KRIVIČNA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA (Glava XVI KZ FBiH) Opće napomene

Pravo na život je apsolutno, prirodno pravo čovjeka ograničeno samo u onim sustavima koji poznaju smrtnu kaznu kao kaznenu sankciju. Pravo na život ispred je svakoga drugoga prava. S njegovim nestankom nestaju i sva druga prava, egzistencija čovjeka. Krivično pravo zaštićuje život čovjeka od njegova početka do kraja.

Život, tjelesni integritet i zdravlje čovjeka objekti su zaštite od općeg društvenog značenja. U svim tim slučajevima štiti se čovječji život ili tjelesni integritet, ili zdravlje u vezi s nekim daljnjim zaštitnim dobrom (političkim, međunarodnim, sigurnosnim i sl.). Unutarnja sistematika krivičnih djela protiv života i tijela može se podijeliti na: 1. djela kojima se štiti život i 2. djela kojima se štiti tjelesni integritet. Nadalje, može se razlikovati: djela s posljedicom ugrožavanja i djela s povredom zaštićenih dobara.

UBISTVO (čl. 166. KZ FBiH) Osnovni oblik k. d. ubistva određen je st. 1. i čini ga „ko usmrti drugog.” Učinitelj može biti svaka osoba. Radnja k. d. određena kao usmrćenje drugog odnosno lišenje života druge osobe. Ubistvo može biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem, ako je propuštena radnja za koju je postojala dužnost na činjenje. Do lišenja života može doći neposrednim djelovanjem samog počinitelja (npr. pucanje iz vatrenog oružja) i na posredan način (podmetanje otrova) itd. Sredstva izvršenja mogu biti fizička (tjelesna snaga, oružje, oruđe, otrov) ili psihička (izazivanje intenzivnog straha ili drugih psihičkih stanja) podobna da prouzrokuju smrt čovjeka. Objekt kprivičnopravne zaštite je ljudski život koji se štiti od rođenja do smrti. Nastupanje smrti je različito ovisno o tome radi li se o biološkoj smrti (stanje u kojem ni jedan dio tijela ili organ nema nikakvu životnu funkciju; o kliničkoj smrti (stanje u kojem dolazi do prestanka rada nekih vitalnih funkcija organizma); prividnoj smrti (stanje cerebralne kome); moždanoj smrti (stanje nastupanja smrti mozga). Danas je općeprihvaćeno da je trenutak nastupanja smrti onaj trenutak kada je došlo do smrti mozga. Posljedica krivičnog djela je smrt osobe koja je lišena života. Između poduzete radnje i nastupjele posljedice mora postojati uzročna veza. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni ili indirektni umišljaj.

2. TEŠKO UBISTVO (čl. 166. st. 2. KZ FBiH)U članku 166. st. 2. sadržani su oblici kvalificiranog ubistva.Teško ili kvalificirano ubistvo postoji u slučaju kada je umišljajno ubistvo počinjeno pod takvim otežavajućim okolnostima da zakon predviđa teže kažnjavanje. Teško ili kvalificirano ubistvo je samo ono koje takvim odredi zakonodavac. U krivičnom zakonu više je teških (kvalificiranih) ubistava koja se mogu sistematizirati prema različitim kriterijima, i to:

1) prema načinu počinjenja: tko drugog liši života na okrutan ili podmukao način; ili pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju; i ako pri tome sa umišljajem dovede u opasnost život još nekih osoba; 2) prema pobudama ili motivima: tko drugog liši života iz koristoljublja, radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih naročito niskih pobuda;3) prema objektu zaštite: tko liši života službenu osobu pri obavljanju poslova javne ili državne sigurnosti i dr.Naravno, kažnjivost kod ovih djela nije samo u objektivnom elementu (da se radi o okrutnom načinu izvršenja, ili da osoba ima neko posebno svojstvo i sl.) već i u subjektivnom tj. da je sve to obuhvaćeno umišljajem, sviješću i htjenjem. Tek u kombinaciji objektivnog i subjektivnog dobijamo punu mjeru teškog zločinačkog sadržaja ovih krivičnih djela.Ukoliko se pri počinjenju jednog krivičnog djela ubistva stekne više kvalifikatornih okolnosti, sud će utvrditi svaku okolnost (ne radi se o stjecaju kaznenih djela, već o stjecaju kvalifikatornih okolnosti) i uzeti ih u obzir pri odmjeravanju kazne.Subjektivna strana kod teških (kvalificiranih) kaznenih djela ubistva uvijek mora biti ispunjena umišljajem. Svaka od okolnosti koja ubistvo čini težim, mora biti dio svijesti počinitelja i on tu okolnost redovno obuhvata svojom voljom, upravo to je ono što on hoće (pobude kao što je koristoljublje, bezobzirna osveta, ali i okrutnost, himbenost kod podmuklog načina izvršenja itd.). Kod ubistva službene osobe svijest mora obuhvatiti ne samo svojstvo objekta njegova napada (službena osoba), već i to da ubija tu osobu pri obavljanju odgovarajućih poslova javne ili državnesigurnosti itd.

PRIVILEGIRANA UBISTVAUbistvo na mah (čl. 167. KZ FBiH)

Neka lišenja života čovjeka s umišljajem zakon izdvaja od ostalih ubistava i to tako da zbog određenih privilegirajućih okolnosti zakon predviđa za njih lakše kazne od kazne propisane za «obično» ubistvo.

U našem pravu nalazimo dva takva kaznena djela: ubistvo na mah i čedomorstvo. U stranom zakonodavstvu nalazimo, ponegdje, kazneno djelo ubistva na zahtjev ili molbu ubijenog, koje se vezuje za pojam eutanazije.

Ovdje se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela - usmrćenju drugoga u pravom smislu riječi, gdje počinitelj postupa s umišljajem koji obuhvaća uzrokovanje smrti čovjeka. Pri tome umišljaj ne obuhvata momenat odbrane, jer počinitelj napada na život drugog čovjeka. Da bi se utvrdilo da li se radi o privilegiranom kaznenom djelu najprije je potrebno točno utvrditi osnovno biće dijela, tj. da nema dvojbe da se radi o usmrćenju drugoga, a slijedeće pitanje koje se javlja je pitanje postojanja uvjeta za privilegiranje. Tada, usmrćenje drugoga za počinitelja ne smije biti jedini izlaz iz situacije, kao ni, po njegovom mišljenju, sredstvo da se spasi napadnuto pravno dobro, već nasuprot mora postojati očita nesrazmjer između

počinjenog djela ubistva i napada, tako da se usmrćenje drugoga ne može označiti nužnim.

Glavna karakteristika ovog kaznenog djela je momenat izazivanja, provokacije, koja se sastoji u napadu ili velikoj uvredi. Pod napadom podrazumijeva se samo napad na tijelo koji još nije dosegao intenzitet tjelesne povrede.

Valja naglasiti da napad ili velike uvrede djeluju privilegirajuće samo onda ako su uzrokovale kod počinitelja jaku razdraženost ili prepast. Između napada i razdraženosti odnosno prepasti mora postojati uzročna veza, tako npr. počinitelj mora biti doveden u razdraženost napadom. Jaka razdraženost predstavlja subjektivni momenat u počinitelju izvan umišljaja koji ima za posljedicu stvaranje posebnog tipa počinitelja zajedno sa normativnim elementom. Posebno je potrebno utvrditi stupanj razdraženosti, jer pod pojmom jaka razdraženost zakon ne podrazumijeva pomućenje svijesti u manjem stupnju, nego stenični afekt koji ograničuje svijest, ali je ne pomućuje. Uvođenjem pojma jaka razdraženost zakon u stvari zahtijeva neki srazmjer između napada odnosno veličine uvrede i razdraženosti, jer se i iz jačine razdraženosti može zaključivati na veličinu uvrede. Pri tome sud najprije utvrđuje postoji li uvreda, a potom veličinu uvrede za koje utvrđenje su odlučni subjektivni momenti tj. jačina razdraženosti. Kada se pokaže velika nesrazmjernost između jake razdraženosti i neznatne uvrede tada je potrebno eliminirati pitanje patološkog afekta (pomućenja svijesti).

Čedomorstvo (čl. 169. KZ FBiH)Ovo djelo zove se tipičnim krivičnim djelom žena (one ga jedino mogu počiniti i u svim statistikama samo žene čine 100 % tih djela). To je, može se reći, jedino «žensko krivično djelo» u kojem mušarci mogu sudjelovati samo kao predlagatelji ili pomagači. Zbog toga o tom djelu na ovom mjestu opširniji povjesni i aktualni prikaz.Ubistvo dijeteta kao kriminalna djelatnost pojavljuje se u povijesti na samom početku klasnog društva. Međutim, i u periodu, kada još nisu postojali vlasnički odnosi i klase, u doba plemenskih zajednica, postojala je ova pojava, ali ona tada nije ulazila u okvire nedozvoljenog i neuobičajenog ponašanja.Kroz povijest srećemo se prvo sa ubistvom dijeteta od strane oca, zatim od strane robovlasnika, pa onda od strane nezakonite majke ili njenih najužih članova obitelji i na kraju subjekt krivičnog djela postaje majka, pod uvjetom da se ubistvo počini za vrijeme porođaja, dok traje poremećaj izazvan porođajem. Prema tome, najsuvremenije postavke zbog kojih se ubistvo dijeteta od strane majke u mnogim zemljama manje ili više privilegira, prebacuju se na čisto biološki teren. Zakonodavac polazi od toga da majka može ubiti svoje dijete za vrijeme porođaja ili neposredno poslije porođaja ako je u momentu počinjenja krivičnog djela bila u stanju poremećaja izazvanog porođajem.

Uzroci čedomorstva kao i svake druge inkriminirane djelatnosti zasnivaju se na čitavom nizu subjektivnih i objektivnih faktora. Subjektivni se nalaze u spletu individualno-biološko strukturiranih osobnosti ličnosti - počinitelja krivičnog djela, a objektivni se nalaze u uvjetima života, u vanjskim faktorima.

PROUZROČENJE SMRTI IZ NEHATA (čl. 168. KZ FBiH)Ovdje se ne radi o privilegiranom krivičnom djelu ubistva, kao što neki smatraju, već o jednom od dvije vrste ubistava koja se razlikuju prema subjektivnom momentu - krivnji.Razlike izmedu krivičnog djela ubistva iz nehata i teške tjelesne povrede s posljedicom smrti je u slijedećem: ubistvo izazvano iz nehata je djelo u cijelosti pokriveno nehatnim oblikom krivnje, dok je drugo navedeno djelo umišljajno u odnosu na tjelesnu povredu, a nehatno u odnosu na smrt.Krivično djelo nehatnog prouzrokovanja smrti može se počiniti i propuštanjem (nečinjenjem), ali samo ukoliko je počinitelj bio dužan, obvezan spriječiti nastupanje smrti. Najčešće su u pitanju povrede pravila dužne pažnje utemeljenih na iskustvu. Moguće je i da nehatno prouzročene smrti proizađe iz skrivljene zablude o biću krivičnog djela, npr. u slučaju lovca koji je ubio drugog lovca misleći da puca npr. u jelena ili skrivljene zablude o okolnostima koje isključuju protupravnost, npr. u slučaju počinitelja koji je zabunom usmrtio najboljeg prijatelja koji mu je noću pokucao na vrata s puškom preko ramena jer je mislio da ga ovaj napada. Prouzročenje smrti iz nehata supsidijarno je k. d. tj. primjenjuje se samo ako nisu ostvarena obilježja nekog drugog k. d. koje u svom biću također sadrži nehatno prouzročenje smrti. Takva su djela koncipirana kao k. d. kod kojih je smrt jedne ili više osoba, ako je prouzročena iz nehata, teža posljedica. Npr. vozač usmrti jednu osobu nepropisnom vožnjom iz nehata, odgovarat će za k. d. izazivanja prometne nesreće, a ne i za prouzročenje smrti iz nehata.U suvremenom društvu nehatna prouzrokovanja smrti su vrlo brojna, a smatra ih se, između ostalog, i cijenom tehnološkog napretka. Prouzročenje smrti iz nehata – «Tko prouzroči smrt drugoga iz nehata, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.»

TEŠKA TJELESNA OZLJEDA (čl. 172. KZ FBiH)Postoji više oblika teške tjelesne ozljede: obična teška tjelesna ozljeda, osobito teška tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda sa smrtnom posljedicom, teška tjelesna ozljeda iz nehata i teška tjelesna ozljeda na mah.U svim slučajevima radi se o organskom ili duševnom oštećenju ili narušavanju tjelesne cjelovitosti ili zdravlja druge osobe neovisno o tome da li je do toga došlo namjerno ili nenamjerno. Radnja krivičnog djela je svaka radnja kojom se teško ozljeđuje tjelesni integritet čovjeka ili se teško narušava njegovo zdravlje. Može biti izvršena činjenjem i nečinjenjem i različitim sredstvima. Sudska medicina dijeli tjelesne ozljede na mehaničke, kemijske, fizičke itd.

Objekt kaznenopravne zaštite je tjelesni integritet čovjeka, odnosno njegovo zdravlje koje se štiti od rođenja do smrti. Objekt napada je čovjek kao živo ljudsko biće od rođenja do smrti pri čemu je nebitno njegovo zdravlje jer to može biti i invalidna osoba i smrtno bolesna osoba. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik djela postoji kad se osnovno djelo učini prema bračnom partneru ili prema osobi sa kojom počinitelj živi u izvanbračnoj zajednici ili prema roditelju svog djeteta s kojim počinitelj živi u zajednici. Ovaj kvalificirani oblik kaznenog djela uveden je radi potpunije zaštite zdravlja i tjelesnog integriteta navedenih pasivnih subjekata.Još teži oblik kvalificiranog djela postoji u slučaju počinjenja osnovnog djela iz rasnih, vjerskih ili nacionalnih pobuda. Tjelesna ozljeda sa smrtnom posljedicom je najteži oblik teške tjelesne ozljede koji je kvalificiran smrtnom posljedicom.

Laka tjelesna ozljeda (čl. 173. KZ FBiH)Ovo krivično djelo čini ko drugoga lako tjelesno ozlijedi ili mu zdravlje lako naruši. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Laka tjelesna ozljeda je svaka ozljeda tjelesnog integriteta ili narušenja zdravlja koje se ne bi moglo podvesti pod težu tjelesnu ozljedu. Posljedica se ogleda u oštećenju tjelesnog integriteta, odnosno prouzročenju bolesti povrijeđene osobe. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela postoji u slučaju da se osnovno djelo učini prema bračnom partneru ili osobi s kojom počinitelj živi u izvanbračnoj zajednici ili prema roditelju djeteta s kojim počinitelj ne živi u zajednici. Ovime se nastoji osigurati potpunija i djelotvornija zaštita zdravlja i tjelesnog integriteta navedenih pasivnih subjekata. Oblik krivnje je umišljaj.Za ovo djelo predviđena je kazna zatvora, a počinitelju se može izreći i sudska opomena ako je djelo izvršeno nakon što je izazvan grubim ponašanjem oštećenog.

Učestvovanje u tuči (čl. 174. KZ FBiH)Djelo čini onaj ko učestvuje u tuči u kojoj je neko usmrćen ili je drugom nanesena teška tjelesna ozljeda. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja se sastoji u učestvovanju u tuči odnosno fizičkom obračunu najmanje tri osobe. Radnju može predstavljati i poticanje i bodrenje onih koji se tuku kao i sprječavanje drugih osoba da prekinu tuču koja je u tijeku. Objektivni uvjet inkriminacije predstavlja okolnost da je neko usmrćen ili da je drugom nenesena teška tjelesna ozljeda. Krivična odgovornost počinitelja postoji nezavisno o tome što on sam nije poduzeo radnju kojom je došlo do lišenja života ili do teškog tjelesnog ozljeđivanja drugog. Za krivičnu

odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest počinitelja o njegovom učešću u fizičkom obračunu sa drugim osobama. Ne smatra se učesnikom u tuči u smislu ovog krivičnog djela osoba koja je stvarno učestvovala u tuči, a koja je bez svoje krivnje bila uvučena u tuču, zatim osoba koja se u toj tuči samo branila, kao ni osoba koja je razdavajala učesnike u tuči. Osoba koja je lišena života ili koja je teško tjelesno ozljeđena ne mora biti neposredni učesnik u tuči, već to može biti i bilo koja osoba koja se slučajno zatekla na mjestu tuče, posmatrač tuče itd.

NEPRUŽANJE POMOĆI (čl. 175. KZ FBiH)Ovo krivično djelo čini ko ne pruži pomoć osobi koja se nalazi u direktnoj životnoj opasnosti, iako je to mogao učiniti bez opasnosti za sebe ili drugog.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba, koja je na osnovi opće građanske dužnosti mogla pružiti pomoć drugoj osobi bez opasnosti za sebe ili za drugoga, a koja to nije učinila. Nepružanje pomoći je pravo kazneno djelo nečinjenja, jer se može počiniti isključivo nečinjenjem, tj. propuštanjem dužne radnje. Objekt kaznenopravne zaštite je život osobe koja se nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti za život. Uzrok te opasnosti nije bitan za postojenje ovog kaznenog djela, jer to može biti radnja neke druge osobe, radnja same ugrožene osobe, ali to može biti i prirodna sila ili opasnost od neke životinje. Za postojanje ovog kaznenog djela bitno je da se ugroženoj osobi objektivno mogla pružiti pomoć, bez opasnosti za sebe ili drugog čime bi se postojeća opasnost otklonila. Ova se okolnost procjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Od počinitelja se traži žrtvovanje u razumnim granicama, ali od njega ne mogu se tražiti radnje kojima bi žrtvovao vlastiti život.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o uskraćivanju pomoći osobi koja se nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti kao i svijest da se to moglo učiniti bez opasnosti za sebe ili drugog.

