Istrazivacki Rad

istraživački rad

rizvanovic almir I arc3a2010.

Objekti za djecu predškolskog uzrasta

rizvanovic almir I arc3a2010

Pa

ge2

Univerzitet u Sarajevu

Arhitektonski fakultet

Katedra za projektovanje


Prof.Dr.Rajka Mandić,d.i.a.

Ass Lejla Kreševljaković,d.i.a.

Sarajevo,2009/2010.

Cilj predmeta

Razviti svijest o specifičnim potrebama djece predškolskog uzrasta i o potrebi

pronalaženja adekvatnih arhitektonskih rješenja koja će biti optimalan okvir za

realizaciju tih potreba.



Pa

ge3

Sadržaj:

• Dio 1 -Istraživanje kompleksnosti problematike objekata za djecu predškolskog

uzrasta ............................................................................................................................... 4

• Dio 2 -Analiza odabranog postojećeg objekta .......................................................... 8

• Dio 3 - Kritički stav .......................................................................................................... 13

• Dio 4 - Intervencija poštivanjem normativa ............................................................... 14

• Dio 5 - Intervancija kao rezultat cjelokupnih istraživanja ........................................ 18



Pa

ge4

Dio 1

Istraživanje kompleksnosti problematike

objekata za djecu predškolskog uzrasta

Arhitektonski je objekat produkt individualnosti arhitekta,iskustava iz života,poznavanja

materijala,građevinskih tehnika,tehnoloških sistema,historije,umjetnosti I

kulture,lokalnosti,nivoa kreativnosti i maštovitosti,smjelosti i hrabrosti,vizualnih

impresija,fasciniranosti prorodnim oblicima i oblicima kreiranih čovječijom rukom,i stvari

koje svaki dan viđa,dodiruje.

Polazna tačka i osnovno mjerilo svakog projektovanja od početaka arhitekture do

danas jeste(ili je trebao biti) čovjek,sa svojim dimenzijama i potrebama.

Obzirom da se kod objekata za djecu ne radi o dimenzijama i potrebama odraslog

čovjeka,ova arhitektura pedagoških institucija-vrtića i škola,slojevita je problematika.

Taj mitski značaj ovih objekata,u kojima djeca po prvi put upoznaju svijet izvan svoga

doma,fenomen socijalizacije,odgovornosti,organizovanosti,itekako je važan i značajan

za cjelokupni daljnji razvitak svakoga djeteta-čovjeka.

Stoga je ova problematika kompleksna,slojevita i osjetljiva.

Ona je svojevrsni odraz stanja u drustvu i stanja kulturne svijesti,koja imaju svoju dinamiku

koja je uvijek tijesno povezana sa osnovnom ljudskom potrebom i vapajem za

adekvatnim smještajem i skrovištem,a zavisi od tehnološke i socio-ekonomske moći

društva.1

Zbog toga nije teško zaključiti da je ova problematika kod nas jako izražena i

zabrinjavajuća.

Ono sto nijedan objekat za djecu ne moze izbjeći jeste izazivanje gubitka sigurnosti i

nezavisnosti kod djeteta,koji je najvažniji faktor gubitka kreativnosti koju svako dijete

rodjenjem dobije kao potencijal.

Ono sto je čovjek od početaka osmislio i inkorporirao u arhitektonsko projektovanje kao

vrijednost i nacin postizanja komfornosti i udobnosti,bezbjednosti i sigurnosti,sama

osudjenost na normative,logička redanja (prostorija) i logički zaključci,podijeljenost

objekata ne horizontalne nivoe,kao da sputava kreativnost čovjeka.

Nameće se zaključak da se arhitektonsko projektovanje i kreativnost sukobljavaju u

tačkama najbitnijim za rast djeteta(pri čemu se stvara ciklus,jer i ta djeca postaju

projektanti sa smanjenom kreativnošću koju je izazvao boravak u objektu-kreacije

nekog drugog arhitekta).

