Tomorad, M.Povijest i kultura starog Egipta

(predavanja)Zagreb: Hrvatski studiji 2012.

Zemljopisni položaj, teritorijalna i administrativna

podjela Starog Egipta

Zemljopisni položaj

• Stara egipatska država razvila se na području plodne doline Nila, na sjeveroistoku Afrike.

• Na istočnim granicama nalazi se Crveno more i gorje Sinaj, na jugu se prostiru planine Sudana i Etiopije, na zapadu Libijska pustinja, a na sjeveru Sredozemno more.

• Egipat je za stare Egipćane bio centar svijeta.

• Sve okolne zemlje jednostavno su nazivali pustinjom – dešeret.

• Na sjeveru se prostiralo veliko Sredozemno moze (eg. „Veliko plavo-zeleno“).

• Južnu granica nalazila se na području Asuana ispod kojeg je započinjala Nubija (eg. zlato).

Ime

• Svoju zemlju Stari Egipćani nazivali su Kemet, a sebe "ljudima crne zemlje“.

• Današnji naziv za Egipat potječe od starogrčkog naziva Aigyptos.

• Tijekom arapske vladavine nastalo je i ime Misir koje je često upotrebljavano i na području Hrvatske tijekom 19. stoljeća.

Susjedi

• Na zapadnim područjima Libijske pustinje smjestili su se libijska plemena na čija su područja Egipćani često odlazili u osvajačke pohode.

• Egipćani su svoju vlast širili i na jug u područja crnog stanovništva današnjeg Sudana i Etiopije.

• Na sjeveru su već od ranih dana Egipćani vodili intenzivnu pomorsku trgovinu s Ciprom i Kretom, a u kasnijim razdobljima i s grčkim polisima.

• Na istoku su Egipćani graničili s beduinskim plemenima koja su obitavala na području Sinaja.

• Tijekom povijesti vodili su česte osvajačke pohode protiv lokalnih plemena koja su živjela na području današnje Palestine i Sirije, a osvojenim područjima upravljali su guverneri.

• Trgovali su s Indijcima, gradovima drevne Mezopotamije i Feničanima.

• Tijekom II. tisućljeća pr. Kr. zbog sukoba interesa na području Palestine i Sirije često su se sukobljavali s Hetitima, Babiloncima i Asircima.

• Egipat se u I. tisućljeću pr. Kr. u nekoliko navrata nalazio pod stranom okupacijom (Asirija, Novobabilonska država), a od 525. g. pr. Kr. njime su više od stopedeset godina vladali Perzijanci.

• Od početka II. tisućljeća pr. Kr. Egipćani su u neprestanom kontaktu s Židovima.

• Nakon poraza kod Akcija (31. g. pr. Kr.) i propasti Ptolomejskog kraljevstva Egipat 30. g. pr. Kr. postaje provincija Rimske Republike, a kasnije Carstva

• Godine 395. Teodozijevom podjelom Rimskoga Carstva Egipat postaje sastavni dio Istočnog Rimskoga Carstava (Bizanta) u čijoj domeni ostaje do arapskih osvajanja 642. g.

Nil, izvor života Starog Egipta

• Herodot je istaknuo da je Egipat plod i dar Nila (eg. ha'py odnosno - rijeka).

• U svojim gornjim tokovima, u planinskim krajevima Etiopije i Nubije, Nil čine dvije rijeke, Plavi i Bijeli Nil.– Njima tijekom kišnih razdoblja u

južnim tropskim područjima znatno naraste vodostaj.

– Spajanjem u jedinstvenu rijeku Nil dolazi do poplave koje daje život neplodnom pustinjskom tlu.

• Prve poplave započinju tijekom četvrtog tjedna mjeseca lipnja na prostoru oko 1. katarakta u blizini Asuana.

• Svoj najviši vodostaj Nil postiže u drugoj polovici rujna u blizini Kaira.

• Nil svake godine bogato natapa suho pustinjsko tlo vodom, a prilikom svog povlačenja na zemlji ostaje plodan crni riječni mulj.

Teritorijalna i administrativna podjela

• Uski plodni pojas riječne doline okružen je vrućom egipatskom pustinjom.

• Nil teče od juga prema sjeveru, odnosno od etiopskih planina prema delti na obali Sredozemnog mora.

• Zbog takvog poimanja svijeta stari su Egipćani područje na sjeveru nazivali Donjim Egiptom, a područje na jugu Gornjim Egiptom.– Budući da egipatska zemlja ima dvije

osnovne boje, plodnu crnu (eg. kemet –crna zemlja) i neplodnu pustinjskocrvenu (eg. dešeret – crvena zemlja), Egipćani su cijelom području dali upravo ta dva najstarija povijesna naziva.

• Plodni crni mulj i poplave Nila omogućile su već su u mlañem kamenom dobu ili neolitiku (o. 6500. g. pr. Kr.) uzgoj raznih poljoprivrednih kultura i nastanak visoko razvijenih ratarskih zajednica.

• Izgradnja sustava kanala i obuzdavanje nabujale rijeke u kišnim razdobljima stvorila je potrebu za ranom administrativnom organizacijom teritorijalnih okruga – noma (eg. sepat; grč. nomos) kojom je upravljao lokalni upravitelj – nomarh.

• Noma je ostatak starog klanskog vremena iz preddinastijskog razdoblja kada su klanovi zauzimali područja koja su s vremenom postala teritorijalne jedinice.

• Svaki je klan imao simbol, amblem, čije podrijetlo ima totemski karakter.

• U staroegipatskih zapisima tako nalazimo klanove trske, harpuna, nilskog konja, krokodila itd.

• Nome se vjerojatno javljaju već u preddinastijskom razdoblju, ali o tome nisu sačuvana sigurna pisana svjedočanstva.

• Najstariji zabilježeni simboli noma datiraju iz vremena faraona Hunija, posljednjeg vladara III. dinastije– pronañeni su u sedam stepenastih

piramida na području Gornjeg Egipta• Gotovo tijekom cijele povijesti Egipat se

dijelio na 42 nome.• U Gornjem i Donjem Egiptu nalazilo se

po dvadeset noma koje su razgraničavale dvije nome.

Staroegipatsko društvo

Faraon

• Na vlasti su se tijekom dugotrajne egipatske povijesti izmjenjivale pojedine vladarske obitelji– iz raznih egipatskih gradova po

kojima su neke dinastije ili razdoblja dobila ime.

• Na čelu države nalazio se neograničeni vladar faraon.

• U ranom razdoblju vladar se izvorno nazivao kraljem (eg. nesu)

• Od IV. dinastije javlja se naslov Si-ra - sin boga Ra koji označava da je vladar zemaljska inkarnacija boga Ra.

• Često su u upotrebi i nazivi hm –“njegovo veličanstvo” ili “njegova svetost” i ity – opći pojam vladara.

• Sam izraz faraon grčki je oblik staroegipatske fraze per-aa (velika kuća) koja u početku označava uzvišenu kuću – palaču ili kraljevski sud odgovoran za državne poreze, a od Novog kraljevstva naziv za vladara.

• Po svome položaju vladar je bio izjednačen s bogom te je bio zemaljska inkarnacija Ozirisova sina Hora

• On je gospodar života i smrti svih Egipćana.

• Pred podanicima se najčešće pojavljivao u svečanoj odjeći, na glavi s dvostrukom krunom Gornjeg (bijela kruna) i Donjeg Egipta (crvena kruna) koju je krasio kraljevski ureus (zlatni prikaz tijela i glave kobre koji simbolizira moć Sunčeva diska).

• Ukoliko nije nosio krunu pojavljivao se s pokrivalom ukrašenim horizontalnim naborima - klaftom ili nemesom.

• Službeni znaci kraljevske vlasti bili su trostruki bič nehah i pastirski štap u obliku kuke heka.

• Često je oblačio svečanu bedrenu pregaču šendit i lavlje krzno s repom koje je opasao oko struka.

• Vlast faraona bila je nasljedna, a najčešće ga je nasljeñivao najstariji sin.

Kraljica

• Faraon je obično imao više žena, a glavna je bila egipatska kraljica (eg. Hmt-nswt wrt –vrhovna kraljeva žena).

• Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu.

• U rijetkim slučajevima kada nije bilo muškog nasljednika ili je on bio maloljetan, samostalno su preuzimale vlast u zemlji (npr. Hatšepsut).

Kraljevska obitelj

• Posebno mjesto u egipatskom društvu zauzimala je kraljevska obitelj koja se sastojala od vladarevih roñaka, žena i djece.

• Njeni članovi živjeli su u raskošnim palačama i obično nisu imali veliku ekonomsku moć kako ne bi bili u mogućnosti ugroziti faraonu absolutnu vlast.

• Faraonovi sinovi obnašali su razne visoke položaje vezane uz unutrašnju ili vanjsku politiku.

• Česte ženidbene veze faraonove djece s članovima obitelji lokalnih moćnika, vladarima osvojeni područja i susjednih zemalja služila su kao sredstvo učvršćenja vlasti.

Viši slojevi društva

• Više slojeve egipatskog društva činili su vrhovni činovnici, svećenici (eg. Hm-nTr - „sluga boga“) i visoki vojni dužnosnici.

• Oni su živjeli u bogato opremljenim kućama okruženim ribnjacima, parkovima i manjim bazenima.

• Brojni činovnici provodili su volju faraona.

• Viši činovnici obavljali su administrativne poslove na vladarevu dvoru, u provincijama i gradovima.– Za njihove usluge vladar ih je

nagrañivao zemljom i raznim drugim dobrima (npr. raskošnim palačama, plemenitim metalima i drugim luksuznim predmetima).

• Mnogobrojni svećenici obavljali su vjersku službu u hramovima posvećenim raznim božanstvima, ali i na vladarevom dvoru.

• U hramskim školama svećenici su obrazovali više slojeve društva.

• Budući da je preduvjet bavljenja nekim elitnijim zanimanjem bilo je dobro poznavanje egipatske teologije svaki je dobrostojeći Egipćanin koji je želio postati lječnik, astronom ili pak sudac morao pohañati hramske škole.

Vojnici

• Oslonac faraonove vlasti bili su vojnici.• Zbog brojnih su ratova službu obnašali na

raznim bojištima i u stranim zemljama u razdobljima egipatske vojne ekspanzije.

• Vojnici su za svoju službu dobivali plaću, a samo su najviši vojni dužnosnici dobivali na korištenje vrijedne posjede.

• U vojci je postojala mogućnost napredovanja ovisno o zaslugama u ratu.

• Na čelu vojske nalazio se general odnosno vrhovni nadglednik vojske (eg. jmj-rmša wr).

• Tijekom Novog kraljevstva vojska je bila odlično organizirana, a formirala se i posebna vojnička klasa u kojoj se vojno zvanje baštinilo s oca na sina.– Unatoč brojnim pogodnostima vojni

poziv kod starih Egipćana nije bio na velikoj cijeni.

Obrtnici i seljaci

• Najveći broj stanovnika Starog Egipta činila je velika masa ljudi bez ikakvih titula koji su se najčešće u izvorima nazivali podanicima (eg. rxyt).

• Ove niže slojeve društva činili su obrtnici, radnici i seljaci.

• Njihove su obitelji najčešće bile vrlo brojne.

• Djeca su najčešće naslijeñivala zanimanja svojih roditelja.

• U gradovima su mnogobrojni slobodni grañani obavljali raznovrsne umjetničke i obrtničke poslove.

• U gradovima su mnogobrojni slobodni grañani obavljali raznovrsne umjetničke i obrtničke poslove.

• Najčešća obrtnička zanimanja uključivala su drvodjelce, zidare, lončare, perače, mesare, pekare, tkalce itd.

• Obrtnici su izrañivali razno oružje, oruñe, predmete svakodnevne uporabe (odjeću, obuću, keramičke i drvene posude, košare s poklopcima i sl.).

• Često su se bavili grañevinskim poslovima i obradom kamena.

• Živjeli su na selu, u gradovima i u manjim obrtničkim naseljima u vrijeme velikih gradnji.

• Državni radnici kopali su rudnike, iskopavali i čistili kanale, gradili ceste, radili u kamenolomima i sl.

• Umjetnička zanimanja uključivala su razne oblike zabavljača: svirače, glumce, plesače koji su često sudjelovala na zabavama elite.

• Seljaci su obrañivali zemlju, uzgajali razne domaće životinje i ribu.

• Zemlju su za sjetvu pripremali ručno ili uz pomoć drvenog pluga kojeg su vukli volovi.

• Stanovali su u malenim kolibama od trske, cigle i blata.

• Uzgajali su lan za potrebe izrade tkanine, a u močvarnim područjima stabljike papirusa.

• Posebno su uzgajali ovce zbog njene vune.

• Bilo je i najamnika su vrlo često za odreñenu svotu iznamljivali državnu zemlju koju su potom obrañivali.

Sluge i robovi

• Sluge su bili zavisni sloj stanovništva koji je bio vezan uz faraona odnosno njegov dvor, hramove ili pojedine privatne osobe.

• Obavljali su raznovrsne poslove koji su obuhvaćali široku domenu zanimanja od zabavljanje gospodara do obrade zemlje te obavljanja kućanskih poslova.

• Robovi su bili najniži sloj društva.• Oni nisu mogli slobodno raspolagati

svojim životom i nisu imali nikakva prava.

• Služili su faraonu i ostalim slojevima društva. Najčešće su bili ratni zarobljenici.– Radili su najteže tjelesne poslove u

kamenolomima, rudnicima i prigodom velikih graditeljskih pothvata. Njihovi vlasnici odnosili su se prema njima kao prema radnoj stoci. Često su bili kažnjavani i bičevani.

Administracija

• Služba nomarha bila je jedna od ključnih u egipatskoj povijesti.– upravljali lokalnim provincijama, a

njihova je moć uvijek rasla u vrijeme kada je slabila centralna vlast faraona bilo da je uzrok bio vanjski (ratovi, neprijateljski upadi) ili unutrašnji (gospodarske krize).

– Krizna razdoblja karakteristična jačanjem lokalnih moćnika i slabljenjem centralne vlasti u egiptologiji se nazivaju meñurazdobljima.

• Bitna osoba administrativne podjele Egipta jošje od arhajskog razdoblja bio pisar .

• Njegova odgovornost odnosila se na bilježenje podataka o poljoprivrednoj proizvodnji i prikupljanju poreza u ime faraona, provincijskog upravitelja ili hramskog činovnika.

• Tijekom Starog kraljevstva javljaju se dvije nove funkcije vezane uz faraona, vezir (eg. TAtj) i nadglednik kraljevskih poslova (eg. m-r-pr)..

• Služba vezira javlja se još u arhajskom razdoblju.– On je u ime faraona obavljao

najvažnije poslove uprave i sudstva, a jedna od njegovih važnijih dužnosti bila je nadgledanje pošte. Tijekom Novog kraljevstva javljaju se dva vezira, jedan za Gornji i jedan za Donji Egipat.

• U Novom kraljevstvu administracija se dijelila na tri osnovna područja:– poslove vezane uz kraljevsku

dinastiju,– unutrašnju i – vanjsku politiku.

• Poslovi vezani uz kraljevsku dinastiju odnosili su se na faraonove roñake koji su obično imali malu političku i ekonomsku moć kako ne bi mogli ugroziti moćvladara.

• Unutrašnji poslovi odnosili su se na kraljevsku vlast, vojsku i mornaricu, vjersku administraciju i svjetovnu službu.

• Kraljevskim poslovima rukovodili su dvorski kancelar, komornik i vrhovni upravitelj imanja (eg. jmj-r).

