Slučajna ili akcidentalna obilježja – pripadaju kao unutarnja kao načini ili modusi, a vanjska spram drugih predmeta, stvari i pojava kao odnosi ili relacija Kolektivni i individualni – kanarsko otočje i Maksimirska šuma Sud osnovna struktura – subjekt, predikat, i pozitivnu ili negativnu, izraženu ili prikrivine kopulu ili vezu Kvadrat ne može biti krug, Sve je živo što mora umrijeti, zbroj kutova u trokutu je 180 – apodiktički sud- s potpunom sigurnošću tvrdi da nešto nužno jest, da nešto mora biti ili da nešto ne može biti. II.figura – P M

S M S P str. 61

Zaključivanje potpunom indukcijom- u premisama se navode SVI postojeći posebni slučajevi općeg predmeta, stvari ili pojave- zajednička pojedinačna obilježja svih postojećih članova neke skupine.Zaključivanje po nepotpunoj indukciji – popularno i znanstveno. Nepotpuna indukcija ako na osnovi premisa kojima nešto tvrdimo samo o pojedinim članovima odnosno o dijelu neke skupine na temelju toga izvodimo konkluziju o čitavoj skupini ili klasi.Logičke pogreške u užem smislu – temelje se na sličnosti valjanog i nevaljanog zaključka Govorne pogreške – izbaci uljeza šta ne spada u tu podjelu, spada: pogreška dvoznačnosti, istozvučnosti ili ekvivokacije, pogreške dvosmislenosti ili ambigviteta, pogreška kompozicije, pogreška divizije, naglaska ili akcenta, te pogreška govornih oblika.Izveden zaključak – Neposredni zaključci - neposredan je onaj zaključak kojim se jedan sud izvodi iz samo jednog ( drugog ) suda, pa se dakle, sastoji od jedne premise i konkluzije odnosno od samo dva suda. u tradicionalnoj logici takav se zaključak zove izvodom.

Metodologija kao dio logike obuhvaća i podrazumijeva: teorijsko obrazlaganje načela i pretpostavki znanstvene spoznaje; razmatranje posebnih znanstvenih metoda karakterističnih za određene znanosti; te razmatranje kriterija istine i kriterija pravilnosti u procesu znanstvene spoznaje.

Prema formalističkom shvaćanju, pojam se definira kao element suda koji sadrži skup oznaka ili pak kao skup oznaka, dok se oznake definiraju kao elementi pojmova. Ali tim tvrdnjama… nije dana definicija, još ne znamo što pojam suštinski jest.

Interferirajući pojmovi- imaju djelomično zajednički sadržaj i djelomično zajednički opseg.

Kako nastaje kontraponirani sud primarnog suda- Konverzijom uvjeta i posljedica (navedenog) kontrarnog suda.

formalna se logika kao elementarna tradicionalna logika bavi se- opsegom i sadržajem pojmova, sudovima, izvodima i zaključcima. Kao znanost o metodi formalna logika se bavi i putevima i uvjetima znanstvene spoznaje.

predmetima pripadaju kao- obilježja, svojstva ili karakteristike pripadaju predmetima, stvarima i pojavama o kojima mislimo i gradimo pojam, a mogu biti nužna ili slučajna.

Podjela sudova po relaciji- kategorički, disjuktivni i hipotetički

fig kategoričkog silgorizma, str 61, ,

Istinita konkluzija može biti: "Istinitu konkluziju možemo dobiti iz valjanog zaključka koji polazi od istinitih premisa, spomenuvši i neke drugačije slučajeve odnosno mogućnosti izvođenja istinite konkluzije"

Radnik i vozač u kakvom su odnosu - u interfenirajućem

Osnovna metodološka načela metafizičke metode (izbaciti uljeza). Spadaju: načelo apsolutnog identiteta, načelo izolacije, nezavisnosti i nepovezanosti, načelo poricanja proturječnosti i suprotnosti, načelo poricanja razvoja i promjena, načelo poricanja nadilaženja

odnos subjekta i predikata nicim nije uvjetovan- kategorički ili bezuvjetni sudovi-jednostavni sudovi.

logika i metafizika- Ja sam stavio da su oni u međusobnom sukobu

od starogrčkih vremena potječu dvije podjele logičkih pogrešaka u u zaključivanju: a)po kriteriju namjernosti i nenamjernosti b) s obzirom na izvor

Formalna logika i metafizika shvaćaju pojmove kao izolirane, u sebe zatvorene i identične misaone oblike koji ne prelaze jedni u druge te kao posve statične i nepokretne forme mišljenja

Logika – filozofska disciplina koja se bavi proučavanjem oblika valjane misli i proučavanjem primjene valjane misli u procesu spoznaje

Misao – unutarnji psihički doživljaj kojim utvrđujemo postojanje i svojstva raznovrsnih pojava, otkrivamo odnose među tim pojavama i svojstvima, te uspostavljamo postojanje nekog reda među njima.