”Škola,u okviru obrazovnog sistema i predškolska ustanova ponekad zaista hoće da

kod djeteta razvije unutrašnju(jednako kao i vanjsku)slobodu i kreativnost.Ali,kako ona

to čini?Počne sa opštim i ispraznim deklaracijama,zatim propisuje rigidne,zatim često

pretrpane i ireleventne programe,zatim traži za dosljednije izvršavanje takvih

zadataka.Nije onda ni čudo stovremeno dobijamo djecu u kojima je kreativna iskra

zamrla mada je u ranom djetinjstvu sigurno postojala.“2

1 Ovo ne znaci da ovaj problem nije prisutan u visoko razvijenim zapadnjackim zemljama,ali je svijest o postojanju

problema izrazenija. 2 Rajka Mandic-Prostor imaginacije



Pa

ge5

Nažalost,neadekvatnost programa i unificiranost arhitektonskog projektovanja problemi

koji su nerješivi-čovjek je „programiran“ i osudjen na nužnost osmišljavanja bilo kakvih

programa i ponavljanje arhitektonskih oblika i rješenja.

Itekako je značajan grafikon prikazan na slici 1 koji vjerno prikazuje suprotnost

školovanja i kreativnosti,dva pojma koji se medjusobno isključuju.

Slika 1 –Krivulja kreativnosti u funkciji rasta djeteta.

„Taj se antagonizam ne može izbjeći,jer te djelatnosti počivaju duže vremena na

funkcijama koje su proturječne,koje se u mnogo čemu isključuju i služe u različite

svrhe.Uloga moderne pedagogije je da taj antagonizam prevlada,odnosno da zna

kakao valja postupati sa proturječnim tendencijama u razvitku djeteta.Najveći je

nedostatak tradicionalnog školovanja bio upravo u tome čto se težište stavljalo na

učenje pomoću vanjskih predložaka i potpuno su se zanemarivali unutrašnji mehanizmi

dječijeg izražavanja,koji su preduvjet kreativnog ponašanja“3

Djetetu se serviraju informacije koje nijesu u skladu sa njegovim uzrastom i potentnosću

njegove percepcije svijeta.To redanje neprikladnih informacija direktno napada volju

dječijeg mentalnog sklopa za kreativnošću.

Fenomen „ne mogu raditi ono što želim,jer moram raditi ono sto mi je programima

nametnuto“ bitno utiče na nivo kreativnosti.

Iz svega ovoga bi,logički,trebao proizići zaključak da dijete treba pustiti da radi sta

poželi,ali ne treba zaboraviti da se radi o ljudskim bićima koja vrlo malo,ili uopšte ne

poznaju socijalne odnose(„zašto mi je osoba sa kojom se najviše družim najbolji

prijatelj?“itd) i koja se prvi put susreću sa fenomenom organizirane socijalizacije.

Dakle,treba im vodič kroz trnovit put odrastanja,i ovdje je jako bitno napomenuti da

vodič ne može biti samo prostor.4

Budući da je,“arhitektura pedagoških institucija mjesto u kojem se uskladjuju interesi

pjedinca-djeteta i zajednice,a prostorna organizacija pedagoških institucija i iskustvo

koje ona pruža i u pozitivnom i u negativnom smislu jedno od sredstava kojima se dijete

3 R.Supek-“Dijete i kreativnost”

4 Sto ce biti tema poseljednjeg dijela ovoga rada



Pa

ge6

sprema za budući život“5trebalo bi ovaj problrm isticati i rješavati na adekvatne

načine,sto nije slucaj.

Ističu se tri glavna problema:

Pedagoški normativi;

Lociranje objekata;

Autorska samodopadljivost;

Pedagoški normativi su uglavnom bazirani na materijalističkoj koncepciji i shvatanju

prostora.

„Okvirnim zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini

utvrđuju se: principi, ciljevi, standardi i normativi za pripremu zajedničkih nastavnih jezgri

programa za obavljanje funkcije predškolskog vaspitanja i obrazovanja, kao i

upravljanje, rukovođenje, stručni standardi, vrste evidencija, finansiranje, nadzor i druga

pitanja u vezi sa organizacijom i osnivanjem predškolskih ustanova.

Principi, ciljevi i standardi utvrđeni ovim zakonom i na osnovu ovog zakona ne mogu se

smanjivati.“6

Bitno je napomenuti da su pedagoški normativi stari u nekim tačkama i pola vijeka čto

nikak ne odgovara sadašnjim zahtjevima objekata za djecu.U nedostatku ambicija,želje

i volje,stručnijih kadrova spremnih promijeniti,ovi normativi su prepisivani do današnjih

dana,ne osvrćući se na promjene i zahtjeve savremenog

društva,globalizaciju,promjenu socio-ekonomskog sistema i tranzicijske procese kod

nas.

