Saff [broj 277, 8.10.2010]

broj 2778. oktobar 2010.30. ševval 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

Fetve: Darivanjem organa ostvaruju se legitimni šerijatski interesiw

ww

.saff

.ba

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Pobožnost

Šta su nam donijeli oktobarski izbori?

Ko nema stida nema ni imana

Kad Plivom pliva pljeva, diva suze proljeva

Tragom ijekavizacije

3

Sadržaj

18

8

10

34

36

58

48

SAFF broj 277

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka: Usama b. Abdullah el-Hajjat

Odlike majke pravovjernih, Aiše, radijallahu anha

Polumjesec

Čemu smo se smejali nekada, a čemu sada

Kako su Mujo i Haso zamijenili Jevreje

Kolumna

Borba za opstanak

Bošnjaci prave hrvatski entitet

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Darivanjem organa ostvaruju se legitimnišerijatski interesi

Pobožnost

Putevi duševnog uzdizanja

Ko nema stida, nema ni imana

Islamnet

SAD

Naslov: Rick Sanchez– svi koji vode CNN su židovi

Iz arhiva

Takvim IZ, Sarajevo, 1969. godine: U kojem smjeru da angažujemo naše misli (II dio)

Podrediti vlastite hirove volji za zajednički uspjeh 8. oktobar - 30. ševval

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaPRINT & COPY SHOP, Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Izbori su završeni i nastupa mučan Izbori su završeni i nastupa mučan Iperiod u kome će dojučerašnji ljuti Iperiod u kome će dojučerašnji ljuti Iprotivnici sjesti za trgovački sto. Ni Iprotivnici sjesti za trgovački sto. Ni Iu jednoj kampanji dosad nije palo toliko teški riječi i optužbi, kao dosad. S obzirom da su veće stranke uglavnom imale svoje medije, odakle su mogle kreirati tekstove i tv priloge – a sve pod krinkom nezavisnog novinarstva – ispostavilo se da nema značajnijeg političara koji nije do guše u kriminalu. Sad će sve te optužbe fino da se zaborave, kako bi se formirala vladajuća koalicija, ali i kako bi se ojačala opozicija. Tako je to bivalo prije, a tako će biti i sada. Ovo nas samo uvjerava koliko se predizborna retorika razlikuje od stvarnog cilja, koji ne može biti blokiran nikakvim animozitetima među strankama i kandidatima, jer je od tih animoziteta preča vlast i privilegije koje vlast donosi. Nažalost, dosadašnje koalicije nisu nosile značenje ujedinjenog subjekta u idejnom i operativnom smislu, već su uvijek bivale formalni okvir za uspostavu vlasti. Ispod zajedničke forme stranke bi po ministarstvima raspoređivale svoje poslovne zone interesa, tako da u četverogodišnjem periodu ne bi ništa ostalo od obećanja i narodnjačkih parola. Ministarstva se pretvaraju u stranačku zonu interesa u okviru koje djeluju i bogate se uglavnom ljudi iz stranačkog kruga. Ali, trguje se i unutar stranke. Kupuju se ministarske fotelje. Otud ispodprosječni kadrovi na funkciji ministara. Lokalnom čelniku stranke se dadne 100.000 maraka da te ustoliči, a ti onda sa budžetske pozicije, putem onih 20 odsto u koverti, otplaćuješ fotelju. Sve je postalo trgovina. Ako je u samim strankama ovladala korupcija, šta očekivati od izvršne vlasti?! Zbog toga nema smisla uspostavu ma kakve koalicije doživljavati kao trijumf političkog jedinstva. Vidjeli smo u prethodnom sazivu koliko je tog jedinstva bilo, odnosno nije bilo,

između SDA i SNSD-a koji su na državnom nivou bili partneri u vlasti. S obzirom na ekstremizam Milorada Dodika takvo što je bilo nemoguće. Međutim, u Federaciji, i u kantonima, imali smo vladavinu SDA i SBiH, ali ne pamtimo ni jednu zajedničku, ideološku aktivnost ovih stranaka. Čak šta SBiH, ali ne pamtimo ni jednu zajedničku, ideološku aktivnost ovih stranaka. Čak šta SBiH, ali ne pamtimo ni jednu zajedničku,

više, imali smo gužvu oko tzv. prudskog sporazuma i lažno prepakovanih ustavnih

reformi, kada se lider jedne stranke nastojao prikazati kao kooperativan, a drugi kao ekstreman. Slijedom tih podjela, nije bilo ni zajedničkog nastupa ovih stranaka u krajevima sa bošnjačkom većinom. Te stranke su bile “prirodni saveznici” samo u zaposjedanju vlasti, a sve drugo se odvijalo po stranačkim imanjima. Jedini oblik ideološkog, koalicijskog jedinstva, koji pamtimo,

dogodio se u vrijeme dvogodišnje vladavine SDP-Alijanse za promjene, kada su sve ostale stranke u koalicije šutjele dok je SDP pravio timove za borbu protiv terorizma i blatio i Bosnu i muslimane. Nije tu bilo jedinstva, koliko je bilo straha. Niko nije smio zauzdati poltronske kočije Zlatka Lagumdžije, jer bi mogao biti proglašen teroristom. Zato je “Alijansa za potjere”, kako je svojevremeno, s pravom, nazvao naš magazin, djelovala kao jedinstvena koalicija, a zapravo je postala instrument SDP-ovske strahovlade. Danas smo ponovo pred pravljenjem koalicija, uz veliku mogućnost da SDP bude predvodnik jedne nove alijanse. Nema sumnje da bi se tada zahuktala antiislamska histerija u krajevima sa bošnjačkom većinom. Stoga su stranke za koje su glasali Bošnjaci u obavezi da se udruže i spriječe razmah policijske države. Tim prije što postoje nagovještaji da bi neke od stranaka, kojima su Bošnjaci dali svoje povjerenje, rado išle u koaliciju sa SDP-om. Bila bi to kriminalna izdaja birača i narodnih interesa. Islamofobija i agresivni ateizam koji izvire iz SDP-a, medijskih i intelektualnih krugova oko ove stranke, obrušit će se isključivo na Bošnjake. Pravljenje koalicija i uspostava vlasti ne mogu biti preči od slobode bošnjačkog naroda, a koja bi bila ugrožena ako se uspostavi koalicija koju će predvoditi SDP.

ImpressumUvodnik

Da li je na pomolu nova Alijansa za progon Bošnjaka

8. oktobar - 30. ševval

6

Hutba

Hatib: Aljo ef. Cikotić

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju –

druge sa Gospodarom svojim izjednačuju! On vas od zemlje stvara i čas smrti odre-đuje, i samo On zna kada će smak svijeta biti, a vi opet sumnjate. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i ono što krijete i što pokazujete, i On zna ono što radite. (Al-An’am, 1.-3.)

Svjedočim da nema boga sem Allaha, jedinog koji nema sudruga, stvorio je čovjeka i podučio ga govoru, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik poslan ljudima i džinima, neka je Allahov blagoslov na njega, na njegovu porodicu, njegove časne ashabe koji su oličenje učenosti i znanja.

Ukoliko čovjek radi dobra djela i bude pokoran svome Gospodaru, Allah će mu uljepšati nutrinu kao što mu je uljepšao vanjštinu neprestano ga obasipajući blagodatima i na ovom i na budućem svijetu. Ako bude loše postupao, Allah će mu izobličiti nutrinu i poniziti ga i na ovom i na budućem svijetu. Allah Uzvišeni veli: Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna (Et-Tin, 4.-6.)

Sreća je u bogobojaznosti i pokor-nosti a nesreća je u neposlušnosti i griješenju. Uzvišeni veli: O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost daro-vati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna. (El-Anfal, 29.) I kaže: A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada. (Et-Talak, 2.-3.). A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba uči-niti dostupnim. (Et-Talak, 4.). A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka va-tra džehennemska; u njej će vječno i zauvijek osta-ti. (El-Džinn, 23.). Kada Allah i Poslanik Njegov ne-što odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svome nahođenju po-stupe. A ko Allaha i njego-va Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. (Al-Ahzab, 36.)

Allah, dž.š., je odliko-vao čovjeka nad ostalim stvorenjima, učinio ga je namjesnikom na Zemlji, podredio mu je sve u ko-smosu, dao mu je intelek-tualne i tjelesne sposobno-sti, iskušenja u dobru i zlu, naredbe i zabrane, nagradu i kaznu. Uzvišeni kaže: Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgova-rati? (El-Kijama, 36.). rati? (El-Kijama, 36.). rati? Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? (El-Mu’minun, 115.) nećete povratiti? (El-Mu’minun, 115.) nećete povratiti?

Nagrada je shodna djelu, ako je djelo dobro i nagrada je dobra, a ako je djelo loše onda slijedi kazna.

Uzvišeni veli: Čovjekovo je samo onošto sam uradi, i trud će se njegov sigur-no iskazati, i prema njemu će u pot-

punosti nagrađen ili kažnjen biti. (En-Nadžm, 39.-41.) Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjeće ga. (Ez-Zilzal, 7.-8.)

Kur’anska slika o čovjeku

Allah, dž.š., se obraća čovjeku na nekoliko nači-na i opisuje ga sa raznora-znim atributima. Uzvišeni veli: Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.(El-Inšikak, 6.) Šta god si Gospodarom svojim naći.(El-Inšikak, 6.) Šta god si Gospodarom svojim naći.

radio, i od dobrih i loših djela. Džabir, r.a., preno-si od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Rekao je Džibril: -Muhammede, živi kako hoćeš, umrijet ćeš, voli koga hoćeš, rastat ćeš se od njega, radi šta hoćeš ali ćeš se susresti sa svojim djelima.” Hadis je hasen po ocjeni Albanija u Sahihu’ l-Džami’u.

Uzvišeni veli: O čovje-če, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj pleme-nit, koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio

lik ti dao. (El-Infitar, 6.-8.) O sine Ademov, zašto da te obmanjuje to što je Uzvišeni Gospodar tvoj ple-menit pa da Mu budeš nepokoran i da Ga susretneš sa neprimjerenim postupcima. U ajetu se navodi svoj-stvo plemenitosti kao upozorenje da ne priliči susresti Plemenitog sa ne-valjalim djelima. Plemeniti je stvorio

Prednost čovjekanad ostalim stvorenjima

Allah, dž.š., je odlikovao

čovjeka nad ostalim stvorenjima, učinio ga je

namjesnikom na Zemlji,

podredio mu je sve u kosmosu,

dao mu je intelektualne

i tjelesne sposobnosti, iskušenja u dobru i zlu, naredbe i zabrane, nagradu i

kaznu.


7

čovjeka iz ničega, i u najljepši oblik ga uobličio, a mogao je učiniti da čovjek mnogo ružnije izgleda. On te je čovječe, iz svoje milosti i blagosti uobličio u lijep lik i oblik, da pro-porcionalno lijepo izgledaš.

Ukoliko čovjek radi dobra djela i bude pokoran svome Gospodaru, Allah će mu uljepšati nutrinu kao što mu je uljepšao vanjštinu nepre-stano ga obasipajući blagodatima i na ovom i na budućem svijetu. Ako bude loše postupao Allah će mu izobličiti nutrinu i poniziti ga i na ovom i na budućem svijetu. Allah Uzvišeni veli: Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela čini-li, njih čeka nagrada neprekidna. (Et-Tin, 4.-6.). Čovjek doista gubi, samo li, njih čeka nagrada neprekidna.

Čovjek doista gubi, samo li, njih čeka nagrada neprekidna. (Et-

Čovjek doista gubi, samo (Et-

ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporu-čuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-‘Asr, 2.-3.)

Kada čovjek osjeti neovisnost i kada mu se poveća imetak obraduje se tome i osili. Uzvišeni kaže: Čitaj, kada mu se poveća imetak obraduje

Čitaj, kada mu se poveća imetak obraduje

u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka! Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka! Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

plemenit je Gospodar tvoj, koji pouča-va peru, koji poučava čovjeka onome što ne zna. Uistinu, čovjek se uzobije-sti čim se neovisnim osjeti. (El-‘Alek, 1.-7.)

Allah, dž.š., ga upozorava, opominje i podsjeća gdje ide: a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti. (El- ‘Alaq, 8.). Allahu sve ide i vraća se, On će te pitati za djela i nedjela.

Čovjek ima karakteri-stike neposlušnosti, nepra-vednosti, neznanja, neza-hvalnosti, osim onoga kome se Allah smiluje. Čovjek je, hvalnosti, osim onoga kome

Čovjek je, hvalnosti, osim onoga kome

uistinu, nepravedan i neza-hvalan. (Ibrahim, 34.). Mi smo nebesima, Zemlji i pla-ninama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je pre-uzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i la-komislen. (El-Ahzab, 72.). Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan.

(El-Ahzab, 72.). Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan.

(El-Ahzab, 72.).

(EAl-Ma’aridž, 19.). Čovjek je, zaista, Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan.

Čovjek je, zaista, Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan.

Gospodaru svome nezahvalan i sam je on toga, doista, svjestan, i on je, zato što voli bogatstvo – radiša. (El-‘Adijat, 6.-8.)

Čovjek gubi nadu u teškim situ-6.-8.)

Čovjek gubi nadu u teškim situ-6.-8.)

acijama a previše se raduje kada je u blagostanju. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahva-lan. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: “Nevolje su me napu-stile!” On je doista umišljen i razmet-ljiv. A samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka radost i nagrada velika.(Hud, 9.-11.)

Ovakva je pozicija čovjeka i nje-gove karakteristike. Samo milošću Gospodara on se može osloboditi ovih negativnih osobina i okiti se lije-pim svojstvima. U biti čovjeka su ove negativne karakteristike, a on nema snage niti moći da se oslobodi istih i okiti pozitivnim osobinama osim uz pomoć svoga Plemenitog Gospodara.

Od Allaha je svaka blagodat koju uži-vate... (En-Nahl, 53.). Allah je milost vama podario time što vas je u pravu vjeru uputio... (El-Hudžurat, 17.). Allah je nekima od vas pravo vjerova-nje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalaše-nost i neposlušnost vam omrzio. Takvi su na Pravom putu dobrotom i blago-dati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je. (El-Hudžurat, 7.-8.)

Allah, dž.š., određuje u čije srce će ući vjerovanje i On ta srca učvr-šćuje na Pravom putu a otklanja od

njih nevaljalštine i razvrat. Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kažnjava one koji neće da razmisle. (Junus, 100.). A na umu će ga imati samo ako Allah bude htio... (El-Muddessir, 56.). A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Et-Takvir, 29.)neće! (Et-Takvir, 29.)neće!

Uputa koja predstav-lja uspjeh na putu dobra i prihvatanje istine ovisi od Allaha, dž.š., On je daruje kome hoće i ona predstavlja Njegovu blagodat i dobro-činstvo. Čovjek je dužan Njegovu blagodat i dobro-činstvo. Čovjek je dužan Njegovu blagodat i dobro-

činiti sve što je u njegovoj moći da dobije uputu; stalno je treba traži-ti od Allaha, dž.š., treba izučavati Allahovu Knjigu i sunnet Njegova Poslanika, s.a.v.s., da sazna istinu i nje se drži, da sazna stranputicu i nje se kloni, da se druži sa dobrim društvom a udalji od lošeg. Treba iz-vršavati naredbe a ostaviti zabranje-ne postupke, riječi, namjere i ostale zabranjene postupke. Uzvišeni kaže: Tako mi noći kada tmine razastre, i dana kad svane, i Onoga koji muško i žensko stvara, - vaš trud je, zaista, ra-zličit: onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – nje-mu ćemo Džennet pripremiti; a ono-me koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo Džehennem pripremiti. (El-Lejl, 1.-10.)

Allah blagoslovio i meni i vama Kur’an Veličanstveni, i da bude od ko-risti i meni i vama ono što je u njemu od ajeta u mudrih spomena. Allaha molim za oprost, pa Ga i vi molite jer On doista prašta i samilostan je.


Uputa koja predstavlja uspjeh na

putu dobra i prihvatanje

istine ovisi od Allaha, dž.š., On je daruje kome hoće i

ona predstavlja Njegovu

blagodat i dobročinstvo.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Usama b. Abdullah el-Hajjat Medina: Dr. Ali el-Huzejfi

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Ustezanje od uvreda i udaljavanje Ustezanje od uvreda i udaljavanje Uod svakog oblika nanošenja zla Uod svakog oblika nanošenja zla Udrugima je uzvišena i plemenita Udrugima je uzvišena i plemenita Uvrlina kojom se nastoji okititi svaki razu-man čovjek, koji čvrsto vjeruje i zna da je krajnja posljedica uznemiravanja čestitih i poštenih ljudi ustvari jasna kleveta i grijeh i teško breme kojeg će na svojim plećima ponijeti na Dan kada se, pred Uzvišenim Gospodarom, budu polagali računi za ovo-svjetska djela. Uzvišeni o tome kaže: A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. (prijevod znače-nja, El-Ahzab, 58.). Najgori i, po vjeru, najpogubniji oblik uznemiravanja vjernika je vrije-đanje onih koje je Allah, dželle šanuhu, odabrao za pomagače Njegove Uzvišene vjere, Posla-nikove prijatelje, čuvare i zaštit-nike Njegove časne Knjige, do-stavljanje Njegovog pravednog zakona ljudima, prije svih, Po-slanikove časne porodice, a za-tim i ostalih ashaba, te njegovih supruga, majki pravovjernih, neka je Allah, dželle šanuhu, sa svima njima zadovoljan. Ovaj vid uznemiravanja vjernika, sa nesmanjenim intenzitetom traje od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do današnjih dana, i pojavljuje se, u različitim formama, skoro u svim historijskim etapama kroz koje je prošao islamski ummet, a njegovu kulminaciju smo imali priliku slušati i gle-dati zadnjih dana u vidu otvorenih izljeva mržnje prema majci pravovjernih i posla-nikovoj miljenici, Aiši, radijallahu anha, kćerci najboljeg čovjeka poslije Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem. Oni koji to čine kao da su zaboravili, ili se prave da ne zna-ju, da je upravo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čijom se ljubavlju navodno kite, u korijenu sasijecao svaki pokušaj direk-tnog ili indirektnog omalovažavanja Aiše,

Preveo i sažeo: Amir Durmić

O vjernici, bojte se Allaha istin-O vjernici, bojte se Allaha istin-O skom bogobojaznošću jer je O skom bogobojaznošću jer je O bogobojaznost opskrba koja O bogobojaznost opskrba koja O je čovjeku potrebna u prevazilaženju dunjalučkih i ahiretskih nevolja i isku-šenja. S njom se postiže Allahovo zado-voljstvo i pomoću nje se Allahovom mi-lošću otklanja Njegova kazna. Istinskim sretnikom se može smatrati onaj čovjek koji se svim silama trudi da očuva svoju fitru – urođenu prirodnost s kojom ga je Uzvišeni Allah i stvorio, i onaj koji sebi ne dopušta da mu se fitra, posred-stvom strasti i griješenja, izvitoperi i iz-mijeni. Insan mora biti čvrst i postojan te ne smije sebi dopustiti da ga šejtani u obliku ljudi ili džina odvedu s Pravoga puta, i da ga navedu na put propasti, gri-jeha i poniženja. On se mora osloniti na svoga Stvoritelja, a njegova vjera će mu biti čvrsti oslonac na ovom prolaznom i varljivom dunjaluku. A znate li kakva nagrada očekuje one koji se na svoga Gospodara oslanjaju i one koji čvrsto i nepokolebljivo ustrajavaju na putu Isti-ne i spasa? O njihovoj nagradi nas je u Svojoj knjizi obavijestio Uzvišeni Stvori-telj koji u prijevodu značenja kaže: Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti i u njemu će, kao nagradu za ono što su radili, vječno boraviti. (El-Ahkaf, 13.-14). A šta je to istikamet – ustrajnost na Pravome putu? To je čvrsto i dosljedno pridržavanje onoga što se nalazi u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a tome smo braćo, u ovim vremenima smutnji, iskušenja i nereda, više nego ikada do sada potrebni. Onaj kome je Allah iz Svoje milosti podario snage i volje da ustraje na Njegovom putu, ta-kav je obasut neizmjernom blagodati. To je vrhunac sreće koja se može postići na ovom svijetu. Jedne prilike je jedan

radijallahu anha, pa čak i onda kada uopće nije postojala na-mjera za takvim nečim, kao što se dogodilo u slučaju Ummu Seleme, radijallahu anha, kada je rekla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Vidimo da ti ljudi donose poklone samo kada je Aišina reda. Zašto to isto ne bi učinili kada boraviš i kod ostalih žena.’’ Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, reak-cija na ovu njenu sugestiju bila je krajnje jasna i kategorična. Rekao joj je: “Ne uznemira-vajte me, spominjanjem Aiše, radijallahu anha, u negativnom kontekstu, jer tako mi Allaha, u postelji nijedne od vas mi nije spuštena Objava, osim u

njenoj postelji.’’ Vrijeđanjem i omalovaža-vanjem Aiše, radijallahu anha, oni ustvari vrijeđaju i omalovažavaju samog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer kako druga-čije razumjeti njihovu mržnju prema osobi koju je on najviše volio. U hadisu kojeg su zabilježili Buharija i Muslim navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošto je upitan za njemu najdražu osobu, rekao da je to Aiša, radijallahu anha. Da o njenoj dobroti nije izrečen niti jedan drugi hadis, osim ovoga, bilo bi dovoljno.

Odlike majke pravovjernih, Aiše, radijallahu anha

Istikama - ustrajnost na Pravom putu

Vrijeđanjem i omalova-

žavanje Aiše, radijallahu anha, oni ustvari

vrijeđaju i omalovažavaju

samog Poslanika, sallallahu ‘aljehi ve

sellem, jer kako drugačije

razumijeti njihovu mržnju

prema osobi koju je on

najviše volio.


9

Medina: Dr. Ali el-Huzejfi Kuds: Muhammed Selim

Preveo i sažeo:Esad Mahovac

Allahu Uzvišenom hva-Allahu Uzvišenom hva-Ala koji nas je počastio Ala koji nas je počastio Aislamom i regrutovao Aislamom i regrutovao Anas u Svoju vojsku. To je velika čast, pogotovo kada znamo da na ovome svijetu postoje tri vrste ljudi. Prva vrsta jesu oni najgori, silni-ci i oholnici koji nered i zlo siju po Zemlji. To su oni koji naređuju zlo, pa im se po-korava, koji donose zakone mimo Allahova zakona pa se po njima postupa. To su oni koji bespravno napadaju na čast i imetke ljudi. To su, između ostalih, oni koji su prije nekoliko dana napali na ovaj mesdžid, te nekoliko muslimana ranili, a jednog ubili. Allaha molimo da ga primi kao šehida. Takvim poručujemo da poslušaju Allahove riječi: Njegovoj ka-zni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zaštitinika ni po-magača. (El-’Ankebut, 22.)

Odmah iza njih slijede slabići i potlačeni koji su se odrekli svog razuma, volje i ljudskosti, a vođstvo nad so-bom prepustili prvoj skupi-ni, te im oni naređuju ovo, a zabranjuju ono. Njihov zavr-šetak je identičan: I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre oslobo-diti?”, onda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj jer Allah je presudio robo-vima Svojim.” (El-Mu’min, 47.-48.)vima Svojim.” (El-Mu’min, 47.-48.)vima Svojim.”

Treća skupina jeste skupina musli-mana koje Allaha s vremena na vrije-me iskušava. To su oni koji dižu ruke Allahu moleći Ga za pomoć i govore: Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći! (En-Nisa, 75.) onoga ko će nam pomoći! (En-Nisa, 75.) onoga ko će nam pomoći!

plemeniti ashab po ime-nu Sufjan b. Abdullah, r.a., Poslanika, s.a.v.s., zamolio da ga pouči nečem o islamu o čemu nikada više nikoga neće pitati, a on reče: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim na tome ustraj.’’ (Muslim). Hasan el-Ba-sri je imao običaj reći: “Allahu moj, Ti si naš Gospodar pa nas opskrbi ustrajnošću.” Ustrajnost je između ostalog i to

da vjernik uvijek daje prednost onome u čemu je ahiretska korist, da se ne po-korava svojom strastima, da naređuje da se čini dobro i da odvraća od zlih i ne-valjalih djela, odnosno da bude onaj koji s znanjem i jasnim dokazima poziva u Allahovu vjeru, što je daleko najčasnije ovosvjetsko zanimanje. Na kraju, treba-mo biti svjesni da je ustrajnost na Pra-vome putu isključivo Allahova blagodat pa Ga zato stalno trebamo moliti da nas učvrsti na putu Istine. Najljepši primjer za to imamo u Poslaniku, s.a.v.s., koji je često u svojim dovama govorio: “Allahu moj, Ti si Onaj koji okrećeš srca pa zato moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri, i Ti si Onaj koji usmjeravaš srca pa stoga moje srce usmjeri ka Tvojoj pokornosti.’’

Danas ste to vi, jer vaše stanje o tome najbolje go-vori. Iako stanje možda izgleda beznadežno, ta-kvima Allah obećava lijep zavšetak: Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela čini-li sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću

zamijeniti. (En-Nur, 55.) Također, obećanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za ovu skupinu nisu ništa manje radosna od ovih riječi. Allah nam u Svojoj Knjizi govori o stanju prve dvije skupine u Vatri i njihovom međusobnom pre-piranju, te odbijanju i najmanjeg za-htjeva za ublaženjem kazne.

Istikama - ustrajnost na Pravom putu Tri vrste ljudi

“Allah obećava da će one

među vama koji budu vjerovali i

dobra djela činili sigurno namjesnicima

na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima

one prije njih...”

Ustrajnost je, između

ostalog, i to da vjernik uvijek daje prednost onome u čemu

je ahiretska korist, da se ne

pokorava svojom strastima, da

naređuje da se čini dobro i da

odvraća od zlih i nevaljalih djela.


10

PolumjesecU Angelininom filmu srpski vojnik siluje muslimanku a potom se njih dvoje zaljubljuju

Ko ga je savjetovao, Silajdžić je dobro prošao

Novi film Angeline Joly

Stranka za BiH

Posljednjih dana domaća javnost se intezivno bavi

početkom snimanja novog filma popularne američke glumice Angeline Joly. Da podsjetimo, tema novog filma Angeline Joly je rat u BiH. Međutim, detalje fil-ma otkrio je vlasnik Pinka Željko Mitrović, kojem je ma otkrio je vlasnik Pinka Željko Mitrović, kojem je ma otkrio je vlasnik Pinka

Angelina Joly ponudila da zajedno snime spomenu-ti film. “Kako sam i zašto odbio film Angeline Joly. U Sarajevu nisam imao sastanak sa Angelinom Joly, već sa njenim ličnim asistentom i dva njena producenta u vezi sa dogovorom da zajedno snimamo film u regionu. Mi bismo jako dobro prošli u ovom po-slu jer imamo infrastrukturu u Sara-jevu, Beogradu i u čitavom regionu. Sve smo dogovorili i ujutru je trebalo svi da dođemo u Beograd. Ali nepo-sredno prije polaska oni su otkazali put. Tada sam se sjetio da uopšte nismo ni razgovarali o tome kakav film snimamo. Onda su me upozna-li da je glavni lik srpski vojnik koji siluje muslimanku i potom se njih dvoje zaljubljuju. Tada sam odlučio da ne učestvujem u tom projektu, jer previše sam toga uložio u odnose u

ovom regionu, previše prijateljstava sam sagradio i previše svoje energije usmjerio ka tome da malo gledamo u budućnost. Želim da svi zajedno usmjerio ka tome da malo gledamo u budućnost. Želim da svi zajedno usmjerio ka tome da malo gledamo

počnemo da se bavimo projektima budućnosti. I znate li šta mi je rekla moja prijateljica Selma, unuka Alije Izetbegovića: “Dobro si uradio, jer kakve smo mi to muslimanke kada se zaljubljujemo u silovatelje!’”

I šta sada reći? Vidimo zašto je Željko Mitrović odbio snimati film sa

I šta sada reći? Vidimo zašto je Željko Mitrović odbio snimati film sa

I šta sada reći? Vidimo zašto je

Angelinom Joly. Nažalost, bošnjački novinari iz Sarajeva se takmiče ko će više popularizirati njen film. A to što se radi o temi koja je ponižavajuća za nas Bošnjake, ma koga je više briga za tim. Važno je biti u trendu!

Iako je još prije devet mje-seci imenovan na mjesto

ambasadora BiH u Australi-ji Damir Arnaut je odlazak na tu poziciju odlagao sve do pred sami početak izbo-ra. Arnaut je navodno imao pune ruke posla oko savjeto-vanja Harisa Silajdžića u vo-đenju državničkih poslova i vođenju predizborne kampa-nje. Haris Silajdžić je izgubio izbornu utrku. Jedan od naj-zaslužnijih ljudi za tu izgubljenu bitku je njegova desna ruka Damir Arnaut. Kad se sve sabere i oduzme Haris Silaj-džić još može biti i zadovoljan, jer ko ga je savjetovao dobro je i prošao kako

je mogao završiti. Od kada je politike i vlasti zna se da nema dobrog političkog lidera bez dobrog savjetnika. Silajdžić je imao tu nesreću da se oklizne baš na tu “koru” od savjetnika.

Kako su Mujo i Haso zamijenili Jevreje

Čemu smo se smejali nekada, a čemu sada

U srbijanskom listu Press ovih dana objavljen je zanimljiv tekst o vi-

cevima. Dr. Gordana Ljuboja je obja-vila djelo “Klasični humor 20. vijeka” u kojem je sažela rezultate proučava-nja pedesetak časopisa humorističkog sadržaja koji su izlazili prije i poslije Drugog svetskog rata na jugosloven-skim prostorima. Prema doktorici Ljuboja skoro sve do Drugog svjet-skog rata najpopularniji vicevi bili su o Jevrejima. Na početku 20. vijeka najpopularnije su bile šale na račun Moše, u modi su bili i Ciga i Lala, da bi se dva najpopularnija lika Mujo i Haso rodila krajem šezdesetih i po-četkom sedamdesetih. Kroz viceve o Muji i Hasi lik bosanskom musli-mana počeo se graditi na glupostima i prostakluku. Dakle, doktorica je jasno dokazala kako se kroz viceve o Jevrejima prije početka Drugog svjetskog rata širio negativni imidž o njima što je na kraju kulminiralo velikim progonom i stradanjima u Drugom svjetskom ratu. Evidentno je da se u doba kada je komunizam u bivšoj Jugoslaviji bio najjači počeli ši-riti vicevi o blesavim bosanskim mu-slimanima. Kad se sve sabere vicevi su daleko od šale.


11

Poruka Abu Hamzine porodice: Nakon dvije godine zatvora u Imigracionom centru mi nemamo ništa za reći, NAROD ZNA!

Najpoželjniji Srbi za Evropsku uniju su srpski pederi

Jedna slika govori više od hiljadu riječi

Srbija

Evropska komisija upo-zorila je Srbiju da uko-

liko tokom održavanja gay parade na ulicama Beogra-da dođe do nereda i nasilja nad njezinim sudionicima, a nadležne vlasti ne uči-ne sve kako bi osigurale njihovu sigurnost, Evrop-ska komisija spremna je usporiti, pa čak i stopirati kandidaturu Srbije za član-stvo u EU, piše srpski Pre-ssOnline. Srbi su izgleda ovo upozorenje ozbiljno shvatili pa su odlučili da paradu pedera koja se treba održati 10. oktobra osigurava 5 hiljada policajaca. Za usporedbu, najrizičniju nogometnu utakmicu između Crvene Zvezde i Partizana osigurava tek oko 3 hiljade policaja-ca. Ovo je treći pokušaj održavanja

gay parade nakon 2001. godine, kad je prvi pokušaj završio brutalnim na-siljem nad učesnicima. Prošle godine je zabranjena u posljednji čas jer po-licija nije mogla osigurati sigurnost učesnika parade.

Očito je da su najpoželjniji Srbi za Evropsku uniju srpski pederi!

Navijači Slobode u Banjaluci skandirali ‘Ubij Turčina’

Tuzla

Da je fudbalska Bosna i Hercego-vina zemlja apsurda, pokazali su

i navijači tuzlanske Slobode, koji su u Banjaluci navijali protiv svog tima i skandirali Srbiji “Ubij Turčina”! Na-vijači Slobode iz Tuzle zvani Fukare su na Gradskom stadionu u Banjaluci navijali protiv Slobode u meču deve-tog kola Premijer lige BiH sa Borcem.

Navijači banjalučkog Borca osta-li su zaprepašteni zbog njihovog navijanja, ali su na kraju ispratili Fukare ovacijama zbog skandiranja “Kraljevini Srbiji”. U izjavi za srbi-janske medije jedan od navijača tu-zlanske Slobode kaže: “Ovo nema nikakve veze sa nacionalizmom. U pitanju je samo šala. Često pjevamo srpske pjesme u gradovima sa srp-skom većinom, a hrvatske u mjestima gdje većinu predstavljaju Hrvati. Kod nas na ‘Tušnju’ nas ima svakakvih - Srba, Hrvata i Bošnjaka. Bilo nam je jako zabavno, samo da nas ne optu-že za šovinizam jer smo pjevali ‘Ubij Turčina’... Ako neko nema smisao za humor, mi tu ništa ne možemo”.

Takva je ta naša omladina tuzlan-ska, fukara ostaje fukara.


Naša stranka je doživjela pravi predizborni de-

bakl. Nakon pojavljivanja na lokalnim izborima 2008.godine i stanovitog uspjeha u pojedinim općinama ova stranka je na ovim izbori-ma konačno dobila mjesto koje joj i pripada. Jedino po čemu će ostati upamćeni jeste da su se u proteklom periodu zalagali za promoci-ju i zaštitu pederskih prava. Zajedno sa Novom socijali-stičkom partijom Zdravka Krsmanovića, Naša stranka nije osvojila niti jedan man-dat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Kada je riječ o Zastupničkom domu Parlamen-ta Federacije BiH Naša stranka imat će najvjerovatnije jednog zastupnika. Na kantonalnom nivou, gdje se, nakon

poraza na državnom, očekivala utjeha i napredak, situacija nimalo nije bolja. Naša stranka će imati samo jednog za-stupnika u Skupštini Kantona Saraje-vo. Svakog čuda jedni izbori dosta.

12

Afirmacija moralnih i drugih vrijednosti Bošnjaka, te pomaganje ugroženih i potrebnih

Omladinski kulturni centar “Atis” iz Sanskoga Mosta

Omladinski kulturni centar “Atis” iz Sanskoga Mosta, u okviru

svojih redovnih sedmičnih aktivno-sti, implementira aktivnosti i socijal-nog karaktera. Naime, svake sedmice centar upriliči jedan ili više paketa koji sačinjavaju najpotrebnije namir-nice za život, te iste dodijele ugrože-nim kategorijama u našem gradu, ali i šire. Najčešće to bivaju ratni vojni invalidi, porodice šehida, samohra-ne majke, stare i iznemogle osobe, te druge ugrožene kategorije. Suvišno je uopće govoriti o ushićenju i radosti onih osoba kojima bivaju uručeni paketi, kao i o postiđenim, nevinim ali i ozerenim pogledima dječaka i djevojčica u momentu kada pružaju ruku kako bi primili kesicu bombona ili željenu čokoladu.

Za sve one koji žele da se pridruže ovoj našoj vrijednoj omladini potreb-ne informacije mogu pronaći na in-ternet stranici Omladinskog kultur-nog centra “Atis” - www.okcsana.org

Svaki novinar FTV-a koji je prešao na TV1 odmah dobio po 50 hiljada KM i novi automobil

TV1

Najnovija televizija u bosansko-hercegovačkom eteru je TV1. Nije tajna da iza ove televi-

zije stoji Haris Silajdžić. Silajdžić je zajedno sa svojim partnerima uložio ogromne novce u pokretanje ove te-levizije. Njihov cilj je bio i ostao da postanu vodeća televizijska kuća u BiH. Za tu svrhu nisu se žalila fi-nansijska sredstva. Kako se i koliko se potrošilo najbolje govori podatak da je, naprimjer, novinarima Federal-

ne televizije koji su pristali da napu-ste FTV i pređu na TV1 isplaćeno po 50 hiljada KM i po novi automobil. Senad Pećanin i Senad Hadžifejzović su prošli još bolje. Ako je suditi po dobro plaćenim novinarskim kadro-vima i na osnovu dosadašnjeg emi-tiranog programa TV1 nikada neće biti vodeća televizijska kuća u BiH. Za takvo što nije dovoljno nemilice trošiti novac, treba tu malo više pa-meti i poštenja.

Naša stranka će uskoro postati ničija strankaIzborni debakli


13

Porodici Safić potrebni lijekovi

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko otkloni dunjalučku nedaću

jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti stotinu na Sudnjem danu.’’ Porodica Safić, kao i hiljade drugih, protjerana je 1992. godine iz Šipo-va. Prvo utočište našli su u Vitezu, a potom u Zenici. Majka Zilha sa trojicom sinova boravila je u kolek-tivnom smještaju za izbjeglice da bi im po završetku rata Općina Zenica dodijelila privremeni smještaj u uli-ci Dobrovoljnih davalaca krvi br. 6. Zbog bolesti bubrega, sinu Adilu je transplantiran majčin bubreg koji je funkcionirao svega 3 godine i prestao sa radom. Adil je trenutno na hemo-dijalizi. Brat Sabir je demobilizirani borac i bez posla, kao i brat Ismet koji je također narušenog zdravlja. Pošto žive u vrlo oskudnim životnim uvjetima, a uz to su im neophodna sredstva za lijekove, pozivamo braću i sestre da priteknu u pomoć ovoj po-rodici, moleći Allaha, dž.š., da obi-lato nagradi sve one koji se odazovu ovom humanom pozivu.

Uplate izvršiti na žiroračun:161 055 0000000032

Svrha doznake: za pomoć Adilu Safiću, partija 09-55-04-676-8

Foto polumjesecaKo će kome sada biti šefBakir Izetbegović je pobjedom na izborima spasio SDA od totalne katastrofe u koju je ovu stranku doveo Sulejman Tihić. Čija će se sada pitati u SDA? NAROD ZNA

Apel za pomoć

Mladi u BiH vole oružje i agresivnostCrna hronika

Policijski službenici PU Posušje, koji su se nala-

zili na punktu ceste Posuš-je-Rakitno, u mjestu Sobač, jučer oko 18 sati začuli su pucnjavu iz automatskog oružja južno od punkta. Od-mah nakon toga policijski službenici s patrolnim vozi-lom su krenuli u tom smje-ru te su dolaskom do mjesta Boričevac primijetili četiri mlađe muške osobe kako pucaju iz automatske puške, odnosno gađaju improviziranu metu na obližnjem brdu, priopćava MUP ZHŽ. Nakon što su navedene osobe na obližnjem brdu, priopćava MUP ZHŽ. Nakon što su navedene osobe na obližnjem brdu, priopćava MUP

primijetile policijske službenike sjele su u motorno vozilo marke “Opel Vectra” te se dali u bijeg u smjeru Posušja, pri tom ispalivši više hitaca u zrak iz au-tomatskog oružja, piše portal Poskok.

info. Treba još reći da je riječ o 16-go-dišnjacima. Ova vijest je jedan mali ali sugurni pokazatelj kako mladi u Bosni i Hercegovini postaju agresivna generacija. Društveni odgovor na ovu, gotovo ustaljenu, pojavu skoro da i ne postoji. Nema sumnje da ćemo poslje-dice osjetiti svi.


14

Šta nam je donio 3.oktobar 2010. godine

Politika

Razjedinjeni i zbunjeni mi Bošnjaci smo 3.oktobra glasali za druge narode i druge političke opcije. Ojačali smo srpski secesionizam, Hrvate smo počastili najboljom hedijom, dali smo im odličan povod za opravdano traženje trećeg entiteta, a još pride smo iz mrtvih u život vratili zadrte ateističke snage

Piše: Ezher Beganović

Konačno smo dočekali da se završe i ti, kako su mnogi ocijenili, presudni izbori za

Bosnu i Hercegovinu. Ako je sudi-ti po izbornim rezultatima zaista bi ovi izbori mogli presuditi Bosni i Hercegovini. U prošlom broju Saffanajavili smo da se i prije izbora zna-ju gubitnici, odnosno sa sigurnošću smo najavili da će Bošnjaci u nedje-lju, 3. oktobra izgubiti te presudne izbore. Sa žaljenjem moramo kon-statirati da smo bili u pravu. Boš-njaci su jedini gubitnici a svi ostali su pobjednici.

