Embed Size (px)
Citation preview
1
PRAVA ZA SVE je BiH organizacija civilnog društva koja se bavi zaštitom i zagovaranjem ljudskih prava u cilju stvaranja pravednog i demokratskog društva
zasnovanog na principima ljudskih prava. PRAVA ZA SVE traži odgovornost države za poštovanjem, zaštitom i ostvarenjem ljudskih prava za sve; traži pravdu za žrtve kršenja ljudskih prava; promovira jednake mogućnosti za sve, bez obzira na spol ili
rod, onesposobljenje, rasu ili status manjine, spolnu ili rodnu orjentaciju, ili bilo koju drugu razliku; podržava razvoj vještina i osnaživanje isključenih grupa i zajednica.
Ovaj policy paper je nastao u okviru projekta: „Progressing Woman’s Rights in EU Accession”.„�is material is completely or partly financed by the Swedish International Development Cooperation Agency (Sida) and Kvinna till Kvinna. Sida and Kvinna till Kvinna does not necessarily agree with the
opinions expressed. �e author alone is responsible for the content“
Aleksandra Petrić,Fondacija Udružene žene Banja Luka, BiH
u saradnji sa PRAVA ZA SVE, Sarajevo
ODSUSTVO SISTEMSKEZAŠTITE I OSIGURANJE
PRISTUPA PRAVDI
Nasilje prema ženama u BiH:
2016 IZVJEŠTAJU O BiH
DOP
RINOS OCD EU
2
3
Ovaj strateški dokument oslanja se na nedavno usvojenu politiku uspostavljanja rodne ravnopravnosti (EU Gender
Action Plan 2016-2020) u procesima pridruživanjima Evropskoj uniji (EU).
Akcioni plan Evropske unije za uspostavljanje rodne ravnopravnosti za period 2016-2020. usvojili su Evropska
komisija i EEAS kao novi okvir za aktivnosti Evropske unije u pogledu rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena. Cilj
mu je da podrži partnere, naročito u zemljama u razvoju, zemljama uključenim u proširenje i susjednim zemljama, da bi se ostvarili opipljivi rezultati u pravcu rodne jednakosti,
što je u samoj srži evropskih vrijednosti, kao i novih Ciljeva održivog razvoja.
Novi okvir podijeljen je u četiri stuba: Borba protiv svih vrsta nasilja nad ženama i djevojčicama; Ekonomsko i
socijalno osnaživanje; Jačanje glasa žena i njihovog učešća; te Promjena institucionalne kulture.
Visoka predstavnica EU / zamjenica predsjednika Evropske komisije Federica Mogherini kaže:
„Prava žena su ljudska prava i ljudska prava su prava žena. Svojim partnerima želimo pružiti djelotvornu podršku koja im je potrebna u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama,
u isto vrijeme ih osnažujući socijalno i ekonomski, tako da žene mogu aktivno učestvovati u političkom, društvenom i
kulturnom životu svojih zemalja.”1
Doprinos OCDa Izvještaju EU zaBosnu i Hercegovinu 2016
1 http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-5690_en.ht
4
UvodNasilje prema ženama u Bosni i Hercegovini (BiH) ostaje i opstaje kao široko rasprostranjeno kršenje ljudskih prava žena, bez značajnijeg napretka u pravcu osiguravanja nesmetanog pristupa sistemskoj, efikasnoj i senzibilisanoj podršci i pomoći za žene koje su ga preživjele, uz odsustvo međusobne usklađenosti zakona i javnih politika u ovoj oblasti, kao i njihove primjene u praksi, u pravcu osigu-ravanja jednakog statusa i zaštite prava žena koje su preživjele nasilje, kao i spor napredak u pravcu ispunjavanja međunarodnih standarda i obaveza koje se BiH obavezala poštovati, primarno UN Konvencije o uklanjanju svih oblika diskrim-inacije žena (CEDAW) i Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).
