Okolišno prihvatljiva zaštita bilja - IMPACT ENVI · Predgovor Sveučilišni priručnik Okolišno prihvatljiva zaštita bilja objavljen je u sklopu međunarod-noga projekta Implementation

Impresum

Izdavač: Fakultet agrobiotehničkih znanosti OsijekSveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuVladimira Preloga 1, HR-31000 Osijek, Hrvatska

Za izdavača:prof. dr. sc. Krunoslav Zmaić

Autori:prof. dr. sc. Renata Baličević | prof. dr. sc. Mirjana Brmež | prof. dr. sc. Jasenka Ćosićprof. dr. sc. Emilija Raspudić | izv. prof. dr. sc. Jelena Ilić | izv. prof. dr. sc. Anita Liškaizv. prof. dr. sc. Ivana Majić | doc. dr. sc. Ankica Sarajlić | dr. sc. Pavo Lucićdr. sc. Marija Ravlić | Josipa Puškarić, mag. ing. agr.

Glavna urednica: prof. dr. sc. Mirjana Brmež

Recenzenti:prof. dr. sc. Božena Barić Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultetprof. dr. sc. Dinka Grubišić Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultetprof. dr. sc. Karolina Vrandečić Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Lektorica: Andreja Orić, prof.

Tisak: Studio Studio HS internet d.o.o., Kolodvorska 139, HR-31000 Osijek

Naklada: 100 primjeraka

ISBN: 978 – 953 – 7871 – 819

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 141126057Izdavanje ovog priručnika odobrio je Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 26. lipnja 2019. odlukom broj 17/19.

Kazalo

Predgovor ........................................................................................................................................................ 4Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova ............................................................................ 5

Korovna flora u povrću ..........................................................................................................................6Mjere suzbijanja korova ........................................................................................................................6Preventivne mjere ...................................................................................................................................6Agrotehničke mjere ................................................................................................................................7Mehaničke mjere .................................................................................................................................. 10Fizikalne mjere ...................................................................................................................................... 10Biološke mjere ....................................................................................................................................... 11Kemijske mjere ...................................................................................................................................... 12Literatura ................................................................................................................................................. 13

Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti .........................................................15Administrativne mjere ........................................................................................................................ 16Izvještajno-prognozni poslovi (IPP) ............................................................................................... 17Agrotehničke mjere ............................................................................................................................. 18Mehaničke mjere .................................................................................................................................. 21Fizikalne mjere ...................................................................................................................................... 23Biološke mjere ...................................................................................................................................... 24Literatura ................................................................................................................................................. 25

Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane zaštite bilja ....................27Poznavanje štetnika ............................................................................................................................ 29Integrirana zaštita kukuruza od žičnjaka ..................................................................................... 29Prevencija ................................................................................................................................................ 31Monitoring .............................................................................................................................................. 32Intervencija ............................................................................................................................................. 34Zaključak ................................................................................................................................................. 36Literatura ................................................................................................................................................. 36

Nematode u agroekosustavima..........................................................................................................39Ekologija nematoda ............................................................................................................................ 39Nematode kao bioindikatori ............................................................................................................ 42Odgovori nematoda na podražaje iz agroekosustava ............................................................ 43Biotske interakcije u hranidbenome lancu tla ........................................................................... 44Fitoparazitske nematode ................................................................................................................... 45Simptomi prisutnosti fitoparazitskih nematoda na biljkama .............................................. 46Nematode kao vektori virusa ........................................................................................................... 48Literatura ................................................................................................................................................. 52

Predgovor

Sveučilišni priručnik Okolišno prihvatljiva zaštita bilja objavljen je u sklopu međunarod-noga projekta Implementation of cross border joint actions toward environment protection in agriculture (IMPACT-ENVI)/Interreg IPA CBC – Program prekogranične suradnje Hrvatska – Srbija/2017. – 2019.

Priručnik je namijenjen prvenstveno poljoprivrednim proizvođačima te studentima i svim pojedincima zainteresiranim za zaštitu bilja, posebice u kontekstu očuvanja okoliša.

Smanjenje rizika od onečišćenja okoliša osnovna je nit vodilja u svih pet poglavlja ovog priručnika, koji obuhvaća okolišno prihvatljivu zaštita povrća od korova, okolišno prihvat-ljivu zaštitu bilja od uzročnika bolesti, štetnih kukaca ili nematoda. U priručniku je opisano i značenje korisnih organizama, interakcije organizama u tlu te okolišno prihvatljiva zaštita uskladištenih proizvoda.

Zahvaljujem svim autorima koji su pridonijeli nastanku ovog priručnika, recenzentima, prof. dr. sc. Boženi Barić i prof. dr. sc. Dinki Grubišić s Agronomskoga fakulteta u Zagrebu, te prof. dr. sc. Karolini Vrandečić s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek. Veliku zahval-nost dugujem i voditeljici projekta prof. dr. sc. Marceli Šperandi.

Glavna urednicaprof. dr. sc. Mirjana Brmež

Okolišno prihvatljiva zaštita bilja4

Predgovor

5Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić, Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić

Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korova

Okolišno prihvatljiva zaštita povrća od korovaRenata Baličević, Marija Ravlić

U proizvodnji povrća suzbijanje korova vrlo je značajna i kompleksna mjera zašti-te. Korovi su sve biljke koje nisu cilj uzgo-ja (Hulina, 1998.), tj. sve biljke koje oteža-vaju proizvodnju. Zbog dugoga kritičnog razdoblja zakorovljenosti, koji u nekih po-vrćarskih usjeva može biti i tijekom cijele vegetacije, korovi imaju mnogo veće kom-petitivne sposobnosti. Suzbijanje korova u povrću ovisi o načinu proizvodnje povrća (sjemenom, presadnicama) te cilju uzgoja (uporaba u svježem stanju ili prerađevine). S obzirom na vrijeme sjetve ili sadnje povr-

ća, pojavljuje se različita korovna flora koja prati usjev tijekom cijeloga vegetacijskog razdoblja. Preduvjet je dobre zaštite povr-ća pravilan odabir površine za uzgoj s od-govarajućim predusjevima. Obrada tla i sve agrotehničke mjere koje povećavaju kon-kurentnost usjeva također se primjenjuju u sklopu integrirane zaštite povrća. Velik je problem u suzbijanju korova u Republi-ci Hrvatskoj i ograničen izbor registriranih herbicida u povrću. Uspješno suzbijanje korova u povrću ostvaruje se primjenom svih raspoloživih mjera zaštite.

Slika 1. Zakorovljenost usjeva graha (R. Baličević)

6

Korovna flora u povrćuU proizvodnji povrća pojavljuju se brojne korovne vrste ovisno o trajanju života i bota-

ničkoj pripadnosti. U Tablici 1. prikazane su najčešće korovne vrste u povrću.

Tablica 1. Dominantne korovne vrste u povrću

JEDNOGODIŠNJI ŠIROKOLISNI KOROVI JEDNOGODIŠNJI USKOLISNI KOROVI

Amaranthus blitoides S. WatsonAmaranthus retroflexus L.Ambrosia artemisiifolia L.Anagallis arvensis L.Capsella bursa-pastoris (L.) Medik.Chenopodium album L.Chenopodium hybridum L.Datura stramonium L.Daucus carota L.Fumaria officinalis L.Hibiscus trionum L.Galinsoga parviflora Cav.Lamium amplexicaule L.Matricaria chamomilla L.Papaver rhoeas L.Fallopia convolvulus (L.) A. LövePortulaca oleracea L.Reseda lutea L.Sinapis arvensis L.Solanum nigrum L.Solanum dulcamara L.Stellaria media (L.) Vill.Xanthium strumarium L.

Digitaria sanguinalis (L.) Scop.Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv.Setaria glauca (L.) P. Beauv.Setaria viridis (L.) P. Beauv.Poa annua L.

VIŠEGODIŠNJI ŠIROKOLISNI KOROVI

Cirsium arvense (L.) Scop.Convolvulus arvensis L.Sonchus arvensis L.Rumex crispus L.Tussilago farfara L.

VIŠEGODIŠNJI USKOLISNI KOROVI

Elymus repens (L.) GouldSorghum halepense (L.) Pers.Cynodon dactylon (L.) Pers.

Mjere suzbijanja korovaMjere suzbijanja korova možemo podije-

liti na preventivne, agrotehničke, fizikalne, biološke i kemijske. Svaka pojedina mjera ima niz prednosti, ali i nedostatke. U eko-loški prihvatljivoj proizvodnji povrća po-trebno je koristiti se svim raspoloživim ne-kemijskim mjerama, a kemijskim mjerama samo kao dopunom.

Preventivne mjerePreventivne mjere suzbijanja korova jesu

mjere kojima se sprječava unošenje, repro-dukcija i širenje vegetativnih i generativnih organa korova. One obuhvaćaju i sve mje-re koje onemogućuju reprodukciju već pri-sutnih korova na površini. Među ostalim, preventivne mjere obuhvaćaju provedbu zakonskih propisa koji reguliraju promet


Okolišno prihvatljiva zaštita bilja

7

biljnoga materijala, uporabu certificirano-ga sjemena, sprječavanje osjemenjivanja korova u polju, sprječavanje širenja korova poljoprivrednom mehanizacijom, uporabu zreloga stajskoga gnoja, košnju rubnih di-jelova parcela, održavanje međa, putova, kanala i slično.

Agrotehničke mjereU agrotehničke mjere ubrajaju se sve

mjere kojima se sprječava ili smanjuje mo-gućnost pojave korova, odnosno mjere koje djeluju negativno na korove, a pozitiv-no na rast, razvoj i vitalnost usjeva. Među ostalim, u agrotehničke mjere ubrajaju se odabir proizvodne površine, usjeva i kulti-vara, plodored, sjetva/sadnja (vrijeme, gu-stoća, dubina), gnojidba, obrada tla, malči-ranje i drugo.

Izbor površine, odnosno parcele i usje-va, odnosno kultivara prva su stavka prili-kom uspostavljanja proizvodnje povrća. U pravilu bi se trebale izbjegavati vrlo zako-rovljene površine za sjetvu/sadnju povrća, posebice površine zakorovljene višegodiš-njim korovima. Mogućnost odabira površi-ne u praksi je često ograničena, pa ako se zakorovljena površina ne može izbjeći, tre-ba odabrati što konkurentniji usjev. Usje-vi koji sporo rastu i imaju malu pokrovnu površinu nisu konkurentni u odnosu na ko-rov. Konkurentni usjevi potiskuju korove, a time smanjuju potencijal banke sjemena korova u tlu. Također pri nižoj zakorovlje-nosti održavaju stabilan prinos. Isto tako, unutar biljne vrste različiti kultivari poka-zuju različitu kompetitivnost u odnosu na korove. Kultivari s ranim porastom i dobrim vigorom lakše se natječu s korovima.

Plodored je jedna od najznačajnijih mje-ra u integriranoj zaštiti usjeva od korova. Izbjegavanje plodoreda i kontinuirana sje-tva jednoga usjeva ili preuzak plodored do-vode do pojave dominantnosti određenih korovnih vrsta, koje je onda teško suzbiti. Plodoredom se mijenjaju, odnosno ograni-čavaju ekološki uvjeti koji pogoduju rastu dominantnih korovnih vrsta, čime se sma-njuje njihova populacija.