Pojam – jedan od osnovnih oblika misli odn. misao o biti onoga što mislimo ili misao o bitnim obilježjima, svojstvima ili oznakama onoga što mislimo ili misao o općem obilježju onoga o čemu mislimo.

Opseg pojma – opseg (sferu) možemo definirati kao skup nižih odnosno užih pojmova koji obuhvaća jedan viši odnosno širi pojam.

Doseg pojma – ili područje primjene nekog pojma čine svi pojedinačni predmeti na koje se taj pojam odnosi

Pojam se izražava (označava) nazivom (terminom) ili opisom.

Odnos između pojma i naziva prema kojem jedan naziv po svome značenju pokriva dva ili više različitih pojmova naziva se homonimija, višeznačnost ili ekvivokacija

Pojam roda je rodni (generički) pojam

Pojam trokut u odnosu na svoje vrsne pojmove –pojam roda ili rodni (generički) pojam

Determinacija ili određivanje- postupak po kojem nekom pojmu dodajemo nove oznake kako bi mu povećali sadržaj i smanjili opseg, te dobili uvid u novi, određeniji i manje općenit, poseban pojam.

Ako pojmovi potpadaju pod različite rodove (raznorodni ili heterogeni) među njima postoji rodna ili generička razlika (str 8)

Formalistička teorija – pojam se definira kao element suda koji sadrži skup oznaka ili pak kao skup oznaka, dok se oznake definiraju kao elemti pojmova.

Nominalistička teorija - pod pojmom se podrazumijeva samo riječ odnosno ime kojim označavamo jedan ili više pojedinačnih predmeta ili stvari.

Vulgarno-materijalistička teorija – pojam se shvaća kao misaoni odraz bitnih odnosno nužnih, zajedničkih, stalnih, općih obilježja materijalnih stvari, pa je prema tomu vlak misaoni odraz bitnih ili općih obilježja svih vlakova...

Klasifikacija pojmova po svojstvima – individualni i razredni, jednostavni i složeni, pozitivni i negativni, konkretni i apstraktni, jasni i nejasni te razgovijetni i nerazgovijetni, nekvantificirani i kvantificirani, univerzalni i partikuarni, kolektivni i nekolektivni.

Individualni ili pojedinačni pojmovi su: u čiji doseg ulazi samo jedan pojedinačan predmet odnosno jedna pojedinačna pojava

Sava i rijeka – individualni i razredni pojmovi

Kad kažemo da nam je pojam razgovjetan, onda je to onaj pojam kojem u potpunosti i točno znamo sadržaj

„Neki studenti su marljivi“ – poseban ili partikularan

Klasifikacija pojmova prema odnosima među pojmovima – identični, ekvipolentni, superordinirani i subordinirani, interferirajući, koordinirani, kontrarni, kontradiktorno-koordinirani, kontradiktorni, razdvojeni.

Koordinirani pojmovi – dva ili više pojmova koji su podređeni ili suboordinirani istom višem pojmu, a u svom sadržaju imaju međusobno nespojive oznake, pa ne mogu imati ni djelomično zajednički opseg.

Četiri osmine ili dvije četvrtine – ekvipolentni pojam

Književnik i romanopisac, umjetnost i poezija.... superordinirani i subordinirani.

Ribe i gmazovi koordinirani su pojmovi jer – imaju zajednički sadržaj, ali ta dva pojma ne mogu imati ni djelomično zajednički opseg.

Za sud se koriste pojmovi iskaz ili stav

Sud je misao kojom se nešto tvrdi ili poriče odnosno misao koja sadrži neku istinosnu vrijednost

Podjela sudova po kvantiteti – univerzalni ili opći, partikularni ili posebni, singularni ili pojedinačni, generalni (nekvantificirani)

„Svi klaunovi su nestašni“ – univerzalno-afirmativni

Sve lastavice su ptice – univezalni ili opći sud

Nijedan lav nije tigar – univerzalno – negativni sud

„Zagreb je glavni grad HR“ , „Ivan je čovjek“ po kvantiteti spadaju u – singularne ili pojedinačne

„Neki prof su dosadni“, „Svi psi su životinje“ po kvaliteti spadaju u – afirmativne ili jesne sudove

Limitativni – varijanta afirmativnih ili negativnih sudova, spadaju oni s afirmativnom kopulom i s negativnim predikatom; „Sunčanje je nezdravo“ ,

Partikularno afirmativni – „Neki profesori su rastreseni“

„Neki studenti su lijeni“, „Neki profesori su dosadni“; spadaju pod partikularne ili posebne

Sudovi „Lastavica je ptica“ i „Kupanje je zdravo“, prema kvantiteti spadaju u: generalne (nekvantificirane)

„Bura ce sutra vjerovatno prestati puhati“ po modalitetu spada u – problematičke sudove- veza između subjekta i predikata se postavlja kao vjerojatna ili moguća, ali ne i sigurna.