Rezultat je:

• Uvijek količinski standard-Materijalizam poznaje samo količinu,dimenzije,fizičku

dimenziju prostora,dok ne pokazuje interese za njegovom psiho-socijalnom

dimenzijom i nematerijalnim elementima.

• Tretiranje objekata kao ustanova za zaštitu i nadzor-Striktno se uvode pravila o

bezbjednosti i zaštiti objekta sa fokusiranjem na te dijelove(što je i opravdano),ali

problem nastaje u trenutku kada ti prostori(perfektno obezbijedjeni i

nadgledani)ne ispune(sto je čest slucaj)potrebe samoga djeteta koje je žarište

projektovanja;

• Dispozicija-Uzrokuje logičko redanje i spajanje prostora u zavisnosti od

orijentacije,sto jeste bitno ali ne kao potrebe same djece;

• Sterilna čistoća-Često dosadna i odraslima a kamoli kreativnoj djeci koja(prema

istraživanjima)više vole neuredjenije prostore.

• Materijalizacija-Često armiranobetonska i jednobojna,sa puno metala i stakla

neukusno rasporedjenih i frustrirajućih;

• Prinudni birokratski red;

• Poslušnost zasnovana na strahu-Ovdje se odnosi na prosvjetne radnike.

• Mehaničko treniranje-Prosvjetni radnici svoj posao dozivljavaju kao

„svakodnevnu monotonu gnjavažu sa djecom“;

• Korisnici,a ne kreatori prostora-Djeca ne posjeduju mogućnost

mijenjati,osvajati,istraživati prostor,sto je jedan od uvjeta kreativnog ponašanja;

• Prostori koji ne pružaju mogućnosti za razvoj kreativnosti;

5 Maroje Mrduljas-“Arhitektura za djecu”,Oris number 50,2008.

6 Okvirni zakon o predskolskom I skolskom vaspitnju u Bosni I Hercegovini,clan 1,2007.



Pa

ge7

„Opšti ciljevi vaspitanja i obrazovanja proizlaze iz opšteprihvaćenih,univerzalnih

vrijednosti demokratskog društva,te sopstvenih vrijednosnih sistema zasnovanih na

specifičnostima nacionalne, istorijske,kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih

manjina koji žive u Bosni i Hercegovini.„7 ili bi trebali biti.

Objekti za djecu predškolskog uzrasta se nerijetko lociraju u sljedećim prostorima:

Prizemlje privatnih kuća-Koje je,naravno,prethodno koncipirano za stanovanje ili

za poslovne sadržaje(sadrži takva dispoziciona rješenja prostorija),i u koje se

„ugurava“čitav jedan kompleksan sistem predškolskog vaspitanja;

Stanovi-Slična situacija kao i kod prizemlja kuća;

Garaže-Nevjerovatno,ali istinito;

Shopping centri-Savremeni urbanisticki i arhitektonski fenomen Shopping centra

je obilježje današnjeg potrošačkog društva.Taj „javni prostor potrošnje,prepariran 8kao hiper kulturan i hiper moderan“ sa sofisticiranim elementima i

materijalizacijom i uredjenjem(podrum-garaža i hipermarket,prizemlje i spratovi

sa prodajnim sadržajima i Coffee pauzama)i obaveznim prostorom za boravak

djece.

Autorska samodopadljivost je svojevrstan problem pri projektovanju objekata dječijeg

uzrasta zbog činjenica da se „pred arhitekta postavljaju jedinstveni zahtjevi empatije i

senzibilnosti“9koji moraju rezultirati kvalitetnim prostorom u čijem je žarsitu sam korisnik-

dijete.

Uzmimo,na primjer,projektovanje jednog objekta za djecu predškolskog uzrasta koje

je,rekli smo,jako zahtjevno.Da bi taj projekat bio zadovoljavajući,treba

zadovoljiti,recimo,dvadesetak(ili više ili manje) tačaka čijim poštivanjem će objekat

uspijeti.

Problem nastaje u subjektivnosti arhitekta,koji nikad ne prepozna sve tačke,nego

nekoliko njih.