Vrijeme sjetve, gustoća sjetve, odnosno sklop i dubina sjetve također utječu na za-korovljenost usjeva. Optimalno vrijeme sjetve omogućuje kulturi brzi rani porast. Sadnja presadnica umjesto direktne sjetve

Slika 2. Galinsoga parviflora (R. Baličević)

Slika 3. Portulaca oleracea (R. Baličević)


Mirjana Brmež, Jasenka Ćosić, Emilija Raspudić, Renata Baličević, Anita Liška, Ivana Majić, Jelena Ilić, Ankica Sarajlić, Pavo Lucić, Marija Ravlić, Josipa Puškarić

8

daje usjevima prednost u odnosu na ko-rove. Smanjenjem razmaka redova, odno-sno povećanjem gustoće sklopa povećava se pokrovnost usjeva na površini, a time i oduzima prostor za rast korova. Ipak, sma-njeni međuredni razmak u nekim povrtnim kulturama može poskupjeti proizvodnju (skupoća sjemena), povećati pojavu bole-sti i utjecati na smanjenje veličine ploda. Neoptimalna i neujednačena dubina sje-tve utječe na duže i neravnomjerno nicanje usjeva te time i smanjenu konkurentnost.

Pravilna gnojidba značajno utječe na kompeticiju između usjeva i korova za hra-niva. Uravnoteženom gnojidbom poveća-va se količina dostupnih hraniva, a time i ubrzava rast usjeva, dok prekomjerna gno-jidba omogućuje i veću konkurentnost korova. Primjena gnojiva u trake umjesto širom cijele površine limitira hraniva dos-tupna korovima. Do veće zakorovljenosti neizravno može doći unošenjem nedovolj-no zreloga stajnjaka koji sadržava vijabilne sjemenke korova.

Slika 4. Chenopodium album (R. Baličević)

U agrotehničke mjere suzbijanja korova ubraja se i obrada tla, ali i njezino izostav-ljanje. Prašenjem strništa nakon žetve uni-štavaju se i zaoravaju nadzemni dijelovi ko-rova, a ujedno se potiče klijanje sjemena te stvaranje novih izdanaka na podzemnim vegetativnim organima višegodišnjih ko-rova, što prouzročuje njihovo iscrpljivanje. Dubokim oranjem uništavaju se nadzemni dijelovi korova i na površinu izbacuju pod-zemni vegetativni organi. Također sjeme s površine dospijeva u tlo, odnosno u uvje-te nepovoljne za klijanje i nicanje, a sjeme iz dubljih slojeva na površinu, gdje može klijati i nicati. Obradom tla u proljeće, tj. predsjetvenom pripremom tla uništavaju se izniknuli korovi ili potiču na klijanje i na-kon toga suzbijaju. U sustavima reducirane obrade, odnosno pri izostavljanju obrade većina sjemena korova ostaje na površini tla te je tako podložna većem propadanju i predaciji organizama koji se hrane sjeme-nom, pri čemu dolazi do iscrpljivanja ban-ke sjemena.

Slika 5. Hibiscus trionum (R. Baličević)



9

Slika 6. Convolvulus arvensis (R. Baličević)

Slika 7. Sorghum halepense (R. Baličević)

Slika 8. Rumex crispus (R. Baličević)

Suzbijanje korova lažnom predsjetve-nom pripremom (engl. false ili stale seed-bed) podrazumijeva raniju pripremu tla za sjetvu, čime se omogućuju povoljni uvjeti za nicanje korova. Izniknuli korovi uništa-vaju se mehanički (predsjetvenom pripre-mom), herbicidima ili drugim mjerama, na-kon čega slijedi sjetva kulture.

Cilj je primjene pokrovnih usjeva spriječi-ti rast i razvoj korova i iscrpiti banku sjeme-na tijekom razdoblja između dviju kultura. Pokrovni usjevi mogu se sijati kao međuu-sjevi, postrni usjevi ili kao zelena gnojidba, odnosno sideracija.

Suzbijanje korova moguće je i primje-nom različitih mrtvih malčeva, prirodnoga ili sintetičkoga podrijetla, kojima se tlo pre-kriva, što onemogućuje nicanje korova. U prirodne malčeve ubrajaju se listinac, sla-ma, drveni otpatci, biljni ostatci, papir i slič-no, a malčevi sintetičkoga podrijetla obu-hvaćaju plastične folije (prozirne, crne). Osim što suzbijaju korov, malčevi štite tlo



10

od gubitka vode i erozije. Ograničavajući je čimbenik primjene prirodnih malčeva veli-ka količina biljne mase kojom je potrebno prekriti tlo, stoga nisu prikladni za primje-nu na velikim površinama. Kod sintetičkih malčeva negativna je strana skupo postav-ljanje i uklanjanje te problem odlaganja.

Malčirati se može i živim malčevima (po-dusjevi, združeni usjevi), odnosno sjetvom različitih pokrovnih usjeva u redovima iz-među glavnoga usjeva koji se natječu s ko-rovima, ali ne utječu na rast i prinos kulture.

Mehaničke mjereMehaničke mjere suzbijanja korova iz-

ravne su nekemijske mjere koje obuhvaća-ju plijevljenje, čupanje korova, okopavanje, međurednu kultivaciju strojevima te koš-nju. Mehaničke mjere poželjne su u svim sustavima gdje je nemoguće ili nepoželjno primjenjivati herbicide.

Fizikalne mjereU fizikalne mjere suzbijanja korova

ubrajaju se spaljivanje korova plamenom, natapanje, sterilizacija tla solarizacijom

Slika 9. Primjena sintetičkoga malča (crne folije) u usjevu tikvice (R. Baličević)

i pregrijanom vodenom parom, suzbija-nje korova vrućom vodom. Pojedine mje-re veoma su učinkovite, ali ne i uvijek eko-nomski opravdane.

Suzbijanje plamenom temelji se na izrav-nome spaljivanju zelenih dijelova već izni-knulih korova i sjemena korova na površini tla. Primjenom plamenika postiže se tem-peratura od oko 55 °C, koja uništava struk-turu stanične stijenke, što prouzročuje gu-bitak vode, a time i venuće i sušenje biljaka.

Učinkovitost mjere ovisi o razvojnome stadiju i biomasi korova u vrijeme tretiranja te je korove lakše suzbiti u ranijim fazama razvoja. Korovi se razlikuju i po svojoj osjet-ljivosti, pa su uskolisni korovi manje osjetlji-vi u odnosu na širokolisne korove (Knežević i Ulloa, 2007.). Suzbijanje korova plamenom učinkovito je u kombinaciji s mehaničkim mjerama suzbijanja (Martelloni i sur., 2016.).

Solarizacija tla jednostavna je, sigurna i učinkovita nekemijska mjera sterilizacije tla. Solarizacija tla obavlja se tijekom toplih i vrućih mjeseci postavljanjem polietilen-skih folija na vlažno tlo, čime se poveća-va temperatura gornjih slojeva tla do razi-ne koja uništava sjeme i klijance korova. Za pravilnu solarizaciju tla potrebno je ispuni-ti određene preduvjete. Najučinkovitija so-larizacija postiže se ako je folija postavlje-na što bliže tlu, stoga tlo mora biti dobro pripremljeno, odnosno obrađeno i izravna-no te bez korova, biljnih ostataka, kamenja i sličnoga, koji bi mogli podići ili perforira-ti foliju. Tlo za solarizaciju mora biti vlažno radi boljega i bržega provođenja topline i u dublje slojeve tla. Folije se mogu posta-viti nakon obilne kiše ili se tlo može vlaži-ti navodnjavanjem prije ili nakon postav-ljanja folija. Najučinkovitija solarizacija postiže se primjenom prozirnih folija, iako se mogu upotrijebiti obojene i crne folije. Primjenom obojenih ili crnih folija ne posti-že se toliko visoka temperatura, pa je pro-ces solarizacije potrebno produžiti. Folija bi ujedno morala biti što tanja kako bi za-grijavanje bilo veće, no dovoljno otporna



11

na mehanička oštećenja te s mogućnošću lakoga uklanjanja s tla. Folije se postavlja-ju ručno ili mehanizirano, na cijelu površi-nu ili u trake. Tlo treba ostati pokriveno 4 – 6 tjedana kako bi se zagrijalo do najve-će moguće dubine. Učinkovitost suzbijanja korova solarizacijom ovisi i o korovnoj flo-ri. Najosjetljiviji su na solarizaciju ozimi jed-nogodišnji korovi, a učinkovito djelovanje postiže se i u suzbijanju ljetnih jednogodiš-njih vrsta. Suzbijanje višegodišnjih korova otežano je zbog njihovih vegetativnih or-gana koji se nalaze dublje u tlu.

Osim suzbijanja korova, solarizacijom se uništavaju i brojni uzročnici bolesti i nema-tode. Solarizacija poboljšava fizikalna i ke-mijska svojstva tla ubrzanjem razgradnje or-ganske tvari, što, uz povišenje temperature tla, pozitivno utječe na klijanje i rast usjeva (Elmore i sur., 1997, Bajwa i sur., 2015.). Sola-rizacija tla mjera je koja se može primijeniti na velikim i malim površinama, na polju i u zaštićenim prostorima. Viši prinosi, zahvalju-jući primjeni solarizacije, zabilježeni su kod salate (Candido i sur., 2018.), mrkve (Vito i sur., 2000.) i drugoga povrća.

Ograničavajući čimbenici primjene sola-rizacije jesu nepovoljne vremenske prilike, odnosno mali broj sunčanih dana te kratko vrijeme za primjenu između dvaju usjeva. Problem može biti i odlaganje potencijalno velikih količina plastičnih folija.

Tlo se može sterilizirati i pregrijanom vo-denom parom. Povišenje temperature tla (> 60 °C) prouzročuje uništavanje klijavih sjemenki korova. Učinkovitost te mjere ovi-si o tipu i strukturi tla, dubini tretiranoga sloja tla te trajanju tretmana, a suzbijanje je to bolje što je postignuta viša tempera-tura u tretiranim slojevima tla (Sjursen i Ne-tland, 2004., Melander i Kristensen, 2010.). Mjeru je moguće primijeniti u zaštićenim prostorima i na otvorenome, međutim mora se paziti na ekonomsku isplativost te mjeru primjenjivati kod kultura koje pod-nose visoka ulaganja i troškove.

Biološke mjereBiološka zaštita općenito podrazumijeva

primjenu živih korisnih organizama (parazi-ta, predatora, patogena, antagonista, kom-petitora) i produkata njihova metabolizma (toksina, spora) u suzbijanju štetnih organi-zama, odnosno smanjenju njihove popu-lacije ispod ekonomskih pragova štetnosti (Frank i Gillet-Kaufman, 2012.). Biološka za-štita od korova moguća je primjenom ku-kaca, nematoda, bakterija, gljiva i biljaka te bioloških pripravaka, odnosno biopestici-da, odnosno bioherbicida. Organizmi koji se rabe u biološkoj zaštiti oštećuju korov-ne biljke na različite načine: primjerice kuk-ci napadaju korijen, prouzročuju defolija-ciju, uništavaju sjeme, dok biljni patogeni izazivaju različite bolesti kao što su venu-ća, nekroze, kloroze i slično, što u konačnici dovodi do uginuća biljke ili nemogućnosti proizvodnje sjemena i daljnje reprodukci-je. Također, organizam mora biti specifičan za korovnu biljku domaćina i ne smije činiti štete na neciljanim vrstama.