Partikularno-negativni sud, partikularan po kvantiteti, negativan po kvaliteti: neki S nisu P

Univerzalno-negativan sud označavamo kao – Nijedan S nije P

Kako se dijele sudovi po kvantiteti u kojima je obuhvaćen samo dio opsega pojma (npr. neki studenti su lijeni, neki profesori su dosadni)? Partikularni ili posebni.

Podjela sudova po modalitetu – modalni (apodiktički i problematički) i nemodalni (asertorički sud)

Apodiktički sudovi – tvrdi se s potpunom sigurnošću da nešto nužno jest, da nešto mora biti ili da nešto ne može biti

Podjela deduktivnih zaključaka po modernoj logici: neposredni, deduktivan posredan i zaključak s potpunom indukcijom

Paralogizmi su nenamjerne logičke pogreške koje ponekad činimo unatoč nastojanju da mislimo valjano, da nam zaključci budu i valjani i istiniti, te bez namjere da nekoga prevarimo.

Pogreška nedopuštenog proširenja – svi kukci su člankonošci, Nijedan pauk nije kukac – Nijedan pauk nije člankonožac

Logičke pogreške za posebne vrste zaključaka – p čiste konverzije, p učetvorenja pojmova, p neraspodjeljenog srednjeg pojma, p nedopuštenog proširenja, p negacije

antecedenta, p afirmacije konsekventa, p nepotpune disjunkcije, p prebrze generalizacije, p „poslije toga, dakle zbog toga“

Pogreška poslije toga, dakle zbog toga – činimo ako iz (stalnog) slijeda nekih pojava, dakle iz njihove međusobne vremenske sukcesije, zaključimo o njihovoj međusobnoj uzročnoj povezanosti.

„Svaki paralelogram je kvadrat ili raznostraničan pravokutnik“, „Ovaj paralelogram nije kvadrat“ ---„Ovaj paralelogram je raznostraničan pravokutnik“; konkluzija neistinita – pogreška nepotpune disjunkcije

Pogreška prebrze generalizacije – ako na osnovi svog iskustva (bili smo u nekom mjestu jednom, dvaput ili čak i više puta – i svaki kad je padala kiša) zaključimo da u tom mjestu uvijek pada kiša

Sastavnice predmeta pojma kao i njihove misaone refleksije u pojmu mogu biti bitne i nebitne, konstantne i promjenjive, vlastite i zajedničke, te opće, posebne i pojedinačne (str

Tradicionalna logika o zakonima istinitog mišljenja – zakon identiteta, z. proturječnosti, z. isključenja trećeg, z. dovoljnog razloga

Tvrdnja „Svaki je sud ili istiniti ili neistinit“ (zakon proturječnosti) i „od dva kontradiktorna suda jedan je istinit, a drugi neistinit“ (zakon isključenja trećeg) – oni predstavljaju sintezu zakona proturječnosti i zakna isključenja trećeg, koju simbolički, po načelu alternative izražavamo obrascem „p ^ ¬ p“ – ili p ili ne p (str 61)

Zakoni osnovnih odlika istinitog mišljenja – zakon predmetnosti, z sadržajnosti, z određenosti, z zasnovanosti, z logičke povezanosti, z relativne stalnosti i razvojnosti

Zakon sadržajnosti istinitog mišljenja definiramo – „mišljenje da bi bilo istinito, mora imati sadržaj koji mora odgovarati sadržaju predmeta mišljenja“.

Opći zakon istinitog zamišljanja predmeta mišljenja glasi: Istinito mišljenje svoje predmete zamišlja onakvima kakvi oni objektivno jesu, odnosno, kraće, istinito mišljenje je objektivno

Posebni zakoni istinitog zamišljanja predmeta mišljenja – zakoni jedinstva, z identiteta, z različitosti, z suprotnosti, z proturječnostii neproturečnosti, z razvojnosti i stalnosti predmeta mišljenja

Zakoni jedinstva – izražavaju se na dva načina odnosno u dva oblika, kao osnovni zakon istinitog zamišljanja predmeta mišljenja te kao načelo jednostavnog ili običnog zamišljanja jedinstva predmeta.

Istinito mišljenje jest i mora biti – obrazloženo, dokazano i u praksi provjereno

U logici i metodologiji pod analizom podrazumijevamo metodski postupak putem kojeg, na isti način i u istom cilju, raščlanjujem misaone tvorevine: pojmovi, sud, zaključak, te sustavi pojmova, sudova i zaključaka

Sinteza je svaka metodska i misaona operacija, putem koje se, nasuprot analizi, jednostavne misaone tvorevine ili dijelovi pojedinih predmeta, pojava i sustava, spajaju u složene, složeni

u još složenije, ili se pak u logici, pojmovi užeg opsega udružuju u logički šire ili se predikacijom slijevaju u sudove.