Dakle,problem je subjektivnost arhitekta,na koju nerijetko dolazi:

• Vlastiti sistem vrijednosti;

• Malo sjećanja na djetinjstvo;

• Smanjene dimenzije;

• Sigurnost;

• Funkcionalnost;

• Osunčanje;

• Oblikovanje prostora po vlastitim načelima lijepoga I skladnoga;

Autorsku samodopadljivost ćemo najbolje objasniti kroz primjer odabranog postojećeg

objekta za djecu predškolskog uzrasta,u sljedećem dijelu.

7 Okvirni zakon o predskolskom I skolskom vaspitnju u Bosni I Hercegovini,clan 50,2007.

8 Rem Koolhaas-Shopping kao posljednji oblik kulture.

9 Maroje Mrduljas-“Arhitektura za djecu”,Oris number 50,2008.



Pa

ge8

Dio 2

Analiza odabranog postojećeg objekta

za djecu predškolskog uzrasta

Neue Welt School-Bec

Osnovni podaci:

• Arhitekt - Adolf Krischanitz10

• Saradnici - Mark Gilbert,Eric Red,Universal bau ag

• Lokacija - Bec,Austrija

• Površina - 2800m²

• Projekat - 1991-93

• Izgradnja - 1993-94

• Broj djece do 3. godine:56 mladjih od 3 godine;

• Broj djece do 6.godine:48 starijih;

Objekat je smješten u zelenoj zoni-parku u predgradju Beča,sa neadekvatnim

saobraćajnim pristupima i siromašnim sadržajima oko objekta.

Slika 2 – Situacija objekta Neue Welt Schol

Objekat se sastoji iz dva volumena-jednog jednospratnog i drugog prizemnog dijela koji

čine cjelinu volumenski i proporcijski dopadljivu.Oba volumena su pokrivena

neprohodnim ravnim krovom sa šljunkom kao posljednjim slojem i niskom atikom.Pristupi

10

Adolf Krischanitz je poznati austrijski arhitekt prepoznatljiv po objektima modernistickog stila i funkcionalizmu.



Pa

ge9

objektu su jasno naglašeni i drugačije tretirani bojom,dok je objekat najkarakteristicniji i

najprepoznatljiviji po ritmu prizemnih i spratnih otvora na zapadnoj strani spratnog

volumena,koji se sastoje od dva dijela.Ovi otvori u prizemlju su vrata za izlazak vani iz

višenamjenskog prostora,dok na spratu služe kao prozori,materijalizirani od metala.

Slike 3 I 4 -Neue Welt School-vanjski izgled objekta- Ono sto je upadljivo je fasadni malter tamne boje ,zemljani put oko

objekta i dugo drvece koje stiti objekat sa svih strana.

Slika 5 – Tlocrt prizemlja objekta i karakteristican presjek

osnova prizemlja

M 1:200

osnova prve etaze

M 1:200

1-1 1-1

1-1 1-1

presjek 1-1

M 1:200

2-2

2-2

2-2

2-2

pre

sje

k 2

-2

M 1

:20

0

neue welt school

arhitekt adolf krischanitz

saradnici mark gilbert,eric

red,universal bau ag

lokacija bec,austrija

povrsina 2800m²

projekat 1991-93

izgradnja 1993-94

neue welt school





povrsina 2800m²

projekat 1991-93

izgradnja 1993-94



Pa

ge10

Na slici 5 je prikazan tlocrt prizemlja,čiji sadržaj će se opisati.

Postoje dva glavna ulaza u objekat-jedan namijen hendikepiranoj djeci i osoblju dok je

drugi ulaz za djecu oba uzrasta.Djeca do i od 3 godine su podijeljena po spratovima-

skupne prostorije za mladje su u prizemlju dok su prostorije namijenjene djeci starijoj na

spratu.Vertikalna komunikacija je centralni dio tlocrta.

Objekat u prizemlju sadrži sljedeće prostorije:

• Skupne prostorije:

• 2x 60m2(18 male djece);

• 2x 33m2(10 male djece);

• Sanitarije:

• Garderoba:Duž hodnika ;

• Kuhinja:Prihvatna;

• Trpezarija:24.90m2;

• Prostor više namjena:66m2;

Skupne prostorije su direktno povezane sa hodnikom i solidno uredjenim

sanitarijama,postoji ostava za igračke i direktan kontakt sa vanjskim okruženjem

postignut ogromnim staklenim prozorima bez parapeta.Materijalizacija poda je parket

svijetle boje dok je materijalizacija zidova natur beton.Pregradni zidovi i zidovi sanitarija

su od panela žute boje.Duž hodnika su postavljene garderobe na parapetu male visine

i otvorima visoko postavljenim duž cijelog hodnika,koji dalje vodi prostoru stepenižta koji

je zajednički i osoblju i djeci.