Država je stala na pola puta

Razjedinjeni i zbunjeni mi Bošnjaci smo 3. oktobra glasali za druge narode i druge političke opci-je. Ojačali smo srpski secesionizam, Hrvate smo počastili najboljom he-dijom, dali smo im odličan povod za opravdano traženje trećeg entite-ta, a još pride smo iz mrtvih u život vratili zadrte ateističke snage koje se

vole skraćeno zvati SDP. Istine radi, bošnjački političari su najodgovor-niji za to, jer je naš narod rasuo svoje glasove i na taj način omogućio po-bjedu ujedinjenim srpsko-hrvatskim političkim opcijama. Međutim, ni to nije najveći problem, jer da ima volje kod bošnjačkih političara, sve bošnjačke političke opcije bi uje-dinjene u jedan probosanski blok ipak mogle imati dovoljno snage da se suprotstave svim izazovima koji stoje pred Bosnom i Hercegovinom. Nažalost, nakon izbora bošnjački političari su se još više podijelili i oslabili političku snagu našeg naro-da. Zbog ličnih sukoba lideri boš-njačkih stranaka ne žele da pristanu na sklapanje svebošnjačke koalicije. Sve je podređeno ličnim interesima. Radi vlasti pristaje se na nerazumne koalicije. A šta to znači u praktič-nom smislu kada je u pitanju interes Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda?

U skladu sa izbornim rezultati-ma secesionističke snage personali-zirane u političkim predstavnicima srpskog naroda iz Republike Srpske i hrvatskog naroda koje će predstav-ljati nikad jači HDZ, odlično stoje u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Bez njihove saglasnosti ništa se neće moći pokrenuti sa mrtve tačke, od-nosno sve će biti zakočeno dok se nji-hovi interesi ne ispune. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je po-hovi interesi ne ispune. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je po-hovi interesi ne ispune. Predsjednik

ručio da je partnerstvo sa SNSD-om neupitno i da bez HDZ-a BiH i SNSD-a nije moguće sastavljati bilo kakvu vlast na nivou države: “Imate najjaču stranku kod Srba, to je SNSD, imate najjaču stranku kod Hrvata, to je HDZ BiH. Mislim da se vlast neće moći formirati bez naj-jačih stranaka, ali će nam ovaj put trebati jako dugo vremena. Volio

bih da to uradimo u sljedeća dva-tri mjeseca, međutim, kada sam vidio rezultate nisam previše optimisti-čan. Mi ćemo razgovarati sa veći-nom stranaka, sigurno ću se sresti sa Dodikom u sljedećih desetak dana, a nastojaću da se sretnem i sa jed-nim brojem predsjednika stranaka s bošnjačkim predznakom. Nisam mislio da ću to ikada kazati, ali ne vjerujem da ćemo u ovoj godini na-praviti iskorak”. Također, ugledni svjetski mediji rezultate proteklih izbora tumače u smislu da Bosna i Hercegovine neminovno srlja u ćorsokak.

Sunovrat zeleno –crvene koalicije

Osim potrebe što bržeg i kva-litetnijeg konstituiranja vlasti na državnom nivou pred Bosnom i Hercegovinom se nalaze neminov-ne ustavne reforme. Bez kvalitet-nih ustavnih reformi i bez rješava-nja drugih važnih pitanja Bosna i Hercegovina će upasti u veliku kri-zu. Radi pokretanja procesa reformi u Bosni i Hercegovinu iduće sed-mice stiže Hillary Clinton, držav-ni sekretar Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj segment naše buduć-nosti je važniji čak i od kvalitetnog konstituiranja vlasti na državnom nivou. U ovaj važni proces Srbi i Hrvati ulaze na krilima velike izbor-ne pobjede i sa postignutim punim nacionalnim jedinstvom. I jedni i drugi dobro znaju šta žele posti-ći. Svi Srbi u Republici Srpskoj su saglasni da je interes njihovog enti-teta neprikosnoven. Milorad Dodik ima puni mandat svog naroda i svih političkih opcija srpskog naroda da u navedene reforme uđe sa jasnim i beskompromisnim pozicijama da se u sve smije dirati samo u Republiku

Povampirenje srpsko-hrvatskog secesionizma i agresivnog ateizma


15

Povampirenje srpsko-hrvatskog secesionizma i agresivnog ateizma


Početkom aprila ove godine u 265. broju Saffa objavili smo Saffa objavili smo Saffa

analizu o tome kako su Federalna televizija i SDP sklopili savez oko sprovođenja zajedničke predizbor-ne kampanje u cilju postizanja po-bjede SDP-a na općim izborima 3. oktobra ove godine. Analizu smo

Islamske zajednice u BiH, iznoše-njem tačnih, polutačnih i gomilu lažnih informacija o kriminalu bošnjačkih političara Hadžiome-rović je svojom televizijom sludio bošnjački narod koji je u svakom bošnjačkom političaru vidio poten-cijalnog lopova. Svi su bili loši osim Željka Komšića, Zlatka Lagumdži-cijalnog lopova. Svi su bili loši osim Željka Komšića, Zlatka Lagumdži-cijalnog lopova. Svi su bili loši osim

ja, Jasmina Imamovića i brojnih drugih komunističkih zvijezda. Sjetimo se kada je Hadžiomerović krajem prošle godine u specijalnoj emisiji “60 minuta” objavio detalje sakrivanja Ratka Mladića. Od svih političara on je u tu emisiju zov-nuo samo Željka Komšića. Takvim političara on je u tu emisiju zov-nuo samo Željka Komšića. Takvim političara on je u tu emisiju zov-

medijskim efektima Bakir Hadžio-merović je SDP-ove političare pro-movirao u velike patriote, poštene političare i slično. Koliko je uradio za SDP, Bakir Hadžiomerović zaslu-žio je da mu sagrade kule i gradove. Ne vjerujemo da je Hadžiomerović za džaba radio za SDP. Nema sum-nje, hajrovao je on tu dobro.

dalje piše, “Zbog podjele među boš-njačkim biračkim tijelom HDZ BiH je ove godine ostvario najbolji rezultat u Srednjobosanskoj županiji. Tamo je ova stranka osvojila više od 14.000 glasova što će donijeti osam manda-ta”. Tako će HDZ po prvi put imati premijera Srednjobosanskog kanto-na, ministra policije, te brojne druge značajne mandate u vlasti. Također, ova pobjeda je za HDZ još veća kad se uzme u obzir da oni ulaze u proces odlučne borbe za treći entitet. U tome će im svakako dobro doći što će vla-dati srednjom Bosnom.

naslovili “SDP i FTV zajedno do cr-venog oktobra”, a na naslovnici smo istakli da se SDP i FTV spremaju za “Crvenu oktobarsku revoluciju”. Mož-da je tada neko od naših čitaoca pomi-slio da smo naivni i da nismo dobro informirani. Međutim, nakon što smo konačno saznali rezultate tek završe-nih općih izbora i nakon što je SDP proglasio veliku izbornu pobjedu svi smo se mogli uvjeriti koliko smo bili u pravu. Kada bi tražili najzaslužnijeg pojedinca za SDP-vu pobjedu onda bi to morao biti Bakir Hadžiomerović, urednik emisije “60 minuta”. Bakir Hadžiomerović je od Federalne televi-zije napravio privatnu televiziju SDP-a. On to nije uopće krio, čak naprotiv otvoreno je rekao da se zalaže za do-lazak SDP-a na vlast. Kontinuiranim medijskim podvalama i manipulaci-jama Bakir Hadžiomerović je zajedno sa svojim kolegama iz redakcije FTV-a uspio izvršiti utjecaj na javnost, tačni-je rečeno uspio izvršiti jak utjecaj na bošnjački narod. Stalnim blaćenjem

Jedan od najboljih pkazatelja da su Bošnjaci kao nikada do sada

poraženi na ovim općim izborima je pobjeda HDZ-a u Srednjobosan-skom kantonu. Po prvi put nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, odnosno od kada postoje kantoni HDZ je uspio ubjedljivo pobijedi-ti Bošnjake u Srednjobosanskom kantonu. A zašto su pobijedili, na ovo pitanje najbolji odgovor ponu-dio je zagrebački Večernji list. U tekstu sa velikim naslovom “Zbog podjele među Bošnjacima HDZ BiH pobjednik izbora”, Večernjak

I bi crvena oktobarska revolucija

Pobjeda HDZ-a u Srednjobosanskom kantonu najbolji pokazatelj šta su Bošnjaci sami sebi uradili svojim nerazumnim podjelama

Srpsku ne smije niko ni da gleda. Velikom pobjedom HDZ-a Hrvati su mnogo ojačali svoje pozicije. Imaju odličan sporazum sa srpskim političkim opcijama koje personifi-cira Milorad Dodik, koji žarko želi stvaranje trećeg hrvatskog entiteta jer zna da bi na taj način olakšao put ostvarenja svog sna o nezavisnosti Republike Srpske, odnosno raspa-da Bosne i Hercegovine. Bošnjaci u ovaj proces ulaze slabiji nego ranijih godina. Već skoro sklopljena zeleno – crvena koalicija SDA i SDP-a ne može biti adekvatan bošnjački od-govor, odnosno ovoj koaliciji se ne može vjerovati. Zar smo zaboravili na šta je sve Sulejman Tihić rani-jih godina bio spreman. Sve što je bilo ponuđeno iz međunarodne za-jednice, bez obzira koliko su to bila loša rješenja po interes BiH i boš-njačkog naroda, Sulejman Tihić je odmah prihvaćao. Sulejman Tihić je prihvaćao sve prijedloge Milorada Dodika i Dragana Čovića o preu-je prihvaćao sve prijedloge Milorada Dodika i Dragana Čovića o preu-je prihvaćao sve prijedloge Milorada

stroju Bosne i Hercegovine. Bez ob-zira što su ti prijedlozi išli u smjeru ozakonjenja stvaranja trećeg enti-teta. Bošnjački NAROD ZNA ka-kav je Sulejman Tihić (zna i Tihić da narod nema povjerenja u njega, zato se nije smio kandidirati na pro-teklim izborima, zna da bi izgubio). Neko će reći da sada imamo Bakira Izetbegovića. Jeste, imamo Bakira Izetbegovića, međutim zna se ko se pita u SDA. Kada je u pitanju SDP i tu su stvari jasne. SDP će is-puniti svaki zahtjev međunarodne zajednice. Interes bošnjačkog naro-da nije na dnevnom redu SDP-ovih političkih prioriteta. Uostalom, dovoljno je vidjeti kako je među-narodna zajednica dočekala poraz Harisa Silajdžića. Međunarodna zajednica ne krije svoje oduševljenje što je Haris Silajdžić izgubio izbore. Za njih je to historijska šansa. U toj radosti međunarodne zajednice se krije opasna zamka. Ti hladno – sračunati međunarodni političari se raduju samo kada je nešto u njihovu korist. A o kakvoj koristi se radi vje-rovatno ćemo ubrzo saznati.

Ne želimo širiti neosnovani pe-simizam. Međutim, kad se realno sagledaju stvari, zbog svega nave-denog, postoji velika opasnost da će se predstojeće reforme realizira-ti na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Uostalom, živi bili pa vidjeli. Kako smo glasali tako smo i dobi-li, ostaje nam da gledamo i čekamo kranje rezultate svojih ruku djela.

16 8. oktobar - 30. ševval

SDA zloupotrebljava povjerenje svojih najvjernijih glasača ulazeći u koaliciju sa komunjarama iz SDP-a

Povampirenje ateizma

Pobjeda SDP-a na općim izbori-ma bila je preveliko iskušenje za

poraženu SDA, čiji lider Sulejman Tihić odavno željno žudi da ove dvije stranke konačno postanu pri-sni koalicioni partneri. Nakon što su se jedva spasili katastrofalnog poraza, političari SDA najviše žele u koaliciju sa SDP-om. Za razliku od ranijih godina danas je teško naći nekog iz SDA ko ne odobrava sklapanje koalicionog sporazuma

Najsretniji zbog pobje-de SDP-a na općim

izborima su bh. ateisti koji su dočekali svojih pet minuta. Naši ateisti su do sada bili jaki medijski, a bili su solidni i u nevla-dinom sektoru. U prote-klom periodu agresivni ateizam u BiH je izveo brojne napade na islam i muslimane. Njihovi na-padi nisu imali veći učinak a glavni razlog za to je što osim medija i ne-vladinog sektora nisu imali podršku u vlasti. Sjetimo se šta su sarajevski atesiti činili sve na zaustavljanju građenja džamija u Sarajevu, na protjerivanju islamske vjeronauke iz škola i vrtića. Sve njihove akcije je podržavao a počesto i predvo-dio SDP Bosne i Hercegovine. Da je SDP bio na vlasti u Sarajevskom

sa SDP-om. Iz njihovih nastupa se vidi da oni sa SDP-om žele sklopi-ti koaliciju samo kako bi sačuvali svoje fotelje. Unaprijed su se pre-dali SDP-u. Tako da već sada SDP diktira uvjete te koalicije. Po svemu sudeći SDA će prihvatiti sva uvje-tovanja samo da ostanu u vlasti. Proteklih dana smo razgovarali sa brojnim glasačima SDA. Svi oni su šokirani odlukom SDA da sklapaju koalicije sa SDP-om. “Da smo znali da će se ponašati na kraju ni mi ne bismo glasali za njih”, kažu naši sa-govornici, najvjerniji glasači SDA. Upravo na ovu kartu igra SDP. Lo-kalni izbori su za dvije godine. Ako SDP uspije u svojim namjerama, ovu koaliciju će iskoristiti da SDA izgubi što više povjerenja kod svojih najvjernijih glasača. FTV već ima uhodane metode kako da za SDP odradi taj posao. Ako to uspiju put do pobjede na lokalnim izborima im je otvoren. I na kraju, svi u SDA znaju da većina Bošnjaka koji su glasali za njih nikako ne prihvata da SDA uđe u koaliciju sa okorje-lim komunističkim mozgovima iz SDP-a.

kantonu, islamska vjero-nauka nikada ne bi bila uvedena u sarajevske vrti-će a sigurno bi se povukla i iz sarajevskih osnovnih i srednjih škola. Arzija Mahmutović bi završila u zatvoru. Islamska zajed-nica bi imala problema sa izgradnjom zgrade Rija-seta. SDP-ova pobjeda na izborima je već povampi-

rila ateizam u Federaciji BiH, naro-čito u Sarajevu. Gotovo smo sigurni da će, naprimjer, islamska vjerona-uka iz sarajevskih vrtića biti veoma brzo izbačena. A onda će doći na red sve ostalo sa čime se ne slažu agresivni atesiti. Oni se posljednjih godina žale da su najugroženiji sloj građanskog društva. Došlo je i nji-hovo vrijeme, sad će oni malo druge ugrožavati.


na izborima u izbornim jedinica-ma za Republiku Srpske. Kakva bošnjačka politika takav i izborni rezultat. Po svemu sudeći, nakon sabiranja svih glasova Bošnjaci u Narodnoj skupštini Republike Srpske neće imati više od tri– četiri mandata. Podsjećanja radi, nakon prvi poslijeratnih izbora Bošnjaci su u Narodnoj skupštini RS-a imali 20 poslaničkih man-data. Toliko o bošnjačkoj politici i bošnjačkim političarima.

čićevom strankom. Sutradan je u medijima osvanula izjava Sulejmana Tihića da nema govora da će SDA ići u savez sa Radončićem. Ovoj Ti-hićevoj samovolji Bakir Izetbegović se odmah i bez pogovora povino-vao sluganski mijenjajući svoj stav. Ovakav stav Bakira Izetbegovića je iznenadio mnoge, sve one koji su mislili da će on ako bude pobijedio razmišljati svojom a ne Tihićevom glavom. Nažalost, svi govori da je Bakir Izetbegović pristao da bude obični poslušnik Sulejmana Tihića.

Kandidiranjem Bakira Izetbego-Kandidiranjem Bakira Izetbego-Kvića za mjesto člana Predsjed-Kvića za mjesto člana Predsjed-Kništva BiH SDA je odmah uspjela povratiti povjerenje kod velikog broja Bošnjaka što se odrazilo na ovim izborima. Da je umjesto Ba-kira Izetbegovića kandidat za mje-sto člana Predsjedništva BiH ispred SDA bio Sulejman Tihić, SDA bi doživjela totalni poraz. Međutim, već prvu noć, nakon što je saznao da je pobijedio, Bakir Izetbegović je izjavio da će SDA vjerovatno koali-rati sa SDP-om a da nikako neće sa

Fahrudin Radončić sa svojom strankom nije postigao želje-

ni rezultat. Umjesto uspjeha iza Radončića je ostala teška poslje-dica podjele Bošnjaka. Za sada je to tako, jedino što je vidljivo da je njegova stranka uradila je da su pridonijeli podjeli Bošnja-ka i na taj način omogućili po-bjedu HDZ-a i SDP-a.

Osim srednjobosanskog primjera, poraz Bošnjaka u Republici Srp-

skoj je još jedan od nepobitnih doka-za teškog poraza bošnjačke politike na ovim izborima. Prema rezultati-ma izbora Bošnjaci u Republici Srp-skoj prestaju biti bilo kakav politički faktor u ovom dijelu zemlje. Ionako malobrojne bošnjačke povratnike u Republici Srpskoj naši političari su dodatno razbili i sludili svojim neje-dinstvenim nastupom. Brojne poli-tičke partije su samostalno nastupile

strankom Fahrudina Radončića. Neko-liko dana ranije u emisiji “60 minuta” Bakir Hadžiomerović je rekao da SDA nema ništa protiv koalicije sa Radon-

Bošnjaci u Republici Srpskoj prestaju biti bilo kakav politički faktor

Bakir Izetbegović je ponizni poslušnik Sulejmana Tihića

Savez za bolju budućnost nosi veliki dio odgovor-nosti za podjelu Bošnjaka

Stranka za BiH je požnjela plodove svoga nerada

Haris Silajdžić se na najgori na-čin uvjerio šta narod misli o

njemu i njegovoj stranci. Niko ne sumnja u njegov patriotizam i iskre-nost prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Međutim, vodeći veli-ku politiku Haris Silajdžić je zabo-ravio šta mu rade stranačke kolege, odnosno nikako nije htio prihvatiti da je oko sebe okupio skupinu opa-

snih tipova sa kojima nikako nije imao šansu da zadrši povjerenje kod bošnjačkog naroda. Sve što je on pozitivno radio ostali u Stranci za BiH su uglavno poništavali svo-jim kriminalom i mutnim radnja-ma. Iako je izgubio izbore, ima još izbora, nije kasno da shvati šta mu je činiti. Stranka za BiH je požnjela plodove svoga nerada.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Velikohrvatskoj politici odgovara legitimiranje tzv. trećeg entiteta, a što se realizira kroz bošnjački izbor Željka Komšića. Je li onda moguće da su SDP i velikohrvatska politika u dosluhu? Izborno nasilje SDP-a odrazilo se i na rezultate za bošnjačkog člana Predsjedništva, budući da su mnogi glasovi koji bi ovdje odlučivali, usmjereni na nebošnjačku adresu

Piše: Fatmir Alispahić

Rezultati izbora 2010 tragično Rezultati izbora 2010 tragično Rnas vraćaju u 2000. godinu Rnas vraćaju u 2000. godinu Rkada je bošnjački narod sebi Rkada je bošnjački narod sebi Rnatovario na vrat vlast SDP-Alijanse, koja ga je progonila, vrijeđala i ljagala za veze sa tzv. islamskim terorizmom. Obistinila se slutnja da će ispiranje mozgova bošnjačkom narodu, preko okupiranih radio-televizijskih servisa, proizvesti kritičnu masu autodestruk-tivnih, samomržnjivih Bošnjaka, spremnih da glasaju za progonitelje bošnjačkih vrijednosti. Unazad ne-koliko godina možemo u društvenoj zbilji prepoznati islamofobiju u Boš-njaka, a sada je taj patološki stav – o

preziranju sebe – dobio političku ma-terijalizaciju, u vidu revitalizacije La-gumdžijinog SDP-a.

Kako je moguće da se za sedam-osam godina po-zaboravljaju sva zla koja je Bosni i Bošnjacima nanio SDP, partija koja živi od bošnjačkih glasova, a vlada u ime Srba i Hrvata?! Da je SDP sa svoga čela maknuo Zlatka Lagumdžiju, kao personifikaciju bošnjačke islamofobije, da se SDP ma čime ogradio od proganja-nja Bošnjaka, da je SDP makar jednom ustao u za-štitu, recimo, nane Fate Orlović, da je reagirao u povodu brojnih napada na bošnjačke povratnike, itd. – pa da čovjek pokuša naći racionalnu vezu sa ozbilj-nim bošnjačkim opredjelje-njem da se glasa za SDP?! Namjesto toga, SDP je na-stavio utabanim putem slu-žiti velikosrbima i velikohr-vatima, a što su Bošnjaci, umorni od nametanja kri-vice, razumjeli kao put u Evropu. Kada su Bošnjaci 2000. glasali za SDP, bilo je to svjedočenje demokratske superiornosti u odnosu na druge, jer su samo Bošnjaci glasali za promjene. Ko je mogao pretpostavi-ti da će se vladajuća partija okrenuti protiv svojih birača? Kazna je stigla ubrzo, na vlast je, iz straha od SDP-a, bez ikakve zasluge, vraćena SDA, ali

su ostale trajne posljedice – jer je u ime tzv. depolitizacije rastjeran pa-triotski kadar iz tužilaštva, policije i

ostalih institutcija, a postav-ljeni su iskompleksirani po-slušnici Beograda i Zagreba. Napravljena je aparatura usmjerena da u narednim godinama prebriše povi-jest, tako da nova generacija Bošnjaka uglavnom nema pojma o općim mjestima SDP-ove vladavine, tipa, nosanja zaklanih krmadi po džamijskim haremima ili zabrane upotrebe selama. Ne samo da se zaboravilo šta je bilo, već se ta kritična masa zaboravnih Bošnjaka ponovo regrutirala u SDP-ovo biračko tijelo, posve uvjerena da će ih Zlatko Lagumdžija odvesti u bolju budućnost. A kako izgleda ta budućnost? Kao u Tuzli, recimo, gdje gradom sa 90 odsto bošnjačkog življa vlada preko 50 odsto Srba i Hrvata koji su na funk-cionerskim pozicijama. Riječ je aparatheidu nad Bošnjacima, koji je pose-ban utoliko što ga Bošnjaci maksimalno prihvataju i ne bune se zbog instituciona-

lizacije svoje niže vrijednosti. Pa ni Crnci u Pretoriji nikad nisu pristali na ovo na šta su pristali Bošnjaci! Sva druga seljakanja bošnjačkih glasova na Izborima 2010 ne nose patološku, umobolnu dimnenziju, kakvo ima

Bošnjaci prave hrvatski entitet

U čemu je štos? U tome što

velikohrvatskoj politici

odgovara legitimiranje

hrvatskog prava na

separatizam, na uokviravanje

tzv. trećeg entiteta, a što

se realizira kroz bošnjački

izbor Željka Komšića.


19

ovo pristajanje ogromnog broja Bošnjaka da glasa-ju za SDP, uprkos tolikim dokazima koji ovu partiju očitavaju kao marionetsku polugu u razbaštinjenju i razmuslimanjenju bošnjač-kog naroda.

Izborni vandalizam

Centar problema zove se: Željko Komšić. Odaslao

Centar problema zove se: Željko Komšić. Odaslao

Centar problema zove

je Komšić nekoliko efek-tnih patriotskih poruka, koje su za-grijale bosansko srce. Branio je Bosnu kao malo ko na bošnjačkoj političkoj sceni. Dok su se u Bošnjaka zalegle kukavice, koja više nisu smjele povi-siti ton na Beograd, dotle je Komšić progovorio osjećajima mnogih bo-sanskih patriota. U nekoliko situacija njegovi su istupi došli kao mehlem na ranjenu dušu. Ako je glumio, dobro je glumio, ako je to bilo iz računa, halal mu bilo, jer bošnjački kandidati nisu ni iz računa smjeli Beogradu odbrusi-ti. Međutim, za Komšićev boravak u Predsjedništvu, u prvom, a evo i u dru-gom mandatu, vezane su kriminalne okolnosti u koje je navučen bošnjački narod. Komšić se bira kao Hrvat, a ne kao Bosanac. Njega trebaju birati Hrvati, a ne Bošnjaci. Jer, ako ga bi-raju Bošnjaci, onda je to ugrožavanje prava hrvatskog naroda da bira svoga člana Predsjedništva. A ako Bošnjaci negiraju Hrvatima to pravo, onda im istodobno legitimiziraju pravo na tzv. treći entitet. Praktično, i prvi, i drugi put, Komšić u Predsjedništvo

ulazi preko bošnjačkih gla-sova, što znači da Bošnjaci u Predsjedništvu imaju dva bošnjačka člana, a da Hrvati nemaju ni jednog. Kada su u SDP-u isturili Željka nemaju ni jednog. Kada su u SDP-u isturili Željka nemaju ni jednog. Kada

Komšiča za hrvatskog člana Predsjedništva, ali ne i kan-didata za bošnjačkog člana Predsjedništva, automatski su pozvali svoje birače, ali i sve druge, da ugroze pra-vo Hrvata da biraju svoga člana Predsjedništva, jer su

bošnjačke glasove usmjerili na Željka člana Predsjedništva, jer su

bošnjačke glasove usmjerili na Željka člana Predsjedništva, jer su

Komšića. Riječ je o prvorazrednom političkom vandalizmu, jer se primje-njuju pravila građanske demokratije tamo gdje je definirano pravo svakog naroda da bira svog predstavnika.

Jedno je smatrati da sadašnje rješe-nje gdje svako bira sebi nije dobro, da bi bolje bilo da svi biraju sve, a drugo je konkretnim zahvatima udariti na jednakopravnost jednog bh. naroda, kojemu se odriče pravo da izabere svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Začudo, navodna demokratska javnost je ostala nijema na ovo bje-lodano ugrožavanje hrvatske jedna-kopravnosti. Osobno sam na neko-liko skupova i kroz nekoliko medija objašnjavao Bošnjacima kako je ružno ulaziti u tuđu kuću i u toj kući uređi-vati stvari po svome nahođenju. Pitao sam ih – kako bi se oni osjećali da im Hrvati izglasaju bošnjačkog člana Predsjedništva?

Za divno čudo, hrvatske stranke nisu dizale preveliku galamu oko ove SDP-ove hajdučije. Bilo je nekoliko

Bošnjački izbor Željka Komšića

je određen demokratskom i nacionalnom nepismenošću, ali i vječnom bošnjačkom čežnjom da

vide jal Srbina jal Hrvata koji voli Bosnu i

Hercegovinu.


HDZ-ovih prigovora, tek toliko da se zna kako su Hrvati ugroženi, i to je sve. A ozbiljnost ovog zadiranja u hrvatsku jednakopravnost je tako ve-lika, da je i u godinama prije zahtije-vala javne rasprave i stručne eksperti-ze. Nije valjda da HDZ-u, i jednom i drugom, odgovara da im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva?! Bitna je razlika između HDZ-ovskog oglaša-vanja da je počinjeno izborno nasilje nad Hrvatima, i konkretnih akcija da se to nasilje spriječi. U čemu je štos? U tome što velikohrvatskoj politi-ci odgovara legitimiranje hrvatskog prava na separatizam, na uokvirava-nje tzv. trećeg entiteta, a što se rea-lizira kroz bošnjački izbor Željka nje tzv. trećeg entiteta, a što se rea-lizira kroz bošnjački izbor Željka nje tzv. trećeg entiteta, a što se rea-

Komšića. Je li onda moguće da su SDP i velikohrvatska politika u do-sluhu? Naravno, oduvijek su bili u dosluhu jer je SDP, nakon odlaska Nijaza Durakovića iz ove partije, po-stao marioneta iz Karađorđeva. Je li moguće da su Bošnjaci koji su glasa-li za Željka Komšića blećci koji su, moguće da su Bošnjaci koji su glasa-li za Željka Komšića blećci koji su, moguće da su Bošnjaci koji su glasa-

ugrožavajući Hrvate, dali za pravo Hrvatima da prave tzv. treći entitet? Zato Bošnjaci prikupljaju pare za cr-nogorskog pisca Nikolaidisa kad ga tuži Emir Kusturica, ali ne znaju za sudske troškove i zatvorske dane bo-sanskih heroja koji truhnu u dejton-skim zatvorima. U toj čežnji Bošnjaci pogubiše i svoje ljude i svoje ciljeve, kao što su upravo navučeni na SDP-ovu, velikohrvatsku podvalu o legiti-miranju hrvatskog separatizma.

Narodni pobjednik

Izborno nasilje SDP-a odrazilo se i na rezultate za bošnjačkog člana Predsjedništva, budući da su mnogi glasovi koji bi ovdje odlučivali, usmje-reni na nebošnjačku adresu. Po karak-teru bošnjačkih glasova koji su otišli Komšiću može se pretpostaviti kako bi ti glasovi bili raspoređeni među bošnjačkim kandidatima. To su oni proleterski glasovi titonostalgičara, koji u mogućnosti da Meho glasa za Jovu vide otjelotvorenje ideala komu-nističkog vremena. Oni su ushićeni, raspjevani, poletni, jer za njih nema veće sreće nego ne pripadati svome narodu, već služiti narodu kojemu ne pripadaš, na ma koji način. Ako bi takvi mentalni sklopovi bili zadr-žani unutar bošnjačkog izbora, onda nema dileme da ove glasove ne bi do-bio Bakir Izetbegović, kao sin Alije Izetbegovića, već bi ti glasovi bili raspoređeni na nešto mekšeg Harisa Silajdžića i još mekšeg Fahrudina Radončića. To bi taman donijelo

ono malo procenata koliko je trebalo Radončiću da pretekne Izetbegovića. No, bilo kako bilo, izbor Željka Radončiću da pretekne Izetbegovića. No, bilo kako bilo, izbor Željka Radončiću da pretekne Izetbegovića.

Komšića ima legalitet, ali ne i legiti-mitet. U tom smislu je i izbor Bakira Izetbegovića legalan. Fahrudin Radončić tek može žaliti za nijansa-ma koje su odlučile pobjednika, ali se ne može osjećati poraženim. Izborno nasilje SDP-a je definitivno generiralo neprincipijelnosti i učvrstilo nekruni-sani tzv. treći entitet. Bošnjačka poli-tička scena je pretrpjela najveće štete i nedorečenosti.

Sa porazom Harisa Silajdžića gubi se značaj njegove Stranke za BiH. Ta problematična Stranka svakako je bila giviht oko Silajdžićevog vrata. Nije Silajdžić bio toliko loš, da pretrpi takav poraz, ali je bio dovoljno lijen, nepokretan, nenarodan, da narod ne osjeti u njegovom reizboru fluid pa-žnje i ljubavi. Više sam ja, kao običan pisac, putovao po Bosni i susretao se s narodom, nego on kojemu je to obaveza. Jedno je kad ja sam putujem noću po istočnoj Hercegovini, a dru-go je kad on, koji ima svu pratnju i bezbjednost, ne ode ni do Trebinja, ni do Stoca, ili neke druge bošnjačke pe-riferije. U narodu je bila zrela potre-ba da osjeti ljubav, a Silajdžić taj dar nije imao. Zato su u igri ostali Bakir Izetbegović, u ime oca Alije, koji je s narodom izgradio tu emotivnu vezu u razumijevanju i osjećanju problema, i Fahrudin Radončić koji je zračio no-vom energijom i uvažavanjem naroda. Ruku na srce, nisu se ni Izetbegović, a ni Radončić, pretrgli oko obilaženja naroda, ali su makar djelovali u skla-du sa narodnim očekivanjima.

U odnosu na poljuljan ugled SDA u narodu, pobjeda Bakira Izetbegovića je veliko iznenađenje. Autoritarna pozicija Sulejmana Tihića, njegovi napadi na Islamsku zajednicu, lici-tiranje sa bošnjačkom žrtvom, usto-ličenje i podržavanje katastrofalnog Sadika Ahmetovića, kao bošnjačkog Rankovića, itd. – sve je to srozalo SDA u očima Bošnjaka. Ipak, ostao je ogro-man broj stabilnih birača, koji su mo-gli činiti okosnicu Izetbegovićeve po-bjede. Ostatak je došao iz dva izvora: prvi, iz poštovanja prema Aliji, drugi, iz otpora prema Radončiću. Silajdžićev slogan “Naš!” je trebao da upozori kako Radončić nije naš, već je došlo iz Sandžaka, ali se taj slogan zalijepio za Bakira Izetbegovića, koji je ispao više “naš” nego Silajdžić, samim tim što mu znamo babu. To igranje na kartu diskreditacije po osnovu sandžačkog porijekla zaslužilo je da bude kažnjeno, ali, treba biti i prezreno za sva vremena, jer mi Bošnjaci nismo Srbi pa da nas sa Rusima ima 300 miliona. Bošnjak iz Sandžaka i Bošnjak iz Bosne jednaku sudbinu dijele, i onaj ko to ne prihvata, zavređuje zaborav.

Sa pobjedom Bakira Izetbegovića poraženi su delegati sa Kongresa SDA koji su za predsjednika izabrali Tihića, a ne njega, jer se, evo, u kalkulaciji sa prošlom izborima, ispostavilo da narod neće Tihića, već hoće Izetbegovića. S obzirom da nas čeka mračan period obnove policijske države i progona boš-njačkog naroda, nama bi od koristi bila jaka i narodna SDA. Bakir Izetbegović je dosad izbjegavao konflikte unutar stranke, računajući da bi mogao posta-ti gubitnik. Ali, sada je pobjednik.


21

U Bosni i Hercegovini je sve moguće

Skandalozno


U masovnoj tuči pristalica vehabij-U masovnoj tuči pristalica vehabij-U skog pokreta sa mladićima koji U skog pokreta sa mladićima koji U su sjedili u jednom mostarskom U su sjedili u jednom mostarskom U kafiću pet osoba je povrijeđeno od kojih je jedno u životnoj opasnosti’’, glasila je prva vijest o nemilom događaju u Mosta-ru kada je 15. jula prošle godine ubijen rahmetli Magdi Dizdarević. U nastavku vijesti, koju je plasirala velikosrpska novin-ska agencija Srna, dalje se navodi “kako građani Mostara, koji žive u dijelu u ko-jem se desila tuča, od straha ne mogu ži-vjeti od vehabija.’’ Velikosrpska novinska agencija Srna je na ovaj način unaprijed izmišljala alibi za ubice Magdija Dizdare-vića usmjeravajući svu pažnju na, za njih, mrski vehabizam. Nakon što je javnost konačno saznala da je ubijeni Magdi Diz-darević pripadao skupini iskrenih vjerni-ka, koje u BiH pogrdno zovu vehabijama, a ne, kako su to podmetnuli iz velikosr-spke Srne, skupini mladića koja je mirno sjedila u kafani odmah se sve utišalo. Ubi-stvo Magdija Dizdarevića odjednom više nije bilo važno. Umjesto da proganjaju ubicu Igora Salčina, domaći mediji su nas izvještavali kako tom istom Igoru Salči-nu prijete vehabije i kako je njegov život ugrožen. Nakon što je ubijen, smrt Mag-dija Dizdarevića je postala nevažna tema

Kantonalna tužiteljica Gordana Knezović je podigla optužnicu protiv 11 lica za učestvovanje u tuči a niko nije optužen za ubistvo Magdija Dizdarevića, odnosno slučaj Magdija Dizdarevića uopće nije tretiran u navedenoj optužnici. Drukčije rečeno, za ubistvo Magdija Dizdarevića neće niko odgovarati, kao da se nije ni dogodilo

za sve u Bosni i Hercegovini, osim njegove porodice, prijatelja i malog broja svjesnih Bošnjaka. Međutim, vrhunac sramnog odnosa spram ubistva Magdija dogodio se ovih dana kada je pred Kantonalnim sudom u Mostaru pokrenut sudski pro-ces za tuču u kojoj je 15. jula prošle godine ubijen Magdi Dizdarević. Naime, kan-tonalna tužiteljica Gordana Knezović je podigla optužnicu protiv 11 lica za učestvovanje u tuči a niko nije optužen za ubistvo Magdija Dizdarevića, odnosno slučaj Magdija Diz-darevića uopće nije tretiran u navedenoj optužnici. Prema šturim saopćenjima za javnost kantonalna tužiteljica Gorda-na Knezović je navela da zbog nedostatka dokaza nema koga optužiti za smrt Magdija Diz-darevića. Tužiteljica Knezović je ovako odlučila iako je mo-starska policija prošle godine podnijela izvještaj protiv Igora Salčina za kojeg se pouzdano zna da je ubio Magdija Dizdarevića. Prema našim informacijama, tužiteljica Knezović je porodici rahmetli Magdija Dizdarevića poručila da ne može podići optužnicu protiv Igora Salčina za ubistvo jer ne postoji snimak kako on pe-snicom udara u glavu rahmetli Magdija Dizdarevića a svjedoci koji su to vidjeli za nju nisu validni, odnosno ona nije sigurna da bi uz pomoć svjedoka očevidaca i bez originalnog video zapisa mogla na sudu dobiti tužbu protiv Igora Salčina, zbog čega je odlučila da i ne pokušava podizati bilo kakvu optužnicu protiv Igora Salčina. Igor Salčin je ubio Magdija pred očima najmanje dvadesetak svjedoka, pa ipak, i pored tolikih svjedoka, tužiteljica traži vi-deo zapis na kojem se jasno vidi da Igor Salčin udara rahmetli Magdija. Tako će pravna država Bosna i Hercegovina zabo-raviti da se ubistvo Magdija Dizdarevića uopće dogodilo a ubica Igor Salčin može mirno nastaviti robijati u mostarskom

zatvoru. Također, pouzdano znamo da su sudske i policijske institucije u Mosta-ru odlučile da zaštite Igora Salčina jer je

on sa njima sklopio dogovor da bude njihov doušnik u kri-minalnim krugovima. Osim toga, tužiteljica Gordana Kne-zović i drugi iz sudsko-policij-skih institucija u Mostaru su shvatili da je dobar dio naše javnosti ravnodušan spram ubistva Magdija Dizdarevi-ća, te su zbog toga sigurni da niko neće mrdnuti ni prstom ako se Magdijevo ubistvo za-taška. Zbog ovakvog odnosa države BiH spram ovog ubi-stva slobodno možemo reći da su ovakvoj BiH danas daleko preći ljudi kao što su Igor Sal-čin i njemu slični nego iskreni vjernici muslimani kao što je bio Magdi Dizdarević koji je bio uzoran građanin, nikada nije prekršio nijedan zakon ove države niti je ugrozio bilo čije

pravo. Kada bi postavili stvari drukčije, da

se kojim slučajem dogodilo suprotno, da je neko od tzv. vehabija, ne moramo reći ubio, recimo nanio teške povrede Igoru Salčinu, šta bi onda bilo? U Mostaru bi se digla i kuka i motika, niko ne bi tražio video zapise niti svjedoke, mostarska poli-cija i sud bi reagovali odmah i po hitnom postupku.

Na kraju, s obzirom da su bh. mediji Magdija Dizdarevića predstavili kao veha-biju, neprocesuiranje njegovog ubistva je jasna poruka svima u BiH da ubijanje ve-habija ne mora biti krivično djelo, sve zavi-si od trenutnih okolnosti i potreba države.

Kako god, BiH može zanemariti ubistvo Magdija Dizdarevića, međutim krajnji sud je kod Allaha, dž.š., zaslužena kazna će sigurno stići sve one koji su od-govorni za ubijenja Magdija i za zataška-vanje njegovog ubistva. Ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je pobio cijelo čovječanstvo!

Ponižavajući odnos države BiH prema ubistvu Magdija Dizdarevića

S obzirom da su bh. mediji

Magdija Dizdarevića predstavili

kao vehabiju, neprocesuiranje

njegovog ubistva je jasna poruka svima u BiH da ubijanje

vehabija ne mora biti

krivično djelo, sve zavisi

od trenutnih okolnosti i

potreba države.


