sa „Duhom zemlje" predočio mu je njegove stvarne grani-

ce. Stešnjen u „gotskoj sobi", u „tamnici", u malo-

građanskoj sredini, nedorasloj njegovim duhovnim zah-

tevima, pritisnut „brigom" (st. 679 i d.), koja nagoni da

„strepiš pred svačim" (st. 685) - Faust se odlučuje na

samoubistvo. Taj čin ne treba shvatiti kao korak očajni-

ka: on je Faustov nov ekstremni pokušaj da se, oslobođen

svih stega, sjedini sa delatnom prirodom. Smrt,

međutim, nije kraj već početak: „Spremnost osećam za let

/ kroz dubok etar, niz putanje nove, / u delatnosti čiste

novi svet" (st. 740 - 742). Uskršnja zvona prizivaju

prošlost u sećanje i sprečavaju Fausta u proklamovanoj

nameri.

Stihovi uvodne scene „Noć" omogućavaju čitaocu da

stvori pouzdanu sliku o Faustu, liku koji karakterišu

ekstremna duševna raspoloženja: ekstatični uzleti i

trenuci potpune rezignacije. Faust se ne ustručava da

za sebe kaže da je „veći od heruvima" (st. 648), ali, s druge

strane, „u srca dubini" zna da je „crv" „koji po tlu pla-

zi" (st. 688) Uzrok tih oscilacija, koji uslovljava stalnu

krizu Faustovog karaktera, on ne može da eliminiše.

Svoje pravo da se može meriti i upoređivati s natpri-

rodnim bićima, duboko ubeđenje da je „slika i prilika

Page 287: Goethe Faust Srpski Latinica 2

božanstva" (st. 542), Faust zasniva ne samo na biblij-

skim rečima. („I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu,

po obličju Božijemu stvori ga'\ Prva knjit Mojs-ijeva 1,

27), već i na ubeđenju mladoga Getea i čitave generacije

nemačkih gtisaca, koja stupa na literarnu scenu sedamde-

setih godina XVIII veka, da čovek u sebi nosi božansku

klicu. V osmoj knjizi autobiografije Poeznji i stvar-

nost nalaze se nezaobilazna mesta za razumevanje Geteove

„sopstvene religije" tog vremena. Prema njoj se bit

božanstva, koje ne može da živi samo, ogleda u „nagonu

za produkcijom", koji se prenosi i na sva potonja stvore-

nja koja su opet kao takva, istina, božanskog porekla, i

sama produktivna i ničim uslovljena, ali u svom tvorcu

sadržana i njime ograničena. Ta protivurečnost da je „u

isto vreme i neograničen i ograničen" određuje i sud-

binu čoveka, „pa pošto je ova protivurečnost trebalo da

se u njemu manifestuje u svim kategorijama postojanja, a

potpuna svesnost i odlučna volja trebalo da prate njego-

va stanja, moglo se predvideti da će istovremeno postati

najsavršenije i najnesavršenije, najsrećnije i najne-

srećnije stvorenje". Taj dualizam, tu istovremenu ogra-

ničenost i neograničenost, Faust ne priznaje i traži

za svoju ličnost potpunu autonomiju, kako je tačno for-

mulisano, „prelaz u kvalitativno drugačju egzistenci-

ju". U Godinama unenja Vilhelma. Majstera, Geteovom ro-

manu klasične epohe, nalaze se rečenice koje se nepo-

sredno suprotstavljaju Faustovim postulatima. „Ko

Page 288: Goethe Faust Srpski Latinica 2

hoće", kaže se tu u sedmom poglavlju drugog dela, „da u

svojoj potpunoj ljudskoj prirodi radi ili uživa u svemu

i svačemu ... taj će svoje vreme provesti samo u večno ne-

zadovoljenoj težnji". Život u svojoj celosti, koji prema

Geteu protiče u neprekidnom osciliranju između su-

protnih polova, za koje on ima različite nazive (dija-

stola i sistola, otpadanje i vraćanje iskonskom i dr.),

nije predočen u liku Fausta. Faust je samo jedna njegova

komponenta; on zna samo za zahteve, a ne i za odricanja,

samo za ekspanziju, a ne i za kontrakciju. Nema sumnje da

se Faustovi uzleti i promašaji zasnivaju na dispropor-

ciji između bogate fantazije i realnosti koja ga

okružuje i koju on oseća kao nepodnošljivo ograničava-

nje. Između Faustove mašte, koja sa lakoćom ostavlja za

sobom prostor i vreme, i stvarnosti - sukobi su nei-

zbežni. Faust je figura koja svoju tragiku nosi u sebi;

on u drami zapravo i nema drugog oponenta, osim samog

sebe. Njegov radikalni subjektivizam, koji poprima de-

monske crte, sukobljava se neminovno i neprestano sa

granicama ljudskog saznanja i osećanja, sa mogućnostima ljudske delatnosti. Međutim, ne sme se

prevideti da i

Faustova veličina leži u njemu samome. „Težnja" o kojoj

je reč u Prologu, izrečeno ubeđenje da Mefisto neće

uspeti da Fausta odvede od „praiskonskog vrela" (st. 337),

tj. da se Faust neće ni po koju cenu odreći svog humanog

opredeljenja, svedoči o prirodi karaktera čiji je cilj da

traži nemoguće.

Pre nego što uvede Mefista Gete još jednom pruža

Page 289: Goethe Faust Srpski Latinica 2

priliku Faustu da, prevodeći početak Jevanđelja po Jo-

vanu „U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog

bješe riječ"), interpretira sam sebe. Kao i Herder u

svojim tumačenjima Novog zaveta, iz 1775. godine, u koji-

ma za logos kao sinonime predlaže reči: misao, volja, de-

lo ili ljubav, prevodi učeni Faust starogrčki termin

za delo i time što delo označava kao početak sveukupne

prirode i središte čovekove ličnosti, osvetljava pro-

blem svoje egzistencije: raskol između bogate retorike

i skromne aktivnosti.

Duh i tanana ironija daju ton sceni u kojoj se Mefi-

sto predstavlja. Faustov budući partner se ne krije i ne

pretvara, već iznosi „istinu skromnu" (st. 1403) o svojoj

ličnosti i svojim namerama: „Deo snage sam koja vazda /

želi da tvori zlo, a uvek dobro sazda" (st. 1392 - 1393).

Reči koje Faustu izgledaju zagonetno, potvrđuju, u stva-

ri, ono što je o Mefistu rečeno u Prologu na nebu: on

jeste duh koji poriče, ali kao takav uključen je u dijalek-

tički proces u prirodi i kadar da trijumfuje u pojedi-

načnim slučajevima, dok su njegovi pokušaji da ospori

život u celini osuđeni na neuspeh. Iako priznaje da ne-

ma neograničenu moć zla, Mefisto, „deo dela" (st. 1406),

„čestica mraka" (st. 1407), nastoji da ospori božansku

moć i netačno, mada vešto tumačeći mit o stvaranju sve-

ta, ističe pred Faustom svoju važnost. On ne pominje Bo-

ga, a kao praizvor sveg postanja označava mrak iz koga po-

tiče. Iz te priznate parcijalnosti proizlazi Mefisto-

Page 290: Goethe Faust Srpski Latinica 2

va ograničenost: njegova razorna energija, potpuno usme-

rena protiv života, pokazuje se uzaludnom. „Životinj-

ska i ljudska sorta" (st. 1427), ono „NeišG „žilavo-

-živo" (st. 1422), što se hrani „iz vazduha, iz vode i iz

240

zemaljskih grudi" (st. 1431), uprkos razornoj moći vatre

i smrti, ostaje da živi kao vrsta. Ulogu koja mu je dode-

ljena odvajkada, i koja je potvrđena u Prologu, Mefisto

mora da igra do kraja: njegov nihilistički napor posre-

dan je izazov snazi pojedinca i celine za stalnim preo-

bražajem i napretkom: Faust i Mefisto, čovek koji „sebe

drži za celinu" (st. 1405) i „deo dela", život i razara-

nje, metamorfoza i statičnost - to su suprotnosti, ulozi

u opkladi između protagonista radnje.

Pre nego što dođe do opklade, Faust se još jednom

vraća temi koja ga zaokuplja: zemaljskom skučenom životu

(st. 1627 i d.). Njegova snažna volja, njegovo bogatstvo

osećanja, želja za saznanjem, njegov izdiferenciran i in-

tenzivan unutarnji život nisu u dodiru sa stvarnošću.

Za Fausta živeti, znači lišavati se. Iz duboke rezigna-

cije, Faust proklinje takav život (str. 1675 i s.): on ana-

temiše utvrđene vrednosti života, ljudski „duh", „sla-

vu", „posed", „Mamona"; ne izuzima ni tri osnovne

hrišćanske vrline: veru, ljubav i nadu - upravo one sna-

ge kojima je čovek pridavao natprirodnu moć, ono za čim

teži Faust i što očekuje od Mefista. Potpuno odbaci-

vanje svih etičkih, socijalnih i religioznih vrednosti

Page 291: Goethe Faust Srpski Latinica 2

- Faustova perspektiva podudara se u ovom trenutku sa

Mefistofovom - omogućuje Faustu da bude slobodan za

savez sa đavolom.

Geteovo dugo oklevanje da „sceni ugovora", dugotraj-

nog saveza između Fausta i Mefista, d2 konačnu formu,

pokazuje složenost zadatka. Legenda o Faustu, kako je

začeta još u srednjem veku, nudila je jednostavnu šemu -

pakt: đavo se obavezivao da služi na zemlji, čovek je ovu

službu plaćao dušom na onom svetu. Geteov lukavi Me-

fisto, svestan prednosti takvog ugovora, predlaže iste

uslove: „Ja ću na ovom svetu tebi služiti, / bez počinka

i stanka što god ti srce želi / nabavljaću ti, i nećeš

se potužiti. / A kad na onom opet budemo se sreli, / ti

ćeš se meni istim tim odužiti" (st. 1740 - 1744). Dru-

gačije nego njegovi literarni prethodnici reaguje Ge-

teov Faust: on ne prihvata ponudu i nudi opkladu, koja

iz osnova menja odnos između njih, i detaljno formuliše

uslove:

2 Lko me ikad skoli lenji mir,

neka mi smesta dođe kraj!