Važeći propisi BiH ne prepoznaju nasilje prema ženama kao specifičan oblik rod-no zasnovanog nasilja2, već koriste rodno neutralne definicije, što značajno dopri-nosi minimiziranju stepena društvene opasnosti različitih oblika nasilja kojima su žene izložene u privatnoj i javnoj sferi. Ovaj dokument usmjerava pažnju na goruće probleme prepoznate od strane nevladinih organizacija širom BiH koje se dugi niz godina bave zaštitom ženskih ljudskih prava, a koji onemogućavaju st-varni napredak u oblasti zaštite i podrške ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje, kao i ostvarivanje njihovog osnovnog ljudskog prava na život slobodan od nasilja. U okviru tri ključne definisane oblasti predložene su mjere koje traže aktivnu ulogu vladinih institucija, kao i koordinaciju i sinergijsko djelovanje sa nevladinim organizacijama.
2 Ujedinjene nacije definišu nasilje prema ženama kao „ispoljavanje istorijski nejednakih odnosa društvene moći između muškaraca i žena koji su doveli do diskriminacije i dominacije nad ženama od strane muškaraca i do sprečavanja potpunog napretka žena“. Deklaracija o uklanjanju nasilja prema ženama, Rezolucija Generalne skupštine UN 48/104, od 20. decembra 1993. Istambulska konvencija prepoznaje da „ nasilje nad ženama predstavlja manifestaciju istorijski nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije i diskriminacije muškaraca nad ženama, kao i do sprečavanja napredovanja žena u punoj mjeri.“ (Preambula).
5
Nasilje prema ženama i djevojčicama direktno povezano sa nemogućnošću pristupa pravdi i nepovjerenjem u sistem zaštite
Podaci vladinih institucija i organizacija civilnog društva (OCD) ukazuju da nasilje u porodici i partnerskim vezama u BiH i dalje predstavlja najrašireniji oblik nasilja koji predominantno pogađa žene i djevojčice3. Izvještaji vladinih institucija ukazuju da se pad u broju evidentiranih i procesuiranih slučajeva posmatra kao smanjen-je nasilja4, što ne ukazuje na stvarno stanje, i zanemaruje činjenice da veliki broj žena i djevojčica koje svakodnevno doživljavaju neki od oblika nasilja u porodici isto ne prijavljuje policiji i centrima za socijalni rad, kao ni drugim institucijama koje se smatraju primarnim subjektima zaštite.5 Zabrinjava činjenica da se ubist-va žena6 i drugi oblici rodno zasnovanog nasilja prema ženama u BiH7 sistemski i kontinuirano ne prate i ne evidentiraju od strane vladinih institucija, što je uticalo na nedostatak procjene stvarnog stanja i planiranja adekvatnih mjera usmjerenih
3 Prema podacima kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji BiH, u 2014 godini je, prema čl. 222 KZFBiH evidentirano 1459 slučajeva a podneseno 992 izvještaja o počinjenom krivičnom djelu nasilja u porodici, za razliku od 2013 godine, kada je evidentirano 1699 slučajeva, a podneseno 916 izvještaja o počinjenom krivičnom djelu nasilja u porodici. U 6 sigurnih kuća u FBiH koje vode organizacije civilnog društva: Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Medica, Zenica, Vive žene Tuzla, Žene sa Une Bihać, Žena BiH Mostar i Caritas Mostar, u 2015 godini je smješteno 264 a u 2014 373 žena i djece koji su preživjeli nasilje, dok je SOS telefon 1265 koji vode OCD (sa izuzetkom Caritas Mostar) i Centar za socijalni rad Jajce u 2015 evidentirano 914 a u 2014 1103 poziva Izvor: Gender centar Vlade Federacije BiH, Dostupno na direktnom linku: http://www.gcfbih.gov.ba/wp-content/uploads/2016/02/statistika_nasilje_za_web.pdf (posljednji pristup 20.05.2016.) Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, u 2015 godini je evidentirano 1089 slučajeva, a podneseno 353 izvještaja nadležnom tužilatvu, dok je u 2014 godini evidentirano 1236 slučajeva, a podneseno 525 izvještaja nadležnom tužilatvu. U 2014 godini, SOS telefon za žrtve nasilja 1264 u Republici Srpskoj, koji vode Fondacija Lara Biljeljina, Udruženje građana Budućnost Modriča, i Fondacija Udružene žene Banja Luka u 2014 godini je primio 3879 poziva za pomoć. Izvor: Ministarstvo porodice, omladine i sporta Vlade Republike Srpske, dostupno na: http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mpos/oPorodica/Pages/Splash.aspx (posljednji pristup 19.05.2016.)