NAPUŠTANJE NEMOĆNE OSOBE (čl. 176. KZ FBiH)Ovo kazneno djelo čini ko nemoćnu osobu, koja mu je povjerena ili o kojoj se dužan brinuti, ostavi bez pomoći u prilikama opasnim za život i zdravlje.Učinilac ovog krivičnog djela može biti svaka osoba.Radnja kaznenog djela je ostavljanje bez pomoći. Radi se o pravom kaznenom djelu nečinjenja, a obuhvaća sve djelatnosti kojima se uskraćuje pomoć nemoćnoj osobi. Ovo je garantno djelo nečinjenja, jer je počinitelj garant za nepovredivost osobe koja mu je povjerena ili o kojoj se dužan brinuti. Pravni garantni osnov može biti različit, kao npr. zakon prema kojemu su roditelji dužni starati se o maloljetnoj djeci, ili neki pravni posao kao npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju itd.Objekt kaznenopravne zaštite je život, zdravlje i tjelesni integritet nemoćne osobe. Stanje nemoći utvrđuje se u svakom konkretnom slučaju i to prema trenutku napuštanja nemoćne osobe, čime se otklanja odgovornost za eventualno kasnije nastalo stanje nemoći.

Kao pasivni subjekti ovog kaznenog djela najčešće se javljaju mala djeca, nepokretni bolesnici, stare i nemoćne osobe, ali to mogu biti i druge osobe kod kojih je nemoć nastupila kao rezultat iscrpljenosti, gladi, žeđi itd. Posljedica djela je izazivanje konkretne opasnosti za život, tjelesni integritet ili zdravlje nemoćne osobe. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o potrebi pomaganja, odnosno svijest da se ostavljanjem bez pomoći dovodi u opasnost život ili zdravlje nemoćne osobe.Teži oblik ovog djela postoji u slučaju kad osoba ostavljena bez pomoći uslijed toga izgubi život ili bude tako teško povrijeđena da joj je zdravlje teško narušeno.

ULOGA ŽRTVE U POČINJENJU UBISTVAPored izučavanja počinitelja krivičnih djela, viktimologija je ukazala na potrebu izučavanja žrtve i njenog odnosa sa počiniteljem. Ona je ukazala da između delikventa i žrtve postoje bio-psiho-socijalne veze koje stvaraju takav odnos iz kojega proizlazi agresija. Ove interakcije su toliko složene da je često teško odrediti granicu i razlikovati onoga ko nanosi povredu od onoga ko je povrijeđen. Žrtva je aktivni sudionik u izvršenju ubistva zbog čega postoje široke skale interakcije između zločinca i njegove žrtve, kao i različiti tipovi žrtava. Ubistva su najčešće posljedica uzajamnih odnosa počinitelja i žrtve, a ponekad ponašanje žrtve prouzrokuje ubistvo kada su učinilac i žrtva spojeni činom ubijanja, tako da čine kazneno-pravni ili kazneni par.

Velika pažnja u izučavanju ubistava koja vrše žene poklonjena je onim slučajevima kada žena žrtva postaje počinitelj zbog dugogodišnjeg maltretiranja i tiranije od strane muža. Odnos žene ubice i njene žrtve zajedno sa utjecajem koji je žrtva imala na izvršenje ubistva treba promatrati u sklopu ostalih etioloških faktora, prije svega socijalnih faktora i ličnosti žene ubice. U malom broju slučajeva žena izvršava ubistvo u nužnoj obrani, što znači da ponašanje žrtve može predstavljati samo jedan od niza faktora koji uvjetuju počinjenje ubistva.

Za istaknuti je da ubistvo predstavlja složenu društvenu pojavu koju je potrebno suzbijati kako represivnim mjerama, tako i nizom preventivnih mjera. Velika društvena opasnost ubistava zahtijeva na planu prevencije angažiranje mnogih državnih i društvenih tijela i institucija. Osim toga, potrebno je i angažiranje znanosti i znanstvenih saznanja, jer su ubistva kao vrsta krivičnih djela i jedan od oblika ispoljavanja kriminaliteta, predmet izučavanja krivičnog prava i kriminologije. Pored teorijske obrade problema u okviru ovih znanosti, važna su i empirijska istraživanja, koja trebaju bliže ukazati na kriminogene faktore ubistava.

Kao počinitelji k. d. ubistva javljaju se osobe oba spola i njihova društvena opasnost je podjednaka, bez obzira na kvantitativno manji broj žena ubica. Ipak, ženama ubicama u literaturi i istraživanjima nije bila

posvećena dovoljna pažnja, tako da su mnoga pitanja vezana za etiologiju ubistava počinjenih od strane žena, ostala nerazjašnjena.

Motivi ubistva, kao psihološki činitelji koji pokreću na počinjenje ubistva, mogu biti različiti. Kod žena počinitelja k. d. ubistva naročito je zastupljen motiv otklanjanja dugogodišnjeg maltretiranja i zlostavljanja u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, te uklanjanje novorođenog dijeteta koji joj predstavlja teret. U osnovi nekih prevladavajućih motiva bile su emocije (mržnja, ljubomora, netrpeljivost, osveta), a neki motivi su imali za cilj da se ubistvom riješi spor oko stvari ili imovine (imovinskopravni odnosi).

Dakle, za žrtve ubistava počinjenih od strane muškarca, uglavnom je karakteristično da su to rijetko osobe nepoznate počinitelju, a za žrtve žena ubica da su to rijetko osobe izvan braka i obitelji. Najveći doprinos žrtve počinjenju ubistva postoji u slučajevima poremećenih bračnih i obiteljskih odnosa.

Valja reći da se sprečavanje činjenja ubistva još uvijek uglavnom provodi kroz primjenu represivnih mjera, putem strogih kazni predviđenih zakonom. Represivno djelovanje ne daje pozitivne rezultate - strah od kazne zapriječene zakonom potisnut je snažnim motivom da se djelo počini, a stav prema počinjenom djelu ogleda se u priznanju počinjenja krivičnog djela, ali ne i krivnje. KRIVIČNA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA (Glava XVII KZ FBiH)1. Opće napomeneZaštitni objekt krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina su osobne i političke slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava, koja se štite ne samo domaćim zakonodavstvom već i međunarodnim pravnim dokumentima. Sadržaj inkriminacija krivičnih djela počinjenih povredom slobode i prava čovjeka i građanina ima izravno izvorište u odgovarajućim odredbama Ustava i Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine. Univerzalni karakter pitanja sloboda i prava čovjeka i građanina posebno je naglašen u Povelji Organizacije ujedinjenih nacija iz 1945. godine i Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine, te u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, s odgovarajućim protokolima iz 1950 godine. Pored toga danas postoje i djeluju posebna međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava kao što su Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava. U odnosu na ljudska prava krivično pravo ima posebnu ulogu koje propisujući krivična djela određuje one vrijednosti društvene zajednice koje zaslužuju krivičnopravnu zaštitu. Ovu zaštitu krivično pravo ostvaruje sredstvima kojima raspolaže, tj. kaznama odnosno krivičnopravnim sankcijama. Na taj se način zaštićuju ljudska prava oduzimanjem ili ograničavanjem od onih koji su ih zloupotrijebili na račun drugih ljudi, društvenog poretka, sigurnosti itd. Ograničavanjem prava delinkvenata putem krivičnopravnih sankcija omogućava se poštivanje ljudskih prava stvarnih i potencijalnih žrtava krivičnog djela.

Skupina krivičnih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina je vrlo heterogena, sastavljena od nekoliko podskupina krivičnih djela koje su sve povezane istom zaštićenom vrijednosti.

POVREDA RAVNOPRAVNOSTI ČOVJEKA I GRAĐANINA (čl. 177. F BiH)Kazneno djelo čini ko na osnovu razlike u rasi, boji kože, narodnosnoj ili etničkoj pripadnosti, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, spolu, spolnoj sklonosti, jeziku, obrazovanju, društvenom položaju ili socijalnom porijeklu, uskrati ili ograniči građanska prava utvrđena mađunarodnim ugovorom, ustavom, zakonom ili drugim propisom ili općim aktom u Federaciji, ili onaj ko na osnovu takve razlike ili pripadnosti ili kojeg drugog položaja daje pojedincima neopravdane povlastice ili pogodnosti.Počinitelj ovog djela može biti u načelu svaka osoba, ali iz prirode ovog kaznenog djela proizlazi da ga može počiniti samo osoba koja je prema funkciji koju obavlja u mogućnosti da građanima uskrati ili ograniči pravo koje im pripada ili da pojedinim građanima daje povlastice ili pogodnosti.Radnja ovog kaznenog djela može se sastojati u ograničenju odnosno uskraćenju prava građana ili kao davanje pojedincima povlastica koje im ne pripadaju.Kazneno djelo je dovršeno kada je građaninu uskraćeno neko njegovo pravo ili kad je ograničen u korištenju nekog svog prava, odnosno kad je nekom data neopravdana privilegija ili povlastica koja mu ne pripada.Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj.Drugi oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji koja suprotno propisima o ravnopravnoj upotrebi jezika i pisama konstitutivnih naroda i ostalih koji žive na terirotiji Bosne i Hercegovine uskrati ili ograniči građaninu da pri ostvarivanju svojih prava upotrijebi svoj jezik ili pismo.Radnja ovog djela alternativno je određena i to kao uskraćivanje ili ograničavanje građanima prava na upotrebu svog jezika ili pisma koje je u suprotnosti sa propisima o ravnopravnoj upotrebi jezika ili pisma. Djelo je blanketnog karaktera. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o radnjama uskraćivanja ili ograničavanja prava na upotrebu svog jezika ili pisma, zatim svijest o protupravnosti takvog postupanja, kao i svijest o osobnom svojstvu počinitelja tj. da je on službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji.Poseban oblik ovog djela čini službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji koja uskrati ili ograniči pravo građaninu na slobodno zapošljavanje na cijelom području B i H i pod jednakim propisanim uvjetima.Kod ovog djela može biti samo odgovorna ili službena osoba počinitelj i to ona s obzirom na svoj položaj ili funkciju koju obavlja i kao takva ima mogućnost nekom uskratiti ili ograničiti pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uvjetima. Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena svijest da građaninu uskraćuje ili ograničava pravo na slobodno zapošljavanje i pod jednakim uvjetima.

Protupravno oduzimanje slobode (čl. 179. KZ FBiH)Čovjekovu slobodu i osobnu nepovredivost jamče brojne odredbe Ustava, a u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i građanina naglašeno je kako svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Svako ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost osim u slučajevima i u postupku propisanom zakonom (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine). Sloboda čovjeka je među najvećim vrednotama ustavnog poretka države čije se oduzimanje ili ograničavanje zabranjuje osim u slučajevima određenim zakonom o čemu odlučuje sud. Krivično djelo protupravno oduzimanje slobode čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili ga na drugi način liši slobode kretanja.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje, 2. protupravno držanje zatvorenim ili kao 3) lišavanje slobode kretanja na drugi način.Protupravno zatvaranje je svako lišavanje slobode koje nije zasnovano na nekom pravnom osnovu. Držanje drugog zatvorenim pretpostavlja da je pasivni subjekt već bio zatvoren po nekom pravnom osnovu ali se njegovo zatvaranje protupravno produžava (npr. zatvoren i nakon isteka roka na koji je određen pritvor). Lišavanje slobode kretanja na drugi način može biti npr. oduzimanje nekih pomagala koja služe za kretanje.Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje učinjenja, kao i svijest o protupravnosti takvog postupka kojim se druga osoba lišava slobode kretanja.Teži oblik protupravnog lišenja slobode postoji kad je protupravno oduzimanje slobode trajalo duže od trideset dana ili je učinjeno na okrutan način, ili je osobi zbog takvog postupanja narušeno zdravlje ili su nastupjele druge teške posljedice. Najteži oblik protupravnog lišenja slobode postoji u slučaju smrti osobe kojoj je oduzeta sloboda.

OTMICA (čl. 180. KZ F BiH)Ovo krivično djelo čini ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na neki drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja s ciljem da njega ili nekog drugog prisili da nešto učini, ne učini ili trpi.Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba.Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) protupravno zatvaranje neke osobe, 2) držanje neke osobe zatvorenom ili 3) oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja na neki drugi način.To je svaka djelatnost kojom se neka osoba protupravno lišava slobode ili kojom se ograničava u slobodi kretanja, odnosno kojom se protupravno zasniva vlast nad tom osobom. Sredstbva izvršenja mogu biti sila, prijetnja ili obmana.

Počinitelj postupa s određenim ciljem a to ukazuje na njegovu namjeru da se oteta osoba ili neka druga osoba prisili da nešto učini, neučini ili trpi što čini posebno subjektivno obilježje ovog djela. Od protupravnog lišenja slobode otmica se razlikuje upravo po ovom subjektivnom elementu jer se kod ovog djela ne postupa s ciljem prisiljavanja pasivnog subjekta da nešto učini ili neka druga osoba da nešto učini neučini ili trpi. Otmica je sredstvo prisiljavanja na neko činjenje, propuštanje ili trpljenje, tj. ono se i poduzima u namjeri ispunjenja određenih zahtjeva. Otmica je trajno krivično djelo jer traje sve dok se oteta osoba nalazi u vlasti počinitelja djela.Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o radnjama lišavanja slobode i svijest da se to lišavanje čini s ciljem da se oteta osoba ili neke druge osobe prisile na neko činjenje, propuštanje ili trpljenje.Teži oblik otmice čini onaj ko izvrši otmicu djeteta ili maloljetnika ili ko prijeti da će usmrtiti ili teško povrijediti taoca ili ako je otmica učinjena u sastavu grupe ljudi ili organizirane grupe ljudi. Kvalifikatorne okolnosti su: 1) starosna dob pasivnog subjekta, 2) kvalificirana prijetnja radi ostvarenja cilja otmice i 3) počinjenje djela od strane više osoba.Odredbom stavka 3. ovog člana propisuje se mogućnost oslobođenja od kazne ako učinitelj dobrovoljno pusti na slobodu taoca prije nego što je ostvaren cilj radi kojeg je učinjena otmica (prije ispunjenja zahtjeva).

IZNUĐIVANJE ISKAZA (čl. 181. KZ FBiH)Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe upotrijebi: silu, prijetnju ili drugi protupravan način s ciljem iznuđenja iskaza ili koje druge izjave od osumnjičenika, optuženika, svjedoka, vještaka ili koga drugoga.

Učinitelj može biti samo službena osoba i to u vršenju službe. Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1. upotreba

sile, 2. upotreba prijetnje i 3. upotreba nekog drugog protupravnog načina. Sila i prijetnja se javljaju kao sredstvo izvršenja. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o svojstvu izvršitelja, svijest o modalitetu poduzetih radnji izvršenja i svijest o pasivnom subjektu.

Teži oblik djela postoji ako je iznuđivanje iskaza ili izjave praćeno teškim nasiljem ili ako su usljed iznuđenog iskaza nastupile osobito teške posljedice za osumnjičenika ili optuženika u krivičnom postupku. U odnosu na teško nasilje kao kvalificiranu okolnost potreban je umišljaj počinitelja, a u odnosu na osobito teške posljedice za pasivnog subjekta traži se nehat učinitelja.

ZLOSTAVLJANJE U OBAVLJANJU SLUŽBE (čl. 182. KZ FBiH)Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u obavljanju službe drugog zlostavlja, nanosi mu teže tjelesne ili duševne patnje, zastrašuje ga ili vrijeđa. Počinitelj može biti samo službena osoba u obavljanju službe.

Radnja krivičnog djela je alternativno određena kao: 1. zlostavljanje drugog, 2. nanošenje težih tjelesnih ili duševnih patnji drugome, 3. zastrašivanje drugog ili kao 4. vrijeđanje drugog. Zlostavljanje podrazumijeva poduzimanje takvih radnji koje kod pasivnog subjekta uzrokuju određene tjelesne ili duševne patnje slabijeg intenziteta – laka tjelesna povreda – (npr. šamaranje, štipanje, povlačenje za uši, nos, kosu, ili ismijavanje, izrugivanje itd). Nanošenje težih tjelesnih ili duševnih povreda podrazumijeva poduzimanje takvih radnji kojim se teže narušava fizički ili psihički integritet neke osobe (npr. izlaganje velikoj vrućini ili hladnoći, zabranu spavanja, držanje druge osobe u određenom položaju itd.). Zastrašivanje izaziva strah kod pasivnog subjekta, a vrijeđanje može biti verbalno, realno ili simbolično.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora ubuhvatati svijest o osobnom svojstvu učinitelja, svijest o modalitetu radnje učinjenja, te svijest da se zlostavljanje vrši u obavljanju službe.