Ako me laskom kad zaseniš

da dopadnem se sebi sam,

ako uživanjem me spleniš,

to poslednji nek' moj je dan! (st. 1777 - 1783)

Temeljnom izmenom u građi Gete je uneo dinamiku u

radnju; Faust i Mefisto, čovek i njegov antagonist dobi-

li su jednake šanse, ishod njihove borbe postao je nei-

Page 292: Goethe Faust Srpski Latinica 2

zvestan. Pitanje da li će trijumfovati zlo nad čovekom

ili čovek nad đavolom ostaje otvoreno do samog kraja.

Faust više nije osuđen na večno prokletstvo i on, pred-

stavnik čovečanstva, nije više igračka u rukama natpri-

rodnih sila, već mu je dato da sam odlučuje o svojoj sud-

bini. Geteovo klasično shvatanje o čoveku i društvu s

kraja XVIII i početka XIX veka ostavilo je vidan trag u

Faustu.

Mefista, svakako, nije lako predstaviti, niti iz nje-

govih protivurečnih izjava i postupaka izvući pouzdane

zaključke o njegovom duhovnom horizontu. Sigurno je,

međutim, da je Gete u Mefistu, đavolu sa malim činom

(st. 1725), stvorio lik koji spada u nezaboravne figure

svetske književnosti i koji je oduvek fascinirao. Mefi-

sto je istovremeno nosilac principa zla, ali i živa

stvarna figura dramske radnje. Srž njegovog bića je pot-

puna valja za poricanjem i uništavanjem: „Pošto sve /

što nastaje zaslužuje da mre; / stog bolje još da ništa

i ne biva" (st. 1396 - 1398). Ne iznenađuje da je vatra, koja

razara život, njegov atribut (st. 1434). Pozitivno jezgro

Fausta, imanenta težnja, ili naivno-komična radozna-

lost studenta nemaju za Mefista drugu svrhu osim da bu-

du opovrgnuti. Mefisto ne propušta priliku da humane

vrednosti uslovljava, da ih izloži poruzi i parodiji, da

u uzvišenom otkrije slabu stranu i da se podsmehne. On

reaguje realistički, ali bezosećajno. U potresnoj sceni

Tmuran dan. Polje on Margaretinu tragičnu sudbinu ob-

Page 293: Goethe Faust Srpski Latinica 2

jašnjava kratko: „Nije ona prva". Mefisto ne preza od laži

i podlosti, ubistva, uživa u bestijalnostima i obsceno-

stima Ali on nije samo „sofista" i „lažov" (st. 3183). N>e-

gove reči su ne retko istinite i razumne, njegova inte-

2

ligencija briljantna - on i jeste personifikovana in-

teligencija.

Mefistove reči „sa srećom u život novi" (st. 2174)

znače cezuru u drami. Dotadašnje zbivanje, u kome glavno

mesto zauzima opklada, izlaganje je celokupnog dela. Sve

što sledi, koliko god bilo raznovrsno, borba je između

Fausta i Mefista - postavljena u okvir koji je dat u Pro-

logu na nebu koja će se odvijati, prema predlogu Mefi-

sta, najpre u malom, a potom u velikom svetu (st. 2152).

Gretina tragedija, smeštena u središtu „malog sve-

ta" i predočena nizom samostalnih scena, u izvesnom

smislu je drama za sebe. Ovlašnim crtama i nagovešta-

jima, oskudnim uputstvima za režiju, Geteu je pošlo za

rukom da uvede čitaoca u čestit, ali teskoban i nepro-

svećen svet nižih građanskih slojeva - pozornicu Mar-

garetine tragedije. Nemačka književnost nije dotle ima-

la delo u kome su, bez psihološkog viviseciranja, čežnja

i ljubavna sreća, teške probe savesti i samrtni strah

jedne jednostavne devojke bili prikazani tako dirljivo,

ne i patetično, tako estetski ubedljivo. Potresno je kako

ta mlada i naivna devojka u trenucima nesigurnosti po-

stavlja Faustu pitanje o njegovoj religioznosti, kako se

Page 294: Goethe Faust Srpski Latinica 2

instinktivno vraća onoj instanci koja joj je u životu

bila sigurna uteha i potpora, ili kako u predosećanju

nevernosti peva o kralju u Tuli - pesmu o ljubavi i ver-

nosti.

Margareta je lik kome pripadaju čitaočeve simpatije.

Od njenog prvog susreta sa Faustom pa do njene poslednje

pojave, na kraju drugog dela tragedije, ona je, kako je

tačno rečeno, „sekularizovani anđeo čuvar stare knjige

za narod o Faustu". Ona u Faustu budi osećanje koje Me-

fisto nastoji po svaku cenu da uguši - ljubav. U sceni

Valpurgina noć, na vrhuncu čulnog orgijanja, njena vi-

zija vraća Fausta sebi, spasava ga od animalnosti Mefi-

sta. Ona je zapravo pravi i jedini protivnik Mefista,

koji i sam priznaje: „Nad njom ja nemam sile" (st. 2748) -

ona je u svojoj prirodnosti i čistoti imuna na moć zla.

Iako se u liku Margarete ogleda sfera božanskog, oblast

čiste duševnosti, ono što pridobija jeste da je to božan-

sko predstavljeno u obliku žive ličnosti, smeštene u svakodnevnu realnost. Margareta je naivna i

neiskusna

u životu, njeno znanje skromno, njen razum neškolovan.

Svojom bezuslovnom ljubavlju izrasta, međutim, u ravno-

pravnog partnera. Ljubav nju uzdiže, ali i izoluje. U

sredini koja žigoše svaki oblik života koji odudara od

važećih normi - smrtno ranjeni Valentin ih nabraja -

Margareta se u potpunosti predaje Faustu, lišava se

zaštite porodice, crkve i sredine - čini za društvenu

realnost XVIII veka neoprostkv prestup. Ne tražeći

ništa drugo osim ljubavi, suočena je sa gorkom činjeni-

Page 295: Goethe Faust Srpski Latinica 2

com da je ona neostvarljiva, da se namera i rezultat ne

samo ne mogu uskladiti, već da čista namera vodi u tra-

gičnu krivicu: „Al' - sve što na to me prinudilo, / ah,

Bože, bilo je dobro i milo!" (st. 3774 - 3775).

Veoma rasprostranjena je teza prema kojoj su socijalne

razlike uzrok Margaretine tragedije. „Prerana veza",

piše Lukač (u svojoj poznatoj knjizi Gete i njegovo doba)

„bila ona tvorevina i u najiskrenijoj i najvećoj ljubavi,

može, dakle, u klasnom društvu da postane početak ne-

rešivih tragičnih konflikata. Ako ta veza ostane, mla-

dić koji se vezao, postaje žrtva; ako se trgne gonjen nago-

nom da oslobodi sputane mogućnosti za razvoj, mora da

žrtvuje devojku". Ovakvo tumačenje ne pogađa osnovni

smisao. Društvena kritika u delu drame ne može se

prečuti, ali je izostala u obliku za koji se zalaže Lukač.

Nema sumnje da Margareta i Faust nose jasna obeležja

socijalne sredine iz koje potiču, ali o ishodu njihove

ljubavne veze odlučuju njihova unutrašnja opredel^enja. Za

Fausta kao čoveka kome nije dato da zastane, za koga je

„težnja" zakon, isključeno je svako: „Stani! Traj!" (st. 1785).

To ne znači, naravno, i njegovo oslobađanje od nedela koja

je počinio uz pomoć Mefista.

Margaretina tragedija dovodi Fausta u najdublje

očajanje, ali on ostaje neizmenjen. Faust će i dalje, veran

svome cilju i sebi, razarati i nanositi bol. Podnaslov

Fausta - tragedija - odnosi se na Margaretinu sudbinu,

ali još više na Faustov životni put.

Page 296: Goethe Faust Srpski Latinica 2

244

NAPOMENE

(Brojevi ss odnose na stihove prevoda)

P o s v e t a je nastala 24. VI 1797, u trenutku kad se Gete rešio da

obnovi rad na svom delu započetom u mladićkim godinama. Pesma je

nagšsana u sgancama (strofe od osam stihova u jampskom desetercu od-

nosno jedanaestercu sa šemom slikova ađabađss).

27 - Volova harfa: instrument čije strune odaju blag zvuk kad se

izlože strujanju vetra.

Predigra u pozorištu je napisana verovatno 1797, a za uzor

ima predigru u drami Sakuntala indijskog pesnika Kalidase iz V veka,

kao i neke druge predigre iz evropske pozorišne tradicije. Pesnik u

stihovima 61 - 76 govori u stancama kakve su se već javile u Posveti.

Ostali deo Predigre pisan je madrigalskim stihovima (pravilno sme-

njivanje naglašenog i nenaglašenog sloga, u jampskom metru, ali je

broj slogova u stihu slobodan).

Prolo g na neb u verovatno j e napisan poslednjih godina

HUGO veka, ali je kao zamisao postojao već oko 1770. Na nastanak Pro-

loga na nebu uticali su motivi iz Knjige o Jovu (1, 6 - 12), pre svega

motiv opklade. Nebeske vojske su čete anđela koje predvode arhanđeli

Rafail, Gavrilo i Mihailo (tekst koji govore arhanđeli podstaknut

je i Miltonovim Izgubljenam rajem).