4 Vidi Izvještaj o provedbi Gender akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu za 2014 godinu, Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, decembar 2015. Dostupno na direktnom linku: http://arsbih.gov.ba/project/izvjestaj-o-realizaciji-gender-akcionog-plana-bih-za-2014-godinu/ (posljednji pristup 20.05.2016.)
5 Studija „Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH“ provedena od strane Agencije za ravnopravnost polova BiH 2013.g. ukazuje da je samo 5.5% žena izloženih nasilju zaista i potražilo pomoć neke od institucija. Dostupno na web stranici Agencije za ravnopravnost polova BiH, direktan link: http://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2014/01/studija_prevalenca.pdf (posljednji pristup 19. 05. 2016.)
6 Fondacija Udružene žene Banja Luka je tokom 2015 godine provodila kontinuirani monitoring medijskih izvještaja o ubistvima žena u Bosni i Hercegovini, tokom kojeg je evidentirano 14 uslučajeva, dok su u prva 4 mjeseca 2016 godine, evidentirana 4 slučaja ubistva žena i djevojčica.
7 U ova djela spadaju i teške tjelesne povrede, silovanje, seksualno nasilje kao ratni zločin, polno nasilje nad djecom, obljuba nad nemoćnim licem, ugrožavanje sigurnosti, trgovina ljudima, prisiljavanje na prostituciju, krivična djela počinjena iz mržnje, trgovina maloljetnicima i slično, u kojim se kao oštećene osobe pojavljuju žene i djevojčice, a koja su regulisana krivičnim zakonima Republike Srpske i Federacije BiH, kao i djelomično Krivičnim zakonom BiH
6
na sprečavanje i suzbijanje ovih oblika nasilja. Iako u oba entiteta postoje poma-ci u pravcu sistemskog praćenja nasilja u porodici od strane vladinih institucija8, zbog razlike u zakonodavnom tretiranju nasilja u porodici (u Federaciji BiH kao krivično djelo, u Republici Srpskoj, kao krivično djelo i prekršaj), fragmentiranog administrativnog i političkog upravljanja kao i nejasno podjeljenih nadležnosti u pravcu sprečavanja i suzbijanja nasilja prema ženama i nasilja u porodici između države i entiteta, ne postoji usaglašena metodologija prikupljanja i obrade podata-ka koja bi omogućila sveobuhvatnu i kontinuiranu analizu i planiranje sistemskih mjera usaglašenih sa stvarnim potrebama.
Praksa rada pravosudnih institucija u BiH ukazuje na nedostatak pristupa zaštiti prava žena i djevojčica koje su preživjele nasilje, kao i neadekvatno kažnjavanje počinilaca nasilja. Lokalne organizacije civilnog društva koje prate krivične pos-tupke u oblasti rodno zasnovanog nasilja9 izvještavaju da i pored toga što entitet-ski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici propisuju obavezno hitno postupanje, postupci za krivična djela nasilje u porodici traju u prosjeku do 4 mjeseca, čime se ne osigurava zaštita od stalnog ponavljanja nasilja i ne otklanjaju dalje štetne posljedice po žene koje su preživjele nasilje. Zabrinjava da su uočeni slučajevi seksualnog nasilja prema ženama i djevojčicama u kojima je proteklo više godi-na od izvršenja djela do potvrđivanja optužnice, iako za odgađanje procesa nisu postojali objektivni razlozi, jer je istraga provedena neposredno nakon izvršen-ja djela, uzete su izjave od optuženog i oštećene i prikupljen je niz materijalnih dokaza. Praćenjem su takođe uočeni slučajevi neopravdanog odlaganja ročišta više puta, čestih promjena tužilaca, sugerisanja maloljetnim oštećenima da svje-doče bez prisustva stručnih lica koja su zakonom obavezana da pruže pomoć pri svjedočenju, propuštanja tužilaca da krivično djelo nasilja u optužnici ocjeni u njegovom kvalifikovanom obliku za koji je predviđena strožija kazna, odsustva