Najčešće se u suzbijanju korova primje-njuju klasična i inundativna biološka zašti-ta. Klasična biološka zaštita podrazumijeva jednokratno unošenje kukaca ili patogena iz područja prirodnoga staništa korova te uspostavu njegove populacije. Takav oblik biološke zaštite dugotrajan je i uspješan u stabilnim ekosustavima kao što su šume, pašnjaci i travnjaci. Suzbiti korove u inten-zivnim poljoprivrednim sustavima može se inundativnom biološkom mjerom, kada se živi organizmi primjenjuju u vrlo veli-kom broju i kontinuirano, i to najčešće kao bioherbicidi. Kompleksnost i skupoća pro-izvodnje bioherbicida najvažnija su ograni-čenja takvog načina biološke zaštite.

U Hrvatskoj trenutačno nema ni jedno-ga registriranog bioherbicida, dok je u svi-jetu njihov broj vrlo mali i čini manje od 10 % od svih biopesticida. Nadalje, iako su re-gistrirani, pojedini bioherbicidi nisu dostu-pni na tržištu. Većina je bioherbicida na os-



12

novi gljiva, a registrirani su i bioherbicidi na osnovi bakterija i prirodnih biljnih ek-strakata (Cordeau i sur., 2016.). Na svjetsko-me tržištu dostupan je bioherbicid Smoul-der® na osnovi gljive Alternaria destruens, koji je registriran za suzbijanje viline kosice (Cuscuta spp.) u lucerni, mrkvi, paprici, raj-čici, patlidžanu i drugim usjevima. Na eu-ropskome tržištu trenutačno se može pri-baviti bioherbicid Beloukha®, neselektivni kontaktni bioherbicid čiji je aktivni sasto-jak pelargonska kiselina, dobivena isključi-vo od biljnih ulja (uljana repica i suncokret), koja se vrlo brzo degradira u okolišu bez toksičnih ostataka. Pripravak je registriran za suzbijanje korova u vinovoj lozi te desi-kaciju krumpira.

Slika 10. Parazitska korovna vrsta Cuscuta sp. (R. Baličević)

U biološke mjere suzbijanja korova ubra-ja se i primjena alelopatije. Alelopatija je pojava kada jedna biljka proizvodnjom ke-mijskih spojeva (alelokemikalija) utječe ne-gativno ili pozitivno na rast i razvoj druge biljke. Alelokemikalije se otpuštaju u okoliš isparavanjem, ispiranjem iz biljne mase ili njezinom razgradnjom te izlučivanjem pu-

tem korijena te se njihovo negativno dje-lovanje može iskoristiti u suzbijanju koro-va. Među usjevima koji negativno djeluju na nicanje i rast korova brojne su žitarice (raž, pšenica, sirak), vrste iz roda krstašica, sun-cokret te brojne ljekovite i aromatične bilj-ke (anis, komorač, korijandar). Praktična pri-mjena alelopatije moguća je uvođenjem alelopatskih usjeva u plodored, sijanjem kao pokrovnih usjeva ili međuusjeva, u obli-ku zelene gnojidbe ili malčeva te inkorpora-cijom biljnih ostataka u tlo. Od biljne mase alelopatskih usjeva moguće je pripraviti i ekstrakte koji se mogu primijeniti folijarno, a sve je veći trend i genetička selekcija usje-va koji imaju bolji alelopatski i kompetitor-ski potencijal u odnosu na korove.

Iako su biološke mjere u suzbijanju korova ponešto ograničene u odnosu na suzbijanje drugih štetnih organizama, njihova je primje-na ipak moguća i poželjna, posebice kao do-puna svim drugim raspoloživim mjerama.

Kemijske mjereKemijske mjere obuhvaćaju primjenu ke-

mijskih pripravaka, odnosno herbicida. U okolišno prihvatljivoj zaštiti bilja uporaba kemijskih mjera nije zabranjena ni nepo-željna, no trebala bi biti dopuna svim ras-položivim nekemijskim mjerama suzbija-nja korova.

Za pravilan odabir herbicida potrebno je poznavanje, odnosno identifikacija i mo-nitoring korovne flore jer svaki herbicid ima određeni spektar djelovanja. Poznava-nje korovne flore temelji se na poznavanju zakorovljenosti površina u prijašnjim go-dinama ili na trenutačnoj zakorovljenosti parcele, kada su korovi u stadiju klijanaca. Pogrešno odabrani herbicid dovodi do po-trebe ponovnog odnosno korektivnog tre-tiranja i višim troškovima proizvodnje.

Sama prisutnost korova u usjevu ne zna-či da se herbicide mora odmah upotrijebi-ti. Vrijeme suzbijanja korova povezano je s pojmom kritičnoga razdoblja zakorovljeno-



13

sti. Kritično razdoblje zakorovljenosti (KRZ) razdoblje je u kojemu se prisutnost korova drastično odražava na prinos usjeva, odno-sno razdoblje u kojemu bi usjev morao biti čist od korova kako ne bi došlo do pada pri-nosa. Kritično razdoblje zakorovljenosti ra-zličito je za svaku pojedinu kulturu i ovisi o brojnim čimbenicima kao što su vrijeme sje-tve, obrada tla, tip tla, korovna flora, vrijeme nicanja i gustoća korova, kompetitivna spo-sobnost korova u odnosu na usjev te oko-lišni čimbenici. Pojava korova prije i nakon kritičnoga razdoblja zakorovljenosti u pravi-lu ne nanosi značajne štete usjevu, pa u tom razdoblju primjena herbicida može biti eko-nomski neisplativa.

Podijeljenom (split) aplikacijom herbi-cida može se postići veća učinkovitost od jednokratne pune doze u usjevima u koji-ma korovi niču u dužem razdoblju. Korovi se na taj način suzbijaju višekratno manjim, odnosno podijeljenim dozama u osjetljivo-me stadiju klijanaca, dok se pri jednokrat-noj primjeni mora čekati da većina korova nikne. Ukupna količina herbicida primije-njena višekratnim tretiranjem ne smije pre-laziti količinu propisanu pri jednokratnoj aplikaciji.

Herbicidi se mogu primijeniti u nižim, odnosno smanjenim dozama od preporu-čenih. Niže doze opravdane su ako je domi-nantna flora osjetljiva na herbicide, pa se postiže maksimalan učinak kad su uvjeti u vrijeme primjene optimalni (stadij razvoja korova, vigor usjeva, klimatske prilike) i do-puštaju primjenu smanjenih doza te kada je izostanak maksimalne učinkovitosti pri-hvatljiv jer prisutni korovi ne utječu značaj-no na usjev. Ako se herbicidi primjenjuju u nižim dozama, koje ne postižu dobru učin-kovitost, može doći do pojave rezistentno-sti korova (Kudsk, 2014.).

Radi sprječavanja rezistentnosti korovnih vrsta potrebno je djelatne tvari izmjenjiva-ti, odnosno ne koristiti se istim pripravkom ili pripravcima s istim mehanizmom djelo-vanja u istoj vegetacijskoj sezoni. Ako je re-

gistriran vrlo mali broj ili samo jedna djelat-na tvar za pojedini usjev, uz herbicide treba primijeniti i sve druge moguće mjere suz-bijanja korova.

Pri odabiru herbicida prednost ima-ju herbicidi s povoljnim ekotoksikološkim svojstvima, kraće perzistentnosti te užega spektra djelovanja.

Literatura1. Abouziena, H.F., Haggag, W.M. (2016.):

Weed control in clean agriculture: A re-view. Planta Daninha, 34(2): 377-392.

2. Bajwa, A.A., Mahajan, G., Chauhan, B.S. (2015.): Nonconventional Weed Mana-gement Strategies for Modern Agricul-ture. Weed Science, 63(4): 723-747.

3. Baličević, R., Ravlić, M. (2014.): Herbici-di u zaštiti bilja. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Stro-ssmayera u Osijeku, Osijek.

4. Barić, K., Ostojić, Z., Šćepanović, M. (2914.): Integrirana zaštita bilja od ko-rova. Glasilo biljne zaštite, 14(5): 416-434.

5. Candido, V., D’Addabbo, T., Miccolis, V., Castronuovo, D. (2018.): Weed control and yield response of soil solarization with different plastic films in lettuce. Scientia Horticulturae, 130(3): 491-497.

6. Charudattan, R., Dinoor, A. (2000.): Bi-ological control of weeds using plant pathogens: accomplishments and limi-tations. Crop Protection, 19: 691-695.

7. Colquhoun, J. (2007.): Weed manage-ment in organic vegetable production: A practical review of applied research. University of Wisconsin – System Board of Regents and University of Wiscon-sin-Extension, Cooperative Extension.

8. Cordeau, S., Triolet, M., Wayman, S., Ste-inberg, Guillman, J.P. (2016.): Bioherbici-des: Dead in the water? A review of the existing products for integrated weed management. Crop Protection, 87:44-49.



14

9. Dhima, K.V., Vasilakoglou, I.B., Elef-therohorinos, I.G., Lithourgidis, A.S. (2006.): Allelopathic potential of win-ter cereals and their cover crop mulch effect on grass weed suppression and corn development. Crop Science, 46: 345–352.

10. Dhima, K.V., Vasilakoglou, I.B., Gatsis, Th.D., Panou-Pholotheou, E., Elefthero-horinos, I.G. (2009.): Effects of aromatic plants incorporated as green manure on weed and maize development. Field Crops Research, 110: 235-241.

11. Elmore, C.L., Stapleton, J.J., Bell, C.E., Devay, J.E. (1997.): Soil solarization: A nonpesticidal method for controlling diseases, nematodes, and weeds. Uni-versity of California, Division of Agri-culture and Natural Resources, Publi-cation 21377.

12. Frank, J.H., Gillet-Kaufmann, J.L. (2012.): Glossary of expressions in Biologi-cal Control. IFAS Extensions, Univer-sity of Florida, Florda USA. Dostupno na: [http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/IN/IN67300.pdf]

13. Hulina, N. (1998.): Korovi. Školska knji-ga, Zagreb.

14. Knežević, S., Ulloa, S. (2007.): Potential new tool for weed control in organica-lly grown agronomic crops. Journal of Agricultural Sciences, 52:95–104.

15. Kudsk, P. (2014.): Reduced herbicides rates: present and future. 26th Confe-rence on Weed Biology and Weed Con-trol, Braunschweig, Njemačka.

16. Leslie, A., Chen, G., hooks, C.R. (2016.): Managing weeds in vegetables organi-cally. University of Maryland. dostupno na: https://extension.umd.edu/sites/extension.umd.edu/files/_images/pro-grams/mdvegetables/OrganicWeedM-gntVeg21May2016(1).pdf

17. Martelloni, L., Frasconi, C., Fontanelli, M., Raffaelli, M., Peruzzi, A. (2016.): Me-chanical weed control on small-size

dry bean and its response to cross-fla-ming. Spanish Journal of Agricultural Research, 14(1): e0203.

18. Melander, B., Kristensen, J.K. (2010.): Soil steaming effects on weed seedling emergence under the influence of soil type, soil moisture, soil structure and heat duration. Annals of Applied Bio-logy, 158(2): 194-203.

19. Ministarstvo poljoprivrede (2014.): Tehnološke upute za integriranu proi-zvodnju povrća za 2014. godinu.

20. Ravlić, M., Baličević, R. (2014.): Biološka kontrola biljnim patogenima. Poljopri-vreda, 20(1): 34-40.

21. Singh, H.P., Batish, D.R., Kaur, S., Kohli, R.K. (2003.): Phytotoxic interference of Ageratum conyzoides with wheat (Tri-ticum aestivum). Journal of Agronomy and Crop Sciences, 189(5): 341-346.

22. Sjursen, H., Netland, J. (2004.): Thermal weed control by steaming in vegetable crops. In: Abstracts of 6th EWRS Works-hop on Physical and Cultural Weed Control, Lillehammer, Norway, p. 179.