253 - Bratske sfsre: područja kruženja planeta koje se natpevaju sa

Zemljom. Šire uzego, slika za harmoniju celoga kosmosa.

281 - Mefistofeles, skraćeno Mefisto: etimologija imena nije

razjašnjena; verovatno hebrejskog porekla, u značenju „kvarilac i

lažov".

Page 297: Goethe Faust Srpski Latinica 2

348 - 349 - Zmiju koja je navela Evu i Adama da jedu plod sa zabra-

njenog drveta - i koja je, kao zavodnica ljudi, rod đavolu - Bog je po

predanju prokleo rečima: „Pa trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do

svojega vijeka" (Prva knjiga Mojsijeva, 3. 14).

359 - Prava deca božja: anđeli koji nisu otpali od Boga (jer đavoli

su, po hrišćanskom mitu, prvobitno takođe bili anđeli, pa su kasnije

pošli za anđelom Luciferom koji se pobunio protiv Boga i otpadio

od njega).

N o ć - Prvi deo ove scene (stihovi 369 - 627 i 632 - 635) spada u

najraniJe napisane dslove Fausta On ss sadrži u prepisu najstarijs

sačuvane verzije dela. nastale iočegkom sedamdesetih godina XVIII ve-

2 ka i poznate pol naslovom Pra-Faust. Drugi leo je nastao verovatno

1798. Uvodni Faustov monolog počinje knitelfersom (KPTŠUSGZ), sta-

rinskim nemačkim narodnim sgihom koji ima četiri udara. dok je broj

slogova slooodan. (Knitelfers se i kasnije javlja u Faustu, na nrimer

u Faustovom monologu u sceni Prsd gradskom kapijom, u razgovoru

sel,aka sa njim u istoj sceni, u razgovoru Mefista i studenta, u razgo-

voru između Gretiie i Lize, u Valentinovom monologu itd.). U da-

:

vem

toku scene javljaju se madrigalski stihovi i slobodni ritmovi.

369 - 374 - Srednjovekovni univerziteti su imali četiri fakulte-

ta: filozofski, pravni, medicinski i teološki.

401 -Da spoznam. da spoznam intuicijom, sagledanjem suštine, a ne

racionalnom analizom pojavnosti.

403 - Klice: prema pansofičkom shvatanju o svejedinstvu sveta,

pramaterija, iskonska pokretačka sila.

Page 298: Goethe Faust Srpski Latinica 2

419 - Ljupki nebeski sjaj: Sunce.

438 - Nostradamus: francuski vidar, astrolog i prorok Mišel

Notrdam (1503 - 1566). Objavio čuvenu knjigu proročanstava Ge$ ugauez

sepšpez es rgorNbpez, (1555).

Pred 449 - Znak Makrokozma: znak Duha svemira, simbol strukture

i harmonije celokupnog kosmosa. U alhemičarskim i kabalističkim

knjigama često su se nalazili crteži koji su prikazivali mistične

veze u svemiru ili odnose između svemira i čoveka.

462 - Mudrac: poreklo citata nije utvrđeno; pod mudracem se for-

malno misli na Nostradamusa, ali može biti reč i o Jakobu Bemeu ili

o Herderu.

470 - Zlatna vedra: vedra puna svetlosti, svetla nebeska tela, sim-

bol za večito kruženje i smenu materije.

Pred 483 - Zemaljski duh: po shvatanjima filozofa prirode iz XVI

veka, i po shvatanjima švedskog filozofa Emanuela Svedenborga (1688

- 1772), svaka planeta ima svog duha, pa tako i Zemlja. Faust se odvraća

od Makrokozma, Duha svemira, koji je neshvatljiv znak, „samo prizor",

i obraća se Duhu Zemlje, kao simbolu realnih snaga prirode.

508 - Prema Svedenborgu. svaki duh ima svoju „sferu". svoje po-

dručje. Faust je ovaj omotač Zemaljskog duha probio „vapeći iz dna

duše" (stih 511).

544 _ Famulus: nomoćnik univerzitetskog nastavnika, obično stu-

dent viših semestara. Vagner je kod Getea gip, zapravo karikatura,

plitkog rapionaliste, dobronamernog ali ograničenog naučnika.

584 - 585 - Citat iz spisa grčkog lekara Hipokrata. u latinskom

obliku: AG8 1op§a \\1a đge\15.

589 - Izvoru: do originalnih tekstova antičkih pisaca, u skladu

Page 299: Goethe Faust Srpski Latinica 2

sa renesansnim pokličem „as1 1op1eb" („na izvore").

648 - Heruvim: anđeo, krilato biće; Faust je „veći od heruvima"

zato što su anđeli samo iasivne sluge Boga, dok on sebe smatra aktiv-

pim. stvaralačkim bićem.

666 - Dela: uspelo delo prizivanja zemaljskog duha, koje je ipak do-

nelo samo razočarenje i patnju.

704 - Grebeni, valjci... : po svoj prilici se misli na delove elek-

trične mašine.

719 - 720 - Što si nasledio, moraš osmisliti unutarnjim odnosom

i upotrebom da bi zaista postalo tvoje vlasništvo. Upor. nar. poslo-

vicu: Nema očevine bez krčevine.

728 - Bočica: bočica sa otrovom.

747 - 753 - Ulaz, špilja, prolaz: slike za ulaz iz života u smrt.

749 - Delom: samoubistvom.

756 - Makar i uz opasnost da se doista rasplineš u ništavilu, to

jest da kroz smrt ne nađeš put ka novom životu.

763 - 765 - Na spoljašnjoj strani kupe nalazio se likovni prikaz

jednog ili više prizora, a onaj ko bi nazdravljao pijući iz nje bio je

dužan da ih stihovima protumači.

775 - Hor anđela: hor koji peva o uskršnjem jutarnjem bogo-

služenju. Isto tako Hor žena i Hor apostola. Te horove Faust svakako

čuje svojim unutarnjim uhom, a moguće je i zamisliti da se pevanje čuje

iz obližnje crkve.

778 - Greh kojim vekuje: Hrišćanski pojam o prvobitnom prai-

skonskom ili praroditeljskom grehu.

785 - Nad grobom: nad Hristovim grobom.

787 - Novi savez: savez između čoveka i Boga.

Page 300: Goethe Faust Srpski Latinica 2

804 - Poruku: poruku o Hristovom vaskrsenju.

Pre d gradsko m kapijom . - Scena je napisana između 1798.

i 1801, a objavljena 1808. - Mada je ambijent uopšten, pojedini topo-

nimi (Lovački dom, Vaserhof) ukazuju na Frankfurt i njegovu okoli-

nu.

909 - U Faustovo vreme Turska nije bila „preko sveta", nego je op-

sedala Beč i pretila Zapadnoj Evropi; u Geteovo vreme, međutim, rato-

vi sa Turskom već su vođeni na velikoj udaljenosti od Nemačke (rusko-

turski ratovi, Kočina krajina).

925 - Po noći: u originalu: uoči Svetog Andreje, to jest u noći

između 29. i 30. novembra, kad su vračare davale devojkama da u rastop-

ljenom olovu ili na površini kristala „sagledaju" lik budućeg muža.

1047 - Vaš otac: prema „narodnoj" knjizi o Faustu, njegov otac je

bio seljak. Gete stvara od njega lekara, poput Paracelzusova oca.

1092 - Posvećeni: oni koji su se uputili u alhemičarsku veštinu.

1093 - Crna kuhinja: laboratorija alhemičara.

1096 - 1101 - Opis procesa kojim su se alhemičari trudili da

načine kamen mudraca. Crveni lav je oksid žive, a Lilija (ljiljan) -

sona kiselina. Oni se stavljaju u mlaku vodu da bi između njih došlo

do hemijske reakcije, a zatim se ta tečnost pretače iz retorte u retor-

tu („kroz mnoge ložnice") da bi se na zidovima kondenzovao šaren

talog živinog hlorida, koji je smatran „devičanskom zemljom" („mlada

247 kraljica") i upotrebljavao se kao lek. Ceo taj postuiak opisan je u de-

lima lekara i alhemičara Paraielzusa (1493 - 1541), odakle ga je Gete,

po svoj prilici, preuzeo.

1138 - Vožaistvo: Sunce.

1162 - Kad razvijaš pergameit... : rukopis na pergamentu, koji se

Page 301: Goethe Faust Srpski Latinica 2

nije sklapao, nego savijao u svitke.

1180 - Dobro ziana četa: vetrovi, odnosno personifikovani duhovi

raznih vetrova, čije štetno dejstvo Vagner (ne shvatajući Faustovu in-

vokaciju) opisuje u stihovima 1184 - 1195.

Radn a soba, - Scena je napisana 1800, štampana 1808.

1280 - Iz Jevaiđelja po Jovaiu, 1, 1. („U početku bješe riječ, i riječ

bješe u Boga i Bog bješe riječ"). U grčkom originalu za „reč" (kako

glasi opšte usvojen prevod) stoji „logos", što znači i „pojam, razum",

a u širem smislu: „prvobitno svemirsko načelo", „opšta pokretačka

snaga sveta". Herder se u svojim objašn>enjima Novog zaveta koleba iz-

među termina „misao, reč, volja, delo, ljubav". Faust bira izraz „delo"

u skladu sa idejom, ili bar jednom od ideja, celog speva.

1314 - Solomoiov ključ: jedna od najpoznatih čarobnjačkih knjiga

XVI - XVIII veka, sa formulama za prizivanje duhova.

1329 - Basma o četvoro: magična formula kojom se prizivaju četiri

elementarna duha (plamena, vode, vazduha i zemlje). Formula u tekstu

ne potiče iz Solomoiovog ključa, nego ju je Gete za ovu priliku sam

izmislio.

1330 - 1333 - Salamander: daždevnjak, simbol duhova plamena. - Ui-

dina (ili Undena); vila brodarica, duh vode. - Silfa: duh vazduha;

može nastati u vazduhu, ili, pak, svetleti kao meteor (vid. stih 1344).