8 U periodu 2013/2014, Ministarstvo porodice, omladine i sporta Vlade Republike Srpske je usvojilo Pravilnik o sadržaju evidencije i izvještaja o nasilju u porodici koji propisuje obavezu subjekata zaštite definisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici RS da kontinuirano prikupljaju administrativne podatke o nasilju u porodici i da ih dva puta godišnje dostavljaju ministarstvu na propisanim obrascima. Ministarstvo javno objavljuje zbirne podatke na zvaničnoj web stranici. 2014. godine, Gender centar Vlade Federacije BiH, u saradnji sa Stručnim timom za izradu i praćenje provođenja Strategije za sprečavanje i borbu protiv nasilja u porodici FBiH, policijskim stanicama, centrima za socijalni rad i OCD koje su odabrane za pilot projekat, uspostavio je elektronsku bazu podataka o prijavljivanju slučajeca nasilja u porodici policiji, praćenju zaštitnih mjera od strane centara za socijalni rad, smještaju žena koje su preživjele nasilje u sigurne kuće koje vode OCD u FBiH, kao i SOS pozivima na 1265.
9 Dženana Radončić, Aleksandra Petrić „Izvještaj i analiza praćenja krivičnih postupaka u oblasti rodno zasnovanog nasilja“, Centar za pravnu pomoć ženama iz Zenice i Fondacija Udružene žene Banja Luka, 2014. Dostupno na direktnom linku: http://unitedwomenbl.org/wp-content/uploads/2015/12/analiza-monitoringa-kp-seksualno-i-rzn-u-bih.pdf (posljednji pristup 20.05.2016.)
7
primjene zaštitnih i sigurnosnih mjera u svrhu zaštite oštećene, odsustva pravne i psihološke podrške tokom svjedočenja za punoljetne žene koje su preživjele nasilje kao i, u pravilu, upućivanja oštećene da naknadu štete putem imovinsko pravnog zahtjeva ostvaruje u parničnom postupku.
Kaznena politika u oblasti rodno zasnovanog nasilja u BiH nastavlja biti izuzetno blaga, iako su zaprijećene kazne za ova djela nedavno pooštrene.10 Sudovi počinioc-ima rodno zasnovanog nasilja, naročito nasilja u porodici u pravilu izriču uslovne osude i novčane kazne, a izuzetno kazne zatvora u kraćem trajanju, čak i u sluča-jevima kad se radi o višestrukim povratnicima u vršenju istog djela. Uznemirava učestala praksa da sudije cijene porodičnost i obavezu staranja i izdržavanja malol-jetne djece kao olakšavajuće okolnosti kod krivičnih djela nasilja u porodici, iako je djelo učinjeno protiv članova porodice, što ukazuje na nedostatak senzibilisanosti sudija i posmatranje nasilja prema ženama kao nasilja manje društvene opasnosti.
Predložene mjere:• U vezi sa uspostavljanjem i vođenjem baza podataka za nasilje prema ženama,
nužno je da se zakonima i pratećim propisima na entitetskim nivoima reg-uliše obaveza i način vođenja podataka o različitim oblicima rodno zasno-vanog nasilja prema ženama, definišu institucije koje su obavezne prikupl-jati i obrađivati podatke, kao i institucije koje će sistematizirati i analizirati podatke. Ovi podaci moraju biti javno predstavljeni i dostupni, uz zaštitu povjerljivosti ličnih podataka o žrtvama/preživjelima i počiniocima nasilja.
• U vezi sa omogućavanjem pristupa pravdi i zaštiti za žene koje su preživjele nasilje, nužno je osigurati hitnost postupanja, te zakonske mogućnosti za prepozna-vanje statusa svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka za žene koje su preživjele rodno zasnovano nasilje, pristup naknadi štete u krivičnom pos-tupku, te pristup mjerama zaštite i besplatnoj pravnoj i psihološkoj pomoći i informacijama.