• Vojskom i mornaricom upravljao je vrhovni zapovjednik, a njegovi zamjenici i podložnici nalazili su se na prostoru cijelog kraljevstva.

• Vjerske poslove vodio je nadglednik proročišta svih bogova Gornjeg i Donjeg Egipta.– Ovu funkciju često je obnašao vezir ili

vrhovni svećenik boga Amuna.

• Svjetovnom službom rukovodili su kraljevski veziri, nadglednici kraljevskih bogatstava i žitnica.– Oni su nadgledali rad lokalnih

službenika, sudaca i policije.• Lokalna pitanja bila su u rukama

gradskih vlasti.• Vanjska politika bila je vezana uz dva

glavna područja:– upravu guvernera u sjevernim

područjima u Siriji i Palestini,– upravu guvernera u južnim zemljama

današnjeg Sudana i Etiopije.• Tamošnji guverner često nosi titulu

«kraljevski sin Kuša».

Vlasništvo, brak i obiteljski odnosi

• Staroegipatsko društvo još je od preddinastijskog perioda poznavao pojama privatnog vlasništva.

• Od vremena Starog kraljevstva postojali su dokumenti koji su potvrñivali privatnu svojinu neke osobe koji su se potvrñivali prijenosom vlasništva na pojedinca, oporukama.

• Staroegipatski dokument o vlasništvu naziva se imy-per.

• Stari Egipćani su u bračne zajednice ulazili vrlo jednostavno.

• Brak je najčešće bio monogaman, ali je vrlo često bilo dopušteno da muškarac ima i više žena ako ih je mogao uzdržavati.

• Kako bi se sklopio neki brak bilo je dovoljan pristanak mladenaca te njihov suživot u zajedničkom domaćinstvu.

• Žena je zadržala svoju privatnu imovinu, a njen suprug je bio dužan uzdržavati svoju ženu.

• Egipćani su poznavali rastavu braka čiju uzrok je najčešće bio preljub od strane supruga ili supruge, ali i drugi razlozi poput bolesti ili neplodnosti supruge te vrsta posla koju suprug obavlja.

• Staroegipatske obitelji obično su imale mnogo djece jer je smrtnost bila dosta velika.

Prehrana stanovništva

• Seljaci su za potrebe ishrane egipatskog stanovništva uzgajali razne vrste žitarica.

• Žitarice su spremali i čuvali u posebno izrañenim zgradama sličnim današnjim silosima.

• Osnovna životna namirnica bile su razne vrste kruha i pogača.

• Uzgajali su raznovrsno povrće, a najčešće grašak, grah, leću, krastavce, poriluk i luk.

• Ishranu su upotpunjavali raznovrsnim voćem, najčešće grožñem, datuljama, smokvama i lubenicama.

• U svakodnevnoj kuhinji koristili su razne vrste mesa. Zbog mesa su uzgajali razne domaće životinje (goveda, ovce, koze, svinje, guske, patke i golubove).

• U ribnjacima su uzgajali razne vrste ribe. • Viši slojevi društva ponekad su jeli i

ždralove i paunove. • U pripremanju hrane koristili su sol,

razno bilje, začine i aromatično bilje.• Hranu su zaslañivali medom, sokom od

datulja ili drugog slatkog voća.• Dio začina nabavljali su trgovačkim

vezama iz Indije i Dalekog istoka.• Hranu su zaslañivali medom.

• Ulje za kuhanje, kućnu upotrebu, svjetiljke ili ljekovite masti proizvodili su od različitih vrsta biljaka i sjemenja (npr. sezam, ricinus, ljiljan, maslina).

• Stari Egipćani poznavali su razne vrste napitaka.– Najčešće su konzumirali vodu i

raznovrsne voćne sokove.– Od vinove loze proizvodili su vino, a

od ječma pivo.– Uzgajali su raznolike vrste vinove

loze te su proizvodili bijela i crna vina.

Prapovijest i preddinastijsko razdoblje

(do o. 3000. g. pr. Kr.)

Najvažniji lokaliteti:Nagada (eg. Nubt, Ombos; danas

Naqada)

• Staroegipatsko predpovijesno naselje Nagada smješteno je na zapadnoj obali Nila 26 km sjeverno od Luksora i oko 7 km sjeverno od modernog naselja Nagada.

• Na području od nekoliko km prostiru se brojni ostaci starog naselja kulture Nagada I. i II. U razdoblju Nagada III. formiran je veliki grad Nubt (zlatni grad) -prvo političko središte Gornjeg Egipta. Grad je izgubio na važnosti početkom Starog kraljevstva.

• Na širem području Nagade u posljednjih više od stotinu godina otkrivena su brojna groblja preddinastičkih kultura i mastabe iz ranodinastičkog razdoblja.

Abid, Abidos (eg. Abdjw; danas Abydos)

• Prijestolnica ujedinjenog kraljevstva• Ostaci Abida smješteni su na zapadnoj

obali Nila oko 50 km južno od modernog naselja Sohag.

• Grad je bio glavno središte kulta boga Ozirisa i jedno od najznačajnijih političkih središta Gornjeg Egipta tijekom faraonskog razdoblja

• U preddinastijskom razdoblju grad je bio jedno od glavnih središta kulture Nagada III., a u vrijeme ujedinjenja i dinastije 0 grad je uz Hierakonpol prijestolnica ujedinjene države

• Na jugoistoku grada nalaze se ostaci najstarijeg hrama boga Ozirisa čiji temelji potječu iz preddinastičkog razdoblja.

• Malo sjevernije od Ozirisova hrama smješteno je veliko groblje s mnogobrojnim mastabama preddinastičkog i ranodinastičkog razdoblja.

• Na sjeveru lokaliteta otkrivene su grobnice vladara dinastije 0 i arhajskog doba.

Hierakonpol (eg. Nekhen; dana Kom el-Ahmar)

• Nekadašnje važno središte kulture Nagada III. i prijestolnica dinastije 0 smješteno je na zapadnoj obali Nila oko 80 km južnije od Luksora. Grad je bio glavno kultno središte boga Hora još u preddinastičkom razdoblju.

• U području grada tijekom opsežnih arheoloških istraživanja otkriveno je staro naselje (središnji i sjeveroistočni dio lokaliteta), groblje preddinastičkog i ranodinastičkog razdoblja (sjeverno i južno od starog središnjeg naselja), hram boga Hora (južno od naselja) i utvrda koja datira iz arhajskog vremena.

• Na zapadnom dijelu u podnožju planine otkrivena je tzv. grobnica 100 najstarija obojena i oslikana egipatska grobnica.

Memfis (eg. Inwb-hedj, Men-Nefer; grč. Memphis; danas Mit Rahina)

• Na zapadnoj obali Nila, oko 25 km južno od Kaira na prostoru današnjeg naselja Mit Rahina nalaze se ostaci ovog starog grada.

• Iako legenda govori da je Memfis izgradio prvi faraon Menes, arheloški nalazi pokazuju da najstarije naselje na području Memfisa datira još iz prapovijesnog razdoblja. Staroegipatski naziv grada glasi Inwb-hedj (bijeli zid ili bijela utvrda) što potvrñuje da je grad u preddinastičkom razdoblju važna vojna utvrda na granici s Gornjim Egiptom.

• Grad je vjerojatno već u ovom razdoblju glavno političko središte Donjeg Egipta. Nakon ujedinjenja zemlje, Memfis postaje glavno administrativno središte države.

Prapovijest Egipta

• Poznato je da je čovjekov predak, homo erectus napustio Afriku i došao u području današnjeg Izraela oko 1,8 mil. g. pr. Kr.

• Malo je sačuvanih tragova koji dokumentiraju njegov prolazak kroz dolinu Nila, ali je neosporno da su čovjekovi preci živjeli na ovom području već oko 2 mil. g. pr. Kr.

• Dokazi koji definitivno potvrñuju prisutnost čovjeka datiraju se vremenom ranog i srednjeg pleistocena.– nalazi oblutaka i okresanog kamenja.

• Dokazi koji definitivno potvrñuju prisutnost čovjeka datiraju se vremenom ranog i srednjeg pleistocena.

• U kasnijim razdobljima paleolitika na području Libijske pustinje, u dolini Nila i u Nubiji pronañene su ručne sjekire i razno drugo oruñe prapovijesnog čovjeka.

• Klimatske promjene koje su usljedile potkraj ledonog doba (oko 13000. – 12000. g. pr. Kr.) dovele su do razvoja najstarijih mezolitskih kultura na području Egipta.

• U prehrani dominira meso divljih životinja i ribe.

• Oko 9300. g. pr. Kr. započinje upotreba keramike i uzgoj stoke čiji su najstariji tragovi pronañeni na području Libijske pustinje.

• Početkom neolitika, u razdoblju izmeñu 6600. i 5100. g. pr. Kr. pojavljuju se prva veća naselja čije se stanovništvo bavilo uzgojem stoke (goveda, ovce i koze).

• S naglim povećanjem kvalitete neolitskog oruña i keramike oko 5000. g. pr. Kr. započinje razvoj prvih preddinastičkih kultura na području Egipta.

• Javljaju se kulture Fajum, Maadi i Butona području Donjeg Egipta te kulture Badari i Nagada I. – III. na području Gornjeg Egipta.

Preddinastijsko razdoblje (c. 5000.-3200. g. pr. Kr.)Najvažnije kulture

• KULTURE DONJEG EGIPTA• Kultura Fajum (Faiyum)• Područje Fajum obuhvaća oko 12000 km2

prostora od Libijske pustinje do sjeverozapadne okolice današnjeg Kaira.

• Najstarija kultura ovog područja je epipaleolitska (mezolitska) kultura Fajum B.

• Oko 5500. g. pr. Kr. naslijedila neolitska kultura Fajum A (o. 5500. – 4400. g. pr. Kr.).

• Istraživanja ovog područja započele su Gertrude Caton-Thompson i Elinor Gardner u prvoj polovici XX. stoljeća.

• Stanovništvo ovih kultura živjelo je uz obale jezera Fajum (danas Moeris; eg. Merwer).

• Bavili su se obradom zemlje, stočarstvom (uzgoj ovca, koza, goveda i svinja), ribolovom i lončarstvom.

• Uzgojali su razne žitarice koje su spremali u posebno izrañene rupe u zemlji (preteče današnjih silosa).

• Izrañivali su posuñe jednostavnih oblika, u početku bez dekoracija.

• Najstariji pronañeni ostaci su od crveno pečene keramike.

• U kasnijim razdobljima veće su posude dekorirane poliranjem, a dominiraju tamnocrvena i crna boja.

Kultura Maadi

• Kultura Maadi je najvažnija kultura Donjeg Egipta u razdoblju prije ujedinjenja.

• Razvila se od o. 4000. do 3200. g. pr. Kr.• Naselje Maadi bilo je smješteno 5 km

južno od današnjeg Kaira.– u preddinastičko doba obuhvaćalo je

područje od 18 hektara.• Stanovništvo kulture Maadi živjelo je u

kolibama izrañenim u obliku polumjeseca.

• Bavili su se stočarstvom, obradom zemlje, trgovinom, raznim obrtima i obradom bakra.

• Na području lokaliteta pronañeno je groblje gdje je pokapano lokalno stanovništvo.

• Pronañeni su ostaci keramičkog posuña, velike posude od 1 m u koje su spremali žito.

• Najznačajniji nalaz je velika količina raznog posuña uvezenog s područja Palestine– ukazuje na vrlo dobro razvijenu

trgovinu.• Svoj utjecaj kultura je u kasnom

preddinastičkom razdoblju proširila na šire područje Donjeg Egipta.

Kultura Buto

• U isto vrijeme na sjeveroistočnom području delte razvila se kultura Buto.

• Povoljan položaj naselja omogućio je da u kasnom preddinastičkom razdoblju ono postane vrlo važno trgovačko središte Donjeg Egipta.

• Njezinu moć dokumentiraju pronañeni ostaci palače lokalnih vladara.

KULTURE GORNJEG EGIPTA

• Periodizacija• W. M. Flinders Petrie i J. E. Quibell

godine 1894./1895. započeli su iskopavanje preddinastičkih nekropola i naselja Gornjeg Egipta u blizini Nagade– stvorili temelje za istraživanje

njegovih najstarijih kultura.– tijekom istraživanja pronañeno je oko

15000 grobova s bogatim grobnim prilozima meñu kojima se ističu različiti tipovi keramike.

– nakon nekoliko godina istraživanja Petrie je 1899. stvorio sliku razvoja preddinastičke keramike, napravio je tipologiju i listu njihova najčešćeg pojavljivanja u pojedinim razdoblja (tzv. sequence dates ili SD).

– u sljedećih dvadesetak godina Petrie je detaljno razradio svoje liste.

– godine 1920. g. konačno je objavio svoju slavnu periodizaciju keramike razdoblja Nagada, ali bez fiksnih datacija.

– najstarije nalaze (Nagada I.) označio je sa SD 30, a period ujedinjenja sa SD 76.

– istraživanja tijekom XX. stoljeća pomaknula su razdoblje Amratian(Nagada I.) sa SD 30 na SD 38, a period ujedinjena na SD 63.

• Tijekom prvog desetljaća XX. stoljeća Guy Brunton i Gertrude Caton-Thompson iskopavali su nekropolu i naselje na području regije el-Badari.– pronañena je kultura čiji ostaci

datiraju izvan lista pojavljivanja koju je postavio Petrie (ispod SD 30).

– stoga su novo pronañenoj kulturi pridodani brojevi od SD 1 do SD 29.

Kultura Badari

• Kultura Badari ili Badarian datira se razdobljem od oko 5500. do 4000. g. pr. Kr.

• Smatra se najstarijom kulturom Gornjeg Egipta.

• Njezini su se žitelji uglavnom bavili obradom zemlje, ali su uzgajali i domaće životinje (ovce, koze, goveda).

• Izrañivali su različite vrste oruña (strugala, sprave za bušenje, noževe i sl.), a od oružja sjekire, srp, lukove i strijele.

• Za razliku od starijih razdoblja lov je uglavnom zanemaren.

• Nisu sačuvani dokazi o trgovačkim vezama kulture Badari sa stranim zemljama.

• U pustinji je do danas pronañeno nekoliko naselja koja pripadaju ovoj kulturi.

• Kultura je danas najpoznatija po svojim brojnim grobnim nalazima.

• Grobovi su izrañivani u obliku obične rupe u zemlji u koju je položeno tijelo preminuloga.

• Zanimljivost groblja je posebno odvajanje grobnica bogatijeg sloja što je vrlo rijetka pojava u preddinastičkom razdoblju.

• U grobnicama su pronañeni tragovi keramike, oruña, oružja, palete za šminkanje, ženske figurice izrañene od gline ili slonove kosti.

• Posuñe kulture Badari izrañeno je ručno, a njegove stijenke su tanje nego kod ostalih tipove preddinastičke keramike.

• Karakteristično je posuñe čiji su gornji rubovi crno ili crveno obojeni, a unutrašnjost je crne boje.

• Ostali su očuvani i metalni predmeti izrañeni od bakra.

Kultura Nagada I (Naqada I)

• Kultura Nagada I ili Amratian najstarija je kultura razdoblja Nagada.

• Datira se od 4000. do 3500. g. pr. Kr.• Prva istraživanja ovog područja započeo

je Jacques de Morgan na čiju je inicijativu Flinders Petrie 90-ih godina XIX. stoljeća započeo opsežna istraživanja najvažnijih kultura preddinastičkog Egipta.

• Kultura Amratian ne razlikuje se mnogo od starije kulture Badari, a njeni pogrebni običaji gotovo su identični prethodnom razdoblju.