- Kobold: domaći duh, duh zemlje. - Sva četiri pojma je Gete verovatno

preuzeo iz Paracelzusa (vid. napomenu uz stihove 1096 - 1101).

1347 - Inkubus: duh koji pritiska čoveka u snu, noćna mora. Ovde

sinonim za Kobolda (stih 1333).

1357 - Ovaj znak; raspeće sa natpisom 11ČK. 1 (Jebiz №gagepib Keh Ji-

^aeogit = Isus Nazarećanin kralj Jevreja).

Page 302: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1363 - 1366 - Stihovi se odnose na novozavetnu hrišćansku dogmu

o Isusu: on postoji oduvek, nijedno ime ga ne može potpuno iskazati,

ispunjava celu vasionu, a dok je visio na krstu, rebra mu je kopljem

probo jedan vojnik.

1378 - Trojedna svetlost: Sveto trojstvo (Bog otac, Bog sin i Sveti

duh), kao najjača formula prilikom prizivanja duhova.

1381 - Ćak lutalica: student, đak više škole. - Studenti su često

putovali od univerziteta do univerziteta; takvi đaci-lutalice, va-

ganti, bili su na lošem glasu.

1385 - Aluzija na stih 1282.

1391 - Lažov: naziv za đavola u Jevanđelju po Jovanu, 8, 44:

„laža i otac laži"; zavodnik (u originalu: UegsJegđeg, doslovno

„kvarilac"): po Otkrivenju Jovanovom, 9, 11 (u Vukovom prevodu: „I

imahu nad sobom cara anđela bezdana kojemu je ime Jevrejski Avadon, a

248

Grčki Apolion"). - Muvlji bog: Velzevul (Belzebub). starozavetni fi-

lišćanski bog, ime za đavola.

1406 - 1409 - Po antičkom i biblijskim kosmogonijskim predsta-

vama, u početku je postojala samo nediferencirana materija, mračni

haos, a kasnije su se otuda izlučili telesni svet i svetlost. Carstvo

đavola, carstvo zla, ostaje vezano za prvobitnu tminu.

1441 - Haos: vid. gornju napomenu.

1452 - 1453 - Veštičja stopa, pentagram: veštičina noga, otisak

veštičijih ukrštenih stopala, znak koji služi za odbranu od zlih

duhova; ovde kao znak poistovećena sa pentagramom, znakom u obliku

petokrake zvezde nacrtane jednim potezom; taj znak je i simbol Hrista,

pa takođe služi za to da zadrži zle duhove.

Page 303: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1506 - 1585 - Pesma duhova predstalja zapravo opis onoga što se

projektuje pred Faustovim duhovnim očima, odnosno onoga što on sa-

nja.

Radn a sob a (II). - Najstariji deo ove scene, razgovor Mefista

i studenta (stihovi 1953 - 2150), potiče iz sedamdesetih godina HMP

veka i nalazi se u Pra-Faustu.Taj deo je prerađen verovatno 1788, i sa

novim stihovima 1855 -1952. objavljen 1790. Prvi deo sklapanje opklade

- napisan je oko 1800. i štampan sa ostalim delovima 1808.

1618 - 1622. - Mefisto je obučen u špansku dvorsku nošnju, koja

treba da ga prikaže kao svetskog čoveka.

1649 - 1652 - Stvaralačka i životna težnja se iscrpljuje u željama

koje vladaju celim bićem, a ne mogu da se ostvare izvan njega.

1663 - 1664 - Aluzija na završetak scene Noć, kada je Faust odustao

od samoubistva

1673 - Tužna špilja: ljudsko telo.

1683 - Mamon: bog bogatstva; personifikacija zlata,

1785 - Ovaj stih se lajtmotivski ponavlja pri kraju II dela Fausta

Izgovara ga Faust u predosećanju konačne sreće što mu je pruža slika

naroda koji živi na plodnoj zemlji upornim radom otrgnutoj od mora.

1790 - Kad se pokvari satni mehanizam, kazaljke padnu na šesticu.

1797 - Doktorski banket. gozba prilikom dodeljivanja doktorskog

stepena. - Gete je nameravao da tu gozbu prikaže u zasebnoj sceni, koja

je trebalo da se nalazi između sadašnjih stihova 1610 i 1611. Tom pri-

likom bi došlo do akademske disputacije između Fausta i Mefista o

pitanjima nauke i univerzitetske nastave. Ova scena, međutim, nije raz-

vijena dalje od kratke skice pronađene u Geteovoj zaostavštini.

1814 - Vosak i koža: pečat i pergament.

Page 304: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1825 - Treba zamisliti da Faust za vreme Mefistovih reči potpi-

suje ugovor.

1831 - Veliki duh: Duh Zemlje.

1874 - 1885 - Mefisto smatra da je ono što Faust želi proti-

vrečno i nespojivo, čak i u pesničkoj mašti. Faust u stihovima 1851

2 9 - 1852, a i dalje, oblikom oksimorona zaista izražava čežn,u za sazna-

ljem oprečnosti (mada ne raiionalnim putem).

1887 - Mikrohozam: mali svemir, za razliku od makrokozma, velikog

svemira; sinonim za čoveka; Mefisto ovaj naziv upotrebljava iro-

nično.

1905 - 1912 - Čovekova svojina nije samo njegova telesnost, nego se

i sve što može da plati pretvara u telesnost koja je n,egovo vla-

sništvo i koja može da mu pruži uživanje.

1940 - Bezuslovno: to jest, i bez uslova sadržanih u ugovoru koji

si potpisao.

2000 - So11e&it 1o$sit: predavanja o logici, na početku studija

obavezna za studente svih fakulteta.

2002 - Španske čizme: gvozdeni instrumenat za mučenje (za stezanje

nogu, kako bi se iznudilo priznanje).

2031 - Epske&et pašgae: u doslovnom prevodu sa grčkog odnosno

latinskog: „rukovanje prirode"; stari medicinski i hemijski termin

za označavanje postupka kojim se priroda služi da spaja materiju i

organizme u celinu, da ih povezuje „duhovnom sponom", to jest, da u

njih unosi život.

2053 - On: profesor.

2069 - 2070 - Budući da se zakoni primenjuju i nakon što su se

sasvim izmenile prilike na osnovu kojih su nastali, oni se pretvaraju

Page 305: Goethe Faust Srpski Latinica 2

u svoju suprotnost.

2136 - Zlatno drvo života: istinski život koji buja i sija.

2146 -Epp$...: „Bićete kao Bog, znaćete šta je dobro i šta je zlo."

- Reči koje đavo u obliku zmije govori Evi (Stari zavet, Prva knjiga

Mojsijeva, 3, 5).

2148 - Vid. napomenu uz stihove 348 - 349.

2152 - „Mali svet ' će zatim u I delu drame biti prikazan u okviru

Gretine tragedije; kroz „veliki svet" će Faust proći tek u II delu.

Auerbaho v podru m uLajpcigu . - Prozna verzija ove

scene se nalazi već u Pra-Faustu. Kasnije ju je Gete ponovo napisao u

stihovima i štampao 1790. - Gete je upoznao Auerbahov podrum i atmo-

sferu studentskog života u njemu još za svog školovanja u Lajpcigu

(1765 - 1768). - Imena studenata su stari nadimci kakve su studenti

nosili u pivnicama: Froš znači brucoš u I semestru, Brander - bru-

coš u II semestru, a Altmajer - stariji student. - Vino koje teče iz

stola, čarolija sa grozdovima i jahanje na buretu spadaju u stare mo-

tive predanja o Faustu.

2195 - Sveto Rimsko carstvo: državna tvorevina osnovana 962 koja

je obuhvatala uglavnom nemačke zemlje (otuda i: Svsto Rimsko carstvo

nemačke nacije), a povremeno i deo italijanskih zemalja. Carstvo se

faktički raspalo još u XVII veku, posle Tridesetogdišnjeg rata, a

formalno je prestalo da gšstoji 1806. „Rimskim1

' se nazivalo zato što

je pretendovalo da bude naslednik rimske imperije. Šale na račun

njegove nepostojanosti bile su česte u Geteovo doba.

250

2203 - 2205 - Aluzija na proveru muškosti. kako bi se sprečilo da

Page 306: Goethe Faust Srpski Latinica 2

na papski presto dođe žena.

2218 - Jarac: đavo; Broken: najviši vrh Harpa, gde su, po narodnom

verovanju. vešci i veštice održavali skupove. Upor. Valpurginu

noć

2297 - 2298 - Ripah. selo blizu Lajpciga; Hans Arš iz Ripaha je

među lajiciškim studentima onoga doba bio sinonim za seoskog neo-

tesanka i glupaka.

2422 - Pošto je čarobnjak, svako ga može nekažnjeno ubiti.

Veštičina kuhinja. - Scena je napisana u proleće 1788, a štam-

pana 1790. Cela scena, čije je „majmunske razgovore" Gete jednom oka-

rakterisao kao „dramsko-humorističku besmislicu", ima funkciju da

dovede do Faustovog podmlađivanja. Ujedno, Mefisto u njoj iokušava

da pomete i potčini Fausta.

2528 - 2530 - Po starom narodnom verovanju kroz sito se moglo vi-

deti ono što se krije ili taji, ili se mogao otkriti lopov.

2563 - 2565 - Aluzija na Francusku revoluciju 1789. 2577 - Drže

se istine pošto iskreno priznaju da slikuju, to jest sastavljaju pesme,

potpuno nasumce, bez ikakvih prethodnih misli i bez smisla.

2606 - Po narodnom verovanju đavo ima konjsku nogu i ćopa (upor.

stih 2292). Ove elemente je Gete uneo tek u konačnu verziju dela.

2606 - Gavrani su zapravo atributi germanskog boga Vodana, ovde

preneseni na đavola.