22

Tragom ijekavizacije

Društvo

Piše: Safet Kadić([email protected])

B osanski jezik je bitna stavka u postgenocidnom svođenju računa Bošnjaka i traženja

formule obstanka. Da je nekim nesretnim slučajem jedna od no-voizabranih glava troglavog čel-ništva države postala Hlivnjanka Borjana Krišto, njen predstojnik bi vjerovatno postao Božo Mišu-ra iz stare bosanske Rame, koji je svoj zahtjev za trećim kanalom na hrvatskom jeziku na FTV uoči izbora 2006. godine obrazlagao nepojmljivim nebulozama, poput one: Da se mogu slobodno smija-ti na svome hrvatskom jeziku, a da mi se ne smiju oni u Sarajevu. (sic!) Ili: Mi smo sol ove zemlje! Nas Hrvate su u srednjem vijeku zvali ‘dobri Bošnjani’. (sic!) Iako je ova novopečena dama rođena ikavka iz povijesnog ikavskog kra-ja, ubrzo bi uslijedio oštri kurs

Kvaziijekavizam usred ikavske Serhat-Krajine unosi rukovodilac Kulturnog centra u Bihaću, čiji hor pjeva njegovu pjesmu pod nazivom “Dert”, koja ima slijedeće stihove: Djevojka lice umiva/I mnoge suze proljeva, a pravilno i očekivano, s obzirom na rimu, ali i tradiciju, bilo bi: I mnoge suze proliva

trećekanalske hercegbosanske tur-bohrvatske hiperijekavizacije kako bi demonstrirala hrvatsku jezičku vjerodostojnost i pravo-vjernost i uzput se liječila od “ikavskog komplek-sa”. Pripomogli bi joj i neki Bošnjaci sa svojom ‘najboljom tradicijom bo-sanske ijekavice’, među prvima ijekavski jurišnik i prononsirani eksponent velikosrbske jezičke poli-tike Asim Peco, kojemu je glavno zanimanje bilo traženje argumenata za osporavanje i negiranje samosvojnosti bosanskog jezika. Tako je na Simpo-ziju o jezičkoj toleranciji u Sarajevu 1970. godine njegova najvažnija teza bila da “nema nijedne bitne govorne karakteri-stike koja bi se na našem jezičkom tlu mogla pro-glasiti isključivo musli-manskom” (bošnjačkom, op.a.). Ova tvrdnja apso-lutno nije tačna, a da je i tačna u istoj mjeri bi se odnosila i na druge narode, odnosno govornike tadaš-njeg zajedničkog standardnog je-zika pa je simptomatično zašto je izdvojio baš Muslimane (Bošnja-ke) u jeku njihove borbe za naci-onalno priznanje i ravnopravnost u jugoslavenskoj zajednici. Borja-ni bi pripomogli i drugi ‘meritor-ni’ ijekavci, poput orijentaliste dr. Muhameda Hukovića, pa i njihovi anonimni sljedbenici, kakav je je-dan ribar sa Plive u ulozi nadrio-nomastičara.

Sjedeći uz vodu ove modrikaste srednjebosanske rijeke, dobroćud-ni ribolovac krajem proteklog sep-

tembra tumači porijeklo imena rijeke Plive vodite-lju emisije ‘Dopunska na-stava’ Federalne televizi-je, iznoseći nevjerovatnu konstrukciju da je ‘Pliva’ nastalo od ‘pljeva’. Ovaj novopečeni onomastičar i etimolog amater kaže da ova rijeka izvire kod Livna i obrazlaže etimo-logiju hidronima ‘Pliva’ ovako: Pošto je ovo kraš-ki teren, ljudi su nekad davno nastojali ustano-viti gdje će se pojaviti voda sa ovoga izvora pa su u njega sasipali plje-vu. Govorilo se “pljeva, pljeva pa Pliva”. Kao kad bi neki srednjevjekovni alhemičar, držeći u ruci komad olova uzvikivao: olovo, olovo – zlato, na-goneći občinjene gledao-ce da vjeruju kako on u

ruci drži zlato. Vidivši ovu tragi-komičnu scenu, čovjek ne zna bi li se smijao ili bi plakao. Nikada lju-di u ovom kraju nisu mogli govori-ti ‘pljeva’. Da je rekao “pliva pliva, pa Pliva”, to bi imalo smisla, jer riječ ‘pliva’ je podpuno glasovno podudaran sa imenom rijeke Plive i predstavlja izvorni ikavski oblik prema ijekavskom ‘pljeva’, a ovo je, da ponovim, povijesni ikavski kraj. Tek to bi moglo zavarati ono-mastičare i etimologe diletante, a izražajno – bio bi to izkaz na razini Makovih aliteracija u “Kamenom

Kad Plivom pliva pljeva, diva suze proljeva

Vidivši ovu tragikomičnu scenu, čovjek ne zna bi li se smijao ili bi

plakao. Nikada ljudi u ovom kraju nisu

mogli govoriti “pljeva”.


23

Na Simpoziju o jezičkoj toleranciji u Sarajevu

1970. godine najvažnija

teza bila je da “nema nijedne bitne govorne karakteristike

koja bi se na našem jezičkom tlu mogla proglasiti isključivo musliman-

skom” (bošnjačkom,

op.a.).


spavaču”. Ovdi ne može biti riječi o indiciranosti značenja zvukom, jer su ‘Pliva’ i ‘pliva’ pravi homoni-mi. Uostalom, isti glasovni sklop, iz kojeg je izvedena ‘pliva’ (-pliv-), ima morfološka osnova iz koje je izveden i glagol ‘pliviti’ (ijek. plijeviti), koji i značenjem asocira na zajedničko porijeklo: oslobađati zasijane (zasađene) biljke od divijih nametnika, oslobađati kulturu od korova, glavno od sporednog, kao što je oslobađanje zrnevlja od plive (pljeve).

Kvaziijekavizam

Homonimsku osnovu, samo sa drugim formativom glagolske osnove, i naravno, drugim znače-njem, ima i glagol plivati (pliv-a-ti). Također, isti korijen, samo sa prijevojnim stupnjem vokala ‘i’, ‘o’, ‘a’, i srodno značenje, imaju

i glagoli ‘ploviti’ i ‘plaviti’ i pre-ma njima izvedene riječi: vreme-plov, moreplovstvo, moreplovac,

zrakoplovstvo, plovna rijeka, plo-vilo, plovak, plovka (sin. patka) i sl. te splav, poplava, naplavina, plavni val, vodoplavni teren i sl.). Deadjektivni glagol ‘pláviti’ (sa dugim vokalom ‘a’) ima aktivno i pasivno značenje: činiti nešto pla-vim i postajati plav. Ostavljajući u ovoj situaciji po strani poznato tumačenje, po kojem je ime rijeke Plive izvedeno od antičkog naziva ‘Preva’, za mlade bosanske urbane narašćaje, kojima manjka etno-grafskih informacija, neobhodno je objasniti o čemu se radi, pošto se

iz institutskog ‘Rječnika bosanskog jezika’ to ne može saznati, zapravo do-bija se podpuno pogrešna slika, jer se riječ ‘pljeva’ definiše kao ‘prazna zrna’ (sic!). Prvobitno je ova riječ izvorno imala oblik ‘pliva’ (sa kratkosilaznim akcentom na ‘i’, ijekav-ska alternanta ‘pljeva’ sa istim akcentom) i njome se imenovala vihanjem odvojena prhutava ljuska od zrnevlja strvnog žita (pšenica, ječam, zob i dr.) prilikom ređenja, drugim riječima žitna trina, od-padak, nusproizvod u vr-šenju žita. Za razliku od plive (pljeve) od žita, rije-ka Pliva ima dugouzlazni akcenat na ‘i’.

Kvaziijekavizam usred ikavske Serhat-Krajine

unosi rukovodilac Kulturnog cen-tra u Bihaću, čiji hor pjeva njegovu pjesmu pod nazivom “Dert”, koja ima slijedeće stihove: Djevojka lice umiva/I mnoge suze proljeva, a

Nakon netom završenih izbora poznato je troglavo čelništvo

države. Jedna od preživilih glava iz prošlog mandata postala je najjača iako je najmlađa. Kandidat za hr-vatskog člana Predsjedništva Željko iako je najmlađa. Kandidat za hr-vatskog člana Predsjedništva Željko iako je najmlađa. Kandidat za hr-

Komšić dobio je gotovo troduplo više glasova građana nego na proš-lim izborima. Dobio je i gotovo duplo više glasova Hrvata od svoje prve pratilje, ali i troduplo više gla-sova Bošnjaka, nego Hrvata. Poseb-no je znakovito da je dobio duplo više glasova Bošnjaka, nego bošnjač-ki kandidat, što očito pokazuje da

bošnjačko biračko tijelo od etnona-cionalne naginje prema građanskoj perspektivi. Komšić zato kaže da u Predsjedništvu neće predstavljati samo Hrvate, nego i Bošnjake, ali i Srbe. Bit će, kaže, predsjednik svih Bosanaca i Hercegovaca, pa i onih koji nisu glasali za njega. Da bi to postigao, za početak bi mogao na-praviti kompromis, možda tako što bi protukandidatkinju sa izbora za hrvatskog člana Predsjedništva ime-novao za sekretaricu u svom kabi-netu, a srbskog ultrašovinistu Rajka Vasića za njenog prvog zamjenika.

Predsjednik svih Bosanaca i Hercegovaca

pravilno i očekivano, s obzirom na rimu, ali i tradiciju, bilo bi: I mno-ge suze proliva. Osim ovih ijekav-skih samouka, Borjana bi se mo-gla osloniti i na učene Bošnjake, poput orijentaliste dr. Muhameda Hukovića, koji se u svojoj brošuri o bosanskom jeziku kao državotvor-nom elementu Bosne i Hercegovine javno hvali pravilnošću svoga ije-kavskog izgovora: “Na ‘Slavenskom seminaru’ u Zagrebu (1951.g.) prof. dr. Stjepan Ivšić u svojim predava-njima je često mene prozivao da ka-žem kako se pojedina riječ u mom Čajniču izgovara i naglašava. Moji žem kako se pojedina riječ u mom Čajniču izgovara i naglašava. Moji žem kako se pojedina riječ u mom

su odgovori za njega bili meritorni.”No, da li bi Hukovićevi ijekavski odgovori bili meritorni za drugog zagrebačkog profesora istog ime-na, Stjepana Pavičića, koji odluč-no zastupa tezu o migracionom porijeklu ijekavskih govora na tom prostoru u odnosu na prvobitnu ikavicu: “Značajno je, da jekavski govor nije u 17. stoljeću još potpuno osvojio gornje Lijevo Podrinje, iako mu je ono bilo na udaru još od 14. stoljeća. Foča, Čajniče i Goražde u mu je ono bilo na udaru još od 14. stoljeća. Foča, Čajniče i Goražde u mu je ono bilo na udaru još od 14.

svojem starosjedilačkom musliman-skom dijelu još su u tome stoljeću ikavski i nalaze se na prvom stup-nju miješanja s doseljenim jekavci-ma.” Pavičić zaključuje da kreta-ma.” Pavičić zaključuje da kreta-ma.”nja stanovništva sa juga započinju oko sedme decenije 15. stoljeća i nastavljaju se kroz 16. stoljeće da bi se potom naročito intenzivira-la u 18. i 19. stoljeću. Ijekavsku meritornost opovrgava ikavski izkaz njegovog zemljaka iz Čajniča meritornost opovrgava ikavski izkaz njegovog zemljaka iz Čajniča meritornost opovrgava ikavski

Ilije Žižića, izrečen u dnevni-izkaz njegovog zemljaka iz Čajniča Ilije Žižića, izrečen u dnevni-izkaz njegovog zemljaka iz Čajniča

ku RTRS: Mogli bi živit. I pravo starobosansko ikavsko prezime Hukovićeva zemljaka, poznatog košarkaša Vlade Divca, opovrglo bi njegovu ijekavsku meritornost, jer, također, potvrđuje ikavsku prošlost toga kraja. (U takva sta-robosanska prezimena, pored osta-log, spadaju i Zvizdović, Zvizdić, Divković, Zvirkić, Bilić, Bilkić, Slipac, Bilinac, Svitlica, Bida i sl.) Ženski antonim je ‘divica’ u Slipac, Bilinac, Svitlica, Bida i sl.) Ženski antonim je ‘divica’ u Slipac, Bilinac, Svitlica, Bida i

hipokorističkom značenju, kao i njen sinonim ‘divka’. Ovaj oblik je umanjenica od ‘diva’ (ijek. djeva, djevojka), prema muškom antoni-mu ‘div’ (nema ijekavsku alternan-tu) u značenju ‘(neobuzdani) mla-dić, momak u najvećem usponu snage’. Riječ ‘diva’ upotrebljava u 17. stoljeću i fra Matija Divković u deminutivnom i hipokorističkom obliku ‘divica’, a, kao što primje-ćujemo, i sam njegov patronim

Divković izveden je iz istog ko-rijena, kao i riječi: diva – divac, divica, divka, divojka, div, diviji, divjak, divan, divota, divljina. U staroj bosanskoj Rami postoji le-genda o djevojci po imenu Diva Grabovčeva, ali čisto sumnjam da bi njeno ime smili ijekavizirati i Borjana i njen zamišljeni pred-stojnik Božo. Našu ikavsku divu ne treba dovoditi u vezu sa nje-nim homonimom, koji je prisutan u javnom diskursu mada ne treba odbaciti neko njihovo zajedničko daleko praindoevropsko porijeklo. ‘Diva’ u sintagmama poput ‘mu-zička diva’, ‘estradna diva’, ‘f ilm-ska diva’, prema latinskom ‘divus’ – nebeski, božanski, u prvobitnom značenju ‘boginja’, a danas je u bo-sanskom jeziku bliže prenesenom značenju zvi(je)zda, engl. star. Što sanskom jeziku bliže prenesenom značenju zvi(je)zda, engl. star. Što sanskom jeziku bliže prenesenom

se Vlade Divca tiče, danas je on, nažalost, predsjednik OK Srbije, a ne Bosne i, opet nažalost, neki povratnici u Trebinje vežu ga za

f inansiranje izgradnje betonskog košarkaškog igrališća na mjestu čuvene Begove kuće, koju su srbske vlasti tokom agresije sravnile sa ze-mljom, a koja je do rata bila glav-na trebinjska turistička atrakcija, pored Arslanagića mosta. Divac je izvedeno sufiksacijom od ‘div’, a on upravo i izgleda tako. Divovi su do nas doprli iz bajki kao gorostasi nadnaravne veličine i snage, koji obitavaju u netaknutoj prirodi i susrećući se sa ljudima u različitim situacijama.

I nakon ovih izbora teško bi bilo dati precizan odgovor kud plovi ovaj brod, što Bosnom se zove, a kud teče rijeka Pliva znano je od-vajkada: pravo u ambis čuvenim vodopadom u avnojskom gradu Jajcu i tu se gubi u vodama Vrbasa ili, kako bi nadahnuto rekao neki pjesnički razpoloženi posmatrač: plavooka diva (divica) Pliva skače sa litice pravo u naručje zelenoo-kog diva (divca) Vrbasa.

24

Borjana Krišto ni nakon iz-bornog fijaska neće pasti

u zaborav. Ostat će upamćena kao čelnik Federacije, za čijeg je mandata (i uz njenu prešut-nu saglasnost) općinska gra-đevinska inspekcija u njenom rodnom Hlivnu, izvršila rušenje ‘povratničkog’ mesdžida, usred svetog mjeseca Ramazana neza-pamćenom demonstracijom sile i državnog terora nad svojim građanima muslimanima, upo-trebom najsavremenije tehnike, ogromnih i moćnih hirauličnih čekića-bušača betona. Gradnju mesdžida su pokrenuli Bošnjaci povratnici “na svojoj zemlji, u svojoj vjeri”, kako je donedavno glasio već zabačeni slogan stran-ke “od Spahe do Alije”. Srušeni povratnički mesdžid je bila Bor-janina poruka svojim nekadaš-njim komšijama muslimanima, odnosno ‘zemljacima’, ali i svim biračima pa smo sad svi tu gdje smo. Kao vatrena dominikanka ona i njeni rušioci imali su mno-ge povijesne i savremene uzore. Dovoljno je samo pogledati ar-heološke iskopine Bakr-babine džamije i pratećih objekata sa mezaristanom u sarajevskom parku At mejdan podno Bistri-

ka. Taj kompleks su austrijske vlasti 1905. godine jednostavno zatrpale debelim slojem zemlje i napravili park cara Franje Jo-sipa zasadivši po njemu drveće, a 1909. izgradili i muzički pa-viljon za šenlučenje austrijskih oficira. Nakon propasti Austri-je, srbske okupacione vlasti su samo preimenovale lokalitet u park cara Dušana, a partizanske vlasti su sve to ostavile tako “da ne čačkaju po prošlosti”, ali su na drugim mjestima, postupile na isti način, primjerice sa Kalin hadži Alijinom džamijom 1947. godine. Taj prostor u zaleđu sa-rajevske glavne pošte u vrijeme gradonačelnikovanja Dane Ol-bine vlasti su jednostavno po-ravnale kao da tu ništa nije ni bilo i izgradile zgradu za parti-zanske oficire. Nakon završetka protekle agresije bosanske vlasti su taj neveliki prostor naspram Narodnog pozorišća imenovale kao Prešernov park, na kojem su Slovenci namjeravali otvoriti pivnicu, ali zahvaljujući odkriću nekih medija, sve je zaustavljeno i taj lokalitet je potom (počet-no) arheološki obrađen odkopa-vanjem zidina džamije, ali je već godinama nezaštićen.

Car Franjo i car Dušan u Bakr-babinoj džamiji


25

Republika Srpska prepuna četnika

Politika i društvo


Jutros su bošnjačke povratnike u Uli-ci đenerala Draže u Doboju ponovo uznemirile šovinsitičke i prijeteće po-

ruke “Srbi kolju balije”, te “Boj na Turke”, koje su ispisane na plakatima zalijeplje-nim na zgradu u kojoj žive.

Zbog straha za svoju sigurnost insisti-rali su na anonimnosti. Nisu se obratili ni policiji, pa je ekipa FTV-a danas o sve-mu upoznala Centar javne bezbjednosti Doboj kome je predala i plakat sa prijete-ćom sadržinom.

U ovoj ulici je i ranije bilo zastraši-vanja povratnika, a natpis “Nož, žica, Srebrenica” nekoliko je puta prekrivan bojom, navodi se u vijesti koju je prote-klih dana objavila Federalna televizija. Malo ko je obratio pažnju na to da se ulica u centru Doboja, u kojoj žive bošnjački povratnici, ni manje ni više zove Ulica đenerala Draže. Ponukani ovom viješću potražili smo informaciju više, odnosno u kojim sve gradovima u Republici Srpskoj danas ima ulica koje nose naziv po ovom četničkom zlotvoru. Nakon kraće pre-trage po općinskim adresarima došli smo do saznanja da u Republici Srpskoj deset gradova ima ulicu ili trg sa nazi-vom Draža Mihajlović, odnosno đeneral Draže. Pored već spomenutog Doboja

Republika Srpska je prepuna simbola četničke zločinačke prošlosti. U tim ulicama i pored navedenih Dražinih trgova srpska djeca odrastaju i svakodnevno idu u škole. Oni odrastaju gajeći pozitivne uspomene na likove kao što su Draže Mihajlović, Arkan i slični srpski zločinci

i Bijeljina ima trg đenerala Draže Mihajlovića. Uz ovaj trg Bijeljina ima i ulicu Arkanove garde – Ulica Srpske dobrovo-ljačke garde, zatim najmanje desetak četničkih vojvoda u ovom gradu ima svoju ulicu. Sljedeći grad na našem po-pisu je Lukavica ili Istočno Sarajevo. I u ovom gradu se na-lazi ulica Draže Mihajlovića. Da apsurd bude veći država Bosna i Hercegovina je sebi dozvolila taj luksuz da baš u ovoj ulici funkcionira državna institucija Imigracioni centar za strance. Razumijemo što srpski političari u držav-nim institucijama to vide kao normalnu pojavu, ali šta je sa bošnjačkim političari-ma. Kako je moguće da svih ovih godina od kako funkcionira ta državna institucija u Lukavici u ulici Draže Mihajlovića se ne nađe ni jedan bošnjački političar da ma-kar postavi pitanje u Parlamentu Bosne i Hercegovine o ovom neshvatljivom propustu?

I Ugljevik ima svoj Trg Draže Mihajlovića, zatim Čajniče u kojem se

I Ugljevik ima svoj Trg Draže Mihajlovića, zatim Čajniče u kojem se

I Ugljevik ima svoj Trg Draže

protegla ulica Draže Mihajlovića. I Rudo je zahvatio isti trend, u nedostatku bilo kakvih drugih kvalitetnih rješenja za poboljšanje života svojih građana lokalna

vlast u Rudom je našla zamjenu u ulici Đenerala Draže Mihajlovića. Ako vas ne-kada put navede u Modriču malo bolje se zagledajte kuda hodate jer biste vrlo lahko mogli zagaziti u ulicu Draže Mihajlovića. Kome se to dogodi ne garantiramo si-gurnost. Srbi iz Šekovića su se oduvijek Kome se to dogodi ne garantiramo si-gurnost. Srbi iz Šekovića su se oduvijek Kome se to dogodi ne garantiramo si-

ponosili svojom četničkom prošlošću. Ni oni nisu mogli odoliti slobodama koje im daje demokratija pa su se i oni zakiti-li jednom malom zabitom ulicom Draže

Mihajlovića. Petrovo se upinje da je grad, a s obzirom da se samoprozvaše gradom onda su i oni morali imati jednu ulicu Draže Mihajlovića. Kako biti urban u Republici Srpskoj a da istovremeno grad nema makar jednu Dražinu ulicu.

U svim navedenim gra-dovima, kao i u većini ostalih gradova u Republici Srpskoj, osim ulica sa imenom Draže Mihajlovića mnogo je ulica sa imenima brojnih dobro po-znatih i manje poznatih čet-ničkih vojvoda, kako iz dav-ne prošlosti tako i iz vremena četničke agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Dakle, Republika Srpska je prepuna simbola četničke zločinačke prošlosti. U tim ulicama i pored navedenih Dražinih trgova srpska djeca odrastaju i svakod-nevno idu u škole. Oni odrastaju gajeći pozitivne uspomene na likove kao što su Draža Mihajlović, Arkan i slični srpski zločinci. Zato nas ne treba čuditi što je kod naših komšija Srba iz Republike Srpske četništvo toliko jako prisutno.

Ovo je samo jedan primjer šta se radi u Republici Srpskoj. Mi koji ne živimo u tom dijelu Bosne i Hercegovine ne shvata-mo koliko je RS duboko zagazila u četniš-tvo. A kad Srbin postane četnik onda bi on odmah da kolje balije i da ide u boj na Turke. U Doboju to čak ni ne kriju!

Od grada do grada sve su ulice đenerala Draže


Nakon kraće pretrage po općinskim adresarima došli smo do saznanja da u Republici

Srpskoj deset gradova ima ulicu ili trg sa nazivom Draža

Mihajlović, odnosno đeneral

Draže.

26

Skrivena disertacija: IV poglavlje: duhovni život katoličkog dela stanovništva za vreme turske vladavine u svom karakterističnom otelovljenju, literarnom i kulturnom delovanju franjevaca (II dio)

Feljton

Bilo bi interesantno ispitati kakav je odnos Andrić imao sa svojim velikim savremenikom Krležom, koji je i sam bio zaveden romantičarskim jugoslovenstvom. Ipak, Krleža, kao široko obrazovan čovjek, istinski erudita, znao je istinu i tvrdio da dok su u Bosni postojale škole i kulturne institucije “kod nas u Hrvatskoj nije bilo ništa”

Piše: Kemal Zukić

Andrić se ponaša kao raspojasani Andrić se ponaša kao raspojasani Akrstaški ratnik koji na polju kul-Akrstaški ratnik koji na polju kul-Ature uništava sve što ne smatra Ature uništava sve što ne smatra Asvojim. Treba se prisjetiti da evropski krstaši ratnici nisu u svemu bili takvi pa su iz križarskih ratova donijeli masu kulturnih i umjetničkih tekovina što je pripremilo renesansu. Tako Andrić tvr-di; “U vreme turske vladavine franjevci su bili jedini predstavnici srpsko-hrvat-ske književnosti u Bosni”. Što se tiče su bili jedini predstavnici srpsko-hrvat-ske književnosti u Bosni”. Što se tiče su bili jedini predstavnici srpsko-hrvat-

pravoslavnog dijela stanovništva Andrić piše da “usled materijalne bede i niskog obrazovanja svog sveštenstva” nisu mo-gli razviti “neku književnu delatnost”.

Smiješna kovanica

Opet je najlošije u Andrićevom is-ključivom mračnjaštvu prošao “Onaj deo stanovništva koji je bio prešao na islam”, njegovi Turci, jer su bili upućeni na djela na turskom, arapskom i perzij-skom jeziku pa su zato “isključeni iz srp-sko-hrvatskog jezika i zapadne kulture“. A sam će Andrić u VI poglavlju svoje “rasprave” koje će nazvati “prilogom”

ipak bijedno obraditi alhamijado knji-ževnost koju su “njegovi Turci, Bošnjaci pisali” na bosanskom jeziku, starom je-ziku Bosne. Andrić izbacuje i ovaj stari naziv jezika njegove Bosne a koristi izraz srpsko-hrvatski, jednu smiješnu ko-vanicu uvedenu tek desetak godina prije nego je Andrić pisao svoju disertaciju. Andrić je morao znati, jer se petljao u politiku na srpskoj strani pri kraju austrougarske uprave u Bosni, da je ta nominacija jezika izmišljena u okupator-skoj političkoj kuhinji i da je izglasana u Saboru poli-tičkim lopovlucima i trgovi-nom. Naime, srpski političari su napravili veliki ustupak bošnjačkim političarima, ve-likoposjednicima, begovima, žrtvujući interese srpskog seljaštva, da bi bošnjački po-litičari dozvolili da se ukine njihov stari maternji jezik, bosanski. Taj je naziv bio već davno prihvaćen i ustanov-ljen a politikantskim igrama nespretnih bošnjačkih poli-tičara zamijenjen hibridnim imenom srpsko-hrvatski. Tada Bošnjaci nisu razmišljali dugoroč-no i nisu shvatili da će to uskoro značiti i zatiranje njihovog nacionalnog imena i bogate kulturne baštine. Andrić je to znao jer je bio sigurno saučesnik u tom kulturnom zločinu ali je iz politikant-skih razloga prihvatio ovu nakaradu od naziva zajedničkog jezika, koja će se zadržati još gotovo čitavo jedno stoljeće zahvaljujući izuzetnoj spretnosti srpske politike i naivnosti i gluposti bošnjač-ke, pa djelimično i hrvatske politike, te renegatima poput Andrića, kojima je Srbija sjajno znala manipulisati.

Andrić se ne zaustavlja na jednoj podvali, nego srlja dalje. On će u sljede-ćem pasusu napisati groznu laž: “Kada

se u XVI veku, najpre u Dalmaciji a za-tim i u Hrvatskoj, razvila živa literarna delatnost, u Bosni se ne može naći ni

traga nekom pokušaju ka-kvog književnog rada”.

Bilo bi interesantno ispi-tati kakav je odnos Andrić imao sa svojim velikim savre-menikom Krležom, koji je i sam bio zaveden romantičar-skim jugoslovenstvom. Ipak, Krleža, kao široko obrazovan čovjek, istinski erudita, znao je istinu i tvrdio da dok su u Bosni postojale škole i kul-turne institucije “kod nas u Hrvatskoj nije bilo ništa”. Ali, Krleža je bio pošten i široko obrazovan čovjek. Ostaje nama u Bosni da istinski žali-mo što je beogradska intelek-tualna čaršija uspjela da pro-gura Andrića za Nobelovu nagradu na štetu Krleže. Bez obzira što je Andrić rođe-ni Bosanac a Krleža nije, za Bosnu bi sigurno bilo mnogo bolje da su komunisti uspje-li nadigrati srpsku čaršiju i Nobelovu nagradu, kad je očito bio došao red na jugo-slovenskog pisca, isposlovati

za Krležu. Tada u Evropu ne bi otišla satanska slika Bosne koju potkrepljuje ta politička Nobelova nagrada.

Veliki dio ovog poglavlja Andrić tro-ši nabrajajući imena i djela brojnih fra-njevaca koji su pisali različita djela. On veliča i prevoditeljsku aktivnost. Andrić stalno ponavlja da su ta djela pisana ćiri-licom i na srpsko-hrvatskom jeziku.

Jukićev ustanak protiv Turaka

Vjerovatno su Andriću bili na ras-polaganju brojni franjevački dokumenti pa svoju mršavu disertaciju popunjava nizom autora i djela i na kraju svakog pasusa konstatuje hladno da ta djela

Patološki islamofob

Andrić je promašio da

iznese najbolje osobine

franjevaca a to je da su bili taktični i mudri i da su razumjeli

složenu i delikatnu

prirodu čovjeka Bosne.


27

nemaju nikakvu književnu vrijednost. Tako doslovno piše: “u dva stoleća svoga pro-cvata ta književnost nije dala niti originalnih dela niti dela bogatih mislima i savršenih po formi”. Mada naklonjen franjevcima, kod Andrića je jača patološka osobina da sve što je bosansko, a franjevci to zaista jesu, trpa pod noge i ba-gateliše do potpunog negira-nja. Tako stvara u Evropi sliku Bosne kao mračnog vilajeta a o njenom stanovništvu kao intelektualno impotentnom.

Andrić posebno registruje da kad je 1835. g. Ljudevit Gaj objavio “Ilirski” proglas, pa “Danicu ilirsku” da su mu se priključili bosanski franjevci. Kada za Austrijance i Mađare piše o “ilircima” Andrić je na klizavom terenu pa se uzdrža-va od pohvala. Ipak ne može da obuzda svoju zloćudnost prema Bosni i Bošnjacima čak ni po ovom pitanju koje i nema naročite veze sa Bosnom. Tako piše da je prvi “ilirac” iz Bosne, fra Martić Nedić, u su-radnji sa još jednim franjevcem, “opje-vao poraz bosanske muslimanske oli-garhije u njenoj borbi protiv reformi iz Carigrada”. Ovom odvratnom formula-cijom Andrić pokazuje svu dubinu svoje odrođenosti od Bosne simpatišući više i prave Turke nego Bošnjake, koje on na-ziva inače Turcima, osim u ovoj situaciji vrhunca njegove mržnje prema njima.

Zatim slijede hvalospjevi fra Ivanu Frani Jukiću, bez imalo objektivno-sti i kritičnosti u odnosu na štete koje nanosi bosanskim franjevcima svojim neodmjerenim ispadima prema turskoj vlasti. Tako će napisati: “Jukić je revo-lucionaran, neobuzdan i oštar duh, ali u isto vreme i preduzimljiv i istrajan u radu. Kao neko apostolsko poslanje, nje-govo biće ispunjava vredno zalaganje za dobro naroda”. Andrić je inače užasno škrt u pohvalama uopće ali mu se jezik razveže i razmaše kad odluči da kudi, blati i nipodaštava. U slučaju Jukića, gdje najmanje ima opravdanja za tako nešto, Andrić hvali preko svake mjere. I sam Andrić daje podatke koji potvrđuju Jukićevo odsustvo razboritosti i logi-ke, naročito kad je samo što je završio teološke studije u Mađarskoj krenuo sa grupom istih takvih nesmozganih ju-noša da “dignu ustanak protiv Turaka” u Bosni. Sam Andrić piše da su ga sta-riji franjevci savjetovali da odustane od

ovog “neozbiljnog mladićkog poduhvata”. Ali Jukić ne mi-ruje, ali i sve druge kasnije akcije koje nepromišljeno pokreće, završile sa potpu-nim krahom. Jukić veliča i Omer-pašu Latasa te dovodi u nezgodnu situaciju i sebe i pašu. Konačno, svojim nera-zumnim zahtjevima prema turskoj vlasti isposlovao je to da ga njegov voljeni Omer-paša Latas uhapsi i otpremi u Carigrad. Tamo su ga se riješili tako što su ga protje-rali u Rim “da ga papa po-kori”. Ali Jukić i dalje rovari i buni, te konačno umire u Beču 1857. g. gdje je otišao da se liječi. Andrić ne piše da je ovaj neodmjereni i nepromišljeni Jukić bio problem i nesreća i za same franjev-ce, koliko i za Bosnu i za Turke. On je ugrožavao povlašten položaj franjevaca u Turskoj i Bosni, zagarantovan ahd-namom. Njegovo ponašanje je upravo negacija mudrosti i taktičnosti franjeva-ca koji su stoljećima uspijevali sačuvati katoličanstvo u jednoj islamskoj državi. Takav podvig se ne pamti u cjelokupnoj evropskoj, pa i svjetskoj historiji gdje se sve tuđe i drugačije sasjeca mačem u korijenu. Samo zato što se Jukić pojavio pri kraju osmanske vladavine u Bosni on nije sasvim upropastio misiju franjevaca,

što bi se sigurno dogodilo da je neko ovakav kao Jukić juri-šao bezumno na Tursku koje stoljeće ranije. Andrić je slijep za sve ove opasnosti za katoli-ke u Bosni koje je predstavljao Jukić, pa ga pubertetskom za-ljubljenošću pretvara u muče-nika i sveca.

Iako je rođeni hajduk i bundžija, Jukić se bacio i na pisanje. Pisao je svega i sva-čega ali čak zaljubljeni i pri-strasni Andrić odriče svaku vrijednost Jukićevim umjet-ničkim djelima.

“Hrvatski Homer”

Sasvim drugačiji tip čovje-ka je fra Grga Martić, drugi franjevac, taktičan, razborit, obrazovan i vješt pisanju. Za njega Andrić nema ni izbliza toliko hvale kao za razornog Jukića. Iako sam nije bio bun-tovnik i pustolov, i Martić u svom djelu “Osvetnici”, u kojem veliča pobune u Hercegovini i Crnoj Gori 1878. g. pokazuje mržnju pre-ma muslimanima i Turcima. Andrić piše: Ep “Osvetnici” izjednačavan je u svoje vre-me sa Mažuranićevim delom “Smrt Smail-age Čengića”, Martić je bio slavljen kao “hrvatski Homer” i “pjesnik prvog reda”.

Međutim Andrić tvrdi da su savremenici precjenjivali Martićevo književno djelo. “Književne i političke prilike stvorile su mu pesničku slavu koju pod drugim uslovima nikada ne bi dostigao”.

Ovo koketiranje hrvat-skih umjetnika sa srpskim i

naročito crnogorskim borbama protiv Turaka, koje je već u vrijeme kad Andrić piše disertaciju, pokazalo kobne posljedi-ce, Andrić pravda na svoj način. “Tema oslobođenja hrišćana ispod turskog jar-ma odgovarala je nacionalno-politič-kom raspoloženju”. Čudno je da Andrić nije više zloupotrijebio i Mažuranića i njegovu “Smrt Smail-age Čengića”. Sataniziranje Bošnjaka, unakaživanje stvarne ličnosti Smail-age do lika vam-pira, veličanje jednog kukavičkog čina, ubistva iz zasjede, sve se to uklapa u Andrićevu mračnu i nemoralnu inter-pretaciju historije Bosne i Bošnjaka. Zašto se Andrić uzdržao? Zašto nije išao do kraja u smislu: kad se laže nek se laže. Da li je shvatio da veličanje ubistva iz

Iako sam nije bio buntovnik

i pustolov, i Martić u svom djelu

“Osvetnici”, u kojem veliča

pobune u Hercegovini i Crnoj Gori

1878. g. pokazuje

mržnju prema muslimanima i

Turcima.


zasjede cijeli svijet smatra kukavičkim a ne herojskim činom. Kako je ovu moral-nu inverziju, koja važi samo na Balkanu, izveo jedan hrvatski nacionalista ban, Ivan Mažuranić, da li je bar Andrić shvatio da sa time treba stati? Naime, u vrijeme kada je Andrić pisao disertaciju svima je, pa i njemu, postalo jasno da srpsko-hrvatska ljubav nema budućno-sti jer je niko ne tretira pošteno. To je vrijeme užasnih političkih podmetanja, prljavih borbi, ubistava u skupštini u čemu je, možda, i Andrić učestvovao, ali svakako i znao za njih.

Andrić je pehlivanio između dva velika neprijatelja, Austrije i Srbije, i kao renegat srpski, bio je u minskom polju. Zato je, vjerovatno i “ilirce” ma-nje veličao, jer je Austrija imala loše odnose sa njima i čak ih i zabranjivala. Andrić je morao taktizirati na štetu isti-ne. Veličajući do neba Njegoša i njegov huškački i genocidni “Gorski vijenac” Andrić se odužio Srbima za izvjesno ulizivanje Austrijancima u disertaciji. Uprkos svijesti o pogubnom djelova-nju Andrićeva djela na njegovu rodnu Bosnu, čovjek mora osjetiti i izvjesno sažaljenje za ovog nesretnog renegata i posrbicu. Pošten čovjek nikad ne bi sebi dozvolio da se uvali u ovakvu situaciju a kad bi ga i gurnuli u tu moralnu kaljužu teško bi je preživio.

Andrić je nepresušni rezervoar zla i negativnog naboja prema Bosni i u za-ključku o franjevcima opet iznosi gnusne laži o svojoj zemlji: “zasluga franjevaca je u tome što su svojom književnom delat-nošću probijali kobnu izolaciju kojom je turska uprava ogradila Bosnu i što su toj najviše zaostaloj južnoslovenskoj zemlji pomogli da dođe do duhovnih ostvare-nja susednih i naprednih zemalja”. Ako već iznosi laž da je Bosna bila najviše zaostala južnoslovenska zemlja mogao je kao Bosanac da naglasi kao neko oprav-danje težak položaj zemlje na granici dva velika carstva u permanentnom ratu. U tom ratu Bosna je razarana i pustoše-na a njeno stanovništvo desetkovano. I Turska se maćehinski odnosila prema Bosni i samo je koristila za vlastite rat-ne svrhe. A i susjedni slavenski narodi su napadali i uništavali Bosnu, ne iz pa-triotskih i vjerskih pobuda nego kao di-rektni plaćenici Mlečana, Austrijanaca i Mađara. Kako jedan katolik, rođen u Bosni, koji pretenduje da presuđuje u krupnim historijskim pitanjima, kako takav Andrić ne nalazi ni jedne riječi razumijevanja i saosjećanja za neizrecive višestoljetne patnje njegove domovine? Jedna stara arapska poslovica kaže: “U ljudskom srcu ima mjesta za hiljade div-nih stvari osim ako u njega uđe mržnja. Mržnja se širi kao kuga, ovlada cijelim

tim srcem i u njemu ne ostaje mjesta nizašta drugo osim te mržnje”. A Andrićevo mrač-no srce je jedan predubok bunar mržnje i to usmjerene samo protiv bosanskih musli-mana i njihove zemlje Bosne.

Andrić je promašio da iznese najbolje osobine fra-njevaca a to je da su bili taktični i mudri i da su ra-zumjeli složenu i delikatnu prirodu čovjeka Bosne. Tako su u kontinuitetu ušli kao brana izme-đu križarskih ratova protiv bogumila u njihove tvrdoglavosti. Tim suptilnim načinom mogli su patarene preobratiti u katoličanstvo. Istim načinom su sačuva-li i katoličanstvo u Bosni tokom stoljeća turske uprave. Istom mudrošću i taktom

isposlovali su sebi ahd-namu i povlašten položaj u islam-skoj zemlji, zagarantovan od samog sultana. Ovo je jedin-stven slučaj u cjelokupnoj svjetskoj historiji i zasluživalo je puno mudriju i pošteniju analizu od ove Andrićeve. Andriću je sigurno bila velika prepreka u poštenom pristu-pu ovoj temi to što je bio pa-tološki islamofob a ovu temu nije mogao pošteno obraditi

a da ne prizna tolerantnost turske vlasti koja je, vođena elementarnim islamskim propisima, zabranjivala prinudno pre-vjeravanje što je u susjednim zemljama, i na istoku i na zapadu, smatrano dozvo-ljenim, plemenitim i poželjnim i to sve do danas.

28

Istom mudrošću i taktom

isposlovali su sebi ahd-namu

i povlašten položaj u islamskoj

zemlji, zagarantovan

od samog sultana.


29

Podjela državne imovine BiH

Politika

OHR je 23.12.2009. predao popis državne imovine Bosne i Hercegovine, koji pomaže uništenje države. Kako?

Pišu: Nurija Omerbašić i Pišu: Nurija Omerbašić i Sven Rustempašić

Površina BiH je 51.197 ovršina BiH je 51.197 km² kopna i 12 km² km² kopna i 12 km² mora, od čega je 27. mora, od čega je 27.