UGROŽAVANJE SIGURNOSTI (čl. 183. KZ F BiH)Ovo krivično djelo čini ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili ako na taj način izazove uznemirenje građana.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja krivičnog djela sastoji se u upotrebi ozbiljne prijetnje da će se napasti život ili tijelo neke osobe, što predstavlja kvalificiranu prijetnju. Prijetnja može biti izražena usmeno, pisanim putem, ili konkludentnim radnjama. Prijetnja mora biti ozbiljna i objektivno podobna da kod pasivnog subjekta izazove osjećaj straha za život. Za postojanje djela nije potrebno da se prijetnja i ostvari. Posljedica djela sastoji se u uznemirenosti i osjećaju ugroženosti kod pasivnog subjekta. Prijetnja je usmjerena na to da se pasivni subjekt prisili da nešto učini, neučini ili trpi. U slučaju realizacije ovog djela neće postojati ovo djelo već neko drugo djelo kao npr. tjelesna povreda odnosno ubistvo jer je u pitanju prividni idealni stjecaj krivičnih djela. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela podrazumijeva ugrožavanje sigurnosti više osoba prijetnjom da će napasti na život ili tijelo tih osoba ili ako izazove uznemirenje tih građana. Poseban oblik ovog djela čini onaj ko prikradanjem, učestalim praćenjem ili uznemiravanjem na drugi način ugrožava sigurnost bračnog partnera, osobe s kojom živi u izvanbračnoj zajednici, roditelja svog djeteta ili druge osobe s kojom održava ili je održavao bliske veze.Dakle, radnja ovog oblika alternativno je određena kao: 1) prikradanje, 2) učestalo praćenje 3) uznemiravanje na drugi način. Pasivni subjekt je bračni ili izvanbračni partner, roditelj djeteta počinitelja ili je to neka druga osoba s kojom počinitelj održava ili je održavao blisku vezu.

NARUŠAVANJE NEPOVREDIVOSTI DOMA (čl. 184. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno prodre u tuđi dom ili zatvorene prostorije ili se na zahtjev ovlaštenika ne udalji iz tih prostora.

Ovime se štiti nepovredivost doma ili zatvorenih prostorija. Ovom se inkriminacijom štiti pored stana odnosno prostora namjenjenog za stanovanje i drugi prostori koji su u toj funkciji (kamp prikolica, šator, hotelska ili podstanarska soba, brodska kabina itd). Pod zatvorenim prostorom smatraju se one prostorije koje nisu stan s tim da se u njih ne može ući slobodno, kao što su npr. garaže, podrumi, skladišta, tavani, a to su i uredi državnih tijela ili pravnih osoba, njihova skladišta, ograđena dvorišta itd.

Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. Radnja krivičnog djela je alternativno određena i to kao: 1) neovlašteno

prodiranje u tuđi dom ili zatvorene prostorije, ili kao 2. neudaljavanje iz doma ili zatvorenih prostorija na zahtjev ovlaštene osobe. Neovlašteno prodiranje u pravilu podrazumijeva nasilno ulaženje, upotrebu fizičke snage radi otklanjanja fizičkih prepreka ili savladavanja otpora ovlaštene osobe. Ono može biti i nenasilno jer se može izvršiti i na drugi način (upotrebom originalnog ključa do kojeg se došlo na prijevaran način). Kod drugog oblika radnje izvršenja pretpostavlja se da je učinitelj ovlašteno ušao u stan ili zatvorene prostorije, ali se kasnije na zahtjev ovlaštene osobe nije udaljio. Pod ovlaštenom osobom podrazumijeva se npr. vlasnik stana ili zatvorenih prostorija, osoba u urednom statusu podstanara, gost hotelske sobe itd.

Oblik krivnje je umišljaj, a obuhvata svijest o neovlaštenom prodiranju u tuđi stan ili druge zatvorene prostorije, odnosno svijest o neudaljavanju nakon što je takav zahtjev postavila ovlaštena osoba.

Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju ako djelo izvrši službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorne okolnosti su svojstvo učinitelja i okolnost da djelo vrši u obavljanju službe. U odnosu na te okolnosti mora postojati umišljaj učinitelja.

PROTUZAKONITI PRETRES (čl. 185. KZ F BiH)Ovo krivično djelo čini službena osoba koja u vršenju službe protuzakonito izvrši pretresanje stana, prostorija ili osoba.Počinitelj djela može biti samo službena osoba i to samo za vrijeme dok vrši službu. Radnja krivičnog djela sastoji se u protuzakonitom izvršenju pretresa stana, prostorija ili osoba, s tim da se to vrši u obavljanju službe. Objekt radnje je stan, prostorija ili osoba. Pretresanje znači pretraživanje stana, protorija ili osoba.Odredbama Zakona o kaznenom postupku i drugim zakonima decidirano je određeno kada može službena osoba vršiti pretres stana, prostorija ili osoba. Ovdje se radi o protuzakonitom pretresu, što znači da službena osoba u konkretnom slučaju nije ovlaštena poduzeti radnju pretresa, ili to čini na neovlašten način. Za postojanje ovog djela bitno je da se pretres vrši u obavljanju službe.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora obuhvatiti svijest o poduzetoj radnji počinjenja, kao i svijest o protupravnosti poduzete radnje izvršenja, jer je to bitno obilježje ovog krivičnog djela.

POVREDA TAJNOSTI PISMA ILI DRUGE POŠILJKE (čl. 186. KZ FBiH)Ovo kazneno djelo čini onaj ko bez odobrenja otvori tuđe pismo ili kakvo drugo zatvoreno pismo ili pošiljku ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugome preda tuđe pismo, brzojav, zatvoreno pismo ili pošiljku.Počinitelj djela može biti svaka osoba.Ovom se inkriminacijom štiti sloboda i nepovredivost tajnosti pisama i drugih sredstava komuniciranja.Radnja je alternativno određena kao: 1) otvaranje bez odobrenja tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 2) kao povređivanje tajnosti tuđeg pisma ili brzojava ili kakvog drugog zatvorenog pisma ili pošiljke, 3) kao neovlašteno zadržavanje, prikrivanje, uništenje ili predaja navedenog nekom drugom. Predmet djela su: tuđe pismo, brzojav , drugo zatvoreno pismo ili pošiljka koji su zatvoreni, što znači da njihov sadržaj nije vidljiv i ne može se saznati bez otvaranja. Ti predmeti moraju biti tuđi, što znači da nisu adresirani na počinitelja djela. Sam sadržaj pošiljke nije od značaja za postojanje ovog kaznenog djela.Za kaznenu odgvornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o protupravnosti.Poseban oblik ovog djela čini ko neovlašteno prodre u kompjutersku bazu podataka ili te podatke neovlašteno koristi ili ih čini dostupnima drugoj osobi. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja počinjenja je alternativno određena i to: 1) kao neovlašteno prodiranje u kompjutorsku bazu podataka 2) kao neovlašteno korištenje tih podataka, 3) kao činjenje podataka dostupnim drugoj osobi. Za kaznenu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o modalitetu radnje počinjenja, kao i svijest o protupravnosti postupanja tj. o neovlaštenom postupanju.Teži oblik ovog djela čini ko povredi tajnost pisama ili drugih pošiljaka s ciljem pribavljanja za sebe ili drugog protupravne imovinske koristi ili da se drugom nanese šteta. Za krivičnu odgovornost ovog oblika potreban je direktni umišljaj. Daljnji teži oblik ovog djela nastaje ako je to počinila službena osoba u vršenju službe. Kvalifikatorna okolnost je svojstvo počinitelja tj. da se radi o službenoj osobi i okolnost da djelo čini u vršenju službe. Najteži oblik ovog djela postoji ako službena osoba u obavljanju službe počini ovo djelo s ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili da drugom nanese štetu. Za kaznenu odgovornost potreban je direktni umišljaj.

Neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne (čl. 187. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini advokat, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik starateljstva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u vršenju svog zvanja.Objekt krivičnopravne zaštite kod ovog krivičnog djela je pravo pojedinaca na osobnu tajnu, pravo koje se povređuje neovlaštenim otkrivanjem tajne koju je neka od osoba navedenih kao mogući učinitelji ovog krivičnog djela saznala u vršenju svog posla. Objekt krivičnog djela je profesionalna tajna koja je saznata u vršenju svog posla, odnosno zvanja. Otkrivanje mora biti neovlašteno. Ne ostvaruju se obilježja ovog djela ako je tajna otkrivena uz pristanak osobe koja je njenim otkrivanjem ugrožena ili kad postoji zakonska obveza da se saznata tajna otkrije.Za krivičnu odgovornost mora se utvrditi umišljaj koji obuhvata svijest da se otkriva nečija osobna tajna, za koju se saznalo u vršenju poziva, te da se to čini neovlašteno.Odredbom stavka 2. ovog članka zakona propisan je poseban osnov isključenja protupravnosti, kada se radi o otkrivanju tajne u općem društvenom interesu ili u interesu druge osobe koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne. U ovom slučaju radi se o izuzetku od principa čuvanja profesionalne tajne i zaštite privatne svojine koja je saznata u vršenju određenih profesionalnih djelatnosti.

Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje (čl. 188. KZ F BiH)Krivično djelo čini ko putem posebnih naprava bez odobrenja prisluškuje ili zvučno snimi razgovor ili izjavu koja mu nije namjenjena ili omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimljena, ili ko neovlašteno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustavu.Počinitelj djela može biti svaka osoba.Ovom se inkriminacijom štiti sfera privatnosti pojedinaca, odnosno osobno pravo svakoga da se može pouzdati u to da izjava koju je uputio određenoj osobi ili razgovor koji je vodila ne bude dostupan i drugima protiv njene volje.Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to: 1) kao prisluškivanje, 2) kao zvučno snimanje 3) kao omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili zvučno snimana ili 4) kao prisluškivanje ili snimanje tuđe poruke u računalnom sustavu. Prisluškivanje je potajno ili prikriveno slušanje, a zvučno snimanje je tonsko zapisivanje razgovora ili izjave raznim audio uređajima, i to onih razgovora ili izjava koji nisu namijenjeni počinitelju djela. Djelo ne postoji ako je osoba čiji se razgovor snima dala pristanak kao i onda kada postoji neki zakonski osnov kojim je dopušteno u određenim slučajevima da se čini prisluškivanje odnosno zvučno snimanje. Omogućavanje nepozvanoj osobi da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana može se izvršiti na različite načine: usmenim putem, predavanjem transkripata razgovora ili izjava, ili

reproduciranjem tonskog zapisa. Ovaj oblik radnje podrazumijeva da je već izvršeno prisluškivanje odnosno tonsko snimanje.Teži oblik ovog djela postoji ako je neovlašteno prisluškivanje ili tonsko snimanje počinila službena osoba u vršenju službe.

SPREČAVANJE ILI OMETANJE JAVNOG OKUPLJANJA (čl. 190. KZ FBiH)Krivično djelo čini ko uskrati ili omete pravo građana na javno okupljanje. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Ovom inkriminacijom štiti se ustavno pravo građana na okupljanje i održavanje javnih skupova i njihova sloboda sastajanja i okupljanja na javnim skupovima, koji su propisani Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1. uskraćivanje prava građana na javno okupljanje ili 2. ometanje prava građana na javno okupljanje. Uskraćivanje podrazumijeva sprečavanje ili onemogućavanje sazivanja ili održavanja javnog skupa, dok ometanje znači stvaranje teškoća da se sazove javni skup i da se održi.Sredstva sprečavanja u zakonu nisu izričito navedena, ali su to obično primjena sile, ozbiljna prijetnja, obmana, a može biti i upotreba nekog drugog sredstva kao npr. isključenje električne energije, isključenje ozvučenja, skidanje plakata kojim se javni skup oglašava itd.Posljedica krivičnog djela sastoji se u neodržavanju javnog skupa ili u njegovom otežanom održavanju.Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o uskraćivanju ili otežavanju prava građana na javno okupljanje.Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da djelo izvrši službena osoba zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja.

POVREDA PRAVA NA PODNOŠENJE ŽALBI ILI MOLBI (čl. 192. KZ F BiH)Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja zlouporabom svog položaja ili ovlaštenja spriječi drugog da se koristi svojim pravom podnošenja žalbe, molbe, prigovora, predstavke ili pritužbe.Ovom se inkriminacijom štiti pravo čovjeka na podnošenje žalbe ili drugog sredstva koje je zajamčeno ustavom a koja su upravljena protiv odluka kojima se rješava o nekom njegovom pravu ili nekom interesu koji je zasnovan na zakonu.Počinitelj ovog djela može biti samo službena ili odgovorna osoba. To su uglavnom osobe koje obavljaju određene administrativno-tehničke poslove u vezi sa prijemom podnesaka ili u pisarnici suda ili u nekom državnom tijelu.Radnja se sastoji u sprječavanju drugog da koristi svoje pravo na podnošenje žalbe, molbe ili drugog pravnog sredstva ili zahtjeva za ostvarenje prava. Za počinjenje djela potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o tome da se poduzima neka radnja, neki čin, neki postupak kojim druga osoba biva sprječena u ostvarenju svog ustavom zajamčenog prava, zatim

da se to čini zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, što podrazumijeva i svijest o vlastitom osobnom svojstvu, tj. da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.

Nedozvoljeno korištenje osobnih podataka (čl. 193. KZ FBiH)Ovo kazneno djelo čini službena ili odgovorna osoba koja bez pristanka pojedinca protivno zakonskim uvjetima prikuplja, obrađuje ili koristi njegove osobne podatke ili te podatke koristi suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja.Smisao inkriminacije je zaštita intimne sfere ličnosti. Osobni podaci mogu se oprikupljati, obrađivati i koristiti bez pristanka pojedinca samo u uvjetima koji su određeni zakonom. Postupanje protivno zakonskim uvjetima dovodi do kriminalne zone, jer se izvršava ovo kazneno djelo.Počinitelj ovog k. d. može biti samo službena ili odgovorna osoba i to osoba koja je profesionalno obavljajući poslove u prilici da ima uvid u osobne podatke pojedinaca. Radnja kaznenog djela alternativno je određena kao: 1) prikupljanje osobnih podataka, 2) obrađivanje osobnih podataka, 3) korištenje osobnih podataka i 4) korištenje osobnih podataka nekog pojedinca suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja. Protupravnost je jedno od obilježja ovog k. d. jer se svi oblici radnje počinjenja obavljaju bez pristanka ovlaštene osobe, odnosno bez pristanka pojedinca i to najčešće onog na koga se ti podaci odnose. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o nekom od ostvarenih modaliteta radnje počinjenja, zatim svijest o protupravnosti takvog postupka kao i svijest o vlastitom osobnom svojstvu tj da je počinitelj službena ili odgovorna osoba.

POVREDA SLOBODE ODLUČIVANJA BIRAČA (čl. 95. KZ F BIH)Ovo kazneno djelo čini ko silom, ozbiljnom prijetnjom, prinudom, podmićivanjem ili korištenjem njegovog teškog imovinskog stanja ili na drugi način utiče na birača da na izborima za institucije u državi ili prilikom glasanja o opozivu ili na referendumu glasa za ili protiv pojedine liste, pojedinog kandidata, ili da glasa za ili protiv opoziva, za ili protiv prijedloga o kome se odlučuje referendumom.Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba.Radnja se sastoji od utjecaja na birača za opredjeljenje pri glasovanju. Kazneno djelo je dovršeno poduzimanjem bilo koje radnje kojom se izvršava utjecaj na birače. Za kaznenu odgovornost potreban je direktan umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o protuzakonitom utjecaju na slobodu opredjeljenja birača. Teži oblik ovog djela čini ako na slobodu odlučivanja utječe član biračkog odbora ili druga osoba u vršenu povjerene joj dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili referendumom. Kvalifikatorna okolnost odgovornosti je osobno svojstvo počinitelja i okolnost da se djelo vrši u obavljanju povjerene dužnosti u vezi s izborima, glasovanjem ili referendumom.

KRIVIČNA DJELA PROTIV BRAKA, PORODICE ILI MLADEŽI (Glava XX KZ FBiH)1. Opće napomeneBrak i porodica spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, od društvenih odnosa u braku i porodici u velikoj mjeri zavisi kako će se odvijati društveni odnosi u široj društvenoj zajednici.

Zaštitni objekt ove grupe krivičnih djela su brak, porodica i mladež. Brak i porodica pod posebnom su zaštitom društva obzirom da, kako je već istaknuto, spadaju u red najvažnijih društvenih vrijednosti, a pravni odnosi u braku i porodici uređeni su posebnim zakonom.

Krivična djela iz ove glave spadaju u tzv. vlastoručna krivična djela i njihov izvršitelj može biti samo određena osoba. Takav je slučaj npr. kod dvobračnosti, omogućavanja nedozvoljenog braka, zlostavljanja i zapuštanja djeteta ili maloljetnika, povrede porodičnih obveza, izbjegavanja uzdržavanja itd.

Sva krivična djela ove glave mogu se učiniti samo s umišljajem. Kod nekih krivičnih djela pored umišljaja traži se i postojanje koristoljubive namjere.

Pod određenim okolnostima pojedine inkriminacije kao npr. izbjegavanje uzdržavnja gube osnov kažnjivosti ako npr. učinitelj djela ispuni svoju zakonsku obvezu.