• Pojavljuju se veće grobnice, a preminuli se ukapaju omotani u kožu koze ili gazele.

• Prilikom istraživanja otkrivene su i grobnice u kojima je ukopano više osoba.– uglavnom je riječ o ukopu ženskih

osoba s malom djecom.

• Za razliku od kulture Badari u ovom razdoblju javlja se veća razlika u tipologiji grobnih priloga što ukazuje na sve prisutnije društveno raslojavanje.

• Relativno su česti nalazi manjih ljudskih figura s tematskim prikazom lovca ili ratnika pobjednika.

• U rijetkim grobnicama, očito značajnijih pripadnika zajednice, pojavljuju se muške i ženske pogrebne statue koje prikazuju oba spola uglavnom u stojećem položaju s odgovarajućim seksualnim atributima.

• Najstarija keramika Amratian faze crveno je obojena s crnim rubom.

• Sve rjeñe se upotrebljava keramika karakteristična za kulturu Badari, a sve se češće pojavljuje crveno obojena keramika dodatno ukrašena bijelim geometrijskim ornamentima, prikazima životinja (gazela, žirafa, nilski konj, gušter, krokodil, ptica flamigo, škorpion), lova i raznih biljaka.

• U svakodnevnom životu sve je veća uporaba predmeta izrañenih od kosti i slonovače (igle, šila, češljevi, žlice).

• Sve je češća upotreba bakra za izradu raznih predmeta svakodnevne upotrebe (zrna, harpuni, pribadače, ogrlice, sjekire, vrhovi koplja).

• Od domaćih životinja najčešće se uzgajaju koze, ovce, volovi i svinje, a u prehrani je prisutna riba i meso gazele.

• Od novih poljoprivrednih kultura uzgaja se ječam, pšenica, grašak i preteča lubenice.

Kultura Nagada II (Naqada II)

• Kultura Nagada II ili Gerzean nastavlja se na kulturu prethodnog razdoblja.

• Datira se od 3500. do 3200. g. pr. Kr.• Glavna značajka ovog razdoblja je znatno

širenje kulture prema sjeveru i jugu.• Sve su češće veće grobnice sa ukopom do

5 osoba i bogatim grobnim prilozima.• Vrlo su raznoliki tipovi grobnica koji se

javljaju na grobljima ovog razdoblja, a variraju od malih rupa ovalnog ili kružnog oblika s vrlo rijetkim prilozima do ukopa u grobnicama obloženim opekom sušenom na suncu s bogatim grobnim prilozima.

• U ovom razdoblju javljaju se dva nova tipa posuña: grubo posuñe i posuñe izrañeno od lapora ukrašeno smeñim crtežima na krem pozadini.

• Karakteristična tema tih crteža, i dokaz širenja područja, je prikaz broda i rijeke kao očitog sredstva sve izraženijih komunikacija sjevera i juga.

• U uporabi su sve češće palete za šminkanje koje se počinju ukrašavati reljefima.

• Sve je veća uporaba metala (bakra, zlata i srebra).– od bakra se sve češće izrañuju veći

predmeti (sjekire, sječiva, ogrlice i prstenje) zamjenjujući tako postepeno predmete od kamena.

– izrada predmeta od fino obrañenog kamena i dalje se nastavlja usprkos uporabi novih materijala što potvrñuju i česti nalazi lijepih tankih noževa s dvije oštrice izrañenih od kamena.

• Od dostignuća ovog razdoblja posebno treba izdvojiti početak gradnje kanala kojima se navodnjava okolno pustinjsko tlo u blizini sela i većih naselja.

• Povećava se uzgoj stoke, koza, ovca i svinja, a u prehrani je sve češća riba.

• Pas dobiva sve veću ulogu u domaćinstima kao čuvar stada.

• Uzgaja se sve više raznog povrća i voća, a od novih vrsta javlja se datulja.

• Javljaju se prva upravna središta i gradovi, a najvažniji su Nagada, Hierakonpol i Abidos.

• Sve izrazitija podjela na staleže koja je započela tijekom Nagade II osobito je naglašena u ovom razdoblju.

• Istražena groblja Gornjeg Egipta pokazuju da grobnice viših slojeva društva sadrže veću količinu raznih grobnih priloga načinjenih od rjeñih egzotičnijih materijala poput zlata i lapis lazuli dragog kamena.

• Bogati grobni prilozi dokazuju da je stvorena grupa lokalnih moćnika većeg imovinskog statusa koji su stekli sve razvijenijim trgovačkim vezama s područjem Mezopotamije, a egzotični predmeti očito su simbol njihovog visokog položaja u društvu.

• Tijekom ovog razdoblja formirale su se prve države, na sjeveru Donji Egipat, a na jugu Gornji Egipat.

Kultura Nagada III (Naqada III)

• Sjeverno egipatski vladar nosio je crvenu krunu, a njegov glavni bog i zaštitnik bio je pas.

• Južno egipatski vladar nosio je izduženu bijelu krunu, a njegov glavni bog i zaštitnik bio je sokol.

• U ovom periodu zapaža se sve veći utjecaj kulture Nagada III i na području Donjeg Egipta, osobito na području Fajuma i delte.

• Jačanjem trgovačkih veza Gornjeg i Donjeg Egipta započinju i mirne migracije s juga na sjever zemlje.

• Poticaj za širenje i seobe očito je bila kontrola nad trgovačkim putevima koji vode na područje istočne obale Sredozemlja kao i potreba za kvalitetnijom drvenom grañom za izgradnju brodova s područja Libanona.

• Na početku faze Nagada III na prostoru Gornjeg Egipta dolazi do ujedinjenja suparničkih centara moći (Nagada, Hierakonpol, Abidos) iz vremena Nagada II u jedinstvenu državu.

• Grad Nagada gubi političku moć, a glavno političko i kultno središte kulta mrtvog vladara postaje grad Abidos.

• Hierakonpol postaje središte kulta boga Hora – simbola živog faraona.

• Grobnice vladara ovog razdoblja prvi puta se javljaju oko 3200. g. pr. Kr. u Nagadi, Abidosu i Hierakonpolu.

• Opremljene su bogatim grobnim prilozima, uvezenim posudama za vino iz Palestine, predmetima izrañenim od slonove kosti i drugih egzotičnih materijala (zlata, srebra, fajanse, raznih kristala i dragog kamenja).

Ujedinjenje zemlje i dinastija 0 (c. 3200.-3000. g. pr. Kr.)

• U egiptologiji je u posljednjih nekoliko desetljeća sve prisutnija teza o dinastiji 0 koja se poklapa s posljednjim periodom kulture Nagada - Nagada III.

• Tijekom te faze došlo je do prvog ujedinjenja zemlje te su stvoreni temelji ranodinastičkog Egipta.

• Još od Petrievih istraživanja potkraj XIX. stoljeća do 70-ih godina XX. stoljeća smatralo se da dinastijsko razdoblje započinje iznenada te da je očito stranog podrijetla.

• Novija istraživanja upravo su pokazala suprotno.

• Ranodinastički Egipat rezultat je meñusobnih prožimanja preddinastičkih kultura, a posljednja faza tog dugotrajnog procesa dogodila se upravo u ovom razdoblju.

• Intenzivnija istraživanja ovog razdoblja započeo je Walter Bryan Emery još 20-ih godina XX. stoljeća.

• Tek je tijekom druge polovice XX. stoljeća postavljena teza o tzv. dinastiji 0(najznačajniji pobornik Werner Keiser).

• Prihvaćanje teze dovelo je do pomicanja vremena ujedinjenja na Pietrievoj listi pojavljivanja sa SD 76 na SD 63, a u literaturi se pojavila dinastija 0.

• Istraživanja još uvijek nisu razjasnila točno vrijeme i proces ujedinjenja, a česte su rasprave o podrijetlu i vladarima dinastije 0.

• U posljednja dva desetljeća sve su značajnija istraživanja ovog razdoblja, a zapaženije radove napisali su Werner Keiser, Michael Hoffman, Stan Hendrickx, Jeffrey Spencer, Toby Wilkinson, Renée Friedman, Béatrix Midant-Reynes, Kathryn Bard, Wolfgang Helck i drugi.

• Širenje prema sjeveru očito je dovelo i do vojnih sukoba s kulturama Donjeg Egipta.

• Grobni nalazi na sjeveru zemlje potvrñuju da je materijalna kultura Maadi i Buto gotovo iščeznula i zamijenjena ranom kulturom Nagada III već oko 3200. g. pr. Kr.

• Stariji egiptolozi ovu su činjenicu interpretirali kao prvo ujedinjenje zemlje.

• Novija istraživanja sve više ukazuju na činjenicu o snažnom gospodarskom utjecaju Gornjeg Egipta, ali još uvijek bez jedinstvene države.

• U grobnici U-j u Abidosu otkriveno je 150 malih pločica koje sadrže najstarije pronañene hijeroglifske zapise koji se datiraju oko 3150. g. pr. Kr.

• Pretpostavlja se da pripadaju prvom poznatom kralju Škorpionu.

• U Hierankopolu je otkrivena glava toljage istog vladara iz čega se može zaključiti o njegovoj vladavini nad ujedinjenim Gornjim Egiptom, a možda i nad područjem Donjeg Egipta.

• Završno ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta odvijalo se u slijedećih stotinu godina u nekoliko vojnih pohoda na sjever zemlje.– o brojnim ratovima i vojnim

pohodima svjedoče otkrivene palete za šminkanje na kojima su prikazane scene bitaka.

• Ključni dokazi o konačnom ujedinjenju zemlje otkriveni su u hramu boga Hora u Hierakonpolu.– riječ je o glavi toljage kralja Škorpiona,

glavi toljage kralja Narmera i paleti za šminkanje kralja Narmera.

• O samim vladarima ovog razdoblja vrlo se malo zna.

• Ostala su sačuvana svega četiri imana vladara: Irihor, Škorpion, Ka i Narmer.

• Meñu pečatima koji su pronañenu u Umm el-Kabu kraj imena kralja Narmera stoji natpis men pa se to uzima kao mogućnost da je Narmer mitski Menespoznatim iz Herodotove Historije i Manetovih kraljevskih listi (Aegyptiaca, fr. 6, 7 a, b).

• Postoje indicije o vladavini drugih faraona čija su imena za sada ostala nepoznata.

• Glava toljage kralja Škorpiona sadrži tri niza reljefa:– u gornjem reljefu prikazan je niz

stjegova noma na kojima vise lukovi poraženih i simboli Donjeg Egipta;

– srednji reljef prikazuje kralja, iznad čije glave se nalazi znak škorpiona, koji na glavi nosi bijelu krunu Gornjeg Egipta i u ruci drži ceremonijalnu motiku s kojom se sprema da zakopa zemlju. Uz kralja se nalaze stjegonoše i grupa žena koje plešu;

– u donjem reljefu prikaz je mali otok na Nilu i čovjek koji obrañuje zemlje, simboli napretka i vegetacije.

– Sličan prikaz nalazimo i na glavi toljage kralja Narmera.

• Paleta za šminkanje kralja Narmera na sredini ima kružno udubljenje koje je služilo za miješanje šminke.

• Svaka strana je posebno ukrašena reljefima.

• Na prednjoj strani (avers) Narmer je prikazan s bijelom krunom Gornjeg Egipta i toljagom u ruci.– njome se sprema dokrajčiti čovjeka

koji je pred njim stoji ničice na koljenima i moli za milost.

– kraj poraženog se nalazi znak harpuna, jedan od simbola delte, očiti znak da je kralj porazio Donji Egipat.

– s desne strane nalazi se sokol koji u kandži drži konop obavijen oko ljudskih glava i znaka delte - trske koja raste iz močvare.

– u gornjem redu u sredini je simbol palače s upisanim kraljevim imenom Narmer s obje strane okružen božicom Hathor.

• Na stražnoj strani (revers) Narmer nosi crvenu krunu Donjeg Egipta i slavi pobjedu nad pobunjenicima.– sa svitom razgledava dva niza

neprijateljskih leševa.– iza njega stjegonoše nose simbole

Gornjeg Egipta.– u središnjem dijelu prikazane su dvije

životinje obavijenih vratova koje očito simboliziraju konačno ujedinjenje zemlje.

– ispod temeljnog reljefa prikazan je bik koji rogovima razara neprijateljski grad.

• Paleta za šminkanje kralja Narmera ključan je dokaz o ujedinjenju zemlje pod vodstvom Gornjeg Egipta.

• Na paleti je kralj prvi puta prikazan s krunom Gornjeg i Donjeg Egipta čime je izraženo ujedinjenje u zajedničku državu.

Ranodinastijsko razdoblje (o. 3000.-2686. g. pr. Kr.)

Uvod

• Nakon ujedinjena zemlje započinje ranodinastijsko razdoblje egipatske povijesti.

• U literaturi se često naziva arhajskom ili tiniskom epohom.

• O samom razdoblju vrlo se malo zna.• Arheološka istraživanja započela su u

prvoj polovici XX. stoljeća pod vodstvom Waltera Emerya koji je istraživao kraljevske grobnice u Abidosu.

• Historiografske podatke crpimo iz Manetovih listi (Aegyptiaca, fr. 6, 7).– navedeno da nakon vladavine bogova,

polubogova i demona započinje razdoblje I. dinastije s osam faraona

– prvi Menes čije se središte nalazilo u Tinisu.

• Imena iz Manetovih kraljevskih listi ne mogu se uvijek povezati sa imenima iz egipatskih izvora što još više otežava istraživanja.

• U egiptologiji prisutno je mišljenje da je prvi vladar I. dinastije bio Aha, nasljednik Narmera, a postoje i neke indicije da su Narmer, Menes i Aha ista osoba.

I. dinastija (o. 3000.-2890. g. pr. Kr.)

• I. dinastiju (o. 3000. – 2890. g. pr. Kr.) činilo je osam vladara.

• Pojedini vladari vodili su osvajačke i trgovačke pohode izvan zemlje (Aha, ðet, Den).

• Već je tijekom ovog razdoblja prvi puta u egipatskoj povijesti na prijestolju kratkotrajno vladala žena - kraljica Merneith.

• Tijekom vladavine Ahe središte državne uprave premješteno je u Memfis.

• Sreñena je središnja uprava s obučenim činovnicima – pisarima koji vode brigu o javnim davanjima stanovništva (porezi), a uvedeno je i službeno brojanje godina.

II. dinastija (o. 2890.-2686. g. pr. Kr.)

• Malo je sačuvanih podataka o osam vladara II. dinastije(2890. – 2686. g. pr. Kr.).

• Tijekom ovog razdoblja zemlja se ponovno podijelila na Gornji i Donji Egipat, a tek je posljednji vladar dinastije Khasehem uspio ponovno učvrstio vlast i ujediniti zemlju.

• Najvažnija središta ovog razdoblja bili su Abidos, Tinis i Tanis.

• Najvažnija središta ovog razdoblja bili su Abidos, Tinis i Tanis.

• Glavna kultna središta nalaze se u Hierakonpolu, Abidosu i Elefantini.

• U kiparstvu se javlja slobodna plastika u drvu ili kamenu.

• Faraoni započinju graditi grobnice koje im trebaju osigurati zagrobni život.– u početku su to skromne pravokutne

grañevine – mastabe – čiji su zidovi bili izgrañeni od opeke i drveta, a pokrivene su gredama i zemljom.

– najznačajnije su kraljevske grobnice Abidosu i grobnice stepenastog oblika u Sakari.