23. Vito, D.M., Zaccheo, G., Catalano, F., Campanelli, R. (2000.): Effect of soil solarization and low doses fumigants control of the root-knot nematode Me-loidogyne incognita. Acta Horticultu-rae, 532(1): 171-173.

24. http://www.belchim-agro.de/belouk-ha

25. https://www3.epa.gov/pesticides/chem_search/reg_actions/registrati-on/decision_PC-028301_18-May-05.pdf

26. http://wssa.net/wssa/weed/biologi-cal-control/

27. h t t p : / / i p m . u c a n r . e d u / P M G /r730700111.html



15

Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolestiJasenka Ćosić, Jelena Ilić

Preduvjet je uspješne proizvodnje bilja, među ostalim, uspješna zaštita od uzroč-nika bolesti. Biljne bolesti negativno utje-ču na svaku biljnu proizvodnju, a veličina šteta ovisi o karakteristikama proizvodne godine, mjestu proizvodnje (uzgoj na po-lju, zaštićeni prostori), biljnoj vrsti i karak-teristikama kultivara, količini, agresivnosti i patogenosti uzročnika bolesti te primije-njenim mjerama zaštite.

Biljku smatramo bolesnom ako uzročni-ci biljnih bolesti, neživi ili živi, dovedu do poremećaja u biogenim procesima bilj-ke, posljedica čega su bilo kakve anatom-sko-morfološke promjene ili fiziološko-ke-mijski poremećaji koji negativno utječu na količinu i kakvoću prinosa.

Bolesti biljaka u najširem se smislu dijele:1. na neparazitske, neinfektivne ili abiot-

ske (uzrok su bolesti neživi čimbenici, npr. suvišak ili manjak vode, preniske ili previsoke temperature, suvišak ili ne-dostatak svjetlosti, nedostatak ili suvi-šak pojedinih hraniva, kisele kiše, vre-menske nepogode poput tuče, jakih vjetrova, snijega te neadekvatna upo-raba sredstava za zaštitu bilja) (Slika 1.)

2. na parazitske, infektivne ili biotske (uzročnici su bolesti pseudogljive (Sli-ka 2.), gljive (Slika 3.), bakterije, fito-plazme, virusi, viroidi i parazitne cvjet-nice (Slika 4.).

U suvremenoj, intenzivnoj i tehnološki naprednoj biljnoj proizvodnji većina proi-zvođača nastoji povećati količinu i kakvo-ću prinosa pazeći pritom na zaštitu okoli-ša i očuvanje zdravlja konzumenata. Dobra poljoprivredna praksa, među ostalim, obu-

Slika 1. Fitotoksičnost na presadnicama duhanaIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2014.

Slika 2. Plamenjača krastavacaIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2012.

hvaća optimalnu kombinaciju agrotehnič-kih mjera i primjene sredstava za zaštitu bilja (SZB) radi očuvanja prirodne plodno-sti tala, sprječavanja onečišćenja okoliša i prekomjerne uporabe SZB-a kako bi se ko-ličina rezidua SZB-a u proizvodima namije-njenim za prehranu smanjila što je više mo-guće (Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva – Savjetodavna služba).

Okolišno prihvatljiva zaštita bilja od uzročnika bolesti


16

Slika 3. Smeđa hrđa na pšeniciIzvor: Katedra za fitopatologiju., 2016.

Načela dobre poljoprivredne prak-se uključena su u mjere integrirane zašti-te bilja. Integrirana zaštita bilja od bolesti obuhvaća niz mjera i postupaka kojima se smanjuje uporaba fungicida. Nekemijske ili nepesticidne (profilaktične) mjere zašti-te djeluju preventivno, primjenjuju se prije nego je ostvarena zaraza, a njima se sma-njuje količina inokuluma uzročnika bolesti, mogućnost infekcije i razvoja bolesti. Fun-gicidi se primjenjuju samo kada se nepesti-cidnim mjerama ne mogu spriječiti značaj-ne gospodarske štete u količini i/ili kakvoći uroda (Ćosić i Vrandečić, 2014.).

Integrirana zaštita od uzročnika bolesti u ratarstvu uključuje agrotehničke mjere, dok se mehaničke, fizikalne, biološke ili bi-otehničke mjere u literaturi navode, ali u praksi ne primjenjuju.

U integriranoj zaštiti od uzročnika bolesti u proizvodnji povrća na otvorenome te uzgo-ju voćaka i vinove loze osim agrotehničkih mjera primjenjuju se i mehaničke mjere (tije-kom vegetacije ukloniti zaražene biljke ili bilj-ne dijelove iz nasada, a nakon berbe pokupiti biljne ostatke, iznijeti ih iz nasada te ih dubo-ko zakopati ili spaliti, pri presađivanju povrća odvojiti bolesne presadnice i uništiti ih).

Pri uzgoju povrća u zaštićenim prostori-ma osim spomenutih mogu se primijeniti i fizikalne i biološke mjere.

Administrativne mjereSvaka država sustav zaštite bilja provo-

di različitim administrativnim mjerama, što prije svega uključuje zakonske i podzakon-ske akte (npr. Zakon o biljnom zdravstvu) i karantensku službu.

Biljna karantena preventivna je metoda borbe u nizu mjera zaštite bilja od štetnih or-ganizama, čime se unošenje i širenje štetnih organizama biljaka svodi na najmanju mogu-ću mjeru. Karantenske mjere veoma su zna-čajne za održivost i sigurnost biljne proizvod-nje te su ponajprije povezane s prometom i trgovinom biljem i biljnim materijalom.

Slika 4. Orobanche sp. na rajčiciIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2013.



17

Karantenski je organizam štetni organi-zam koji je za određeno područje ili državu potencijalno gospodarski važan, a još nije prisutan na tom području ili jest prisutan, ali nije široko rasprostranjen i pod službe-nim je nadzorom.

Programi posebnoga nadzora jedan su od temelja biljne karantene, a u RH ih provodi (vizualni pregledi, skupljanje uzoraka i ana-liza) Zavod za zaštitu bilja, odnosno u nekim slučajevima vizualne preglede i prikupljanje uzoraka obavlja Fitosanitarna inspekcija, a analizira ih Zavod za zaštitu bilja. Program posebnoga nadzora službeni je postupak koji se provodi u određenome razdoblju radi utvrđivanja karakteristika populacije određenoga štetnog organizma (u našem slučaju uzročnika bolesti) ili kako bi se iden-tificirao štetan organizam (uzročnik bolesti) na određenome području. Posebni nadzori uključuju primarno karantenske, ali po po-trebi i gospodarski važne štetne organizme te izvještavanje o njihovoj prisutnosti, poja-vi i širenju, procjeni rizika i predlaganje mje-ra suzbijanja. Odabir štetnih organizama za-sniva se na rezultatima nadzora u protekloj godini i direktivama EU-a ili EPPO statusu (Europska i mediteranska organizacija za za-štitu bilja) ili interesu Hrvatske.

Popis vrsta ili skupina uzročnika bolesti (i drugih štetnih organizama) koji imaju ka-rantenski status u Europskoj uniji nalazi se u Pravilniku o mjerama za sprječavanje uno-šenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predme-te i mjerama suzbijanja tih organizama (NN, 74/06, 84/10, 120/11, 46/14, 119/14). Tim uzročnicima bolesti treba dodati i one koji su zasebno ili naknadno regulirani poseb-nim odlukama ili uredbama na razini EU-a.

U 2017. godini Zavod za zaštitu bilja ra-dio je na programu posebnoga nadzora koji sufinancira Europska komisija te na dvama nacionalnim programima posebnoga nad-zora, od kojih se jedan odnosio na uzročni-ka bolesti (Phytophthora ramorum) (Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo).

Izvještajno-prognozni poslovi (IPP)

Izvještajno-prognozni poslovi temelj su suvremene zaštite bilja od uzročnika bole-sti. Izvještajni poslovi obuhvaćaju sustavno praćenje zdravstvenoga stanja bilja tijekom vegetacije, i to na otvorenome i u zaštiće-nim prostorima. Zdravstveno stanje prati se kako bi se prikupili podatci o pojavi i intenzi-tetu napada te raširenosti gospodarski važ-nih uzročnika bolesti. Izvještajnim poslovi-ma prate se i meteorološki podatci, štete od uzročnika bolesti te mjere suzbijanja i ne-gativne posljedice tretiranja fungicidima. O tome se vodi evidencija u obliku baze poda-taka. Svi podatci prikupljeni u okviru izvje-štajnih poslova poslužit će za predviđanje intenziteta pojave bolesti te za određivanje optimalnih rokova i mjera suzbijanja u okvi-ru prognoznih poslova.

Svrha je izvještajno-prognoznih poslo-va pravodobna, pravilna, učinkovita i eko-nomski isplativa primjena mjera zaštite od bolesti te smanjivanje gubitaka u poljopri-vrednoj proizvodnji što je više moguće.

Uzročnik pjegavosti lišća šećerne repe (Cercospora beticola) najvažniji je lisni pa-togen šećerne repe u europskim zemlja-ma s umjerenom klimom, svim područjima uzgoja repe u SAD-u, ali i u Hrvatskoj. Mje-re zaštite protiv tog patogena obuhvaća-ju agrotehničke mjere (duboko zaoravanje ostataka lišća, plodored, prostorna udalje-nost novoposijane repe od prošlogodišnje-ga repišta), sjetvu otpornih ili barem viso-kotolerantnih sorata i primjenu fungicida (Slika 5.) koja bi se trebala temeljiti na pro-gnozi pojave bolesti (Jurković, 2010.).

Prognoza pojave bolesti važna je jer omogućuje:

• izbjegavanje tretiranja usjeva “za svaki slučaj” ili čim se pojave prvi simptomi

• pravodobnu zaštitu kojom će se sačuvati lisna masa i spriječiti retrovegetacija



18

• snižavanje troškova proizvodnje• smanjivanje negativnih učinaka

kemijskih pripravaka na okoliš.Za prognozu pojave pjegavosti lišća še-

ćerne repe i određivanje vremena pri-mjene fungicida potrebno je poznava-ti karakteristike patogena i patogenezu, osjetljivost genotipa koji se uzgajaju na ne-kom području te vremenske uvjete tijekom vegetacije. Usto je nužno redovito pregle-davati površine pod repom kako bi se uo-čili prvi simptomi, iako se ne treba odmah započeti s aplikacijom fungicida. Na teme-lju svih podataka i u skladu s određenim prognoznim modelima određuje se vrije-me tretiranja fungicidima.

Slika 5. Šećerna repa netretirana (lijevo) i tretirana (desno) fungicidimaIzvor: www.forestryimages.org

Agrotehničke mjereAgrotehničke mjere zaštite od uzročnika

biljnih bolesti obuhvaćaju sve mjere koje utječu na pojavu bolesti, a sastavni su dio uobičajene tehnologije proizvodnje odre-đene biljne vrste i često se ne primjenju-ju primarno radi zaštite od bolesti. Tim se mjerama pojava bolesti može potpuno spriječiti ili se štete od bolesti mogu zna-čajno smanjiti.