652 km², tj. 54%, državna 652 km², tj. 54%, državna imovina (prije pretvorbe na-imovina (prije pretvorbe na-zivana društvenom). Ali, zivana društvenom). Ali, vlast u FBiH i njeni nazovi-vlast u FBiH i njeni nazovi-naučnici, neispravno su pro-naučnici, neispravno su pro-glasili šume, livade, planine, glasili šume, livade, planine, vode, javne prostore… sva vode, javne prostore… sva prirodna bogatstva, “javnim prirodna bogatstva, “javnim dobrima, a ne i državnom dobrima, a ne i državnom imovinom’’ - varajući tako imovinom’’ - varajući tako državu i građane.

Neispravna definicija Neispravna definicija državne imovine

Stoga je u OHR-ovom popisu, Stoga je u OHR-ovom popisu, Stoga je u OHR-ovom popisu, Aneks A, ukupna imovina države BiH, Aneks A, ukupna imovina države BiH, Aneks A, ukupna imovina države BiH, 351 km² - samo 1,27% ukupne držav-351 km² - samo 1,27% ukupne držav-351 km² - samo 1,27% ukupne držav-ne imovine! Tih 1,27% su imovina ne imovine! Tih 1,27% su imovina ne imovine! Tih 1,27% su imovina bivše JNA, zatim zgrade i zemljišta na bivše JNA, zatim zgrade i zemljišta na raspolaganju ustanovama RBiH, npr. raspolaganju ustanovama RBiH, npr. republičkim sekretarijatima za narodnu odbranu i za unutrašnje poslove, repu-bličkim fondovima, institutima, save-znim institucijama SFRJ na tlu RBiH, te imovina bivše SFRJ sukcesijom do-dijeljena RBiH. Npr., u opštini Olovo popisanu državnu imovinu čine zgrada opštine i dvorište MUP-a, (samo!) uku-pno 0,0012 km², datih na raspolaganje

opštini, iako ona ima kilome-tre nepopisa-nih državnih šuma i pašnja-ka. U opštini Foča popisano je samo 0,1409 km², itd.

Prevaru je 2004. izvelo Vijeće ministara, pogrešno definirajući državnu imovinu, što sada koristi OHR. Vijeće je, kao i za policiju, prihvatilo dik-Vijeće je, kao i za policiju, prihvatilo dik-tat Republike srpske (RS), uvodeći defi-niciju nepodudarnu sa stvarnim stanjem niciju nepodudarnu sa stvarnim stanjem u zemljišnim knjigama i donesenim za-konom RBiH o pretvorbi društvene svo-jine (S.L. RBiH 33/1994).

Prevara je slojevita

U drugoj fazi, prevara prikriva oti-mačinu državne imovine od strane RS još 1993. (prije Dejtona!) putem njenog

‘Zakona o prenosu sredstava iz druš-tvene u državnu

svojinu’ (S.L. RS 4/93), čiji Član 3 po

svojinu’ (S.L. RS 4/93), čiji Član 3 po

svojinu’ (S.L. RS

teritorijalnom prin-cipu određuje da sva društvena sredstva na

teritoriji “Republike teritoriji “Republike srpske’’ postaju njena

državna svojina. Ako bi sada parlament državna svojina. Ako bi sada parlament dejtonske BiH prihvatio 1,27% za raspo-djelu državne imovine sa OHR-ovog po-pisa, pokrio bi nelegalnu otimačinu 98% državne imovine u RS!

RS je 2007. donijela slijedeće autentič-no tumačenje tog svog Zakona (S.L. RS 74/2007): “Svojina koja je postala držav-na na osnovu Člana 3 Zakona o prenosu 74/2007): “Svojina koja je postala držav-na na osnovu Člana 3 Zakona o prenosu 74/2007): “Svojina koja je postala držav-

sredstava društvene u državnu svojinu,

Kraj državePristajanje

stranaka koje okupljaju

preostale odane građane RBiH, prevashodno Bošnjake, da se udovoljava

zahtjevima iz RS kako bi navodno “spriječili

radikalizaciju stanja u BiH”, praktično vodi

u nestanak države BiH.


upisati će se u zemljišnim knjigama kao svojina Republike srpske’’. RS je ujedno dala nalog svim zemljišnoknjižnim ure-dima da po službenoj dužnosti, umjesto društvenog i državnog vlasništva, izvrše upis vlasništva RS.

Podsjetimo se da je Skupština RBiH 1994. donijela ‘Zakon o pretvorbi društve-ne svojine’ (S.L. RBiH 33/1994) i u Članu 1994. donijela ‘Zakon o pretvorbi društve-ne svojine’ (S.L. RBiH 33/1994) i u Članu 1994. donijela ‘Zakon o pretvorbi društve-

1 pobrojala dobra koja su postala vlasniš-tvo države BiH, npr., prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni ka-pital iskazan u bilansima stanja pravnih lica 31.12.1991., sredstva na kojima pravo upravljanja korištenja imaju mjesne zajed-nice, društvene organizacije, političke or-ganizacije i udruženja građana. Izuzeta je samo imovina na kojoj pravo raspolaganja ima FBiH. Prema tom zakonu, RBiH je nosilac prava svojine na imovini u društve-noj svojini, a na kojima pravo raspolaganja nema FBiH. Stoga FBiH ima pravo raspo-laganja samo na lokacijama na kojima su objekti institucija FBiH, kao i sami objek-ti - a država BiH zadržava i na tim, kao i na cijelom prostoru BiH, vlasništvo nad državnom imovinom. Analogno, kako je pripalo FBiH, trebalo bi da i RS pripadnu lokacije na kojima su objekti institucija RS, a da država BiH ostaje i dalje vlasnik uku-pne državne svojine. Prema tom zakonu i Članu 1 Dejtonskog ugovora, BiH nastav-pne državne svojine. Prema tom zakonu i Članu 1 Dejtonskog ugovora, BiH nastav-pne državne svojine. Prema tom zakonu i

lja kontinuitet RBiH, te je neprihvatljivo da bilo ko pravi razliku između državne i društvene svojine. OHR-ov popis je mo-rao obuhvatiti ukupnu državnu imovinu, a ne samo 1,27%; tj. morao je popisati svu državnu imovinu koja je sada pogreš-no upisana u RS kao vlasništvo RS, kao i svu imovinu na prostoru FBiH koju nije popisao.

Treći sloj prevare vrši OHR, tenden-ciozno pogrešno tumačeći uvjet za svoje zatvaranje: “treba riješiti pitanje državne imovine i vojne imovine’’. Riječ “riješiti’’ ne znači razdijeliti. I prije je državna imo-vina davana na raspolaganje opštinama, institucijama, a vlasništvo je ostajalo drža-ve BiH. Najbolje rješenje ostavlja vlasniš-tvo nad državnom i vojnom imovinom državi BiH, prema ‘Dejtonu’, Član 1 – a tvo nad državnom i vojnom imovinom državi BiH, prema ‘Dejtonu’, Član 1 – a tvo nad državnom i vojnom imovinom

pravo korištenja i upravljanja državnom imovinom prenosi na entitete i niže nivoe, zavisno od potreba; istovjetno na cijelom teritoriju BiH. Tako je riješeno u svim dr-žavama, od kojih se niti jedna nije odrekla vlasništva nad državnom imovinom da postane kandidat za prijem u EU i NATO.

Četvrta faza prevare bi bila pristanak postane kandidat za prijem u EU i NATO.

Četvrta faza prevare bi bila pristanak postane kandidat za prijem u EU i NATO.

na raspodjelu državne imovine po diktatu RS i nekih kadrova OHR, što, nažalost, podržavaju i stranke u FBiH: da se dobro-voljno odreknemo države BiH tako da joj ostanu samo lokacije na kojima su zgrade njenih institucija, a sve ostalo pripadne RS na prostoru RS; a u FBiH, malo Federaciji

a više kantonima i opštinama. To bi bio kraj države BiH, kompletiranje države RS i državica-kantona.

Branitelj RBiH, uvaženi Prof. Dr. Francis Boyle, je re-kao: “svojina i suverenitet ima-ju isto značenje”. Zato treba odbaciti veleizdajničke dogo-vore bh. političara oko državne imovine, a primijeniti pravo, tj. uposliti pravne eksperte da bra-ne državu BiH. Jer ako vlasni-ku neko silom otme voćnjak, može ga godinama koristiti, ali nikad nije njegov. Ako, pak, vlasnik prepiše voćnjak kradljivcu u gruntu, voć-njak više nije ukraden nego legalno pripa-da kradljivcu. Isto je sa vlasništvom nad državnom svojinom. Ako bi parlament BiH izglasao da se po teritorijalnom prin-cipu raspodijeli 1,27% sa popisa OHR, sva imovina na prostoru RS-a bi postala vla-sništvo države RS. Bez suglasnosti parla-menta BiH, bila bi to samo imovina oteta agresijom i genocidom - ali i dalje vlasniš-tvo države BiH.

Posljedice

Bez vlasništva nad imovinom, država BiH ne bi mogla biti garant za internacio-nalne zajmove (dijelovi države se ne mogu pojavljivati kao garanti u internacionalnim obavezama i dogovorima).

Vlasništvo dejtonskih entiteta nad dr-žavnom imovinom bi impliciralo da su oni postali države prije BiH i da su oni svojom voljom formirali državu BiH. Država je 1992. od cijelog svijeta priznata kao jedin-stvena. Ako bi se prihvatio zahtjev RS da se RS i FBiH dogovore oko raspodjele dr-žavne imovine, ispalo bi da je država BiH

nastala voljom dva entiteta. To bi značilo da može nestati voljom samo jednog entiteta. Prestao bi kontinuitet države BiH; bila bi ukinuta.

Ako bi entiteti postali vla-snici prostora na granici ka susjednim državama - državna granica prestaje biti državna, entiteti definitivno postaju dr-žave. Ako je RS vlasnik prosto-ra uz granicu sa Srbijom, može ustupiti prostor da Srbija bude vlasnik prostora na obje strane Drine, po strategiji SANU.

Dok bi u RS sva državna imovina bila na nivou RS, što je čini državom, u FBiH postoje aspiracije kantona i opština da po-stanu vlasnici državne imovine, što je ta-kođer destabilizacija BiH. Npr., može se desiti da samo opština Neum, a ne država BiH, bude vlasnik mora BiH. Vrhuška Neuma može to more ustupiti Hrvatskoj, na što bi kao vlasnik imala pravo, pa BiH ostaje bez mora.

Sadašnja granica RS bi postala nepo-vratno nedodirljiva, pa bi za sva vremena otpale varijante teritorijalne organizacije države BiH na bazi ekonomskih regija. RS bi snažno eksploatirala tako osvojeni suverenitet, pa bi poslije prepisa vlasništva nad državnom imovinom, njen referen-dum bio blizu legalnosti. Praktično, RS bi stekla poziciju Republike BiH u sa-stavu SFRJ, kada se ta federacija raspala. Izgubljeni bi bili značajni internacionalni pravni aduti za sprječavanje otcjepljenja RS od BiH, jer prepis vlasništva nad dr-žavnom imovinom nisu učinili stranci, nego bi se tumačilo da je to želja i dogo-vor samih lidera u BiH, tj. svih stanovnika BiH. Svijet bi samo zaključio da podržava unutrašnji dogovor. Da sebi skrati muke,

30

Ako bi parlament

BiH izglasao da se po

teritorijalnom principu

raspodijeli 1,27% sa

popisa OHR, sva imovina na prostoru

RS-a bi postala vlasništvo države RS.


31

internacionalna zajednica bi pristala na “mirno odvajanje RS od ostatka BiH’’. A taj ostatak ne bi postao država, nego bi bio dijeljen između Hrvata i Srba. Hrvati bi posegli za svim od Kiseljaka do Jadrana, uz dio srednje Bosne kao i udio u vladavi-ni nad Sarajevom kao distriktom. Srbima bi odgovarao sukob, da uzmu još prostora BiH i isprave krivudavu entitetsku/držav-nu granicu. Jednostavno, prepis vlasniš-tva nad državnom imovinom na entitete, imao bi kobne posljedice po opstanak dr-žave BiH i kraj Bošnjaka kao bilo kakvog relevantnog faktora.

Podsjetimo se da Rezolucija Američkog kongresa broj 171 od 12.5.2009., traži da Bosna i Hercegovina što prije uspostavi efikasnu državu. Shodno tome, vlasniš-tvo nad državnom imovinom se ne smi-je prepisati na entitete i niže nivoe, jer to slabi državu, što je suprotno toj Rezoluciji. Umjesto prepisa vlasništva, može se i treba prenijeti pravo korištenja državne imovine. To je dovoljno da se imovina racionalno koristi, a ujedno očuva integritet države BiH.

RS ne pristaje da vlasništvo nad dr-žavnom imovinom ostane na državi BiH, kako državi BiH pripada po ‘Dejtonu’ i kako je i kod svih svjetskih država. Ujedno, lideri Bošnjaka očigledno pristaju na ukidanje države BiH. Potrebno je za-pitati i OHR, zašto izmišlja problem gdje ga nema, pa je podigao pitanje raspodjele državne imovine na nivo Odluka Vijeća za implementaciju mira (PIC)? Zaista, PIC može odustati od problematiziranja pita-nja državne imovine u BiH, jer ni u jednoj državi nije drugačije nego što je to već rije-šeno u državi BiH po ‘Zakonu o pretvorbi društvene svojine’ (Službeni list RBiH broj 33/1994), kojeg je donijela Republika BiH, a koji je još važeći. Zakon se može doradi-ti u pogledu prava raspolaganja državnom imovinom na svim nižim nivoima: entite-tima, kantonima i opštinama, a da vlasniš-tvo ostane na državi BiH. Treba u svakom slučaju odbaciti diktat RS.

Za Bošnjake je žalosna situacija kao i 1992. Tada je bila dilema: predati oruž-je “pa da nam se ništa loše ne desi” ili se boriti. Ko je predao, tužno ga pokušava-ju identificirati, ko nije poslušao, ostao je živ. Danas je pitanje za Bošnjake: dobro-voljno predati državnu imovinu, te i na taj način ostati bez države - ili ne pristati, pa imati državu. Pristajanje stranaka koje okupljaju preostale odane građane RBiH, prevashodno Bošnjake, da se udovoljava zahtjevima iz RS kako bi navodno “spri-ječili radikalizaciju stanja u BiH’’, praktič-no vodi u nestanak države BiH. Još samo preostaje odgovor onima koji pitaju “kome ovo stanje odgovara?’’. Odgovor je jasan: ovo stanje nije dobro, ali je bolje od nestan-ka države BiH.


Kada se imaju na umu izložene Kada se imaju na umu izložene Kčinjenice, nameću se i neka pita-Kčinjenice, nameću se i neka pita-Knja za čovjeka koji bi možda mogao zaustaviti naše izdajnike u rasturanju države BiH, Visokog predstavnika, gospodina Valentina Inzka:

1. Gospodine Inzko, znate li da čak i u Dejtonskom ustavu, na ko-jega se pozivate i na osnovu kojega trebate djelovati, imaju tri uporišta da je državna imovina vlasništvo države BiH? To su, prvo, Član 1 da je državna imovina vlasništvo države BiH? To su, prvo, Član 1 da je državna imovina vlasništvo

Dejtonskog ustava, po kome dej-tonska BiH nastavlja kontinuitet Republike BiH; drugo, odredba da svaki zakon RBiH važi dok se ne donese drugi zakon kojim se poni-štava zakon RBiH iz te oblasti; treće, po ‘Dejtonu’, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obvezujuće za sve.

2. Znate li da postoji Zakon RBiH, koji tretira pitanje državne svojine, koji nije mijenjan i stoga je, dakle, i dalje na snazi? To je ‘Zakon o pretvorbi društvene svojine’, done-sen u Skupštini RBiH (S.L. RBiH 33/1994), po kome državna svojina pripada državi BiH. Važno je da su u Članu 1 tog zakona, pobrojana do-pripada državi BiH. Važno je da su u Članu 1 tog zakona, pobrojana do-pripada državi BiH. Važno je da su

bra koja su postala vlasništvo države BiH, među kojima su najznačajnija javna dobra (prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi: šume, liva-de, brda, vode...) i društveni kapital pravnih lica na dan 31.12.1991.

3. Znate li da postoji ‘Sporazum o sukcesiji bivših republika SFRJ’, po kome sva imovina od sukcesije RBiH pripada državi BiH, a taj Sporazum ima internacionalni karakter i valid-nost, dakle, znatno iznad lokalnog?

4. Znate li da je Ustavni sud BiH donio ‘Odluku po pitanju vlasništva nad državnom imovinom’? U spo-ru između BiH i FBiH, presudio je da državna imovina pripada državi BiH. Znate li da su po ‘Dejtonu’ od-luke Ustavnog suda BiH konačne i obvezujuće?

5. Ako navedeno niste znali, to Vas blamira jer Vam je posao da to znate. Ako ste znali, zašto Vi lično onda predlažete da se vlasništvo nad državnom imovinom države BiH prenese sa države BiH na entitete, a da se državi BiH ustupe na upotrebu samo objekti u kojima su smještene institucije Bosne i Hercegovine i lo-kacije tih objekata? Jasnije rečeno, zašto želite da se sadašnje stanje po kome je državna imovina 100% u

vlasništvu države BH, prema cjelo-kupnoj legislativi, preokrene, pa da država BiH ostane totalno bez vla-sništva, a da entiteti i kantoni posta-nu 100% vlasnici državne imovine, što vodi raspadu države i novoj tra-gediji BiH?

6. Zašto ste prihvatili pogrešnu definiciju državne imovine, suprotno čak i Dejtonskom ustavu BiH i važe-ćem Zakonu RBiH, suprotno stanju u zemljišnim knjigama, suprotno Internacionalnom pravu i svim svjet-skim zakonima po pitanju imovine? To niste smjeli uraditi.

7. Zašto se ponašate kao da spo-menuta legislativa o pitanju državne imovine ne postoji, pa uporno želi-te da važeću legislativu prevarom poništite, a da legalizirate nelegalno stanje u zemljišnim knjigama na pro-storu nazvanom Republika Srpska?

8. Zašto ste pristali da OHR po-piše samo 1,27 % države imovine BiH, a izjavili da je popisana cijela državna imovina, pa da bi uspjela prevara popisani dio imovine ste pri-kazali u kvadratnim metrima umje-sto u kvadratnim kilometrima, kako bi izgledalo više površine i tako vaša prevara laganije uspjela?!

9. Gospodine Inzko, zašto želite da prevarom učinite državu BiH to-talno nefunkcionalnom, a govorite da želite da postane funkcionalna?

10. Zašto OHR ne poništava nelegalno načinjen upis državne imovine na prostoru RS, upisan kao vlasništvo RS u 2007. godini, jer je to suprotno važećoj legislativi; a za-što OHR naređuje da se prestane sa upisom državne imovine na državu BH?!

11. Znate li da se prenosom vla-sništva sa države BiH na entitete, gubi unutrašnji suverenitet države BiH, pa se tako direktno potkopava integritet države BiH?

12. Gospodine Inzko, zašto na-stojite oduzeti državi BiH unutrašnji suverenitet i tako je totalno oslabiti, a entitetu RS omogućiti preuzimanje još većih prerogativa države, što vodi razdvajanju RS od ostatka BiH, tj. do uništenja države BiH?

13. Zašto radite suprotno za-htjevima Vijeća Evrope i Rezolucije Američkog kongresa broj 171 od 12.5.2009., koji traže da Bosna i Hercegovina što prije uspostavi efi-kasnu funkcionalnu državu.

Pitanja za visokog predstavnika Inzka

32

Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana (5. dio)

Pogledi

Hrvatska aktivna emigracija je u vrijeme obje Jugoslavije održavala plamen hrvatskog patriotizma. Ali kada je došlo stani-pani pri implementaciji visoke politike - raspada SSSR, Varšavskog pakta i SFRJ – Crkva ne daje emigraciji da zamijeni postojeću strukturu; u godinu-dvije dana nije mogla uspostaviti sistem kakav je desetljećima gradila KPH i udbaška struktura kojoj su i Hrvati pripadali

Piše: Sven RustempašićSarajevo, 11. jul 2010.

Versajska konferencija silom je skle-Versajska konferencija silom je skle-Vpala državu-tamnicu, Kraljevinu Vpala državu-tamnicu, Kraljevinu VSHS. To zlo, belgijski je histori-VSHS. To zlo, belgijski je histori-Včar nazvao “sedam miliona novih Srba”. Hrvati se u toj kraljevini bore sa Srbima oko podjele BiH i zatiranja Bošnjaka, zapalih pod srpski jaram. Srbi svete Ko-sovo: ubojstva, teror, protjerivanje, pljač-ka … poprimaju ogromne razmjere. U toj zavadi, Srbi i Hrvati dočekuju Drugi svjetski rat, kada ona doseže vrhunac. Četnici nad Bošnjacima vrše pokolj, a svjetski rat, kada ona doseže vrhunac. Četnici nad Bošnjacima vrše pokolj, a svjetski rat, kada ona doseže vrhunac.

neki im izlaz nudi NOB, ali kako name-će komunizam, panslavizam, jugoslavi-zam, bratstvo-jedinstvo i ostale poluge srpske dominacije, opet ih baca Srbima pod opanak. Kralj u Londonu sazna-je da Saveznici biraju Tita, te poručuje četnicima da se prelaskom u Partizane, svrstaju među pobjednike. Kokarda pre-krivena petokrakom, nad muslimanima dovršava obračun. Agresivna faza zatira-nja traje do 1960-tih, a zatim prevođenje Bošnjaka ‘na veru pradedovsku’ poprima perfidnije oblike, tako da ga često obav-ljaju srpski odabranici sa ‘muslimanskim

imenima’. Da je agresivna faza nastav-ljena, velikosrpski projekt je mogao biti okončan za par decenija. I perfidna faza je imala velikog uspjeha, ali ne potpunog.

Republika Bosna i Hercegovina svojim “ne” ostanku u federaciji sa Srbijom i Crnom Gorom pod ucjenom Beograda, i svojim “da” neza-visnosti, postaje ratnim ciljem ne samo “krnjoj Jugoslaviji”, nego i Hrvatskoj, koja zauz-vrat 1995. dobiva podršku u pogromu njenog srpskog sta-novništva. Preko produžene ruke u BiH, Hrvatska zatvara i ucjenom kontrolira dotok hrane, lijekova, goriva, ... te na svim nivoima širom svijeta lansira histeričnu antibosan-sku, a pogotovo antimusli-mansku kampanju – nakon što joj je RBiH dala propu-snicu ka samostalnosti i kada je barem 20.000 Muslimana stupalo pod hrvatskom zasta-vom. Tek osnovana Armija RBiH, 1992. grandioznim herojstvom odbija napad Jugoslavenske armije (JA) i njenih četnika - ali Tuđman počinje ubijati čak i Hrvate odane RBiH, te kreće u otvorenu ofenzivu; u Ženevi počinje ubijati čak i Hrvate odane RBiH, te kreće u otvorenu ofenzivu; u Ženevi počinje ubijati čak i Hrvate odane RBiH,

za to dobiva i potpis Alije Izetbegovića. Pritisnut uspješnom obranom RBiH, Milošević pristaje da RH postane ‘etnič-ki čista’ u akciji ‘Oluja’, kojom se ukida Republika srpska Krajina (RSK) i obavlja pogrom većine od 12% stanovnika RH, pripadnika srpskog naroda. Za taj ustu-pak, Tuđman je Miloševiću platio kola-boracijom u razaranju RBiH i obavljanju genocida nad Bošnjacima i ratnih zloči-na i nad ostalim odanim građanima.

Strategiju diktira Rim

Hrvati se rado pohvale svojom vi-sokom politikom - iako u sebi znaju, ili barem slute, da je nemaju, nego da su oni tek poslušni egzekutori shema

Rimokatoličke crkve. Od 1990., to po-staje i prostim okom vidljivo. A tako je i na nižem nivou: sveprisutna je razgrana-

ta crkvena obavještajna mreža; svećenici u redovnim susreti-ma sa hrvatskim liderima i nosiocima vlasti, prikupljaju podatke i sugovornicima daju savjete, često u rangu naloga. U Sarajevu 1990-tih djeluje ambasada Suverenog vojnog reda Malte – isturena koman-da Križara.

Hrvatska aktivna emi-gracija je u vrijeme obje Jugoslavije održavala plamen hrvatskog patriotizma. Ali kada je došlo stani-pani pri implementaciji visoke politike - raspada SSSR, Varšavskog pakta i SFRJ – Crkva ne daje emigraciji da zamijeni postojeću strukturu; u go-dinu-dvije dana nije mogla uspostaviti sistem kakav je desetljećima gradila KPH i udbaška struktura kojoj su i Hrvati pripadali. Oligarhija je ubitačno pragmatična, se-bična, ekspeditivna, beskru-pulozna: Crkva je znala da se nova mreža ne može napraviti

za kraće od generacije ili barem desetak godina. Toliko vremena nije imala, a niti joj je nova mreža bila uopće i potreb-na. Uostalom, saznalo se kasnije da je i Leh Valensa iz Gdanska, taj slavni lider pokreta ‘Solidarnost’ iza kojega je stajala Rimokatolička crkva, godinama surađi-vao sa obavještajnom službom komuni-stičke Poljske. Tako je Crkva uposlila hrvatsku udbašku strukturu; preko noći su samo skinuli petokraku i prisegli lojal-nost režimu kojemu je Crkva na čelo po-stavila generala JNA Franju Tuđmana. Zašto se neki Hrvati čude što lustracija nije provedena? Nije potrebna.

Hrvatskim antikomunističkim patri-otima je evo već 20 godina kiselo grožđe što oni nisu obnašali, a niti će obnašati, toliko sanjanu vlast - nego su okrutno

Shema Rimokatoličke crkve

Hrvatskim antikomuni-

stičkim patriotima je evo već 20 godina

kiselo grožđe što oni nisu

obnašali, a niti će obnašati,

toliko sanjanu vlast - nego su okrutno odbačeni.


33

Shema Rimokatoličke crkveodbačeni. Nije tim stoljetnim nosite-ljima plamena hrvatskog patriotizma, u protekle dvije decenije baš lagodno gledati da za svoje godine robijanja po jugoslavenskim kazamatima, patnja-ma na informativnim razgovorima i bezbrojnim danima i noćima uz milio-ne popijenih boca vina po gostionama Amerike, Evrope, Australije… nisu čak niti uljudno spomenuti od vladajuće ka-ste u sedlu “lijepe njihove”; tako rasko-moćene kao da se ništa nije promijeni-lo. Nije im, mnogima, koji su živote i svakakve resurse davali za hrvatsku stvar, lagano gledati kako su se kadrovi bivšeg sistema, na njihovom patriotizmu obo-gatili i kao tajkuni drmaju Hrvatskom. Nije prijatno dijaspori stoljetnoj, gledati kako su skoro svi novopečeni milionari u Hrvatskoj, okorjeli jugoslavenski ‘zdra-vo drugovi’. Ali, okrutna oligarhijska ekspeditivnost, to diktira. Uostalom, ZNA SE da su vlastodršci i nekada bili u sistemu radi svojeg dobitka, a tek malo njih iz nekih ideala. Rim pragmatično uzima one koji mogu uraditi posao, a ne ovu ili onu političku boju; jer u obavlja-nju posla nema niti crvenih, niti crnih... nego ima samo onih koji ga obave i onih koji ga ne obave.

Zagreb je bio toliko siguran u dogovor sa Beogradom, da je naredio Hrvatima da ne učestvuju na Referendumu 29.2.1992. Ali Rim Miloševiću nije vje-rovao, te nalaže da izađu na birališta dru-gi dan i glasaju za neovisnost RBiH, što je i učinjeno. Pošto u pravnom stanju nema vakuuma, time je u korist RH osigurano da RBiH nedvojbeno izađe iz prethod-nog pravnog stanja federalnog odnosa sa Srbijom. Pa da onda RBiH kasape bez obzira na svjetske zakone po kojima je priznata - kako je to zacrtao General Jezuitskog vojnog reda Rimokatoličke crkve (‘Crni papa’ 1983-2008) Fr. Peter-Hans Kolvenbach S.J.: “Zakon je djelo čovjeka. Što Bog može stvoriti, čovjek Hans Kolvenbach S.J.: “Zakon je djelo čovjeka. Što Bog može stvoriti, čovjek Hans Kolvenbach S.J.: “Zakon je djelo

može uništiti! Uvijek je posrijedi politi-ka. Čak i kada ljudi poštuju zakon, to može uništiti! Uvijek je posrijedi politi-ka. Čak i kada ljudi poštuju zakon, to može uništiti! Uvijek je posrijedi politi-

je politička odluka. Duhovnost je pravo oružje. Država ga je uvijek koristila. Jer, homo sapiens su stado životinja. Mrzite homo sapiens su stado životinja. Mrzite homo sapiens

sebe dovoljno, i Svijet mrzi sa vama. Sloboda je mač sa dvije oštrice’’. Kako bi rečeno, tako bi i urađeno.

Pogledajmo situaciju u RH, 1991. Da li se doista vo-dio rat između dvije države, agresora i branitelja; može li se to nazvati ‘Domovinskim ratom’ ili se ti događaji trebaju drugačije tumačiti i nazivati? Svaki rat je domovinski ako se vodi u nečijoj domovini. RH je Hrvatima domovina, ali je to bila i za 12% stanov-nika RH iz srpskog naroda. Kakav su rat ti Srbi vodili? Pa, valjda je i njihov rat bio domovinski. Pa su u tom ratu 1991. čak – i pobijedili.

Kada je 1967. Rade Bulat spome-nuo srpsku autonomiju u SR Hrvatskoj, Tito je poručio: “Udarite tog Bulata po gubici, jer ako to krene, što će onda

biti s Jugoslavijom!” Bulata su od kazne i smjene spasili Tripalo i Dapčević-Kučar. A Hrvati 1971. skupljaju hrabrosti da oni potegnu pi-tanje nedjeljivosti hrvatskog suvereniteta. Jer, Partizani su na ZAVNOH-u podije-lili suverenitet u Hrvatskoj između Hrvata i Srba, ali Hrvati u Srbiji nisu dobili isti status. U Vojvodini je bilo katolika, uglavnom Ugara i Germana, koje su Hrvati svojatali prema pan-kato-ličkom konceptu ‘Crkve u Hrvata’, da je svaki katolik,

Hrvat. Srbi su u Hrvatskoj imali sta-tus ‘ustavnog naroda’, ali im to nije bilo dovoljno, nego su zatražili i autonomnu pokrajinu kao kompenzaciju za to što je SR Srbija Ustavom 1974, kako su Srbi govorili, “okrnjena’’ sa dvije autonomne pokrajine, Vojvodinom i Kosovom. Zanimljivo, Hamdija Pozderac se u ime SR BiH, ovom srpskom ultimatu-mu tokom 1980-tih suprotstavio, čime je načinio ogromnu uslugu Hrvatima (što su oni, dakako, “zaboravili’’), a za što ga je dodatno velikosrpska klika te-retila i na kraju ubila. Te srpske zahtje-ve, Tuđman je ne samo odbacio, nego je ukinuo i već postojeći status Srba, tzv. “Božićnim” Ustavom RH, 1990. Drugi srpski zahtjev je bio da RH osta-ne u jugoslavenskoj federaciji. Hrvatska ove argumente nije uvažila, još više je ojačao srpski iredentizam, dirigiran iz Beograda, ali i Miloševićeva konačna izdaja Srba u Hrvatskoj, po dogovoru sa Tuđmanom.

Tako je Crkva uposlila hrvatsku udbašku

strukturu; preko noći su samo skinuli

petokraku i prisegli lojalnost

režimu kojemu je Crkva na

čelo postavila generala

JNA Franju Tuđmana.


34

Zaključenje bračnog ugovora u vrijeme ‘iddeta (postrazvodnog pričeka)

Moj prvi muž me je razveo tri puta, a ja sam se nakon toga udala za dru-goga i budući da nisam imala muš-kih srodnika, koji bi me zastupali u bračnom ugovoru, učinila sam to personalno, s tim da je bračni ugo-vor zaključen deset dana prije iste-ka pričeka (‘iddeta)? Prvi intimni kontkat sa novim mužem imala sam tek petnaest dana nakon zaključiva-nja braka, zbog njegovih poslovnih obaveza. Da li je moj drugi brak va-lidan, i šta trebam činiti?Muhammed ibn Salih el-MunedžidHvala Allahu, dželle šanuhu, i neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Dužina tra-janja ‘iddeta ovisi o tome kojoj kate-goriji pripada raspuštenica: ako je od onih koje redovno imaju mjesečnicu, njen priček traje tri mjesečna pranja ili tri čistoće, na osnovu riječi Uzvišenog: Raspuštenice neka čekaju tri kur’a(Prijevod značenja, El-Bekare, 228.). U vezi s ovim postoji jednoglasno mi-šljenje islamskih učenjaka, s tim da jedan dio učenjaka kur’ tumači kao mjesečno pranje, a drugi kao čistoću; ako još nije dobila ili je prestala do-bijati hajz, pričekat će tri mjeseca, a ako je trudna, pričekat će dok se ne porodi, na osnovu riječi Uzvišenog, u

prijevodu značenja: A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one treba da če-kaju tri mjeseca, ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode. – A onome ko se Allah boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim. (Et-Talak, 4.). Ako je novi bračni ugovor zaključen nakon isteka ‘iddeta (postrazvodnog čeka-nja), takav brak će se smatrati valid-nim i pravno obavezujućim. Nasuprot tome, brak zaključen u vrijeme ‘idde-ta je pravno nevažeći, i obaveza ga je trenutno razvrgnuti, te, ukoliko stra-ne učesnice u njemu budu zaintere-sovane, obnoviti nakon upotpunjenja ‘iddeta. U “Enciklopediji islamskog prava”, 29/346, se kaže: “Islamski uče-njaci su jednoglasni u pogledu zabrane zaključivanja braka sa ženom u vrije-me pričeka, bez razlike da li se radi o postrazvodnom pričeku, pričeku na-kon smrti, pričeku nakon razvrgnuća braka ili prekida bračne veze koja je sklopljena pod nejasnim okolnostima, i bez obzira na to da li se radi o defi-nitivnom ili opozivnom razvodu, a sve to zbog očuvanja rodoslovlja (porije-kla), i njegove zaštite od bilo kakvog miješanja sa nečijim drugim rodoslov-ljem (porijeklom), kao i zaštite prava prvog muža. Jednoglasni su i u tome da brak sklopljen u vrijeme ‘iddeta nema pravnu valjanost te ga je kao ta-kvog obaveza poništiti. Dokaz su im riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne iste-če... (El-Bekare, 235.). Značenje ajeta je: i ne odlučujte se na brak u vrijeme pričeka, ili ne stupajte s njima u brak prije nego istekne propisano vrijeme za čekanje (...). Imam Malik zabilježio je predaju u kojoj se navodi da je Omer, radijallahu anhu, razvrgnuo brak

između Tulejhe el-Esedije, puštenice Rašida es-Sekafija, i čovjeka koji ju je oženio u vrijeme ‘iddeta, naložio je da se izbičuju, a zatim je rekao: “Ukoliko se žena uda u vrijeme ‘iddeta, njen brak će se smatrati nevažećim, i oba-veza ga je razvrgnuti. Ako nije stupila u intimni odnos sa drugim mužem, upotpunit će priček, a zatim će, ako bude htjela, sklopiti s njim novi bračni ugovor; a ako je imala intimni odnos s drugim mužem, obavezna je prvo upotpuniti ‘iddet iz prvog braka, a zatim iz drugog, i nakon toga joj se zabranjuje da obnovi bračnu vezu sa drugim mužem.” Ova predaja govori o dvije različite situacije u kojima se mogu naći čovjek i žena koji stupe u bračnu vezu u vrijeme ženinog priče-ka: prva je da odmah po zaključenju bračnog ugovora stupe u intimni od-nos, a druga je da se to ne desi. Ako njih dvoje ne stupe u intimni odnos, propis je da ona upotpuni priček i da se nakon toga ponovo uzmu, a u slu-čaju da se desio odnos, žena je, nakon razvrgnuća braka, dužna upotpuniti prvi ‘iddet, a zatim u cijelosti izvršiti drugi ‘iddet, i trajno im se zabranju-je da ikada više stupe u bračnu vezu. Ovog mišljenja su pravnici malikij-skog mezheba, dok ostale pravne škole zastupaju mišljenje da je supružnicima koji su stupili u brak u vrijeme ‘idde-ta i imali intimni odnos dozvoljeno, nakon isteka drugog ‘iddeta, obnoviti bračnu vezu. (Pogledaj: El-Muntekâ, 3/317.; Metālib uli-n-nuhâ, 5/97., 577.; Ahkâmul-kur’ ân, 1/580.; Fetāvā-l-ledžneti-d-dāime, 18/248.). Neki da-našnji učenjaci su stava da za dozvo-lu ponovnog stupanja u braka nije potrebno čekati istek drugog ‘iddeta. (Pogledaj: Eš-Šerhul-mumti’potrebno čekati istek drugog ‘iddeta.

Eš-Šerhul-mumti’potrebno čekati istek drugog ‘iddeta.

, 13/387.). Eš-Šerhul-mumti’, 13/387.). Eš-Šerhul-mumti’(Izvor: www.islam-qa.com).

Ramazanske fetveAktuelna pitanja i dileme

Darivanjem organa ostvaruju se legitimni šerijatski interesiSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


35

“Ja se ne bih ljutio da se otkrijete”

Poštovani, “ja se ne bih ljutio da se otkrijete” riječi su jednog islamskog velikodostojnika upu-ćene muallimama kojima je suge-rirao navedeno. Što biste mu Vi ćene muallimama kojima je suge-rirao navedeno. Što biste mu Vi ćene muallimama kojima je suge-

odgovorili? Mahsuz selam! Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu, dželle šanuhu, i neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Takve riječi ne dolikuju ni neislamskom, a kamoli “islamskom velikodostojniku”. U pitanju su ne-pristojne, drske i bezobrazne riječi, koje ukazuju na aroganciju, be-zobzirnost i frustriranost dotičnog “velikodostojnika” što, eto, tako “civiliziran i naprednih shvatanja” mora komunicirati sa pokrivenim muallimama, koje jedva da zaslužu-ju njegovu pažnju. Osoba sa takvim frustracijama ne zaslužuje da radi u Islamskoj zajednici ili da bude član nekog njenog organa. Umjesto da čuva i štiti dignitet i čast mualli-ma, kao i ostalih pokrivenih mu-slimanki, njihovo ljudsko pravo i islamsku obavezu da budu pokrive-ne, on se “ne bi ljutio” da pred njim otkriju dio tijela koji se šerijatski tretira “avretom”. Takvo ponašanje je skandalozno i za svaku osudu. Trebale ste mu odmah reći da vas je uvrijedio i da kao muslimanke imate svoje dostojanstvo koje do-tični gospodin mora poštovati i uvažavati. Njemu savjetujemo, ako je doista postupio tako kako se na-vodi u pismu, da preispita svoj stav i odnos i da pazi šta, kako, kada i kome govori. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Darivanje organa

Da li je darivanje organa zabranjeno ili dozvoljeno?Šerijatski savjet portala Merkezul-fetava, www.islamweb, fetva br. 11 667Hvala Allahu, dželle šanu-hu, i neka je mir i spas na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Dvije su osnovne forme darivanja organa: prva je, darivanje organa za života darovatelja i druga, darivanje organa nakon njegove smrti. Prva for-ma je dozvoljena pod uvjetom da da-rovatelj ne donira organ od kojeg ovisi njegov život, kao što je srce, glava, i sl., jer bi to bilo ravno samoubistvu i bacanju vlastitim rukama u propast, što je, prema islamskom učenju, stro-go zabranjeno; da darivanje organa ne dovede do zatajenja neke od vitalnih funkcija organizma, ili uzrokuje kod darovatelja trajnu fizičku mahanu koja će ga spriječiti u izvršavanju re-dovnih životnih obaveza, kao što je u slučaju darivanja ruku ili nogu; da darivanje ne uzrokuje tjelesnu defor-maciju; da se darivanjem ne uzrokuje jednaka ili veća šteta od one koja se na taj način želi popraviti, na osnovu šerijatskog pravila “da se šteta ne ot-klanja sličnom ili većom štetom”. Pri tome se mora imati u vidu činjenica da ljudsko tijelo ima svoju svetost i nepovredivost, koju ni na koji način nije dozvoljeno oskrnaviti, odsijeca-njem ili trganjem jednog njegovog di-jela, masakriranjem, ili na neki drugi način, a što nedvosmileno sugerišu ri-ječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: Mi smo sinove Ademove, doista, odliko-vali. (El-Isra, 70.), i riječi Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem: “Muslimanu je zabranjeno da ugrožava život, imetak i čast drugog muslimana.” (Muslim). Ukoliko se is-pune svi prethodni uvjeti, i postoji realna pretpostavka da će transplantacija imati pozitivan ishod, te ukoli-

ko se radi o stanju prijeke nužde ili potrebe, u tom slučaju darivanje je dozvoljeno, štaviše smatra se dobrim djelom, budući da predstavlja vid dobročinstva, otklanjanja nedaće od ljudi i međusobnog potpomaganja u dobročinstvu. Što se tiče darivanja ljudi i međusobnog potpomaganja u dobročinstvu. Što se tiče darivanja ljudi i međusobnog potpomaganja u

(doniranja) organa nakon smrti, ono je, prema našem mišljenju, također dozvoljeno jer se njime ostvaruju le-gitimni šerijatski interesi, a od kojih je svakako najvažniji interes zaštite i očuvanja ljudskog života. Uz to tre-ba naglasiti da je da je interes spaša-vanja ljudskog života ispred interesa nepovredivosti mrtvog ljudskog tijela. (Izvor: www.islamweb.net).