2643 - Bez pripreme: da napitak ne bi delovao kao otrov, potrebno

je izvesti čarobnjački obred.

2657 - 2669 - Stihovi kojima veštica vrača po svoj prilici nemaju

neki poseban smisao.

2679 - Ismevanje hrišćanskog učenja o Svetom trojstvu.

Page 307: Goethe Faust Srpski Latinica 2

2696 - Sibila: proročica.

2700 - Stepeni: akademski stepeni, to jest titule.

2709 - Na Valpurginu noć: uoči 1. maja, kad se, po starom narodnom

verovanju, vešci i veštice okupljaju na Brokenu.

2710 - Veštica daje Faustu tekst neke pesme nepristojne sadržine.

2720 - Kupidon: starorimski bog ljubavi; ovde - personifikovan

čulni ljubavni nagon.

2726 - Helena: lepa Helena (Jelena) iz grčkog predanja, žena spar-

tanskog kralja Menelaja, oličenje ženske lepote.

U l i c a. - Ova scena, kao i sve ostale scene u kojima je opisana

Gretina tragedija (Veče; Šetalište: Susegkina kuća; Ulica; Bašta;

Baštenska kućica; Gretičina soba; Martina bašta; Kraj česme; 1 rad-

ski bedem; Noć, poljana; Tamnica) nalazile su se već u Pra-

fa

U stU (

sc

*"

na Tamnica bila je prvobitno napisana u prozi). - Imena Margare

i Grstica (Ogsgsćsp) nalaze se takođe u Pra-Faustu; ime Gretica nalazi

se u spenama Gretičina soba, Kraj česme, Gradski bedem, Noć, Katedra-

lh - dakle, u irelomnim prizorima Gretine tragedije.

2 2727 - Gospođice: nemačkom rečju „1;

gai1et" obraćalo se samo de-

nojkama plemićkog roda: otuda Margaretin odgovor u stihu 2729.

2774 - Aluzija na italijanske renesansne pripovetke o galangnim

pustolovinama, kakve, na primer, sadrži Bokačov Dekameron.

2816 - Tamnica: po Faustovoj predstavi o Greti, ovaj skučeni

Page 308: Goethe Faust Srpski Latinica 2

životni krug je za n>u tamnica, a svakako bi i za njega bio.

2829 - Radi održavanja čistoće, pod je posipan belim peskom, po

kojem su još, da bi lepše izgledao, pravljene razne šare.

2855 - Uzeo sam je ne znam gde: to jest. nije skrinju uzeo kao deo

zakopanog blaga (stihovi 2797 - 2798), nego ju je na nekom drugom mestu

ukrao.

2882 - Tuda: po rimskom predanju najseverniji grad na svetu (JJŠta

Tći1e); ovde mitska germanska zemlja na moru. - Balada je nastala 1774,

a Gete ju je 1775. uneo u Pra-Fausta

2943 - Profan: koji nije posvećen, svetovni.

2951 - Prema Otkrivenju Zovanovom, 2, 17: „Koji pobijedi daću mu

da jede od mane sakrivene"; mana je hleb koji je po Staromzavetu (Druga

knjiga Mojsijeva, 16: 14 - 15, 31) Bog poslao Jevrejima u pustinji.

2960 - Takođe prema Otkrivenju Jovanovom, 21, 7: „Koji pobijedi (tj.

zlo), dobiće sve".

3111 - JJepa gospoj'ca: prostitutka.

3113 - 3114 - To jest, dobio je od nje veneričnu bolest. Sifilis je

u to vreme nazivan i „ta1 s!e Kar1e5" - napuljska bolest.

3169 - $apsš zGtrIsiaz!: Sveta gluposti!

3207 - Jer ja moram: pošto me je obuzela neodoljiva strast, pa mo-

ram pristati da budem krivokletnik.

Šum a i pećina . - Scena je nastala oko 1788 a štampana je

1790, ali se onda nalazila između scena Kraj česme i Katedrada. Na

sadašnje mesto je stavljena u izdanju od 1808.

3372 - Uzvišen duše: Faust se, po svoj prilici, obraća Zemaljskom

duhu, ali se istovremeno (drugi deo monologa) obraća i Bogu, ili bar

panteistički shvaćenom prvobitnom načelu. - Monolog je pisan u tzv.

Page 309: Goethe Faust Srpski Latinica 2

belom stihu (blankvers), neslikovanom jampskom desetercu i jedanae-

stercu. Blankvers, preuzet iz Šekspira i drugih elizabetanskih dra-

matičara, bio je glavni stih nemačke klasične drame.

3383 - Braću. životinje.

3410 - Za ovim divnim likom: za likom koji je Faust video u

veštičinoj kuhinji, a koji se sad sliva sa Greginim likom.

3453 - Svih šest dana sazdanja.: ceo stvoreni svet. delo koje je Bog.

po Bibliji, obavio za šest dana.

3501 - 3503 - Njezine usne dotiču mu telo: kad se pričešćuje ili

kad ljubi raspeće.

3504 - 3506 - Parafraza stiha iz Pesme nad iesmama (4, 5): „Dvij e

su ti dojke kao dva lanega blizanca, koji pasu među d.iljanima".

3519 - To jest, dozvoli mi da mogu biti s njom ne osećajući grižu

savesti.

3589 - Istorijski Fausg se verovatno zvao Georg, dok mu narodno

predanje daje ime Johan.

3758 - Devojke koje su zgrešile bile su izlagane javnoj osudi izri-

canoj sa crkvene propovedaonice. U Vajmaru je sam Gete 1786. doprineo

da se ukine ovakvo javno izlaganje poruzi.

3764 - 3765 - Uobičajen postupak prema devojkama koje bi trudne

ulazile u brak.

Pred 3776 - Gradski bedem; reč je o unutrašnjoj strani gradskog

zida; između njega i poslednjih gradskih kuća vodila je uzana uličica.

- Ma1eg s1o1ogo&a (lat.): Bogorodica obuzeta.bolom (likovni prikaz -

ovde kip - Bogorodice koja tuguje za Hristom). U niše na unutrašnjoj

strani gradskog bedema stavljani su kipovi Bogorodice i svetaca, kao

i zavetne pločice.

Page 310: Goethe Faust Srpski Latinica 2

3779 - Srca prostreljena: slika iz srednjovekovnih himni, a i li-

kovnih prikaza Bogorodice koja žali za sinom - bol proseca Bogoro-

dičino srce kao mač.

3839 - Sakristija: prostorija u crkvi koja služi za sveštenikov

boravak i preodevanje, kao i za čuvanje predmeta potrebnih za službu.

3850 - Valpurgina noć: vidi. napomenu uz stih 2709.

3853 - 3854 - Narodna praznoverica smatra da se sakriveno blago

samo diže i da svetli.

3871 - 3882 - Parafraza pesme koju Ofelija peva u Hamletu (IV, 5).

Druga strofa je Geteova.

3901 - Božji sud: osuda zbog ubistva, koja se izriče u božje ime, a

ne samo u ime zemaljske pravde, tako da joj se Mefisto ne može suprot-

staviti, nego mora pobeći sa Faustom.

3942 - 3945 - U XVII veku u Frankfurtu bludnice nisu smele nositi

zlatan nakit niti u crkvu ulaziti među klupe

3962 - Zao duh je oličenje nečiste savesti.

3975 -Dugo mučenje: pošto je umrla bez ispovesti i pričešća, maj-

ka neće, po katoličkom verovanju, otići u raj nego u čistilište. - Ia-

ko je njena majka umrla od otrova koji je Mefisto dao Faustu kao sred-

stvo za uspavljivanje, Greta svu krivicu uzima na sebe.

3977 - 3980 - Aluzija na dete koje je Margareta začela sa Faustom.

3985 - 3986 - 01ez 1gae... :.dan gneva (strašni sud) će rastvoriti svet

u pepeo.

4000 - 4002 - JiZeh egdž>... I kada sudija zauzme svoje mesto, obeloda-

niće se sve što je skriveno, ništa neće ostati nekažnjeno.

4012 - 4014 - ()š(1 zit gtzeg... : Šta ću onda reći ja bednik, koga ću

zaštitnika prizvati u pomoć kada čak ni pravednik neće biti sigu-

Page 311: Goethe Faust Srpski Latinica 2

ran?

4021 - Bočicu: bočicu sa mirišl>avim solima za udisanje kad je

čoveku zlo.

253 Prel 4022 - V a l p u r g i n a >10 ć: vid. naiomenu uz stih

2709 Harc: vid. napomenu uz stih 2218 - Širke; Elend: dva sela

kroz koja vodi put za Broken. - Scena je nastala 1799 - 1806.

4022 - 4023 - Po narodnom verovanju, vešci i veštice jašu na me-

tlama, jarčevima i vilama.

4042 - 4048 - Lutajići plamen, svetlost lutalica: zapravo, prirod-

na pojava samozapaJvivanja gasa koji nastaje od truljenja u močvarnim

predelima i tresetištima; po narodnom verovanju, zao duh koji mami

ljude da zalutaju.

4071 - 4072 - Njuške stenja hrču...: dve stene blizu sela Širkea u

Harcu zovu se Hrkači (bsćpagsćeg).

4110 - 4127 - Mamon: vid. napomenu uz stih 1683; u stihu 4127

značenje je: pakleni knez zlata.

4111 -4122 - Opis rudnih žila dok u još tečnom stanju, poput lave,

probijaju iz zemlje, granaju se i očvršćavaju.

4130 - 4131 - Besni gosti, strašan vihor: divlja povorka veštaca

i veštica čiji prolazak izaziva oluju.

4151 - Broken: vid, napomenu uz stih 2218.

4154 - Urijan: severnonemačko ime za đavola.