Izbor područja (klima, reljef) i parcele (tip tla) na kojoj će se uzgajati određena biljna vrsta može značajno utjecati na intenzitet

pojave bolesti. Rijeke, kanali ili šume u bli-zini parcela mogu bitno utjecati na dugo-trajnu visoku relativnu vlažnost zraka, što, na primjer, pogoduje jakom razvoju pjega-vosti listova šećerne repe (Cercospora beti-cola) i plamenjače krumpira (Phytophthora infestans). S druge strane, proizvodno pod-ručje i parcele često se odabiru prema op-ćim uvjetima za uzgoj, koji su veoma važni za ekonomski uspjeh proizvodnje, pa se npr. proizvođači šećerne repe nerijetko odluču-ju na sjetvu na parceli koja je susjedna par-celi na kojoj je ta kultura bila posijana pret-hodne godine, pri čemu je prošlogodišnje repište izvor inokuluma C. beticola za novi usjev, pa se može očekivati jača pojava bo-lesti zbog nepostojanja prostorne izolacije.

Plodored je temeljna i jedna od najsta-rijih mjera u zaštiti bilja, čije značenje nije smanjeno ni u suvremenoj biljnoj proizvod-nji. Ta agrotehnička mjera (zaštite) osobi-to je značajna u ratarskoj i povrćarskoj pro-izvodnji. Ponovljeni uzgoj iste biljne vrste tijekom dviju ili više godina (monokultura) kroz nekoliko godina može prouzročiti dra-stično povećanje količine inokuluma nekih uzročnika bolesti u tlu i time ugroziti uzgoj određene biljne vrste na tim parcelama. Uzročnik patološkoga polijeganja pšenice (Gaeumannomyces graminis) u Hrvatskoj se pojavljuje rijetko ako se primjenjuje pravilan plodored, ali su pri uzgoju u monokulturi za-bilježeni primjeri preoravanja pšenice. Broj-ni uzročnici bolesti (npr. Thanatephorus cu-cumeris, Sclerotinia sclerotiorum, Botryotinia fuckeliana) imaju vrlo veliki broj biljnih vrsta domaćina (uzgajanih i korovnih), a sami se tijekom nepovoljnih uvjeta (hladno vrijeme zimi, sušna i vruća razdoblja ljeti) i između dviju vegetacija održavaju u tlu kao trajne spore (npr. hlamidospore, zimski zoospo-rangiji) i organi za preživljavanje (npr. skle-rocije) ili na biljnim ostatcima. Primjerice, Sc-lerotinia sclerotiorum (uzročnik bijele truleži) polifagna je gljiva s više od 400 domaćina, među kojima su suncokret, soja, uljana re-pica, duhan i brojne povrćarske kulture kao



19

rajčica, paprika, salata, krastavci, grah i dru-ge. Ako se na istoj parceli nekoliko godina zaredom uzgajaju kulture koje su domaćini toj gljivi, može doći do nagomilavanja skle-rocija u tlu, pri čemu se iz godine u godinu povećava rizik od intenzivne pojave bolesti,

a time i od značajnoga smanjenja prinosa. Primjerice, ako se na istoj parceli jedna iza druge siju uljarice (suncokret, soja, uljana re-pica), može doći do značajnoga povećanja količine sklerocija u tlu i pojave bijele trule-ži (Slika 6.).

Slika 6. Sclerotinia sclerotiorum na suncokretu (a), soji (b) i uljanoj repici (c)Izvor: Katedra za fitopatologiju, 2010.

Uporaba kvalitetnoga i zdravoga sje-mena ili sadnoga materijala važna je agro-tehnička mjera kojom se značajno ili posve sprječava pojava nekih bolesti. Sjemenom i sadnim materijalom prenosi se iz godine u godinu, ali i na nova područja veliki broj uzročnika bolesti. Tako se, na primjer, sje-menom pšenice prenosi više od 30, a sjeme-nom kukuruza više od 40 uzročnika bolesti. Sjetvom sjemena suncokreta ili soje koje je kontaminirano sklerocijama uzročnika bije-le truleži Sclerotinia sclerotiorum (Slika 7.) ili sjemena lucerne u kojem su prisutne skle-rocije Sclerotinia trifoliorum uzročnici bole-sti mogu se prenijeti na parcele na kojima se bolest inače ne bi pojavila.

Slika 7. Sjeme suncokreta pomiješano sa sklerocijamaIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2010.



20

Plamenjača krumpira (Phytophthora in-festans) prenosi se iz vegetacije u vegeta-ciju zaraženim gomoljima, pa je jedna od najznačajnijih preventivnih mjera u borbi protiv te bolesti sadnja zdravih gomolja. Uzročnik smrdljive snijeti pšenice (Tilletia tritici) u sljedeću vegetaciju prenosi se sje-menom koje je kontaminirano (zaprljano) teliosporama (Slika 8.).

Do kontaminacije sjemena dolazi tije-kom žetve, kada zaražena zrna puna telio-spora pucaju te teliospore padaju na zdra-va zrna i na njima se zadržavaju. Uzročnik bakterijskoga venuća rajčice Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis do prije desetak godina nije bio prisutan u Hrvat-skoj, ali je s velikim količinama presadnica rajčice za potrebe hidroponskoga uzgo-ja uvezen i taj uzročnik bolesti. Posljedice su unošenja karantenskoga uzročnika bo-lesti u našu zemlju veliki gubitci u hidro-ponskoj proizvodnji rajčice te potpuno propadanje pojedinih nasada. Zaraženim presadnicama rajčice u velike staklenike i plastenike s hidroponskom proizvodnjom uneseni su i Fusarium oxysporum f.sp. ly-copersici i Phytophthora sp., što je izazvalo velike ekonomske štete. Dodatan je pro-blem i činjenica da za te uzročnike bolesti nema registriranih kemijskih sredstava za

Slika 8. Teliospore Tilletia tritici u zrnu pšeniceIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2008.

zaštitu. Sjetvom zdravoga sjemena ili sad-njom zdravoga sadnog materijala često se smanjuje ili čak potpuno eliminira kasni-ja aplikacija fungicida, čime se smanjuju i troškovi proizvodnje. Tako se npr. sadnjom zdravih presadnica salate može posve izbjeći ili barem smanjiti uporaba fungicida protiv plamenjače (Bremia lactucae). Osim gljiva i bakterija, sjemenom i sadnim ma-terijalom prenosi se i značajan broj virusa i fitoplazmi, a budući da ne postoje izravne mjere njihova suzbijanja, uporaba zdravo-ga sjemena i sadnoga materijala osnovna je mjera zaštite.

Uzgoj tolerantnih ili otpornih hibrida i sorata vrlo je pouzdana i jedna od naje-konomičnijih mjera u zaštiti bilja od uzroč-nika bolesti. Sjetvom genotipa tolerantnih na uzročnike bolesti može se znatno prido-nijeti dobrom zdravstvenom stanju usjeva, a time i sačuvati količinu i kakvoću prino-sa. Pod pojmom tolerantnosti podrazumi-jeva se mogućnost genotipa da bude zara-žen, ali da bolest ne izazove veće gubitke u količini i kakvoći prinosa. Ako je neki geno-tip otporan na nekog uzročnika bolesti, taj ga uzročnik bolesti ne može zaraziti. Ipak treba istaknuti da su u različitim područ-jima prisutni različiti sojevi i patotipi iste vrste uzročnika bolesti, pa genotip koji je npr. u Njemačkoj otporan na nekog uzroč-nika bolesti u Hrvatskoj može biti manje ili više osjetljiv na u nas prisutne sojeve ili pa-totipe istog uzročnika. Također, uzročnici bolesti tijekom godina stvaraju nove soje-ve i patotipe koji mogu nadvladati otpor-nost biljaka, zaraziti ih, izazvati bolest i pro-uzročiti štete. Oplemenjivački rad ne može se usmjeriti na stvaranje genotipa toleran-tnih na sve uzročnike bolesti koji se pojav-ljuju na određenoj uzgajanoj vrsti na ne-kom području, nego samo na one koji su ekonomski najvažniji. Za nove, moderne sorte pšenice prije svega je važno da su to-lerantne na uzročnike fuzarijske paleži kla-sova (Fusarium sp.) (Slika 9.), ali i najvažnije uzročnike bolesti lista kao što su pepelni-



21

ca (Blumeria graminis) i pjegovost lista (My-cosphaerella graminicola). Budući da se žuta hrđa u nas do 2014. godine pojavlji-vala samo rijetko i nije izazivala ekonomski značajne štete, domaći oplemenjivači nisu stvarali genotipe tolerantne na P. striifor-mis, niti je do sada bila poznata osjetljivost kultivara koji su zastupljeni u širokoj proi-zvodnji. Pojava žute hrđe u jakome inten-zitetu u toj je godini pokazala da su naše sorte osjetljive na tog uzročnika bolesti te da je, uzimajući u obzir globalne klimat-ske promjene i vrlo nepredvidljivo vrijeme, važno da budući oplemenjivački rad bude usmjeren na stvaranje sorata tolerantnih na P. striiformis. Velike sjemenske tvrtke tr-žištu nude genotipe šećerne repe manje ili više tolerantne na pjegavost lista (Cercos-pora beticola), smeđu trulež (Rhizoctonia solani) i/ili rizomaniju (Beet necrotic yellow vein virus). Sjetvom visokotolerantnih ge-notipa na uzročnika pjegavosti lista olak-šano je suzbijanje fungicidima, intenzitet pojave bolesti slabiji je, stoga je postizanje visokih prinosa sigurnije. Tolerantnost na uzročnike smeđe truleži i rizomanije omo-gućuje sjetvu šećerne repe i postizanje vi-sokih prinosa i na parcelama na kojima su spomenuti uzročnici prisutni.

Duboko zaoravanje žetvenih ostata-ka agrotehnički je zahvat koji je u zaštiti bilja od uzročnika bolesti osobito znača-

Slika 9. Sorte pšenice različito osjetljive na fuzarijsku palež klasa

jan u godinama jake pojave bolesti čiji se uzročnik tijekom nepovoljnih uvjeta održa-va na biljnim ostatcima u tlu. Tim se zahva-tom biljni ostatci s uzročnikom bolesti uno-se duboko u tlo te se na taj način smanjuje količina primarnoga inokuluma za sljedeću vegetaciju ili sljedeće vegetacije. Primjeri-ce, dubokim oranjem sklerocije koje stva-ra S. sclerotiorum unose se duboko u tlo te one ne mogu klijati u apotecije.

Pravilnom gnojidbom osigurava se pra-vilna opskrba biljaka hranivima, a takve biljke nisu pod stresom i mnogo su manje podložne napadu i razvoju bolesti od onih koje nisu adekvatno prehranjene. Pojača-na gnojidba dušikom izaziva bujan porast biljaka, posljedica čega je stvaranje nježni-jih tkiva s više parenhima, a takva su tkiva podložnija prodoru patogena (npr. uzroč-nici pepelnice). Bujniji rast biljaka dovodi i do stvaranja povoljne mikroklime u usjevu ili nasadu (povećana vlaga zraka), što po-goduje intenzivnijoj pojavi mnogih uzroč-nika bolesti (npr. Blumeria graminis, Ventu-ria inaequalis, Botrytis cinerea).

Mehaničke mjereMehaničke mjere zaštite bilja obuhvaća-

ju suzbijanje bolesti ručnom ili strojnom obradom. Te su se mjere u prošlosti često primjenjivale, a danas uglavnom u proi-zvodnji na manjim površinama (zaštićeni prostori) te u poluprofesionalnoj i amater-skoj biljnoj proizvodnji.