Opće karakteristike arhajskog perioda

– U grobnicama su otkriveni brojni grobni prilozi (dragulji, pokućstvo od drveta i bjelokosti, kamene vaze za čuvanje pomasti), a prvi se puta pojavljuju šauabti figure.

• Tada su stvoreni temelji egipatske države - apsolutne monarhije oslonjene na pretpostavki o božanskoj prirodi kraljeve vlasti.

• Faraon je Hor živih, a na čelu njegove titulature je Horovo ime.

• Zatim u titulaturi slijedi nebty ime (onaj koji pripada dvjema božicama).

• Božica Nekhbet, prikazana u obliku ptice sup, zaštitnica je Gornjeg Egipta, sa glavnim svetištem u el-Kabu.

• Uañit (eg. Uadjet), prikazana u obliku kobre, zaštitnica je Donjeg Egipta, a njeno svetište je u mjestu Buto.

• Faraon se tako poistovjećuje s najstarijim vjerskim razmišljanjima Starog Egipta.

• U ovom razdoblju javlja se i treće ime u kraljevskoj titulaturi – prilikom stupanja na prijestolje faraonu se dodjeljuje titula nesu-bit (onaj koji pripada stabljici trske i pčeli).

• Obred krunjenja vladara odvijao se u tri faze.– faraon se prvo krunio bijelom krunom

juga, a zatim crvenom krunom sjevera– potom se pojavljivao sa spojenom

krunom ujedinjene države– u trećoj fazi faraon optrčao zid u

blizini Memfisa koji je predstavljao granicu dviju država čime je simbolizirana njegova vlast cijelom zemljom.

• Utemeljena je i svetkovina Heb-sed koja se obavljala kada se vladar nalazio na vlasti preko 30 godina čime se simbolično obnavljala kraljeva snaga.

Staro kraljevstvo (2686.-2160. g. pr. Kr.) i

Prvo meñurazdoblje(2160-2055. g. pr. Kr.)

Opće karakteristike

• Nakon prvog kriznog razdoblja i razjedinjenja zemlje tijekom II. dinastije s promjenom vlasti i dolaskom na vlast III. dinastije započinje razdoblje Starog kraljevstva.

• Njega označava prvi veliki uspon egipatske države.

• Faraoni šire svoju državu na jug na područje Nubije i na istok na poluotok Sinaj gdje su otvoreni rudnici bakra i dragog kamenja.

• Uspostavljene su trgovačke veze s feničkim gradovima, a pojedini vladari šalju prve trgovačke ekspedicije na obale istočne Afrike (područje današnje Somalije).

• S uspostavom trgovine u Egipat pristiže vrijedno drvo, tamjan, začini i luksuzni predmeti.

III. dinastija (2686.-2613. g. pr. Kr.)

• Tijekom III. dinastije započinje procvat egipatske države, a u sedamdesetak godina na vlasti se izmijenilo šest vladara.

• Sjedište dinastije nalazilo se u Memfisu.• Tijekom ove dinastije počinju se graditi

stepenaste piramide, a u grobnicama su pronañeni monumentalni kipovi faraona i njegovih činovnika.

• Svojom vladavinom naročito se ističe faraon ðoser (Djoser, Zoser; 2667. – 2648. pr. Kr.), drugi vladar dinastije.– za njegovu vladavinu Maneto tvrdi da

je bila vrlo povoljna za Egipat.

• Oslonac njegove vlasti bio je dvorski predstojnik, graditelj i liječnik Imhotepčija se slava dugo prenosila egipatskom poviješću.– on je tijekom narednih stoljeća

proglašen božanstvom medicine, a Grci su ga od VII. st. pr. Kr. poistovjećivali s bogom zdravlja i medicine Asklepijem.

– Maneto ga je opisao i kao vrsnog književnika, ali nisu ostali pisani tragovi koji bi to mogli posvjedoćiti.

• ðoser je zajedno s Imhotepom izgradio 60 m visoku stepenastu piramidu kod Sakare u čijem podnožju se nalazio veliki kompleks sakralnih zgrada.

• Cijela piramida je grañena u nekoliko faza:– prvo je izgrañena najveća mastaba – potom je na njoj izgrañena druga te je

na koncu izgradnjom šest mastaba nastala prva stepenasta piramida.

– stepenice su simbolično predstavljale put kojim se faraon uspinje u nebo nakon svoje smrti.

• Iz istog razdoblja sačuvana je tzv. “stela gladi”– govori o sedam godina suše i o velikoj

žrtvi u čast boga Khnuma nakon čega je konačno došlo do poplave Nila.

• O vladavini ðoserovih nasljednika sačuvano je vrlo malo podataka.

• Šestorica faraona IV. dinastije vladala su Egiptom oko 130 godina.

• Najznačajniji su veliki graditelji piramida Snofru, Khufu, Khafra i Menkaura.

IV. dinastija (2613.-2494. g. pr. Kr.)

• Snofru (2613. – 2589. pr. Kr.) je bio prvi vladar nove dinastije.– tijekom svoje vladavine dao je

izgraditi brojne utvrde, hramove i vjerojatno tri piramide-grobnice.

– najstariju je izgradio na lokalitetu Meidum

– mogućnost da ju je dao izgraditi i posljednji vladar III. dinastije Huni.

– samo donji dio stepenast– na njega se nadograñene dvije

mastabe– visina o. 92 m.

• Dvije s pripadajućim kultnim zgradama (Nagnuta i Crvena piramida) izgradio je kod Dahšura, južno od Sakare.

• Sve tri piramide imale su već piramidalan oblik sa stepenastom jezgrom koju je pokrivala oplata od zakošenog fino poliranog vapnenca.

• Postoji nekoliko teorija vezanih uz izgradnju ovih piramida.– Jedna od njih je da je jednu izgradio

kao vladar Donjeg Egipta, drugu kao vladar Gornjeg Egipta, a treću kao vladar ujedinjene države.

– Druga teorija je da su prve dvije piramide rezultat krivih planiranja prilikom izgradnja, a da je treća konačni rezultat.

– Postoji i teorija o simbolici same piramide prema kojoj ona predstavlja okamenjeni snop zraka boga Sunca.

• Južna piramida iz Dahšura ili Nagnuta piramida ima kut koji nije savršen.

• Visine je 105 m.

• Sjeverna piramida iz Dahšura ili Crvena piramida prva je prava piramida, a vjeruje se da je ona bila posljednje počivalište faraona Snofrua.

• Visine je 105 m.

• Piramide su okruživali kompleksi grobnica članova kraljevske obitelji i visokih činovnika izrañeni od glinenih opeka.

• Grobnice su krasile statue koje su prikazivale pokojnike u prirodnoj veličini, a najpoznatija je skupina koja prikazuje bračni par Rahotep i Nofret.

• Snofruovi naslijednici, Khufu (Keops, 2589. – 2566. pr. Kr.), Khafra (Kefren, 2558. – 2532. pr. Kr.) i Menkaura(Mikerin, 2532. – 2503. pr. Kr.), najpoznatiji su graditelji piramida.

• Njihove piramide izgrañene su na lokalitetu Giza u blizini današnjeg Kaira.

• Piramide su znak prožimanja političkog i vjerskog života, podižu se za boga svijeta koji je utjelovljen u liku faraona.

• Faraon je apsolutni gospodar, posrednik izmeñu bogova i ljudi, jamstvo kulture i reda u svijetu.

• Izgradnja piramida trajala je dugi niz godina, i do 20, a gradile su ih na desetke tisuća obrtnika i robova tijekom ljetnih mjeseci kada se grañevni materijal mogao prevesti vodenim putem na gradilišta.

• Vladar je brinuo o opskrbi stanovništva tijekom velikih javnih radova.

• U unutrašnjosti piramide nalazila se zagrobna komora u koju su faraoni ritualno sahranjivani.

• Najveću piramidu, visoku gotovo 147 m, dao je izgraditi faraon Khufu (Keops).

• Kraj IV. dinastije obilježen je borbama za prijestolje i slabljenjem kraljevske vlasti.

• Tijekom IV. dinastije nastale su glasovite skulpture faraona Khafre (Kefrena) od sivog granita u sjedećem položaju iznad kojeg je sokol s raširenim krilima i trijade faraona Menkaura (Mikerina) na kojima je prikazan u pratnji božica.

V. i VI. dinastija (2494.-2181. g. pr. Kr.)

• Tijekom vladavine devetorice vladara V. dinastije (2494. – 2345. g. pr. Kr.) središte države nalazilo se u Heliopolu, glavnom središtu boga Sunca – Ra.

• Razdoblje je obilježeno gradnjom velikih svetišta posvećenih bogu Ra, a kasnije i svetišta posvećenih bogu plodnosti i podzemnog svijeta, Ozirisu, s kojim se poistovječuje faraon nakon smrti.

• Znatno je smanjena moć vladara.• U nedostatku bogatstva dvorski se

činovnici nagrañuju zemljom koja s vremenom ostaje u trajnom vlasništvu njihovih obitelji.

• Novi princip nagrañivanja postupno je doveo do jačanja sloja lokalnih moćnika zbog čega država iznutra sve više slabi.

• Apsurdnost situacije pokazuje činjenica da Egipat prema inozemstvu i dalje demonstrira svoju moć kroz velike vojne i trgovačke ekspedicije u Libiju, Nubiju, Siriju i Punt dok u samoj državi stalno opada moć centralne vlasti.

• Piramide i pripadajući kompleksi i dalje se grade, ali su znatno manjeg opsega.

• Najvažniji vladari ove dinastije su Sahura (2487. – 2475. pr. Kr.) i Unas (2375. – 2345. pr. Kr.).

• Potkraj V. dinastije, za faraona Unasa(2375. – 2345. pr. Kr.), u grobnicama se prvi puta pojavljuje veliki kompleks hijeroglifskih tekstova ispisanih na zidovima piramide – tekstovi piramida.

• Tijekom vladavine šest vladara VI. dinastije i dalje je nastavljeno propadanje Starog kraljevstva.

• Faraon Pepi I. (2321. – 2287. pr. Kr.) pokušao je ojačati moć vladara dvostrukom ženidbenom vezom s gornjoegipatskim kneževskim rodom iz Abidosa, ali bez dugotrajnijeg uspjeha.

• Socijalna previranja u državi su sve izraženija, a jačanju unutrašnjih nemira dodatno je doprinijela dugotrajna, gotovo stogodišnja, vladavina Pepija II. (2278. –2184. pr. Kr.).

• Unatoč svim unutrašnjim problemima tijekom VI. dinastije nastavljena je kolonizacija Nubije, uspostavljene su trgovačke veze s feničkim gradom Biblosom, a poduzeta je i trgovačka ekspedicija u Somaliju.

• Jača vlast lokalnih nomarha koji svoju funkciju nastoje pretvoriti u naslijednu.

• Centralne vlasti gotovo da i nema, a zemlja doživljava potpuni gospodarski slom čime.– Tako započinje prvo meñurazdoblje u

egipatskoj povijesti.• Propast Starog kraljevstva imalo je

dalekosežne posljedice za poimanje egipatske religije.– Napušteno je vjerovanje u faraona-

boga, a stanovništvo se vratilo vjerovanju u lokalne kultove iz preddinastijskog razdoblja.

Prvo meñurazdoblje(2181.-2055. g. pr. Kr.)

• Meñurazdoblje je doba krize egipatske države.

• Razloge krize potkraj Stare države nalazimo u sve većem jačanju mjesnih moćnika, socijalnim nemirima, upadima beduinskih plemena s područja Sinajskog gorja i raspadu vjerskog sustava.

• Duhovnu krizu, pesimizam i nesigurnost života ovoga razdoblja opisuju najstariji egipatski književni tekstovi – tužaljke.

• Najpoznatija književna djela su Jadikovka Ipu-Ura, Razgovor očajnika s vlastitom dušom, Proročanstvo Nefer-Rohua i Poduka za Medika-Rea.

• Sustavni raspad egipatske države potrajao je sve do potkraj XI. dinastije.

• Nakon kratkotrajne vladavine kraljice Nitikret (2184. – 2181. pr. Kr.) koja je naslijedila Pepija II. nastupilo je kratkotrajno dvadesetogodišnje razdoblje VII. i VIII. dinastije (2181. – 2160. g. pr. Kr.).

• Maneto bilježi da je tijekom VII. dinastijebilo čak 70 faraona od kojih je svaki vladao samo jedan dan što daje dodatnu sliku na što se svela kraljevska vlast (Aegyptiaca, fr. 23, 24 a i b).

• Memfiski vladari VIII. dinastije, čiji broj nije moguće točno utvrditi (Manetho, Aegyptiaca, fr. 25, 26), pokušali su se osloniti na okružne knezove Gornjeg Egipta što ih je održalo na vlasti narednih desetak godina u zemlji zahvaćenoj grañanskim ratom, glañu i duhovnom krizom.

• Oko 2160. g. pr. Kr. Kheti Mariibra, lokalni moćnik grada Herakleopolisa, otvoreno se pobunio protiv faraona u Memfisu te je uskoro uzeo titulu faraona Gornjeg i Donjeg Egipta čime je nakon dužeg vremena ponovno, barem donekle, uspostavljena centralna vlast u zemlji.

• Kheti je osnovao novu IX. dinastiju čiji točan broj varira kod raznih izvora (Manetho, Aegyptiaca fr. 27 prema Afrikanu - 19 faraona; fr. 28 a i b prema Euzebiju - 4 faraona).

• Devetnaestorica faraona X. dinastije(Manetho, Aegyptiaca, fr. 29, 30 a i b) izgubili su svu moć na jugu zemlje, a svoju vlast uspjeli su održati samo na sjeveru.

• Ponovno je zavladalo razdoblje neprestanih ratova koji su potrajali sve do 2055. g. pr. Kr.

Srednje kraljevstvo (2055.-1650. g. pr. Kr.) i Drugo meñurazdoblje(1650.-1550. g. pr. Kr.)

XI. dinastija (2125.-1985.) g. pr. Kr.

• Za vladavine IX. dinastije na jugu je zemlje ojačala moć Tebe koja je s vremenom postala glavno središte Gornjeg Egipta. Stvoreni su temelji XI. dinastije koja u početku vladala samo jugom zemlje.

• Osnivač nove dinastije bio je faraon Mentuhotep I.

• Njegov nasljednik, Mentuhotep II. (2055. – 2004. pr. Kr.), uspio je nakon dugotrajnih borbi oko 2055. konačno ujediniti zemlju čime je započelo razdoblje Srednjeg kraljevstva. Tijekom svoje vladavine poduzeo je trgovačku ekspediciju u Punt.

• Potkraj XI. dinastije ponovno dolazi do jačanja i centralizacije državne vlasti sa središtem u Tebi.

• Naslijednici Mentuhotepa II. pridonijeli su jačanju države i podizanju unutrašnjega bogatstva.

• Iznova su uspostavljene trgovačke veze s Fenikijom, Sirijom i Palestinom, a otvorene su i nove s Kretom i Ciprom.

• Vladari Srednjeg kraljevstva uglavnom su vodili miroljubivu politiku.

• Izgrañeni su obrambeni zidovi koji su Egipat štitili od najezdi vanjskih osvajača.

• Vladari XI. dinastije ponovno su počeli graditi piramide kao kraljevsku grobnicu, ali ona je sada smještena u okružje velikog pogrebnog kompleksa.

• Započinju se graditi i grobovi u stijeni koji su karakteristični za okružne vladara u okolici Tebe.

• Ponovno se razvila reljefna umjetnost u koji se uvodi kvadratna mreža za predcrtež na kamenoj plohi.– Započela se upotrebljavati u Tebi, a

odgovarala je pravilima proporcija koji su se primjenjivali još u Starom kraljevstvu.