4157 - Baubo: dadilja grčke boginje Demetre, koju je razveseljavala

nepristojnim šalama; u jeziku nemačke književnosti još pre Getea

naziv za razuzdanu ženu. Ovde ime veštice.

4159 - Ironična i svetogrdna parafraza jedne rečenice iz Novog

zaveta (Rimljanima poslanica, 13, 7; u Vukovom prevodu: „a kome čast,

Page 312: Goethe Faust Srpski Latinica 2

čast").

4163 - Ilzelštajn: stena pod Brokenom.

4172 - U gužvi trudne veštice rađaju mrtvorođenčad.

4181 -4184-Reč je, svakako, o bićima koja još nisu uspela dasasvim

postanu veštice; da li je, možda, posredi neka konkretna aluzija na

savremene prilike - nije moglo biti utvrđeno.

4189 - 4195 - Kao u prethodnom slučaju, tako ni ovde nije poznato

na šta se aluzija odnosi - ukoliko je aluzija (na šta bi navodilo i

vremensko određenje: „trista leta", što je dovođeno, sa slabim uspe-

hom, u vezu sa reformacijom).

4204 - Mast: mast kojom veštice premazuju metle ili vile na koji-

ma jašu.

4219 - Sintagmom „sinjor-Daba" prevedeno je ime Foland, što u

starom nemačkom jeziku znači „zavodnik" i sinonim je za đavola.

4233 - Gete je prvobitno nameravao da Fausta u ovoj sceni dovede

i pred vrhovnog đavola, Satanu, ali je od te namere odustao.

4260 - Podvezica: engleski orden podvezice.

4272 - 4283 - General, Ministar i Skorojević su predstavnici tri

tipa emigranata posle Fancuske revolucije, to jest tri tipa poli-

tičkih reakcionara. Reakcionarne poglede zastupa i Autor (stihovi

4284 - 4287), predstavnik prevaziđenog prosvetiteljstva.

254

4288 - 4291 - Mefistove reči treba shvatiti kao parodiju onoga

što su govorili General, Minisgar, Skorojević i Dutor.

4315 - Lilita: po jevrejskom predanju, prva Adamova žena; pošto

je napustila Adama. postala je ljubavnica vrhovnog đavola.

4317 - Lepa kosa: prema narodnom verovanju, u kosi je sedište

Page 313: Goethe Faust Srpski Latinica 2

veštičije snage.

4324 - Mefisto je ovde svakako gurnuo Fausta do najniže tačke

moralnog pada. Međutim, griža savesti je u Faustu još dovoljno jaka

da ga otrgne i usmeri mu imaginaciju ka Gretinom liku (stih 4380 i

D).

4325 - Dve jabučice: metafora za ženske grudi, u isti mah aluzija

na jabuku sa drveta saznanja u raju.

4340 - Proktofantazmist: Geteova kovanica prema grčkom, koja

znači: „onaj ko zadnjicom gleda duhove" (vid. napomenu uz stihove 4368

- 4371). Likom Proktofantazmista ismeva se nemački prosvstitelj

Fridrih Nikolaj (1733 - 1811), koji se na grub i ograničen način bo-

rio protiv iracionalizma i sentimentalizma. Napadali su ga i pod-

smevali su mu se, osim Getea, i Herder, Fihte, braća Šlegel i drugi.

Nikolaj je sasvim primitivno i plitko branio stanovište da ne po-

stoji ništa što nije dostupno čulima i što se ne može pojmiti

običnim razumom.

4351 - U svom starom mlinu: - misli se na Nikolajevu izdavačku

knjižaru ili na njegov vrlo uticajan časopis '„Opšta Nemačka bi-

blioteka"

4357 - Tegel: mesto kraj Berlina gde se nalazio zamak Vilhelma

Humbolta. O pojavama duhova u tom zamku Nikolaj je pisao 1799.

4365 - Knjiga putovanja: Nikolaj je bio poznat po svom preopšir-

nom, dvanaestotomnom Opisu jednog putovanja kroz Nemačku i Švaj-

carsku (1783 - 1796).

4368 - 4371 - Nikolaj je u svom pomenutom članku iz 1799. prepo-

ručivao da se protiv aveti i priviđenja stavljaju pijavice na zadnji

deo tela.

Page 314: Goethe Faust Srpski Latinica 2

4378 - Glavno da mišić nije bio siv: to jest, da nije bio običan.

4387 - Idol: ovde u značenju: varljiva senka, priviđenje iz Donjeg

sveta.

4391 - Meduza: jedna od triju Gorgona, u grčkoj mitologiji krila-

tih devojaka strašna lika, sa zmijama umesto kose i sa pogledom koji

kameni. Glavu joj je odsekao polubog Persej (upor. stih 4405).

4400 - 4402 - Anticipacija Gretinog pogubljenja.

4408 - Prater: zabavni park u Beču, osnovan krajem XVIII veka

4411 - Servibilis: uslužan čovek, onaj ko se nameće svojom

uslužnošću,

Sa n Valpurgin e noći . - Scena isprva nije bila namenjena

za Fausta. Napisana 1797. u stilu Ksenija/ koje su bile objavljene 1796,

ova scena je bila predviđena za objavljivanje u Šilerovom Almanahu

Muza, takođe u obliku epigrama pod naslovom Ksenije. Kako je Šiler

2 savetovao Geteu da odustane od toga, smagrajući da je dosta bilo pole-

mike Gete, Je rešio da San Valpurgine noći unese u Fausta. kao doda-

tak Valpurginoj noći. Ni sa Faustom ova scena kema organske veze.

Spoljašnji, ali labav okvir čini scenski prikaz pomirenja vilinskog

kralja Oberona i vilinske kraljice 'Gitanije (likovi iz Šekspirovog

Sna letnje noći i, kasnije, iz Vilandovog speva Oberon i iz jedne sa-

vremene nemačke operete). U taj okvir uneseni su, kao gosti na svečano-

sti, likovi savremenika koji se izlažu podsmehu. Aluzije izvesnog de-

la stihova danas više nije mogućno razumeti, odnosno pouzdano ut-

vrditi na koga se odnose. - Puk je vilenjak iz Sna letnje noći, dok

Arijel, vazdušni duh, potiče iz drugog Šekspirovog komada, iz Eure

4421 - Miding: Johan Martin Miding (umro 1782), vajmarski dvor-

ski stolar, pomoćnik Geteov u vajmarskom amaterskom dvorskom pozo-

Page 315: Goethe Faust Srpski Latinica 2

rištu. - Midingova deca: pozorišni dekorateri; oni će se danas od-

marati zato što predstava ne zahteva mnogo dekora.

4448 - RopšGtpo-. najjače, svom snagom.

4448 - 4451 - Orkestar, sastavljen od životinja, opisuje sam sebe.

4464 - Radoznali putitik. Nikolaj (vid. napomenu uz stih 4365).

4468 - Pravoveriik : grof Fridrih Leopold Štolberg (1750 -

1819), koji je sa hrišćanske tačke gledišta napadao „paganstvo" u

Šilerovoj pesmi Bogovi Grčke.

4472 - Umetnik sa Severa: izražava čežnju samog Getea. Gete je 1797.

nameravao da ponovo putuje u Italiju.

4484 - Matrona: starija udata žena koja drži do ugleda i dosto-

janstva.

4492 - Vetrokaz: kolebljivac koji, prema prilikama, začas potpuno

promeni mišljenje. U stihovima 4492 - 4495 on hvali veštčiji skup na

Brokenu, a u stihovima 4496 - 4499 najoštrije ga osuđuje.

4500 - Ksenije (grčki: darovi gostima): naziv zbirke zajedljivih

epigrama koju su zajednički napisadi Gete i Šiler, ismevajući mnoge

savremene književnike i filozofe. Upor. opštu napomenu uz San Val-

purgine noći.

4504 - Henings August fon Henings (1746 - 1826), dansko-holšta-

jnski državnik, izdavač časopisa Genije doba i autor pesničke zbirke

Muzaget (Vođa Muza). Napadao je kao prosvetitelj, a u ime hrišćanstva,

Šilera i uopšte vajmarski klasični pravac, a Gete i Šiler su ga

ismejali u Ksenijama.

4508 - Muzaget : vid. napomenu uz stih 4504.

4512 - Negdašnji genije doba: vid. napomenu uz stih 4504.

4514 - Parnas: grčka planina, po helenskoj mitologiji sedište

Page 316: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Apolona i muza, pa otuda i sinonim za pesništvo. Ironično se uzima

da je Bloksberg (= Broken), dakle sedište veštica, za Nemce ono što

je za Grke Parnas, a uz to se aludira i na sve veći broj nedarovitih

pesnika.

2

4516 - 4519 - Stihovi se odnose na Fridriha Nikolaja (vid. napo-

menu uz stih 4340). Nikolaj se kao prosvetitelj borio i protiv kato-

licizma i jezuita.

4520 - Ždral: prema Geteovoj izjavi Ekermanu od 17. II 1829. pod

Ždralom se misli na Johana Kaspara Lavatera (1741 - 1801), poznatog

fizionomičara. (Po načinu svog hoda i opštem izgledu Lavater je

gtodsećao Getea na ždrala.) Gete i Lavater su isprva bili prijatelji,

ali kasnije je Gete prekinuo to prijateljstvo, prvenstveno zbog Lava-

terovog pobožnjaštva.

4524 - 4527 - Sveteko čudo: verovatno sam Gete. Stihovi se odnose

na Lavatera.

4528 - 4539 - Sve tri strofe se odnose na filozofe koji se odmah

zatim pojavljuju.

4539 - Orfej: grčki mitski pevač, koji je pesmom i sviranjem na

liri krotio životinje i pokretao stenje i drveće.

4540 - 4559 - Ismevanje predstavnika raznih pravaca ondašnje ne-

mačke filozofije i njihovog odnosa prema problemu postojanja đavola.