Dozvolu darivanja organa nakon smrti, sugerira i rezolucija Akademije islamskog prava (pri Organizaciji islamske konferencije), u kojoj se, iz-među ostalog, navodi: “Dozvoljena je transplantacija organa sa mrtvog na živog čovjeka, ako se njome spa-šava život ili održava neka od vitalnih funkcija, pod uvjetom da za to posto-ji direktna dozvola darovatelja prije smrti, ili dozvola njegovih nasljed-nika nakon smrti, ili dozvola musli-manskog vladara, u slučaju kada nije moguće utvrditi identitet umrlog ili umrli nema zakonskih nasljednika.’’ (www.islam-qa.com).

Darivanjem organa ostvaruju se legitimni šerijatski interesi

“Dozvoljena je transplantacija

organa sa mrtvog na

živog čovjeka, ako se njome spašava život

ili održava neka od vitalnih funkcija.”


36

Piše:Muhamed Nasirudin El-UvejdPreveo i prilagodio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Po islamskom učenju stid se ubraja u najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika pribiližavaju Allahu. Pkoja vjernika pribiližavaju Allahu. P

Stid donosi samo dobro i neodvojivi je dio imana, tako da kada nestane stida nestane i imana i obrnuto. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih Allaho-vih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili

Prenosi se da je poznati ashab, Selman el-Farisi, rekao: “Kada Allah želi čovjeku propast, oduzme mu stid, a kada kod njega nestane stida, postane omraženi grješnik, a kada postane omraženi grješnik, Allah mu oduzme emanet, a kada mu oduzme emanet, postane prevarant, a kada postane prevarant, Allah mu oduzme samilost iz srca, a kada mu oduzme samilost on postane osoran i grub, a kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana i on postane poput šejtana prokletnika”

u društvu tek nakon što je u ljudskim sr-cima nestalo stida. Stid je osobina iskrenih vjernika, izgrađenih ličnosti i poputnina bogobojaznih, pa kada njega nestane to je jasan znak da su ljudi ostavili Allahovu uputu, a prihvatili zabludu i utrli sebi put do poniženja i sigurne pro-pasti.

Ako se ne stidiš, radi šta god hoćeš

Stid je moral koji čovjeka podstiče na ostavljanje grijeha i ne da mu da prelazi granicu dozvoljenog i da skrnavi tuđa prava. Stid (ar. el-hajau) izve-denica je od riječi život (ar. el-hajat) i on je srazmjeran životu (živosti) srca, a istinskog života srca nema bez spoznaje i po-kornosti Allahu, dž.š. Postoje dvije vrste stida: prirodni i ste-čeni stid. Prirodni stid je osobina s kojom se čovjek rađa, poput stida muškarca i žene od javnog pokazivanja i otkrivanja stid-nih mjesta, i poput stida koji su pokazali Adem i Hava kada su im se otkrila stid-na mjesta nakon što su kušali zabranjeno voće, pa ih je prirodni, urođeni stid, natje-rao da se pokrivaju džennetskim lišćem. O tom događaju, Kur’an veli: I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova, pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati. (Taha, 121.). Stečeni stid je poslje-dica imana i iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju gri-jeha. Taj stid se rađa u srcu kao posljedica shvatanja obilja Allahovih blagodati i naše nedostatne zahvalnosti na tim blagodati-ma, pa se zbog toga vjernici stide Allaha,

koji im ne uskraćuje blagodati i ne preki-da Svoju milost ni onda kada oni griješe prema Njemu. Prenosi se da je pobožnjak

Esved ibn Jezid na samrti gor-ko plakao, i nakon što su ga prijatelji upitali zašto plače, odgovorio je: “Oh, kako da ne plačem i ne tugujem. Kada bi mi Allah oprostio sve grijehe na Sudnjem danu, ja bih Ga se opet stidio zbog djela mojih ruku.” Govoreći o značenjima i stepenima vjerovanja koji se mogu iščitati iz kur’anskog ajeta u suri El-Fatiha: Ijjake na’budu - Samo Tebe oboža-vamo, imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ‘’Jedan od stepeni ijjake na’budu – Samo Tebe obožavamo, je i stid. Na to upućuju i riječi Uzvišenog Allaha: Zar on ne zna da Allah sve vidi? (El-Alek, 14.). sve vidi? (El-Alek, 14.). sve vidi? On zna poglede koji kriomice u ono što je

zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.(El-Mu’min, 19.). Govorili vi tiho ili gla-sno govorili – pa, On zna svačije misli! (El-sno govorili – pa, On zna svačije misli! (El-sno govorili – pa, On zna svačije misli!Mulk, 13.). Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo nje-mu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16.). Osim citiranih ajeta, i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ćemo spomenuti, također potvrđuju da je stid dio imana i da spada u ibadet kojim se vjernici približavaju Allahu. Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored čovjeka koji je svom prijatelju govorio o stidu, pa mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao: “Ostavi ga, stid je dio imana.” (Buharija i Muslim) U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Muhammed,

Pobožnost Putevi duševnog uzdizanja

Ko nema stida, nema ni imana

Abdullah ibn Omer je imao običaj kazati: “Čovjek neće

upotpuniti svoje vjerovanje sve dok ne

bude potpuno svjestan da ga Allah gleda, pa

neka ne čini tajno ono što bi ga na Sudnjem

danu moglo osramotiti pred svim ljudima.”


37

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka, najbolji ogranak imana je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najsla-biji je sklonuti smetnju s puta, i stid je dio imana.’’ (Muslim). A Ebu Mes’ud el-En-sari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što je ostalo zapam-ćeno od govora ranijih Allahovih poslani-ka, jesu riječi: ‘Ako se ne budeš stidio onda radi šta god hoćeš.’” (Buharija). Ibnul-Kajjim el-Dževzi kaže da ovaj hadis ima dva značenja: prvo, da će onaj ko ne bude imao stida svakako raditi šta god hoće i šta mu duša poželi, i drugo, to je zapra-vo upozorenje vjerniku i vjernici da kada želi uraditi neko djelo, neka prvo vide da li bi se stidili javno uraditi to djelo. Ako bi se stidili javno uraditi ono što su naumili, onda će svakako odustati od toga, a ako se kao vjernici ne bi zastidili kada bi ih neko vidio dok čine to djelo, onda ga mogu ura-diti.” Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stidite se Allaha istinskim sti-dom!” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, mi se, hvala Allahu, stidimo.’’ Odgovorio je: “Ne mislim na to, istinski stid od Allaha je da čuvaš svoju glavu i ono što je u njoj, i da paziš na svoj stomak i njegove prohtjeve i da ti je uvjek smrt na umu, jer onaj ko žudi za Ahiretom on ostavlja dunjalučke ukrase. Ko tako radi on se istinski stidi Allaha.’’ (Tirmizi).

Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid

Kada stid ne bi imao druge vrijed-nosti osim činjenice da je to jedno od Allahovih svojstava, bio bi dovoljan ra-zlog da se vjernici trude da kod sebe

izgrade tu osobinu. Allah, dž.š., pokriva mahane i sti-di se ljudi, a oholo ljudsko stvorenje se ne stidi Allaha, osim onih kojima se Allah smilovao. Njegova milost se neprestano spušta na nas, a naši grijesi se neprestano dižu Njemu, On nama uka-zuje Svoju ljubav dajući nam neizmjerne blagodati, iako je neovisan o svim svijeto-vima, a mi našim grijesima izazivamo Njegovu srdžbu, iako smo ovisni o Allahu i njegovoj milosti u svakom trenutku. No i pored toga, kada Mu uputimo smjerno naše dove, On nam oprašta grijehe i raduje se našem po-kajanju. Zato, neka nam je uvijek na umu veličanstveni hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je vaš Gospodar stidan i plemenit. On se stidi da vrati prazne ruke onome ko Ga iskreno za-moli i ko Mu se dovom obrati.’’ (Ebu Davud i Tirmizi). Rekao je Ibnul-Kajjim: “Ko se okiti svojstvom koje posjeduje i Allah, dž.š., to svojstvo će ga odvesti i približiti Allahu i Njegovoj milosti.” Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.” (Ibn Madže).

Abdullah ibn Omer je imao običaj kazati: “Čovjek neće upotpuniti svoje

Abdullah ibn Omer je imao običaj kazati: “Čovjek neće upotpuniti svoje

Abdullah ibn Omer je imao običaj

vjerovanje sve dok ne bude potpuno svjestan da ga Allah gleda, pa neka ne čini tajno ono što bi ga na Sudnjem danu moglo osramotiti pred svim lju-dima.” Čovječe, pazi da ne budeš od danu moglo osramotiti pred svim lju-dima.” Čovječe, pazi da ne budeš od danu moglo osramotiti pred svim lju-

onih koji kad se nađu nasamo, krše Allahove zabrane, koji su u javnosti Allahove evlije, a u tajnosti Njegovi ne-prijatelji. Ne budi od onih koji se više stide ljudi nego Allaha, i ne gledaj u beznačajnost tvojih grijeha, već gledaj u veličinu i svemoć Onoga koji te gleda dok činiš grijeh. I nikada ne zaboravi trenutak koji će se sigurno doći, a koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio u svom hadisu, kada je rekao: “Svaki čovjek će pojedinačno razgo-varati sa Allahom na Sudnjem danu i između njih neće biti nikakvih posred-nika.” Poznati muslimanski vojskovo-đa iz vremena emevijske dinastije, El-Džerrah, rekao je: “Četrdeset godina đa iz vremena emevijske dinastije, El-Džerrah, rekao je: “Četrdeset godina đa iz vremena emevijske dinastije, El-

sam ostavljao grijehe, a tek nakon toga sam postigao pobožnost u riječima i djelima.” A znameniti islamski uče-

njak, Ibn Dekik el-‘Id, rekao je: “Tako mi Allaha, četrde-set godina je prošlo od kako nisam uradio ni jedno djelo niti izgovorio i jednu riječ, a da za njih nisam pripremio odgovor pred Allahom na Sudnjem danu.’’ To je ste-pen onih koji se stide Allaha i koji su svjesni da ih Allah uvijek vidi. Njihov primjer je kao primjer žene koju je jedan pokvarenjak pokušao navesti na blud, pa mu je re-kla: “Izađi i provjeri vidi li nas iko.” On je izašo i nakon što se vratio, kazao je: “Ne vidi nas niko osim zvijezda.” Tada mu je ona rekla: “A gdje je Stvoritelj zvijezda?” Ili, kao primjer žene vjernice koja je s jednom karavanom putovala na hadždž, pa joj je iznenada, u toku noći, u ša-tor upao nepoznat muškarac

i rekao: “Ja nisam pošao na ovo puto-vanje zbog hadždža, već samo da isko-ristim priliku da se osamim s tobom i da počinimo blud.’’ Ona mu je rekla: “Provjeri da li su svi ljudi zaspali.” On je to učinio i kada se vratio, radosno je uzviknuo: “Svi spavaju!” Na to mu je ona rekla: “A sada provjeri da li i Allah spava”, pa je zaplakala i zamalo se one-svijestila od silnog plača, a pokvarenjak je pobjegao iz njenog šatora.”

Vrste stida

Musliman i muslimanka imaju po-seban edeb prema Allahu i prije svega osjećaju stid od Njega. Oni javno i svje-sno ne čine ni velike ni male grijehe, jer znaju da ih Allah čuje i vidi. O onima koji čine grijehe ne stideći se Allaha i ne strahujući od Njegove kazne, Allah

Znameniti islamski

učenjak, Ibn Dekik el-’Id,

rekao je: “Tako mi Allaha, četrdeset godina je

prošlo od kako nisam uradio ni jedno djelo niti izgovorio i jednu riječ,

a da za njih nisam pripremio

odgovor pred Allahom na

Sudnjem danu.”


kaže: Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha. (En-Nisa, 108.). Stid od Allaha znači da se trudiš da te Allah ne vidi na zabranjenim mjestima i u zabra-njenim djelima, i da ne izostaneš tamo gdje je naredio da budeš.

Zatim, vjernici se stide mele-ka koji su uz njih i koji pišu dobra i loša djela. Allahov Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, je, govoreći o Osmanu, r.a., rekao: “Kako da se ne stidim čovjeka kojeg se i meleki sti-de.” (Muslim) U drugoj predaji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najmilostiviji prema dru-gim muslimanima je Ebu Bekr, naj-strožiji u vjeri je Omer, najstidniji je Osman, najbolji poznavalac sudstva je Alija, najbolji učač Kur’ana je Ubej ibn Ka’b, najbolji poznavalac halala i harama je Muaz ibn Džebel, najbo-lji poznavalac šerijatskog nasljednog prava je Zejd ibn Sabit. Zaista svaki narod ima svog povjerenika, a povje-renik mog ummeta je Ebu Ubejde ibnul-Džerrah.’’ (Tirmizi i Ibn Madže). Kur’an na implicitan način zahtijeva od vjernika da se stide me-leka. Uzvišeni je objavio: A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari.(El-Infitar, 11.). Tj. stidite se meleka koji su uz vas, tih plemenitih stvore-nja, jer nema nimalo dobra u onom ko se ne stidi pred plemenitošću. U tom smislu je i Poslanikova, sallalla-hu alejhi ve sellem, oporuka Seidu ibn Jezidu: “Oporučujem ti da se stidiš Allaha kao što bi se stidio uglednog i plemenitog čovjeka iz svog plemena.” (Sahihul-džami’) Komentirajući ovaj Sahihul-džami’) Komentirajući ovaj Sahihul-džami’hadis, Ibn Džerir et-Taberi, rekao je: “Ovo je vrhunac rječitosti, najljepši savjet i neponovljivo objašnjenje, jer nema ni jednog čovjeka, makar bio najveći pokvarenjak, a da se ne stidi učiniti grijeh pred uglednim, pleme-nitim i poštovanim ljudima. I kada bi se barem čovjek stidio Allaha, kao što se stidi uglednog čovjeka iz svog naroda, ostavio bi i tajno i javno grije-šenje.” Rekao je Ibn Ebi Lejla: “Neka se niko od vas ne osami, a da ne kaže: ‘Dobro došli meleki, Allahovi iza-slanici! Danas me nećete zateći bez dobrih djela, pa uzmite i zapišite od mene: subhanallah, elhamdu lillah, ve la ilahe illallah, Allahu ekber.’’’ Prenosi se da su pobožni ljudi u prijaš-njim generacijama, kada bi se osamili, govorili: “O meleki, molite Allaha za mene, ta vi ste pokorniji Allahu od mene.’’ O tome je Malik ibn Dinar re-kao: “Šta misliš o čovjeku od kojeg se mene.’’ O tome je Malik ibn Dinar re-kao: “Šta misliš o čovjeku od kojeg se mene.’’ O tome je Malik ibn Dinar re-

meleki stide, i šta misliš o ljudima za kojima je Džennet čeznuo? Čudiš se meleki stide, i šta misliš o ljudima za kojima je Džennet čeznuo? Čudiš se meleki stide, i šta misliš o ljudima za

onima koji čeznu za Džennetom, a ne

čudiš se što Džennet čezne i žudi za dobrim ljudima. Uistinu je velika raz-daljina između te dvije skupine ljudi.’’

Vjernici se također stide Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nastoje da se maksimalno pridržavaju njegovog sunneta, jer su potpuno ubi-jeđeni i sigurni da je spas od zablude u slijeđenju Kur’ana i sunneta. Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Ostavljam vam dvije stvari, ako ih budete slijedili nećete nikada zalutati: Kur’an i moj sunnet.” (Sahihul-džami’) Sahihul-džami’) Sahihul-džami’

Prenosi se da je poznati ashab, Selman el-Farisi, rekao: “Kada Allah želi čovjeku propast, oduz-me mu stid, a kada kod njega nestane stida postane omra-ženi grješnik, a kada posta-ne omraženi grješnik, Allah mu oduzme emanet, a kada mu oduzme emanet, posta-ne prevarant, a kada postane prevarant, Allah mu oduz-me samilost iz srca, a kada mu oduzme samilost on po-stane osoran i grub, a kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana i on postane poput šejtana prokletnika.’’

Islamski učenjaci su ka-zali da je vrhunac stida da se ne stidiš kazati i braniti istinu u svakoj situaciji. Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu, ako je zna.’’ (Tirmizi i Ibn Madže) To znači davanje prednosti stidu od Allaha, nad stidom i strahom od ljudi. Stid ne sprečava čo-vjeka da naređuje dobro i zabranjuje zlo, a onaj ko zanemari tu Allahovu nared-bu, može to učiniti samo zbog straha i kukavičluka, a ne zbog stida.

Primjeri stida

Da bismo što bolje razumjeli važ-nost stida kao osobine islamskog ahla-ka, navest ćemo nekoliko primjera koji bi vjernicima trebali biti dodatna moti-vacija u nastojanju da kod sebe izgra-de ovo plemenito svojstvo. Govoreći o stidu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Seid el-Hudri je rekao: “Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, je bio stidniji od djevice prve brač-ne noći i kada bi vidio nešto što prezi-re, mi bismo to primijetili po izrazu na njegovom licu.’’ (Buharija i Muslim). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svoj stid, uostalom kao i kompletan ahlak, doveo do savršenstva. O toj sa-vršenosti i suptilnosti njegovog mora-la, govori i to da on nikada nije javno

korio muslimane zbog nekih grešaka i propusta, niti je po imenu spominjao počinioca određenog grijeha, već bi go-vorio: “Šta je s ljudima koji rade to i to”, počinioca određenog grijeha, već bi go-vorio: “Šta je s ljudima koji rade to i to”, počinioca određenog grijeha, već bi go-

ne želeći ga osramotiti. Osim toga, on je volio pričati ashabima o moralu i sti-du drugih poslanika. Tako je jedanput ashabima ispričao događaj s Musaom, a.s., kako bi ukazao na njegov stid. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, svojim ashabima je rekao: “Musa, a.s., je bio izrazito stidan čovjek tako da nije dozvoljavao da ljudi vide neki dio njegovog tijela. Zbog toga su ga neki ljudi iz njegovog naroda počeli vrijeđa-

ti i ismijavati tvrdeći da on ima neku tjelesnu mahanu ili bolest dok nikada ne ot-kriva svoje tijelo. Allah, dž.š., je osujetio njihove spletke i ušutkao one koji su širili gla-sine o tome. Naime, Musa, a.s., je jedanput bio sam po-red rijeke, pa je skinuo svoju odjeću, stavio je na kamen i onda sišao da se okupa. Kada se okupao krenuo je prema kamenu na kojem je bila nje-gova odjeća, ali je Allah dao da se kamen podigne i od-nese njegovu odjeću. Musa, a.s., je uzeo štap i dozivao kamen, govoreći: “Kamenu,

vrati mi odjeću, kamenu, vrati mi odje-ću!” Međutim, kamen se nije zaustavio dok nisu došli do skupine židovskih glavešina. Kada su ga oni vidjeli nagog, shvatili su da on posjeduje najsavršenije i najljepše tijelo među njima. Nakon što se kamen zaustavio, Musa, a.s., je obu-kao svoju odjeću, a onda je svojim šta-pom udario po kamenu nekoliko puta tako da su od tih udaraca ostali urezani tragovi u kamenu.’’ (Buharija) Kćerka Allahovog Poslanika i njegova ljubi-mica, Fatima, r.a., bila je toliko stidna da je nekoliko puta dolazila kod svog oca, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, želeći ga pitati da joj da slugu, pa kada bi je on upitao zašto je došla, ona bi kazala: “Oče, došla sam samo da te poselamim.” A kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dođi u njenu kuću i zateci nju i Aliju zajedno, ona bi pokrivala svoju glavu odjećom, stideći se oca. Primjer stida kod žena bila je i majka svih vjernika, Aiša, r.a., koja je jedanput ispričala sljedeće: “Često sam majka svih vjernika, Aiša, r.a., koja je jedanput ispričala sljedeće: “Često sam majka svih vjernika, Aiša, r.a., koja je

odlazila u prostoriju u kojoj je ukopan moj muž, tj. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i moj otac, Ebu Bekr, pa sam u tim prilikama skidala svoj ogrtač, a kada je pored njih ukopan i Omer, r.a., nikada više prilikom posjete njihovim mezarima nisam skidala ogr-tač, stideći se i mrtvog Omera.’’


Stid ne sprečava

čovjeka da naređuje dobro

i zabranjuje zlo, a onaj

ko zanemari tu Allahovu

naredbu, može to učiniti samo zbog straha i

kukavičluka, a ne zbog stida.

40

Zelena transferzala Pouke iz viznih liberalizacija

Više od 10.000 Sandžaklija ima Više od 10.000 Sandžaklija ima Vzabranu ulaska u neku ili u sve Vzabranu ulaska u neku ili u sve Vdržave EU. Nisu vratili dug Vdržave EU. Nisu vratili dug Vza troškove deportacije. Duguju i po 3.000 evra, a ne znaju. Novopazarac Fadil S. neprijatno je bio iznenađen kada mu je nedavno, na mađarskoj granici, saopšteno da ne može u ovu zemlju, jer ima zabranu ulaska u sve države Evropske unije. On je samo je-dan od mnogih koji i ne znaju da ima-ju zabranu ulaska u ove zemlje. Fadil je još prije pet godina, po sporazumu o readmisiji, protjeran iz Njemačke. Prvo je bio uhapšen, pa je izvjesno vri-jeme proveo u pritvoru, da bi na kraju avionom bio deportovan u Srbiju. Svi ti troškovi narasli su na oko 3.000 evra. Vraćen je u Novi Pazar, i tek kada je platio sve troškove i Njemačkoj do-stavio dokaze da više ništa ne duguje, pušten je preko mađarske granice.

Neki su se ranije, prije vizne libe-ralizacije, vraćali dobrovoljno. Dobili su novac za avionsku kartu i džeparac, ali na granici nisu ostavili dokaz da su izašli, na primjer, iz Austrije, pa sada imaju administrativnu zabranu ulaska, kaže Kadrija Mehmedović, iz novopa-zarskog udruženja “Reintegracija”. On naglašava da čak 10.000 Sandžaklija ima zabranu ulaska u sve ili neku ze-mlju Evropske unije, a da mnogi za to i ne znaju. Nedavno je jedna građe-vinska firma iz Tutina, u Njemačkom konzulatu u Beogradu tražila vize za 12 radnika. Ispostavilo se da desetorica imaju za-branu ulaska u Njemačku, a šestorica u sve zemlje Evropske unije. Dešava se da neki koji imaju zabranu pređu mađarsku ili slove-načku granicu, ali ih negdje po Evropi, prilikom rutin-ske kontrole, policija izbaci iz autobusa, kazni sa 500 evra, pritvori i protjera u Srbiju, ističe Mehmedović. Naš sagovornik kaže da je “Reintegracija” pokrenu-la projekat pravne pomoći osobama koja imaju zabra-nu, a žele u neku od zemalja

Evropske unije. Najpre, provjeravamo da li imaju zabranu i zbog čega, a za-tim činimo sve da im, u saradnji za konkretnom zemljom, zabranu uki-nemo ili je bar ublažimo. Nekima je sve oprošteno, nekima smo omogućili da dug vrate na rate, a neki su otpu-tovali, jer smo im sredili sve papire. Posebno pomažemo građevinskim firmama, kaže Mehmedović i upo-zorava da zabrane zastarijevaju za 30 godina, pa će mnogi, čak i ako Srbija uskoro uđe u Evropsku uniju, zbog ovoga imati problema na granici i po Evropi. U “Reintegraciji” podsjećaju da veliku krivicu za mnogobrojne za-brane imaju i evropski advokati koji su Sandžaklijama uzimali velike pare i obećavali im siguran ostanak u Evropi, a kada bi ih policija potjerala ni najo-

snovnije papire nisu htjeli da im dostave. Po osnovu raznih zabrana, a posebno troškova protjerivanja, Sandžaklije samo gradu Frankfurtu duguju nekoliko miliona evra. Zbog toga će čelnici “Reintegracije” uskoro ot-putovati u Njemačku gdje će sa vlastima Frankfurta i još nekih njemačkih gradova pokušati da smanje dugova-nja i ublaže bar dio zabrana. Planirana su putovanja i u Beč, Minhen i još neke gra-dove Evrope gdje je bilo naj-više ljudi na privremenom radu.

Sandžaklije zbog dugova ne mogu u EvropuGrađani Srbije već neko vrijeme, zahvaljujući viznoj liberalizaciji, slobodno putuju po Evropi. Obzirom da i će i građani Bosne i Hercegovine uskoro imati iste povlastice, barem se nadamo da je to tako, prenosimo ovaj tekst, kao pouku, sa portala www.sandzak-x.com, a u kojem se govori kako se sandžački Bošnjaci suočavaju sa brojnim problemima prilikom putovanja u evropske zemlje

Nedavno je jedna

građevinska firma iz Tutina, u Njemačkom

konzulatu u Beogradu

tražila vize za 12 radnika.

Ispostavilo se da desetorica imaju zabranu

ulaska u Njemačku, a šestorica

u sve zemlje Evropske unije.


41

Autor: Uredništvo Glasa islama

U vremenima krize i slabosti neri-U vremenima krize i slabosti neri-U jetko se dešava društvena bolest U jetko se dešava društvena bolest U neosnovanog straha (fobija) od nekoga ili nečega. Ova devijacija je ne-kada produkt slabog imuniteta društva i nedostatka samopouzdanja u sopstve-ni status i identitet. Ovakve pojave ne-rijetko ciljano uzrokuju pojedini centri moći kako bi nekoga ili nešto proglasili krivcem za sve nedaće, obično skreću-ći pažnju sa sopstvene odgovornosti. Tako, pored islamofobije, koja se u Srbiji tradicionalno iskazuje u formi turkofobije, posljednjih mjeseci imamo sve izraženiji fenomen MUFTIOFO-BIJE. Ova pojava je rezultat koordi-nirane akcije režima, režimskih vazala u Sandžaku i prorežimskih medija, koji ne odustaju od namjere sataniza-cije Muftije, proglašavajući ga jedinim krivcem za sve probleme u Sandžaku i Srbiji. Ma koliko to izgledalo naivno, cilj ove akcije je napraviti od Muftije

legitimnu metu, pa ko prije pogodi. Skoro identičan sce-nario prije tragičnog ubistva Zorana Đinđića. Ova akcija takođe ima za cilj predstavi-ti Bošnjake i muslimane kao neinstitucionalan narod, koji nema organizacionog kapaciteta, a koji povreme-no iznjedri ponekog poje-dinca sa kojim se udbaški mehanizmi uglavnom us-piju obračunati. U toj sa-tanizaciji se ide do te mjere da se “počinilac” optužuje i za ono što su neosporni re-zultati. Kada poslušate aktuelnu ha-rangu režima i njegovih poslušnika na Muftiju, vidjet ćete da ga optužuju za Univerzitet, televiziju, vrtiće, vakufe i nesporni društveni angažman i do-prinos. Priča o navodnom ogromnom bogatstvu Muftije, zapravo, proizvod je onih mentalno-moralnih sklopova koji, ustvari, kroz sve te optužbe go-

vore o sebi i onome što bi oni činili da su bili u prilici. Zato nikada ne-ćete čuti lopova da vjeruje da postoje pošteni ljudi. Naprotiv, njihove stalne izjave su tipa: “Danas nema poštenih, sve sami lopovi, svi rade samo za sebe,

sve propade…” Nije tačno. Ima poštenih. A oni koji to govore zapravo su lopovi i oni propadaju, kako se to u hadisu kaže. Ne može njihov sebični um da dokuči šta je to vakuf i da postoje ljudi čiji je životni ideal i opsesija do-bročinstvo zajednici i vakuf kao dobro djelo koje ostaje iza nas na korist humanim ciljevima ljudskog roda. Zato tim nepoštenim, sebičnim i lažljivim ljudima ne odgo-vara postojanje poštenih, ne-sebičnih i istinoljubivih, jer kada nema čistih onda niko ne osjeća smrad prljavih. Pr-ljavi se bore za uništenje či-stih, poput kriminalca koji nema mira dok ne eliminiše svjedoka. Zato svjetlo i sred-stva za higijenu i dezinfek-ciju nemaju alterativu. Oni su u panici jer je u narodu sve manje neznanja i naiv-nosti, a sve više razboritosti, što je produkt stogodišnjih lekcija zuluma, patnji i stra-danja. U svim historijskim pitanjima narod je pokazao da zna razlikovati svoje od tuđeg, dobro od zla i pravo od krivog. Zato režim ni uz podršku svojih medija i dru-gih pomagača ne uspijeva da utihne svjetlo istine i želju za slobodom koju u posljed-nje vrijeme jasno i odlučno bošnjački narod profilira posredstvom svojih sinova i kćeri, bez pardona i kom-pleksa, što predstavlja novi kvalitet ovog, kulturom i tradicijom bogatog, a na-dasve pacifističkog naroda. Sve je više onih i u srpskom

narodu koji shvataju da nemaju razloga za strah od Muftije jer su njegovi ci-ljevi univerzalno dobro od interesa za sve ljude, bez obzira na vjersku i naci-onalnu pripadnost. A njegovi protivni-ci bi trebalo da znaju da je nemoguće uništiti ono što ima bogatu tradiciju, a muftije vođe su tradicija Sandžaka, od pljevaljskog do sandžačkog.

MuftiofobijaPored islamofobije, koja se u Srbiji tradicionalno iskazuje u formi turkofobije, posljednjih mjeseci imamo sve izraženiji fenomen MUFTIOFOBIJE. Ova pojava je rezultat koordinirane akcije režima, režimskih vazala u Sandžaku i prorežimskih medija, koji ne odustaju od namjere satanizacije Muftije, proglašavajući ga jedinim krivcem za sve probleme u Sandžaku i Srbiji. Ma koliko to izgledalo naivno, cilj ove akcije je napraviti od Muftije legitimnu metu, pa ko prije pogodi

Ma koliko to izgledalo naivno, cilj ove akcije je nepraviti od Muftije legitimnu metu, pa ko prije

pogodi. Skoro identičan

scenario prije tragičnog

ubistva Zorana Ðinđića.


42

Zelena transferzala 28. septembar - Dan Bošnjaka Kosova

Pripremio: Ramiz Hodžić

Međunarodni Dan Bošnjaka obilježava se 28. septembra zato što je tog dana na sveboš-

njačkom Saboru koji je održan 27. i 28. septembra 1993. godine u Sarajevu do-nijeta odluka o povratku historijskog imena Bošnjak i imena našeg jezika bosanski. Međunarodni je i zato što su Ujedinjeni narodi u svoj kalendar pra-znika uvrstili ovaj datum kao Međuna-rodni Dan Bošnjaka. A na Kosovu je odluka o obilježavanju 28. septembra kao Dana Bošnjaka Republike Kosova usvojena 23. maja 2008. godine”, re-kao je na otvaranju akademije Ćerim usvojena 23. maja 2008. godine”, re-kao je na otvaranju akademije Ćerim usvojena 23. maja 2008. godine”, re-

Bajrami ispred Organizacionog odbora proslave Dana Bošnjaka. Za razliku od ranijih godina ove godine u pripremi i obilježavanju Dana Bošnjaka Koso-va bili su uključeni skoro svi politič-ki predstavnici Bošnjaka kao i većina nevladinih organizacija. “Politički sek-tor je u većini ‘shvatio’, proradila je ta svijest kod svih, da je neminovnost da se izdigne iznad svih dnevnih trzavica, svađa i prikazati se drugima u nekom drugačijem svijetlu u kojem možda ni-smo baš takvi. To se upravo desilo na

proslavi Dana Bošnjaka Kosova”, ka-zao je Ćerim Bajrami, koordinator pro-proslavi Dana Bošnjaka Kosova”, ka-zao je Ćerim Bajrami, koordinator pro-proslavi Dana Bošnjaka Kosova”, ka-

slave Dani Bošnjaka Kosova i zamjenik predsjedavajućeg Konsultativnog vije-ća zajednica pri kabinetu predsjednika Kosova. U svom obraćanju prisutnima Ćerim Bajrami je još dodao: “Bošnja-Kosova. U svom obraćanju prisutnima Ćerim Bajrami je još dodao: “Bošnja-Kosova. U svom obraćanju prisutnima

ci Kosova dočekuju ovaj praznik puni nade u bolje sutra, koju dijele sa svim ljudima naše mlade države.

Kao jedna od ustavom i zakoni-ma priznata nevećinska zajednica, dijelimo isto tako svo dobro i loše sa drugim Kosovarima, odnosno sa Albancima. Istina je, međutim, da mi Bošnjaci imamo i nekih primjedbi na proces implementacije na-ših zacrtanih prava. Ovo je i prilika da se s najvećim po-štivanjem sjetimo svih onih koji su pod veoma teškim okolnostima, donijeli važ-nu odluku da se vrati naše historijsko nacionalno ime - Bošnjak, na Kongresu odr-žanom 27. i 28. septembra 1993. godine u Sarajevu. S tugom se takođe sjećamo i ogromnog broja bosanskih šehida tokom agresije na BiH početkom devedesetih godina prošloga vijeka, kao i

s dužnim poštivanjem – kosovskih še-hida i nevino stradalih ljudi, među nji-ma i bošnjačkih, uoči, tokom i nepo-sredno poslije minulog rata na Kosovu. Iskazujemo zahvalnost svim ljudima koji su u minulim decenijama dali doprinos da mi danas sebe možemo smatrati za ono što jesmo. Nije mjesto ni vrijeme da se duže govori o našim zasebnim zahtjevima prema Vladi Kosova, ali i ovdje moramo spome-nuti velike probleme u funkcionisanju priznate nam nastave na bosanskom jeziku, na svim nivoima, a zasebno probleme na fakultetskom nivou obra-zovanja. Potenciramo i pitanje kaš-njenjnjenjnjen a obećanih inicijalnih poteza oko decentralizacije opština u bošnjačkim sredinama. Pošto ovdje imamo i naše prijatelje iz Bosne, iako smo do sada više puta tražili, ponovo upućujemo apel državi BiH da prizna Republiku

Kosovo. Svjesni smo svih poteškoća funkcionisanja bosanske države koje su prisutne zbog opstrukcija iz njenog manjeg entiteta pod kontrolom srpskih predstav-nika, no, bez obzira na to, tražimo da se intenziviraju bošnjački i međunarodni napori da se od Sarajeva što prije priznaju kosovske putne isprave, jer smo mi bukvalno onemogućeni da s Kosova putujemo u BiH. A ono što mi s nivoa bošnjačke zajednice možemo slobod-no obećati svima vama ov-dje, jeste to da ćemo činiti sve da i dalje budemo kon-struktivni partneri u pro-cesu unapređenja vladavine prava, demokratije i evrop-skog puta našega društva u cjelini. U to ime, želimo da predstavnici međunarodne zajednice još jednom čuju da Bošnjaci, isto kao i ogromna većina Kosovara, očekuju njihovu nesebičnu pomoć da se Kosovo što prije priključi bezviznom režimu sa osta-lim balkanskim državama”.

Apel državi BiH da prizna Republiku Kosovo28. septembra je u Prizrenu u Domu kulture održana Centralna akademija Dana Bošnjaka Kosova. Akademiji su prisustvovali bošnjački predstavnici iz svih krajeva Kosova, predstavnici iz BiH, Crne Gore i Sandžaka, kao i predstavnici opštinskih organa, KFOR-a, KBS-a i Islamske zajednice.

Ovdje moramo spomenuti

velike probleme u

funkcinisanju priznate nam nastave na bosanskom jeziku, na

svim nivoima, a zasebno

probleme na fakultetskom

nivou obrazovanja.


43

Sandžački putokazi

Piše: Almir Mehonić

S rbija i poslije 10 godina od pe-tooktobarske revolucije, kada je zbačen sa vlasti Slobodan

Milošević, nije mnogo odmakla u procesu decentralizacije zemlje. Tada je u samoj izbornoj platfor-mi Demokratske opozicije Srbije, decentralizacija i regionalizacija države zauzimala visoko mjesto. U tom programu bilo je mjesta i za Sandžak. On je bio zamišljen kao zaseban region u regionalizovanoj državi.

U godinama nakon 5. oktobra 2000. jedna po jedna stranka, čla-nica DOS-a, odustajala je od priče o regionalizaciji Srbije. Naravno, ovo je najviše pogađalo najnera-zvijenije regione, među kojima je Sandžak zauzimao prvo mjesto.

Kako je to izgledalo i izgleda na terenu?

Funkcije u bitnim ustanovama u sandžačkim opštinama biraju se u Beogradu, pa tako i sama struktu-ra zaposlenih, počev od načelnika i inspektora u policiji, direktora i šefova u zavodima za zapošljavanje, distribuciji, pošti, upravi prihoda, centrima za socijalno, bolnicama i domovima zdravlja, inspektori za rad i radne odnose, i tako dalje, do u nedogled. Školstvo je takođe van rad i radne odnose, i tako dalje, do u nedogled. Školstvo je takođe van rad i radne odnose, i tako dalje, do

domašaja lokalnih i regionalnih interesa. Školski programi, sadrža-domašaja lokalnih i regionalnih interesa. Školski programi, sadrža-domašaja lokalnih i regionalnih

ji, udžbenici, kreiraju se takođe u Beogradu.

Lokalna samouprava i lokalna vlast je svedena na formu. Pored par mjesta u opštinama i par

direktorčića po domovima kultura, obdaništa i muzeja, lokalnim vlasti-ma nije ostalo ništa. Lokalna vlast ne samo da ne može utica-ti na ekonomski oporavak i razvoj, nego je izopštena od bilo kakvog upliva u običan život građana.

Ako ovome dodamo da svim vodotokovima, pri-rodnim resursima, šuma-ma, prirodnim ljepotama, upravljaju zavodi koji su po pravilu, za sandžačke opštine, izmještene ili u Kraljevo ili u Užice, do-bijete odgovor zbog čega je Sandžak godinama naj-nerazvijenije područje u ovom dijelu Evrope.

Ovakvo uređenje je osnova ekonomske i na-cionalne diskriminacije Sandžaka i Bošnjaka. Ne samo da su sandžačke džade najgore, a sandžač-ke opštine najnerazvi-jenije na prostoru bivše Jugoslavije, nego su i san-džačke škole zabranjene za sadržaje koji tretiraju bošnjačku historiju, kul-turu, književnost.

Daleko od uticaja lokalnog sta-novništva, sve republičke ustanove koje imaju svoje ispostave po san-džačkim gradovima, su nedostu-pne za Bošnjake. Iako zakoni Srbije kažu da u tim ustanovama nacio-nalna struktura zaposlenih mora odražavati nacionalnu strukturu građana u toj opštini, Bošnjaci su

zaposleni u procentu statističke greške. Da ne ulazimo u to da je i taj mali broj zaposlenih uglavnom

iz reda poltrona sa boš-njačkim imenima.

Zbog svega navedenog, autonomija Sandžaka je neminovnost koja je je-dini zaštitni okvir za op-stanak Bošnjaka, kako ekonomski, tako i duhov-ni. Upravo autonomija bi značila da sve gore nave-dene stvari se ne mogu dešavati daleko od očiju građana Sandžaka.