Drugi pristup objektu je rampiran,obzirom da je jednospratni volumen objekta

denivelisan i na visini od +0,65m.Rampe su izlomljene i propisanog nagiba tako da

odgovaraju korisnicima.I ovaj ulaz takodjer vodi u hol sa stepeništem,iz kojeg se pristupa

servisnom dijelu prizemlja i višenamjenskom prostoru.Ovi posljednji prostori su

denivelisani i na koti +0.00m su.To su prihvatna kuhinja u kojoj su smješteni uredjaji za

pripremu brze hrane ili toplih napitaka,trpezarija sjeverno orijentisana i na kraju

višenamjenski prostor najveće tlocrtne površine i već pomenutim vratima za direktan

izlazak vani.I ovi prostori su jednako materijalizirani u podu i zidovima dok se radi o

metalnim prozorima tamne materijalizacije ramova.

Slika 6 – Enterijer prizemnih dijelova objekta- Materijalizacija poda je parket svijetle boje dok je materijalizacija zidova

natur beton.Pregradni zidovi i zidovi sanitarija su od panela zute boje.



Pa

ge11

Slika 7 – Tlocrt prvog srata

Prvi sprat postoji samo u zapadnom volumenu.

Na prvi sprat se pristupa sa stepeništa u hol koji vodi ka prostoriji vaspitača sa

sanitarnom jedinicom i prostorijama za djecu stariju od 3 godine.

Te prostorije se sastoje iz predprostora i četiri skupne prostorije orijentacije sjever i jug.

Karakteristika svih ovih prostorija su otvori koji nemaju parapeta i idu cijelom svijetlom

visinom.

Materijalizacija u enterijeru je jednaka kao i u prizemlju.

Slike 8 i 9 – Fotografije enterijera sprata objekta

osnova prizemlja

M 1:200

osnova prve etaze

M 1:200

1-1 1-1

1-1 1-1

presjek 1-1

M 1:200

2-2

2-2

2-2

2-2

pre

sje

k 2

-2

M 1

:200

neue welt school





povrsina 2800m²

projekat 1991-93

izgradnja 1993-94

neue welt school





povrsina 2800m²

projekat 1991-93

izgradnja 1993-94



Pa

ge12

Istocna fasada

Sjeverna fasada

Zapadna fasada

Juzna fasada

Slike 10,11,12 i 13 – fasade postojeceg objekta.



Pa

ge13

Dio 3

Kritički stav

Nedostaci objekta su mnogobrojni i u najširem smislu daju se podijeliti u dvije grupe:

Funkcionalne;

Estetske;

Sa materijalističkog aspekta funkcionalizma a poštivajući normative za projektovanje

objekata za djecu predškolskog uzrasta postoji nedostatak prostorija:

Vjetrobran-

Direktno se ulazi iz vanjskog prostora u hodnik koji je taman,uzan i predug tako

da pruža nehuman pogled i osjećaj djeci pri samom ulasku u zgradu;

Ulazni prostor-

Uzani i predugi hodnik je preuzeo ulogu hola;

Trijaža I pregled I izolacija oboljelog djeteta-

Obavezan blok prostorija koji je potreban za preventivu i eventualne ljekarske

intervencije.

Administracija-

Koja se u ovom slucaju svela na jednu prostoriju na spratu;

Natkrivena terasa-

Koja bi spajala vanjski dio i skupne prostorije;

Igralište-

Kao nastavak natkrivene terase;

Sa estetskog stanovišta može se reći da objekat ne zadovoljava i najmanje oblikovno

estetske kriterije za oblikovanje objekata za djecu predskolskog uzrasta.“Crna kutija“

djeluje jako odbojno i hladno,sa masivnim zidovima u tamnom malteru i prozorima

velikih površina.Oštre linije o ravne plohe su neukusne a utisak pojačava i drvece velike

visine i zemljište oko objekta.Enterijer je,može se reći,odbojniji i daleko opasniji po

psihičko-socijalni aspekt djece.

