39 članaka vjere

  • View
    84

  • Download
    4

Embed Size (px)

Text of 39 članaka vjere

TRIDESET I DEVET LANAKA VJERENaslov izvornika: Articles of Religion Priredio: Dr. sc. Jasmin Mili Prijevod: Wolffang Bastian Unos teksta: Jadran Jelovi Lektura i korektura: Mr.sc. Draen Kuen Izdaje: Protestantska reformirana kranska crkva u RH

SADRAJ

Zahvala Poeci Anglikanske Crkve . 39 lanaka vjere .

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

O vjerovanju u Sveto Trojstvo O Rijei ili Sinu Bojemu, koji je postao pravim ovjekom O silasku Sina nad pakao O uskrsnuu Kristovu O Duhu Svetom O dostatnosti Svetog Pisma za spasenje O Starom zavjetu O simbolima vjere (Vjerovanjima) O istonom ili uroenom grijehu

10. O slobodnoj volji 11. O opravdanju ovjeka

12. O dobrim djelima 13. O djelima prije opravdanja 14. O prezaslunim djelima 15. O tome kako je Krist sam bez grijeha 16. O grijehu nakon krtenja i obraenja 17. O predodreenju i izabranju 18. O tome da se samo u Kristovom imenu valja nadati vjenome blaenstvu... . .. 19. O Crkvi Kristovoj 20. O autoritetu Crkve 21. O autoritetu opih koncila 22. O istilitu ..,. 23. O pozivu za slubu u zajednici 24. Da se u zajednici ima govoriti jezikom kojega narod poznaje 25. O sakramentima 26. Da nedostojnost sveenika ne ponitava dijeljenje sakramenata 27. O Krtenju 28. O Veeri Gospodnjoj 29. Da bezbonici pri Veeri Gospodnjoj ne jedu tijelo Kristovo 30. O obje vrste blagovanja 31. O jedinstvenoj rtvi Kristovoj na kriu 32. O enidbi sveenika 33. Da iskljuene valja izbjegavati 34. Da iskljuene valja izbjegavati 35. O homilijama

36. O posveti biskupa i (ostalih) sluitelja 37. Svjetovni vrhovni autoritet 38. Da krani nemaju zajednice dobara 39. O zaklinjanju krana

ZahvalaZahvaljujemo Reformiranoj episkopalnoj Crkvi Njemake koja nam je ustupila ve pripravljeni prijevod 39 lanaka vjere.

Poeci Anglikanske CrkveAnglikanska Crkva, koja se u Engleskoj slubeno zove Church of England (Crkva Engleske), a u drugim zemljama s anglikanskom tradicijom naziva se i Episkopalna Crkva, tako nazvana zbog svojega episkopalnog institucionalnog ustrojstva, svoju povijest zapoinje u vrijeme reformacije, odnosno u 16. stoljeu. Openito se uzima da je osnivanje Anglikanske Crkve uzrokovano crkveno politikim, a ne religioznim razlozima. Naime, engleski kralj Henrik VIII. (1509. 1547.) odluio je rastati se od svoje supruge Katarine Aragonske, te oeniti dvorkinju Anu Boleyn. Kada od Pape Klementa VII. Nije dobio zatraeno ponitenje braka s Katarinom Aragonskom, Henrik VIII. je odluio osamostaliti Crkvu Engleske od Rima i sebe proglasiti njezinim vrhovnim poglavarom. Prvim primasom i nadbiskupom Canterburyskim postao je Thomas Cranmer (1489. 1556.), koji je ponitio kraljev brak s Katarinom Aragonskom i 1533. godine vjenao Henrika VIII. i Anu Boleyn. Sljedee je godine (1534.) parlament potvrdio samostalnost Engleske Crkve, te usvojio Akt o supremaciji kojim se kralj proglaava jedinim vrhovnim poglavarom na podruju Engleske, te da Engleska Crkva nije pod jurisdikcijom pape. Od svih inovnika, redovnika i klerika na podruju Engleske zahtijevala se prisega na vjernost kralju kao vrhovnom poglavaru. Tekst prisege je glasio: Kralj, na vrhovni gospodar, njegovi nasljednici i batinici, trebaju se smatrati jedinim poglavarima Engleske Crkve i imati svu vlast da suzbijaju i istrebljuju sve zablude, krivovjerstva, zloporabe i sablazni. Henrik VIII. je otro progonio sve koji su se suprotstavljali polaganju ove prisege. Meu najpoznatijim stradalnicima je humanist lord kancelar Thomas More (1478. 1535.) koji je odbio poloiti prisegu kralju i ostati vjeran papi. Henrik VIII., meutim, nije elio promjene u teologiji Crkve. Jedine promjene koje su se pod njegovim vodstvom dogodile jesu odbacivanje papinske vlasti i ukidanje samostana. U svim drugim pitanjima Henrik VIII. Ostaje konzervativni katolik. Godine 1539. parlament je izglasao est lanaka (tzv. Krvavi Statut) koji su potvrivali vjernost katolicizmu nasuprot protestantizmu. Pod prijetnjom tekih