Ali ne samo to, auto-nomija bi značila i ubira-nje određenih poreza, ali i obavezu države da odre-đeni procenat od investi-cija i donacija usmjeri u sandžačke gradove. Srbija je od 5. oktobra 2000. go-dine do danas dobila na milione donacija, ali se u Sandžaku niko ne može sjetiti niti jedne značajni-je investicije u posljednjih 10 godina.

Zbog toga bi auto-nomija bila okvir zaštite

interesa Sandžaklija. To je i razlog što autonomija ima toliku podrš-ku, iako se na sve načine pokušava anatemisati.

Svi sadašnji i svi budući proble-mi u Sandžaku su nastali nerješava-njem njegovog statusa. Zato je sta-tus Sandžaka pitanje svih pitanja i zato priča o autonomiji ne treba da bude sredstvo, već cilj naše borbe.

Autonomija je cilj a ne sredstvo

Srbija je od 5. oktobra 2000.

godine do danas dobila na milione

donacija, ali se u Sandžaku niko ne može

sjetiti niti jedne značajnije

investicije u poslijednjih 10

godina.


44

ZločinRatni zločini nad Bošnjacima u općini Ključ

Pripremio: Ramiz Hodžić

U prošlom broju smo obradili zločine nad Bošnjacima u ključkom naselju Biljani. U

nastavku prenosimo nekoliko svje-dočenja žrtava i drugih svjedoka iz sudskog procesa protiv Vinka Kon-dića koji se vodi pred Sudom BiH. Prema navodima optužnice optu-ženi Kondić je, od juna 1991. go-dine, na području općine Ključ, u svojstvu člana Izvršnog odbora op-ćinske organizacije SDS u Ključu, načelnika SJB Ključ, člana Kriznog štaba Ključ i člana Odbrane grada, zajedno sa ostalim članovima SDS-a i vojnim i civilnim organima vla-sti u općini Ključ učestvovao u či-njenju krivičnih djela nad civilnim bošnjačkim i hrvatskim stanovniš-tvom. Nadalje, u optužnici stoji da je u periodu od 27. maja 1992. godine do kraja augusta 1992. go-dine, vojska i policija vršila pretres sela i naselja u Ključu, Sanici i dru-gim selima naseljenim bošnjačkim stanovništvom. Tom prilikom civi-li su nezakonito hapšeni i odvođe-ni u prostorije zatvorskih objekata: Osnovne škole u Sanici i Osnovne škole “Nikola Mačkić” u Ključu, bivše željezničke stanice u Sanici i SJB Ključ. Nakon hapšenja najma-nje 1.161 muškarac transportovan je u logor Manjača. Dana 10. jula 1992. godine srpska vojska je ušla

u sela i zaseoke općine Ključ. Tom prilikom svi zatečeni muškarci su uhapšeni.

Pogrešna vjeroispovijest

Svjedočeći u korist Tužilaštva BiH na suđenju za zločine u Ključu, Mile Radulović se prisjetio ubista-va komšija Bošnjaka tokom 1992. godine.

“Tada je položaj muslimana bio neugodan i bilo je ubistava. Ubija se tvoja vjeroispovijest i ti ne možeš ništa. Viđao sam gorevinu kuća i si-jena u nekim selima. Čuo sam da je ništa. Viđao sam gorevinu kuća i si-jena u nekim selima. Čuo sam da je ništa. Viđao sam gorevinu kuća i si-

bilo dosta ubistava u Botonjićima”, rekao je Radulović i pojasnio da je “vojska sa strane” najčešće činila ubistva u selima na području Ključa. Radulović je dodao da su pripadnici Interventnog voda policije iz Sanice i Ključa privodili muslimane na ispi-tivanja, te da su pripadnici Šeste bri-i Ključa privodili muslimane na ispi-tivanja, te da su pripadnici Šeste bri-i Ključa privodili muslimane na ispi-

gade iz Sanskog Mosta dolazili na to područje i sudjelovali u ubistvima.

Ključanin Muhamed Filipović je 1992. godine bio četiri mjeseca za-tvoren u različitim objektima na po-dručju Krajine. Tokom zatočeništva bio je izložen jakim premlaćivanji-ma, od čega i danas nosi posljedi-ce. Od svega što je preživio najteže mu je palo ubistvo njegovog brata Omera u logoru Manjača.

“Brat mi je ubijen desetak metara dalje od mene. Bio je tanki zid od ciporeksa koji mi nije omogućio da vidim tu sliku. Čuo sam kad su ga ciporeksa koji mi nije omogućio da vidim tu sliku. Čuo sam kad su ga ciporeksa koji mi nije omogućio da

izveli, udarali, njegove jauke, ali ni-sam vidio”, prisjetio se Filipović, na-glasivši da mu je brat ubijen 28. jula 1992. godine, a on je za to saznao dan kasnije. U razgovoru za BIRN – Justice Report Filipović je istaknuo da mu je na Manjači bilo dozvoljeno da bratovo tijelo vidi posljednji put. “Kad sam došao u ćeliju, vidio sam

Omera. Bio je go, a glava mu krvava. Pao sam da ga ljubim. Htio sam da mu s ruke skinem prsten, vjenčani, ali ga nije bilo. Rekao sam im: ‘Zar je i to trebalo!?’ Tu su bila prisutna dva vojnika, te kapetan prve klase, koji mi je izrazio saučešće. Pogledao sam ga i vidio mu suzu na obrazu”. Kao i ostali Bošnjaci Muhamed Filipović je uhapšen u kući i odve-den u policijsku stanicu gdje se na-stavlja njegova golgota. “Doveli su me u policijsku stanicu i ispitivali u kancelariji. Onda su me nekoli-ko sati tukli. Padao sam pet ili šest puta u nesvijest, pa su me polijeva-li vodom da dođem sebi. U popod-nevnim satima odveli su me u pri-tvorske prostorije stanice policije, gdje je bilo dosta ljudi. Uglavnom su tu bili Bošnjaci i Hrvati, nije bilo Srba”, rekao je Filipović. Kako je dalje ispričao, nekoliko sati kasnije je, zajedno sa dvadesetoricom civila kojima su ruke bile svezane na leđi-ma, kamionom prevezen u kasarnu “Mali logor” u Banjoj Luci, pa za-tim u zatvor u Staroj Gradišci. Na putu do “Malog logora” nekoliko puta je premlaćivan, na način da su ga prozivali po imenu, i čim bi izvi-rio iz kamiona, vojnici su ga udarali. Kada su stigli u “Mali logor”, vojnici Republike Srpske su, kako je opisao Filipović, svezane civile bacali jedne preko drugih i onda ih premlaćivali. “Tu smo se dosta povrijedili, ali i u nesreći ima sreće. Pošto sam bio naj-bliže vratima, mene je vojnik prvog bacio sa šlepera. Povrijedio sam se, ali nisam dobio batine jer su ostali civili padali preko mene i tako su me zaštitili”. Nakon premlaćivanja u “Malom logoru”, civili su ponovno potrpani u kamion i odvezeni u za-tvor u Staru Gradišku. “Oko 11 sati uvečer smo stigli u Gradišku, i tu nas opet tuku. Ne mogu ti opisati. Sreo

Najmanje 1.160 Bošnjaka završilo u logoru Manjača Nakon što smo u više brojeva detaljno obradili četničke zločine nad imamima bosanske Krajine prelazimo na ratne zločine nad Bošnjacima u općini Ključ


45

sam brata Omera, koji je isto zaro-bljen. Brata je meni dovodio čuvar po noći, kada prođu smjene, jer sam bio nepokretan od batina i pada sa šlepera. Nisam mogao hodati. Jedne noći mi je brat rekao da čim osjetim pometnju, da ustanem, jer vojska odvodi civile, a oni koji ostanu budu ubijeni”. Ujutro 15. juna 1992. go-dine Filipović je, kako se prisjetio, čuo “dreku” i onda je skupio snage i prebacio se na stolicu. “Teže mi je bilo ustati s tog mjesta i doći na sto-licu nego sada otići pješke od Ključa do Petrovca. Ušli su vojnici i reče mi jedan: ‘Ti ne možeš ići’, a ja sam odgovorio da mogu i jedva se probio tri metra i onda zateturao. Brat je to vidio i potrčao prema meni. Uzeo me je iza leđa i držao, tako da sam mogao stajati. Oko podne smo auto-busom krenuli za Manjaču”, kazao je Filipović.

U autobusu iz Stare Gradiške s njim je, tvrdi, bilo oko 100 ili 150 ci-vila, a vozač je upalio grijanje. “Bili smo jedan na drugome i padali smo u nesvijest. Kada smo došli u logor Manjača, opet nastaje tučnjava – tuča na ulazu. Teško je opisati kako tuku i koje su to patnje. Tu je prve batine dobio moj brat. Stajao sam pored njega. Kad su počeli mene tući, brat je krenuo da mi pomogne, a čuvar mu je rekao: ‘Što pomažeš tući, brat je krenuo da mi pomogne, a čuvar mu je rekao: ‘Što pomažeš tući, brat je krenuo da mi pomogne,

ustaši?’ Omer mu je odgovorio: ‘Taj ustaša je moj brat!’ Tada je poče-la Omerova golgota”. Filipović je iz logora Manjača pušten uz pomoć pripadnika Međunarodnog Crvenog križa 15. septembra 1992. godine,

jer je bio teško povrijeđen. Odveden je u Republiku Hrvatsku, pa potom pre-bačen na liječenje u Veliku Britaniju. “Tamo sam do-šao gotovo nepokretan. Morali su mi i nos operisa-ti jer je sve bilo smrskano. Glava mi je bila takva da se nisu vidjeli nos i oči”.

Bušenje ušiju heftaricom

Golgota Hazima Lozića poče-la je također u junu 1992. godine u Stanici javne bezbjednosti Ključ. “Vojska je 10. juna 1992. godine došla u Dubočane transporterima i na megafon je rečeno da svak’ ode pred svoju kuću jer će izvršiti pre-tres. Mene su također prozvali i re-čeno mi je da odem na proširenje kraj puta, odakle sam sa desetak drugih mještana odveden autobu-som u policiju u Ključ”. Lozić je u ćeliji policijske stanice fizički zlo-stavljan. “Odvodili su jednog po jednog na ispitivanje, i kada je došao red na mene, pitao me je o ‘Zelenim beretkama’. Govorio je da sam i ja pripadnik ‘Zelenih beretki’, jer sam nosio zelenu majicu, ali to nije bilo tačno. On mi je potom bušio uši heftaricom, izvodio me na hodnik i govorio drugima da sam pripadnik ‘Beretki’”.

Nakon dva dana provedena u SJB-u Ključ, Lozić je sa još nekoliko osoba prebačen na Manjaču, gdje je ostao sve do 31. oktobra 1992. godi-ne. “Pretpostavljam da su u policiji

nakon ispitivanja određi-vali ko će ići na Manjaču, a ko na slobodu. Na Manjači smo prvih osam dana umjesto doručka i ručka dobivali batine, da bi nas potom prebacili u štalu, gdje smo zatekli još ljudi. Tada smo morali proći po-kraj vojnika koji su u ru-kama držali baseball palice i kabl od struje, kojim su nas tukli”, rekao je Lozić.

Nezapamćeno razaranje

I Kemal Zukić je bio svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine u Ključu. Zukić je govorio o “nezapamćenom raza-ranju” vjerskih objekata, te kazao da je evidentirao veliki broj srušenih i za-paljenih džamija na ovom području. “Mislio sam da ljudi pretjeruju kada kažu da je bilo sve porušeno, jer su ti podaci bili straš-ni. Na kraju smo se i mi uvjerili da je stanje bilo i gore, te da se takvo ra-zaranje ne pamti”, rekao je Zukić i dodao da se radilo o “sistemskom ru-šenju” vjerskih objekata. Zukić je s nekoliko čla-nova komisije formirane

pri Centru za islamsku arhitekturu obilazio područja širom BiH kako bi registrovali štete načinjene na dža-mijama. U novembru 1995. godine su posjetili Ključ, gdje su zatekli za-paljene i minirane islamske vjerske objekte. Srpski zločinci su od kraja maja 1992. godine “bez vojnih po-treba poduzete sve aktivnosti” s ci-ljem rušenja džamija i crkvi u op-ćini Ključ. U tom periodu, kako se dalje navodi, srušene su džamije u Velagićima, Krasuljama, Biljanima i gradu Ključu, te je zapaljena i potom srušena župna crkva Presvete Marije Bogorodice u Ključu. Zukić je kazao da je u 11 sela i naselja na području Ključa evidentirao rušenje džamija, te da su one u samom gradu, Donjim Biljanima, Ramićima i Krasuljama uništene djelovanjem “veće količine eksploziva”. Također je dodao da je u gradu Ključu vidio pravoslavnu crkvu koja je ostala “netaknuta”, te da nije uspio evidentirati oštećenja na katoličkim objektima. ( Citirana svjedočenja prenosimo iz izvještaja BIRN Justice Report.)

Primjera radi, za Bajram

nam donose svinjetinu za obrok i smijući se

komentarišu: Pogledaj kako vas

Babo (Fikret Abdić) hrani za

Bajram!


46

Malcolm X: Blistavi primjer mudrosti Autor: Fahad AnsariIzvor: IslamicAwakening.comPrijevod i obrada: IslamBosna.ba

Malcolm X, ubijen u New Yorku 21. februara 1965. godine, jedinstvena je figu-

ra u historiji islama u Americi, i lider koji je inspirisao generacije muslima-na svuda, posebno one koji žive u ne-islamskim zemljama. Fahad Ansari razmatra njegovo naslijeđe.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u vjerodo-stojnom hadisu da je najbolji džihad reći istinu u lice nepravednom vlada-ru. Kada se razmotri preovladavajuća politička klima u mnogim dijelovima islamskog svijeta, gdje najblaža sum-nja u otpadništvo može voditi kazni zatvorom, torturi i egzekuciji, zaklju-čak iz ove tvrdnje postaje očigledan. Reći istinu u takvim okolnostima za-htijeva krajnju hrabrost, ubjeđenje i najsnažniji iman.

Za muslimane koji žive u Britaniji relativno je lahko da učestvuju u ovom džihadu. Ovdje posljedice još uvijek nisu tako opasne, iako se ovaj koncept snažno mijenja kako zapad-na demokratija poprima karakteri-stike despotskog režima kojeg saža-lijevaju. Bez obzira što nema straha od torture ili smrti (ili oboje), mu-slimani na Zapadu ostali su uplašeni da se usprotive brojnim nepravdama koje su počinjene našem umme-tu. Međutim, ono što je još tužnije je to da oni koji odluče da zauzmu stav čine to na nesigurnim osnova-ma tako da to samo pogoršava naš položaj. Odbijajući da osude zlo, s najboljim namjerama ova braća i se-stre kompromituju prava muslimana na Zapadu. Oni vjeruju da koriste mudrost u svom pristupu, i često osuđuju direktni pristup drugih mu-slimana kao “ekstremistički”, “suko-bljavajući” ili “zavedeni”.

Oni vjeruju da je mudrost nagoditi se oko istine i pregovarati sa onima koji nas tlače. Mišljena su da biti slab znači biti mudar. Kao posljedica toga, vidjeli smo kako muslimanski lideri jedan za dru-gim koriste “mudrost” u razgovorima i sastancima u naše ime s vladinim tijeli-ma i institucijama ove zemlje. Britanski muslimani decenijama primjenjuju ovu mudrost dok se naša prava kontinuirano gaze od tih istih institucija.

Zašto je riječ “mudrost” danas po-stala sinonim za pokornost i predaju? Zašto je mudrije pokazati slabost i kom-promis nego pokazati snagu i spretan utjecaj. Niko na svijetu ne sumnja da je jedan od najvećih i najutjecajnijih mu-slimanskih lidera dvadesetog stoljeća bio Al-Hajj Malik el-Shabbaz ili (kako je popularno bio poznat) Malcolm X, proslavljeni američki crnoputi aktivist za zaštitu građanskih prava. Nadalje, niko nema sumnje da je brat Malcolm posjedovao nevjerovatnu mudrost. Ali brat Malcolm nije bio od onih lidera koji je mudrost prihvatio kao kompro-mis i popuštanje. Ne, kada se radi o ljudskim pravima i ljudskim greškama Malcolmova mudrost je bila drugačijeg tipa. Nikada se nije kosio sa svojim ri-ječima niti je kompromitirao svoja vje-rovanja. Gdje je pravda bila na kocki, odbijao je čak i da razmotri mogućnost komprimisa. Ovim stavom se postiglo mnogo više za crnačku populaciju u Americi šezdesetih godina nego što se danas postiže slabim pristupom savre-menih muslimanskih lidera bilo gdje na Zapadu.

U vremenu kada muslimani sebe prepoznaju kao manjinu, i dok se o brojnim teorijama integracije i asimila-cije diskutira i debatira u mesdžidima i konferencijskim centrima, vrijeme je da proučimo život Malcolm X-a i usvo-jimo njegove stavove i vjerovanja kao šablon za naše lične stavove i ponaša-nje. Prije svega zbog našeg patetičnog i jadnog mentalnog sklopa i prema tome

malodušnog ponašanja, muslimani na Zapadu postaju janjad spremna za kla-nje. Uvijek se pravdamo i slabi smo, postali smo nemoćni da se branimo i neefektivni u našoj borbi da budemo tretirani kao jednaki. Naša ljudska pra-va i građanske slobode nastavljaju se ignorisati i napadati. Ovog mjeseca je 43. godišnjica ubistva Malcolm X-a, pa je krajnje vrijeme da proučimo njegov život i njegovu smrt, i da razumijemo šta je to on uradio što je donijelo pošto-vanje crncima u Americi.

Mnoge paralele se mogu povući iz-među života muslimana na Zapadu da-nas i života crnaca u Americi u prošlosti. Obje skupine su činile manjine koje su potlačene i lišene mnogih građanskih sloboda koje su bez muke dostupne ve-ćini. Obje zajednice su demonizirane i klevetane od većine kao neobrazovani, antidemokratski i nerazumno nasil-ni ekstremisti. I baš kao što su mnogi članovi crnačke zajednice izgubili svoja tradicionalna imena, religiju i jezik u procesu “integracije”, tako danas vidi-mo mnoge Muhammede kao se zovu “Mo” i ohrabrene da napuste religiju svog naroda, kulturne i jezičke vrijed-nosti u ime integracije. Kao što su crn-ci u Americi gledali na boju svoje kože kao na ograničavajuću za napredak i uspjeh, tako mnogo muslimana danas gleda na svoju vjeru kao na prepreku za napredak.

Cilj: Biti priznat kao ljudsko biće

“Moramo uvijek imati na umu da se mi ne borimo za integraciju, niti se borimo za separaciju. Mi se borimo za priznavanje...za pravo da živimo kao slobodna ljudska bića u ovom druš-tvu.” Prva stvar koju treba uočiti je da se Malcolm X nikada nije borio za segrega-ciju niti za integraciju. On je vjerovao da korištenje ovih riječi ustvari zamagljuje stvarnu sliku. Slično danas, muslimani moraju prevazići kompleksni sociološ-ki žargon i shvatiti ishodište problema. Moramo ustati i tražiti naše osnovno pravo da budemo priznati i poštovani kao jednaka ljudska bića, sa svim što to povlači za sobom. Ne učiniti tako znači pokušavati naći rješenje problema pod tuđim uslovima.

Metodologija: Direktna akcija

„Rano u životu sam naučio, da ako nešto želite, trebate napraviti malo buke.“

Ožiljci vremena


47

IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaEvropski parlament poželio dobrodošlicu građanima BiH “Tražićemo hrvatski entitet Herceg-Bosna čiji će glavni grad biti Mostar” Obama zabrinut zbog curenja informacija U tri izraelska vazdušna napada ranjena četiri Palestinca

Tekstovi Svaki organ u tijelu mora Šejtanovi prijatelji i neprijateljiNemimet - prenošenje tuđih riječiKomšija u islamu

Francuska: Otpušten jer nije htio slagati da se ne zove Muhamed

Turska razmatra bojkot međunarodne konferencije u Izraelu

U Francuskoj jedan 19-godišnji uče-nik srednje škole tuži svog bivšeg

poslodavca za rasizam, tvrdeći da je otpušten jer je odbio reći klijentu da je njegovo ime Alexandar, a ne Muha-med, izvještava France info danas.

Muhamed je morao provesti jedan mjesec obuke kao marketinški agent u kompaniji za dostavu hrane u sjever-nom gradu Tournes odakle je i otpu-šten nakon što je odbio da laže o svom imenu.

Njegov posao je bio da telefon-ski poziva klijente i da im predla-že posebne ponude. Očigledno da je njegov poslodavac smatrao da će ime Muhamed vjerovatno odvratiti potencijalne klijente od korištenja usluga.

Prema rješenju koje je izdao Francuski vrhovni sud 2009. godine, primoravanje zaposlenih da promje-ne ime zbog svog porijekla predstav-lja diskriminaciju.

Kako navode hebrejski izvori, zbog napetosti u odnosima iz-

među Turske i Izraela, visoko tursko političko vodstvo razmatra soluciju bojkotiranja međunarodne kon-ferencije o turizmu koja treba biti održana sredinom ovog mjeseca u Tel Avivu.

Izvor je prenio izjavu turskog mi-nistra vanjskih poslova dr. Ahmeta Davutoglua, koji je rekao da nje-gova zemlja još nije odlučila da li će poslati delegate da učestvuju na ovogodišnjoj međunarodnoj konfe-renciji o turizmu razvijenih zemalja, poznatoj kao OECD, koja će se odr-žati u Izraelu.

Turski ministar je također rekao da još nije donio konačnu odluku, ali da će razmotriti sve mogućnosti koje su pred njima.

Dalje se navodi da je razlog ovakve izjave turskog minstra vanjskih poslova taj, što su određeni funkcioneri u mi-nistarstvu za turizam najavili da tur-ski ministar za turizam planira poslati delegaciju koja bi predstavljala njihovu zemlju na ovoj konferenciji, koja će se održati 20. oktobra u Izraelu.

Na kraju se navodi, da su Velika Britanija i Španija također odlučile

Na kraju se navodi, da su Velika Britanija i Španija također odlučile

Na kraju se navodi, da su Velika

bojkotovati ovu konferenciju, navod-no, kako navodi jevrejski list, zbog pri-tisaka koji dolaze od palestinske strane.

Nauka i zanimljivoGubljenje veza na FacebookuVeliki, mega, meta – deset najvećih gradova na svijetuŠta ono leti na nebu? Vanzemaljski detalji na našoj planeti Zemlji (II) – fotogalerij

IB TVFCrta- Glavni muftija ZukorlicFace to face: Fatmir Alispahić vs Dževad Galijašević

Malcolm nije bio tip osobe koja tiho sjedi i ponizno prihvata svoju sudbinu. On nije bio onaj koji sjedi i čeka da mu onaj koji ga tlači da njegova prava. Znao je da su sloboda i ljudska prava vrijednosti za koje se treba boriti. Ovo je značilo mijenjanje sta-tusa quo, uzrokovanje komešanja i nemi-ra. Zbog svoje borbe često je bio obilježen kao “najljući crnac u Americi”. Ali upravo je “ljutnja” bila ta koja je donijela reformu. Kao što je Malcolm rekao: “Obično kada su ljudi tužni, oni ne rade ništa. Oni samo plaču zbog njihovog stanja. Ali kada se na-ljute, oni naprave promjenu.“

Kao današnji muslimanski aktivisti, Malcolm je takođe bio nazvan “ekstremi-stom”. Njegov odgovor je bio karakteristika njegovog grubo iskrenog stava: “Da, ja sam ekstremista. Crnačka rasa ovdje u Sjevernoj Americi je u ekstremno lošem stanju. Vi mi pokažite crnca koji nije ekstremista, a ja ću vam pokazati jednog koji treba psi-hijatrijsku pomoć!”, ne skrivajući se od nji-hove etikete, i pokazujući opravdanost za njegov ekstremizam kao prirodnu reakciju na tlačenje crnačke zajednice, Malcolm je okrenuo situaciju protiv svojih neprijatelja i lišio ih je njihovog oružja. Odbio je da bude po strani i izoliran takvim etiketama. Uporedi ovo sa današnjim muslimanskim liderima, koji daju sve od sebe da izbjegnu da budu identifikovani kao “ekstremisti”. Riječ “ekstremista” je postala pištolj na na-šim glavama, i mi ćemo učiniti sve da izbje-gnemo da obarač bude povučen. Nažalost, muslimani u Britaniji danas redovno jedni druge nazivaju “ekstremistima”, s ciljem da sebi daju dašak umjerenosti.

Nema kompromisa

“Ako slijedim generala, i on me vodi u bitku, i ako neprijatelj želi da mu oda pri-znanje ili da nagradu, on mi postaje sum-njiv. Pogotovo ako dobije nagradu za mir prije nego što je rat završen.”

Malcolm nas je takođe naučio da bu-demo lukavi kod sklapanja bilo kakvog sporazuma sa onima koji nas tlače. Gdje su pravda i sloboda u igri, ideje kompromisa i mirenja Malcolmu ne bi ni pale na pamet. Važnost koju je pridavao ovim vrijedno-stima može da se vidi po njegovoj volji da učini sve da ih dobije. Ništa nije bilo pre-više radikalno ni previše ekstremno kako bi se osigurala nečija sloboda. “Kada neko da pravu vrijednost slobodi, nema ništa pod suncem što neće učiniti da dobije tu slobodu. Kada god čujete čovjeka da govori da želi slobodu, ali već u sljedećem dahu će reći šta neće učiniti da je dobije, ili u šta ne vjeruje da se može uraditi da je dobije, on ne vjeruje u slobodu.”

Ostatak teksta pročitajte na IslamBosna.ba

Vijesti iz svijeta


48

IslamnetRick Sanchez – svi koji vode CNN su židovi

Najbolji prijatelji američkih vojnika u Afganistanu su psi labradori

SAD

Afganistan

Rick Sanchez, dugogo-Rick Sanchez, dugogo-Rdišnji novinar i ugledni Rdišnji novinar i ugledni Rvoditelj poslijepodnevnog programa popularne američ-ke televizijske mreže CNN dobio je otkaz zbog citirane izjave iz naslova o CNN-u i židovima. Naime, Rick San-chez je gostujući u jednoj radijskoj emisiji na radiju “Sirius” rekao da su “svi koji vode CNN Židovi”. Odmah “Sirius” rekao da su “svi koji vode CNN Židovi”. Odmah “Sirius” rekao da su “svi koji

sljedeći dan Sanchez je dobio otkaz. CNN je objavio izjavu navode-ći da “Rick Sanchez više nije s našom kompanijom. Ricku zahvaljujemo za godine službe i želimo mu dobro.” CNN nije demantirao izjave Ricka Sancheza što upućuje na tačnost nje-govih tvrdnji. Američki mediji navode i to da je Rick Sanchez neprimjereno

uvrijedio aktuelnog američkog pred-sjednika Baracka Obamu rasistički ga nazivajući beračem pamuka. Zbog ovakvih ispada CNN nije sankcioni-sao Sancheza. Međutim, zato je San-chez odmah dobio otkaz i to zbog obične izjave o nacionalnoj pripadnosti rukovodstva CNN-a.

Ubojica broj 1 američkih vojnika u Afganistanu

su improvizirane eksploziv-ne naprave, također ručno napravljene bombe uzrok su ranjavanja dvije trećine ozlijeđenih američkih vojni-ka. Američki marinci protiv ovog oružja teško pronala-ze efikasan sistem zaštite. Talibani su se veoma dobro usavršili u postavljanju im-proviziranih eksplozivnih naprava. Amerikancima, odnosno vojnicima NATO snaga u borbi protiv navede-nog talibanskog naoružanja ne pomažu puno najnovija tehnička dostignuća. Zato se sve više pribjegava sigurnijim i do-bro isprobanim starinskim metodama od kojih je najefikasnija metoda kori-štenje pasa tragača. Kako izvještavaju američki mediji, američki marinci od Pentagona traže da pod hitno u Afga-nistan šalju koliko god mogu pasa tra-gača za otkrivanje eksplozivnih napra-va. Kao najpouzdaniji psi u traganju i otkrivanju eksplozivnih naprava poka-zali su se labradori. “Želimo ih što više, otkrivanju eksplozivnih naprava poka-zali su se labradori. “Želimo ih što više, otkrivanju eksplozivnih naprava poka-

koliko god ih možemo dobiti”, rekao je glasnogovornik marinaca smještenih

u samome srcu talibanskog uporišta na jugu Afganistana. Američki vojnici trenutno imaju oko 300 pasa, uglav-nom labradora retrivera uvježbanih da nanjuše eksploziv, a žele ih imati ba-rem oko 1000. Pentagon se ozbiljno prihvatio posla oko obuke labradora za detektiranje eksploziva. Jednoj kompa-niji iz Virginije nedavno je plaćeno 34 miliona dolara za obuku i nadzor nad psima koje detektiraju eksploziv.

Labradori mogu da nanjuše ukupno devet mirisa koji se vežu uz eksploziv.

Mossad priprema atentat na šefa policije u Dubaiju jer ih je uspio potpuno razotkriti

Ujedinjeni Arapski Emirati

Dahi Khalfan, šef policije u Du-baiju jedan je od rijetkih sigur-

nosnih stručnjaka u svijetu koji je uspio potpuno razotkriti i uz to još i dokumentovati agente izraelske obavještajne agencije Mossad, koji su u januaru ove godine u jednom hotelu u Dubaiju izvršili atentat na Mahmuda al Mabhuha, pripadnika palestinskog Hamasa. Zahvaljujući stručnosti i hrabrosti Dahi Khalfa-na svijet je imao priliku vidjeti zlo-činačku stranu Mossada. Slobodno možemo reći da je Dahi Khalfan za-dao najteži udarac Mosadu posljed-njih godina. On je javno objavio fo-tografije 11 agenata Mossada koji su učestvovali u spomenutom ubistvu te je objavio kopije pasoša od 26 age-nata Mossada iz iste grupe. Za pr-vih 11 agenata Mossada Ujedinjeni Arapski Emirati su preko Interpola raspisali crvenu potjernicu. Upravo zbog toga on je ovih dana u javnost iznio informacije kako Mossad pri-prema atentat na njega kao znak od-mazde za razotkrivanje zločina koji su počinili.


49

Holandski, njemački i izraelski desničari u savezu protiv islama

Irak za godinu i po posjetilo 165 turista

Njemačka

Irak

Geert Wilders, vođa ho-landske Partije za slo-

bodu i najomraženiji pro-tivnik islama u ovoj zemlji sjeo je u sudsku klupu gdje mu se sudi za neprimjereno širenje mržnje prema islamu. Geert Wilders koristi i ovu priliku da dodatno podigne nivo popularnosti, ne samo u Holandiji nego i u cijeloj Evropi. Nedavni izborni uspjeh, koji je Geert Wilders postigao na parlamentarnim izborima u Holandiji dao je nadu i drugim desničarima u Evropi da jednog dana mogu postići isti rezultat. Geert Wil-ders aktivno radi na širenju svog utica-ja izvan holandskih granica. Njemački desničari su mu izgleda od posebnog prioriteta. Tim povodom Geert Wil-ders je proteklih dana posjetio Nje-mačku gdje je uz veliku medijsku pa-žnju poručio da je Njemačkoj potrebna stranka koja će je braniti od opasnosti islama. “Njemačkoj je potrebna stran-ka koja će braniti njen nacionalni identitet. Islam predstavlja opasnost za njemački politički identitet, kao i njen ekonomski uspjeh”, rekao je Wil-ders u Berlinu na svečanoj osnivačkoj sjednici njemačke Slobodarske partije,

koja je, također, eksplicitno protiv isla-ma. Na spomenutom skupu Wilders je imao podršku izraelskog političara Elizer Koen iz uticajne izraelske par-tije Yisrael Beiteinu ( predsjednik ove stranke je Avigdor Lieberman, aktuel-ni ministar vanjskih poslova Izraela). Elizer Koen nije krio svoju radost što je Wilders tako uporan u borbi protiv islama. Druženje njemačkih desničara i Wildersa Elizer Koen je nazvao histo-rijskim događajem. Po svemu sudeći Elizer Koen bi volio da dođe dan da u Njemačkoj otvori par gasnih komora u kojima bi zajedno sa Wildersom gušio muslimane.

Da je situacija u Iraku drukčija, odnosno da

još uvijek ne vlada ratno sta-nje Irak bi zbog svojih bo-gatih turističkih potencijala bio preplavljen turistima iz svih krajeva svijeta. Ovako, u stanju opće nesigurnosti Irak od turizma nema nika-kve koristi, jer rijetki su oni koji imaju hrabrosti da se zbog turizma upute u opa-sni Irak. Pa ipak, ima i ta-kvih, tj. u proteklih godinu i po dana, prema zvaničnim podacima iračke vlade, Irak je posjetilo 165 tu-rista. Zanemarujući upozorenja svojih vlada turisti su većinom došli iz evrop-skih zemalja poput Njemačke, Švicar-vlada turisti su većinom došli iz evrop-skih zemalja poput Njemačke, Švicar-vlada turisti su većinom došli iz evrop-

ske i Velike Britanije, kao i Tajvana i

Australije. Oni su posjećivali arheo-loška nalazišta u gradovima kao što su Nasirija, Mosul, Samara te na područ-ju regije Kurdistan. Turisti su obično ostajali sedam do deset dana i obilazili muzeje i povijesne znamenitosti.

Rabin Ari Švat - Seksualni odnosi s neprijateljem radi izvlačenja informacija važnih za sigurnost Izraela u skladu su sa judaizmom

Izrael

U posljednje vrijeme jevrejski ra-bini iz Izraela često u medijima

objavljuju propise o ponašanju Jevre-ja u odbrani izraelskih sigurnosnih interesa. Nedavno smo imali priliku čitati rabinsko tumačenje kako je radi zaštite interesa Izraela dozvolje-no ubiti milion Palestinaca, da je do-zvoljeno ubijati djecu i slično. Ovih dana se pojavilo još jedno tumačenje judaizma, odnosno rabin Ari Švat je u listu Jediot ahronot objavio studiju o ponašanju Jevrejki u obavještajnim službama. Prema studiji rabina Aria članice izraelske tajne službe Mossad mogu da zavedu “teroriste” ili pri-stanu na seksualne odnose s njima kako bi dobile vitalne informacije ili ako veruju da će ti odnosi dovesti do njihovog hapšenja. “Seksualni odnosi s neprijateljem radi izvlačenja infor-macija važnih za sigurnost Izraela u skladu su sa judaizmom”, ocijenio je rabin Ari Švat. Njegova studija, koja se ne bavi ponašanjem muškaraca u Mossadu, nosi naziv “nedozvoljeni seks za dobrobit nacionalne sigur-nosti”. U studiji, rabin ističe da je “takve zadatke dobro povjeriti obu-čenim ženama”.


50

Saudijke ne žele ravnopravnost s muškarcima

Saudijska Arabija

Žene koje se bore za ravnopravnost prisutne su u gotovo svim drža-

vama svijeta i odavno ne predstavlja-ju novinu, ali Saudijska Arabija ima i ženski pokret pod nazivom “Moj staratelj zna što je najbolje za mene” bore se za opstanak sistema muških staratelja, obično muža ili najbližeg krvnog rođaka, koji odlučuje o svim bitnim pitanjima u ime žene.

Pokret koji je prošle godine po-krenula Roda Al Jusif iz Džede, u međuvremenu ima nekoliko hiljada gorljivih članica i vlastitu web strani-cu. Svoje ideje propagira i na druš-tvenoj mreži Facebook. Ženama u Saudijskoj Arabiji nije dozvoljeno glasati na izborima ni voziti auto. Da bi upisale fakultet ili se udale, trebaju dozvolu svog muškog staratelja, oca, ako nisu udane, ili najbližeg krvnog srodnika. Nakon udaje, muž postaje zakonski staratelj svoje žene.

Muški staratelj odlučuje i da li žena smije raditi ili primjerice neka-mo otputovati, osim ako nije navršila 45 godina.

Al Jusif, čiji je djed emigrirao u Saudijsku Arabiju iz Somalije, bori se uz podršku princeze Gade bing Abdulah bin Džalavi Al-Saud iz kra-ljevske obitelji za očuvanje sistema “muškog starateljstva”.

Na cestama godišnje pogine 25 hiljada turista

Francuzi mogu učiti od Egipćana kako se bori protiv islama

Velika Britanija

Egipat

Kako javlja britanski BBC, Udru-Kako javlja britanski BBC, Udru-Kženje “Učinite ceste sigurnijima” i Kženje “Učinite ceste sigurnijima” i KFIA fondacija zatražile su od svjetske turističke industrije da zaštiti turiste od rizika pogibije i ozljeda na cestama. U

izvještaju te dvije organizaci-je upozorava se kako se broj poginulih turista na svjet-skim cestama udvostručio u samo deset godina. Sada na cestama diljem svijeta go-dišnje umire oko 25 hiljada turista. Izvještaj kaže kako su turisti najviše u opasnosti zbog različite vozačke kultu-re u srednje i visokorizičnim zemljama. Upozoravaju da

bi se do 2020. godine broj poginulih turista na cestama mogao gotovo ud-vostručiti na 45 tisuća, dok će se broj mrtvih utrostručiti do 2030. godine, piše BBC.

Godinu dana nakon što je ženskim studentima

univerziteta zabranjeno da polažu ispite sa velom na licu, dva egipatska univer-ziteta su izdala zakon o za-brani nošenja vela na licu za profesore predavačice. Ka-irski univerzitet Ajn Šems i profesore predavačice. Ka-irski univerzitet Ajn Šems i profesore predavačice. Ka-

univerzitet Fajumu u jugoza-padnom Kairu su objavili da žene profesori koje nose veo na licu, koji se također naziva “nikab”, neće biti u moguć-nosti da uđu u učionice osim ako pokažu svoje lice. Dr. Madžid el-Dib, predsjednik univerziteta Ajn Šems, je od-Madžid el-Dib, predsjednik univerziteta Ajn Šems, je od-Madžid el-Dib, predsjednik

bacio optužbe da su zabrane odraz proganjanja profesori-ca. Predsjednika Fajum uni-verziteta, dr. Ahmed el-Go-hari, se složio sa pogledima profesorica po pitanju nikaba, da je to lična slobo-da, ali je bio protiv toga da se to name-će studentima. “Veo preko lica onemo-gućava kontakt između profesorica i učenika,” rekao je on za El-Arabiju. “U ovom slučaju, ono više nema status lič-ne slobode, jer profesorice nameću to učionici, što narušava prava učenika.” Advokat Nizar Ghorab, koji brani uče-nice koje nose veo na licu a kojima je zabranjen ulaz na univerzitet, je rekao da je primjenjivanje zabrane na pro-fesore sličan način narušavanja ličnih

sloboda. “Dodajem da ovakve zabrane nanose ogromne finansijske, kao i mo-ralne, štete profesoricama,” rekao je on za El-Arabiju. “Zbog toga bi predsjed-nici na univerzitetima koji nameću ove zabrane morali biti kažnjeni i otpušte-ni.” Kontraverzne situacije o nikabu na univerzitetima su započele prošle godi-ne kada je bilo zabranjeno učenicama sa velima na licima da tako odjevene prisustvuju ispitima. Studentice su se obratile sudu i presuđeno je u njihovu korist, ali se nisu svi univerziteti poko-rili odluci suda. (www.minber.ba)


51

Saudija leži na neprocjenjivom blagu od čak 264,6 milijardi barela sirove nafte

Saudijska Arabija

Već duže vrijeme se u svjetskim medijima špekulira oko ograni-

čenosti naftnih izvora u svijetu. Pre-ma tim tezama nafte ima sve manje i manje. Međutim, prema posljednjim statističkim istraživanjima vodeće britanske nafne kompanije British Petroleum Saudijska Arabija leži na neprocjenjivom blagu od čak 264,6 milijardi barela sirove nafte. Sau-dijska Arabija najbogatija je zemlja u svijetu po rezervama sirove nafte, po-tvrdilo je najnovije statističko istraži-vanje kompanije British Petroleum o rezervama svjetske energije.

Odmah za Arabijom slijedi Venecuela sa osjetno nižih 172,3 milijarde barela rezervi, no BP tvrdi kako proizvodnja nafte u toj zemlji lagano opada jer nacionalizirana naftna industrija, ovisna o državnim investicijama, nema dovoljno nov-ca za investicije u istraživanje novih bušotina i otkrivanje novih izvora. Treći po količini zaliha nafte je Irak, sa procijenjenih 143,1 milijardi ba-rela rezervi. Irak je nakon objave in-formacije o najsvježijim procjenama koje govore da Irak leži na rezervama crnog zlata koje su čak 25 posto veće nego što se do sada vjerovalo, a do kojih se došlo istraživanjima prove-denima unatrag dvije godine, naglo skočio na ljestvici, pretekavši Iran.