• U vezi sa kaznenom politikom usmjerenom na sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, nužno je da sudovi prepoznaju da se okolnosti porodičnosti i brige za djecu ne mogu posmatrati niti uzimati u obzir kao olakšavajuće okolnosti i razlozi za ublažavanje sankcije prema počiniocima nasilja.
10 Na primjer, Zakonom o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske (Sl. gl. 67/13) pooštrene su krivične sankcije za krivična djela protiv polnog integriteta i krivična djela protiv braka i porodice
8
Sigurne kuće u BiH bez kontinuirane sistemske podrške
Sigurne kuće predstavljaju važan segment podrške kroz osiguravanje besplatne i senzibilisane psihološke, pravne, medicinske pomoći ženama i djeci koji su preživ-jeli nasilje. U BiH ne postoji usklađen sistemski pristup u osiguravanju podrške i pomoći ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje, kroz provođenje zaštitne mjere zbrinjavnja i smještaja u sigurnu kuću i podrške procesu oporavka i pron-alaska izlazne strategije. Osnivanje i funkcionisanje sigurnih kuća je uređeno entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici koji različito tretiraju ovu oblast u pogledu osnivanja, načina zbrinjavanja žena i djece koji su preživjeli nasilje i načina finansiranja rada sigurnih kuća.11 Trenutno u BiH aktivno radi osam sigurnih kuća – pet u Federaciji BiH i tri u Republici Srpskoj12. Zbog od-sustva finansijske podrške vladinih institucija početkom 2016. godine zatvorena je Sigurna kuća za žene žrtve nasilja u Mostaru, koju je dugi niz godina vodila NVO Žena BiH iz Mostara.
U Republici Srpskoj je zakonom i pratećim pravilnicima sistemski uređen rad sigurnih kuća i osiguran nadzor nad radom kroz Ministarstvo porodice, omla-dine i sporta, dok u Federaciji BiH od septembra 2015. godine postoji prednacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH13 koji predviđa izmjene u načinu osnivanja i statusa, standarda rada, finansiranja i nadzora nad radom sigurnih kuća u FBiH. Predložene izmjene idu u pravcu nji-11 Sigurne kuće u Republici Srpskoj mogu osnovati pravna lica, preživjele se zbrinjavaju na osnovu
rješenja nadležnog centra za socijalni rad, uz saglasnost preživjele, a žena koja je preživjela nasilje ima zakonsku mogućnost da traži od centra za socijalni rad izricanje privremene mjere zbrinjavanja i smještaja sigurnu kuću. Sredstva za finansiranje privremenog zbrinjavanja i smještaja se izdvajaju 70% iz budžeta Republike Srpske, kroz Ministarstvo porodice, omladine i sporta, a 30% iz budžeta lokalnih zajednica, u skladu sa utvrđenom cijenom smještaja. Prema trenutno važećim zakonu u Federaciji BiH, sigurnu kuću mogu osnovati pravna i fizička lica, preživjele se pored smještaja u sigurnu kuću mogu zbrinuti u drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice, a na osnovu rješenja organa starateljstva, uz saglasnost preživjele, koja nema zakonsku mogućnost da sama traži provođenje ove mjere. Sredstva za finansiranje privremenog zbrinjavanja i smještaja se izdvajaju u visini od 30% iz budžeta kantona i 70% iz budžeta Federacije BiH. (Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, Službeni glasnik br. 102/12, 108/13,i 82/15, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, Službene novine FBiH br. 20/13).
12 Sigurne kuće rade u okviru sljedećih nevladinih organizacija: Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Medica Zenica, Vive žene Tuzla, Žene sa Une Bihać, Caritas Mostar, Fondacija Udružene žene Banja Luka, Udruženje građana Budućnost Modriča, i Fondacija Lara Bijeljina
13 Trenutno je u toku javna rasprava o prednacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, koju je pokrenulo Federalno ministarstvo pravde 24.aprila 2016.g. Tekst prednacrta zakona dostupan na web stranici Ministastva, na direktnom linku: http://www.fmp.gov.ba/useruploads/files/Zakon%20o%20izmjenama%20i%20dopunama%20Zakona%20o%20za%C5%A1titi%20od%20nasilja%20u%20obitelji.pdf (posljednji pristup 22.05.2016.)