Natur beton djeluje odbojno i hladno,neutralno,hrapavo i potpuno parira osnovnoj

potrebi ne samo djeteta nego i čovjeka da se osjeća udobno.Tu su i žuti zidovi koji ne

koheziraju sivom natur betonu.Utisak pojačavaju linijske fluorescentne cijevi po plafonu

koje ispuštaju jaku linijsku svjetlost koja ne može biti adekvatno rasporedjena po

prostoriji.

Pored toga frustrirajuće su i fleksibilne,velike prostorije čija otvorenost i neutralnost je

postala jednodimenzionalna i neupotrebljiva.

I funkcionalni i estetski nedostaci zahtjevaju obimne intervencije koje se u daljnjem

izlaganju dijele na intervencije poštivanjem normativa i intervencije kao rezultat

cjelokupnog istraživanja.



Pa

ge14

Dio 4

Intervencija postivanjem normativa

Ova intervencija se nameće kao logičan nastavak analiziranja datog objekta za djecu

predškolskog uzrasta,a zahtjevala bi intervenciju koja bi donijela funkcionalna i

oblokovno-estetska poboljšanja.

Već je ustanovljeno analiziranjem da objekat posjeduje funkcionelne i estetske

nedostatke.

Funkcionalni nedostaci su vezani uglavnom za prizemlje objekta i za neke sadržaje koji

spajaju enterijer sa eksterijerom.

Obzirom na strukturu konstruktivnog sistema koji je panelni sistem armiranobetonskih

zidova u pravcu sjever-jug,intervencija je moguća ili sjeverne ili južno.

Odabrana su oba pravca.

Slika 14 – tlocrt prizemlja orve intervencije

Ostavljeni su ulazi sa tim da administracija ulazi na istočni ulaz.

Tom ulazu je dodat vjetrobran dubine 220cm,dvokrilna vrata sirine 100cm.Iz tog

vjetrobrana se pristupa holu koji je dobijen proširivanjem hodnika.

Iz toga hola se direktno pristupa prostorijama za trijažu,za pregled i za izolaciju oboljelog

djeteta.Iz trijaže se psistupa garderobi koja je nakon intervencije smještena u prostoriju

koja je pristupačna hodniku.Iza garderobe slijede tri prostorije za administraciju

obdaništa i odgajatelje.Da bi se vratila osvijetljenost hodniku i holu probijen je

osnova prizemlja

M 1:200

1-1 1-1

2-2

2-2

18 djece 18 djece10 djece10 djece

invalidi

osoblje

djeca

radnici

administracija

presjek 1-1

M 1:200

pre

sje

k 2

-2

M 1

:20

0

osnova prve etaze

M 1:200

1-1 1-1

2-2

2-2



Pa

ge15

neprohodni ravni krov i obezbijedjeno zenitalno osvijetljenje materijalizirano

polikarbonom duž cijelog hodnika i hola.

Iz hodnika se takodjer pristupa sanitarnim blokovima.Jedne grupe ovih prostora sa wc

kabinama i umivaonicima zamijenjene su grupom sanitarija sa tuševima tako da su

normativi vezani za sanitarije ispunjeni.

Blok skupnih prostorija je ostavljen i intervencije sa funkcionalnog aspekta nijesu vršene.

Na južnoj strani prizemnog volumena su takodjer izvršene intervencije.Dodata je

natkrivena terasa i igralište koje predstavlja njen kontinuitet ka istoku.Terasa se nastavlja

na sve četiri skupne prostorije i pokrivena je polikarbonom,na visini je od

+0.65m,materijalizirana protukliznim keramičkim pločama i adekvatno ogradjena,sa

stepeništima koje vodi na put i na igralište koje je na istočnoj strani.

Intervencija na spratnom volumenu nije vršena.

Slika 15 – Tlocrt sprata prve intervencije

Na tlocrtu prvog sprata je vidno povećanje površine prizemnog volumena i proširenje

vertikalne komunikacije u vidu rupe koja spaja donju i gornju etažu i omogućava bolju

povezanost prostora.

osnova prve etaze

M 1:200

1-1 1-1

2-2

2-2



Pa

ge16

Estetsko-oblikovna intervencija je vršena u enterijeru i eksterijeru.