• Reljefi i slike odlikuju se simetrijom i odmjerenim proporcijama.

• U grobnicama se javljaju slike svakodnevnog života i kultnih scena iz svijeta mrtvih.

• Pored grobne plastike javlja se i hramska plastika.

• Kipovi uglavnom prikazuju ideal lijepog čovjeka, a vladar je obično u sjedećem položaju na prijestolju.

• Javljaju se i male grobne makete s prikazima iz svakodnevnog života.

• Najpoznatije književno djelo ovog razdoblja je Brodolomčeva priča.

XII. dinastija (1985.-1773.) g. pr. Kr.

• Nakon kratkotrajne vladavine Mentuhotepa IV. na prijestolje je došao osnivač nove XII. dinastije faraon Amenemhat I. (1985. – 1956. pr. Kr.).– Vezir pod imenom Amenemhat javlja

se još za vladavine prethodnog vladara.

– Postoje indicije da je riječ o istoj osobi koja je nakon smrti posljednjeg vladara XI. dinastije samostalno preuzela vlast.

– Središte svoje vlasti prebacio je iz Tebe u još neotkriveni grad Iti-taui koji se nalazio na području Fajuma.

– Ubrzo je uspio ojačati političku vlast u državi i svladati ustanike.

– Reorganizirao je državnu upravu, osnovao kraljevsku riznicu, osnovao osobnu kraljevsku stražu te podigao obrambene zidove na zapadu i istoku zemlje.

• Amenemhata I. naslijedio je sin Senusret I. (Sesostris I., 1956. – 1911. pr. Kr.), najprije kao suvladar, a nakon očeva ubojstva i kao samostalni vladar.– Nenasilno je širio utjecan Egipta izvan

njegovih granica, ekonomski je ojačao državu, a proveo je i intenzivna navodnjavanja na području Fajuma.

– U Heliopolu je ponovno dao podići hram boga Ra.

– Osvajačke pohode vodio je jedino na područje Nubije i kraljevine Kuš.

– Uspostavio je intenzivnu trgovinu izmeñu Egipta i područja u Aziji.

– Njegovi naslijednici Amenemhat II.(1911. – 1877. pr. Kr.) i Senusret II.(Sesostris II., 1877. – 1870. pr. Kr.) osigurali su stabilnost države čime je sačuvano gospodarsko blagostanje.

• Tijekom vladavine Senusreta III.(Sesostris III., 1870. – 1831. pr. Kr.) Srednje je kraljevstvo doseglo svoj vrhunac.– ukinuo funkciju nomarha

• postavio je činovnike.– prekinuo tradiciju miroljubive politike– krenuo u osvajačke ratove u Palestini i

Nubiji.• naslijednici nisu uspjeli očuvati moć

kraljevstva• centralna vlast slabi i započinje razdoblje

nove krize.

• U razdoblju XII. dinastije egipatska je umjetnost dobila novi polet.

• Tijekom vladavine Senusreta I. izgrañeni su prvi obelisci.

• U gradnji se ponovno koriste biljni stupovi.

• U plastici prevladavaju prikazi faraona i njegove obitelji, a najljepši su kipovi Senusreta III.

• Ljudski portreti prikazuju vladare u različitoj životnoj dobi, a njihov izraz je ljudski, često rezigniran i umoran.

• Sve su brojnije slike u grobnicama koje prikazuju ribolov, hvatanje ptica, lov, obrtnike, obradu polja i prizore iz pogrebnog života.

• Najpoznatije književno djelo ovog razdoblja je Priča o Sinuheu.

XIII. i XIV. dinastija(1773.-1650. g. pr. Kr.

• Nakon smrti posljednjeg izdanka XII. dinastije – kraljice Sobekneferu oko 1773. godine započinje razdoblje nove krize.

• Tijekom razdoblja od 120 godina na vlasti se paralelno nalaze dvije dinastije XIII. i XIV.

• Kronologija i točan broj faraona nije siguran zbog malog broja sačuvanih povijesnih izvora.

• Stariji egiptolozi smatrali su da s dolaskom XIII. dinastije već započinje Drugo meñurazdoblje, dok mlaña generacija egiptologa kao ključni trenutak početka Drugog meñurazdoblje smatra trenutak kada su Hiksi zavladali Egiptom (oko 1650. g. pr. Kr.).

• Nakon izumiranja XII. na vlast dolaze slabi vladari XIII. dinastije.

• Sačuvana su imena samo dvanaestorice vladara, a prema Manetovim listama bilo ih je čak 60 (Aegyptiaca, fr. 38, 39).

• Prvi vladari nove dinastije uspjeli su očuvati jedinstvo države i držati i vlast nad osvojenom Nubijom.– kako je centralna vlast sve više slabila

slabio je i egipatski utjecaj na jugu zemlje.

• Na području Gornjeg Egipta formirala vlast XIV. dinastije.– mnogobrojni vladari (prema Manetou

76; Aegyptiaca, fr. 41 a, b i c) drže vlast u Lištu paralelno s vladarima XIII. dinastije.

• Slaba središnja vlast nije mogla očuvati područja osvojena tijekom vladavine XII. dinastije i spriječiti sve brojnije upade vanjskih osvajača – Hiksa.– Malobrojni su povijesni izvori koji

dokumentiraju upad Hiksa.– U djelu antičkog povjesničara Josipa

Flavija sačuvani su Manetovi zapisi o upadu rase pastirskih kraljeva koja dolazi s Istoka (Aegyptiaca, fr. 42).

– Plemena koje antički povjesničari nazivaju Hiksima obuhvaćala su raznolika plemena semitskih ratnika – konjanika meñu kojima je bio i narodŽidova.

• Hiksi su već krajem XVIII. st. pr. Kr. upali u Egipat iz sirijsko-palestinske pustinje.

• U prvoj polovici XVII. st. pr. Kr. dolaze na području delte, a godine 1674. pr. Kr. zauzimaju cijelu deltu Nila i gradove Avaris i Memfis.

• Vladari XIII. i XIV. dinastije u početku plaćaju danak osvajačima, a oko 1650. g. Hiksi preuzimaju vlast nad čitavim Egiptom.

Drugo meñurazdoblje(o. 1650.-1550. g. pr. Kr.)

• Oko 1650. g. pr. Kr. kada je Sekerher(Salitis) preuzeo vlast nad cijelom zemljom ugasile su se XIII. i XIV. dinastija koje su do tada paralelno vladale zemljom.

• Novi vladar osnovao je novu XV. dinastiju koja je tijekom sto godina dala šestoricu faraona.– U historiografiji se često nazivaju

dinastijom Velikih Hiksa.• Malo je sačuvanih povijesnih izvora koji

bi dokumentirali ovo razdoblje.• Sačuvani podaci daju naslutiti da su

Hiksi preuzeli egipatske tekovine i upravni aparat uz pomoć kojeg su vladali velikih dijelom zemlje.

• Središte njihove države nalazilo se na sjeveru u prijestolnici Avarisu.

• Hiksi su ostvarili političke i kulturne veze s azijskim narodima.

• Tijekom njihove vladavine u Egipat je došao konj, donijeli su bojna kola, strijele sa šiljcima od bronce i poznati azijski luk.

• Na jugu zemlje, sa središtem u Tebi, vladala je i opozicija egipatskih lokalnih vladara u obliku XVI. dinastije (1650. –1580. g. pr. Kr.) koja je nastojala da oslobodi gornjoegipatske nome od vlasti Hiksa.

• Njih je na vlasti oko 1580. g. pr. Kr. zamijenila XVII. dinastija (1580. – 1550. g. pr. Kr.).– Njezini vladari su pokrenuli

odlučujući rat za osloboñenje zemlje.

• Otpor tuñinskoj vlasti jačao je na području čitavog Egipta, a 50-ih godina XVI. st. pr. Kr. posljednja su tri vladara Taa (Sekenenra) i njegovi sinovi Kamose i Amoziskrenula u ofenzivu.– Postupno je osloboñen veći

dio Egipta.– U borbama je prvo poginuo

otac Taa, a oko 1550. g. pr. Kr. u borbama oko Avarisa i njegov stariji sin Kamose.

– Amozis je nakon dugih borbi konačno uspio osvojiti Avaris i protjerati Hikse iz Egipta.

– Osnovao je novu XVIII. dinastiju čime započinje razdoblje najveće egipatske moći – Novo kraljevstvo.

Novo kraljevstvo (1550.-1069. g. pr. Kr.)

Uvod

• Novo kraljevstvo predstavlja vrhunac političke, kulturne i gospodarske moći Starog Egipta.

• Tijekom ovog perioda vladale su tri dinastije: XVIII., XIX. i XX.

• Vladari Novog kraljevstva najpoznatiji su egipatskoj povijesti.– Oni ponovno centraliziraju vlast u

državi.– Obnavljaju se gospodarske veze s

Nubijom, Palestinom i Fenikijom.– Podignuta je gospodarska moć države,

a prvi puta Egipat je zaposjeo znatna područja u Aziji sve do Eufrata u Siriji.

– Faraoni se ponovno smatraju božanstvima.

XVIII. dinastija (1550.-1295. g. pr. Kr.)

Uspon i širenje egipatska države

• Osnivač nove dinastije bio je Amozis(1550. – 1525. pr. Kr.).– u vanjskoj politici nastojao je ponovno

osvojiti vlast na području sjeverne Nubije

– u unutrašnjoj politici uspostaviti mir i blagostanje.

– odmah po osloboñenju zemlje preselio je glavni grad sa sjevera u Tebu.

– na sve većoj važnosti dobija kult tebanskog boga Amuna (Amona) koji se postepeno širi na prostor cijelog Egipta te spaja s kultom boga Sunca Ra.

• Tijekom vladavine Tutmozisa I. (1504. –1492. pr. Kr.) država je proširena:– na područje Nubije sve do 4. katarakta

• nova pokrajina dobila je naziv Kuš.• njome je upravljao guverner južnih

zemalja s titulom kraljeva sina. – državna vlast prvi puta proširena je

do Eufrata u Siriji.– Memfis ponovno dobiva na većem

značenju kao gospodarsko i upravno središte.

– Tutmozis I. prvi je vladar koji je dao izgraditi grobnicu u stijeni u Dolini kraljeva čime započinje novo doba egipatskih pogrebnih običaja.

• Za prvih vladara XVIII. dinastije(Amozisa, Amenhotepa I. ili Amenofisa I. i Tutmozisa I.) došlo je do nove podjele zemlje.– posjedi su podijeljeni na zemljišne

krune, vojno plemstvo i zemlju boga Amuna kojem je pripadao veliki dio Egipta.

– korist od zemlje boga Amuna imali su u prvom redu svećenici, a potom i predstavnici kraljevske obitelji kao vrhovni svećenici.

– započeti su opsežni grañevinski radovi i izgradnja hramova posvećenih bogu Amunu od kojih se najpoznatiji nalaze u Karnaku i Luksoru u blizini Tebe.

• Vladavina egipatske kraljice Hatšepsut(1473. – 1458. pr. Kr.) relativno je mirno razdoblje.– tijekom njezinog vladanja ponovno je

upućena egipatska ekspedicija u Punt.– obnavljanjem gospodarskih veza s

ovim područjem Egipat je osigurao potrebno drvo, začine, zlato, slonovaču i ostalu luksuznu robu.

– za Hatšepsutina kraljevanja izgrañen je veličanstveni hram u Deir el-Bahriju.

• Njezin nasljednik Tutmozis III. (1479. –1425. pr. Kr.) najveći je vladar XVIII. dinastije.– osvojio je Siriju, Palestinu i učvrstio

vlast na području Nubije do 4. katarakta.

– Mitani u Aziji priznaje egipatsku vlast– Hetiti u Maloj Aziji i Babilonci u

Mezopotamiji šalju danak faraonu.– izgrañena je i jaka mornarica koja je

osigurala egipatsku prevlast na istočnom Sredozemlju.

– u Amonovu hramu u KarnakuTutmozis III. je podigao Svečanu dvoranu.

• Vladavinu njegovih nasljednika Amenhotepa II. (Amenofis II., 1427. –1400. pr. Kr.) i Tutmozis IV. (1400. –1390. pr. Kr.) obilježili su neprestani ratovi s Mitancima, Babiloncima i Hetitima koji egipatskim vladarima plačaju danak.

• Za miroljubive vladavine Amenhotepa III. (Amenofisa III.1390. – 1352. pr. Kr.) ustalio se odnos snaga u prednjoj Aziji, a Egipat je na vrhuncu svoje moći.– umjetnost i kultura

doživljavaju novi uzlet.

• Od poznatih ličnosti ovog razdoblja svakako treba izdvojiti faraonu ženu Teju, kći Sitamun i pisara Amenhotepa.– Teja je bila stranog

podrijetla, a za svog života promicala je duhovni, vjerski i kulturni život na dvoru.

Period Amarne

• Druga polovica XIV. st. pr. Kr. obilježena je vladavinom njegova sina Amenhotepa IV. (Amenofisa IV., 1352. – 1336. pr. Kr.).

• Zajedno sa suprugom Nefretiti proveo je vjerske reforme koje su dovele do slabljenja egipatske države.

– vjeru u više bogova zamijenio je vjerovanjem u jednoga boga Atona –sunčev disk.

– zabranio je obožavanje drugih bogova i promijenio je ime u Ehnaton.

– prijestolnicu je preselio iz Tebe u novoizgrañenu Amarnu na sjeveru.

– njegove reforme doživjele su velik otpor u narodu, ponajprije kod svećenstva boga Amon-Ra

– Ehnaton je pokušao smanjiti utjecaj svećenstva oduzimanjem njihovih posjeda, razaranjem hramova i kipova drugih bogova

– smatra se da su njegove vjerske reforme nastale pod utjecajem vezira Isrua koji se često poistovjećuje s biblijskim Josipom

– pasivna vladavina dovela je do gubitka posjeda u Siriji i Palestini.

• Njegovi naslijednici Tutankhamon(1336. – 1327. pr. Kr.) i Aj (1327. – 1323. pr. Kr.) napuštaju vjerovanje u Atona, a stari bogovi ponovno zauzimaju važno mjesto u egipatskoj vjeri.– prijestolnica je iz Amarne ponovno

preseljena u Tebu.– ovo razdoblje vrlo dobro

dokumentiraju brojni nalazi iz Amarne i grobni prilozi pronañeni u Tutankhamonovoj grobnici.

– smrću Aja završava period Amarne.

• Dolaskom na vlast generala Horemheba(1323. – 1295. pr. Kr.), u posljednja dva desetljeća XIV. st. pr. Kr. ponovno započinje vojno jačanje egipatske države.

• Horemheb je zbog svoje starosti već za svoje vladavine za suvladara i nasljednika odredio oficira Pramesea koji je na prijestolju uzeo ime Ramzes I. čime je utemeljena nova XIX. dinastija.

Ramzesidi - XIX. i XX. dinastija (1295. – 1069. g. pr. Kr.)

XIX. dinastija (1295.-1186. g. pr. Kr.)

• Nakon smrti Horemheba oko 1295. g. pr. Kr. započinje razdoblje Ramzesida.

• Razdoblje karakterizira relativno često pojavljivanje vladarskog imena Ramzes po kojem je i čitavo razdoblje dobilo ime.

• Već za prvih vladara nove dinastije (Ramzes I. i Seti I.) ponovno započinju osvajački ratovi u prednjoj Aziji.