Kada radimo apstrakciju općeg na pojmu čovjek, onda je misaono biće, kralježnjak, dvonožac, sisavac

Apstrakcija posebnog od pojma čovjek je muškarac, bijelac, natprosječno inteligentan.

Konkretizacija – determinacija odnosno određivanje općeg (pojma) posebnim oznakama ili obilježjima i to samo u smjeru od općeg ka posebnom Konkretizacija je, za razliku od apstrakcije: misaono približavanje stvarnom i konkretnom jedinstvu predmet.

Generalizacija je metodski i misaoni postupak putem kojeg preko pojedinačnog i posebnog uočavamo i shvaćamo opće. Generalizacija je postupak suprotan: specijalizaciji

Specijalizacija – jednostavna i sustavna

U rečenici: Paralelogram je paralelostraničan četverokut. Riječ „paralelogram“ je definiendum, a „paralelostraničan četverokut“ - definiens.

Što je viši rodni pojam u definiciji „Paralelogram je paralelostraničan četverokut“ – četverokut. Paralelostraničan – vrsna razlika

Definicija određuje i utvrđuje sadržaj (predmet) pojma

U sastav definiensa ulaze: najbliži viši rodni pojam i vrsna razlika.

Specijalizacija kao misaoni i metodski postupak zasniva se na: analizi i sintezi te apstrakciji i konkretizaciji.

Kada definiramo pojam knjiga, ako bismo pokazujući neku knjigu izgovarali riječ knjiga, takav postupak definiranja nazivamo ostenzivna definicija

Životinja je organsko biće - definicija je preširoka

''Umjetnik je čovjek koji se bavi umjetnošću'' – definicija se ne smije kretati u krug

Koja greška se nalazi u definiciji „Biće je ono što postoji“? definicija se kreće u krug

Koja greška se nalazi u definiciji „ Točka je ono što nema djelova“? definicija pozitivnog pojma

Na koja pitanja odgovara deskriptivna metoda?- što i kako (znanstveni opis)

Ono što se objašnjava (predmet objašnjenja) – eksplanandum; ono čime se i na osnovi čega se objašnjava – eksplanans)

Divizija određuje, utvrđuje, objašnjava ili eksplicira opseg pojma

Načela divizije su: uljez načelo cjelovitosti; Spadaju: n. određenosti predmeta razdiobe, jedinstvenost, relativna posebnost svakog diobenog člana, jedinstvo posebnih članova, potpunost i postupnost

Klasifikacija – skup međusobno povezanih valjanih divizija

Dedukcija – logički postupak izvođenja posebnog (ili manje općenitog) suda iz općeg (ili općenitijeg)

Deduktivan dokaz – dokaz u kojem se služimo deduktivnim zaključkom i čiji su argumenti općenitiji od teze, odn dokaz čija teza nužno proizlazi iz argumenata odn razloga

Logički oblik dokazivanja jest dokaz.

Elementi osjetilnog stupnja spoznaje su : osjet, percepcija i predodžba

Elementi logičkog stupnja spoznaje – pojam, sud, zaključak, tj. poimanje, suđenje, zaključivanje

Na koja pitanja odgovara filozofija? Fundamentalna pitanja o svijetu i čovjeku, o njihovoj biti i svrsi, o smislu postojanja, o istini i slobodi, o prirodi i podrijetlu mišljenja, o podrijetlu mogućnosti i granicama ljudskog znanja i spoznaje.

Racionalizam – uči da su izvor spoznaje i osnova njezine logičke vrijednosti – razum i ljudski um

Koja tvrdnja nije točna za predmet znanosti?- nije uvijet istinitosti

Obilježja metoda su egzatnost, objektivnost, provjerljivost

Podjela znanstvenih metoda - opće filozofska, opće znanstvena, posebno znanstvena

Apstraktna (Hegelova) dijalektička metoda – zasniva se na idealističkom shvaćanju svijeta

kao razvoja apsolutne ideje.

Apstraktna dijalektička metoda Osnovna metodološka načela: dijalektičkog identiteta, povezanosti i uvjetovanosti, proturječnosti, razvoja, nadilaženja (str 129)

Osnovna metodološka načela metafizičke metode (izbaciti uljeza). Spadaju: načelo apsolutnog identiteta, n izolacije, nezavisnosti i nepovezanosti, n poricanja proturječnosti i suprotnosti, n poricanja razvoja i promjena, n poricanja nadilaženja.