Dogmatičar, u smislu pretkantovske metafizike, na osnovu toga što

postoji pojam o đavolu zaključuje da i sam đavo mora postojati (na isti

način je izvođen i tzv. ontološki dokaz o postojanju Boga). Idealist

zastupa Fihteovo učenje o svetu kao o proizvodu našeg Ja, realizaciji

procesa naše svesti; ako je tako, zaključuje Gete, idealist mora sma-

Page 317: Goethe Faust Srpski Latinica 2

trati da je sam lud ukoliko mu se svet čini takvim. Realist je plitak

empiričar koji se drži samo neposredno opipljivih činjenica, pa ga

sad, pred otelovljenom iracionalnošću veštičijeg skupa, izdaju noge

jer gube oslonac u stvarnosti. Supranaturalisti zastupaju gledište

o postojanju drugog sveta izvan stvarnosti dostupne našim čulima;

teistički filozofi (naročito Fridrih Hajnrih Jakobi) brane to gle-

dište pozivajući se na ljudsko verovanje i osećanje; ukoliko, dakle,

supranaturalist pred sobom vidi đavola, on se oseća potvrđen u svom

verovanju u postojanje drugog sveta, pa tako sme izvesti i zaključak o

postojanju Boga. Skeptičar se oseća saveznikom đavola jer i ovaj poriče

mogućnost da ljudi dođu do „blaga", to jest do objektivnog saznanja

stvarnosti.

4560 - 4563 - Kapelnik opominje svoj orkestar verovatno stoga što

je ovaj izgubio takt slušajući zbrkane filozofske izjave.

4564 - 4583 - Predstavnici pet političkih tipova posle Francu-

ske revolucije. Okretni ili „BezbrižnI' (u originalu „bapkboisj") su

oni koji lako menjaju ubeđenja: Bespomoćni su francuski emigranti,

bivši dvorani, kojima su sada nestali izvori prihoda; Svetlostilu-

tadice su politički skorojevići; Meteor je predstavnik palih poli-

tičara koji traže pomoć; Masivni su predstavnici revolucionarnih

masa: oni žele da raščiste sa prethodno pomenutim tipovima.

4591 - Ružičnjak: u Vilandovom Oberonu zamak vilenjaka se nalazi

na brežuljku obraslom ružama.

4592 - Ršpžipo; najtiše. - Dolaskom zore i jutarnjeg povetarca

cela se čarolija rasplinjuje. 4596 - 4601 - Scena Noć, nastala je na osnovu podsticaja iz scens

sa vsšticama u Magbetu i iz Birgerovs balade Lenora, Scena ukazuje

na buduće Gretino iogubljsnje; veštiie na gubilištu parodistički

Page 318: Goethe Faust Srpski Latinica 2

podražavaju svešteničku službu.

4609 - 4617 - Margareta peva narodnu pesmu iz bajke o klekovom

žbunu. Sadržinski pesma nema veze sa Gretinom tragedijom, ali ka-

rakteriše stanje njenog pomračenog uma, isto onako kao što to čine

Ofelijine pesme u Hamletu.

4645 - 4648 - Greta sad pretnostavlja da pesmu o klekovom žbunu

nije pevala ona nego da ju je slušala od drugih i da u toj pesmi ljudi

čine aluziju na njen greh; inače, pučke iesme o zločincima, posebno o

čedoubicama, bile su veoma česte sve do Geteovog doba, pa i kasnije.

4795 - Prutić se lomi, zvono ječi: prilikom pogubljenja zvonilo

je zvono, a sudija je nad osuđenikovom glavom lomio beo štapić i bacao

mu ga pred noge.

4798 - 4799 - Posmatrači pogubljenja se trzaju, kao da dželatovo

sečivo leti i prema njihovom vratu.

4805 - Moji se konji ježe: napolju čekaju konji-utvare, koje je Me-

fisto tu doveo da na njima pobegnu Faust i Margareta; međutim, sabla-

sni konji će se u osvit dana rasplinuti.

4809 - Sred ovog svetog mest svetog za Gregu, jer je to mesto njenog

pokajanja i ispaštanja.

4821 - Rečima „Osuđen je" (tj. Faust) završava se narodni komad o

doktoru Faustu. Reči „Spasena je" (Margareta) Gete je dodao tek u iz-

danju od 1808.

Branimir ŽIVOJINOVIĆ

258

HRONOLOGIJA GETEOVOG ŽIVOTA

1749: Johan Volfgang Gete rođen js 28. avgusta u Frankfur-

tu na Majni. Roditelji: Johan Kaspar Gete, doktor irava i

Page 319: Goethe Faust Srpski Latinica 2

gitularni dvorski savetnik (1710-1782), i Katarina Eliza-

beta, rođena Tekstor (1731-1808).

1755-1765: Privatno uči školu u Frankfurtu.

1765-1768: Studira prava u Lajpcigu. Piše knjigu pesama

Anets i komad Ćud zaljubljenog.

1768/69: U Frankfurtu je preko Suzane fon Kletenberg

(UO P KJeiepđeg^, 1723-1774) došao u dodir sa idejama pijeti-

zma. Piše komad Sukrivci.

1770/71: U Štrazburgu, gde završava studije. Upoznaje Jo-

hana Gotfrida Herdera (1744-1803), koji mu ukazuje na Šek-

spira, Osijana i narodnu poeziju. Upoznaje Frideriku

Brion (1752-1813), u koju se zaljubljuje. Nastaje ciklus pesama

posvećenih Frideriki.

1771-1775: U Frankfurtu. Sprijateljuje sa kritičarem Joh

anom Hajnrihom Merkom (Megsk, 1741 -1791).

1771: 14. oktobra drži govor Povodom Šekspirovog dana.

Piše dramu Gec od Berlihingena.

1772: Od maja do septembra radi kao praktikant u Vrho-

vnom sudu u Veclaru. Upoznaje Šarlotu Buf (ViGG, 1753-1828)

i u nju se zaljubljuje. Objavljuje članak O nemačkom neimar-

stvu. Nastaju himne Putnik, Putnikova pesma u oluji, Pesma

o Muhamedu.

1773: Prerađuje i objavljuje dramu Gec od Berlihingena.

Počinje rad na Faustu. Piše satirični komad Bogovi, heroji

iViland. Nastaju dramski fragmenti o Prometeju i Muhamedu.

1774: Piše i objavljuje roman Patnje mladoga Vertera i

dramu Klavigo. Preko leta putuje niz Rajnu - piše himne

Page 320: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Prometej i Kočijašu Kronosu i baladu Kralj u Tuli.

1775: Veridba sa Elizabe t (Lili) Šeneman (bsćOpetapp,

1758-1817). U maju kreće na putovanje po Švajcarskoj . - Pišs

pesmu Na jezeru. 11očinje rad na drami Ngmont. Prevodi Hasa-

nagincu. - Raskida veridbu sa JTili Šeneman. Vajmarski VOJ-

2 9 noda Karl August ga poziva u Vajmar. 30. oktobra polazi iz

Frankfurta, 7. novembra stižs u Vajmar, gde će, uz kraća pre-

kilanja, ostagi do kraja života.

1776: Dobija titulu tajnog legacionog savetnika. - Her-

der dolazi u Vajmar. Unoznaje Šarlotu fon Štajn (bget, 1742-

1827). 11iše pesme Vožnja morem, Šarloti fon Štajn (Što

iam dads vid dublji i veći i jednočinku Brat i sestra. Obja-

vljuje komad Stela.

1777: Počinje rad na romanu Pozorišno poslanje Vilhel-

ma Majstera Piše pesmu Put na Harc u zimu.

1778: Putuje za Berlin i Potsdam. Piše baladu Ribar.

Završava nekoliko scena Egmonta.

1779: Sa vojvodom Karlom Augustom putuje u Švajcarsku.

Preuzima vođsnjs ratns komisije i direkcijs za građsnje pu-

teva. Naimenovan je za tajnog savetnika. Piše dramu u prozi

Ifigenija na Tavridi. Na premijeri 6. aprila Gete igra

Oresta. Piše Pesmu duhova nad vodama.

1780: Počinje rad na drami Torkvato Taso. Piše Putniko-

vu pesmu pred noć (Obujmio planinu / dubok muk...).

1782: Dobija plemićku titulu od Josifa II. Intenzivno se

bavi prirodnjačkim studijama.

1783 : Piše pesme Pevač, Božansko, Harfist (Ko nije su-

Page 321: Goethe Faust Srpski Latinica 2

zom kruh kropio svoj...) Minjon (O znaš li zemlju...).

1784: Otkriva međuviličnu kost kod čoveka. Piše pesmu

Posveta (Jutro me svojim koracima prenu...).

1785: Završava Pozorišno poslanje Vilhelma Majstera.

1786 - 1788: Putuje u Italiju. Boravi u Rimu. Sprijatelju-

je se sa slikarem Hajnrihom Vilhelmom Tišbajnom (T18sćđet,

1751-1829), slikarkom Angelikom Kaufman (KaiŠpapp 1741-

1807), piscem Karlom Filipom Moricem (MogIh, 1757-1793) i

slikarem i istoričarem umetnosti Hajnrihom Majerom

(Meueg, 1759-1832). Završava stihovanu verziju Ifigenije na

Tavridi.

1787: Završava Egmonta. Nastavlja rad na Torkvatu Tasu i

Faustu.

1788: Vraća se u Vajmar. Oslobođen je gotovo svih admini-

strativnih obaveza. Upoznaje Kristijanu Vulpius. Prekida

skoro sve kontakte sa Šarlotom fon Štajn. Piše Rimske

elegije. - Prvi susret sa Šilerom.

1789: Šiler dolazi na Jenski univerziget kao profesor

istorije. Završava Torkvata Tasa. 25. decembra Kristijana mu

rađa sina Kristijana Augusta.