Odsijecanje, čupanje i iznošenje bole-snih biljaka ili biljnih dijelova iz polja i na-sada tijekom vegetacije koji mogu biti izvor zaraze za zdrave biljke važan je način sprje-čavanja širenja bolesti. Pri proizvodnji i u za-štićenim prostorima i na otvorenome vrlo je važno redovito pratiti zdravstveno stanje te pri prvoj pojavi npr. sive plijesni na rajči-ci, paprici, krastavcima i sl. bolesne biljne dijelove (npr. plodove) ili cijele biljke (zara-za stabljike) iščupati, iznijeti iz zaštićenoga prostora i uništiti. Na okućnicama se može



22

smanjiti količina infektivnoga potencijala uzročnika kovrčavosti lista breskve (Taphri-na deformans) skidanjem zaraženoga lišća i rezanjem zaraženih izboja (Slika 10.).

Slika 10. Izboj zaražen Taphrina deformansIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2013.

Biljke (paprika, rajčica, krastavac, salata, kupus i dr.) zaražene gljivom S. sclerotiorum iz nasada treba ukloniti (Slika 11.) i uništiti prije nego se stvore sklerocije.

Uništavanje cijelih biljaka osobito se pre-poručuje kao mjera zaštite od viroza i fito-plazmoza (Ivić, 2014.). Zaražene su biljke često izvor zaraze za zdrave biljke, a izrav-nih mjera suzbijanja tih bolesti nema, pa se ta mjera preporučuje jer je učinkovita, oso-bito pri pojavi bolesti u mladim nasadima.

Slika 11. Iznošenje zaraženih biljaka iz staklenikaIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2006.

Uništavanjem biljnih organa u kojima parazit prezimljuje (lišće, plodovi, izboji) može se značajno smanjiti količina primar-noga inokuluma za sljedeću vegetaciju/sljedeće vegetacije.

Primjerice, iz voćnjaka treba iznijeti sve zaraženo lišće (npr. Venturia inaequalis (Sli-ka 12.), Venturia pirina) nakon prijekida ve-getacije ili sve mumije (Monilinia laxa, Mo-nilinia fructigena) (Slika 13.) i zakopati ih ili spaliti. Budući da gljive kao što su Didy-mella applanata (kestenjasta pjegavost iz-danaka kupine i maline) (Slika 14.), Podosp-haera leucotricha (pepelnica jabuka) (Slika 15.) i Monilinia laxa (palež izboja, cvijeta i trulež plodova breskve) prezimljuju u izbo-jima, potrebno ih je nakon vegetacije uklo-niti i uništiti.

Slika 12. List jabuke zaražen Venturia inaequalis

Slika 13. Mumije na šljiviIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2015.



23

Slika 14. Didymella applanataIzvor: Katedra za fitopatologiju, 2007.

Slika 15. Zaraza jabuke pepelnicom (Podosphaera leucotricha)

Fizikalne mjereFizikalne mjere zaštite biljaka od uzroč-

nika bolesti podrazumijevaju uporabu ra-zličitih oblika energije (toplina, svjetlost, zvuk, radijacija). Te se mjere danas relativ-no rijetko primijenjuju.

Solarizacija tla jest zagrijavanje tla upo-rabom Sunčeve energije, pri čemu je važ-no tlo toliko zagrijati da uzročnici bolesti (i drugi štetni organizmi) budu uništeni. U to-plim dijelovima godine (osobito ljeti) tlo se pokriva transparentnim polietilenskim fo-

lijama (Slika 16.) kako bi se površinski slo-jevi tla zagrijali do visokih temperatura. Za maksimalno zagrijavanje tla folija mora biti blizu tla, što znači da tlo mora biti bez ko-rova, biljnih ostataka i bez velikih gruda ze-mlje koje će podići foliju od tla, a mogu je i oštetiti. Za uspješnu solarizaciju potrebno je tlo dobro pripremiti, razrahliti do dubine 30 – 40 cm te zaliti većom količinom vode. Vlažno tlo bolje prenosi temperaturu i na taj će način solarizacija biti učinkovitija. So-larizacija je učinkovita, ekološki i ekonom-ski prihvatljiva mjera.

Slika 16. Solarizacija tlaIzvor: www.calag.ucanr.edu

Sterilizacija tla pregrijanom vodenom parom (Slika 17.) vrlo je učinkovita, ali i skupa mjera te se primjenjuje vrlo rijetko (u izrazito dohodovnih kultura).

Slika 17. Sterilizacija tla vodenom paromIzvor: www.moeschle.de



24

Termoterapija toplom vodom ima određenu perspektivu u proizvodnji sad-noga materijala. Potapanjem reznica i sad-nica u toplu vodu tijekom određenoga vremena (trajanje potapanja ovisi o vrsti biljnoga materijala i vrsti patogena) dobi-va se bezvirusni materijal (virus free) npr. vi-nove loze ili se inaktivira micelij uzročnika bijele hrđe krizantema (Puccinia horiana) ili se uspješno eliminiraju uzročnici apoplek-tičnoga venuća vinove loze (ESCA) Phaeo-moniella chlamydospora, Phaeoacremoni-um spp. i Cylindrocarpon spp.

Tretmani toplom vodom i zrakom učinkoviti su u suzbijanju nekih uzročni-ka bolesti na plodovima voća nakon berbe (Ivić, 2014.).

Tretiranje sjemena vrućom vodom, vru-ćim vlažnim ili suhim zrakom primjenju-ju se ponegdje i danas. Neke metode ter-moterapije u zaštiti sjemena strnih žita od uzročnika bolesti koji se prenose sjeme-nom pokazale su se učinkovitima i poten-cijalno bi mogle biti alternativa kemijskom tretiranju sjemena (Forsberg, 2004., Samo-bor i sur., 2010.).

Biološke mjere Biološko suzbijanje uzročnika bolesti bi-

ljaka obuhvaća, prije svega, komercijal-ne biofungicide na osnovi antagonistič-kih mikroorganizama čiji se antagonizam s uzročnicima bolesti temelji na kompeti-ciji, antibiozi, parazitizmu i induciranoj re-zistentnosti biljaka (Miličević i Kaliterna, 2014.). U komercijalnim biofungicidima, kojih danas u svijetu ima više od 100, naj-češće se rabe antagonističke gljive iz rodo-va Trichoderma, Ampelomyces, Gliocladium, Coniothyrium i Pythium te antagonističke bakterije iz rodova Streptomyces, Pseudo-monas, Agrobacterium i Bacillus. Antibioza je biološko međudjelovanje dvaju organi-zama koje je štetno za jednoga od njih. U našem slučaju to je štetno djelovanje an-tagonističkih mikroorganizama toksič-nim produktima njihova metabolizma na

uzročnike biljnih bolesti. To štetno djelova-nje može biti inhibicija ili potpuna elimina-cija patogena. Kompeticija je nadmetanje antagonističkih mikroorganizama i uzroč-nika bolesti za izvor hrane, životni prostor i kisik. Parazitizam je sposobnost antago-nističkoga mikroorganizma da napadne i parazitira uzročnike biljnih bolesti. Indu-cirana rezistentnost temelji se na djelova-nju antagonističkih organizama na biljku domaćina, pri čemu se aktiviraju (induci-raju) određene obrambene reakcije koje su usmjerene protiv vlastite osjetljivosti na određenoga uzročnika bolesti.

U Hrvatskoj je u 2018. godini bio regi-striran samo jedan biološki fungicid trgo-vačkoga naziva Proradix na osnovi bakteri-ja iz roda Pseudomonas, i to za suzbijanje uzročnika bijele noge (Rhizoctonia solani) na krumpiru, batatu, čičoki i jamu te uzroč-nika srebrolikosti gomolja (Helminthos-porium solani) na krumpiru. Na našem se tržištu mogu nabaviti i neki preparati regi-strirani kao ojačivači bilja, koji očituju odre-đeno antagonističko djelovanje s uzroč-nicima bolesti. Tako se na našem tržištu mogu nabaviti Trianum G i Trinaum P, bio-loški proizvodi koji sadržavaju spore gljive Trichoderma harzianum (izolat T-22), utječu na bolji rast i razvoj korijena i povećavaju otpornost na biotički i abiotički stres. Usta-novljeno je da ti preparati negativno djelu-ju na uzročnike bolesti iz rodova Fusarium, Rhizoctonia, Pythium, Sclerotinia, Botrytis i uzročnike pepelnica.

Na svjetskom tržištu registriran je veći broj biofungicida kao što su:• Serenade (na osnovi Bacillus subtilis

(izolat QST 713), za suzbijanje uzroč-nika pepelnica, antraknoze, plamenja-ča, sive plijesni, lisnih pjegavosti, hrđa i nekih bakterioza)

• Mycostop (na osnovi Streptomyces gri-seoviridis, za suzbijanje Botrytis sp., Al-ternaria sp., Fusarium sp., Phytophthora sp., Pythium sp., Phomopsis sp.)



25

• Sonata (na osnovi Bacillus pumilus, za suzbijanje uzročnika plamenjača, hrđa, pepelnica, bijele truleži i nekih bakte-rioza)

• AQ 10 (na osnovi Ampelomyces quiqua-lis, za suzbijanje Erysiphe necator).

Biološkim suzbijanjem uzročnika biljnih bolesti možemo smatrati uporabu biljnih ekstrakata i eteričnih ulja koja imaju toksič-no djelovanje na patogene organizme. To su tzv. botanički fungicidi. Istraživanja po-vezana s botaničkim fungicidima intenzivi-rala su se krajem prošloga stoljeća, kada je postalo evidentno da su biljni ekstrakti po-tencijalno dobra polazišna točka za razvoj alternativnih rješenja u zaštiti bilja (Mi-Yo-ung i sur., 2013.). U svijetu postoje registri-rani botanički fungicidi (npr. Fungastop, koji sadržava limunsku kiselinu i eterično ulje metvice, a učinkovit je protiv uzročni-ka bolesti iz rodova Phytophthora, Fusari-um i Botrytis ili npr. Timorex Gold na bazi eteričnoga ulja čajevca, koji je učinkovit u suzbijanju uzročnika plamenjača, pepel-nica i sive plijesni, a pokazuje i određeno baktericidno djelovanje), ali je njihov broj još uvijek vrlo mali (Zaker, 2016.). U Hrvat-skoj nema preparata koji su registrirani kao botanički fungicidi.

U biološke mjere zaštite od uzročni-ka bolesti ubraja se i biološka dezinfekci-ja tla. Biološkom dezinfekcijom tla smatra se uzgoj i zaoravanje biljnih vrsta pri čijoj se razgradnji u tlu oslabađaju različiti ke-mijski spojevi koji djeluju fungistatično ili fungicidno. U tu je svrhu moguća upora-ba kupusa, brokule, rotkvice i gorušice, či-jom se razgradnjom oslobađa izotiocianat, koji djeluje fungicidno na brojne zemljišne patogene. Razgradnjom sirka u tlu se oslo-bađaju cijanidi, koji vrlo negativno djeluju na zemljišne gljive iz rodova Verticillium i Rhizoctonia, dok na gljive iz roda Pythium uopće ne djeluju.

Literatura1. Ćosić, J., Vrandečić, K. (2014.): Fungici-

di u zaštiti bilja i rezidue. Poljoprivredni fakultet u Osijeku.

2. Forsberg, G. (2004.): Control of cereal seed-borne diseases by hot humid air seed treatment. PhD thesis, Swedish University of Agricultural Sciences.

3. Hrvatski centar za poljoprivredu, hra-nu i selo (2019.). Zavod za zaštitu bilja. Preuzeto s https://www.hcphs.hr/zzb/ (15.04.2019.).

4. Ivić, D. (2014.): Agrotehničke, mehanič-ke i fizikalne mjere u zaštiti bilja od bole-sti. Glasilo biljne zaštite, 14(5):391-399.