Realna dijalektičko-materijalistička metoda – stvarna dijalektička metoda objektivne spoznaje koja spoznaju zasniva na praktičnoj ljudskoj djelatnosti i na dijelktičko-materijalističkom shvaćanju objektivnog svijeta – prirode, društva i mišljenja

Kibernetička metoda- zasniva se na učenju o sustavima

Metoda teorije sustava – zasniva se na izučavanju međuzavisnosti i zakonitosti koje se javljaju i izražavaju u odnosima i vezama između elemenata sustava, među sustavima, među podsustavima, te u odnosima: podsustavi – sustavi nižega reda i sustavi – sustavi višega reda.

Što je u postupku metode modeliranja objekt ili grupe objekata koji zamjenjuju druge...?- odgovor je model

Metoda studije slučaja – bavi se proučavanjem pojava kao nekog pojedinačnog slučaja odn proučavanjem neke pojave kao stjecanja okolnosti u kojem barem naizgled ne postoji uzročno-posljedični slijed; nastaje iz slučajnosti

U formalnoj logici, analiza i sinteza zasnivaju se na mehanicističkom, tj metafizičkom shvaćanju

Millovih 5 kauzalnih metoda indukcije – m slaganja, m razlike, m ostatka, m popratnih promjena, kombinirana m slaganja i razlike

Mill-ova definicija – Ako dva ili više slučajeva iste pojave imaju jednu jedinu zajedničku okolnost, onda je ta okolnost uzrok odn poslejdica te pojave. odgovor je metoda slaganja

J.S.Mill koji je kritizirajući deduktivno-silogističko zaključivanje kao “petitio principii“ tvrdio je da se spoznaja odn.zaključivanje odvaja: posebno na posebnog

„Ako su okolnosti u kojima se istraživana pojava pojavljuje i okolnosti u kojima se ta pojava ne pojavljuje – u svemu jednake osim u jednoj okolnosti, onda je ta jedna okolnost.- metoda razlike

Ako dva ili više slučajeva u kojima se pojava zbiva imaju samo jednu zajedničku okolnost, a dva ili više slučajeva u kojima se ta pojava ne zbiva nemaju ništa zajedničko osim odsutnosti te okolnosti, jedina okolnost u kojoj se razlikuju dva skupa slučajeva jest posljedica ili uzrok odnosno neophodno potreban dio uzroka te pojave – kombinirana metoda slaganja i razlike,

Metoda ostatka često se oslanja na : rezultate metode slaganja i razlike

Definicija koje induktivno-deduktivne metode je „Ako se od jedne pojave oduzme onaj dio koji je predhodnim indukcijama utvrđen kao posljedica određenih antecedenata,onda je ostatak te pojave posljedica preostalih antecedenata“? metoda ostatka (str 168)

Metoda popratnih promjena – svaka pojava koja se na neki način mijenja kad se na neki način mijenja i neka druga pojava – jest ili uzrok ili posljedica te pojave ili je s njom povezana nekom stvarnom uzročnošću

Vrste dokaza su (izbaci uljeza): sintetički deskribitvnni SPADAJU: analitički i sintetički, induktivni i deduktivni, direktni i indirektni (vjerojatnosti, progresivan i regresivann, potpun i nepotpun)

Analitički dokaz – dokaz u kojem se istinitost teze dokazuje analizom iz same teze ili iz općenitijih sudova iz kojih ta istinitost proizlazi

U sintetičkom dokazu : istinitost teze kao općeg suda utvrđuje se sintezom istinitih posebnih sudova pa je i u ovoj vrsti dokaza teza posljedica koja proizlazi iz tih posebnih sudova odnosno razloga.

Posebni oblik indirektnog dokaza jest dokaz svođenja na proturječje : postavljena teza se svodi na pogrešne, odnosno neistinite sudove, koje proturječe istinitim sudovima, aksiomima, načelima ili zakonima, pa se zaključuje da teza mora biti istinita jer je antiteza neistinita, apsurdna, nemoguća

Dokaz kojem se u postupku dokazivanja, polazeći od istinitih razloga, iz njih izravno ili nizom međudokaza, izvodi teza je: progresivan

Nepotpun ili nekompletan - koji se zasniva na upitnim ili na razlozima koji nisu bezuvjetno istiniti, odnosno dokaz u kojem se misaoni prijelaz od razloga ka tezi kreće induktivno

Pragmatički ciljevi znan istraživanja (str 181) točna tvrdnja iz tog odjeljka, ali ne znam koja

Razine spoznaje – znan. opisivanje, klasifikacija, otkriće, objašnjenje, predviđanje

Što se događa ako pojmu „enciklopedija“ dodamo oznaku „univerzalna“? Pojmu smo povećali sadržaj, a smanjili opseg.

Pojam „svi čopori“ je? Univerzalno kolektivni pojam.

Koja su dva osnovna načela odnosno aksioma kategoričkog silogizma, o kojima su među logičarima vođene velike rasprave? Izreka o svakome i o nijednome, obilježje obilježja obilježje je i same stvari: ono što proturječi obilježju, proturječi i samoj stvari

Kako nastaje entimen (nepotpuni ili krnji silogizam)? Ako iz silogizma ispustimo jednu premisu, koja se u logičkom smislu podrazumijeva, ima se na umu (samo što jezično nije izražena).