• Vladavinu Setija I. (1294. – 1279. pr. Kr.) posebno su obilježili neprestani ratni sukobi.– osvojena su područja u Palestini,

morske luke, zemlja Amuru i grad Kadeš

– vojne pretenzije prema sjeveru Sirije dovele su ga u sukob s kraljevstvom Hetita

– u isto vrijeme na zapadu dolazi do upada Libijaca, pa je Seti I. u dva navrata morao ratovati i na tom bojištu

– brojni reljefi iz hramova u Karnaku glavni su izvori o vojnim pohodima

– središte države premješteno je iz Tebe na sjever u novu prijestolnicu Piramese u blizini Avarisa.

• Njegov sin i nasljednik, Ramzes II. (1279. – 1213. pr. Kr.), najvažniji je vladar XIX. dinastije.– po stupanju na vlast, u četvrtoj godini

vladavine zaratio je s Hetitima.– u bici kod Kadeša u Siriji sukobio se s

njihovim vladarem Muvatalijem II.– nakon teških gubitaka na obje strane

bitka je završila neodlučeno, a obje vojske su se povukle s bojišta.

– bitka je detaljno opisana na reljefima u hramovima u Karnaku, Abu Simbelu, Abidosu, Luksoru i zapadnoj Tebi, a najpoznatiji je opis bitke vjerojatno napisao pisar Pentaur.

– nakon sklapanja primirja podijeljena su interesna područja, ali manji ratovi su se nastavili sve do konačnog mira s Hatušilijem III. desetak godina nakon bitke kod Kadeša.

– kao znak dobre volje i zalog mira hetitski vladar je Ramzesu poslao svoju kćer za ženu.

– nakon sklapanja mira duga vladavina Ramzesa II. obilježena je izgradnjom brojnih hramova (Ramesej, Abu Simbel)

• Ramzesov sin Merenptah (1213. –1203. pr. Kr.) uspio je očuvati jaku državu.– u povijesti je

ostao zapamčen i po steli Izraelna kojoj je prvi puta zabilježeno ime Izrael.

• Njegovi slabi naslijednici nisu uspjeli očuvati snagu egipatske države.

• Nakon smrti kraljice Tausret 1186. g. pr. Kr. gasi se XIX. dinastija.

XX. dinastija (1186.-1069. g. pr. Kr.)

• Slijede dvanaestorica vladara XX. dinastije.

• Osnivač dinastije bio je faraon Sethnakhtkoji je tijekom svoje kratkotrajne dvogodišnje vladavine uspio ponovno uspostaviti mir u zemlji.

• Na prijestolju ga je naslijedio njegov sin, Ramzes III. (1184. – 1153. g. pr. Kr.), najznačajniji vladar XX. dinastije.– njegova vladavina obilježena je

stalnim ratnim sukobima.– početkom vladavine Ramzes III.

morao je braniti zapadne granice od libijskih plemena Mešveš, a nešto kasnije i istočne granice.

– egipatske posjede u Palestini i Siriji i egipatsku deltu već su početkom XII. st. pr. Kr. počeli ugrožavati Narodi s mora.

– arheološka istraživanja pokazala su da se pod tim imenom kriju brojna plemena s područja Male Azije, egejskih otoka, a u Grčkoj i plemena Dorana.

– njihovi upadi opisani su na mnogobrojnim reljefima hrama Medinet Habu i na glasovitom papirusu Harris.

– ratovi su voñeni s promjenjivim uspjehom, ali je prodor u deltu ipak zaustavljen.

– posjedi u Palestini i Siriji gotovo su izgubljeni, a zaposjela su ih plemena Ekveš, Dened, Caki i Peleset (kasniji Filistejci).

• Neprestani ratovi utjecali su i na unutrašnje stanje države.– kako bi osigurao podršku utjecajnog

svećenstva za brojne ratove, Ramzes III. obilno je darivao hramove u Heliopolu, Memfisu i Tebi zemljom i ljudima pa je nakon njegove vladavine svećenstvo posjedovalo 1/3 zemlje.

– Vrhovni svećenik hrama Amun-Ra u Tebi postao je jedna od vodećih ličnosti u zemlji i opasan protivnik faraonu u narednim godinama.

• Nakon smrti Ramzesa III. u jednoj dvorskoj zavjeri nastupa razdoblje Ramzesida odnosno osam faraona koji nose naziv Ramzes– ovo razdoblje (1153. – 1069. g. pr. Kr.)

obilježeno je neprestanim unutrašnjim nemirima, borbama za vlast i potpunim gubitkom posjeda u Aziji i Nubiji.

– Nakon smrti posljednjeg vladara XX. dinastije Ramzesa XI. 1069. g. pr. Kr. nastupa Treće meñurazdoblje.

Umjetnost i kultura Novog kraljevstva

• Grobnice kraljeva već se za prvih vladara grade u Dolini kraljeva i Dolini kraljicau blizini Tebe.– grobnice s više grobnih komora dube

se u stijenama i ukrašavaju lijepim slikama iz svakodnevnog života i zagrobnog života.

– nakon smrti vladara one se pečate i čuvaju kako bi se pokušale sačuvati od pljačkaša grobova.

– znamenita je velika grobnica Setija I. koja je ukrašena brojnim reljefima i slikarijama.

• Za graditeljstvo je značajna gradnja hramova posvećenih bogu Amunu.

• Svojom ljepotom posebno se ističu hramske četvrti izgrañene su u Karnaku, Luksoru i Hatšepsutin hram u Deir el-Bahriju.

• Hramovi se ukrašavaju reljefima, zidnim slikama, obeliscima i pilonima.

• Ramzes II. dao je izgraditi nove hramske komplekse u Luksoru, Ramesej u Tebi i Abu Simbel u blizini Asuana.

• Na reljefima u hramovima javljaju se prikazi faraona kako jurišaju u boj.– Glasoviti reljef iz hrama u Luksoru

tako prikazuje Ramzesa II. na kolima s lukom i strijelom kako progoni neprijatelje u bijegu.

– Ramzes III. izgradio je posljednji monumentalni hramski kopleks Novog kraljevstva - hram Medinet Habu.

• Mijenja se i moda odijevanja.– iz Sirije i Palestine dolazi šivena

haljina kalasiris– muškarci nose lanene haljine s

rukavima i naramenicama, a ispod oko bokova nose pregače

– žene iznad kalasirisa nose gotovo prozirne lanene ogrtače.

• U kiparstvu su posebno znameniti kipovi faraona, ali i ženska plastika.– skulpture kraljica Teje i Nefretiti

ubrajaju se u remek djela egipatske umjetnosti.

– u razdoblju Amarne dolazi do promjene u prikazu vladara - faraon i njegova obitelj prikazuju se s velikim glavama i izobličenih tijela.

• Iz razdoblja Novog kraljevstva sačuvani su brojni papirusi meñu kojima su posebno vrijedne bogato ilustrirane Knjige mrtvih.

• U književnosti se ističu pripovijest Priča o dva brata i brojni mudrosni spisi od kojih je najpoznatiji Razgovor umornog od života sa svojom dušom.

• Sačuvana je lijepa pjesma Sunčev pjevkoju je Ehnaton posvetio bogu Atonu.

Treće meñurazdoblje (1069.-664. g. pr. Kr.)

Uvod

• Nakon izumiranja vladara XX. dinastije nastupa novo razdoblje krize egipatske države

• Obuhvaća razdoblje od XXI. do XXV. dinastije.

• Prvi puta od istjerivanja Hiksa na vlasti se nalaze strane dinastije, prvo Libijaca, pa zatim i Etiopljana.– Obilježeno:

• unutrašnjim rasulom,• borbama za vlast,• gospodarskim propadanjem i• pasivnom vanjskom politikom.

XXI. dinastija (1069.-945. g. pr. Kr.)• Tijekom ovog razdoblja vlast u državi

drže:– faraoni na sjeveru sa središtem u

Tanisu i – vojni zapovjednici s položajem

vrhovnog svećenika boga Amuna sa središtem u Tebi.

– ovisno o moći pojedinih vladara sjevera ili juga ostatak države priznaje njihovu formalnu vlast.

– država je slaba, a izgubljena su područja u Nubiji.

• Svojom vladavinom ističu se:– Smendes (1069. – 1043. g. pr. Kr.)

osnivač dinastije na sjeveru, i njegovi naslijednici:

– Psusenes I. (1039 – 991. g. pr. Kr.) i Siamun (978. – 959. g. pr. Kr.).

– Istovremeno s vladanjem Smendesa na sjeveru, na jugu vlada Herihor,vrhovni general i svećenik bog Amuna.

– Unatoč slaboj vanjskoj politici taniski vladari uspjeli su očuvati trgovačke veze s državama na istočnoj obali Sredozemlja.

XXII. dinastija (945.-715 g. pr. Kr.)• Osnivač nove dinastije bio je libijski knez

Šešonk I. (945. – 924. g. pr. Kr.) iz plemena Mešveš.

• Prva libijska plemena naselila su Egipat još za vladavine XX. dinastije, a nakon smrti posljednjeg vladara XXI. dinastije preuzeli su vlast.

• Šešonk I. relativno je mirno preuzeo vlast u Egiptu, a za svoju rezidenciju odabrao je Bubastis, grad u delti.– nakon kratkotrajnih borbi uspio je

ujediniti cijelu zemlje.– potkraj svoje vladavine krenuo je u

osvajačke pohode u Palestinu.• o uspješnosti te vojne akcije svjedoči

jedan reljef iz hrama u Karnaku.• meñu osvojenim i opljačkanim

gradovima nalazio se i glavni grad Izraela, Jeruzalem.

• Njegovi naslijednici uspjeli su sačuvati jedinstvo države i gospodarski ojačati državu.

• Meñu njima posebno se ističu:– Osorkon II. (874. – 850. g. pr. Kr.) i– Šešonk III. (825. – 773. g. pr. Kr.).

• Nakon smrti Šešonka III. ponovno započinju borbe za vlast izmeñu moćnika pojedinih gradova, vojnih zapovjednika i svećenstva.

• Zemlja se u potpunosti raspada na niz manjih kraljevstva.

Potpuni slom egipatske moći(773.-664. g. pr. Kr.)

• Već je tijekom vladavine Šešonka III. došlo do prvih previranja u zemlji tijekom kojih je u dijelu zemlje na vlast došla XXIII. dinastija (818. – 715. g. pr. Kr.).

• Nakon Šešonkove smrti nilska delta raspala se na nekoliko manjih državica kojima vladaju dvije paralelne dinastije.– legitimni faraoni XXII. dinastije

(Pimaj, Šešonk V., Osorkon) uspjeli su održati svoju vlast u Tanisu i Bubastisu.

– na jugu zemlje vlast se nalazila u rukama glavara pojedinih gradova, svećenstva i vojnih zapovjednika.

– slabost države očituje se u gubitka utjecana na istočnom Sredozemlju i ekonomskoj nemoći.

Kraljica Karomama, 22. dinastija. Teba

• Teftnakht (727. – 720. g. pr. Kr.), moćnik sjevernog grada Saisa, pokušao je zavesti red u državi i ujediniti zemlju.– s tim ciljem osnovao je novu XXIV.

dinastiju (727. – 715. g. pr. Kr.).– sklopio je savez s ostalim vladarima

delte te je ubrzo osvojio staru prijestolnicu Memfis.

• Istovremeno je na jugu zemlje, u nekadašnjoj koloniji Nubiji, oko 800. g. pr. Kr. stvorena samostalna država s prijestolnicom u bogatom gradu Napati na 4. kataraktu.

• Nubijsko kraljevstvo osnovale su izbjeglice iz Tebe, svećenici boga Amuna, a sredinom VIII. st. pr. Kr. državom je vladala XXV. etiopska dinastija.

• Ona je u vrijeme kralja Pija (747. –716. g. pr. Kr.) zavladala Gornjim Egiptom i Tebom.– stvorena je moćna država čiji je vladar

po svaku cijenu želio spriječiti Teftnakhtov prodor sa sjevera.

– nakon što je Pij osvojio Hermopolis, Herakeopolis i Memfis raspao se sjeverni savez, a Teftnakht i njegov sin Bakenrenef (Bokoris, 720. – 715. g. pr. Kr.) bili su prisiljeni priznati vlast Pija nad cijelom zemljom.

– nakon Bakenrenefove smrti Pij je bio apsolutni vladar čitave zemlje

• Njegovi su naslijednici ponovno započeli opsežne graditeljske radove u čitavoj državi

• Obnovljene su trgovačke veze s Palestinom.

• Od Pijevih nasljednika posebno valja istaknuti vladavinu Taharke (690. – 664. g. pr. Kr.).

• Egipćani su u sukob sa sve jačom Asirijom došli krajem VIII. st. pr. Kr.

• 701. g. pr. Kr. egipatske snage potpuno su razbijene kod Eltekeha u južnoj Palestini u nastojanju da pruže pomoćtamošnjim vladarima u borbi protiv Asiraca.

• U narednim desetljećima Asirija je postala stalna prijetnja Egiptu pa su njeni vladari prisiljeni plaćati danak osvajačima s istoka.

• Zbog neprestane egipatske pomoći ustanicima u Palestini asirski kralj Asarhadona (681. – 669. g. pr. Kr.) poveo je 674. g. pr. Kr. prvi pohod protiv Egipta– zbog izbijanja kuge njegova vojska

morala povući.– u drugom pohodu 671. g. pr. Kr. on je

osvojio deltu i Memfis– Taharka je bio prisiljen pobjeći u

Nubiju.• Nakon što je Taharka uspio ponovno

osvojiti Memfis (669. g. pr. Kr.), asirski vladar Asurbanipal (669. – 629. g. pr. Kr.) je 667. g. pr. Kr. ponovno upao u deltu i zauzeo Memfis– Taharka je po drugi put bio prisiljen

pobjeći u Nubiju.– ubrzo je u delti izbio ustanak gradova

koji je Asurbanipal ugušio u krvi, a preživjele pobunjenike je u okovima odveo u Ninivu.

– potpuni slom egipatske države nastupio je tri godine kasnije.

– godine 664. pr. Kr. Asurbanipal je krenuo u vojnu u kojoj je osvojio buntovni jug i Tebu.

– Taharka je u isto vrijeme umro, a njegov je nasljednik bio prisiljen pobjeći u Etiopiju.

– okončana vlast XXV. dinastije.

Umjetnost i kultura Trećeg meñurazdoblja

• Razvoj graditeljstva, reljefne umjetnosti i kiparstva se nastavlja na razdoblje Ramzesida.

• Od umjetničkih djela posebno se ističu veliki brončani kipovi.

• Česta je pojava umetanja raznih metala, osobito plemenitih, poludragulja i dragog kamenja u kipove.

• Dok je u Tebi rastao utjecaj Amuna, on je znatno smanjen u ostalom dijelu zemlje.

• U književnosti najvažniji je ciklus pučkih priča koji čine bajku o Petubastisu:– Borba za Amunovo prijestolje,– Borba za Inarosov oklop i– Pohod u Aziju Petukona,Inarosova

saveznika.

Kasno razdoblje (664.-332. g. pr. Kr.)

Uvod

• Tijekom vladavine XXVI. saitske dinastije dolazi do novog uzleta i oporavka egipatske države, ali je on bio kratkoga vijeka.

• Nakon bitke kod Karkemiša 605. g. pr. Kr. Egipat gubi Siriju i Palestinu koje je prisvojio novobabilonski vladar Nabukadnezar II.

• Godine 525. pr. Kr. perzijski je vladar Kambiz osvojio Egipat čime je potvrñen potpuni slom egipatske države.

• Perzijska je vlast uz kratkotrajni prekid potrajala je sve do 332. g. pr. Kr. kada Egipat osvaja Aleksandar Veliki čime završava period Kasnog razdoblja.