5. Jurković, D. (2010.): Prognoza pojave pjegavosti lista šećerne repe (Cercos-pora beticola). Glasilo biljne zaštite, 9(3):174-176.

6. Miličević, T., Kaliterna, J. (2014.): Biološ-ko suzbijanje bolesti kao dio integri-rane zaštite bilja. Glasilo biljne zaštite, 14(5):410-415.

7. Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivre-de i ribarstva – Savjetodavna služba (2019.). Zaštita bilja. Preuzeto s https://www.savjetodavna.hr/zastita-bilja/ (15.04.2019.)

8. Mi-Young, Y., Byeongjin, C., Jin-Che-ol, K. (2013.): Recent Trends in Studies on Botanical Fungicides in Agriculture. Plant Pathol. J., 29(1):1-9.

9. Narodne novine (2006.) Pravilnik o mje-rama za sprječavanje unošenja i šire-nja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predme-te i mjerama suzbijanja tih organi-zama (NN 74/06). Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe-ni/2006_07_74_1764.html (15. 4. 2019.).

10. Narodne novine (2010). Pravilnik o iz-mjenama i dopunama Pravilnika o mje-rama za sprječavanje unošenja i šire-nja organizama štetnih za bilje, biljne



26

proizvode i druge nadzirane pred-mete i mjerama suzbijanja tih organi-zama (NN 84/10). Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe-ni/2010_07_84_2400.html (15. 4. 2019.).

11. Narodne novine (2011.). Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (NN 120/11)). Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clan-ci/sluzbeni/2011_10_120_2362.html (15. 4. 2019.).

12. Narodne novine (2014.). Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilni-ka o mjerama za sprječavanje unoše-nja i širenja organizama štetnih za bi-lje, biljne proizvode i druge nadzirane

predmete i mjerama suzbijanja tih or-ganizama (NN 119/14). Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_119_2237.html (15. 4. 2019).

13. Narodne novine (2014.). Pravilnik o iz-mjeni Pravilnika o mjerama za sprje-čavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i dru-ge nadzirane predmete i mjerama suz-bijanja tih organizama (NN 46/14). Pre-uzeto s (15. 4. 2019.).

14. Samobor, V., Horvat, D., Jošt, M. (2010.): Efikasnost predsjetvenog tretiranja sjemena pšenice u ekološkoj poljopri-vredi. Sjemenarstvo, 27(3-4):113-123.

15. Zaker, M. (2016.): Natural Plant Produ-cts as Eco-friendly Fungicides for Plant Diseases Control – A Review. The Agri-culturists, 14(1):134-141.



27

Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane zaštite biljaIvana Majić, Ankica Sarajlić, Emilija Raspudić

Oranice i druge površine na kojima se obavlja poljoprivredna proizvodnja naziva-ju se agroekosustavima. Produktivan i du-goročno održiv agroekosustav ovisi o broj-nosti i raznolikosti prisutnoga životinjskog makrosvijeta i mikrosvijeta.

Neke vrste korisnih člankonožaca uspješ-no se primjenjuju u poljoprivrednoj proi-zvodnji jer oprašuju biljke, hrane se drugim štetnim organizmima ili razgrađuju organ-ske ostatke, a time sprječavaju širenje biljnih bolesti. Korisni člankonošci (kukci i grinje) u poljoprivrednoj proizvodnji mogu poveća-ti prinose usjeva. Važno je razlikovati štetne

od korisnih člankonožaca, čime se štedi vri-jeme i novac za primjenu nepotrebnih mje-ra suzbijanja te pridonosi očuvanju okoliša i većoj produktivnosti agroekosustava. Agro-ekosustav je uravnotežen ako je bogat ra-zličitim vrstama kukaca i grinja, uz uvjet da brojnost svake vrste ne prelazi prag odluke za primjenu mjera zaštite biljaka.

Štetne vrste kukaca i grinja proizvođači lakše prepoznaju jer im svake godine ugro-žavaju ekonomsku dobit. Štetnici biljaka prouzročuju izravna ili neizravna oštećenja, prijenosnici su biljnih bolesti ili onečišćuju poljoprivredne proizvode (Dijagram 1.).

Dijagram 1. Štete u biljnoj proizvodnji zbog prehrane poljoprivrednih štetnika

Ovisno o vremenskim prilikama, ali i po-stupcima proizvođača, štetnici se mogu pojaviti u velikim ili malim populacijama.

Uznemirenja tla (obrada, gnojidba i dr.), monokultura i primjena kemijskih pesti-cida prouzročuju smanjenje brojnosti i ra-

Suzbijanje žičnjaka u kukuruzu prema načelima integrirane zaštite bilja


28

znolikosti vrsta kukaca i grinja. Čestom pri-mjenom samo jedne mjere zaštite biljaka i kemijskih pesticida s jednakim djelatnim tvarima razvila se otpornost štetnika na in-sekticide. Drugi je nepoželjan utjecaj sma-njenje populacije prirodnih neprijatelja štetnika.

Primjer je nepoželjnoga učinka pestici-da širokoga spektra djelovanja kada se pri-mjenom protiv ciljanoga štetnika suzbiju i prirodni neprijatelji neciljanoga štetnika, koji je prisutan u polju u manjoj brojnosti, te neciljani štetnik postaje dominantan i ekonomski značajan.

Primjenom insekticida širokoga spektra djelovanja za suzbijanje kupusara (Slika 1.) u kupusu uništava se populacija prirodnih neprijatelja drugoga štetnika kupusa – ku-pusnoga moljca (Slika 2.).

Preporučena doza primijenjenoga insek-ticida protiv kupusara slabo djeluje na ku-pusnoga moljca. Kupusni moljac tada po-staje dominantan štetnik na kupusu jer nema konkurenciju za izvor hrane, a njegovi su prirodni neprijatelji uništeni. Slični su pri-mjeri zabilježeni nakon folijaranih tretmana protiv lisnih uši ili gusjenica na hortikultur-nim biljkama, pri čemu se suzbijaju i po-pulacije važnih predatora kao što su trčci i

Slika 1. Gusjenice kupusara(izvor: https://www.gardenersworld.com)

uholaže, a štetne grinje i druge vrste kukaca postaju dominantni. Nepoštivanje plodore-da, odnosno monokultura prouzročuje po-javu dominantnosti samo jedne vrste štetni-ka jer pogoduje štetniku koji je specijaliziran za kulturu koja se kontinuirano uzgaja.

Slika 2. Gusjenica kupusnoga moljca(izvor: Shipher Wu, http://www.nhm.ac.uk)

Štetnici mogu biti stalno prisutni u polju, a imati malu važnost za prinos i kvalitetu proizvoda, dok neke vrste štetnika u malim populacijama mogu prouzročiti značaj-ne štete. Zbog toga je važno pratiti pojavu štetnika te poznavati ekonomske pragove odluke i štetnosti za najvažnije vrste.

Uspješan poljoprivrednik primjenjuje sve raspoložive mjere prevencije od štetni-ka te na osnovi brojnosti štetnika odlučuje o primjeni ekološki i ekonomski najisplati-vije metode suzbijanja. Spomenuti primjer djelovanja strateški je cilj integrirane zašti-te bilja (IZB).

Integrirana zaštita bilja od štetnika teme-lji se na uporabi kemijskih pesticida kao po-sljednje mjere. Naglasak je na promišljanju i sposobnosti proizvođača da argumentira svaku svoju odluku u poljoprivrednoj pro-izvodnji. Integrirana zaštita bilja počela se razvijati tijekom 1970-ih godina, nakon raz-doblja velikih otkrića kemijskih pesticida, ali i toksikoloških problema koji su nastali zbog njihove primjene.

Dugoročno održiva proizvodnja podra-zumijeva proizvodnju zdravstveno sigur-ne hrane uz minimalni ekonomski trošak i



29

maksimalnu kombinaciju svih mjera zašti-te bilja: agrotehničkih, mehaničkih, fizikal-nih, bioloških i kemijskih. Svake godine sve je manje dopuštenih kemijskih pesticida, a time se poljoprivrednicima oduzima vrlo važan alat za zaštitu biljaka. Prema podat-cima Ministarstva poljoprivrede RH poljo-privrednici su potrošili oko šeststo milijuna kuna na pesticide u 2016. godini u Hrvat-skoj. Međutim, ta golema svota upućuje i na količinu pesticida koja je primijenjena u tlo ili na biljke u RH u samo jednoj godi-ni, a to je oko 6.000 tona. Prema Pravilniku o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN, 142/2012) poljoprivrednici imaju pravo ostvariti po-ticaje za dobrovoljnu provedbu integrira-ne zaštite bilja. Stoga se danas kao najveća

potreba nameće razvoj strategije održive zaštite bilja od štetnika kako bi se smanjio ekonomski i ekološki rizik te rizik za zdrav-lje ljudi i životinja.

Integrirana zaštita kukuruza od žičnjaka

Prije sjetve kukuruza važno je pretpo-staviti koji će se štetnici pojaviti, ustanovi-ti prisutnost štetnika u tlu te, ako je mogu-će, primijeniti neku od mjera prevencije od mogućih šteta. Nakon sjetve poljoprivred-nik mora pratiti zdravstveno stanje kuku-ruza i brojnost štetnika kako bi na osnovi zabilježenih podataka donio pravodobnu odluku o primjeni najučinkovitije kombi-nacije mjera suzbijanja (Dijagram 2.).

Dijagram 2. Koraci integrirane zaštite bilja od štetnih kukaca

Poznavanje štetnika

Svakom problemu valja pristupiti pitaju-ći se je li naše znanje i iskustvo dovoljno za uspješno rješavanje problema ili je potreb-no dodatno se educirati. Prije svega, poljopri-vrednik za svaku uzgojnu parcelu treba voditi

zasebnu evidenciju, tj. prije sjetve treba zapi-sati plan i tehnologiju proizvodnje, očekiva-nja i pretpostavke o pojavi poljoprivrednih štetnika u vegetaciji. Već će pri početnoj ana-lizi poljoprivrednik uočiti nedostatke u zna-nju ili iskustvu te si omogućiti dovoljno vre-mena da nadoknadi znanje i iskustvo.



30

Za dobro poznavanje štetnika u poljopri-vrednoj proizvodnji poljoprivrednik treba odgovoriti na sljedeća pitanja: • Koji su najznačajniji štetnici na kulturi

koja se uzgaja?• Kako prepoznati štetnika? • Je li ustanovljena prisutnost ciljanoga

štetnika na uzgojnoj parceli prije sjetve?

• Kada u godini ili vegetaciji čine štete? • Koji stadij štetnika prouzročuje

oštećenja? • Koji su simptomi oštećenja? • Koji uvjeti pogoduju štetniku?• Kolika je kritična brojnost štetnika?

Kukuruz je, uz pšenicu, najvažnija ratar-ska kultura u Hrvatskoj. Sije se svake godi-ne na više od 300.000 ha. Uz druge važne čimbenike uspješna proizvodnja kukuruza ovisi o pojavi štetnika. Među brojnim štet-nicima kukuruza u Hrvatskoj žičnjaci su po-tencijalno najopasniji. Uz žičnjake najzna-čajniji su štetnici kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis), kukuruzna zlatica (Diabrotica vir-gifera virgifera) i sovice (gusjenice iz poro-dice Noctuidae).