Primjer – „Planinari su dobro organizirani“, „Marko je dobro organiziran“, dakle „Marko je planinar“ – predstavlja koju pogrešku? Pogrešku divizije.

Polisilogizam – složeni posredni zaključak koji se sastoji od više nego dvije premise i konkluzije

Hipotetičko-kategorički silogizam javlja se u dva glavna modusa: ponendo ponens i tollendo tollens

Dva pojma identičnog sadržaja: ne mogu postojati. Ako se pak utvrdi da 2 pojma, koja izražavamo s 2 različite riječi, imaju isti sadržaj, onda se radi o jednom te istom pojmu, jer njime mislimo o istome predmetu odnosno o istoj stvari. (str. 89.)

1. Figura: MP, SM, SP

Kao znanost o metodi, formalna se logika bavi: putovima i uvjetima znanstvene spoznaje, dakle na teorije i teorijskih stavova izgrađuju se metode, metodološka načela i pravila.

Formalna logika i metafizika… Formalna logika i metafizika shvaćaju pojmove kao izolirane, u sebe zatvorene i identične misaone oblike koji ne prelaze jedni u druge te kao posve statične i nepokretne forme mišljenja ////su u međusobnom sukobu

Zaključivanje potpunom indukcijom- U premisama se navode svi postojeći posebni slučajevi općeg predmeta, stvari ili pojave odnosno zajednička pojedinačna obilježja svih postojećih članova neke skupine, da bi se konkluzijom utvrdilo kako su ti slučajevi zajednički za tu pojavu odnosno kako su ta obilježja zajednička za tu skupinu članova

Izveden zaključak - neposredni zaključci - neposredan je onaj zaključak kojim se jedan sud izvodi iz samo jednog ( drugog ) suda, pa se dakle, sastoji od jedne premise i konkluzije odnosno od samo dva suda. u tradicionalnoj logici takav se zaključak zove izvodom. str. 51

Pojam o predmetu trokut možemo definirati: trokut je trostraničan geometrijski likSud „Lopovi su nepouzdani“ je: limitativni sud

Kako se naziva neposredno zaključivanje gdje subjekt premise postaje predikatom konkluzije, a predikat premise subjektom konkluzije: neposredno zaključivanje po konverziji

Ako se posredan deduktivan zaključak sastoji od dvije premise i konkluzije, on se naziva: silogizam

Četvrta figura kategoričkog silogizma glasi: PM, MS, SP

klasifikacija pojmova prema odnosima među pojavama – izbaci uljeza – ekvipolentni, interferirajući, kontrarni, konkretni . (str.14)

Svi profesori su učeni. Sve lastavice su ptice. Po kvantiteti spada u – univerzalni ili opći.

Univerzalno-negativan sud označavamo kao – Nijedan S nije P

U govorne pogreške spada – izbaci uljeza – pogreška dvoznačnosti, istozvučnosti ili

Ribe i gmazovi koordinirani su pojmovi jer – imaju zajednički sadržaj, ali ta dva pojma ne mogu imati ni djelomično zajednički opseg.

U logici i metodologiji pod analizom podrazumijevamo metodski postupak putem kojeg na isti način i u istome cilju, raščlanjujemo misaone tvorevine: pojmove, sudove, zaključke, te sustave pojmova, sudova i zaključaka.

Prema dijalektičkom shvaćanju, sastavni elementi stvari, predmeta ili pojava do kojih se došlo analizom ostavljaju se u svojoj međusobnoj izoliranosti, danosti jedan pored drugoga.

apstrakcija pojma čovjek je misaono biće, bijelac itd.

Konkretizacija od općeg ka posebnom.

Generalizacija – od pojedinačnog i posebnog ka općem i generalnom

Definiendum- pojam čiji se sadržaj određuje (definira). Definiendum je paralelogram

Kada definiramo pojam knjiga, ako bismo pokazujući neku knjigu izgovarali riječ knjiga, takav postupak definiranja nazivamo ostenzivna definicija

prvi ili osjetilni stupanj spoznaje su percepcija, predodžba i osjet.

Načelo prijelaza podrazumijeva prijelaz kvantitativnih promjena u kvalitativne.