Zakonski opisi krivičnih djela iz ove glave koriste se različitim pojmovima iz porodičnog prava što upućuje na zaključak obveze utvrđivanja njihovog značenja prema pojmovnom određenju u porodičnom pravu.

Ova glava sadrži ukupno jedanaest krivičnih djela. Prema užem unutargrupnom objektu krivičnopravne zaštite sva k. d. dijele se na ona protiv braka (dvobračnost i omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka), na djela protiv porodice (promjena porodičnog stanja, povreda porodičnih obveza, nasilje u porodici i izbjegavanje uzdržavanja) i na krivična djela protiv mladeži (izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom, oduzimanje djeteta ili maloljetnika, zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, napuštanje djeteta, sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika).

2. Dvobračnost (čl. 214. KZ FBiH)Krivično djelo čini onaj ko sklopi novi brak iako se u braku već nalazi.

Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od spola, koja sklopi novi brak pod uvjetom da se već nalazi u braku. Radnja k. d. je sklapanje novog braka. Sklapanje braka je pojam koji se određuje prema važećim zakonskim propisima porodičnog zakonodavstva kojima je regulirano sklapanje braka. Tim propisima su uređena pitanja kada se brak smatra sklopljenim, kada je on važeći, kao i kada brak prestaje važiti. Objekt zaštite je monogamni brak muškarca i žene koji se štiti u većini zemalja u

svijetu. Dvobračnost ili bigamija je krivično djelo za čiju je odgovornost potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinitelja o sklapanju novog braka iako se već nalazi u braku.

Drugi oblik ovog krivičnog djela čini onaj ko sklopi brak s osobom za koju zna da se nalazi u braku. Učinitelj ovog djela može biti muška ili ženska osoba koja nije u braku, ali zna da zaključuje brak s osobom koja se već nalazi u braku. I kod ovog oblika k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje, s obzirom na znanje određenih okolnosti vezanih za osobu s kojom se zaključuje brak.

3. Omogućavanje sklapanja nedozvoljenog braka (čl. 215. KZ FBiH)Ovo krivično djelo čini ovlaštena osoba pred kojom se brak sklapa ili matičar koji obavljajući svoju službenu dužnost omogući sklapanje braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim.

Učinitelj ovog krivičnog djela može biti samo službena osoba. Radnja krivičnog djela sastoji se u omogućavanju sklapanja braka koji je po zakonu zabranjen, ništavan ili se smatra nepostojećim. Nedopušten brak je onaj koji je zakonom zabranjen, ništavan ili koji se smatra nepostojećim. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest učinitelja da omogućava sklapanje nedopuštenog braka, kao i svijest da se to čini obavljanjem svoje službene dužnosti.

ODUZIMANJE DJETETA ILI MALOLJETNIKA (čl. 217. KZ FBiH)Ovo kazneno djelo čini ko dijete ili maloljetnika protupravno oduzme: roditelju, usvojitelju, staratelju ili osobi kojoj je povjeren ili ko ga protupravno zadržava ili sprečava da bude s osobom koja ima to pravo ili ko onemogućava izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku.Učinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba. To mogu biti i roditelji u slučaju protupravnog oduzimanja maloljetne osobe od druge osobe kojoj je ona povjerena ili kada onemogućavaju izvršenje izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetnoj osobi. Pasivni subjekt je maloljetna osoba, s tim da to ne može biti maloljetna osoba koja je u braku, jer u tom slučaju ona ima status punoljetne osobe. Radnja krivičnog djela alternativno je određena, i to kao oduzimanje, kao zadržavanje ili sprečavanje maloljetnika da bude kod osobe koja na to ima pravo, odnosno kao onemogućavanje izvršenja izvršne odluke o staranju prema djetetu ili maloljetniku. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o protupravnosti poduzetih radnji izvršenja, jer je protupravnost posebno obilježje ovog krivičnog djela, zatim svijest o starosnoj dobi pasivnog subjekta, kao i svijest o pravnom statusu osoba od kojih se vrši oduzimanje maloljetnika.Teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju da je dijete ili maloljetnik napustio teritoriju Federacije odnosno teritoriju B i H.

Učinitelj koji dobrovoljno preda dijete ili maloljetnika može se osloboditi od kazne. Ova je odredba stimulativnog karaktera i njezin je smisao u tome da se propisivanjem mogućnosti oslobođenja od kazne učinitelj potakne da, nakon počinjenja djela, dobrovoljnom predajom djeteta ili maloljetnika otkloni štetne posljedice.

Promjena porodičnog stanja djeteta (čl. 218. KZ F BiH)Ovo krivično djelo čini ko podmetanjem, zamjenom ili na drugi način promijeni porodično stanje djeteta.Počinitelj krivičnog djela može biti svaka osoba, nezavisno od njenog odnosa prema djetetu, što znači da to može biti i majka djeteta.Radnja se sastoji u promjeni porodičnog stanja djeteta. To podrazumijeva svaku promjenu u pripadnosti djeteta određenoj porodici, koja se može realizirati na različite načine. Tako podmetanje je npr. prikazivanje da je djete rodila žena koja ga nije rodila. Podmetanje može biti ostvareno od strane žene koja je rodila djete a i od druge osobe koja kod te žene stvara zabludu da je ona rodila to dijete. Zamjena je podmetanje ženi koja je rodila jedno djete, djeteta koje je rodila druga žena. Time se mjenja porodični položaj dvoje djece, što podrazumijeva dva djela promjene porodičnog stanja koja su počinjena u stjecaju. Promjena obiteljskog stanja na drugi način obuhvaća sve ostale djelatnosti koje nisu podmetanje ili zamjena.Ovom se inkriminacijom štiti pripadnost djeteta određenoj porodici. Taj status se stječe rođenjem i čine ga porodično ime, prava i dužnosti članova obitelji, pravo nasljeđivanja itd. Djelo je dovršeno čim je nastupila promjena porodičnog stanja djeteta. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji se sastoji u svijesti da se opisanim načinima počinjenja djela mjenja porodično stanje djeteta.

NASILJE U PORODICI (čl. 222. KZ FBiH)Svaki čin ili propust u međusobnoj interakciji i dinamici međusobnih odnosa kojim se drugoj osobi nanosi fizičko ili psihičko zlo, fizičkom ili psihičkom silom, pojedinačno ili kolektivno, podrazumijeva nasilje u obitelji. Ovo krivično djelo pored osnovnog oblika ima i kvalificirane oblike. Krivično djelo čini onaj ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost i psihičko zdravlje člana svoje porodice. Učinitelj djela može biti samo osoba koja je član porodice i koja svoju radnju poduzima prema članu porodice. Učinitelj i pasivni subjekt mogu biti samo članovi porodice. U smislu ovog zakona članovi porodice su bračni i izvanbračni drug, bivši bračni i izvanbračni drug, krvni rođak u ravnoj liniji, usvojitelj i posvojenik, rođak u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno. Radnja učinjenja je alternativno određena i to kao: 1) nasilje, 2) drsko ponašanje i 3) bezobzirno ponašanje. Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj kojim je obuhvaćena svijest o modalitetu radnje učinjenja i svijest o ugrožavanju zaštićenih vrijednosti člana svoje porodice. Teži oblik ovog krivičnog djela postoji kad se k.d. počini

prema članu porodice sa kojim učinitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Drugi teži oblik k. d. postoji ako je pri učinjenju djela upotrebljeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo prikladno za teško ozljeđivanje tijela i za narušavanje zdravlja. Treći kvalificirani oblik djela postoji ako je izvršenjem djela član porodice teško ozljeđen ili je zdravlje teško narušeno, a u pitanju su djeca ili maloljetnici. Četvrti kvalificirani oblik postoji ako je počinjenjem djela nastupila smrt člana porodice. Najteži oblik ovog k. d. čini onaj ko usmrti člana porodice kojeg je prethodno zlostavljao.

IZBJEGAVANJE IZDRŽAVANJA (čl. 223. KZ FBiH)Djelo čini ko izbjegava davanje izdržavanja za osobu koju je na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe sklopljene pred drugim nadležnim tijelom dužan izdržavati. Učinitelj ovog djela je nosilac obveze izdržavanja prema odredbama porodičnog zakonodavstva i to na osnovu izvršne sudske odluke ili izvršne nagodbe koja je sklopljena pred nadležnim organom. Radnja se sastoji u izbjegavanju davanja izdržavanja. To mogu biti različiti oblici činjenja ili nečinjenja s tim da se preko njih privremeno ili trajno onemogućava ispunjenje obveze davanja izdržavanja. To su npr. davanje otkaza, neprihvaćanje zaposlenja, učestalo mjenjanje radnog mjesta, otuđivanje imovine, mjenjanje mjesta prebivanja itd. U svakom konkretnom slučaju utvrđuje se da li neki od ovih oblika predstavlja izbjegavanje izdržavanja. Djelo neće postojati ako nosilac obveze izdržavanja objektivno nije u mogućnosti da daje izdržavanje. Oblik krivnje je umišljaj koji obuhvaća svijest o radnji izbjegavanja izdržavanja i svijest da se to učini uprkos izvršnoj sudskoj odluci odnosno njenom ekvivalentu. Pri izricanju uvjetne osude sud može učinitelju odrediti obvezu urednog plaćanja izdržavanja, kao i da izmiri dospjele obveze. Neispunjenje tih uvjeta moglo bi dovesti do opoziva izrečene uvjetne osude. Zakonom je predviđena mogućnost oslobođenja od kazne učinitelja djela, ako je on svoju obvezu ispunio do okončanja glavne rasprave. Ova odredba je stimulativnog karaktera čiji je cilj poticajno djelovati na učinitelja kako bi otklonio štetne posljedice već počinjenog djela.

KRIVIČNA DJELA PROTIV PODMIĆIVANJA I KRIVIČNA DJELA PROTIV SLUŽBENE I DRUGE DUŽNOSTI (Glava XXXI KZ FBiH)

1. OPĆE NAPOMENE Ovim se krivičnim djelima ugrožavaju ili povređuju različite pravno

zaštićene vrijednosti, kao npr. imovina, osobna prava, osobne slobode isl. Izvršitelji ovih krivičnih djela su službene osobe i ona se najviše izvršavaju u vršenju službene dužnosti. Ugrožavanje ili povreda prava i sloboda drugih osoba ostvaruje se korištenjem, zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja, tj nezakonitim postupanjem službenih osoba.

Dakle, kao učinitelji ovih djela najčešće se pojavljuju službene osobe ili odgovorne osobe povredom svojih službenih dužnosti ili posebnih ovlaštenja. Pojmovi službene ili odgovorne osobe određeni su odredbama čl. 2. st. 3. i 6. KZ. Različite posljedice nastupaju počinjenjem ovih k. d. tako kod nekih posljedica se ogleda u pribavljanju imovinske ili neke druge koristi, ili u nanošenju štete drugom, kod nekih se ogleda u povredi nekog prava. Zajednička posljedica svih ovih k.d. sastoji se u ugrožavanju pravilnog i zakonitog vršenja službenih ili drugih odgovornih dužnosti.

Za ova se k. d. odgovara samo ako su izvršena s umišljajem, obzirom da priroda ovih k. d. predstavlja svjesno i voljno nezakonito postupanje. Jedini izuzetak je k. d. odavanja službene tajne kod kojeg je zakonodavac propisao odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje.

Zajednička karakteristika svih k. d. ove glave je da se ona mogu izvršiti samo u vršenju službe. Ova se k. d. obično klasificiraju na prava i neprava, opća i posebna. Prava k.d. protiv službene dužnosti su ona koja mogu izvršiti samo službene osobe, jer je svojstvo službene osobe njihovo konstututivno obilježje (npr. protupravno oslobađanje osoba lišenih slobode itd.). Neprava su ona k. d. koja mogu izvršiti i službene i neke druge osobe (pronevjera u službi, posluga u službi, protuzakonito posredovanje...)

Opća djela protiv službene dužnosti su ona koja se mogu izvršiti u sklopu svake službe i izvršitelj može biti svaka službena osoba (zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, primanje dara, nesavjestan rad u službi itd.), dok su posebna ona djela koja mogu izvršiti samo određene osobe u vršenju određene službe (npr. protuzakonito oslobađanje osoba lišenih slobode)

2. PRIMANJE DARA I DRUGIH OBLIKA KORISTI (čl. 380. KZ F B iH)Primanje dara ili drugih koristi što se uobičajeno naziva primanje mita, čini službena ili odgovorna osoba uključujući i stranu službenu osobu, koja

zahtjeva ili primi dar ili kakvu drugu korist, ili koja primi obećanje dara ili kakve druge koristi, da u okviru svog ovlaštenja učini nešto što ne bi smjela učiniti ili da ne učini nešto što bi morala učiniti.Učinitelj ovog djela može biti samo službena osoba. Radnja izvršenja ovog k. d. alternativno je određena i sastoji se od: 1) zahtjevanja dara ili kakve druge koristi, 2) primanja dara ili kakve druge koristi, ili 3) primanja obećanja dara ili kakve druge koristi da se u okviru svojih ovlaštenja izvrši radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši radnja koja bi se morala izvršiti. Za postojanje djela bitno je da se radi o službenoj radnji koju izvršitelj poduzima u okviru svoje službene ovlasti. Zahtjevanje može biti učinjeno i usmeno i pisanim putem ili na neki drugi način na koji se jasno stavlja do znanja osobi od koje se traži poklon ili kakva druga korist da će se zbog toga izvršiti radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se neće poduzeti radnja koja bi se morala poduzeti. Svo oblici ove radnje mogu se izvršiti neposredno ili posredno preko neke druge osobe. Posljedica krivičnog djela je ugrožavanje službene dužnosti odnosno službe. Djelo je dovršeno samim poduzimanjem nekog od tri alternativno postavljena oblika radnje izvršenja. Za njegovo postojanje nije bitno da je i izvršeno ono za što se mito zahtjeva, prima ili prihvata obećanje. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvata svijest o radnji izvršenja i svijest o službenim radnjama koje povodom mita trebaju se učiniti ili ne učiniti, kao i svijest o osobnom svojstvu učinitelja koji te radnje treba učiniti ili ne učiniti.Ovom je inkriminacijom propisano obvezno oduzimanje primljenog dara ili imovinske koristi tj. obavezna primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz čl. 78. st. 3. KZ.

3. DAVANJE DARA I DRUGIH OBLIKA KORISTI (čl. 381. KZ F BiH) Krivčno djelo davanja dara ili drugih oblika koristi, koji se uobičajeno naziva davanje mita, čini ko službenoj ili odgovornoj osobi, uključujući i stranu službenu osobu, učini ili obeća dar ili kakvu drugu korist, da u okviru svog ovlaštenja učini što ne bi smjela učiniti ili da ne učini što bi morala učiniti, ili ako posreduje pri ovakvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.

Radnja izvršenja ovog k. d. alternativno je određena i sastoji se u: 1) činjenju kakvog dara ili kakve druge koristi, 2) u obećanju dara ili kakve druge koristi, ili 3) u posredovanju pri ovakvom podmićivanju. Ovaj oblik djela predstavlja pravo aktivno podmićivanje. Svi navedeni oblici radnje izvršenja ovog k. d. imaju za cilj da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti, ili da se ne izvrši radnja koja bi se morala izvršiti. Za postojanje ovog k. d. neophodno je potrebno da se radi o službenoj radnji koja se poduzima u okviru službene ovlasti službene ili odgovorne osobe.

K. djelo je izvršeno samim obećanjem obično davanjem dara u vezi sa izvršenjem nezakonite radnje za njegovo postojanje nije neophodno da je

službena ili odgovorna osoba u vezi s obećanjem ili datim poklonom nešto učinila ili propustila učiniti.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest da se obećava ili daje poklon ili kakva druga imovinska korist službenoj ili odgovornoj osobi ili da se u tome posreduje da bi službena ili odgovorna osoba izvršila nezakonitu radnju ili da ne poduzme zakonitu radnju.

Drugi oblik ovog djela je nepravo aktivno podmićivanje a čini ga ko službenoj ili odgovornoj osobi uključujući i stranu službenu osobu, učini ili obeća dar ili kakvu drugu korist da u okviru svog ovlaštenja, učini što bi morala učiniti ili da ne učini što ne bi smjela učiniti, ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe.

Predviđeno je obavezno oduzimanje primljenog dara ili imovinske koristi tj. obavezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta s napomenom da se, ako su dar ili imovinska korist dati na zahtjev službene ili odgovorne osobe , mogu vratiti davaocu mita.