9
hovog osnivanja prema Zakonu o ustanovama FBiH, upravljanja, rada, zatvaran-ja i nadzora rada prema standardima koja će pravilnicima propisati Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, te finansiranja prema odluci o visini cijene koju određuje federalni ministar rada i socijalne politike za svaku kalendarsku godinu, a na osnovu planiranih sredstava i u skladu sa Zakonom o budžetu FBiH.
Organizacije civilnog društva, koje vode sigurne kuće, na osnovu svog dugogodišn-jeg rada, testiranih i dokazanih modela finansiranja, i vodeći se potrebama žena koje su preživjele nasilje imaju brz i efikasan pristup sigurnom smještaju, podršci i zaštiti, se zalažu za rješenje po kojem bi se sigurne kuće osnivale i funkcionisale po Zakonu o ustanovama, ali i Zakonu o udruženjima i fondacijama BiH i FBiH. Zatim, zalažu se i da uspostavljeni standardi budu usklađeni sa odredbama Kon-vencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici, čime bi se omogućio nesmetan nastavak rada postojećih sigurnih kuća i osnivanje novih, u skladu sa potrebama.14
Praksa rada sigurnih kuća u BiH ukazuje na otežan pristup ovoj vrsti zaštite za žene koje su preživjele nasilje, i pored postojanja zakonske mogućnosti u Repub-lici Srpskoj da traže zbrinjavanje u sigurnu kuću. Nadležni centar za socijalni rad donosi odluku o smještaju preživjele u sigurnu kuću nakon što žrtva nema niti jednog člana porodice ili prijatelja kod kojeg bi se mogla stambeno zbrinuti ili uko-liko postoji opasnost da bi u slučaju odlaska na ta mjesta mogla ponovo preživjeti nasilje. Žene koje se javljaju na SOS telefon se upućuju zbog zakonske procedure u centre za socijalni rad, koji zbog izbjegavanja plaćanja troškova smještaja odbijaju izdati rješenje. Praksa je takođe da centri unaprijed planiraju broj preživjelih koji će boraviti u sigurnoj kući u toku godine i ne žele ga povećati.15
Predložene mjere:• U vezi sa usklađivanjem standarda osnivanja i rada sigurnih kuća u BiH,
nužno je usvojiti zakonske i prateće propise koji će slijediti dobre prakse i isk-ustva nevladinih organizacija koje dugi niz godina pružaju pomoć i podršku ženama i djeci koji su preživjeli nasilje, i omogućiti opstanak postojećih i os-
14 Prijedlog rješenja je dostavljen Klubu parlamentarki FBiH, Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH i Ministarstvu pravde FBiH. Dostupan je na direktnom linku: http://www.potpisujem.org/doc/86a9544faec8ee1c77b409991ff15aa0.PDF (posljednji pristup 22.05.2016.)
15 Iskustva u radu Sigurne kuće koju vodi Fondacija Udružene žene Banja Luka i Fondacija Lara Bijeljina, na osnovu izjava osoblja i dopisa upućenih od nadležnih centara za socijalni rad kojim se odbija smještaj u sigurnu kuću. Na ovaj problem ukazuje i Analiza usklađenosti zakonodavstva i javnih politika u BiH sa Konvencijom o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici (ETS 210), drugo dopunjeno izdanje, Banja Luka novembar 2015, Fondacija Udružene žene Banja Luka, strana 62
10
nivanje novih sigurnih kuća, uz prepoznavanje modela finansiranja koji će uključivati fiksne i varijabilne troškove, zasnovane na stvarnim potrebama, te kontinuirano planiranje i izdvajanje finansijskih sredstava iz entitetskih/kantonalnih/lokalnih javnih budžeta.
• U vezi sa omogućavanjem stvarnog i efikasnog pristupa zaštiti i pomoći u sigurnim kućama za žene i djecu koji su preživjeli nasilje, nužno je zakonski i u praksi omogućiti da žene koje su preživjele nasilje u porodici mogu zahtije-vati zbrinjavanje u sigurnu kuću, te da se ono provodi konzistentno i po hitnoj proceduri, vodeći se primarno zaštitom sigurnosti žena i djece koji su preživjeli nasilje od ponavljanja nasilja i omogućavanjem njihovog oporavka i nastavka života bez nasilja.