Osnovna metodološka načela (izbaci uljeza) str. 132 nema načela razvoja

„Ako su okolnosti u kojima se istraživana pojava pojavljuje i okolnosti u kojima se ta pojava ne pojavljuje – u svemu jednake osim u jednoj okolnosti, onda je ta jedna okolnost.- metoda razlike

metoda ostataka oslanja se na rezultate metode slaganja i razlike

Analitički dokaz – dokaz u kojem se istinitost teze dokazuje analizom iz same teze ili iz općenitijih sudova iz kojih ta istinitost proizlazi

Temeljni izvori znanstvenih istraživanja su: ljudska praksa, znanstvena literatura i povijest dotične znanosti

U međusobno superordiniranom (nadređenom) i subordiniranom (podređenom) odnosu jesu viši i niži pojmovi odnosno pojmovi roda i pojmovi vrste (književnik, romanopisac; umjetnost, poezija). Meni je bilo pitanje kam spada umjetnost, poezija- superordinarnom-nadređenom

Bila je ponuđeno rijeka sava- kolektivni i individualni

Pristalice te teorije u pojmu vide opću predožbu o onome što je zajedničko većem broju predmeta- psihologistička teorija

Odredi što je točno od navedenog, odgovor je: VRSTA MOŽE BITI RODOM SVOM NIŽEM POJMU, A NJEZIN ROD – VRSTOM NJEMU NADREĐENIH POJMOVA.

Ponekad , iznimno i slučajno, istinitu konkluziju možemo dobiti : ODGOVOR: Valjanim zaključivanjem iz neistinitih premisa, nevaljanim zaključivanjem iz istinitih premisa, nevaljanim zaključivanjem iz neistinitih premisa.

Za dijalektički složene predmete mišljenja odnosno za razvojne pojave uzajamno međuzavisnih, dinamičkih i uvjetovanih činilaca, makar im određenost bila samo bipolarno određena, zakon isključenja trećeg ne važi. Za shvaćanje takvih pojava odnosno predmeta istinitog mišljenja vrijedi dijalektički pandan tomu zakonu- ZAKON neisključenja trećeg koji glasi: „nijedna složena pojava ili stvar-proces i nijedna takva odredba nisu samo jedno ili drugo, nego su i jedno i drugo“.

Unutar induktivnog zaključivanja, prema učenju moderne logike, razlikujemo: zaključak s generalizirajućom i zaključak s analogijskom indukcijom.

Deterministički modeli- predstavljaju modele strogo određenoga načina funkcioniranja.

Osnovni oblik primjene metode idealnih tipova Su-hipotetički iskazi.

Bitno obilježje znanstvene prakse je njezina utemeljenost na mišljenju jer: odgovor: ljudska praksa je svjesna i svrsishodna djelatnost.

Podjela modela po gnoseološkoj prirodi (izbaci uljeza) 140. Str

A=A je: načelo jednostavnog identiteta

kad jednom riječi izražavamo 2 ili više različitih naziva ili pojma: istozvučnost

odnos između naziva i pojma prema kojem jedan naziv po svome značenju pokriva jedan dva ili više različitih pojma u logici se naziva- višeznačnost, ekvivokacija, homonimija.

Indukcija može biti: potpuna i nepotpuna

Predmet posrednog deduktivnog zaključivanje čini jedinstvo triju ili više stvarnih oznaka ili misaonih obilježja predmeta, stvari ili pojava od kojih je međusoban odnos dviju oznaka ili obilježja dan premisama, dok se njihovom odnosu prema trećoj ili odnosu treće prema prvim dvjema: Zaključuje posredno, putem prve dvije oznake odnosno obilježja. (pazite, odgovori slični).

kakvi se podaci koriste kod metode anketiranja za istraživanje i kasnije u radu…….? Ponuđeni odgovori su bili: mjerljivi podaci, ažurni, primarni,….. a odgovor nisam našla!

Podjela sudova po modalitetu- modalni i nemodalni

induktivno zaključivanje (generalizirajući i analogijaki)- str 44

Zakon neisključenja trećeg- to su neopravdani prigovori, str 65

Društvena praksa- il str 114 ili 177 neznam točno koja

Metoda idealnih tipova u šta spada- str 144

Neka deterministička, u biti je ona stroga to je točan odgovor, neznam koja strana al mislim da spada u one gnoseološke

vrsta- rod u kojem odnosu stoje

istinitos definicija, tocan odgovor je moguća istinitost

mišljenje-najsloženiji vid čovjekove psihičke i spoznajne aktivnosti, kao implicitnim i simboličnim misaonim postupkom na apstraktnoj razini obrađujemo pojmove, sudove, zaključke, dokaze, ideje, predodžbe, slike i simbole.

kategorijalni pojmovi str 14

ponedo pones str 38

zakon proturječnosti str 75

podjela modela prema gnoseološkoj prirodi str 140

primjena metode modeliranja str 139

algoritam – definicija je bila ponuđena

opći zakon proturječnosti – svaki razvojan predmet, svaka stvar... rečenica na 76. str.