XXVI. dinastija (664.-525. g. pr. Kr.)

• Osnivač nove dinastije bio je Neko I.(672. – 664. g. pr. Kr.), moćnik grada Saisa.– on je tijekom svoga zarobljeništva u

Ninivi uspio steći povjerenje Asurbanipala

– nakon pomilovanja vraćen je na čelo grada Saisa kao asirski vazal

– tijekom borbi s Taharkinim sinom Tanutamanijem poginuo je u borbi, a naslijedio ga je njegov sin Psametik I.(664. – 610. g. pr. Kr.).

• Psametik I. je uz asirsku pomoć uspio zavladati većim dijelom Egipta– nakon povlačenja asirske vojske zbog

pobuna u Elamu i Babiloniji postao je samostalni vladar.

– u sljedećih je nekoliko godina samostalne vladavine nastojao je učvrstiti svoju vlast u čitavoj zemlji što mu je nakon podvrgavanja Tebe (o. 656. g. pr. Kr.) na koncu i uspjelo.

– o. 660. g. pr. Kr. iskoristio probleme u Asiriji i uz podršku lidijskog kralja Giga prestao plaćati danak

– Egipat je ponovno stekao potpunu samostalnost

– tijekom svoje vladavine je:• gospodarski ojačao državu,• centralizirao je upravu s

kraljevskim činovnicima na čelu• ograničio moć tebanskog

svećenstva• Memfis je postao glavno upravno

sjedište• Sais glavni grad države.

– u vojne odrede novačili su se strani plaćenici, Grci, Karani, Nubijci, Feničani, Sirijci i Židovi

– zapovjedništvo je prepušteno egipatskim kraljevskim oficirima

– od sredine VII. st. pr. Kr. u Egiptu se sve više naseljavaju grčki trgovci sa središtem u Naukratiju.

– slabljenje Asirije potaklo je Psametika I. i na aktivnu vanjsku politiku

– na području prednje Azije sve više jača Medija

– u isto vrijeme Skiti sve više šire svoje područje i prodiru u Palestinu te ugrožavaju granice Egipta

– Psametik I. ulazi u rat sa Skitima tijekom kojeg je osvojio Palestinu (o. 625. g. pr. Kr.).

– u trenutku Psametikove smrti (610. g. pr. Kr.) Egipat je ponovno jaka i dobro organizirana država koja nije upletena u ratne sukobe.

• Na prijestolju ga je naslijedio Neko II.(610. – 595. g. pr. Kr.)– Egipat s promjenjivim uspjehom ratuje

s ponovno obnovljenom Babilonijom– Neko II. je kao saveznik Asirije u ratu

s Babilonijom kratkotrajno zavladao Sirijom.

• izgubio već 605. g. pr. Kr. nakon bitke kod Karkemiša u kojoj su potpuno razbijene egipatske i asirske postrojbe.

• Novobabilonski vladar Nabukadnezar II. (o. 605. – 552. g. pr. Kr.) je u sljedećih nekoliko godina stalno prijetio egipatskim granicama.

• nakon poraza 601. g. pr. Kr. Nabukadnezar II. je bio prisiljen sklopiti mir s Egiptom

• mirovnim sporazumom Egipat je izgubio preostala područja u Aziji.

– U isto je vrijeme stvorena jako pomorska flota.

• Herodot (Historije, IV, 42, 43) izvješćuje da su fenički pomorci u službi Nekoa II. na prijelazu iz VII. u VI. st. pr. Kr. prvi oplovili Afriku.

• na put u nepoznato krenuli su iz Crvenog mora, a putovali su uz afričku obalu kako bi obišli cijeli kontinent.

• kroz Herkulove stupove (Gibraltar) vratili u Sredozemlje i u Egipat.

• kako bi olakšao plovidbu Neko II. dao je izgraditi kanal koji je spajao rukav Nila s Crvenim morem.

• Njegovi naslijednici Psametik II. (595. –589. g. pr. Kr.) i Aprije (589. – 570. g. pr. Kr.) ponovno započinju aktivniju vanjsku politiku.

• Psametik II. je započeo vojne akcije u Nubiji s ciljem ponovnog širenja granica prema jugu, no one nisu donijele dugotrajniji uspjeh.

• Njegov sin Aprije ponovno je zaratio s Nabukadnezarom II.– vojne akcije na istoku, odnosno

uplitanje u rat Babilonije i Kraljevstva Jude rezultirao je egipatskim porazom.

– Nabukadnezar osvojio Judu, Jeruzalem je opljačkan i osvojen, a Židovi su odvedeni u babilonsko sužanjstvo (586. g. pr. Kr.).

– nakon ovog poraza počinju unutrašnja previranja u zemlji tijekom kojih Aprije gubi život.

• Na čelo države dolazi visoki vojni časnik Ahmoze II. (Amazis II.; 570. – 526. g. pr. Kr.) za čije vladavine dolazi do novog gospodarskog procvata Egipta.– legitimizirao je svoju vlast ženidbom s

kćerkom Psametika II.– za svoje je vladavine uspio smiriti

nemire u vojsci, a 562. g. pr. Kr. sklopio je mirovni sporazum s Nabukadnezarom II.

– jedini odmak miroljubivoj vanjskoj politici bilo je prisiljavanje Cipra na plaćanje danka.

– Naukratij je postao važno trgovačko središte te je dobio monopol u trgovini Grčke i Egipta.

• Već su se za vladavine Ahmozea II. na prostoru prednje Azije dogodile velike političke promjene.

• Perzijanci su se pod vodstvom Kira II.(559. – 530. g. pr. Kr.) najprije oslobodili vlasti Medijaca, a potom su ratujući s okolnim narodima proširili granice države.

• Godine 539. g. pr. Kr. Kir II. osvojio je Babilon i srušio novu Babiloniju, a Židovi su se vratili iz babilonskog sužanjstva.

• Tako se u trenutku Ahmozeove smrti na granicama Egipta pojavila država pod čijom je vlašću bilo široko područje od Male Azije do rijeke Ind.

• Kirov sin i nasljednik Kambiz II. (530. –522. g. pr. Kr.) godine 525. pr. Kr. zaratio je s Ahmazeovim nasljednikom, Psametikom III. (526. – 525. g. pr. Kr.)– nakon poraza kod Peluzija i Memfisa

Egipat gubi samostalnost i ulazi u sastav Perzijskog Carstva.

Umjetnost i kultura saiskog perioda

• U umjetnosti ovaj se period često naziva saitskom renesansom.

• Malo je sačuvanih grañevina iz ovog razdoblja, a očuvani hramski reljefi pokazuju tendenciju preuzimanja tradicionalnih motiva.

• Značajna je plastika naglašenog realizma.

• Brončani kipovi često prikazuju razne životinje (bikovi, majmuni, sokolovi, mačke) i bogove (najčešće Izida, Oziris i sveti bik Apis).

XXVII. dinastija (525.-404. g. pr. Kr.)

• Nakon osvajanja 525. g. pr. Kr. Egipat postaje perzijska pokrajina – satrapija.

• Na vlasti je u narednih 120 godina ahemenidska perzijska dinastija, XXVII.egipatska, čiji su vladari:– Kambiz (525. – 522. g. pr. Kr.),– Darije I. Veliki (522. – 486. g. pr. Kr.),– Kserkso (486. – 465. g. pr. Kr.),– Artakserkso I. (465. – 424. g. pr. Kr.),– Darije II. (424. – 405. g. pr. Kr.) i– Artakserkso II. (405. – 404. g. pr. Kr.).

• Na čelu Egipta je satrap koji je stoluje u Memfisu.– zemlji su nametnuti veliki porezi– Egipat je zbog povoljne klime uskoro

postao žitnica velikog Perzijskog Carstva• Novi vladari rijetko posjećuju Egipat.

– godine 517. pr. Kr. Darije I.Veliki želio se prikazati zakonitim faraonom pa je u tu svrhu posjetio Egipat

– dao je popraviti kanal Nekoa II. koji je spajao Nil s Crvenim morem i hramove u Karnaku, Memfisu i na području Fajum

– iskazao je i počast svetom biku Apisu u Serapeju.

• Do prve pobune protiv perzijskog jarma došlo je 490. g. pr. Kr. nakon perzijskog poraza kod Maratona, ali je pobunu ubrzo ugušio Kserkso.

• Nove perzijske neuspjehe u ratu s Grcima 460. g. pr. Kr. Egipćani pokušavaju iskoristiti podizanjem još jedne pobune.– unatoč pomorskoj pomoći Atenjana

pobuna je ugušena 454. g. pr. Kr.• U nastojanju da pridobe ugledne Egipćane

satrapi su uveli blag režim, ali bez većih uspjeha.

• Prividan mir vladao je sve do konca V. st. pr. Kr.

XXVIII.-XXX. dinastija (404.-343. g. pr. Kr.)

• Mali broj izvora nedovoljno rasvjetljava povijest ovog perioda.

• Poznato je da je 404. g. pr. Kr. za vladavine Artakserksa II. došlo je do nove pobune.

• Na njenom čelu našao se Amirtej (404. –399. g. pr. Kr.) koji samostalno zavladao i osnovao novu XXVIII. dinastiju.– nakon bitke kod Kunakse 401. g. pr.

Kr. perzijska vlast u Egiptu potpuno prestaje.

– Amirtej ni njegovi naslijednici nisu uspjeli očuvati vlast.

• Delta se raspala na čitav niz manjih gradova na čijem su čelu lokalni moćnici.

• Na jugu zemlje na vlast dolazi XXIX. dinastija (399. – 380. g. pr. Kr.) iz Mendesa čiji se vladari izmjenjuju na vlasti u sljedeća dva desetljeća.– oni vladaju samostalno, a sa Spartom

sklopaju i savez protiv Perzije.

• Nakon slabljenja vlasti mendeskih kraljeva o. 380. g. pr. Kr. na vlast dolazi XXX. dinastija (380. – 343. g. pr. Kr.) iz Sebenita u delti.

• Osnivač Nektanebo I. (380. – 362. g. pr. Kr.).– Perzijski satrap ponovno je pokušao

uspostaviti vlast u Egiptu, ali se nakon bezuspješne opsade Memfisa morao povući.

– nakon pobuna azijskih satrapija usmjerenih protiv centralne vlasti perzijskih vladara Egiptom vlada mir.

– Nektanebo je nakon bitke kod Memfisa ojačao svoju vlast.

– ponovno se grade hramovi u Memfisu, Abidosu, Karnaku, Bubastisu i Edfu.

• Njegovi naslijednici Teo (362. – 360. g. pr. Kr.) i Nektanebo II. (360. – 343. g. pr. Kr.) ponovno su se upleli u borbe u perzijskoj državi što je izazvalo novo slabljenje Egipta.

XXXI. dinastija (343.-332. g. pr. Kr.)

• Slabljenje egipatske države iskoristio je Artakserks III. (358 – 338. g. pr. Kr.).– on je 343. g. pr. Kr. s velikom vojskom

napao Egipat.– nakon velikih borbi zauzeti su Bubastis

i Memfis, a Nektanebo II. je prisiljen pobjeći u Etiopiju.

• Egipat je tako drugi puta došao pod vlast Perzije.

• Veliki osvajač starog svijeta, Aleksandar III. Makedonski (356. – 323. g. pr. Kr.) stupio je na makedonsko prijestolje nakon ubojstva svoga oca Filipa II. 336. g. pr. Kr.– godine 334. pr. Kr. s grčkom vojskom

krenuo je u veliki vojni pohod protiv Perzije.

– nakon osvajanja Sidona, Tira i Gaze Aleksandar se 332. g. pr. Kr. našao na granicama Egipta

– Egipćani su ga dočekali kao oslobodioca, a dolina Nila zauzeta je bez otpora

– Egipat je osloboñen od perzijske vlasti čime počinje novo razdoblje u egipatskoj povijesti – helenizam.

Helenizam (332.-30. g. pr. Kr.)

Uvod

• Dolaskom Aleksandra Velikog u Egipat započinje razdoblje grčke prevlasti.

• Tijekom ovog perioda na vlasti su se izmijenile dvije dinastije: makedonska i ptolemejska.

• Nakon samoubojstva Antonija i Kleopatre 30. g. pr. Kr. Egipat ulazi u sastav rimske države.

XXXII. dinastija (332.-305. g. pr. Kr.)

• Aleksandar je ušao u Egipat s prijateljskim namjerama prema Egipćanima.– u Serapeju se poklonio

svetom biku Apisu– prilikom posjete oazi

Siwa poklonio se bogu Amunu, a tamošnje ga je svećenstvo proglasilo Amunovim sinom i nasljednikom faraona

– ubrzo je okrunjen za legitimnog vladara uz veliku podršku Grka koji su živjeli u Egiptu

– osnovao je vlastitu XXXII. makedonsku dinastiju (332. – 305. g. pr. Kr.).

– Aleksandar je tijekom svojeg kratkotrajnog boravka u Egiptu prinosio žrtve egipatskim bogovima, a započeo je i s obnovom hramova u Karnaku i Luksoru

– uz otok Faros u delti Nila započeo je izgradnju nove prijestolnice Aleksandrije koja je trebala postati središtem novog svijeta

– stolovao je u Memfisu– slijedeće godine je zbog daljnjih

osvajačkih planova napustio Egipat– umro je u Babilonu 323. g. pr. Kr. ne

vrativši se više nikada u Egipat

• Nakon Aleksandrove smrti došlo je do nesuglasica oko podjele njegove velike države.

• Vlast je na koncu podijeljena izmeñu njegovih generala – dijadoha, a upravu nad Egiptom je dobio Ptolemej I.

• Formalnu vlast u državi dobio je Filip Arhidej (323. – 317. g. pr. Kr.) u ime Aleksandrova tek roñena sina, Aleksandra IV. (317. – 305. g. pr. Kr.).

• Ubrzo je nastupilo doba ratova izmeñu dijadoha u kojima je ubijen i Aleksandrov sin.

XXXIII. dinastija (305.-30. g. pr. Kr.)

• Ptolemej je 322. g. pr. Kr. preuzeo vlast u Egiptu– dinastičke borbe koje

su uslijedile izmeñu njegovih generala i nasljednika nakon Aleksandrove smrti iskoristio je da zagospodari Egiptom.

– godine 305. g. pr. Kr., u Egiptu je osnovana nova, XXXIII. dinastija Ptolemejevića

– Ptolemej I. Soter (305. – 285. g. pr. Kr.) proglašen je faraonom.

– osiguravši svoju vlast, Ptolemej I. Soter pokrenuo je brojne reforme političkog i religioznog života Egipta.

• Njegovi naslijednici, Ptolemej II. Filadelfa(285. -246. g. pr. Kr.) i Ptolemej III. Euergeta(246.-221. pr. Kr.) nastavili su njegov rad.

• Egipat nakon stoljeća propadanja i strane vladavine uzdignut na poziciju najznačajnijeg carstva istočnog Sredozemlja

• Granice protezale od Libije do Male Azije, Palestine i obala Crvenog mora.

• Slabljenje ptolemejske države započinje za vladavine Ptolemeja IV. Filopatora(221.-204. g. pr. Kr.)

• Nastavljeno je za njegovih nasljednika Ptolemeja V. Epifana (204.-180. g. pr. Kr.) i Ptolemeja VI. Filometora (180.-168. g. pr. Kr.)– Egipat gubi uporišta na istočnoj obali

Sredozemlja.

• Unutrašnji nemir odražava se kroz sve veće slabljenje države što je osobito vidljivo za dinastičkih borbi krajem II. i početkom I. st. pr. Kr. (116. – 80. g. pr. Kr.).