Iran pak ima procijenjene rezerve nafte koje se penju do 137,6 milijar-di barela. Peta zemlja po izdašnosti naftnih rezervi jest Kuvajt. Prema procjenama BP-a, Kuvajt ima rezerve od oko 101,5 milijardi barela nafte.

Robert Gates – Amerika nikada neće napustiti Afganistan

Afganistan

Iako administracija Barac-ka Obame najavljuje da

će se Amerika u dogledno vrijeme početi povlačiti iz Afganistana, državni se-kretar ili ministar odbrane Sjedinjenih Američkih Dr-žava Robert Gates je izjavio da se Amerika nikada neće povući iz Afganistana, piše Bob Woodward u svojoj novoj knjizi “Obamini ra-tovi”, dodajući da je po ovom pitanju očigledno da se Bijela kuća i Pentagon nalaze na suprotnim stranama. Robert Gates je u maju ove godine na ručku, koji je organizirala Hillary Clinton sa afganistanskim predsjednikom Hami-

dom Karzaijem, rekao da se kaje što se nije više zalagao kod bivšeg američkog predsjednika Georga Busha starijeg da Amerika ne napušta Afganistan nakon što se 1989. godine iz te zemlje povu-kao SSSR.

Foto islamnetaNa Burigangi ćuprija Bangladeš: Lokalno stanovništvo prelazi rijeku Buriganga uz pomoć improviziranog mosta napravljenog od 34 čamca.


52

Delinkvencija mladih - oblici individualnog ponašanja (I dio)

Kutak za mlade

Društveno uzrokovana pojavaDelinkvencija predstavlja negativnu društvenu pojavu, ali svi oni pojedinačni socijalni faktori koji se povezuju sa ovom pojavom ne mogu se posmatrati kao prosti uzroci koji djeluju direktno i jednostavno, nego da su oni samo elementi kompleksne socijalne situacije koja vlada u dotičnoj društvenoj zajednici

Piše: Džemal Subašić

Kao subjekti delinkventnog ponaša-Kao subjekti delinkventnog ponaša-Knja, osim punoljetnih lica, pojav-Knja, osim punoljetnih lica, pojav-Kljuju se i maloljetne osobe, tj. osobe Kljuju se i maloljetne osobe, tj. osobe Kkoje pripadaju nižim starosnim dobima. Svako savremeno društvo poklanja poseb-nu pažnju delinkvenciji mladih. Naime, tu se radi o onom segmentu stanovništva koji će sutra preuzeti odgovornost za op-stanak i razvoj društvene zajednice i stoga je od velikog značaja kvalitet tog dijela po-pulacije, njegove sklonosti i opredjeljenja. Iako je broj delinkvenata znatno manji u odnosu na broj punoljetnih počinilaca krivičnih djela, delinkvencija mladih u sadašnjem vremenu predstavlja značajan društveni problem u našoj i svim drugim zemljama. Općepoznato je da delinkven-cija poprima sve veće razmjere, te kao ta-kva zaslužuje i punu pažnju i sa stanovišta racionalne kriminalne politike, pogotovo iz razloga što se brojnim kriminološkim istraživanjima došlo do naučno verifikova-nih saznanja da se od jednog manjeg dijela delinkventne populacije maloljetnika iz-dvajaju one osobe koje kasnije nastavljaju sa delinkventnim ponašanjem i u dobu punoljetstva, odnosno postaju povratnici u vršenju kriminalnih radnji, višestruki povratnici i delinkventi iz navike, koji su i najotporniji na mjere odgoja, preodgoja i penološkog tretmana. Delinkvencija mla-dih predstavlja protivdruštveno, odnosno društveno neprihvatljivo ponašanje pojedi-naca, grupe ili grupa na koje se, kao takve,

organizuje društeno reagovanje da bi se za-štitile društvene vrijednosti, a i sami akteri takvog ponašanja. Društvo je prinuđeno da se od delinkventnosti štiti preduzimanjem odgovarajućih konkretnih mjera preventivnog karaktera, ali je obavezno radi-ti na njenom suzbijanju putem represije. Međutim, da bi druš-tvo moglo adekvatno reagovati na takvu pojavu, potrebno je, prije svega, istražiti uzroke (eti-ologiju) koji utiču na stvaranje takve pojave. Sve pojedinačne i društvene aktivnosti dešavaju se u određenoj društvenoj sre-dini, a sam pojedinac utiče na promjene u toj sredini. Odre-đene društvene prilike svakako pridonose nastanku delikta. Delinkvencija predstavlja nega-tivnu društvenu pojavu, ali svi oni pojedinačni socijalni fakto-ri koji se povezuju sa ovom po-javom ne mogu se posmatrati kao prosti uzroci koji djeluju direktno i jednostavno, nego da su oni samo elementi kom-pleksne socijalne situacije koja vlada u dotičnoj društvenoj zajednici. Pojava delinkvencije mladih je društveno uzrokova-na, i ona je po svom ispoljavanju može biti masovna, te imati brojne negativne poslje-dice kako na pojedinca, tako i na društvo u cjelini. Na njeno nastajanje utiču mno-gobrojni i raznovrsni faktori nepovoljnog djelovanja na razvoj i formiranje ličnosti mladih, koji se, prije svega, mogu tražiti u negativnim aspektima društvene sredine. Da li će se kod pojedinaca manifestovati društveno neprihvatljivo ponašanje, u sva-kom konkretnom slučaju zavisi od njego-vih biopsihičkih osobina. Zbog toga su i faktori koji uzrokuju nastanak ove pojave mnogobrojni i često su posljedica odre-đenih društvenih promjena i procesa koji prate naš društveni razvoj, koji opterećuje ratna prošlost, dezintegracija i neizvjesna budućnost. Ti faktori su: ratom razorena zemlja, dezorganizacija društva i veoma loša kompozicija državne strukture, veoma usporen ili skoro nikakav industrijski ra-zvoj, povećana pokretljivost stanovništva

u gradovima iz ekonomskih i političkih razloga, egzistencijalnih razloga i dr. Ta-kođer, na promjene u ponašanju mladih

svakako utiču i njihova mate-rijalna ugroženost, poremećeni odnosi u porodici, nepotpuna porodica, zanemarivanje od strane roditelja, asocijalno po-našanje i alkoholizam roditelja, ali su, isto tako, posljedica psi-hičkih poremaćaja ili nekih or-ganskih oštećenja, kod mladih ili članova uže ili šire porodice. Sve ove situacije stvaraju nepo-voljne uslove za razvoj mladih i utiču ubrzano na ispoljava-nje neprihvatljivog ponašanja koje se u krajnjoj mjeri protivi propisanim normama, stavo-vima, stremljenjima i vrijed-nostima društva, a ogleda se u osnovnim oblicima kao što su: asocijalno ponašanje (bježanje od kuće, skitnja, agresivnost, krađa, razbojništva, uživanje alkohola, konzumiranje droge, i dr.), vršenje prekršaja, vršenje krivičnih djela, seksualne devi-jacije i drugi vidovi ponašanja koji su neprihvatljivi za užu i širu okolinu. Stoga je primar-ni zadatak društva da se bori

protiv ovakve negativne društvene pojave, ulažući napore na otklanjanju uzroka koji dovode do nje, stvarajući učinkovitiju poli-tiku prevencije.

Dinamički splet individualnih i spoljnih faktora

Pojava društveno-neprihvatljivog ponašanja mladih označena kao delin-kvencija mladih, zbog svoje rasprostra-njenosti prevazilazi karakter individualne pojave, prerastajući tako u društvenu po-javu. Društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinaca se direktno ili posredno, preko normi i sistema vrijednosti, povezuje sa ponašanjem drugih ljudi i društvom kao cjelinom – izaziva njihovo reagovanje i zajedno s tim reagovanjem obrazuje druš-tvenu pojavu. Ovo prevazilaženje je još uočljivije kada se takvom ponašanju odaju manje ili veće grupe u tom cilju povezanih

Nema ljudskog društva u

kojem, u većem ili manjem obimu, ova pojava nije prisutna.

Ona se može ispoljavati samo

u ljudskom društvu i

društveno je uzrokovana,


53

Društveno uzrokovana pojavapojedinaca. Njihovo povezivanje i za-jedničko djelovanje u pravcu napada na društvene vrijednostima, bez sumnje, ima karakter društvene pojave. (Ž. B. Jašović, društvene vrijednostima, bez sumnje, ima karakter društvene pojave. (Ž. B. Jašović, društvene vrijednostima, bez sumnje, ima

Kriminologija maloljetničke delinkvenci-je, Beograd, 1991. god., str. 28).

Delinkvencija mladih kao društvena pojava izražava određeni odnos mladih prema drugim ljudima, bilo na neposre-dan način ili preko drugih društvenih dobara i vrijednosti. Ovakva pojava ima negativan uticaj na društvo i društvena dobra i stoga ju je društvo definisalo kao nepoželjnu i protivdruštvenu. Međutim, nema ljudskog društva u kojem, u većem ili manjem obimu, ova pojava nije prisut-na. Ona se može ispoljavati samo u ljud-skom društvu i društveno je uzrokovana, odnosno ona je posljedica određenih druš-tvenih uticaja i procesa.

Delinkvencija mladih može se po-smatrati i kao individualna pojava koja se ispoljava putem konkretnog ponašanja pojedinaca. Prema prof. Lukiću, pod po-našanjem se podrazumijeva svako drža-nje, kako fizičko, tako i psihičko, a pod držanjem, kako aktivno, tako i pasivno. U skladu s tim, delinkventno ponašanje je izraz fizičke aktivnosti pojedinaca koje ima svoju psihičku pozadinu, a koje se ogleda kroz postojanje određenih motiva i preokupacija subjekta. Na ispoljavanje delinkvetnog ponašanja od strane poje-dinaca utiču mnogobrojni faktori koji se mogu klasificirati u dvije cjeline, i to: lič-ni i spoljni. Lični bi bili oni koji su odraz specifičnih svojstava pojedinaca, odnosno psihičkih reakcija, motivacije i drugih pro-cesa i svojstava ličnosti, dok su spoljni oni faktori koji se javljaju iz društvenog užeg ili šireg okruženja pojedinaca. I jedna i druga grupa faktora se nalaze u međusobnom dinamičkom spletu, te tako ostvaruju svoj uticaj i određuju ponašanje konkret-ne mlade osobe. U tom spletu primarna snaga, međutim, pripada društvenim uti-cajima, jer su mladi i njihovo ponašanje proizvod, prije svega, društvenih, i to kako sa istorijskog aspekta, tako i u pojedinač-nom slučaju. Prema tome, iako se pojedi-nac označava kao biološko i psihičko biće nosilac delinkventnosti, ovo ponašanje je prioritetno društveno uslovljeno. (Ž. B. nosilac delinkventnosti, ovo ponašanje je prioritetno društveno uslovljeno. (Ž. B. nosilac delinkventnosti, ovo ponašanje je

Jašović, str. 27.).

Društveni faktori ostvaru-ju svoje dejstvo na konkretno ponašanje pojedinaca preko i u jedinstvu sa ličnim svojstvima. U kojoj mjeri će pojedini fak-tori imati uticaja na pojedinca u svakom konkretnom slučaju zavisi od njegove biopsihičke strukture. Iz navedenog proi-zilazi da je važno naglasiti da se delinkvencija mladih, kao društvena pojava, ne može shvatiti samo kao prosti zbir individualnih slučajeva iako se ona mani-festuje preko pojedinačnih oblika ponaša-nja. Ovdje se odnos između individualnog delinkvetnog ponašanja i delinkvencije kao društvene pojave treba shvatiti kao odnos između pojedinačnog i općeg, gdje spozna-ja pojedinačnog doprinosi spoznaji općeg. Međutim, da bi se delinkvencija kao druš-tvena pojava mogla razumjeti i objasniti potrebno je uzroke njenog nastanka tražiti u onim istim općim faktorima društvenih kretanja (ekonomskim, političkim i ideo-loškim prilikama trenutne epohe) u koji-ma nalazimo krajnje uzroke ostalih druš-tvenih pojava kao što su ratovi, revolucije, dezorganizacija, loše organizovana državna struktura, loše odabrani kadrovi (neade-kvatna obrazovanost, iskustvo, etičnost, adekvatno znanje itd.). Ako, međutim, že-limo objasniti slučaj nekog individualnog prijestupnika, odnosno ako želimo razu-mjeti, objasniti delinkventnost kao indivi-dualnu pojavu, onda njene uzroka valja tra-žiti u onim istim specifičnim psihološkim, biološkim i socijalnim karakteristikama konkretnog individuma u kojima tražimo uzroke i svim njegovim drugim aktiv-nostima i postupcima. (Prof. dr I. Bakić, Sociologija, Sarajevo, 1997. god. Str. 278).

Teorijsko određenje

Pojam delinkvencije mladih i davanje definicije u pravnoj i naučnoj teoriji još uvi-jek nije jedinstveno određeno. S obzirom na

složenost samog pojma postoje i mnogobrojna i različita shva-tanja tog pojma. Međutim, u određivanju pojma delinkven-cije je zajedničko da se u svim razmatranjima, uz veće ili ma-nje davanje značaja pojedinim elementima, vrši naučno i ana-litičko sagledavanje sa pravnog, kriminalističkog, socijalnog, sociološkog, pedagoškog kri-minalno-političkog, krivičnog i drugih aspekata, uz istovre-

meno tumačenje određenih protivpravnih, preddelinkventnih ili devijantnih i delin-kventnih pojava koje se međusobno prepli-ću sa ovim pojmom. Slobodno se može reći da je broj definicija tog pojma srazmjeran broju autora koji se bave ovim pitanjima. Bez namjere upuštanja u razmatranje po-jedinih definicija, delinkvenciju mladih bi-smo mogli odrediti kao protivdrušteno, od-nosno društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinaca ili grupa kojim se krše propisane krivično-pravne norme, tj. takve norme kojima se štite osnovne društvene vrijed-nosti, druge pravne norme, kao i moralne norme koje su izraz moralnih standarda ponašanja u određenom društvu, odnosno društvenoj sredini. Sam izraz delinkvencija mladih ima nekoliko sinonima kao što su: delinkventno ponašanje mladih, maloljet-ničko prestupništvo, prestupničko pona-šanje mladih protivpravno ponašanje mla-dih, koji se široko upotrjebljavaju u stranoj i domaćoj literaturi. Delinkvencija mladih predstavlja posebnu kategoriju ponaša-nja koja se izdvaja na posebnom mjestu u okviru kriminaliteta uopće. Međutim, ona sadrži i niz zajedničkih obilježja sa općim kriminalitetom, jer po svojoj prirodi spada u one aktivnosti koje su inkriminisane kri-vično-pravnim propisima. Ipak, uslijed niza subjektivnih i objektivnih elemenata, delin-kvencija se izdvaja kao poseban i složen pro-blem čijem rješavanju treba da se obezbijedi interdisciplinarni pa čak i multidisciplina-ran pristup.

Da li će se kod pojedinaca

manifestovati društveno

neprihvatljivo ponašanje, u svakom

konkretnom slučaju zavisi od njegovih biopsihičkih

osobina.


54

Piše: Mirela Šertović, doktorant na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, kulture filma i izvedbenih umjetnosti

Raymond Williams u svom član-Raymond Williams u svom član-Rku Analiza kulture navodi tri Rku Analiza kulture navodi tri Rdefinicije kulture, “idealna” de-Rdefinicije kulture, “idealna” de-Rfinicija tvrdi da je kultura: “ ...stanje ili proces čovjekova usavršavanja u odnosu na apsolutne ili univerzalne vrijednosti.” (Raymond Williams, “Analiza kulture”, u Dean Duda (2006). Politika teorije. Zbornik rasprava iz kulturalnih studija. Zagreb: Disput, str. 35.) Po “dokumen-tranoj” definiciji kultura je “skup djela uma i mašte u kojem su, vrlo detaljno i na različite načine, zabilježene misli i

Dolaskom Osmanskog carstva na ova podneblja biva donesena nova vjera, a skupa s njom i nova kultura. Pojedini njeni segmenti će više od drugih imati odraza na popularnu kulturu koja će se razviti pod njenim utjecajem. Za nas je značajno istaknuti da ova kultura donosi i nov način shvatanja žene i njenoga položaja, koji i dalje ostaje u svjetlu patrijarhata, ali donosi i neke novine pod utjecajem islamskog učenja

iskustva ljudi” (Ibidem), a po trećoj “so-cijalnoj” definiciji kulture koju daje Wili-ams ona je “..opis posebnog načina života u kojem se određena značenja i vrijedno-sti ne izražavaju samo u umjetnosti, nego i u svakodnevnom životu.” (Ibidem, str. 36.). Vodeći se ovim definicijama pitamo se koju uzeti kao polazište za izradu rada? Dolazimo do istog zaključka kao spome-nuti autor koji tvrdi da je svaki pokušaj definiranja kulture isključivo po jednom navedenom obrascu neprihvatljiv te da je najbolje osvijetliti kulturu kao cjelinu te taj zaključak uzeti kao polazište u izradi rada, uz naglasak na socijalnu definiciju koja “pretpostavlja analizu kulture kao ‘pojašnjenje značenja i vrijednosti koje su implicitne i ekslicitne u posebnom nači-nu života, u posebnoj kulturi.’” (Duda, Dean (2002). Kulturalni studiji : isho-dišta i problemi. Zagreb : AGM str.13). Kao neospornu vodilju, posebno kada bude riječ o izboru motiva koji su ponaj-prije začeti u narodnoj kulturi i usmenoj književnosti odakle su prešli u popularnu kulturu koja se kao takva javlja u odre-đenom vremenu, a potom, kao odabra-ni, selektirani motivi preko pojedinca u visoku kulturu, valja uzeti Wiliamsovu tvrdnju koju navodi Duda, a po kojoj se “... i u najopćenitijim definicijama kultu-re mogu razlikovati tri njezine razine: živ-ljena kultura posebnog prostora i vreme-na, koja je u potpunosti dostupna samo onima koji žive u tom prostoru i tom vremenu, zatim zabilježena kultura u ši-rem smislu od umjetnosti do svakodnev-nih činjenica, odnosno kultura razdoblja i, naposljetku, ono što povezuje življenu kulturu i kulturu razdoblja-kultura selek-tivne tradicije, kao ‘kontinuirani izbor i reizbor prethodnika.’” (Ibidem, str.14.).

U prvom dijelu rada nastojaću pri-kazati kakva je vizija žene u islamskoj kulturi koja se oslanja na izvorno vjersko učenje, njen položaj, prava i dužnosti, te ću nastojati rasvijetliti međuodnos supružnika u islamu. Drugi dio rada ima za cilj objasniti kako je ova kultura utjecala na nastanak popularne kulture koja se odrazila na shvatanja, način živo-ta i narodne pjesme stanovnika Bosne i Hercegovine, te na stvaralaštvo pisaca sa ovih prostora, bilo u ugođaju koji prepo-znaju oko sebe, bilo u prikazivanju liko-va. Posebnu pažnju obratiću na položaj žene u patrijarhalnoj islamskoj porodici unutar kulture koja se stvara pod utje-cajem vjerskog učenja i shvatanja svijeta. Prikazaćemo likove žena unutar djela pojedinih autora, u narodnim pjesma-ma i izložiti kako se u sevdalinci nazire shvatanje žene kroz njen glas koji se javlja sakriven iza visokih ograda u otuđenosti od muškoga svijeta te kakva atmosfera i osjećanje u sevdalinci preovladava. Biće riječi i o kulturi življenja te arhitekturi i prostornoj podjeli muškoga i ženskoga življa. U završnom dijelu rada prikazaću kako se izvorno islamsko učenje i kultura reflektira na kulturu danas, a posebno na njen stav o ženi.

Williams teoriju kulture definira kao proučavanje odnosa između čitavog na-čina života, i ističe da je bitno tragati za stvarnim životom izraženim kroz čitav ustroj te naglašava da se razlikuju živ-ljena kultura nekog vremena i prostora (ona koja je u potpunosti dostupna samo onima koji su živjeli u određeno vrijeme na određenom prostoru), kultura nekog razdoblja (zabilježena kultura), a kao sastavnica između njih javlja se kultu-ra selektivne tradicije koja odabire neke vrijednosti, a potom ih naročito ističe. Govoreći o položaju žene u islamskoj kulturi izdvajamo određene vrijednosti koje smatramo najkarakterističnijima, ili, u najmanju ruku, najviše zapaženima i komentiranima.

KulturaPopularna kultura i islam

Utjecaj islamske kulture na shvatanje položaja žene u popularnoj kulturi


55

Položaj žene u islamskoj kulturi

Prije pojave islama u Arabiji je rođenje ženskog djeteta smatrano velikom sramo-tom za porodicu i ono bi najčešće bilo za-kopano živo. Ni drugdje u svijetu situacija nije bila naročito bolja, iako nije dolazilo do zakopavanja djece žena nije imala go-tovo nikakva prava, tokom mladosti bila bi potčinjena volji oca, a nakon prelaska u muževu kuću postajala bi njegovom svojinom kojom je mogao svojevoljno raspolagati. Mogla je biti nasljeđivana, a nije imala pravo na slobodu volje ili na-sljedstvo, nije imala udjela u bilo kakvim odlukama koje su se ticale njene djece niti je imala pravo da se poput muškarca bavi nekom profesijom. U svojoj knjizi Žena u je imala pravo da se poput muškarca bavi

Žena u je imala pravo da se poput muškarca bavi

Kur’anu Muhammed M. Ša’ravi govoreći nekom profesijom. U svojoj knjizi

Muhammed M. Ša’ravi govoreći nekom profesijom. U svojoj knjizi Kur’anu Muhammed M. Ša’ravi govoreći Kur’anuo statusu žene prije islama navodi da je ona u staroj Grčkoj bila dio imovine nje-nog staratelja, oca ili brata prije braka, a nakon toga pripadala bi mužu. Nadalje kaže da je u rimskom pravu žena imala status djeteta ili umno poremećene osobe kojoj je onemogućeno posjedovanje imet-ka. U nekim jevrejskim frakcijama imala je status obične sluškinje bez prava na na-sljedstvo ukoliko je umrli imao muških nasljednika. O ženama u okviru kultu-roloških razmatranja progovara i Burke (1991): “O ženama se, zbog nedostatka podataka, premalo može reći... Kultura žena ne poklapa se s kulturom njihovih muževa, očeva, sinova i braće; iako im je mnogo toga zajedničko, ipak su iz mno-go čega žene isključene.“ (Burke, Peter (1991). Junaci, nitkovi, lude. Narodna kultura predindustrijske Evrope. Zagreb: Školska knjiga str. 52). kultura predindustrijske Evrope. Zagreb: Školska knjiga str. 52). kultura predindustrijske Evrope. Zagreb:

Ovakvo stanje će umnogome pro-mijeniti pojava islamskog učenja. Muslimani slijede uputu Muhameda kojeg smatraju svojim poslanikom, a koji ističe da su najbolji oni muškarci koji se najljepše ophode prema svojim ženama. Roditeljima se nalaže lijepo postupa-nje prema djeci, posebno ženskoj, a kao

nagradu obećava se Džennet (Raj). Islam je izjednačio muškarca i ženu, ali im je dao različita zaduženja shodno nji-hovoj prirodi i potrebama.

“A u Njegovim riječima: ‘Zato što je Allah dao pred-nost jednima nad drugima... ‘Allah nije odredio ko ima prednost nad kim’; muškar-ci imaju prednost u odre-đenim stvarima, a isto tako i žene. Svako ima prednost zbog onoga što mu omo-gućava uspješno obavljanje njegove misije u životu.” (M. Ša’ravi, Muhammed (2005). njegove misije u životu.” (M. Ša’ravi, Muhammed (2005). njegove misije u životu.” (M.

Žena u Kur’anuŠa’ravi, Muhammed (2005). Žena u Kur’anuŠa’ravi, Muhammed (2005).

. Mostar: Karađozbegova medresa Mostar, str. 103).

Kur’ an kaže: A ako su bra-ća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženski-ma. To vam Allah objašnjava, da ne zalu-tate. A Allah zna sve... ( En-Nisa, 176.).

Upravo segment islamske kulture ba-zirane na osnovnom vjerskom učenju je najviše kritiziran. Islamu se spočitava dio bračnog prava koji dozvoljava poligamiju, a mnogi diskriminacijom žena smatraju i činjenicu da se svjedočenje jednog muš-karca smatra ravnim svjedočenju dvije žene te nasljedno pravo prema kojem muškarac nasljeđuje koliko dvije žene. Islam nalaže ženi pokrivanje, što je spe-cifično obilježje ove kulture. O obavezi pokrivanja Kur’ an kaže: A reci vjerni-cama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo mu-ževima svojim, ili očevima svojim, ili oče-vima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, prijateljicama svojim, ili muškarcima koji-ma nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne

znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zve-ket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, vjernici, da bi ste postigli ono što želite. ( En-Nur, 31.)

Odnos supružnika u islamu

U islamskoj kulturi brak i porodica zauzimaju iznimno važno mjesto. Kur’an kaže : Udavajte neudate i ženite neoženje-ne! ( En-Nur, 32.). ne! ( En-Nur, 32.). ne!

Kako vjersko učenje izričito zabra-njuje svako osamljivanje muškarca i žene

koji nisu u bliskom srodstvu i sam način sklapanja braka je u ovom svjetlu. Mladoženji je prije stupanja u brak pre-poručeno da vidi djevojku koju namjerava oženiti, ali se viđenje ograničava na ono što je, ionako, dozvoljeno, na lice i šake. Namjeru stupanja u brak lijepo je potvrditi zaru-kama. Osamljivanje nije do-zvoljeno do samog stupanja u brak. “Ukoliko neko želi detaljnije i intimnije infor-macije o budućoj izabranici onda će poslati neku ženu da to, na prikladan način, ispita, kao što je to učinio Poslanik, s.a.a.v., kada je poslao Ummu Sulejm, r.a., da ispita pojedi-nosti o jednoj ženi za koji je bio zainteresiran. (Kurdić, Šefik(2003). bio zainteresiran. (Kurdić, Šefik(2003). bio zainteresiran. (Kurdić,

Brak i intimni odnosi u islamu. Zenica: Islamska pedagoška akademi-ja u Zenici str. 19).

Najbitnija stvar za validan brak jeste ponuda za isti od strane muškarca i nje-no prihvatanje od strane žene. Djevojka treba dobiti pristanak roditelja za uda-ju, a sklapanju braka moraju svjedoči-ti dva muškarca ili jedan muškarac i dvije žene. Prilikom sklapanja braka muž je dužan dati ženi vjenčani dar. Međusobni suživot supružnika reguli-san je pravilima koje svaka strana treba da ispuni.

Dužnosti žene prema mužu izme-đu ostalog su: da mu bude poslušna i zahvalna, da se brine o kući i djeci, da čuva svoj moral i mužev imetak dok je on odsutan, da ne pušta nikoga u kuću bez njegove dozvole, da ne posti bez njegove dozvole (osim u ramazanu), da s njim lijepo postupa, tj. ne uznemirava ga, da ga ne odbija u postelji isl.

Kultura odnosa muža prema ženi nalaže mužu da: ima lijep odnos prema ženi, da razumije njene potrebe, da joj pomaže u kućnim poslovima, da osigu-ra opskrbu za nju i porodicu, da ispu-njava svoje bračne obaveze isl.

Istaknuta je različitost u poimanju

mjesta i uloge žene u svijetu

i društvu, a težnje se kreću

od potpunog pridržavanja Svete knjige i

sunneta, preko tradicijskog shvatanja

uloge žene i majke posebno

u ruralnim područjima pa do želje da se žena „oslobodi okova“ vjere i

tradicije


Utjecaj islamske kulture na popularnu kulturu

Dolaskom Osmanskog carstva na ova podneblja biva donesena nova vjera, a sku-pa s njom i nova kultura. Pojedini njeni segmenti će više od drugih imati odraza na popularnu kulturu koja će se razviti pod njenim utjecajem. Za nas je značajno istaknuti da ova kultura donosi i nov način shvatanja žene i njenoga položaja, koji i da-lje ostaje u svjetlu patrijarhata, ali donosi i neke novine pod utjecajem islamskog uče-nja. Kako se ona odrazila na shvatanja i svijest naroda najlakše ćemo prikazati pre-ko narodnih pjesama i stvaralaštva pisaca sa ovih prostora, koji svojom djelatnošću popularnu djelom uvode u visoku kultu-ru i ostavljaju nam mogućnost da je danas promatramo kakva je bila u određenom trenutku, iako znamo da je podložna stal-noj promjeni, dok je tradicija konstantna. Treba naglasiti da je i ovdje dolazilo do se-lekcije, u skladu s tim koliko je i u kojem obliku neki vjerski običaj zaživio među na-rodom, postao bi dijelom narodne kulture, a preko nje i popularne kulture, a onda bi, ako ništa kao motiv, ušao preko autora na vrata visoke kulture.

U skladu s islamskim moralom musli-manska porodica je bila izrazito zatvorena što se odrazilo i na kulturu stanovanja koja je dobila preinake u vidu zasebnih prostorija (ili čak zgrada) za žene i muškar-ce, a u porodici je vladala intimna atmosfe-ra unutar koje je djevojka čuvana od pogle-da stranaca visokim zidovima i ogradama.

“Umjerenija izdvojenost djevojaka, proviđena u većem dijelu gradskog sta-novništva, vodila je stvaranju posebnog oblika ljubavnog susretanja, ašikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa po-uzdano utvrđenim pravilima ljubavnih očitovanja, prema kojima su se slobodno smjeli sastati mladići i djevojke: najčešće petkom, ali i u drugim danima i u dru-go doba dana na kapiji ili ašik-pendžeru, gustim drvenim rešetkama, mušepcima prekrivenom prozoru isturenom na so-kak.“ (Narodno blago Bošnjaka, priredio Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radioni-ca “TREŠNJEV BUNAR”, 1995., str. 7). Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radioni-ca “TREŠNJEV BUNAR”, 1995., str. 7). Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radioni-

Počinju se odvajati muški i ženski svijet i to ne samo u moralnom i tradicijskom smislu nego i onom prostornom.

Ženski prostor je prostor unutar kuće, smislu nego i onom prostornom.

Ženski prostor je prostor unutar kuće, smislu nego i onom prostornom.

u dvorištu i u bašti, a rijeko izlazi do kuće rođaka ili na društvena zbivanja.

Muškarac je manje sputan prostorom, njega ništa ne ograničava, njegova je cesta, grad, kahvana, putovanja, izlet, i vojni po-hod, a često odlazi i u lov sa sokolom.

Dosta pjesama je nastalo baš u toku putovanja, lova ili trgovanja po drugim gradovima, a kako su se one širile biće objašnjeno u nastavku teksta.

“Pjesnici sevdalinke u brojnim primje-rima opjevali su ljepotu djevojke ili žene, ali ne nepoznate i tajanstvene Gospe – o kojoj su pjevali provansalski trubaduri, brižljivo joj krijući ime – nego posve odre-đene osobe, kojoj iz pjesme ne saznajemo samo ime, nego ponekad i dio grada u ko-jem je stanovala.” (Ibidem str. 10).

Kako se moglo znati o lje-poti neke žene kada je bila stro-go čuvana od pogleda? Iako je lakše objasniti sevdalinke koje ističu ljepotu pojedinih moma-ka koje su djevojke mogle vi-djeti na ulici s prozora, skrivene u svojoj sobi, nije nemoguće odrgovoriti ni na ovo pitanje.

Obično se radilo o djevoj-kama kršćanske vjeroispovje-sti, čija vjera nije zahtijevala pokrivanje, ili se radilo o dje-vojkama iz liberalnijih poro-dica ili iz takvog društvenog sloja koji nije strogo naređivao pokrivanje ženskih lica, ili se o njihovoj ljepoti saznavalo iz priča drugih žena koje su ima-le prilike vidjeti ih, a pjesnička mašta je, u nemogućnosti vi-đenja, slikala najljepše snove.

Navešćemo primjer i za jedno i za dru-go. Djevojka posmatra momka s gradskih vrata:

“Poljem se vija Hajdar delija,Po polju ravnom, na konju vranom.Gleda ga Ajka sa gradskih vrata...”

(Gunić, Vehid. Sevdalinke o gradovima. Bihać: Bošnjak, 1997. str. 200).

Momak gleda ženu koja dolazi na izvor po vodu:

“Nasred Foče studena vodicaTu dolazi dilber udovica...Gledalo je momče preko Drine...”

(Ibidem str. 126).Ova dva svijeta toliko fizički i prostor-

no razmeđena se rijetko ili gotovo nikako ne sreću osim kada su u pitanju članovi uže porodice. Upravo zbog ove otuđenosti jed-nog svijeta od drugog javlja se potreba za komunikacijom, a ona se nerijetko odvija putem lirske pjesme (sevdalinke) pomoću koje je sa unutrašnje strane zida, iz bašte ili sa prozora ženski subjekt odgovarao izazo-vu s druge strane zida, izazovu muškarca koji nije bio stiješnjen prostorom.

“Gdje si dragi, kad ćeš čikmom proći,Svojoj Ajši u konake doći!?” (Ibidem, str. Svojoj Ajši u konake doći!?” (Ibidem, str. Svojoj Ajši u konake doći!?”

43). Valja naglasiti da su, u gradskim sre-

dinama, postojali načini da se dvoje mla-dih sretnu jer su one bile nešto liberalnije. Za te susrete postojalo je tačno određeno mesto i vrijeme. Kao mjesto susreta naj-češće se spominju velike drvene kapije koje bi bile samo djelomično otvorene i kroz koje bi djevojke provirivale na

ulicu, očekujući dragog, ili su to činile na prozorima koji su bili prekriveni tan-kim isprepletenim daščicama što je one-mogućavalo muškarca da u potpunosti vidi ženu ili da se ostvari fizički kontakt. Muškarac i žena su uvijek prostorno raz-dvojeni, između njih su prepreke koje sprečavaju direktan kontak.

Sjetimo se u kakvom am-bijentu Aleksa Šantić prikazu-

Sjetimo se u kakvom am-bijentu Aleksa Šantić prikazu-

Sjetimo se u kakvom am-

je Mostarku Eminu u pjesmi koja je nastala po ugledu baš na ove lirske pjesme, te po-gledajmo kako se Emina u skladu s vremenom i običa-jima ponaša. Primijetićemo da je ljepotica smještena u bašti, u hladu jasmina da joj sunce ne potamni kožu jer je bjelina bila simbol ljepote. Primijetićemo i kult vode, lir-ski subjekt se vraća iz hama-ma, javnog kupatila, a Emina zalijeva cvijeće.

Napomenimo da se njena ljepota ističe riječima “stid je ne bi bilo da je kod sultana”, kao što se i ljepota pojedinih gradova prikazuje u uspored-bi s Istanbulom.

“Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,Prođoh pokraj bašte staroga imama;Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,S ibrikom u ruci stajaše Emina.Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,Stid je ne bi bilo da je kod sultana!...Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,Ne šće ni da čuje lijepa Emina,No u srebren ibrik zahitila vodePa po bašti đule zalivati ode;S grana vjetar duhnu pa niz pleći pusteRasplete joj one pletenice guste,Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,A meni se krenu bururet u glavi!Malo ne posrnuh, mojega mi dina,No meni ne dođe lijepa Emina.Samo me je jednom pogledala mrko,Niti haje, alčak, što za njome crk’o”Đenana i Lada Buturović (2002.)

govoreći o baladi navode da se u njima mogu raspoznati dva pola, “užeg- ženskog ali ništa manje i životnog, i znatno šireg- muškog, muževljevog i junakovog koji karakterišu velike dužnosti, brze akcije, riječi, velika i nagla osjećanja, brze i veli-ke odluke- sve što obezbjeđuje dostojnost za ulazaku historiju i sjećanje.“ (Buturović Đenana i Lada (2002). Antologija boš-njačkih usmenih lirskonarativnih pjesama. Sarajevo: Svjetlost, str. 7). Ženin prostor njačkih usmenih lirskonarativnih pjesamaSarajevo: Svjetlost, str. 7). Ženin prostor njačkih usmenih lirskonarativnih pjesama

je bašta , kuća i sokak, u skladu sa ulogom sestre, kćerke, supruge i majke. Njena je zadaća da sluša i da bude “voda” koja će gasiti vatru, tj. da miri i da bude glas razu-ma, da u porodici čuva moral i tradiciju; to je osnovna uloga koja joj je vjerski, i


Ženin prostor je bašta, kuća i sokak, u skladu

sa ulogom sestre, kćerke,

supruge i majke. Njena

je zadaća da sluša i da bude “voda” koja će gasiti vatru, tj. da

miri i da bude glas razuma, da u porodici čuva moral i

tradiciju.

tradicijski dodijeljena, a koja je kao takva prihvaćena i u kulturi. Na širem planu preovladava muškarac, a ženin se indi-vidualni glas ne čuje. Narodna kultura izražena ovim pjesmama kao nepromje-njiva utjecala je na shvatanje položaja žene u popularnoj kulturi koja se s vremenom mijenjala, gubila određena sekundarna obilježja, ali zadržavala neke odlike poput spolne distinkcije i uloge u životu koju sa sobom nosi. Još uvijek se u tradicional-nim bošnjačkim porodicama diči sinovi-ma, daje im se prvenstvo u mnogo čemu. Za djevojke se priželjkuje moralan život, a porodica se smatra najvećim dostignućem žene, dok su za muškarce otvoreni putevi.

Kako se pjesma širila?

Gradovi su bili važna mjesta trgovanja u tačno određenom dobu godine, kahvane (hanovi) kraj puta su prihvatali sve putnike namjernike, bilo da dolaze zbog trgovine ili pojedinih svetkovina. Putnici su u snije-gom prekrivenoj kahvani u nemogućnosti da nastave putovanje ili na pustim drumo-vima da skrate duge noći pjevali pjesme o ljepoti pojedinih gradova na koje su naila-zili, ili o ljepoti žena iz spomenutih mjesta.

“Pjesme o ljepoti žena iz sarajevske, ba-njalučke, mostarske i drugih sredina, kola-le su s kraja na kraj Bosne u vrijeme kada nisu postojali ni željeznica ni telefon ni te-legraf.” (Narodno blago Bošnjakalegraf.” (Narodno blago Bošnjakalegraf.” ( , priredio Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radioni-ca “TREŠNJEV BUNAR”, 1995, str. 10). Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radioni-ca “TREŠNJEV BUNAR”, 1995, str. 10). Dževad Jahić. Moskva: Izdavačka radioni-

Često se ljepota nekog grada poredi sa ca “TREŠNJEV BUNAR”, 1995, str. 10).

Često se ljepota nekog grada poredi sa ca “TREŠNJEV BUNAR”, 1995, str. 10).

sjajem i ljepotom velikioh gradova poput Stambola (Istanbul) ili sa nekim drugim idealom ljepote za ljude čija kultura poči-va orijentalnoj kulturi koja je upravo iz tih gradova i došla.

Prodorom zapadnjačkog načina živo-ta nestaju i okolnosti u kojima se sevda-linka javlja, jer se prostor razgraničavanja gubi i dva svijeta se postupno, ali sigurno miješaju.

Visoka kultura

Usmena kultura i tradicija koja ima konstantnu vrijednost utjecala je na po-pularnu kulturu što dokazuje koliku narodna književnost, ogledala se ona u pjesmi predaji ili običaju, ima moć da po-stane dijelom popularne kulture odakle će, posredstvom pojedinaca, kroz selekto-vane motive, ući na vrata visoke književ-nosti. O Wiliamsovoj definiciji selektivne tradicije smo govorili u prethodnom di-jelu teksta.

Osim u sevdalinkama koje su direk-tni proizvod narodne kulture motiv žene javlja se i u visokoj kulturi, prvenstveno u romanima i pričama, a spominje se i kao motivi pjesama. Doduše, uočljiv je znatno

broj kako ženskih likova, pogotovo u for-mi glavnih protagonista, tako i ženskih pisaca.

Čitajući roman pisaca.

Čitajući roman pisaca.