4. ZLOUPOTREBA POLOŽAJA ILI OVLAŠTENJA (čl. 383. KZ F BiH) Ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekorači granice svoje službene ovlasti ili ne obavi svoje službene dužnosti, i tako pribavi sebi ili drugome kakvu korist, drugome nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog.Dakle, izvršitelj ovog k. d. može biti samo službena ili odgovorna osoba (pojam službene i odgovorne osobe propisan je odredbma čl. 2. stv. 3. i 6. KZ).Radnja učinjenja ovog djela je alternativno određena i može se sastojati: u 1) iskorištavanju službenog položaja ili ovlasti, 2) u prekoračenju granica svoje službene ovlasti ili 3) u nevršenju službene dužnosti.Posljedica djela sastoji se u pribavljanju sebi ili drugome kakve koristi, ili u nanošenju kakve štete drugome, ili u težoj povredi prava drugog. Djelo je dovršeno nastupanjem posljedice. Ako su poduzete neke radnje ali do nastupanja posljedice nije došlo postojat će pokupaj ovog k. d. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik djela postoji u slučaju kad je zloupotrebom službenog položaja ili ovlasti pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM. U odnosu na tu kvalifikatornu okolnost (visina pribavljene imovinske koristi) mora postojati najmanje nehat na strani učinitelja. Najteži oblik ovog kaznenopg djela propisan je st. 3. ovog člana Zakona i postoji u slučaju kad izvršenjem djela pribavljena imovinska korist prelazi 50.000 KM.

5. PRONEVJERA U SLUŽBI (čl. 384. KZ FBiH)Pronevjeru čini onaj ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist prisvoji novac, vrijednosne papire ili druge pokretnine koje su mu povjerene u službi ili uopće na radu.

Učinitelj ovog djela može biti bilo koja službena osoba, kao i neka druga osoba kojoj su po nekom pravnom osnovu povjereni novac, vrijednosni papiri ili druge pokretne stvari.Radnja krivičnog djela sastoji se u prisvajanju pokretnih stvari, tj. novca, vrijednosnih papira ili drugih pokretnih stvari. Suština djela je u zloupotrebi ovlaštenja koja učinitelj ima u odnosu na povjerene stvari.Za ostavrenje bića ovog k. d. potrebno je utvrditi da je prisvajanje novca, papira od vrijednosti ili drugih pokretnih stvari učinjeno s ciljem da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Djelo je dovršeno prisvajanjem navedenih predmeta, ali ono postoji i u slučaju kad nije došlo do pribavljanja protupravne imovinske koristi.Za krivičnu odgovornost potrebaj je umišljaj. Učinitelj mora biti svjestan da prisvaja predmete koji su mu povjereni u službi ili uopće na radu. Pored toga mora se utvrditi da je postupao s ciljem prisvajanja sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist.Teži oblik ovog djela postoji u slučaju pribavljanja imovinske koristi čija vrijednost prelazi 10.000 KM. Kvalifikatorna okolnost je visina pribavljene imovinske koristi za koju mora postojati umišljaj učinitelja da je svjestan da pribavlja veću imovinsku vrijednost. Najteži oblik ovog djela je kad učinitelj izvršenjem pronevjere pribavlja imovinsku korist čija vrijednost prelazi 50.000 KM. I ovdje je kvalifikatorna okolnost visina pribavljene imovinske koristi.

6. POSLUGA U SLUŽBI (čl. 386. KZ F BiH)Krivično djelo posluge u službi čini ko se neovlašteno posluži novcem,

vrijednosnim papirom ili drugim pokretninama koje su mu povjerene u službi, ili uopće na radu ili te stvari drugome da na poslugu.

Učinitelj ovog djela može biti samo osoba u službi ili uopće na radu. Radnja krivičnog djela alternativno je određena i sastoji se u: 1)

posluživanju novcem, vrijednosnim papirima ili drugim pokretnim stvarima ili u 2) neovlaštenom davanju navedenih stvari drugom na poslugu. Posluga je uvijek privremeno uzimanje pokretnih stvari radi njihova korištenja, s namjerom vraćanja bez obzira da li se tim stvarima koristi sam učinitelj djela ili neka druga osoba. Posluga mora biti neovlaštena, što u stvari podrazumijeva njenu protupravnost.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji mora obuhvatiti i svijest da se posluživanje novcem, vrijednosnim papirima ili drugim pokretnim stvarima vrši neovlašteno, tj. protupravno.

7. NESAVJESTAN RAD U SLUŽBI (čl. 387. KZ F BiH)Ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba koja povredom

zakona, drugog propisa ili općeg akta ili propuštanjem dužnosti nadzora, očito nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa zbog toga pravo drugog bude teško povrijeđeno ili nastupi imovinska šteta koja prelazi 1.000 KM.

Učinitelj ovog k. d. može biti samo službena osoba ili odgovorna osoba.

Radnja k. d. određena je kao očito nesavjesno postupanje u vršenju dužnosti. Ova radnja se sastoji u svjesnom kršenju zakona, drugih propisa ilio općeg akta ili u propuštanju dužnosti nadzora. Za postojanje djela nije dovoljno samo neuredno postupanje u službi ili uopće u radu već ono mora biti očito a to je faktično pitanje koje se rješava u svakom konkretnom slučaju. Posljedica k. d. je ugrožavanje pravilnog i zakonitog funkcioniranja službe koje se manifestira u teškoj povredi prava drugog ili prouzrokovanju imovinske štete.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena i svijest o nesavjesnom postupanju kroz povredu zakona, drugog propisa ili općeg akta ili kroz propuštanje dužnog nadzora, kao i svijest da se time ugrožava pravilno i zakonito funkcioniranje službe.

Teži oblik ovog djela postoji ako je usljed nesavjesnog rada u službi došlo do teške povrede prava drugog ili je nastupila imovinska šteta koja prelazi 10.000 KM. U odnosu na ove kvalifikatorne okolnosti mora postojati najmanje nehat učinitelja.

8. ODAVANJE SLUŽBENE TAJNE (čl. 388. KZ F BiH)Ovo krivično djelo čini službena ili odgovorna osoba koja neovlašteno

drugom saopći, preda ili na drugi način učini dostupnim podatke koji su službena tajna ili koja pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda neovlaštenoj osobi.

Ovom se inkriminacijom štite podaci koji predstavljaju službenu tajnu jer se njihovim neovlaštenim saopćavanjem drugima može ugroziti pravilno i efikasno vršenje službe ili se time može ugroziti neki drugi društveni interes.

Predmet radnje su podaci koji predstavljaju službenu tajnu. Prema odredbi čl. 2. st. 24. KZ službenom se tajnom smatraju podaci ili isprave koje su zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležne institucije doneseni na osnosu zakona, proglašeni službenom tajnom.

Učinitelj djela može biti službena ili odgovorna osoba, a može biti i osoba koja je odala tajnu nakon što joj je prestalo svojstvo služebene osobe.

Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) neovlašteno saopćavanje, 2) predaja, 3) činjenje dostupnim na drugi način drugoj osobi podataka koji predstavljaju službenu tajnu ili kao 4) pribavljanje takvih podataka s ciljem da ih se preda neovlaštenoj osobi. Protupravnost je posebno obilježje ovog djela jer se navedene radnje moraju vršiti neovlašteno.

Poseban oblik ovog djela propisan je st. 2. ovog člana zakona koji čini osoba koja s ciljem da neovlašteno upotrijebi navedene podatke nezakonito iskoristi podatke koji se čuvaju kao službena tajna ili osoba koja bez odobrenja te podatke objavi.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o nekom od modaliteta radnje učinjenja, kao i svijest o protupravnosti postupanja.

Teži oblik ovog djela propisan je odredbom st. 3. i postoji u slučaju da je osnovni oblik djela učinjen iz koristoljublja ili u pogledu naročito povjerljivih podataka, ili radi objavljivanja ili korištenja podataka izvan Federacije. Navedene kvalifikatorne okolnosti moraju biti obuhvaćene umišljajem učinitelja.

KRIVIČNA DJELA PROTIV SUSTAVA ELEKTRONSKE OBRADE PODATAKA (Glava XXXII KZ F BiH) 1. Opće napomeneKrivična djela smještena u ovoj glavi Zakona predstavljaju novinu u našem krivičnom zakonodavstvu. Međunarodnopravni osnov inkriminacija iz ove glave je Konvencija Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu koja je usvojena u Budimpešti 23. novembra 2001. godine, a koja je stupila na snagu 1. jula 2004. godine. Krivična djela su u Konvenciji svrstana u četiri grupe: u prvoj grupi su k. d. protiv povjerljivosti, integriteta i dostupnosti kompjuterskih podataka i sistema, gdje spadaju nezakoniti pristup, nezakonito presretanje, ometanje podataka i zloupotreba uređaja; u drugoj grupi su k. d. u vezi sa kompjuterima, gdje spadaju krivotvorenje u vezi s kompjuterima i prijevara u vezi s kompjuterima; treću grupu čine k. d. s obzirom na svoj sadržaj, gdje bi spadala k. d. vezana za dječju pornografiju, dok bi četvrtu grupu činila djela koja se odnose na kršenje autorskih i njima sličnih prava.

2. RAČUNALNO KRIVOTVORENJE (čl. 394. KZ F BiH)Osnov ove inkriminacije sadržan je u odredbi člana 7. Konvencije o kibernetičkom kriminalu kojom je računalno krivotvorenje svrstano u grupu krivičnih djela u vezi sa kompjuterima. Djelo se vrši upotrebom računalnog sistema, a objekt radnje su računalni podaci. Objekt krivičnopravne zaštite je sigurnost i pouzdanost računalnih podataka koji mogu imati učinak na pravne odnose. Ovaj oblik kriivčnog djela čini ko neovlašteno izradi, unese, izmijeni, izbriše ili učini neupotrebljivim računalne podatke ili programe koji imaju vrijednost za pravne odnose, s ciljem da se upotrijebe kao pravi. Učinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba. Radnja učinjenja alternativno je određena i to kao: 1) izrada, 2) unošenje, 3) mjenjanje, 4) brisanje, 5) činjenje neupotrebljivim računalnih podataka ili programa koji imaju vrijednost za pravne odnose ili kao 6) upotreba takvih podataka ili programa. Za postojanje djela bitno je da se radi o podacima koji imaju vrijednost za pravne odnose odnosno koji su pravno relevantni. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik ovog djela propisan je odredbom st. 2. ovog člana i postoji u slučaju kada je krivotvorenje učinjeno u odnosu na računalne podatke ili programe organa javnih službi, javne ustanove, privrednog društva od posebnog javnog

interesa ili je krivotvorenjem prouzrokovana znatna šteta. Zakonsko obilježje “znatna šteta” podrazumijeva imovinsku štetu koja prelazi 15.000 KM. Posebno težak oblik ovog k. d. propisan je st. 3. kojim je obuhvaćena neovlaštena izrada, nabavka, prodaja, posjedovanje ili činjenje drugom pristupačnim posebnih naprava, sredstava, računalnih programa ili računalnih podataka stvorenih ili prilagođenih radi učinjenja računalnog krivotvorenja. Kod ovog oblika k. d. radi se o inkriminaciji pripremnih radnji za izvršenje računalnog krivotvorenja koje predstvaljaju samostalno krivično djelo. St. 4. propisano je obavezno oduzimanje predmeta, posebnih naprava, sredstava, računalnih programa ili podataka kojima je učinjeno k. d. odnosno o obaveznoj primjeni mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz čl. 78. st. 3. KZ.

3. RAČUNALNA PRIJEVARA (čl. 395. KZ F BiH)Osnov ove inkriminacije sadržan je u odredbi člana 8. Konvencije o kibernetičkom kriminalu kojom je predviđena prijevara u vezi s kompjutorom kao posebno krivično djelo. Države članice prihvatile su obvezu da usvoje takva zakonska rješenja kojim će se u nacionalnim krivičnim zakonodavstvima unijeti kao posebno krivično djelo svako bespravno i namjerno nanošenje imovinske štete drugim osobama poduzimanjem bilo kakve djelatnosti kojim bi se ometali funkcioniranje kompjuterskog sustava sa prijevarnom ili drugom nečasnom namjerom da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Krivilno djelo u njegovom osnovnom obliku čini ko neovlašteno unese, ošteti, izmijeni ili prikrije računalni podatak ili program ili na drugi način utiče na ishod elektronske obrade podataka s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist i time drugom prouzrokuje štetu. Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba.Radnja učinjenja sastoji se u neovlaštenom utjecanju na ishod elektronske obrade podataka. To je svaka djelatnost koja je poduzeta bez ovlaštenja koja dovodi do drugačijeg rezultata elektronske obrade podataka od onog koji bi postojao da ta radnja nije poduzeta. U zakonu su najtipičniji primjeri neovlaštenog uticanja na ishod elektronske obrade podataka izričito navedeni unošenje, oštećenje, izmjena ili prikrivanje računalnih podataka ili programa. Da bi se radilo o ovom k. d. potrebno je da su te radnje poduzete s ciljem da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist. Ovo k. d. će postojati neovisvno o tome da li je taj cilj i postignut. Posljedica djela je prouzrokovanje imovinske štete drugom. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj obzirom da se radnja izvršenja poduzima u cilju pribavljanja sebi ili drugom, protupravna imovinska korist. Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je računalnom prijevarom pribavljena imovinska korist koja prelazi 10.000 KM. Odredbom st. 3. ovog člana propisan je najteži oblik djela koji postoji ako je računalnom prijevarom pribavljena imovinska korist koja prelazi 50.000 KM. Za k. odgovornost potrebno je da je učinitelj svjestan da učinjenjem djela pribavlja veliku

imovinsku korist. Lakši oblik računalne prijevare propisan je st. 4. koji je učinjen samo s namjerom da se drugoga ošteti. Učinitelj ovdje ne ide za ostvarenjem imovinske koristi već samo da se drugom nanese neka materijalna ili nematerijalna šteta. Za postojanje djela potrebno je da nastupi posljedica tj. šteta drugome. Za postojanje djela potreban je umišljaj.

4. RAČUNALNA SABOTAŽA (čl. 398. KZ F BiH)Ovom se inkriminacijom štite računalni sustavi i normalno odvijanje tehnološkog procesa računalne obrade podataka u određenim subjektima koji su od posebnog značaja i od posebnog javnog interesa od takvih postupaka koji imaju za cilj da se potpuno onemogući ili barem znatno oteža postupak elektronske obrade podataka.Odredbama čl. 398. propisano je da ovo djelo čini ko unese, izmijeni, izbriše ili prikrije računalni podatak ili program ili se na drugi način umiješa u računalni sustav, ili uništi ili ošteti naprave za elektronsku obradu podataka s ciljem da onemogući ili znatno oteža postupak elektronske obrade podataka značajnim organima vlasti, javnim službama, javnim ustanovama, trgovačkim društvima ili drugim pravnim osobama od posebnog javnog interesa, pa time prouzrokuje štetu u iznosu većem od 500.000 KM.Učinitelj računalne sabotaže može biti svaka osoba, s tim da će to u pravilu biti osoba koja raspolaže određenim znanjima iz oblasti računalne tehnologije.Radnja učinjenja alternativno je određena i to kao: 1) mješanje u računalni sustav posebno navedenih subjekata, ili kao 2) uništenje ili oštećenje njihovih naprava za elektronsku obradu podataka.Kao najtipičnije načine mješanja u računalni sustav zakonodavac je naveo: 1) unošenje, 2) mjenjanje, 3) brisanje, 4) prikrivanje računalnog podatka ili programa a zatim je ostavio mogućnost da se to učini i na bilo koji drugi način. Ovo krivično djelo će postojati samo ako su naprijed navedene radnje učinjenja poduzete u odnosu na računalni sustav odnosno naprave za elektronsku obradu podataka značajnih organa vlasti, javnih službi, javnih ustanova, trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba od posebnog javnog interesa. Osim toga potrebno je da su te radnje poduzete s ciljem da se onemogući ili znatno oteža postupak elektronske obrade podataka navedenih subjekata. Nadalje, da bi postojalo ovo djelo potrebno je da je poduzimanjem nekog od navedenih oblika radnje učinjenja šteta u iznosima većim od 500.000 KM. Ovo se krivično djelo može učiniti samo s direktnim umišljajem.

KRIVIČNA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIH MEĐUNARODNIM PRAVOM

1.Opće napomeneKrivična djela sadržana u ovoj glavi zakona uobičajeno se nazivaju

međunarodnim krivičnim djelima, obzirom da je njihova pojava usko

povezana sa nastankom i razvojem međunarodnog krivičnog prava. Nastanak međunarodnog krivičnog prava seže u drugu polovinu XIX stoljeća kao rezultat nastojanja da se međunarodnim ugovorima utvrde određena pravila ratovanja kojih bi se pridržavale strane koje su u sukobu, a u cilju humanog postupanja kako sa učesnicima u sukobu, tako sa i ostalim neboračkim stanovništvom. Države potpisnice takvih međunarodnih instrumenata preuzele su obvezu da svojim nacionalnim krivičnim zakonodavstvom ili neposrednom primjenom tih instrumenata osiguraju primjenu pravila o postupanju za vrijeme rata ili oružanog sukoba. Na taj se način stvaralo međunarodno krivično parvo kao skup pravila sadržanih u međunarodnim sporazumima i međunarodnim običajima kojima se određuju međunarodna krivična djela kao povrede međunarodnih pravila kojima se napada na međunarodne odnose narušavanja mira, nečovječnim postupanjem u vrijeme rata i mira i drugim napadima na vrijednosti koje su od značaja za cijelu međunarodnu zajednicu. Kao rezultat izgradnje i razvoja međunarodnog krivičnog prava u proteklih sto godina donesen je čitav niz međunarodnih konvencija kojima se određena ponašanja ocjenjuju kao nedopuštena i po međunarodnom pravu nezakonita, uz zahtjev da se kao takva implementiraju u nacionalna krivična zakonodavstva i posebno inkriminiraju kao teška krivična djela.