Slika 3. Žičnjak(izvor: https://extension.entm.purdue.edu)

Žičnjaci pripadaju redu kornjaša (Cole-optera) i porodici Elateridae. To su crvolike ličinke, tijela dugoga od 1 do 3 cm, a naziv su dobile po tijelu koji nalikuje na bakrenu žicu (Slika 3.). Odrasli stadiji tog štetnika ne prouzročuju značajne štete, a nazivaju se klisnjaci (Slika 4.). Za razvoj jedne generaci-je tog štetnika potrebno je od tri do pet go-dina, ovisno o vremenskim prilikama i vrsti žičnjaka. Na istoj oranici često je prisutno više vrsta istodobno.

Odrasli kornjaš od kraja travnja do sredi-ne srpnja odlaže jaja plitko u površinskome sloju tla. Nakon nekoliko tjedana iz jaja izla-ze ličinke koje se hrane iduće 2 – 3 godi-ne, tj. sve do kukuljenja mladim korijenjem i sjemenjem. Žičnjaci su podzemni štetni-ci. Rastu, razvijaju se i hrane se isključivo u tlu, a štete čine tijekom cijele godine. Poli-fagni su štetnici. Najbolji su domaćini žita-rice, krumpir i mahunarke. Nakon kukulje-nja preobražavaju se u klisnjake, tj. odrasle stadije. Klisnjaci prezimljuju u tlu te u pro-ljeće izlaze iz tla, hrane se najčešće pelu-dom, pare se i započinju novi ciklus odla-ganjem jaja.

Kada se prvi put ustanove u tlu, može se očekivati njihova prisutnost idućih pet go-dina na istoj parceli. Istodobno su na par-celi prisutni svi razvojni stadiji tog štetnika, no jaja i kukuljice vrlo se teško pronalaze u odnosu na mlađe i starije ličinke (Slika 5.).

Slika 4. Klisnjak(izvor: Ivana Majić, 2008.)



31

Jaja Ličinke

KukuljicaKlisnjak

Slika 5. Životni ciklus žičnjaka (izvor: https://pireco.eu)

Simptomi oštećenja (Slika 6.) na kuku-ruzu nakon prehrane žičnjaka jesu prori-jeđeni sklop, hodnici, rupe i izgriženo sje-menje, korijenje i stabljika te uvrnuti i žuti listovi. Jedna ličinka može potpuno uništi-ti najmanje dva sjemena kukuruza. Napad-nute biljke imaju poremećene fiziološke procese, pa su uvele i deformirane biljke ta-kođer simptom napada žičnjaka. Oštećenje od žičnjaka, primjerice prorjeđenje sklopa, često se pripisuje nepoželjnom djelovanju herbicida ili loše obavljenoj sjetvi.

Temperature tla iznad 10 °C pogoduju žičnjacima te se aktiviraju nakon prezimlja-vanja i kreću se prema zoni korijenja bilja-ka. Te temperature pogoduju i klijanju sje-menja, što dovodi do oslobađanja CO2, koji privlači kukce. Pri suhome i vrućem vre-menu (oko 25 °C) žičnjaci odlaze u dublje slojeve tla, do 1 metra dubine, u potrazi za vlagom. U tlu se više kreću u vertikalnome negoli u horizontalnome smjeru. U dubljim slojevima tla hrane se humusom. Intenzi-tet zaraženosti vrlo je teško ustanoviti jer se žičnjaci pojavljuju mjestimično u polju.

Slika 6. Simptomi šteta od žičnjaka: a) oštećeno sjeme kukuruza (izvor: https://extension.entm.purdue.edu, Obermeyer, J.; b) prorijeđen sklop (izvor: https://entomology.ces.ncsu.

edu; c) rupe u stabljici (izvor: http://bulletin.ipm.illinois.edu)

a) b) c)

Moguće je ustanoviti 0 %-tnu i 100 %-tnu štetu na maloj udaljenosti na istoj uzgojnoj parceli ovisno o prisutnosti žičnjaka.

Kritična brojnost žičnjaka (ekonomski prag odluke) u kukuruzu ovisi o agroklimat-skim uvjetima područja proizvodnje te vr-sti žičnjaka. Istraživanja upućuju na to da je-dan (za vrstu Agriotes brevis) do pet žičnjaka (za vrstu A. ustulatus) po mamcu znače opa-snost, tj. mogućnost nastanka ekonomski značajnih šteta u kukuruzu. Ako se ne rabe mamci, nego se pregledava tlo, tada je kri-tičan broj najmanje dva žičnjaka u tlu pri-kupljenom nakon 10 zahvata štihačom na jednome mjestu. Nakon višegodišnjih istra-živanja u Italiji ustanovljeno je da se značaj-ni gubitci u prinosu kukuruza mogu očeki-vati tek nakon što se ustanovi 15 žičnjaka po hranidbenome mamcu ili nakon što se usta-novi više od 15 % oštećenih biljaka u polju.

Prevencija Ako je godinu prije sjetve ili ranije usta-

novljena prisutnost žičnjaka na polju ispod kritičnoga broja, potrebno je primijeniti



32

metode prevencije prije sjetve kukuruza kako bi se smanjila mogućnost nastanka štete. Prevencija podrazumijeva odabir lo-kacije s obzirom na povijest polja (plodo-red), odabir tolerantnijih hibrida, raniju sje-tvu, duboku obradu tla i navodnjavanje.

Za sjetvu kukuruza treba odabrati polja niskoga rizika štete od žičnjaka. Veća broj-nost žičnjaka očekuje se u tlu koje je dugi niz godina korišteno za uzgoj žitarica, kod oranica nedavno pretvorenih iz travnjaka ili su susjedne parcele uglavnom livade ili pašnjaci. Karakteristike oranice kao što su vlažnost, nagib, orijentacija, sadržaj ogran-ske tvari u tlu i dr. važni su za brojnost po-pulacije žičnjaka. Vlažnija tla, bogatija hu-musom i općenito sadržajem organske tvari (> 5 %), pogodnija su za žičnjake. Žič-njaci se hrane humusom, a tla bogata or-ganskom tvari mikrobiološki su aktivnija, toplija i vlažnija, što pogoduje bržem ra-zvoju ličinaka. Preobrazbom u starije stadi-je ličinaka žičnjaci imaju dodatne potrebe za prehranom, a time nastaju i veće štete.

U Velikoj Britaniji ustanovljeno je da su oranice pod nagibom, tj. s padinama okre-nutim prema jugu značajnije zaražene u odnosu na sjevernu stranu, što upućuje na afinitet žičnjaka prema toplijem tlu. Budu-ći da su polifagni štetnici, plodored slabije utječe na brojnost žičnjaka. Znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da se popu-lacija žičnjaka smanjuje rotacijom kukuru-za s graškom i lupinom. Oranice u sustavu minimalne obrade tla ocijenjene su viso-korizičnima. Pri dubokoj obradi tla, čak i na oranicama korištenim za uzgoj žitarica, smanjuje se brojnost žičnjaka. Odgođena ili kasnija sjetva kukuruza, obilne proljetne kiše uz temperature više od 15 °C poveća-vaju rizik za nastanak značajnoga gubitka u prinosu.

Na tržištu nema sjemena otpornih hibri-da kukuruza, ali između najčešće sijanih hi-brida postoje razlike u osjetljivosti prema žičnjacima. Ako je moguće, za sjetvu treba odabrati hibrid koji je deklariran kao tole-

rantniji na podzemne štetnike kao što su ličinke kukuruzne zlatice. Nekoliko hibrida kukuruza Poljoprivrednoga instituta Osijek (OSSK) pokazalo je sposobnost regeneraci-je korijena nakon prehrane štetnika.

Osiguranje usjeva od šteta od žičnjaka prijedlog je za sve proizvođače u područji-ma visokoga rizika od tog štetnika, a od Eu-ropske unije (Uredba 2013/1305/EU) mogu se dobiti potpore za ugovorena osiguranja.

MonitoringŽičnjaci su štetnici koji u malim populaci-

jama mogu prouzročiti značajne gubitke u prinosu kukuruza. Zbog toga je važno zna-ti povijest polja s obzirom na oštećenja od žičnjaka te ustanoviti mogućnost pojave žičnjaka prije sjetve. Osnova je monitorin-ga štetnika u polju evidencijski list o opa-žanju prisutnosti štetnika, razdoblju poja-ve i simptomima oštećenja. Preporuka je za svaku parcelu imati zasebnu bilježnicu, rokovnik ili elektronički dokument. Speci-jalizirane aplikacije za zaštitu bilja za pa-metne uređaje praktične su, štede vrijeme proizvođaču te pomažu pri prepoznava-nju štetnika i donošenju odluka (pr. SIMA-GRIO-W, Bayer Pest Portal, PinovaMobile, Agrivi, Side Effects Guide, Trapview, Pest Control Technology (PCT) i dr.).

Različite metode ulova žičnjaka i klisnja-ka primjenjuju se kako bi se ustanovila nji-hova prisutnost u polju. Metoda kopanja jama ili postavljanje biljnih mamaca u tlo na nekoliko mjesta na parceli primjenjuje se kako bi se ustanovila prisutnost i broj-nost žičnjaka prije sjetve. Preporuka je pre-gledati tlo nakon što temperature tla budu iznad 8 °C tijekom 10 uzastopnih dana (od-nosno najranije krajem veljače, a najkasni-je sredinom travnja). Tlo iz jame iskopa se na foliju, a pronađene jedinke žičnjaka pre-broje se, zabilježe u evidencijskome listu i prikupe u posudicu s alkoholom kako bi se sačuvali do identifikacije. No za ulov žičnja-ka najčešće se rabe hranidbeni mamci, tj. navlaženo sjemenje žitarica (Slika 7.).



33

U plastičnu posudu s rupicama treba do-dati oko 0,5 dL sjemena kukuruza i pšenice koje je prethodna 24 h bilo položeno u vodi. Posudu s vlažnim sjemenjem treba zatvo-riti poklopcem i položiti otprilike oko 5 cm ispod površine tla. Osim te smjese može se upotrijebiti mješavina 2 dL zobenih pahulji-ca, 2 dL pšeničnoga brašna, 1 dL vode i 2 žli-ce meda. Mrežaste plastične vrećice za voće i povrće ili najlonske čarape napune se tom smjesom te se oblikuju u loptice.

Slika 7. Način postavljanja hranidbenih mamaca za ulov žičnjaka: a) sjeme žitarica u perforiranoj plastičnoj posudi (izvor: a) https://potatoes.ahdb.org.uk, Parker, B.); b) sjeme

žitarica u plastičnoj mrežastoj tkanini u jami (izvor: Šimić, M., 2018.); c) sjeme žitarica u jami (izvor: Teofilović, S., 2017.)

Slika 8. Pokrivanje hranidbenoga mamca folijom (izvor: Teofilović, S., 2018.)

Najjednostavnije je položiti mješavinu (prethodno namočenu u vodi) sjemenja ži-tarica izravno u jamu.

Hranidbeni mamci moraju se pokriti slo-jem tla i crnom folijom te obilježiti štapom

radi lakše uočljivosti u polju. Folijom se osi-gurava zagrijavanje sjemenja žitarica, od-nosno klijanje i fermentacija, pri čemu se oslobađa CO2, koji privlačno djeluje na žič-njake. Ulov na mamcima pregledava se je-danput tjedno.

Za ulov klisnjaka iz roda Agriotes najče-šće se rabe feromonski mamci. CSALO-MON® YF mamci (Slika 9.) postavljaju se na površinu tla rano u proljeće i rabe se do srpnja. CSALOMON�

Documents

Okolišno prihvatljiva zaštita bilja - IMPACT ENVI · Predgovor Sveučilišni priručnik Okolišno prihvatljiva zaštita bilja objavljen je u sklopu međunarod-noga projekta Implementation