Zakoni i praksa BiH nisu u potpunosti usklađeni saKonvencijom Savjeta Evrope o sprečavanju i borbiprotiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici
Bosna i Hercegovina je u novembru 2013. godine ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istan-bulska konvencija)16 kao šesta država članica Savjeta Evrope, a u julu 2015. godine, Savjet ministara BiH je usvojio i Okvirnu strategiju za njeno provođenje, za pe-riod 2015 -2018.17 Iako nije predviđena obaveza direktne primjene Istanbulske konvencije, zemlje članice su obavezne prilagoditi zakonodavni i institucionalni okvir, u cilju omogućavanja što efikasnije primjene u praksi i unapređenja sistema i pristupa zaštiti od nasilja za preživjele.
Država BiH nije stavila nijednu rezervu na odredbe Konvencije, čime se dodatno obavezala na punu podršku njenoj primjeni. Okvirnom strategijom18 utvrđena su strateška pitanja, ciljevi, programi i aktivnosti i prepoznati slijedeći ključni prin-cipi djelovanja: dužna pažnja i obaveze države, suštinska ravnopravnost polova i ukidanje diskriminacije nad ženama po svim osnovama i integrisane rodno osjet-16 Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 15/13
17 Okvirna strategija za implementaciju Istanbulske konvencije u BiH za period 2015 -2018, dostupna na web stranici Agencije za ravnopravnost polova BiH, Direktni link: http://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2015/07/Okvirna-Strategija.pdf (posljednji pristup 22.05.2016.)
18 Vijeće ministara BiH je na 16. sjednici održanoj 23.07.2015. godine, donijelo Odluku o usvajanju Okvirne strategije za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini za period 2015. – 2018. godine koja je objavljena u Službenom glasniku broj 75, 22.9.2015. Direktan link: http://sllist.ba/glasnik/2015/broj75/Broj075.pdf (posljednji pristup 26.5.2016.)
11
ljive politike prevencije. Vlada RS je u oktobru 2015. godine Narodnoj skupštini RS uputila informaciju sa obrazloženjem 34 slučaja u kojima su zbog pogrešnog djelovanja srpskih predstavnika u institucijama BiH narušeni interesi Republike Srpske19, između ostalih navedena je i Okvirna strategija, što ukazuje da ona nije prihvaćena od svih institucija u BiH kao dokument javne politike u pravcu prim-jene mjera suzbijanja i borbe protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici.
Organizacije civilnog društva u BiH su provele analizu usklađenosti zakonodavst-va i javnih politika u BiH sa Istanbulskom konvencijom sa ciljem da se uz dos-adašnju usklađenost propisa analizira i njihova primjena kroz praksu. Rezultati analize ukazuju da, pored pozitivnih praksi u smislu prijavljivanja djela, vođenja evidencija i istraživanja, kao i obuke profesionalaca, pravni sistem BiH nije u pot-punosti usklađen sa standardom dužne pažnje (čl. 5 Konvencije) jer iako zakoni predviđaju pozitivnu i negativnu stranu obaveze iz standarda, oni predviđaju isk-ljučivo naknadu štete preživjeloj kao oblik reparacije, bez garantovanja rehabil-itacije i neponavljanja nasilja. Pored toga, u vezi obaveze informisanja žena koje su preživjele nasilje o dostupnim oblicima podrške i pomoći (čl. 19 Konvencije), ona nije regulisana zakonima, niti su određene institucije sistema koje su dužne pružiti ove informacije. Podrška žrtvama seksualnog nasilja (čl. 25 Konvencije) nije osigurana jer u BiH ne postoje krizni centri za žrtve silovanja ili drugih obli-ka seksualnog nasilja. Analiza takođe ukazuje da krivično zakonodavstvo u BiH (države, entiteta, Brčko Distrikta BiH) ne inkriminiše djela proganjanja (čl.34), prinudnog braka (čl. 37) i genitalnog sakaćenja žena (čl. 38), što takođe predstavlja odstupanje od odredbi Konvencije.20
Predložene mjere: • U vezi sa osiguravanjem pune primjene Konvencije Savjeta Evrope o sprečav
anju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, nužno je da in-stitucije Republike Srpske i Federacije BiH usvoje i usklade zakonske propise koji će omogućiti ženama koje su preživjele neke od oblika rodno zasnovanog nasilja nesmetan pristup naknadi štete, rehabilitaciji i zaštiti od neponavljanja nasilja, pristup informacijama o načinima pomoći i podrške uz obavezu in-
19 Članak „Vlada RS: Nezakonitim djelovanjem narušeni interesi Srpske“, objavljen u dnevnim novinama Glas Srpske, 15.oktobra 2015.godine. Direktni link: http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Vlada-RS-Nezakonitim-djelovanjem-naruseni-interesi-Srpske/lat/195101.html (posljednji pristup 23.05.2016.)