Većina krivičnih djela iz ove glave zakona blanketnog su karaktera i pojavljuju se kao razni oblici kršenja pravila međunarodnog prava, kao što su svi oblici ratnih zločina, povreda parlamentara, uništavanja kulturnih, historijskih i religioznih spomenika itd. Osnov njihovog inkriminiranja je neki međunarodni instrument, najčešće je međunarodna konvencija, kojom su potpunije određena njihova bića.

Učinitelj ovih krivičnih djela može biti svaka osoba a umišljaj je u pravilu oblik krivnje kod ovih krivičnih djela.

Za ova se krivična djela propisuju stroge kazne. Prema odredbi čl. 19. KZ BiH institut zastarjelosti krivičnog gonjenja i izvršenja kazne ne primjenjuje se u odnosu na neka krivična djela iz ove glave kao što je to slučaj sa genocidom, zločinima protiv čovječnosti, ratnim zločinima, kao ni za ostala krivična djela za koja po međunarodnom pravu tu zastarjelost ne može nastupiti. Osnov takvog rješenja je Konvencija o neprimjenjivosti zakonske zastarjelosti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti iz 1968. godine.

2. TRGOVINA LJUDIMA (čl. 186. KZ BiH)Osnov inkriminacije sadržan je u odredbama Konvencije UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, uz dva dopunska protokola, i to Protokol protiv krijumčarenja imigranata kopnenim, morskim ili zračnim putem i Protokol za sprečavanje, zaustavljanje i kažnjavanje trgovine ljudima, naročito ženama i djecom, koja je usvojena 15. prosinca 2000. godine, a kojoj je BiH članica od 5. veljače 2002. godine. Ovaj oblik k. d. čini ko upotrebom sile ili prijetnjom sile ili drugim oblicima prinude, otmicom prijevarom ili obmanom, zloupotrebom vlasti ili utjecaja ili

položaja bespomoćnosti ili davanjem ili primanjem isplata ili drugih koristi kako bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, vrbuje preveze, preda, sakrije ili primi osobu u svrhu iskorištavanja prostitucije druge osobe, prisilnog rada, usluga, ropstva i sličnog odnosa služenja ili drugog izrabljivanja.Učinitelj može biti svaka osoba.Radnja učinjenja alternativno je određena kao: 1) vrbovanje, 2) prijevoz, 3) predaja, 4) skrivanje i 5) kao primanje osobe u svrhu njenog protupravnog iskorištavanja. Posljedica ovog djela je povreda slobode pasivnog subjekta, i to kako fizičke slobode tako i slobode djelovanja i odlučivanja. Za postojanje ovog djela traži se da je svrha i ostvarena. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj.Teži oblik propisan je st. 2. ovog člana zakona kojeg čini ko vrbuje, preveze, preda, sakrije ili primi dijete ili maloljetnika radi nekog oblika izrabljivanja koji navedeni u osnovnom obliku djela. Kvalifikatorna okolnost je starosna dob pasivnog subjekta pa je smisao ove inkriminacije u pojačanoj zaštiti djece i maloljetnika od djelatnosti izrabljivanja. Najteži oblik propisan je st. 3. ovog člana zakona a čini ga ko organizira ili rukovodi grupom ljudi radi činjenja navedenih oblika trgovine ljudima. Prema odredbi st. 4. ovog člana zakona na postojanje k. d. trgovine ljudima nema nikakavog utjecaja okolnost da li je osoba koja je predmet trgovine pristala na izrabljivanje koje je naznačeno kod ovog krivičnog djela. To znači da pristanak te osobe ne isključuje postojanje djela.

3. NEOVLAŠTENI PROMET OPOJNIM DROGAMA (čl. 195. KZ BiH)Osnov inkriminacija koje su sadržane u odredbama ovog člana je Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci koja je usvojena 19. prosinca 1988., a stupila na snagu 11. novenbra 1990. godine. Bosna i Hercegovina je članica te Konvencije po osnovu sukcesije. Ova Konvencija je donesena i zbog potrebe da se pojačaju i dopune mjere koje su ustanovljene u Jedinstvenoj konvenciji o narkoticima iz 1961. godine, a koja je dopunjena Protokolom o izmjenama i dopunama Jedinstvene konvencije o opojnom drogama i Konvencije o psihotropnim supstancama iz 1971. godine, a koji je usvojen 25. marta 1972. godine. Bosna i Hercegovina je članica tih konvencija po osnovu sukcesije.Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno vrši međunarodnu prodaju ili prijenos ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi ili posreduje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi, ili na drugi način neovlašteno stavlja u međunarodni promet supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim drogama.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja učinjenja djela alternativno je određena i to kao: 1) prodaja, 2) prijenos, 3) nuđenje na prodaju, 4) kupovina radi prodaje, 5) držanje radi prodaje, 6) prevoženje radi prodaje, 7) prenošenje radi prodaje, 8) posredovanje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, 9) slanje, 10) isporučivanje, 11) uvoženje, 12) izvoženje, ili kao

13) neovlašteno stavljanje na drugi način u međunarodni promet supstance ili preparata koji su propisom proglašeni opojnim drogama. Za postojanje djela nužno je da se navedeni oblici radnje poduzimaju neovlašteno tj. protivno odredbama Zakona o proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga. Prema ovom Zakonu ovlašteni promet opojnim drogama je onaj koji se vrši u medicinske, veterinarske, nastavne, laboratorijske i naučne svrhe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim je obuhvaćena i svijest o neovlaštenom postupanju, kao i svijest o objektu radnje. Drugi oblik ovog djela čini ko organizira grupu ljudi radi učinjenja k. d. neovlaštenog prometa opojnim drogama ili ko postane članom takve organizirane grupe ljudi. Odredbom st. 3. ovog člana propisan je poseban oblik ovog k. d. koje čini ko u međunarodnoj transakciji neovlašteno pravi, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu znajući da će biti upotrebljena za proizvodnju opojnih droga. Odredbom st. 4. propisano je da će se oduzeti opojne droge i sredstva za njihovu proizvodnju, što podrazumijeva obligatornu primjenu mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz čl. 74. st. 3. KZ BiH.

KRIVIČNA DJELA POVREDE AUTORSKIH PRAVA (Glava XXI KZ BiH)1. Opće napomene

Ovim se krivičnim djelima povređuju autorska i njima srodna prava. Grupa ima svega pet krivičnih djela, a njihovo uvođenje u naše krivično zakonodavstvo rezultat je nužnosti usklađenja domaćeg krivičnog zakonodavstva sa brojnim međunarodnim instrumentima kojima se države stranke obvezuju da će na krivičnopravnom planu preuzeti odgovarajuće mjere kojima će se osigurati zaštita autorskih prava. Inkriminacije su usklađene sa odredbama domaćeg zakonodavstva koje se odnose na zaštitu autorskih prava i to prije svega sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.

Sva krivična djela iz ove glave zakona su blanketnog karaktera, što znači da je za objašnjenje njihovih osnovnih obilježja potrebno izvršiti uvid u domaće i međunarodne propise koji se odnose na zaštitu autorskih i srodnih prava. U tom smislu na međunarodnom planu su od posebnog značaja Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine koja se u više navrata mjenjala i dopunjavala, zatim Univerzalna konvencija o autorskom pravu usvojena u Parizu 1971. godine, zatim Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radio difuziju (tzv. Rimska konvencija), Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita itd.

Umišljaj je jedini oblik krivnje kod ovih krivičnih djela jer nije predviđena odgovornost za nehatno počinjenje ovih krivičnih djela.

Kod većine ovih krivičnih djela predviđena je obvezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz čl. 74. st. 3. KZ. Izričito je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrebljeni za

počinjenje nekog od ovih k. djela ili koji su nastali njihovim počinjenjem oduzeti i uništiti.

2. ZLOUPOTREBA AUTORSKIH PRAVA (čl. 242. KZ BiH)Ovo krivično djelo u njegovom osnovnom obliku čini osoba koja pod svojim imenom ili imenom drugoga, objavi, prikaže, izvede, prenese, ili na drugi način saopći javnosti tuđe djelo koje se u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini. Dakle, ovom je zakonskom odredbom inkriminirano plagiranje tuđeg autorskog djela. Ovo je djelo blanketnog karaktera jer se inkriminacija mora dopuniti domaćim propisima koji se odnose na ostvarenje i zaštitu autorskih prava, a to je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.Učinitelj djela može bit svaka osoba. Radnja učinjenja djela alternativno je određena i to kao: 1) objavljivanje, 2) prikazivanje, 3) izvođenje, 4) prenošenje, 5) na drugi način saopćavanje javnosti tuđeg autorskog djela pod svojim imenom ili imenom drugog, kao i 6) dozvoljavanje da se to učini.Odredbom st. 2. ovog člana propisan je poseban oblik ovog k. d. kojeg čini ko bez navođenja imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopći javnosti tuđe djelo ili dozvoli da se to učini. Odredbom st. 3. ovog člana propisan je poseban oblik ovog k. d. kojeg čini ko uništi, izobliči, nagrdi ili na drugi način bez dozvole autora izmijeni tuđe djelo. Teži oblik ovog djela postoji ako je njegovim učinjenjem pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete. Pojam “znatna šteta odnosno “znatna imovinska korist” podrazumijeva vrijednost koja prelazi 10.000 KM.

3. NEDOZVOLJENO KORIŠTENJE PRAVA PROIZVOĐAČA ZVUČNE SNIMKE (čl. 244. KZ BiH)Ovo krivično djelo čini ko bez odobrenja proizvođača zvučne snimke emitira, umnoži, izmijeni, neovlašteno stavi u promet, uveze, prenese preko državne granice ili učini dostupnim javnosti. Ovo je djelo blanketnog karaktera što znači da će u praktičnoj primjeni biti nužno njegovu dispoziciju upotpuniti odgovarajućim propisima koji se odnose na prava proizvođača zvučne snimke.Učinitelj djela može biti svaka osoba. Radnja učinjenja alternativno je određena i to kao: 1) emitiranje, 2) direktno ili indirektno umnožavanje zvučne snimke, 3) neovlašteno stavljanje u promet, 4) iznamljivanje, 5) izvoženje, 6) prenošenje preko državne granice i 7) činjenje dostupnim javnosti. Za postojanje djela potrebno je da su navedene radnje poduzete bez odobrenja proizvođača zvučne sminke kad je takvo odobrenje po zakonu potrebno. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj kojim mora biti obuhvaćena i svijest da se nedozvoljeno koriste prava proizvođača zvučne sminke, tj. svijest o protupravnosti.

Kvalificirani oblik ovog djela postoji ako je njihovim učinjenjem pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi odnosno proizrokovanja takave štete. Pojam “znatna šteta odnosno “znatna imovinska korist” podrazumijeva vrijednost koja prelazi 10.000 KM u vrijeme učinjenja. Odredbom st. 4. ovog člana predviđena je obvezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz čl. 74. st. 3. KZ. Izričito je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrebljeni za počinjenje nekog od ovih k. djela ili koji su nastali njihovim počinjenjem, oduzeti i uništiti. 4. NEDOZVOLJENA DISTRIBUCIJA SATELITSKOG SIGNALA (čl. 246. KZ BiH)Ovo krivično djelo čini ko prima enkriptirani satelitski signal koji je dekodiran bez odobrenja njegovog ovlaštenog distrubutera i obavlja daljnju distribuciju takvog signala, ako zna ili mora znati da je takav signal neovlašteno dekodiran. Ovom se inkriminacijom štite prava ovlaštenih distributera enkriptiranog satelitskog signala za prijenos programa, jer se njome sankcionira nedozvoljena distribucija satelitskog signala koji nose programe. I ovo je k. d. blanketnog karaktera. Učinitelj može biti svaka osoba. Radnja učinjenja kumulativno je određena i sastoji se u primanju enkriptiranog satelitskog signala i u daljnoj distribuciji takvog signala. Dakle, samo primanje enkriptiranog satelitskog signala ne predstavlja radnju ovog krivičnog djela već je potrebno za njegovo ostvarenje i da je obavljena daljnja distribucija takvog signala. Za postojanje djela potrebno je da je njegov učinitelj znao ili je morao znati da je satelitski signal neovlašteno dekodiran. To znači da je za odgovornost dovoljan i nehat na strani učinitelja. Kvalificirani oblik ovog djela postoji ako je njihovim učinjenjem pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi odnosno proizrokovanja takave štete. Pojam “znatna šteta odnosno “znatna imovinska korist” podrazumijeva vrijednost koja prelazi 10.000 KM u vrijeme učinjenja.

KRIVIČNA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA BOSNE I HERCEGOVINEOpće napomene

Krivičnim djelima iz ove glave štite se oružane snage Bosne i Hercegovine kao izuzetno važan faktor suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Oružane snage pored inkriminacija iz ove glave, štite se i nekim drugim inkriminacijama koje su sadržane u drugim glavama zakona. To su npr. služba u neprijateljskoj vojsci, podrivanje vojne i odbrambene moći, te špijunaža koja se odnosi na povjerljive vojne podatke. Ta djela su u skupini krivičnih djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, jer je njihov primarni objekt krivičnopravne zaštite ustavom utvrđeno državno i društveno uređenje

Bosne i Hercegovine. Učinitelj najvećeg broja k. d. iz ove glave je vojna osoba. Vojna je osoba profesionalni vojnik, kadet u vojnoj školi i pripadnik rezervnog sastava iz Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, kao i državni službenik i uposlenik na službi u Oružanim snagama BiH i državni službenik i uposlenik koji obnaša službenu dužnost u zapovjednom lancu i nadzoru nad Oružanim snagama BiH, uključujući zamjenike ministra odbrane. Oblik krivnje kod k. d. protiv oružanih snaga u pravilu je umišljaj ali se jedan broj tih k. d. može izvršiti i iz nehata kao što je to npr. slučaj kod povrede stražarske, čuvarske, ophodne ili druge slične službe, nepoduzimanje mjera za zaštitu vojne jedinice i neosiguranja pri vojnim vježbama.

Prema neposrednom objektu krivičnopravne zaštite sva k. d. moguće je klasificirati u nekoliko podgrupa: k. d. neposlušnosti prema pretpostavljenom, odnosno protiv pravila službe i discipline u oružanim snagama; krivična djela kojim se izaziva opasnost za osobe i objekte i kriivčna djela protiv imovine. Postoji i klasifikacija na prava i neprava. Prava su ona čiji izvršitelj može biti samo vojna osoba, a neprava su opća krivična djela koja ako ih počini vojna osoba dobivaju kvalificirani oblik.

PODNOŠENJE NEISTINITIH PRIJAVA I IZVJEŠTAJA (čl. 246.h KZ BiH)Ovo krivično djelo čini vojno lice koje u obavljanju službene dužnosti ili

službe podnese prijavu ili izvještaj neistinitog sadržaja ili u prijavi ili izvještaju prešuti činjenicu koju nije smio prešutjeti, pa zbog toga prouzrokuje teške posljedice za službu ili službu tako ugrozi i time dovede u opasnost život ljudi ili imovinu velike vrijednosti.

Učinitelj ovog djela može biti samo vojna osoba.Radnja krivičnog djela je podnošenje raporta ili izvještaja s neistinitim

sadržajem. Radnja se može ostvariti na dva načina: 1) podnošenjem raporta ili izvještaja s neistinitim sadržajem, i 2) izostavljanje u raportu ili izvještaju neke činjenice koja se nije smjela izostaviti.

Krivično je djelo dovršeno podnošenjem raporta ili izvještaja s neistinitim sadržajem, a posljedica se sastoji u prouzrokovanju teških štetnih posljedica za službu, odnosno u teškom ugrožavanju pravilnog, efikasnog i zakonitog vršenja vojne službe. Zakonsko obilježje “imovina velike vrijednosti” postoji ako se radi o imovini čija vrijednost prelazi 50.000,00 KM.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Teži oblik djela propisan je stavom 2. ovog člana koji postoji ako je

djelo učinjeno podnošenjem izrazito važne prijave ili davanja izvješaja izrazito važnog sadržaja ili su prouzrokovane izrazito štetne posljedice.

Odredbom stava 3. propisana je odgovornost i za nehatno učinjenje ovog oblika djela.

KRIVIČNA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI (Glava XXI KZ FBiH)1. OPĆE NAPOMENE

Krivična djela protiv zdravlja spadaju u grupu općeopasnih krivičnih djela budući su usmjerena uglavnom protiv zdravlja većeg broja ljudi tj. većeg broja individualno neodređenih osoba. Grupni zaštitni objekt ovih krivičnih djela je zdravlje ljudi.

Većina krivičnih djela ove skupine je blanketnog karaktera što znači da se njihovim izvršenjem krše određeni propisi kojima se uređuje određena oblast vezana za zdravlje ljudi. Ti propisi su unutarnji zakonski i podzakonski akti, kao što je to npr. kod prenošenja zarazne bolesti, nepostupanja po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije itd., s napomenom da je dispozicija ponekad pokrivena i međunarodnopravnim instrumenitima zaštite kada je npr. u pitanju neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.

Kvalificirani oblik ovih krivičnih djela nastaje ako izvršenjem osnovnog oblika djela dođe do teže posljedice izražene u teškoj tjelesnoj ozljedi, teškom narušenju zdravlja ili u prouzročenju smrti jedne ili više osoba.