2

1750: Drugi boravak u Italiji. Piše Veneiijanske eii-

grame. Objavljuje fragment Fausta. Bavi se optikom (učenje o

bojama), botanikom i uporednom anagomijom.

1791: Poverena mu je uprava nad vajmarskim dvorskim po-

zorištem. Piše komad Veliki Kopt. Objavljuje Nriloge op-

giii I deo.

Page 322: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1792: Učestvuje u vojnom pohodu na Francusku. Bavi se op-

tikom.

1793: Učestvuje u opsadi Majnca. Piše satirični ep Li-

sap Rajneke i dramu Građanin ~ general.

1794: Počinje intenzivnu saradnju sa Šilerom. Prerađuje

Vilhelma Majstera.

1795: Radi, zajedno sa Šilerom, na zbirci epigrama Ksenije.

17%; Završava sa Šilerom zbirku Ksenija, koju objavljuje

u Šilerovom „Almanahu muza za 1797". Završava i objavljuje

Godine učenja Vilhelma Majstera. Počinje da piše ep Herman

i Doroteja.

1797: Bavi se optikom. Treći put putuje u Švajcarsku. Ra-

di na Faustu. Završava i objavljuje Hermana i Doroteju. U

Šilerovom „Almanahu muza za 1797." Završava i objavljuje

balade Kopač blaga, Legenda, Korintska nevesta, Bog i bajade-

ra i Čarobnjakov učenik.

1798: Radi na Faustu. - Počinje da uređuje časopis „Pro-

pileje" (do 1800). Režira Šilerov Valenštajnov logor kojim

se otvara renovirano vajmarsko pozorište.

1799: Počinje da piše dramu Vanbračna kći.

1800: Radi na drugom delu Fausta.

1801: Intenzivno radi na Faustu.

1802: Radi na drami Vanbračna kći. Bavi se uporednom ana-

tomijom. Piše pesmu Duša sveta.

1803: Premijera drame Vanbračna kći. - Posećuje ga Madam

de Stal. Piše pesme Uteha u suzama i Trajnost u promeni.

1804: Bavi se optikom. Priprema esej o Vinkelmanu.

Page 323: Goethe Faust Srpski Latinica 2

1805: 9. maja umro je Šiler.

1806: Intenzivno se bavi optikom. Završava prvi deo

Fausta. Venčava se sa Kristijanom Vulpius.

1807: Počinje rad na romanu Godine putovanja Vilhelma

Majstera i svečanoj igri Pandora. Piše ciklus Soneti.

1808: Susreće se sa Napoleonom u Erfurtu i Vajmaru.

Završava Pandoru i Sonete. Radi na romanu Izbor po srod-

nosti. Objavljuje prvi deo Fausta.

1809: Radi na Učenju o bojama. Završava i objavljuje Izbor

110 SrODNOSTI. 1810: Završana i objavljuje Učsnje o bojama. Radi na auto-

biogafiji Poezija i istipa i romaiu Godine lutanja Vilhsl-

ma Majstera.

1811: ObjavJćuje prvi deo autobiografije Poezija i isti-

na.

1812: Sa Betovenom se susreće u Teplicama. Objavljuje dru-

gi deo Poezije i istins.

1813: Počinje da piše Putovanje po Italiji. Završava

treći deo Poezije i istine.

1814: Piše svečanu igru Buđenje Epimenida. Počinje rad

na ciklusu pesama Zapadno-istočni divan. Upoznaje Marija-

nu fon Vilemer (UO P HUŠešeg , 1784-1860).

1815: Intenzivno radi na Zapadno-istočnom divanu. Preu-

zima upravu nad svim naučnim i kulturnim ustanovama u

vajmarskom velikom vojvodstvu.

1816: 6. juna umire mu supruga Kristijana. Nastavlja rad

na Zapadno-istočnom divanu. Radi na Putovanju po Italiji i

Faustu. Završava esej Šekspir ~ i nikda kraja! Počinje da

Page 324: Goethe Faust Srpski Latinica 2

izdaje časopis „O umetnosti i starini" (do 1832, izašlo je

16 svezaka).

1817: Nastavlja rad na Zapadno-istočnom divanu. Završava

Putovanje o Italiji. Piše pesmu Orfičke iskonske reči. Po-

kreće časopis „O prirodnim naukama uopšte, posebno o mor-

fologiji."

1818: Radi na Zapadno-istočnom divanu.

1819: Završava i objavljuje Zapadno-istočni divan. Radi

na Pohodu u Francusku.

1820: Nastavlja rad na Godinama lutanja Vilhelma Majste-

ra. Objavljuje deo Pitomih ksenija.

1821: Upoznaje Ulriku fon Leveco (UOP 1HUE&O\U, 1804-1899).

Nastavlja rad na Poeziji i istini, Pohodu u Francusku i Pi-

tomim ksenijama. Objavljuje prvi deo Godina lutanja Vilhelma

Majstera.

1822: ObjavLzuje autobiografska dela Pohod u Francusku

i Opsada Majnca.

1823: Johan Neter Vkerman (Eskegšapp, 1792-1854), Geteov

sekrstar, počinje da beleži razgovore sa njim. Nastaje pesma

Elegija.

1824: Bavi se srnskom narodnom poezijom. 15. februara ga

posećuje Vuk Karacić.

1825: Nastavlja rad na Poeziji i istini i Faustu. Obja-

vljuje čdanak Srisks pesme.

1826: Radi na drugom delu Fausta. Piše prinovetku Novela.

262

1827: 6. januara umire Šarlota fon Štajn. Nasgavlja rad

Page 325: Goethe Faust Srpski Latinica 2

na Faustu i Godinama lutanja Vilhelma Majsgera.

1828: 14. juna umire vojvoda Karl August. Dalji rad na Fau-

stu i Godinama lutanja Vilhslma Majstera. Nastaju dorn-

burške elegije ( Punome messcu o rođaju i Zorom,kada magle

vso...). Završava Novelu.

1829: Završava Godine lutanja Vilhelma Majstera i Puto-

vanje po Italiji. Nastavlja rad na drugom delu Fausta. 29. av-

gusta je premijera prvog dela Fausta u Vajmaru.

1830: Piše drugi deo Fausta i četvti deo Poezije i isti-

ne. 26. oktobra u Rimu umire mu sin August. Krajem godine

Gete se teško razboljeva.

1831: Završava drugi deo Fausta i četvrti deo Poezije i

istine.

1832: Gete umire 22. marta. Sahranjen je 26. marta u Vajmaru. VAŽNIJA LITERATURA

o Faustu na srpskohrvatskom jeziku

MILOŠ TRIVUNAC, Geteov „Faust". Književna studija, Beograd

1921.

TOMAS MAN, O Geteovom Faustu. V: T. Man, Stvaraoci i dela, Novi

Sad 1952, str. 152 - 198.

GEORG LUKAČ, Studije o „Faustu". U: G. Lukač, Gete i i>egovo doba,

Sarajevo 1956, str. 145 - 243

VOJISLAV ĐURIĆ, Geteov „ FausG'. Letopis Matice srpske, 134/1958

SSS1.HHH11, 6, str. 512 - 527. Ponovljeno u: Faust. Prev. dr Ilija

Mamuzić, Beograd 1958, str. 7 - 22, Faust. Prvi deo. Prev. Branimir

Živojinović, Beograd 1980, str. VII - XXVII.

ZORAN KONSTANTINOVIĆ, Predgovor. U: Faust. Tragedija PrepevMi-

lana Savića u redakciji Anice Savić-Rebac, Beograd 1968, str. 5-40; dru-

Page 326: Goethe Faust Srpski Latinica 2

go izdanje 1974.

JOSIP VIDMAR, O Geteovom „Faustu". U: J. Vidmar, Dramaturški za-

pisi, Novi Sad 1968, str. 43 - 58.

MILJAN MOJAŠEVIĆ, Poiovo čitajući „FaustaStvaranje, Tito-

grad, 24/1969, str. 808 - 820; ponovljeno u: M. Mojašević, Iz nemačke

književnosti i nauke o njoj, Beograd 1974, str. 32 - 44

ZDENKO ŠKREB, Pogovor. U: Faust. I i II DEO.Prevod Tpo 81G0221. (Re-

dakcija I dela: Dobriša Cesarić; redakcija II dela dr Ton Smerdel),

Zagreb 1970, str. 641-697.

MIJBAN MOJAŠEVIĆ, Predgovor. U: Faust. Prvi deo. Dvojezično iz-

danje.Preveo u prozi Ognjan M. Radović, Beograd 1979, str. 7 - 26.

MIRKO KRIVOKAPIĆ, „Faust" - vrhunac Geteovog stvaralaštva. U:

Faust I - II, preveo B.Živojinović, Podgorica 1997, str. 511 - 546.

Branimir Živojiiović

264

SADRŽAJ

Predgovor (Mirko Krivokapić) 5

FAUST prvi deo 31

Posveta 33

Predigra u pozorištu 35

Prolog na nebu 42

Prvi deo tragedije 47

Pred gradskom kapijom 62

Radna soba 75

Auerbahov podrum u Lajpcigu 107

Veštičina kuhinja 121

Šetalište 140

Page 327: Goethe Faust Srpski Latinica 2

Susetkina kuća 143

Bašta 153

Baštenska kućica 160

Šuma i pećina 161

Tretičina soba 167

Martina bašta 168

Tradski bedem 177

Noć. Ulica pred Gretičinim vratima 178

Katedrala 184

Valpurgina noć 186

San Valpurgine noći ili zlatna svadba

Oberona i Titanije 201

Tmuran dan. Polje 208

Tamnica 211

Iogovor 221

Faust (Mirko Krivokapić) 223

Napomene (Branimir Živojinović) 245

Hronologija Geteovo1*života (Mirko Krivokapić) . 259

Važnija literatura o Faustu na

srpskohrvatskom jeziku (Branimir Živojinović) . . 264

2