20 Vidi detaljnije Petrić Natalija, Galić Nenad „Osnovna studija: Analiza usklađenosti zakonodavstva i javnih politika sa Konvencijom Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici“ drugo dopunjeno izdanje, Banja Luka, novembar 2015, Fondacija Udružene žene Banja Luka. Dostupno na direktnom linku: http://www.potpisujem.org/doc/6c4499475ad65424b269df3166de6eb5.pdf (posljednji pristup 22.05.2016.)
12
stitucija da ove informacije učine dostupnim, uspostavljanje i senzibilisano vođenje servisa za žene koje su preživjele seksualno nasilje, kao i inkriminisan-je krivičnih djela koja propisuje Istanbulska konvencija, a koja trenutno nisu dio krivičnopravnog zakonodavstva u BiH.
• U vezi sa mjerama javne politike u pravcu primjene Istanbulske konvencije, nužno je da entitetske institucije nastave međusobne konsultacije i postignu stratešku saglasnost u pravcu podrške provođenju mjera regulisanih Kon-vencijom.
Aleksandra Petrić je feministkinja i aktivistkinja za ženska ljudska prava, sa dvade-setogodišnjim iskustvom rada u organizacijama civilnog društva i na programima institucionalnog razvoja u oblasti zaštite ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, borbe protiv nasilja prema ženama i položaja mladih. Radila je kao istraživačica, analitičarka, konsultantkinja za lokalne i međunarodne OCD i vladine institucije u regiji bivše Jugoslavije. Aleksandra je magistrirala međunarodna ljudska prava na Jozef Korbel školi za međunarodne odnose Univerziteta u Denveru, SAD, i od 2003.g. radi u Fondaciji Udružene žene Banja Luka, trenutno na poziciji izvršne direktorice.
13
Bilješke
14
15
16
PRAVA ZA SVE je BiH organizacija civilnog društva koja se bavi zaštitom i zagovaranjem ljudskih prava u cilju stvaranja pravednog i demokratskog društva
zasnovanog na principima ljudskih prava. PRAVA ZA SVE traži odgovornost države za poštovanjem, zaštitom i ostvarenjem ljudskih prava za sve; traži pravdu za žrtve kršenja ljudskih prava; promovira jednake mogućnosti za sve, bez obzira na spol ili
rod, onesposobljenje, rasu ili status manjine, spolnu ili rodnu orjentaciju, ili bilo koju drugu razliku; podržava razvoj vještina i osnaživanje isključenih grupa i zajednica.
Ovaj policy paper je nastao u okviru projekta: „Progressing Woman’s Rights in EU Accession”.„�is material is completely or partly financed by the Swedish International Development Cooperation Agency (Sida) and Kvinna till Kvinna. Sida and Kvinna till Kvinna does not necessarily agree with the
opinions expressed. �e author alone is responsible for the content“
Aleksandra Petrić,Fondacija Udružene žene Banja Luka, BiH
u saradnji sa PRAVA ZA SVE, Sarajevo
ODSUSTVO SISTEMSKEZAŠTITE I OSIGURANJE
PRISTUPA PRAVDI
Nasilje prema ženama u BiH:
2016 IZVJEŠTAJU O BiH
DOP
RINOS OCD EU