kazni, od vjernika se trai prihvaanje nauka o pretvorbi, celibatu sveenika, ispovijedi, molitve za mrtve, prizivanje svetaca u molitvama. Naime, Henrik VIII. Je ve ranije bio poznat kao veliki protivnik Lutherovih ideja. Tako je, branei nauk o sedam sakramenata, 1521. godine od pape dobio odlikovanje defensor fidei (branitelj vjere). Nadbiskup Thomas Cranmer bio je, meutim, pod utjecajem Reformatora i htio je reformirati Anglikansku Crkvu. Budui da mu to nije uspjelo za ivota Henrika VIII., prilika mu se pruila nakon Henrikove smrti, za vladanja Edwarda VI., koji je na prijestolje doao kao maloljetan te vladao svega nekoliko godina (1547. 1553.). prve reforme Cranmer je poeo provoditi u liturgiji. Uredio je i izdao anglikanski molitvenik Book of Common Prayer, koji je u liturgiju uveo engleski jezik, pojednostavio sloeni liturgijski sustava, a u teologiji, posebice teologiji euharistije, vidljivo bio pod utjecajem reformacijskih ideja. Prvi molitvenik tiskan je 1549. godine, ali se upotrebljavao vrlo kratko budui da su postojali sve vei zahtjevi za reformama. Godine 1552. izlazi njegovo drugo izdanje. U njemu se jasnije odraavaju reformacijske ideje, to je razumljivo jer su u njegovoj pripremi sudjelovali i poznati teolozi reformacije Jean Calvin i Martin Bucer. Novo, revidirano izdanje molitvenika izalo je 1662. godine. U tom obliku, uz odreene promjene tijekom vremena, do danas se smatra slubenim obrednikom anglikanskih odnosno episkopalnih crkava. Godine 1553. kralj je potvrdio 42 lanka vjerovanja, koje je uglavnom sastavio Cranmer. Ti su lanci bili pod velikim utjecajem Lutherove i Calvinove reformacije. Teko vrijeme za protestante u Engleskoj nastupa dolaskom Marije Tudor (Marije Katolike ili krvave Marije), koja je vladala od 1553. do 1558. godine. Bila je ki Henrika VIII. i Katarine Aragonske. Ogorena dogaajima oko razvoda svojih roditelja, uz pomo kardinala Reginalda Polea vratila je Crkvu u Engleskoj pod papinsku vlast i naredila progon protestantima. Pod njenom vladavinom je Thomas Cranmer spaljen 21. oujka 1556. godine. Ponovni uspon protestantizma u Engleskoj ostvaruje se za vrijeme vladanja Elizabete I. (1558. 1603.). Anglikanska se Crkva ponovno osamostaljuje od pape, hijerarhija je pozvana poloiti prisegu kraljici, a potom obnovljena neovisno od pape. Za Canterburyjskog nadbiskupa posveen je Matthew Parker (1504. 1547.). Godine 1563. objavljeno je slubeno vjerovanje Anglikanske Crkve u obliku 39 lanaka vjere (skraeni oblik 42 lanka), koje su priredili nadbiskup Matthew Parker i biskup Edmund Guest. U pripremi se koristilo Wurttembergskim vjeroispovijedanjem (Confessio Virtembergica), a vidljiv je i utjecaj luteranske i kalvinistike teologije. Kalvinistika teologija prevladava u odnosu na sakramente. lanke je Engleski parlament prihvatio 1571. godine i do danas su, uz nekoliko manjih revidiranja, slubeno vjerovanje anglikanskih Crkava.