• U razdoblju vladavine posljednjih Ptolemejevića, Ptolemeja XII. (80.-51. g. pr. Kr.) i Kleopatre VII.(51.-30. g. pr. Kr.), Egipat je samo sjena nekadašnjeg carstva koje se održava vezama sa sve jačom rimskom Republikom.

• Nakon smrti Ptolemeja XII. započinju posljednje dinastičke borbe njegovih nasljednika Ptolemeja XIII. (51. – 47. g. pr. Kr.) i Kleopatre VII. (47.-30. g. pr. Kr.)

• Nakon kratkotrajnog grañanskog rata (aleksandrijski rat), uz pomoć Gaja Julija Cezara, Kleopatra VII. uspela se na egipatsko prijestolje.

• Ženidbenim vezama s Cezarom i Markom Antonijem nastojala je ponovno uzdići Egipat, ali njen je uspjeh bio kratkotrajan.

• Zarativši sa sve jačim trijumvirom Oktavijanom, koji je u meñuvremenu preuzeo potpunu vlast u rimskom Senatu.

• U pomorskoj bici kod Akcija 31. g. pr. Kr. Antonije i Kleopatra doživljavaju odlučujući poraz.

• Bježe u Egipat gdje 30. g. pr. Kr. nakon Oktavijanova ulaska u Egipat oboje izvrše samoubojstvo.

• Nasljednik prijestolja, Kleopatrin i Cezarov sin Cezarion, ubrzo je ubijen

• Oktavijan samostalno preuzima vlast u državi proglasivši Egipat rimskom provincijom.

Helenistička kultura

• Spajanjem ostavština drevnih tradicija civilizacija Staroga Istoka s grčkim elementom stvorena je nova helenistička kulturu sa središtem u Aleksandriji.

• Grad je izgrañen prema grčkim nacrtima, a u njemu su podignute mnoge zgrade po kojima je postao poznat.

• U gradu su djelovali mnogi značajni filozofi, astronomi, matematičari, geografi i drugi znanstvenici.

• I u ostalim dijelovima Egipta sagrañeni su hramovi i napravljeni kipovi ptolemejskih vladara i egipatskih bogova.

• Spajanjem vjerovanja starih Egipćana s vjerovanjima vladajućeg grčkog sloja nastaje helenistička religija.– dominantni su kultovi Serapisa, Izide,

Harpokrata, Apisa i kult helenističkog vladara (basileusa).

Rimska i bizantska vladavina (30. g. pr. Kr.-642. g.)

• Egipat je tijekom vladavine Rimljana (30. g. pr. Kr. – 395. g.) jedna od vodećih rimskih istočnih provincija– njegova glavna uloga je opskrba

ostalih krajeva Carstva žitom– na čelu provincije nalazi se prefekt

• Egipat „carski dominion“

• dobijanje same prefekture smatralo se velikom čašću

• zemlja je bila administrativno podijeljena na 30 noma.

– Administracija:• provincijska• civilna

– Društvena hijerarhija:• rimski grañani,• grañani najvećih grčkih gradova

(Aleksandrije, Naukratija, Ptolemeja i Antinoopola)

• Egipćani• robovi čiji se broj znatno povećao• svojevrsni “antički aparthejd”

– potkraj I. st. pr. Kr. gubitak utjecaja egipatskog svećenstva

– vjersku premoć ima Vrhovni svećenik Aleksandrije

– svi Egipćani izmeñu 14 i 62 godine života plaćaju porez

– broj stanovnika izmeñu 7,5 i 9 mil.– gradovi izmeñu 20 i 100 tisuća

stanovnika– seoska naselja izmeñu 1,5 i 2 tisuće

– vlast su imali Grci i Rimljani.– Egipćani su se smatrali grañanima

drugog reda– bavili su se obrtom, trgovinom i

poljodjelstvom ili su služili i u rimskoj kopnenoj vojsci, trgovačkoj ili vojnoj floti

– glavno trgovačko središte je i dalje Aleksandrija iz čije luke neprestano isplovljavaju brodovi koji odvoze žito u italske luke Puteoli i Ostiju te ostale rimske provincije

– jezik: egipatski, grčki, latinski• Tijekom rimske vladavine (30. g. pr. Kr. –

395. g.) carevi Oktavijan August (30. g. pr. Kr. – 14. g.), Kaligula (37. – 41.), Hadrijan (117. – 138.), Karakala (211. –217.) i državnici (npr. Germanik) boravili u dolini Nila i divili se egipatskim spomenicima.

• Car Hadrijan (117. - 138.) je za svoga boravka u Egiptu (130. – 131.) bio toliko impresioniran viñenim da je nešto kasnije u srednjem Egiptu dao izgraditi grad Antinoopolis koji je prozvao po svome ljubavniku Antinoju koji se utopio u Nilu.

• Car Dioklecijan (284. – 305.) bio je toliko zadivljen egipatskom kulturom da je svoju novoizgrañenu palaču u današnjem Splitu (o. 300 g.) dao ukrasiti sfingama koje su dostavljene iz Egipta.

• Rimska vladavina uglavnom je mirno razdoblje u egipatskoj povijesti.

• Pobune u provinciji bile su rijetke.• Najveća je izbila 215. g. u vrijeme vladavine

Karakale, a ugušena je u krvi.• U vjerovanju dolazi do stapanja značajka

rimske s helenističkom religijom.• Od II. st. sve se više širi kršćanstvo čiji

glavni svetac postaje lokalni sv. Menes.• Postupno se razvija zasebna koptska

kršćanska zajednica koja postoji i danas.

• Car Teodozije II. (379. – 395.) podijelio je Rimsko Carstvo 395. g. pr. Kr. meñu svojim sinovima na dva dijela:– Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant sa

središtem u Konstantinopolu i– Zapadno Rimsko Carstvo sa središtem u

Rimu.– Egipat je bio istočnorimksa provincija do

arapskih osvajanja.

• Bizantsko razdoblje slabo pokriveno izvorima– Vjerski sporovi

• netoleratni odnosi prema poganima• sukobi izmeñu kršćanskih

zajednica• vjerske rasprave

– monofiziti– hakledonsko učenje

– Ekonomska i monetarna kriza– Gubitak stanovništva:

• velika kuga 551. g.• veliki potresi u VI. st.• V. st. Oko 5 milijuna• oko 600. g. oko 3 milijuna

– Seoba naroda• Perzijsko osvajanja:

– 616. početak prodora– 619. osvojena čitava provincija i

Aleksandrija– 629. vraćena bizantska uprava

• Arapsko osvajanje:– jesen 639. Arapi su prodrli u dolinu

Nila– srpanj 640. bitka kod Heliopola– tavanja 641. pad utvrde Babilon– studeni 641. mirovni pregovori– rujan 642. bizantska vojska napušta

Egipat– 645. kratkotrajni povratak bizantske

vlasti– zaključeno je veliko razdoblje

egipatske povijesti– zemlja je potpala pod islamski utjecaj– uništen Muzej i Knjižnica u

Aleksandriji

Staroegipatski pogrebni običaji(od predinastijskog razdoblja do

arapskih osvajanja)

Temeljna vjerovanja

• Stari Egipćani štovali su mrtve još od preddinastijskih kultura– vjerovanja očuvali do arapskih osvajanja

sredinom 7. st.• Vjerovali da čovjekova duša (ba i ka) nastavlja

živjeti i nakon smrti u drugom svijetu –svijetu mrtvih– Ba je neka vrstu duše. Često se u

egipatskih grobnicama prikazivala kao ptica s ljudskom glavom.

– Ka izražava duhovnu bit koja egzistira u ljudskom obliku, a koja je ipak zadržala svoju posebnost. Ona se smatra vodećom snagom cijelokupnog ljudskog života. Dok za vrijeme ljudskog života egzistira u čovjeku, ka je u kraljevstvu mrtvih vrhovna snaga.

• Gradili raznovrsne grobnice ovisno o društvenom statusu i bogatstvu pokojnika

• Proces mumifikacije opisali su Herodot i Diodor Sicilski.

• Ona je ovisila o tome koliko je obitelj pokojnika mogla platiti sam postupak.

• Iz tijela pokojnika izvadili su sve unutrašnje organe i mozak i spremili ih u posebne posude - kanope. Potom su tijelo premazali prirodnim smolama, raznim uljima i solju. Tijelo se sušilo 70 dana. Nakon toga se zamatalo platnenim trakama.

• Ovako obrañena tijela pokojnika nazivamo mumijama. Pokojnike su potom zakapali u izgrañene grobnice (mastabe, piramide, grobnice usječene u stijeni i sl.).

• U grobnice su se spremali razni pogrebni prilozi: kanope, šauabtiji, predmeti svakodnevnog života, knjige mrtvih, skarabeji, ...

Mumifikacija

• Grobnice su krasile statue koje su prikazivale pokojnike u prirodnoj veličini

• Egipćani su vjerovali da nakon smrti i ukopa svaka osoba prelazi u svijet mrtvih.– Meñutim, svatko je prije nastavka života

morao proći veliki sud bogova.– Suñenje se održavalo u velikoj prijestolnoj

dvorani podzemnog svijeta mrtvih, a njegov postupak je detaljno opisan u Knjizi mrtvih.

– Vrhovni sudac i bog svijeta mrtvih bio je Oziris, a uz njega su na prijestolju sjedile božice Izida i Neftida.

– Na suprotnoj strani sjedila su četiri Horova sina, Imset s ljudskom glavom, Hapi s glavom babuna, Kebhsenufa s glavom sokola i Duamutefa s glavom šakala. Oni su bili čuvari kanopskih žara u koje su se spremali unutrašnji organi pokojnika (jetra, pluća, želudac i crijeva).

– Suci su bili lokalni bogovi egipatskih okruga noma, a suñenju ih je prisustvovalo 42.

Svijet mrtvih i veliko suñenje

– Preminuli se prilikom suñenja obraćao svakome od njih, zazivajući ga imenom kako bi dokazao da ga poznaje i da ga se ne boji.

– Svaki preminuli morao je prilikom suñenja dokazati da je čist od svih grijeha.

– Tot, zapisničar bogova, zatim je na velikoj vagi vagao srce umrlog.

– Na jednoj strani vage stajalo je srce, a na drugoj pero, simbol božice pravde Ma'at.

– Ako se prilikom suñenja dokazalo da je preminuli čist od svih grijeha mogao je nastaviti život u svijetu mrtvih i jedriti s istoka na zapad nebeskim Nilom.

– Preminuli je mogao ribariti, drugovati s prijateljima i uživati u jelima kojima su ga opskrbili njegovi potomci.

• Stari Egipćani su kroz svoju dugotrajnu povijest pokapali svoje mrtve u raznim vrstama grobnica.

• Pripadnici preddinastičkih kultura pokapani su u obične rupe u pijesku uz brojne grobne priloge.

• U kasnom preddinastičkom razdoblju javljaju se prve grobnice obložene opekom sušenom na suncu, preteča mastaba.

• Prve prave mastabe javile su se početkom ranodinastičkog razdoblja. Bile su to grobnice s ravnim krovom i kosim stranama obložene opekom u koje su se pokapali visoki dostojanstvenici. Njihova unutrašnjost bila je ukrašena lijepim slikama i reljefima.

• Piramide, grobnice kraljeva i kraljica, su počeli graditi vladari III. dinastije, a grañene su do kraja Srednjeg kraljevstva.

• Visoki dostajanstvenici i članovi kraljevske obitelji tijekom Starog i Srednjeg kraljevstva pokapali su se u grobnicama koje su izgrañene u kompleksu piramida.

Staroegipatske grobnice

• Grobove u stijeni prvi su počeli graditi glavari i moćnici Tebe još potkraj Srednjeg kraljevstva, a faraoni su se u njih počeli pokapati početkom XVIII. dinastije.

• Najpoznatije grobnice faraona izgrañene su u Dolini kraljeva, a njihove su kraljice pokapane u Dolini kraljica na zapadnoj obali Nila, u blizini Tebe.

• Tijekom Kasnog razdoblja pokojnici se počinju pokapati u izgrañene bogato opremljene grobnice izgledom sličnim mastabama.– Niži slojevi društva pokapali su se na

grobljima u blizinu naselja.– Njihove grobnice bile su obične rupe

iskopane u pijesku u koje se pokapalo mumificirano tijelo pokojnika.

Staroegipatska znanost i književnost

Škole i staroegipatska znanost

• Pismenost je u Egiptu bila ključnapredovanja u društvu.

• Najstarije škole nastale su u hramovima, a prve škole pisanja pojavile su se tijekom Starog kraljevstva.

• Sinovi pripadnika imućnijih slojeva i brojnih činovnika bili su privilegirani i pohañali su škole.– Ondje su učili pisati pisma,

administrativne dokumente i književna djela.

– Učitelji su učenike podučavali i čitanju, računanju i slikanju.

– Zbog graditeljskih se potreba vrlo rano razvila algebra i geometrija.

– Egipćani su proučavali nebeska tijela i tako razvili astronomiju.

– Posebno se podučavala medicina i ljudska anatomija.

Književna i znanstvena djela

• Egipćani su tijekom svoje duge povijesti zapisivali književna i znanstvena dijela na kamenu, glinenim pločicama i na papirusu.

• Rukopisi pisani na papirusu neprocijenjivi su za poznavanje egipatske povijesti, književnosti, religije i znanosti.– Papirus Abu Sir najsadržajniji je papirus

sačuvan iz vremena Starog kraljevstva.– Iz Novog kraljevstva najpoznatiji je 133 m dug

papirus pronañen u Tebi 1855. g., a poznat je pod nazivom papirus Harris.

– U drugoj polovici XIX. st. pronañeno je i nekoliko desetaka tisuća papirusa iz grčko-rimskog razdoblja u mjestu Oksirink.

• Sačuvani papirusi sadrže detaljni opisi svakodnevnog života i djela klasičnih i ranokršćanskih autora.

– Godine 1887. u mjestu Amarna pronañeno je nekoliko desetaka tisuća glinenih pločica koje čine korespondenciju istočnoazijskih vladara s vladarima tzv. amarnske epohe.

• Oni su jedan on najvažnijih izvora za povijest Starog Istoka u vrijeme kasne XVIII. dinastije.

• U egipatskoj književnosti postoji nekoliko vrsta tekstova:– 1) religijski tekstovi (mitovi, tekstovi

piramida, tekstovi sarkofaga, knjiga mrtvih, himne bogovima).

– 2) natpisi koji slave dijela vladara (npr. Boj kod Kadeša, Petubastisova saga, Pobjednička pjesma Tutmozisa III. itd.).

– 3) razni oblici pjesama (tužaljke, radne pjesme, pjesme prilikom gozbi, ljubavne pjesme, pjesme harfaša).

– 4) mudrosni spisi koji sadrže pouke za buduće naraštaje ili dijaloge, tužaljke ili proročanstva (Pouka za Ptahotepa, Pouka za Kagemnija, Pouka Amenemopea, Pouka za Merikarea, Pauka Amenemhata I. za sina Sesostrisa I., Lojalistička pouka, Proročanstvo Nefer-Rohua, Žalopojka Ipu-Ura, Razgovor umornog od života sa svojom dušom).

– 5) razne pripovijesti (Brodolomčeva priča, Faraon Hufu i čarobljaci, Priča o Sinuheu Egipćaninu, Priča o rječitom seljaku, Spor Hora i Seta, Bajka o dvojici braće, Priča o pravdi i krivnji, Bajka o ukletom kraljeviću, Putovanje Unamona).