Ponornica Skendera Ponornica Skendera PonornicaKulenovića može se uočiti lepeza žen-skih likova, koji gradiraju i mijenjaju se u odnosu na moral i pridržavanje patrijar-halne paradigme, od majke glavnog lika Muhameda koja je oličenje patrijarhalne žene, preko njegove tetke koja preuzima ulogu muškarca i Arife koja se razvodi i vraća ocu kršeći nepisana pravila do lika kmetovske kćerke koja ostaje trudna s be-gom, a podvaljuje dijete mužu nemuslima-nu naglašavajući pritom da je to kod njih drugačije. Na drugom kraju spektra javlja se Eliza, Francuskinja koju je Muhamed upoznao na studijima u Kairu koja pripada sasvim nekom drugom svijetu i slobodno ispoljava svoju seksualnost. U svojim raz-mišljanjima Muhamed zamišlja da bi ga ona nazvala poludivljakom kada bi vidjela uvjete i okruženje u kojem živi, što nam daje priliku imagološki posmatrati islam i običaje kroz oči Drugog u književnosti.

Trpnju žene prikazuje i Skender Kulenović u poemi Na pravi put sam ti, majko, izišo opisujući djetinjstvo žene u izišo opisujući djetinjstvo žene u izišokojem je svaku spoznaju svijeta dobijala preko mekteba u namjeri da održi čistotu, zatim opisujući mladost u kojoj se skrivala od muških pogleda i maštala o budućem mužu, centru svoga svemira, do patnji na-kon udaje. Ovdje se između žene i muža uspostavlja neravnopravan odnos, pjesnik nam kazuje da majka nikada nije oca u oči gledala, da mu je odvezivala cipele u scenama pijanstva, a supružnici su jedno drugom stranci, u postelji se sreću iz potre-be koju uvijek inicira muž vođen isključivo nagonima. Rođenje sina je jedina svijetla tačka u njenom životu; iako je imala više-struke porode prije toga, gdje nam se opet daje do znanja da nije izgubljena svijest koja je raširena u narodu i koja privileguje mušku djecu. Žena je bila osigurana tek koja je raširena u narodu i koja privileguje mušku djecu. Žena je bila osigurana tek koja je raširena u narodu i koja privileguje

kada ima odrasle sinove, i kada i sama postane svekrva. O ženskom životu i od-nosu svekrve i snahe pisalo se mnogo, isti je spomenut u navedenoj poemi, taj odnos je osvijetljen u Hasanaginici, djelomično u romanu Legenda o Ali-paši i u mnogim Legenda o Ali-paši i u mnogim Legenda o Ali-pašidrugim djelima, i iako je dio kulture, nije primarni cilj razmatranja ovoga našeg rada.

Interesantno je spomenuti da glav-ni lik romana Derviš i smrt, Ahmed Derviš i smrt, Ahmed Derviš i smrtNurudin posmatra ženu kao način da udobrovolji njenog muža, isključivo pu-tem njene ljepote i tijela, misleći da bi jedna noć Kadinice bila dovoljna da udo-brovolji Kadiju. Ovdje uočavamo da žena gubi svoj identitet, ona nema svoga imena nego nosi ime izvedeno iz imena muža, a to je i danas rašireno po našim, većinom ruralnim područjima.

Nove težnje

Posljednjih godina javljaju se težnje da se “vrati pravom, izvornom islamu, a usljed takvog mišljenja uveliko se mijenja i slika žene. Dolazi do sukoba tradicije i novih težnji te se na ulicama može prepoznati šarolikost; vjera je sada izvršila novi utje-caj na kulturu, a najbolje se to može uo-čiti na bosanskohercegovačkim ulicama, posmatramo kulturu odijevanja koja nam kazuje različito iskazivanje vjerskih shvata-nja i stvaranje novih viđena, a time i dru-gačije popularne kulture. Teško je govoriti o popularnoj kulturi u trenu kada se ona posmatra, jer je još u nastanku i ne vidi-mo njene reference na stvaralaštvo, ali je danas, svakako uočljivo postojanje izražene oprečnosti u viđenju svijeta i načina života. Istaknuta je različitost u poimanju mjesta i uloge žene u svijetu i društvu, a težnje se kreću od potpunog pridržavanja Svete knjige i sunneta, preko tradicijskog shvata-nja uloge žene i majke posebno u ruralnim područjima pa do želje da se žena “oslobodi okova” vjere i tradicije i da prigrli vrijedno-sti koje joj daje Zapad; da se izjednači sa muškarcem. Različitosti su sve izraženije, a nama ostaje da vidimo šta će, kao produkt kulture zasnovane na ovim suprotstavlje-nim viđenjima žena, tek da se izrodi.

57

Islamsko učenje imalo je veliki Islamsko učenje imalo je veliki Iutjecaj na kulturu bosansko-muslimanskog društva. Taj utjecaj prevashodno je vidljiv u narodnoj kulturi te u arhitekturi i samom načinu života te običajima naroda, a ako motiv iz stabilne narodne kulture prelazi u popularnu, koja je stvar trenutka i promjenjiva je. Valja naglasiti da je ova kultura se-lektivna, koja dolazi putem Turaka, a ne izvornog vjerskog učenja i neki motivi i običaji su prilagođeni pro-storu i vremenu, što smo pokušali objasniti vodeći se Wiliamsovim objašnjenjem kulture.

Nova vjera donosi nove običaje i viđenje svijeta koje refleksiju nalazi u usmenoj narodnoj književnosti, prevashodno sevdalinkama koje se rađaju baš iz takvog načina života u kojem je žena udaljena i izolova-na od muškog svijeta, a motivi se, preko pojedinaca polako uvlače i u visoku kulturu dajući nam sliku jednog vremena i načina života i poimanja svijeta što je vidljivo iz niza djela bosansko-hercegovačke nacionalne književnosti pa i šire.

Zaključak


58

Takvim IZ, Sarajevo, 1969. godine: U kojem smjeru da angažujemo naše misli (II dio)

Iz arhiva

Zar je moguće da se zaista prikujemo na neaktivnost iako znamo da Kur’an od nas traži da se angažujemo u ime Boga i radi Boga na Njegovu putu? Kako možemo dozvoliti sebi da nas u poslu rukovodi želja za nekom ljudskom afirmacijom kad Knjigu učimo i znamo da je takav rad kod Boga bezvrijedan?

Piše: Salih Behmen

M i smo po svom mentalite-tu jako individualizirani. Najradije djelujemo (ako

već nešto radimo) pojedinačno. A što je to i koliko je to što smo u sta-nju da sami učinimo? Istina, bilo je dobrih djela pojedinaca, i danas ih vidimo i koristimo mnoga takva kao iz prošlosti dobra djela pojedinaca koja su trajne istorijske vrijednosti, npr. džamije! Ali svaki novi dan postavlja i nove zahtjeve, a odziva nema. Život je nezaustavljiv hod, postavlja i nove zahtjeve, a odziva nema. Život je nezaustavljiv hod, postavlja i nove zahtjeve, a odziva

a mi sami kaskamo za vremenom umorni i nezadovoljni, svjesni da za njim zaostajemo. Ako hoćemo da idemo ukorak s vremenom, moramo uzeti drugi metod rada; dosadašnji je potpuno zatajio. Kako je sve ovo žalosno kad se sjetimo da su nekad muslimani išli čak ispred vremena, nametali se vremenu kao činjenica od značaja, pa mu davali ton, duh i smjer, kojim je imao da se kreće. Ali, ostavimo ovo!

Smišljen i odgovoran zajednički rad

Vratimo se našoj boljci! Mi smo pod trajnim dojmom do-stignuća drugih, te se osje-ćamo duboko inferiorni. Mi možemo da se divimo ovim ili onim na postignu-tim rezultatima, ali se mi varamo ako mislimo da su ‘oni’ imali mudrijih i marlji-vijih, nego što smo mi ima-li. I mi smo imali i radinih i pametnih, ali je našima nedostajalo smisla i discipli-ne na zajedničkom radu ka jednom određenom cilju. Može neko da ukaže prstom da smo i mi imali i takvog rada. Tačno je to, bilo ga je, ali ga nije bilo u potrebnoj i dovoljnoj mjeri, u onoj mjeri koju je iziskivalo vrijeme i mjesto, tako da nije bilo onog blagotvornog utjecaja koji smo željeli. Primjera gdje je samo zajednički trud mogao da dade želje-ni rezultat ima napretek. Evo samo jednog: Potreba za prevodom Kur’ana uvijek se osjećala u našoj sredini. Do sada ih je bilo nekoliko, ali ni jedan nije bio potpuno zadovoljavajući. Svaki je imao nedostataka. Krupan je to zalogaj za pojedinca! Primjedbe su stizale sa svih strana. I to na kakav način! Sipalo se drvlje i kamenje. To je naš stil. Međutim, istinska greška je bila i ostaje: nedostatak zajedničkog, koordiniranog rada svih onih, koji se smatraju da su dorasli da daju stručnu riječ i osjećaju se odgovornim za jedan tako osjetljiv rad. Nije važno što se mišljenja razilaze. Važan je zajednič-ki trud na zajedničkom djelu. Šta ima mišljenja razilaze. Važan je zajednič-ki trud na zajedničkom djelu. Šta ima mišljenja razilaze. Važan je zajednič-

svijet od njihove prepirke, koju oni nazivaju učenim raspravama, a koje se

svode na lične optužbe i uvrede, a svi-jetu ostaje jedino da se ibreti. Mi mo-ramo shvatiti da nikad nije bilo ujed-

načenog mišljenja, niti će ga biti, ali može biti i mora biti zajedničkog truda ka jednom zajedničkom cilju. Ako je naše uvjerenje islam-sko, čisto islamsko i samo islamsko, tada se lahko mo-žemo sporazumjeti o cilju kojem treba ići. On se sam nameće. Međutim, mišlje-nje o putu i načinu do tog cilja uvijek će ostati sporno sve dok se ne postigne neki rezultat. Ali kad prevagne neko mišljenje, bitno je da se djeluje zajednički, slož-no, zdušno, planski, svi bez izuzetka, a to važi i za one

koji su uvjereni da bi njihovo neusvo-jeno mišljenje dalo efikasnije rezul-tate. Kad se ipak uvidi da jedan put ne vodi cilju, tada se potraži drugi, pa opet složno, samo složno, bez izuzet-ka... Tu treba biti uporan. Konačno će se naći put na kojem će se željeno i postići. Prirodno, sve ovo može neko-me već i ovako izgledati tegobno. I jest tegobno! Ali zajednice koje su u radu osigurale sebi ovakvu upornost i slož-nost, postigle su nešto. A ako nekome izgleda preteško, pa time i neizvodivo, onda ne treba da plače nad našom ‘jad-nom’ sudbinom. I još nešto: ne treba da zamišlja da je zaslužio neku veliku nagradu zbog toga što je imao veličan-stvene planove, ali, eto, nije se našao neko ko bi ih izveo. Mi često vidimo stvarne naše potrebe i uviđamo nuž-nost zajedničkog djelovanja, ali ništa ne činimo, jer nam nedostaje praktič-nog smisla za sporazuman rad i ne mo-žemo da podredimo svoje hirove volji

Podrediti vlastite hirove volji za zajednički uspjeh

Svaki musliman je misionar.

To islam traži od svojih

sljedbenika. Međutim, zaprepa-

šćujuća je činjenica

koliko je stran misionarski

duh današnjim muslimanima.


59

za zajednički uspjeh. Mi smo i suviše lični, sujetni, ambiciozni, bez dovoljno odgovornosti za dobrobit svoje zajed-nice. Nekad postupamo tako nerazu-mno da se moramo upitati: Nismo li mi slabi muslimani, kad sebi dozvolja-vamo da nas u jednom korisnom radu mogu zaustaviti lični momenti. Zar je moguće da se zaista prikujemo na neaktivnost iako znamo da Kur’an od nas traži da se angažujemo u ime Boga i radi Boga na Njegovu putu? Kako možemo dozvoliti sebi da nas u po-slu rukovodi želja za nekom ljudskom afirmacijom kad Knjigu učimo i zna-mo da je takav rad kod Boga bezvrije-dan? Ovakvi imaju često opravdanje u riječima: “Ja ću učiniti koliko mogu, ali ja neću s tim i tim...” Oni zaista i učine nešto korisno, ali je tragedija islamske zajednice što ovakvi ne mogu da uvide, da je to suviše malo prema onom što zajednici treba. Oni mogu sebi uobražavati da su sa sebe skinuli dug obaveze, no istovremeno treba-ju znati da nikakvo društvo ne može napredovati s ovakvim u praksi pro-vođenim pogledima. Pa kad ovo uoče, neka se malo zamisle ko će im suditi. Sigurno ne njihovi savremenici danas ili istorija sutra, nego sam Bog na Dan sviđanja računa. Ipak smo mi ljudi sa slabostima, to je jasno, ali je žalosno što im tako lahko podliježemo. Tako malo činimo da potisnemo osjećaje i misli koji u nama vladaju, a koje Islam osuđuje. A trebalo bi da islamsko uvje-renje prevlada u nama i da iz njega proizađe osjećaj odgovornosti za ono što je potrebno - za smišIjen i odgovo-ran zajednički rad. Ovakav rad može jedino dati željene rezultate. Drugog puta nema! Naše propadanje i jest u tome što nemamo osjećaja za takav rad. To je naša tragedija! Mi odajemo

priznanje marljivosti mra-va, termita i pčela, jer nas njihovo djelo zadivljuje. Međutim, mi ovdje previ-đamo jednu činjenicu ko-joj bismo se stvarno morali diviti, a to je njihov smisao za organizovanje rada svake jedinke ka jednom potpuno određenom, zajedničkom cilju. To je ono začuđujuće, što je dostojno našeg divlje-nja. Priroda ima još itekako poduzetnih i radinih živo-tinjskih vrsta, ali mi malo govorimo o njihovoj mar-ljivosti, ne primjećujemo je, jer im nedostaje duha mra-va, pčela ili termita. “Zrno po zrno - pogača, kamen po kamen - palača”.

Nužnost misionarskog djelovanja

Budimo svjesni da hrpa žita nije pogača, niti je gomila kamenja palača! Svaki atom je zanemarujući, beznača-jan sam za sebe, pa ipak čitav svemir je sastavljen od ovakvih ‘bezvrijednih’ atoma, jer su složeni u jednu smišljenu cjelinu. Svaki musliman je misionar. To islam traži od svojih sljedbenika. Međutim, zaprepašćujuća je činjenica koliko je stran misionarski duh današ-njim muslimanima. On je toliko tuđ da oni i ne zapažaju činjenicu da su Muhammed, a.s., i ashabi bili veliki misionari. Istina, mi smo popustili u svim oblastima islamskog djelovanja, ali se još uvijek može naći neko ko ispunjava bar neku obavezu. No, tu obavezu ama baš niko ne ispunjava. A Islam obavezuje na ovo svakog svog sljedbenika. Ravnodušnost prema ovoj

obavezi je potpuna. Svjestan nehaj prema ovoj dužnosti je čak i tamo gdje to ne bi smjelo da bude.

Još malo, pa da ovo sebi ne pri-pišemo u neku, k’o bajagi, vrlinu! (Ironična aluzija na jednu neobičnu pojavu jednog teškog vremena, kada ste u štampi mogli pročitati izjave, po-znatijih ljudi, koji su se predstavljali kao vjernici, ali njihova vjera je odisa-la potpunom pasivnošću. Kao tobože iz slobodoljubivih načela, o kojima se tada na sve strane trubilo, nisu pokuša-vali djelovati u islamskom duhu ni na svoju rođenu djecu, Objašnjenje je bilo otprilike ovako: “Ja sam kao musliman rođen i tako odgojen - to je takvo vri-

jeme bilo; a djeca neka rastu i odgajaju se u ‘svom’ vreme-nu, pa ako hoće vjeru, sami će je naći.”, (Kao potvrdu ovakvom stavu navodili su i hazreti Alijine riječi, oči-gledno pogrešno interpreti-rane, da djecu treba odga-jati u ‘njihovom’ vremenu, u vremenu u kojem će oni živjeti.) Otkud ovakve izja-ve? Bilo je tu svega: straha, stida i računice. Ateizam je vrhunio, bio je u rušilač-kom napadu, bio je državna ideologija i javno ponaša-nje pojedinaca prihvatljivo za društvo; bio je i ‘naučni’ stav u svim obrazovnim i odgojnim ustanovama, koje su bile pod neposrednim dr-žavnim nadzorom.

Misionarski rad nam se nameće kao nužan zahtjev današnjeg vremena. On je bio oduvijek najefikasniji oblik rada. Potreba za ova-kvim djelovanjem osjeća se

u prvom redu - žalosna je to činjenica! - u samoj muslimanskoj sredini. Ona pati od nepoznavanja i neizvršavanja osnovnih propisa Islama (npr. salat, učenje u Kur’anu itd.). Kršenje temelj-nih zabrana je svakidašnja pojava među nama. Alkoholizam, kocka, nemoral, krađa, laž, ružne riječi i postupci, ra-zjedaju naše društvo. Za ljubav istine mora se priznati da se oduvijek našlo u našoj sredini onih koji su se osjeća-li dužnim da se odazovu kur’anskoj zapovijedi! “Propovijedajte dobro, a odvraćajte od zla...”, ali njihovo djelo-vanje (ako se uopće može nazvati dje-lovanjem ono što su oni radili) bilo je sasvim neefikasno, njihove metode su potpuno zatajile. Oni su sa visokih ćurseva pozivali i opominjali... i oni su smatrali da su time ispunili svoj dug. Ali, ko ih je slušao? Sama propovijed je


Mi odajemo priznanje

marljivosti mrava, termita i pčela, jer nas njihovo djelo

zadivljuje. Međutim, mi previđamo

jednu činjenicu kojoj bismo se stvarno

morali diviti, a to je njihov

smisao za organizovanje

rada svake jedinke ka

jednom potpuno

određenom, zajedničkom

cilju.

nedovoljna. Treba sići u narod, pa od čovjeka do čovjeka obratiti se svakom pojedincu, a ne čekati da on tebe tra-ži kako bi što čuo. Islam to zahtijeva. Doduše, ovo je mukotrpan posao, ali je i jedino efikasan. Pa makar, ako se i među stotinom naiđe na jedan povo-ljan odziv - a povoljan se smatra kad ovaj, usvojivši misao, i sam je počne tako širiti -, to je uspjeh. A nije uspjeh kad se skupu klanjača sahat-dva priča o potrebi salata ili kad se apstinenti uvje-ravaju u štetnost opojnih pića. Da se razumijemo: i ovakav rad je potreban u izvjesnom smislu, ali to treba znati da je to najbliži oblik djelovanja. Treba naći neklanjača i alkoholičara, pa im uznemiriti savjest ne bi li se povratili... Naravno, za ovakav misionarski rad nužni su kvaliteti, kojih mi, na žalost, nemamo. Mi nemamo ni tradicije, ni iskustva u ovom pogledu, ali moramo uočiti da je to jedini put iz našeg du-hovnog mrtvila.

U prvom redu ovo trebaju shvatiti oni koji poznaju vjeru i koji se osjećaju pozvanim da je propovijedaju. Neka znaju da samo misionarski rad donosi uspjeh, a ne ono što se do sada radilo. Kad ovo uvide, biće mnogo skromniji u ocjenjivanju samih sebe. Brzo će ih proći samozadovoljstvo kojim se ob-manjuju da su oni jedini i neosporni stubovi vjere.

Ko se može nadati Allahovoj milosti

Islam - nije to neka nesavladi-va filozofija za izuzetne pojedince. Naučavanje Islama je prihvatljivo i do-stupno svakome, samo je teško izvršavati njegove propise. Za to je potrebna istin-ska vjera, vjera u Boga i u susret s Njim na Sudnjem danu. Nije teško objasniti Islam, teško je navesti ljude da se pridrža-vaju njegovih propisa. Tu je potreban rad - taktičan, metodičan, mukotrpan rad. Tu je potreban potpuno novi tip, s potpu-no drukčijim mentalitetom, s višim kvali-tetima, propovjednika islama, misionara kojeg mi do sada nismo imali. Ovo nam, konačno, mora biti jasno ako želimo da odgovorimo složenim zahtjevima današ-njeg društva i vremena. Bilo bi zanimljivo znati šta o ovome misle oni koji smatraju da je islam njihov lični monopol, te da su oni isključivo pozvani da daju posljednju riječ. Ako ne vara dosadašnje iskustvo, onda ovakav prijedlog može kod njih iza-zvati samo kiselo lice... Oni su daleko od bilo kakve konstruktivne misli i djela.

Žalosno je kako mi nemamo sluha bilo kakve konstruktivne misli i djela.

Žalosno je kako mi nemamo sluha bilo kakve konstruktivne misli i djela.

za potrebe zajednice i vremena. Tako se među nama može naći onih koji vrše i neobavezne molitve, zikr. Svakako da je to pohvalno, ali je šteta što oni ne osjećaju

da bi bilo sevabnije da to vri-jeme posvete npr. poučavanju naše omladine u vršenju salata i u učenje Kur’ana (za čime se osjeća velika potreba) i to fi sebilillah. I to neka ne čekaju da ih neko traži i moli, nego neka skoknu, pa sami potra-že takve i uvjere ih u potrebu poznavanja i vršenja salata i učenja u Kur’anu. Među na-šim mladim naraštajem pri-mjećuje se izvjesna težnja ka islamskoj misli i njenoj obnovi u savremenom društvu. Od ovog naraštaja, duboko razo-čaranog stanjem naše zajed-nice, čuju se kritike, protesti i zahtjevi. No, ovoj generaciji mora se reći gorka istina: Ona ne treba da traži ni od koga ništa, jer ono što zahtijeva, to joj niko ne može pružiti, iz jednostavnog razloga što to niko ne posjeduje. Ono što ona hoće, to mora sama da stvori. Naša zajednica je dobrim dijelom moralna, duhovna i materijalna ruševina. Malo je toga što bi se moglo iskoristiti. Treba početi sve iz temelja.

Ako su želje naše omladine zaista iskreno islamske - a mi vjerujemo, želi-mo i Boga molimo da tako bude - onda ne treba sumnjati u nju. Prigovor koji se čuje tu i tamo šapatom, da naša omladina mnogo ne zna, tačan je, ali je to najmanje što bi trebalo da zadaje brigu, jer najbit-nije je da kod nje postoji volja da se nešto uradi. Polet i oduševljenje će nadoknaditi mnoge nedostatke. To je ono što stva-ra, a toga je upravo kod nas nedostajalo.

Potrebe će je nagnati da uči, a iskustvo će joj dati znanje. Važno je da ova generacija uviđa potrebu rada. Put do uspjeha nije lahko naći, ali ko traži, naći će! Teškoće su mnogobrojne i postoji samo jedan lijek: strpljiv i uporan rad. U smišljenom, planskom, dogovornom, zajedničkom radu je put na kojem se po-stižu rezultati, koje pojedinac sam nikad nije u stanju da postigne. Problemi naše zajed-nice su ogromni. Cilj kojem treba težiti jest da se zajednica navede da islamski misli i živi. Velik je to i težak cilj. Uspjeti u tome znači postići velik uspjeh. Ustvari, on se svodi na djelovanje od pojedinca do

pojedinca. Uspjeh je samo pojedinačan, ali i njega treba smatrati tek potpunim ako se od takvog pojedinca formira je-dinka, koja će isto tako djelovati u istom smislu i u istom smjeru.

Našoj omladini mora biti jasno da će dobiti malo ili nimalo podrške i razumi-jevanja. Zalud je što ona smatra da ima pravo na to. Nek se ona uzda samo u svo-je snage, čak neka bude sretna ako ne nai-đe na ometanja. Također, neka ne računa na pohvale i priznanja. Žalosno je to! No, đe na ometanja. Također, neka ne računa na pohvale i priznanja. Žalosno je to! No, đe na ometanja. Također, neka ne računa

možda je i bolje da je tako. Idealima nisu potrebne nikakve nagrade, pa ni prizna-nja! Omladina treba da nade podsticaj i pravo zadovoljstvo u jedino vrijednoj satisfakciji, u kur’anskoj istini “...Zaista je Allahova milost blizu onima koji do-bra djela čine!”


Često vidimo stvarne naše

potrebe i uviđamo nužnost

zajedničkog djelovanja, ali ništa ne činimo, jer

nam nedostaje praktičnog smisla za

sporazuman rad i ne

možemo da podredimo

svoje hirove volji za

zajednički uspjeh.

61

“Damnatio memoriae”

Razmišljanja

Piše: Sejfudin Dizdarević

Tek u zadnjoj godini obrazovanja Tek u zadnjoj godini obrazovanja Tu socijalističkoj nam federativnoj Tu socijalističkoj nam federativnoj Trepublici Jugoslaviji sam saznao Trepublici Jugoslaviji sam saznao Tda stvaralački opus bosanskih muslima-na ne počinje 1945. godine nego da su za vrijeme Osmanskog carstva i Austrougar-ske itekako doprinijeli književnom opusu naroda i narodnosti Bosne i Hercegovi-ne. Te školske 1991/1992. sam pohađao 1. razred srednje škole, što znači da sam ovog znanja bio uskraćen devet godina u kojima sam učio o Gorskom Vijencu, Sto-janci Majki Knežopoljki, Na Drini ćupri-ji, Ziji Dizdareviću i ostalim ideološkim traktatima u kojem se bosanski musli-mani predstavljaju; – ili nikako - ili kao zaostali divljaci iz prašume. Obrazovni sistem SRBiH-a se nije mogao pohvaliti da je izdašno obrađivao književnost bo-sanskih muslimana; epizoda sa ‘alhami-jado’ književnošću u sklopu edukacije na “srpsko-hrvatskom” jeziku, u prvom srednje je trajala cijelih 6 časova. Obra-zovanje vladajuće komunističke partije se pobrinulo da se retroaktivno stvori slika historije bosanskih muslimana iz koje se dalo zaključiti “da nam pod Titom ni-kada nije bolje” – uvjerenje koje je i ovih dana u Bosni aktuelno što pokazuju is-hodi izbora 3.10. Ali, ovaj sistem kontro-lisanog sjećanja na prošlost ima metodu i ‘spomenik’ mu je udario George Orwell u svome epohalnom djelu 1984 u kojemu 1984 u kojemu 1984je glavni protagonista uposlen u “mini-starstvu istine” gdje je zadužen za izvrta-nje historije koju prilagođava trenutnoj vladajućoj doktrini svoje države. Ovo falsifikovane historije nije samo po sebi cilj – ono je podređeno državnom rezonu kontrolisanja misli. U zadatke ministar-stva istine spada i brisanje historijskih do-kumenata koji pišu pozitivno o osobama koje su u međuvremenu pale u nemilost “partije”. Ovaj proces nije ograničen na fantaziju Georga Orwella – on uistinu postoji i historija ga poznaje kao “damna-tio memoriae” (osuda na zaborav, zabrana pamćenja...)

Vladajuća garnitura bi re-troaktivno iz kolektivnog sje-ćanja brisala osobe čija učenja se ne bi slagala sa trenutnom ideologijom. Praksa se zadr-žala i do modernih vremena; kada je ruski revolucionar Leo Trocki pao u nemilost Staljina, ovaj je iz historijskih dokume-nata tog vremena dao ukloniti lik Trockog; najpoznatija fo-tografija tog vremena koja je pala kao žrtva cenzure je ona Grigorija Petroviča Goldštajna na kojoj se vidi Lenjin kako 05.05.1920. ispred Bolšoi pozorišta drži govor, a tik do njega stoji Leo Trocki. Na kasnijim ‘verzijama’ ove fotografije Trockog nema. Ironija sudbine je ta da je i sam Staljin postao žrtva prakse “osude na zaborav”; slikar Vladimir Serov je 1947. naslikao djelo “Staljin proklamiše sovjet-sku moć” na kojoj se vidi Staljin kao na-sljednik Lenjina.

Deset godina kasnije (i četiri godine nakon Staljinove smrti) isti Serov preobra-đuje sliku zamjenjujući Staljina drugom osobom. Destaljinizacija toga vremena sa-državala je i uklanjanje prefiksa “staljin” iz ruskih toponima. ‘Osuda na zaborav’ go-vori mnogo o psihološkom stanju društva koja je praktikuje, jer je ono nametnuto ‘odozgo’ i daje signale ‘onima dolje’ u ko-jem stadiju se zajednica nalazi i kakav stav ima da zauzmu naspram novog neprijate-lja kojeg se treba izbrisati iz kolektivnog sjećanja.

Falsifikovanje historije

Prvobitna retorika “borbe protiv islamskog terorizma” se u međuvremenu i jezički prilagodila stvarnom stanju na terenu, te je zamijenjena ‘borbom protiv islama’ koji per se stoji kao antagonizam vrijednostima zapadne civilizacije. U perfidne elemente borbe protiv islama spada i “damnatio memoriae”, a zna se tačno i datum kada je javnosti dato do znanja da je falsifikovanje historije

prihvatljiva kolateralna šteta u borbi pro-tiv ‘neprijateljske ideologije’; 12.09.2006. kada je sadašnji papa u svome govoru u njemačkom gradu Regensburgu citirao vizantijskog vladara Manuela II riječima: “Pokažite nam što nam je to novoga do-nio Muhammed, osim zla i neljudskih stvari, poput zapovijedi da se vjera širi mačem?” U briljantnom članku pod na-slovom “Što nam je “katolički džihad” mačem?” U briljantnom članku pod na-slovom “Što nam je “katolički džihad” mačem?” U briljantnom članku pod na-

donio osim zla?” objavljenog u Globusu, će hrvatski kolumnista Boris Dežulović na duhovit način odgovoriti papi – šta je sve Muhamed donio: svilu i kadi-fu koju na sebi nosi, koncept univerziteta na kojem drži go-vor, matematiku, decimalni sistem, donio je Muhamed i algebru, geografiju, filozofiju, otkriće heliocentričnog siste-ma, opservatorij, papir, rižu, pamuk, gitaru, kahvu, far-makologiju, hirurgiju, navod-njavanje, cameru obscuru, optiku, jaknu, parfem, sapun, higijenu …

Papin govor će izazvati burne reakcije u muslimanskom svijetu, nastupiće “vi-to-niste-ispravno-shvatili” i “on-je-samo-citi-rao” apologetika, ali papa je tim govorom pokazao pravac; jer je islam utjelovljenje zla i jer je uvijek takav bio. Falsifikovanje historije je društveno prihvatljiva naučna disciplina da bi se razgraničili dobri “mi” i loši “oni” koji nemaju ama baš ništa za-jedničko. Zadnji primjer je usvajanje pri-jedloga savjetodavnog tijela ministarstva obrazovanja (State Bord of Education) američke savezne države Teksas, koja upo-zorava izdavačke kuće školskih udžbeni-ka da ukoliko ih komisija bude smatrala isuviše ‘pro-islamskim’ da neće dobiti li-cencu da se po njima radi u tamnošnjim školama. Ovu uspješnu inicijativu je pokrenuo lokalni političar Randy Rives kojom je htio da spriječi “pro-islamske i antikršćanske” tendencije u udžbenicima. Konkretno, Rives se protivi označavanju srednjovjekovnih križara kao “brutalnih napadača” i da su bili “okupatori” te da je islam pozitivnije predstavljen od kršćan-stva. Ako falsificiranje historije po uzoru sadašnjosti uzme maha onda će budućim generacijama ostati u amanet da se sami informišu o islamu, kakav je uistinu bio u prošlosti – obrazovanje im u tome neće biti nikakva pomoć. Naprotiv; do tada će sa islamom asocirati najnegativnije pojave – slično obrazovanju u SFRJ sa pogledom na islam čije posljedice i danas osjetimo, bez da smo ih i svjesni.

Osuda na zaborav / Zabrana pamćenja

“Osuda na zaborav’’

govori mnogo o psihološkom stanju društva

koja je praktikuje, jer je ono nametnuto “odozgo” i daje signale “onima

dolje”.


U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.:061/515-515 i 061/736-651

64

No comment

Pederski fudbalski klub

Britanski Stonvol postoji više od deset godina. Važi za najuspješniji fudbalski tim na svijetu u kojem igraju samo homoseksualci.Press, 5. oktobar 2010.

Hrvatska Kostajnica: Šef SDP-a bacio bombu u zgradi Poglavarstva gdje radi jer Hrvatska Kostajnica: Šef SDP-a bacio bombu u zgradi Poglavarstva gdje radi jer Hrvatska Kostajnica: Šef SDP-a bacio

je njegova Dijana dobila otkaz!bombu u zgradi Poglavarstva gdje radi jer je njegova Dijana dobila otkaz!bombu u zgradi Poglavarstva gdje radi jer

Jutarnji list, 5. oktobar 2010.

Zbog neimaštine prodali svoju trogodišnju kćerZbog neimaštine prodali svoju trogodišnju kćerZbog neimaštine prodali svoju trogodišnju

Miroslav Ristić i njegova vanbračna supruga Daliborka Čolić, oboje iz Miroslav Ristić i njegova vanbračna supruga Daliborka Čolić, oboje iz Miroslav Ristić i njegova vanbračna

Broda, osumnjičeni su da su tokom vikenda prodali svoju trogodiš-nju djevojčicu sugrađanki Nataši Zečević za šta su dobili “određeni novčani iznos”.Nezavnisne novine, 6. oktobar 2010.

Emir Hadžihafizbegović dobio prvi orden Sudnjega danaEmir Hadžihafizbegović dobio prvi orden Sudnjega danaEmir Hadžihafizbegović dobio prvi orden

Zagreb: Na festivalu kreativnih komunikacija Sudnji dan Emir Hadžihafizbegović dobio prvu na-gradu za glumu.Jutarnji list, 2. oktobar 2010.

Italija: Beba rođena mjesec dana nakon smrti majkeItalija: Beba rođena mjesec dana nakon smrti majkeItalija: Beba rođena mjesec dana nakon

Talijanski su mediji danas donije-li potresnu priču o rođenju malene Idil, čija je 28-godišnja majka do-živjela moždanu smrt prije mje-sec dana prilikom teške operacije tumora na mozgu. 28-godišnju Somalijku, koja je u trenutku opera-cije bila u petom mjesecu trudnoće, liječnici nisu uspjeli vratiti u život, no u dogovoru s njezinim suprugom Issom Muhyaddin Jam-caalom žena je stavljena na aparate za održavanje vitalnih životnih funkcija kako bi se pokušalo spasiti dijete.Dnevnik.ba, 4. oktobar 2010.

Umjesto kapi, u oči ukapala superljepilo

Amerikanki Irmgard Holm do-godila se nezgoda koja je mogla imati i tragične posljedice da nije bilo brze reakcije liječnika. Naime, kako od prošlogodišnje operacije mrene na oku koristi šest lijekova, tj. kapi za oči, posegnula je za bo-čicom u sličnom pakiranju u kojoj je bilo superljepilo. Ubrzo je osjetila peckanje u oku te pokušala isprati ljepilo. No, ono je odmah počelo djelovati i zatvorilo joj oko.Večernji list, 5. oktobar 2010.

Karadžić mi je priznao da je granatiranje Sarajeva besmislenoKaradžić mi je priznao da je granatiranje Sarajeva besmislenoKaradžić mi je priznao da je granatiranje

Bivši komandant Unprofora Michael Rose posvjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je on imao “apsolutnu kontrolu” nad Vojskom Republike Srpske, koja je 1994. na-padala Sarajevo i da mu je u jed-nom susretu priznao da je granati-ranje grada “besmisleno”.Depo.ba, 6. oktobar 2010.

Kakve smo mi to muslimanke kad se zaljubljujemo u silovatelje

Vlasnik Pinka Željko Mitrović: I znate li šta mi je rekla moja prijatelji-ca Selma, unuka Alije Izetbegovića: “Dobro si uradio, jer kakve smo mi to muslimanke kada se zaljubljuje-mo u silovatelje!”Press, 2. oktobar 2010.

Rađa se sve više blizanaca

U zvorničkom kraju posljednjih godina događa se čudo koje niko ne zna da objasni - rađa se sve više blizanaca.San, 5. oktobar 2010.

Uhapšen magarac švercer cigaretaBugarska pogranična policija kod Simitlija u blizini bugarsko-ma-kedonske granice “uhapsila” je jednog magarca u pokušaju da iz Makedonije u Bugarsku prošfercuje tri transportne kutije cigareta.Večernje novosti, 3.oktobar 2010.


65

NaukaRavni tabani nisu opravdanje da se ne bavimo sportom Vještački jajnik otklanja

problem neplodnosti

Druženje ima brojne blagotvorne efekte na zdravlje

Duži boravak u hlorisanoj vodi opasan po zdravlje?

Teflonsko posuđe je opasno za djecu

Spušteni svodovi na stopalima nisu opravdanje da se ne bavimo spor-

tom, smatraju stručnjaci. Fizioterape-uti ističu da je riječ o biomehaničkim

promjenama stopala, koje tokom vremena zbog težine koju nose mišići, tetive i li-gamenti, počnu zahvatati i koljena, karlicu i donji dio leđa. Zbog toga je najbolje ojačati važnije grupe mišića torzoa, butni mišić, a miši-će lista i zadnje lože istezati laganim vježbama koje će blago utjecati i na njihov

tonus. Aktivnosti koje ne podrazu-mijevaju kontakt sa podlogom, poput vožnje bicikla i plivanja, idealni su za održavanje kondicije.

Američki naučnici su prvi put u Američki naučnici su prvi put u Ahistoriji uspjeli napravili potpu-Ahistoriji uspjeli napravili potpu-Ano funkcionalni ljudski organ, sa-stavljen od tri vrste ćelija, i to jajnik. Testovi su potvrdili da je vještački jajnik sposoban razviti jajne ćelije do stepena kada su zrele za oplod-nju. Takav jajnik moguće je presa-diti ženi koja ne može zatrudniti zbog narušene funkcije sopstvenog jajnika. Naučnici smatraju da će nji-hov vještački jajnik prije svega slu-žiti kao probni organ za izučavanje utjecaja toksina i drugih agenasa u čovjekovoj okolini na sazrijevanje i kvalitet jajnih ćelija. Takav vještački jajnik može u potpunosti otkloniti problem neplodnosti koji u sadašnje vrijeme pogađa mnoge žene.

Odsustvo prisnih kontakata sa osobama iz okoline poput rod-

bine, komšija i prijatelja na zdravlje organizma utječe kao redovno kon-zumiranje alkohola, upozoravaju stručnjaci. Sa druge strane, druženje sa bližnjima ima brojne blagotvorne efekte na zdravlje. Rezultati novijih istraživanja i studija potvrđuju da lju-di koji vode usamljenički život imaju 50 odsto veće izglede da umru ranije nego oni koji imaju bogat društveni život. Ljudi koji slabo kontaktiraju sa svojom okolinom imaju istu stopu mortaliteta kao i alkoholičari, navo-de istraživači koji efekte druženja sa prijateljima porede sa koristima pre-stanka pušenja. Podrška koju dobija-mo od osoba koje su nam bliske po-maže da sagledamo svoje probleme, da zdravije živimo i imamo pozitiv-niji stav prema životu.

Iako je ulazak u bazen sko-ro nemoguće zamisliti bez

dezinfekcije vode, rezultati nedavnog istraživanja po-kazali su da duži boravak u hlorisanoj vodi nosi odre-đene opasnosti po zdravlje. Učestalo izlaganje dezinfek-cionim proizvodima koji se koriste za vodu u bazenima, prije svega hloru, moglo bi da poveća opasnost od poja-ve raka, pokazali su rezultati istraživanja koje je sprovela grupa španskih naučnika. Španski stručnjaci su tokom istraživa-grupa španskih naučnika. Španski stručnjaci su tokom istraživa-grupa španskih naučnika.

nja registrovali povećanu opasnost od raka bešike kod osoba koje dosta vre-

mena provode u hlorisanoj vodi na ba-zenima u odnosu na one koje ih uopće ne posjećuju.

N aučnici upozoravaju da ku-hanje hrane u posuđu oblo-

ženom podlogom protiv prijanja-

nja hrane povećava nivo holesterola u krvi kod djece. Hemikalije koje se koriste u proizvodnji po-suđa za koje tokom ku-hanja ne prijanja hrana (tef lonsko posuđe) mogu povećati nivo holestero-la kod djece, upozorava-ju američki stručnjaci. Ova hemijska jedinjenja dospijevaju u organi-zam čovjeka kroz vodu za piće, prašinu, preko prehrambene ambalaže, majčinog mlijeka, koki-

ca iz mikrota lasne pećnice, krvi iz pupčane vrpce, kao i izlaga-njem na poslu.

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 277, 8.10.2010]