Mišljenje - Evolutivno i generički najuže povezano s GOVOROM kao sustavom simbola..

zasnivanje plauzibilne... rečenica na 72. str. RACIONALNIH – točan odgovor

primjer nekog broja 2, koji je paran, i djeljiv i zadnja znamenka 0, tak nešta, i kakav je to sud...

modeli prema gnoseološkoj prirodi – izbaciti uljeza 140. str.

kategorijalni sudovi – kakvi su to, mislim da je odgovor razedni – 18. str.

 metodologija - praktični dio logike u kojoj se ispituju mogućnosti i ispravnost primjene logičkih oblika u mišljenju, posebno prilikom znanstvenog istraživanja

kada jednom riječju izražavamo dva ili ili više različitih naziva odnosno dva ili više različitih pojmova naziva se - istozvučnost

u krajnje pojednostavljenom vidu, svaki pojedinačan predmet jest jednostavno jedno A=A naziva se - Načelo jednostavnog identiteta

Teza se u analitičkom dokazu izvodi iz - općenitijih sudova (tako nekako)

mišljenje povezano s govorom (cijela definicija, umetni jednu riječ), primjer hipotetičko - disjunktivnog suda, misli o užnim oblježjima - oznake...

praksa je osjetilno praktična djelatnostistinito zaključivanjeidealni tipovi - hipotetički iskazipodjela specijalizacije

hipoteza-provjeravanje, metoda modeliranja, neki tollendo ponens..

definicija moguće istinitosti,valjanost zaključivanja u iznimnim slučajevima,implementacija po modernoj logici, ostalo se zbilja ne sjećam...

-pojam je misao o biti-primjer hipotetičko disjunktivnog suda čija je veća premisa spoj hipotetičkih sudova a manja disjunktivni sud (40)-podjela modela prema gnoseološkoj funkciji (140)-metoda modeliranja ili tako nešto,što je netočno..(139)

homonimi – pojmovi istog naziva, a različitog značenja

vulgarno - materijalistička teorija – definicija

pojmova na jednostavne i složene, pozitivne i negativne itd. zasniva se na… - svojstvima koje može imati jedan pojam sam

prema odnosima među pojavama kakvi pojmovi ne mogu biti - partikularni

aksiom- izvukao je jednu rečenicu iz teksta koja je najduža i promijenio riječi pojam i predmet

p ^q-što to znači

neka tvrdnja tipa definicje pa treba skužiti koja je kombinacija p i q,

Str.6-fusnota- Prema kojem filozofu je istina u slaganju s predmetima mogućeg iskustva, tj. S fenomenima ljudske svijesti odnosno u slaganju misli jednih s drugima i sa zakonima mišljenja: KANT

Što nazivamo razumljivim sadržajem pojma-

Skup binih oznaka toga (predmeta) pojma, ali koja ne ulaze u pojam i nisu njegove sastavnice, te one oznake koje se iz koje se iz toga pojma mogu izvesti (pridjeljci, atributi)

OTVORENO- Prema podjeli sudova po modalitetu- primjer suda „Sve što je živo mora umrijeti“ spada u : APODIKTIČKI

Pojam SLIČAN pripada: RELACIJSKIM POJMOVIMA

U određivanju zajedničke strukture i biti sudova , pa onda ni u definiranju sudova, logičari nisu jedinstveni nego se u povijsti logike u tome razvilo više teorija. Unutar predikcione teorije razvilo se više varijanti teorije: supsumpcije, identiteta, imanencije I EGZISTENCIJE- ULJEZ

Alternativni sud- ekvivalentan je : KONJUKCIJI IMPLIKATIVNIH SUDOVi

Neposredno zaključivanje po konverziji: KVALITETA SUDA UVIJEK OSTAJE ISTA, KVANTITETA SE PONEKAD MIJENJA

Tvrdnja „Svaki je sud ili istiniti ili neistinit“ (zakon proturječnosti) i „od dva kontradiktorna suda jedan je istinit, a drugi neistinit“ (zakon isključenja trećeg) – oni predstavljaju sintezu zakona proturječnosti i zakna isključenja trećeg, koju simbolički, po načelu alternative izražavamo obrascem: „p ^ ¬ p“

Zaokruži točnu tvrdnju: Aksiomi se nekad bližom i neposrednijom, a nekad udaljenijom i posrednijom vezom zasnivaju na EMPIRIJSKOM , samo osjetilno iskustvo kao ni beskonačno induktivno nabrajanje, bez posredovanja kreativnog mišljenja u shvaćanju suštinskih i općih odnosno najopćenitijih obilježja PREDMETA, ne može dovesti do aksioma kao najopćenitijih istina i načela.

Konkretizacija je,za razliku od apstrakcije:misaono približavanje stvarnom i konkretnom jedinstvu predmet

Izbaci uljeza: Načela divizije su: a) načelo određenosti predmeta razdiobe b) načelo jedinstvenosti c) načelo cjelovitosti d) načelo potpunosti i postupnosti

Načela apstraktne dijalektičke metode su (izbaci uljeza): a) načelo dijalektičkog identiteta b) načelo apsolutnog identiteta c) načelo razvoja d) načelo nadilaženja