Problem natur betona je riješen prefarbanjem u boje koje razaznaju mala djeca-

žutu,crvenu i plavu,sa dodatkom sto više slika,motiva.

Plafonu je dodat specifičan print po natur betonu koji će omogućiti dojam

bezgraničnosti i otvorenosti prostora.

Ostavljena je svijetla materijalizacija poda u parketu.

Slike 16 i 17 – estetska intervencija u enterijeru

Ključ intervencije u eksterijeru je promjena mračne fasade,koja je zamijenjena fasadom

od kamenih ploča sive boje sa profilacijom u obliku razgranatog drveta koja ima

funkciju stapanja sa ambijentom sa neutralnom sivom bojom i stapanje sa okolnim

drvećem.

Slika 18 – Izgled objekta nakon prve intervencije.



Pa

ge17

Slika 19 – Izgled objekta nakon prve intervencije





Pa

ge18

Dio 5

Intervencija kao rezultat cjelokupnog istraživanja

Dijete uči od svoje okoline,od odraslih ljudi,od arhitektonskih objekata koji mu mogu

pružiti ili uskratiti odredjena uživanja i potrebe.Sudbina djeteta je da uši i

istražuje,dodiruje,osjeća materijalni prostor oko sebe koji je svakim trenutkom nešto

novo u njegovom životu i borba neiskustvu.

Zadatak arhitektonskoh objekata namijenjenih ovoj djeci je obezbjedjivanje adekvatnih

uslova za realizaciju aktivnog istraživanja i osvajanja prostora i kreativnog ponašanja i

djelovanja,koji su od krucijalnog značaja za daljnji život i sazrijevanje.

„Svi smo arhitekturu doživjeli i prije nego smo uopšte znali za riječ arhitektura.Korijeni

našeg razumijevanja arihtekture u našim su ranim arhitektonskim iskustvima:naše

sobe,naša kuća,naša ulica,naše selo,naš grad,naš krajolik-rano smo ih

iskusili,nesvjesno,a kasnije smo ih usporedjivali s krajolicima,gradovima i kućama koje su

došle kao nove.Korijeni naseg razumijevanja arhitekture su u našem djetinjstvu,u našoj

mladosti,našoj biografiji“11

Dijete doživljava svijet dvodimenzionalno-svakim pogledom se redaju slike koje izazivaju

uzbudjenje,udivljenje,prepadnutost.Vraćanje tih slika nakon nekoliko godina odraslom

čovjeku upotpunjuje predstavu o stvarima koje nas okružuju.

To „redanje(titranje) slika“12 izaziva pozitivan „šok“ koji motivira dijete za aktivno

istraživanje i osvajanje prostora.

To istraživanje i osvajanje prostora je,čini se,tajna uspjeha objekata za djecu

predškolskog uzrasta u kojemu su djeca sudionici,a ne posmatrači u prostoru.

U skladu sa tim koncipirani su osnovni ciljevi:

• Aktivno istraživanje i osvajanje prostora;

• Socijalizacija djece;

• Nezavršeni prostori;

• Konflikt oprečnih elemenata;

• Koloričnost;

• Prostori povučenosti;

• Prepadnutost;

• Udivljenje;

• Iznenadjenje;

• LED programi;

Svi ovi ciljevi omogućuju neprekidnost aktivnosti i programa,stalne izmjene i

promjene,koji daju prostoima idealnu neutralnost i čistoću koju će kasnije aktivnosti

mijenjati i prilagodjavati sebi(ovdje se ne radi o višefunkcionalnim ogromnim

minimalistickim prostorima koji brzo postaju dosadni djeci).

Neprekidnost aktivnosti i osvajanje prostora imaju jednu zajedničku crtu,ili bolje rečeno

liniju-beskonacnu liniju-Mobius traku.13

Beskonačna linija je trodimenzionalno tijelo koje je doprinijelo koncipiranju,na prvi

pogled kompleksnih,a u stvari potpuno jednostavnih programa i prostora koji

11

Peter Zumthor-“Misliti arhitekturu” 12

Bernad Tschumi-“6 koncepata” 13

Möbius traka,po uzoru na Möbius vrpcu,astronoma i matematičara Augusta Ferdinanda Möbiusa(1790-1868)



Pa

ge19

obilježavaju savremenu arhitekturu i tendencije mladih arhitekata da prostor dobije

potpuno novo značenje14

Slika 22 – Beskonacna linija-Mobius traka

Postoje uspješne realizacije objekata sa beskonačnom linijom u žarištu,koje su postigle

veliki uspjeh sa aspekta i funkcionalnosti i estetičnosti.