Dr.sc. Jasmin Mili

Trideset i devet lanaka vjere (1563.)

1. O vjerovanju u Sveto Trojstvo Jedan je Bog, ivi i istiniti. On je vjean, bestjelesan, nevidljiv, neranjiv; svemogu, mudar i dobar; Stvoritelj i Spasitelj svega vidljivog i nevidljivog. U jedinstvu, pak, te boanske naravi su tri osobe iste biti, moi i vjekovjenosti; Otac, Sin i Duh Sveti.

2. O Rijei ili Sinu Bojemu, koji je postao pravim ovjekom Sin, koji je Rije Oeva, roen od oca od vjenosti, istinski Bog, istobitan s Ocem, poprimio je ljudsku narav u krilu blaene Djevice, od njezina bia, tako da su u jednoj osobi obje naravi, boanska i ljudska, neraskidivo zdruene, pa je jedan Krist, pravi Bog i pravi ovjek, koji je istinski patio, bio razapet, umro i pokopan, kako bi pomirio Oca s nama, te bio rtva, ne samo za istoni grijeh, ve i za sve stvarne grijehe ljudi.

3. O silasku Krista nad pakao Kako je Krist za nas umro i bio pokopan, tako jednako moramo vjerovati da je i siao nad pakao.

4. O silasku Krista nad pakao Krist je uistinu ustao od mrtvih i ponovno primio tjelesno oblije od mesa i kostiju, te svega onog to ini cjelovitost ljudske naravi, pa je takav uzaao na nebo i tamo sjedi sve dok se ne vrati suditi svim ljudima u posljednji dan.

5. O Duhu Svetom Duh Sveti, koji izlazi od Oca i Sina, istobitan je s Ocem i Sinom, istog velianstva i slave, pravi i vjeni Bog.

6. O dostatnosti Svetog Pisma za spasenje.

Sveto Pismo sadri sve to je potrebno za spasenje, tako da ono to se u njemu ne moe proitati i to se iz njega ne moe dokazati nikome ne mije biti nametnuto kao lanak vjere ili neto to je potrebno za spasenje.

Pod time to nazivamo Svetim Pismom podrazumijevamo one kanonske knjige Starog i Novog zavjeta, u iji autoritet nitko i nikada u Crkvi nije sumnjao. Naslovi knjiga su: Petoknjije (Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakon), Joua, knjiga o Sucima, Ruta, Prva knjiga o Samuelu, Druga knjiga o Samuelu, Prva knjiga o Kraljevima, Druga knjiga o Kraljevima, Prva knjiga ljetopisa, Prva knjiga Ezrina (ili Nehemijina), Estera, Job, Psalmi, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Proroke knjige etiri velika proroka i dvanaest malih proroka. Ostale knjige Crkva ita (kako kae Jeronim) kao uzore ivota i pravila o udoreu, ali ih ne koristi kao dokaz za nauk vjere. Slijedi njihov popis: Knjiga Ezrina (III. i IV.), Tobija, Judita, ostatak knjige Esterine, Knjiga mudrosti, Knjiga Sirahova, Baruh, Izbavljenje trojice Danielovih drugova iz uarene pei, Daniel izbavlj