Slika 23 – Mobius house(1994-1998)-Amsterdam;Ben van Berkel(UN studio)

Slika 24 – Mercedes-Benz Museum(2003-2006)-Stutgardt;Ben van Berkel(UN studio)

14

Radi se o arhitektima dekonstruktivizma-Peteru Isemanu I Bernardu Tschumiju I njegovim ucenicima Benu van

Berkelu,Carolini Bos,Haniju Rashidu,Lisi Anne Couture,Gregu Lynnu itd..



Pa

ge20

Tlocrt prizemlja:

Slika 25 – Skica prizemlja

Beskonačna linija u vidu denivelisane rampe prožima se kroz cijeli objekat,prelazi

granice njegovog prošlog arhitektonski definisanog prostora i tvori novi.

Ne postoji hijerarhija prostora,nazivi prostora,ograničenost

kvadraturama,hodnicima,holovima,a sve u skladu sa svim onim sto djeca i jesu-

slobodna i maštovita.Ulazi se u jedan prostor koji odmah otvara sve vidike,pruža pogled

na sve prostore i odmah djetetu daje mogućnost izbora-krenuti gore ili dole,lijevo ili

desno?nazad ili naprijed?zavisno od raspoloženja,nasmijanosti ili rasplakanosti,tuge ili

sreće,želje za druženjem ili skrivanjem od ostalih,kišnog ili sunčanog dana.Sve je

izbor,svako kretanje je rezultat same dječije volje i njegovih htijenja.Bitno je da dijete

može u svakom trenutku promijeniti pravac kretanja i mjesto gdje se nalazi,raznim

toboganima,stepenicama,denivelacijama,otvorima.

Redaju se slike iznenadjenja i udivljenja u dječijoj glavi koja sve vidi dvodimenzionalno-

izmjena punoga i praznoga,mračnoga i tamnoga,lakoga i teškoga,ozelenjenog i

betoniranog,definisanog i nedefinisanog,unutrašnjeg i vanjskog prostora.Sve to

pomiješano sa LED screenovima na svakom ćošku,koji informišu dijete,daju mu

upute,uče ga,vaspitaju,smiruju i razdražuju.Tu su i prostori povučenosti-ispod ili iznad



Pa

ge21

beskonačne linije,u mraku ili na svjetlu,primjetni i neprimjetni.Tu su i neutralni prostori u

koji dobijaju smisleno značenje tek korištenjem i mijenjanjem,sadrže pregradne stijenke

ugradjene u plafon baš onako kako su djeca željela,da bi sam kreirala svoje

sklonište,mjesto ručanja,igranja sa drugarima,sanjarenja i maštanja da „negdje iznad

oblaka ipak postoji sunce“.

Beskonačna linija ima jednu susretnu tačku-središte objekta sa vertikalnim

komunikacijama.Dva puta ide na prvi sprat-u jednom slušaju penje se na ravni krov

prvoga prizemnoga kubusa i vodi djecu u novi svijet igre sa zelenim

površinama,arteficijalnim ambijentom,klupama za sjedenje,vanjskim LED screenom koji

je vidljiv i onima u prizemlju,atikom dovoljne visine;u drugom slučaju vodi djecu u prostor

prvog sprata drugog spratnog volumena,gdje djeca prave predah,uživaju gledajući

prekrasni park kroz otvore i zeleći da se sakriju od ostalih.Administracija je smještena na

prvoj etaži.

Slika 26 – Skica prve etaze sa presjekom koji prati denivelacije beskonacne linije.

....“Snaga dobrog projekta je u nama samima i u našoj sposobnosti

opažanja svijeta osjećajem i razumom.

Peter Zumthor



Pa

ge22

Literatura:

Rajka Mandić-Prostor imaginacije;

Časopis Oris;

Peter Zumthor-„Thinking Architecture“

Bernard Tschumi-„Architecture and disjunction“

-„6 Concepts“;

www.wikipedia.com

www.google.com

http://www.wikipedia.com/

http://www.google.com/

Documents

Istrazivacki Rad