Počinitelj kod nekih kaznenih djela ove skupine može biti svaka osoba, a kod nekih to može biti osoba s određenim svojstvom.

Oblik krivnje je umišljaj s napomenom da je kod nekih i krivičnih djela predviđen i nehat kao npr. kod prenošenja zaraznih bolesti, zapošljavanja osoba oboljelih od zaraznih bolesti, nesavjesnog liječenja, proizvodnje i stavljanja u promet škodljivih namirnica itd.

Krivično gonjenje za ova krivična djela poduzima se po službenoj dužnosti.

PRENOŠENJE ZARAZNE BOLESTI (čl. 225. KZ F B iH)Ovo krivično djelo čini ko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za suzbijanje ili sprečevanje zarazne bolesti kod ljudi, pa uslijed toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti. Zaključuje se kako je prenošenje zarazne bolesti krivično djelo blanketnog karaktera.Počinitelj djela može biti svaka osoba a to je u pravilu osoba koja je dužna postupati po određenim propisima, uputama, naredbama kojim nadležni državni organ nalaže određene aktivnosti.Radnja krivičnog djela određena je kao nečinjenje, a sastoji se u nepostupanju u skladu s propisima ili naredbama ovlaštenih tijela zdravstvene službe. Međutim, radnja može biti obuhvaćena i različitim činjenjem. Činjenje podrazumijeva postupanje protivno propisima ili naredbama, a nečinjenje znači nepoduzimanje propisanih ili naređenih mjera. Propisi ili naredbe obuhvaćaju preglede, dezinfekciju, izdvajanje bolesnika ili druge mjere kao npr. zabrana ili ograničenje kretanja ljudi, zabrana okupljanja, obavezno prijavljivanje slučajeva zarazne bolesti itd.

Posljedica je izazivanje opasnosti od širenja zarazne bolesti, pri čemu radnja i posljedica moraju biti uzročno-posljedično povezane, a djelo je dovršeno tek kad je došlo do nastupanja neke od navedenih posljedica. Radi se o stvarnoj i konkretnoj opasnosti kao obilježju djela koja se mora u svakom konkretnom slučaju dokazati. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se ne postupa po određenom propisu ili naredbi, da učinitelj zna da je svojim postupkom izazvao opasnost od širenja zarazne bolesti. Ovo se djelo kažnjava i za nehat kako je to propisano st. 3. ovog člana Zakona.Teži oblik ovog djela postoji u slučaju da nepostupanjem po propisima ili naredbama nadležnog organa zdravstvene službe dođe do opasnosti prenošenja zaraznih bolesti sa životinja na ljude (bjesnilo ili trihinoza).Oblik krivnje je umišljaj i nehat.

3. NESAVJESNO LIJEČENJE (čl. 229. KZ F BiH)

Kriivčno djelo čini doktor medicine ilio doktor stomatologije koji obavljajući svoju aktivnost primijeni očito neprikladno sredstvo ili očito neprikladan način liječenja ili ne primijeni odgovarajuće higijenske mjere, pa time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja neke osobe.Dakle, počinitelj ovog djela može biti samo liječnik, osoba sa diplomom medicinsog fakulteta odnosno stomatološkog fakulteta ako je to stomatolog - osoba koja pruža liječničku pomoć.

Radnja je alternativno određena i to kao primjena očito neprikladnog sredstva liječenja, očito neprikladnog načina liječenja, te kao neprimjenjivanje odgovarajućih higijenskih mjera pri pružanju liječničke pomoći. Te radnje mogu obuhvatiti različite oblike činjenja i nečinjenja. O kojim se neprikladnim sredstvima i načinu liječenja radi procjenjuje se u svakom slučaju posebno uz odgovarajuću pomoć vještaka medicinske struke.

Nesavjesno liječenje je k. d. koje spada u delikte povrede, jer obuhvaća i nastupanje određene posljedice koja se ogleda u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe. Objekt radnje je druga osoba tj. pacijent pri čemu je nebitno da li je ta druga osoba bolesna ili zdrava.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat. Za umišljaj se traži da je počinitelj bio svjestan nesavjesnosti svojih postupaka odnosno da je svjestan da postupa na način koji odudara od općeprihvaćenih profesionalnih pravila s tim da to on hoće ili na to pristaje. Traži se da je svjestan posljedice koja može nastupiti i time prouzročiti pogoršanje zdravstvenog stanja osobe kojoj pruža liječničku pomoć pa to hoće ili na to pristaje.

Krivnja se određuje u odnosu na poštivanje pravila medicinske struke i kad se radi o nehatnom počinjenju djela, jer se nehat mora utvrditi i u odnosu na radnju počinjenja i u odnosu na posljedicu. Nesavjesnost se kod ovog oblika krivnje nalazi u samopouzdanju, samouvjerenosti i lakomislenosti što upućuje na zanemarivanje minimalnih zahtjeva za razboritim i opreznim ponašanjem.

Počinitelj ovog djela može biti svaki zdravstveni djelatnik a to je osoba koja učestvuje u pružanju medicinske pomoći koja ima obavezu poštivanja moralnih i etičkih načela koja važe u medinskoj struci (medicinske sestre, medicinski tehničari).

Posljedica se sastoji u prouzrokovanju pogoršanja zdravstvenog stanja neke osobe. Djelo je dovršeno kad je uslijed nesavjesnog postupanja pri pružanju medicinske pomoći došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pasivnog subjekta. I ovaj oblik djela spada u delikte povrede.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj ili nehat.

4. SAMOVOLJNO LIJEČENJE (čl. 230. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini onaj ko drugog bez njegovog pristanka liječi. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba što znači da to može biti i osoba koja se ne bavi liječenjem kao npr. nadriliječnik, a može biti i liječnik i drugi zdravstveni radnik kojima je liječenje ili pružanje medicinske pomoći profesionalno zanimanje.

Radnja je određena kao liječenje druge osobe bez njezinog pristanka, pri čemu je nebitno je li ta pomoć pružena uz sva pravila medicinske struke odnosno je li zahvat bio uspješan ili neuspješan. Ovdje se radi o poduzimanju neke djelatnosti koja je protivna slobodi čovjeka, jer niko nema pravo da drugog liječi bez njegova izričita pristanka, a pogotovo protiv jasno izražene volje takve osobe. Dakle, tek pristanak drugog na liječenje isključuje protupravnost djela.

Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj koji obuhvaća svijest da se druga osoba liječi bez njezinog pristanka. Teži oblik ovog djela čini doktor medicine ili stomatologije koji poduzme kirurški zahvat ili drugi medinski zahvat bez njegovog izričitog i valjanog pisanog pristanka. Počinitelj djela u ovom slučaju može biti samo doktor medicine ili doktor stomatologije.

Za postojanje ovog djela nebitno je li zahvat učinjen lege artis, tj. prema pravilima medicinske sruke kao i da je zahvat rezultirao poboljašanjem zdravlja pacijenta.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest da se poduzima kirurški zahvat bez valjanog pisanog pristanka.

Odredbom st. 3. ovog članka propisano je da nema krivičnog djela ako je zahvat poduzet prema osobi koja nije pri svjesti ili je nesposobna za rasuđivanje a nije dostupan član obitelji ili zakonski zastupnik, a odgodom liječenja bio bi ugrožen život te osobe. Ovdje se radi o posebnom osnovu isključenja protupravnosti koji dovodi do isključenja postojanja krivičnog djela iako je liječenje, kirurški zahvat ili drugi medicinski zahvat poduzet bez pristanka pasivnog subjekta.

5. NEPRUŽANJE MEDICINSKE POMOĆI (čl. 232. KZ FBiH)

Ovo krivično djelo čini doktor medicine, doktor stomatologije ili drugi zdravstveni djelatnik koji ne pruži neodgodivu medicinsku pomoć osobi kojoj je takva pomoć potrebna, iako je svjestan ili je mogao biti svjestan da zbog toga može teško narušiti zdravlje ili smrt te osobe.

Počinitelj ovog djela može biti samo doktor medicine ili drugi zdravstveni djelatnik.

Radnja krivičnog djela sastoji se u nepružanju neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je takva pomoć potrebna. Radnja je nečinjenje koje može obuhvatiti različite oblike, kao npr. odbijanje pružanja medicinske pomoći, uskraćivanje one pomoći koja je izvan djelokruga rada konkretnog liječnika, neodazivanje pozivu na liječničku pomoć, neupućivanje hitnom službom druge osobe kojoj je potrebna ta pomoć u drugu zdravstvenu ustanovu, udaljavanje od mjesta događaja itd. Za postojanje ovog djela traži se potreba hitne neodgodive pomoći tj. one pomoći koja se u konkretnoj situaciji nameće kao hitna i čijim izostankom može doći do ugrožavanja zdravlja pacijenta. Sadržaj medicinske pomoći zavisi od svih okolnosti konkretnog slučaja kao i od mogućnosti liječnika da pruži pomoć u toj situaciji. Ovo će djelo postojati i u slučaju kada je pružena pomoć, ali nije onakva kakva je bila potrebna.

Djelo je dovršeno ne poduzimanjem dužne radnje. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest o nepružanju neodgodive medicinske pomoći osobi kojoj je ta pomoć potrebna, i svijest da uslijed toga može nastupiti teško narušenje zdravlja ili smrt te osobe.

NADRILIJEČNIŠTVO (čl. 233. KZ F BiH)

Krivično djelo čini ko se, nemajući propisanu stručnu spremu, neovlašteno bavi liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću.

Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba koja nema propisanu stručnu spremu za bavljenjem liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. U praksi su to najčešće farmaceuti, studenti medicine, medicinski tehničari, babice itd. Ratio legis ove inkriminacije je u sprečavanju neovlaštenog bavljenja liječenjem ili bavljenja drugom zdravstvenom djelatnošću od strane osoba koje nemaju odgovarajuću stručnu spremu.

Radnja krivičnog djela određena je kao neovlašteno bavljenje liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću. Pod liječenjem se podrazumijeva poduzimanje različitih postupaka dijagnosticiranja neke bolesti i određivanje različitih terapeutskih mjera i postupaka kako bi se bolest izliječila ili zaliječila. Utvrđivanje dijagnoze i određivanje terapije ovlašteno mogu vršiti samo liječnici, odnosno stomatolozi. Druga zdravstvena djelatnost obuhvaća sve ostale zdravstvene postupke koji se ne smatraju liječenjem, kao što su npr. privremeno saniranje prijeloma noge ili ruke, vađenje zuba, pomaganje porodilji pri porođaju itd. Bavljenje podrazumijeva višekratno ponavljanje radnje izvršenja. Ovo krivično djelo može postojati u slučaju jednokratnog poduzimanja radnje izvršenja, ukoliko se kod počinitelja uoči spremnost na ponavljanje činjenja, ali se to mora posebno dokazati.

Posljedica ovog djela je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Djelo će postojati neovisno o tome da li je poduzetim radnjama nanesena šteta za zdravlje neke osobe ili su te radnje za nju bile korisne jer su dovele do poboljšanja njenog zdravstvenog stanja. Razlog ovakvog zakonskog određenja je u tome što se opravdano polazi od pretpostavke da svi postupci liječenja ili druge zdravstvene djelatnosti koji se poduzimaju od osoba koje nemaju propisanu stručnu spremu u stvari predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o neovlaštenom bavljenju liječenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošću, odnosno svijest da se to čini bez propisane stručne spreme.

NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA (čl. 238. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini onaj ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini, ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke koje su propisom proglašene opojnim drogama.

Ovo je krivično djelo blanketnog karaktera. Učinitelj može biti svaka osoba.

Radnja k. d. alternativno je određena i to kao proizvodnja, prerada, prodaja, nuđenje na prodaju opojnih droga, kupovina radi prodaje, držanje ili prenošenje ili kao posredovanje u prodaji ili kupovini, kao i svako drugo neovlašteno stavljanje u promet opojnih droga.

Predmet ovog k. d. su materije ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Opojnim drogama smatraju se supstance prirodnog ili sintetičkog porijekla čijom se upotrebom mogu stvoriti stanja ovisnosti koja mogu izazvati oštećenja zdravlja ili na drugi način ugroziti ljudski integritet u fizičkom, psihičkom ili socijalnom smislu. Objekt krivičnopravne zaštite je zdravlje ljudi. Posljedica krivičnog djela je apstraktna opasnost za zdravlje ljudi. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.

Teži oblik ovog djela čini onaj ko organizira grupu ljudi u cilju počinjenja ovog djela ili onaj ko postane članom takve organizirane grupe ljudi. Pod grupom ljudi u navedenom smislu podrazumijeva se udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u počinjenju krivičnog djela. Dakle, radi se o grupi ljudi koja je formirana, a nije nastala spontano gdje organiziranje pretpostavlja postojanje dogovora između pripadnika grupe međusobno ili između organizatora i svakog pojedinog člana grupe.

Stavom 3. ovog člana propisan je oblik k. d. u kojem su inkriminirane određene pripremne radnje, odnosno pomagačke radnje za osnovni oblik djela i to kao samostalno krivično djelo. Ovaj oblik k. d. čini ko neovlašteno izrađuje, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili

supstancu za koje zna da su namijenjene proizvodnji opojnih droga. Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja alternativno je određena i ima više oblika, a to su neovlašteno pravljenje, nabavljanje, posredovanje ili davanje na upotrebu opreme, materijala ili supstanci za koje počinitelj djela zna da su namijenjeni za proizvodnju opojnih droga. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Odredbom st. 4. ovog člana propisano je obvezno oduzimanje opojnih droga sredstava za njihovo spravljanje.

KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE, POSLOVANJA i SIGURNOSTI PLATNOG PROMETA (Glava XXII KZ F BiH)

1. Opće napomene

Krivična djela protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa su djela protiv društvenih odnosa u privredi. Grupni zaštitini objekt krivičnih djela iz ove skupine je privredni sistem, privredno poslovanje, sigurnost platnog prometa i uopće odnosi u privredi.

Kao počinitelji ovih djela mogu se pojaviti različiti subjekti. Kod nekih k. d. to može biti svaka osoba a kod nekih to može biti samo osoba sa određenim svojstvima. To su najčešće osobe na odgovornim radnim mjestima, kao npr. kod k. d. nesavjesnog poslovanja u privredi, prouzrokovanju stečaja, oštećenja povjerilaca itd., ali to mogu biti i osobe zastupnici ili predstavnici pravne osobe kao kod k. d. sklapanja štetnog ugovora.

Kod ovih k. d. umišljaj je jedini oblik krivnje. Kod nekih iz ove skupine k. d. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta kao npr. kod krivotvorenja novca, znakova za vrijednost, krivotvorenja vrijednosnih papira, nedozvoljene trgovine, nedozvoljene proizvodnje isl.

Kod nekih k. d. postoji i posebno subjektivno obilježje, a to je postupanje s određenim ciljem, kao npr. da se sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist kao što je kod izrade lažne bilance ili kod prijevare u privrednom poslovanju...

NESAVJESNO PRIVREDNO POSLOVANJE (čl. 242. KZ F BiH)

Ovo k. d. čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja kršenjem zakona ili drugog propisa očito nesavjesno posluje i time prouzroči znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi.

Ovo je k. d. blanketnog karaktera. Počinitelj ovog djela može biti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi. (Pojam odgovorne osobe određen je u čl. 2. st. 6. KZ FBiH).

Radnja krivičnog djela sastoji se u očito nesavjesnom poslovanju. Ona se tumači ekstenzivno i može obuhvatiti različite oblike činjenja, odnosno nečinjenja, tj. propuštanja dužnog nadzora. Očito nesavjesno postupanje podrazumijeva veći stepen neurednosti ili nebrige odgovorne osobe koji prelazi običnu neurednost ili nebrigu, tako da je za svakog ko poznaje to poslovanje ono nesavjesno već na prvi pogled.

Posljedica takvog postupanja je prouzročenje znatne imovinske štete pravnoj osobi nesavjesnim poslovanjem počinitelja.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest počinitelja o njegovom osobnom svojstvu, tj. svijest o tome da je on odgovorna osoba u pravnoj osobi, zatim svijest o radnji počinjenja tj. o očito nesavjesnom poslovanju, odnosno svijest da to čini kršenjem zakona ili drugog propisa, kao i svijest o mogućnosti nastupanja imovinske štete za tu pravnu osobu.

Teži oblik djela propisan je st. 2. ovoga člana koji postoji u slučaju ako počinjenjem osnovnog oblika djela dođe do prinudne likvidacije ili stečaja pravne osobe. Djelo je kvalificirano težim posljedicama u odnosu na pravnu osobu, s tim da u odnosu na te teže posljedice treba da postoji nehat počinitelja.

PROUZROKOVANJE STEČAJA (čl. 243. KZ F BiH)

Osnovni oblik ovog djela čini onaj ko znajući za svoju prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje, prekomjerno troši, otuđuje imovinu u bescjenje, lakomisleno koristi i daje zajmove, sklopi posao s nesposobnima za plaćanje, propusti pravovremeno naplatiti svoje tražbine ili na drugi način umanji svoju imovinu, uz istovremenu obustavu naplaćivanja svojih tražbina s ciljem da smanji buduću stečajnu masu.

Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba, ali je to prema smislu zakona osoba koja odgovora za svoju prezaduženost ili insolventnost, tj. nesposobnost za plaćanje. To može biti fizička osoba nad čijom imovinom se može provesti stečajni postupak, sto je slučaj sa imovinom tzv. dužnika pojedinca, kao što su trgovci pojedinci ili obrtnici.

Radnja krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati u slijedećim djelatnostima: 1) u prekomjernom trošenju sredstava, 2) u otuđenju imovine u bescjenje, 3) u preuzimanju nesrazmjernih obaveza, 4) u lakomislenom korištenju ili davanju zajmova, 5) u sklapanju posla sa osobom nesposobnom za plaćanje, 6) u propuštanju blagovremenog naplaćivanja svojih tražbina ili 7) u svakom drugom ponašanju koje je u suprotnosti s urednim privređivanjem. Poduzimanje neke od navedenih radnji dovest će do počinjenja ovog krivičnog djela kad se poduzimaju u određenom trenutku, a to je kad je počinitelj prezadužen ili je postao nesposoban za plaćanje tj. insolventan. Insolventnost podrazumijeva trajniju nemogućnost ispunjenja dospjelih obaveza, a ne zastoj u plaćanju koji je kratkotrajan i prolazan. Za postojanje ovog djela nadalje potrebno je da je počinitelj svjestan svoje prezaduženosti odnosno nesposobnosti za plaćanje u trenutku poduzimanja nekog od navedenih oblika radnje.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji treba prije svega obuhvatiti svijest tj. znanje o vlastitoj prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, zatim svijest o poduzimanju neke radnje koja dovodi do umanjenja imovine kao i svijest da se to čini radi ostvarenja određenog cilja, a to je da se umanji buduća stečajna masa.

LAŽNI STEČAJ (čl. 244. KZ F BiH)

Ovo je novo krivično djelo u našem krivičnom zakonodavstvu, a rezultat je velikih promjena do kojih je došlo u privredi zemlje a što se najjasnije ogleda u procesu privatizacije privrednih subjekata i stvaranju potpuno novih subjekata.

Ovo k. d. ima dva oblika: osnovni oblik u kojem su obuhvaćene raznovrsne djelatnosti koje dovode ili mogu dovesti do stečaja, i teži oblik zbog teških posljedica do kojih dolazi počinjenjem djela.

Ovo krivično djelo čini ko u cilju izbjegavanja plaćanja svojih obaveza, prividnim ili stvarnim umanjenjem svoje imovine prouzrokuje stečaj tako što: 1) cijelu ili dio imovine prividno prikrije, ispod tržišne vrijednosti proda,

besplatno ustupi ili uništi, 2) zaključi fiktivne ugovore o dugu ili prizna nepostojeće tražbine 3) prikrije, preinači uništi ili tako vodi poslovne knjige, isprave ili spise da se iz njih ne može utvrditi stvarno imovinsko stanje ili to stanje sačinjavanjem lažnih isprava ili na drugi način prikaže takvim da se po toj osnovi može otvoriti stečaj.

Radnja k. d. sastoji se u prividnom ili stvarnom umanjenju svoje imovine u cilju izbjegavanja plaćanja svojih obaveza. Taj subjektivni moment mora postojati jer ako ne postoji ne radi se o ovom kaznenom djelu.

Posljedica djela sastoji se u prouzrokovanju stečaja, s tim da je taj stečaj lažan jer ga je sam počinitelj prouzrokovao prividnim ili stvarnim umanjenjem svoje imovine da bi na taj način izbjegao plaćanje svojih obaveza. Djelo se smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o otvaranju stečajnog postupka.

Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj jer počinitelj postupa u jasno određenom cilju. Teži oblik djela propisan je odredbom st. 2. ovog člana kad je lažnim stečajem došlo do prouzrokovanja teške posljedice na strani vjerovnika. U odnosu na teške posljedice koje su nastale vjerovniku može postojati i nehat na strani počinitelja.

IZRADA LAŽNE BILANCE (čl. 249. KZ F BiH)

Ovo je novo krivično djelo uvedeno reformom krivičnog zakonodavstva, čiji je smisao da se propisivanjem krivične sankcije suzbiju razni oblici zloupotreba koje se odnose na utvrđivanje uspješnosti poslovanja pravne osobe, odnosno za izradu bilance poslovanja kojom se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe u njenom poslovanju.

Ovo krivično djelo čini ko s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu korist ili da drugome učini štetu, izradi lažnu bilancu kojom se utvrđuje dobit ili gubitak te pravne osobe ili kojom se utvrđuje udio svakog člana pravne osobe u dobiti ili gubitku.

Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba (delicta communia), ali imajući u vidu prirodu djela to će u pravilu biti osoba koja ima neku odgovornost u pravnoj osobi u smislu da su direktno ili indirektno obavezne ili ovlaštene poduzimati određene radnje - npr. direktori , članovi upravnog odbora, šefovi računovodstva itd. Radnja počinjenja se sastoji u izradi lažne bilance kojom se utvrđuje dobit ili gubitak pravne osobe. Lažna bilanca postoji i

onda kada se u postojećoj ispravi o bilanci izvrši krivotvorenje određenih podataka ili stavki kao što su npr. prepravljanje pojedinih stavki upisivanjem neistinitih podataka ili dodavanjem nepostojećih stavki. Uglavnom se tu radi o prikazivanju veće dobiti od stvarne u određenom izvještajnom periodu da bi se učešćem u raspodjeli dobiti pribavila kakva korist.

Djelo mora biti učinjeno s ciljem da se sebi ili drugome pribavi kakva korist ili da se drugome nanese šteta. U pitanju je samo direktni umišljaj.

PREVARA U PRIVREDNOM POSLOVANJU (čl. 251. KZ F BiH)

Ovo je jedno od krivičnih djela prijevare koje ima tri oblika tj. osnovni oblik i dva teža oblika određena s obzirom na iznos pribavljene imovinske koristi, odnosno prouzrokovane štete. Osnovni oblik ovog djela propisan st. 1. člana čini ko kao zastupnik ili predstavnik pravne osobe s ciljem pribavljanja imovinske koristi toj ili drugoj pravnoj osobi upotrebom nenaplativnih instrumenata plaćanja, čekova za koje zna da nemaju pokrića ili na drugi način dovede nekoga u zabludu i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, počinitelj ovog djela može biti samo osoba koja ima po nekom pravnom osnovu ovlaštenje da nastupa u ime neke pravne osobe (delictum proprium).

Radnja ovog k. d. alternativno je određena kao: 1) dovođenje u zabludu ili kao 2) održavanje nekoga u zabludi. Lažno prikazivanje činjenica postoji kada se činjenice pokazuju drukčijim nego što jesu stvarno (prešućivanje njihovog postojanja, sadržaja, obveza). Tu se radi o obmani druge osobe, a obmana se može ostvariti činjenjem i nečinjenjem kao i konkludentnim radnjama. Sredstvo obmane može biti upotreba nenaplativih akceptnih naloga, upotreba čekova za koje nema pokrića, dovođenje u zabludu ili održavanje u zabludi na neki drugi način.

Za postojanje ovog djela potrebno je da počinitelj postupa s ciljem da toj osobi čiji je zastupnik ili predstavnik ili nekoj drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist. Za krivičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj, svijest o konkretnom obliku radnje počinjenja, svijest o postupanju s određenim ciljem, kao i svijest o posljedicama prijevarnog postupanja.

Teži oblik propisan je st. 2. koji postoji kad je počinitelj prijevarom u privrednom poslovanju za pravnu osobu koju zastupa ili čije je predstavnik ili za neku drugu pravnu osobu, pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM ili ukoliko je prijevarom prouzrokovana šteta u iznosu od 10.000

KM. Kvalifikatorne okolnosti čini visina pribavljene protupravne imovinske koristi, odnosno prouzročene štete. U odnosu na te okolnosti mora postojati najmanje nehat na strani počinitelja. Najteži oblik ovog djela propisan je st. 3. koji postoji kad visina imovinske koristi odnosno nastale štete prijevarom prelazi 50.000 KM.

SKLAPANJE ŠTETNOG UGOVORA (čl. 252. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko kao zastupnik ili predstavnik pravne osobe u njezinoj privrednoj aktivnosti sklopi ugovor za koji zna da je za tu pravnu osobu štetan, ili sklopi ugovor protivno ovlaštenju i time prouzrokuje štetu pravnoj osobi.

Učinitelj ovog djela može biti samo osoba koja je zastupnik ili predstavnik pravne osobe, tj. osoba koja na osnovu zakona ili internog propisa pravne osobe ima takav status.

Radnja k. d. alternativno je određena kao : 1) sklapanje štetnog ugovora ili 2) sklapanje ugovora protivno ovlaštenju. Za postojanje djela potreban je subjektivni element koji se ogleda u tome da počinitelj zna da je ugovor štetan za pravnu osobu koju zastupa ili predstavlja. Da li je ugovor štetan ili nije procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme i okolnost njegovog sklapanja, a ne na vrijeme njegove realizacije kada se okolnosti mogu promijeniti.

U drugom slučaju radi se o sklapanju ugovora protivno ovlaštenjima što upućuje na prekoračenje vlasti. Za postojanje djela bitno je da je nastupila šteta pravnoj osobi sklapanjem ugovora, pri čemu počinitelj ne mora znati da je taj ugovor za tu pravnu osobu štetan.

Radnje počinitelja i štetna posljedica moraju biti uzročno-posljedično povezane.

Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj, koji obuhvaća svijest o osobnom svojstvu počinitelja, svijest o radnjama izvršenja i svijest o posljedicama za pravnu osobu.

Odredbom st. 2. ovog čl. propisan je teži oblik ovog krivičnog djela koji postoji ako je počinitelj osnovnog oblika djela (st. 1.) za to primio protupravnu korist ili obećanje koristi ili ako je izvršenjem djela prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi 200.000 KM. Kvalifikatorna okolnost

je primanje mita za zaključenje štetnog ugovora, što znači da se radi o dva krivična djela koja je zakonodavac spojio u jedno složeno krivično djelo, a druga je visina štete koja je nanesena pravnoj osobi. Za prvu okolnost zahtjeva se umišljaj počinitelja, a za težu posljedicu dovoljan je nehat.

ODAVANJE I NEOVLAŠTENO PRIBAVLJANJE POSLOVNE TAJNE (čl. 254. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko neovlašteno drugome saopći, preda ili na drugi način dostupnim učini poslovnu tajnu ili ko poslovnu tajnu pribavlja s ciljem da je preda nepozvanoj osobi.

Iako iz zakonskog opisa bića djela proizlazi da ovo djelo može počiniti bilo koja osoba, ipak u pravilu to će biti osoba kojoj su ti podaci dostupni ili ih je saznala u poslu koji obavlja.

Radnja počinjenja alternativno je određena kao: 1) saopćavanje, predaja ili na drugi način činjenje dostupnim drugome poslovne tajne, odnosno kao 2) pribavljanje poslovne tajne s ciljem da se preda nepozvanoj osobi. Djelo postoji samo aklo su navedene radnje vršene neovlašteno, dakle bez pravnog osnova. Saopćavanje se može učiniti na različite načine: usmeno, pisanim putem, neposredno, posredno, telefonom, faksom, konkludentnim radnjama itd. Predaja može biti neposredna tj. od samog počinitelja ili posredna preko neke druge osobe. Pribavljanje podataka samo za sebe ne predstavlja ovo k. d. ali ako se to učini sa namjerom da se pribavljeni podaci predaju nepozvanoj osobi onda se radi o ovom k.d.

Objekt krivičnog djela su podaci koji su propisom proglašeni poslovnom tajnom, a osobe koje te podatke posjeduju ili koje su s njim upoznate na osnovu zakona dužne su ih čuvati kao poslovnu tajnu.

Poslovna tajna se može čuvati i iz konkurentskih razloga, kao npr. proces proizvodnje, nova dostignuća u nauci i tehnici, novi rezultati nekih istraživanja itd. Prema odredbi čl. 2. st. 24. KZ F BiH poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe određena poslovnom tajnom, a koji predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog rada ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćenja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese.

Posljedica k. d. je apstraktna opasnost za poslovanje pravne osobe. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj koji obuhvaća svijest o neovlaštenom izdavanju, odnosno pribavljanju podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, gdje kod pribavljanja mora postojati i namjera njihove predaje nepozvanoj osobi.

Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je odavanje ili neovlašteno pribavljanje poslovne tajne izvršeno s ciljem njenog iznošenja izvan zemlje, ili ako je krivičnim djelom pribavljena imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta.

KRIVOTVORENJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA (čl. 256. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko izradi lažne vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj kao prave ili ko preinači prave vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj ili ko pribavlja lažne vrijednosne papire s ciljem da ih stavi u opticaj kao prave.

Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba. Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažnih vrijednosnih papira s ciljem stavljanja u opticaj kao pravih, 2) preinaka pravih vrijednosnih papira s ciljem stavljanja u opticaj ili kao 3) pribavljanje lažnih vrijednosnih papira s ciljem stavljanja u promet kao pravih.

Objekt radnje je vrijednosni papir, a to je prema odredbama obligacionog zakonodavstva pisana isprava kojom se njen izdavatelj obvezuje da ispuni obvezu upisanu u toj ispravi njenom zakonitom imatelju, kao što su npr. dionice, obveznice, certifikati itd.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o konkretnom obliku radnje počinjenja, te svijest o postupanju u točno određenom cilju, tj. da se krivotvoreni papir stavi u opticaj kao pravi.

Odredbom st. 2. propisan je drugi lakši oblik ovog k. d. koji čini ko lažni vrijednosni papir koji je primio kao pravi znajući ili saznavši da je lažno sačinjen ili preinačen stavi u opticaj. To znači da u trenutku primanja vrijednosnog papira počinitelj nije znao da se radi o lažnom papiru, već je naknadno otkrio da se radi o krivotvorini. Uprkos tom naknadnom saznanju stavlja u opticaj taj papir najčešće s razlogom da se na taj način sačuva od eventualne štete koja bi po njega mogla nastupiti zadržavanjem takvog papira.

I ovaj se oblik djela može počiniti samo sa direktnim umišljajem.

Ova se oblik naziva privilegiranim djelom za koje je propsiana i blaža kazna (novčana ili zatvor do jedne godine).

Odredbom st. 3. ovoga čl. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ F BiH tj. oduzimanje predmeta - lažnih vrijednosnih papira.

KRIVOTVORENJE KREDITNIH I OSTALIH KARTICA BEZGOTOVINSKOG PLAĆANJA

( čl. 257. KZ F BiH)

Krivotvorenje kreditnih i ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja novina je našem krivičnom zakonodavstvu. Ovom se inkriminacijom nastoje spriječiti različiti oblici zloupotrebe instrumenata bezgotovinskog plaćanja bilo da se radi o izradi lažnih, preinaci pravih ili o upotrebi takvih krivotvorenih sredstava plaćanja.

Ovo krivično djelo ima četiri oblika i to jedan osnovni i tri teža oblika, s obzirom na postojanje određenih kvalifikatornih okolnosti koje se ogledaju u pribavljanju imovinske koristi, odnosno visini pribavljene imovinske koristi.

Objekt krivičnopravne zaštite je kreditna kartica odnosno druga kartica bezgotovinskog plaćanja.

Osnovni oblik ovog k. d. čini ko s ciljem da je upotrijebi kao pravu izradi lažnu kreditnu karticu ili drugu karticu bezgotovinskog plaćanja ili ko preinači takvu pravu karticu ili ko takvu lažnu karticu upotrijebi kao pravu.

Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.

Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažne kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja s ciljem da se upotrijebi kao prava, 2) preinaka prave kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja, ili kao 3) upotreba lažne kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja kao prave.

Za krivičnu odgovornost traži se umišljaj, kojim mora biti obuhvaćena svijest o konkretnom obliku radnje počinjenja, kao i da je postupano s određenim ciljem tj. da se krivotvorena kartica upotrijebi kao prava.

Odredbom st. 2. ovog čl. propisan je teži oblik krivotvorenja kreditnih i drugih kartica bezgotovinskog plaćanja koji postoji ako je počinjenjem osnovnog oblika djela pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 10.000 KM. Kvalifikatorna okolnost je visina pribavljene imovinske koristi i u odnosu na tu okolnost mora postojati najmanje nehat na strani počinitelja.

Najteži oblik ovog djela propisan je st. 3. koji postoji ako je počinjenjem djela pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 50.000 KM.

Odredbom stavka 5. propisano je obvezno oduzimanje kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja tj. propisana je obvezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ F BiH.

KRIVOTVORENJE ZNAKOVA ZA VRIJEDNOST (čl. 258. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko izradi lažne biljege, poštanske marke, ili druge znakove za vrijednost izdate na osnovu propisa, ili ko preinači koji od takvih znakova za vrijednost s ciljem da ih upotrijebi kao prave ili da ih drugome dade na upotrebu ili ko takve lažne znakove upotrijebi kao prave ili ih s tim ciljem pribavi.

Počinitelj ovog k. d. može biti svaka osoba.

Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) izrada lažnih biljega, poštanskih maraka ili drugih znakova za vrijednost koji su izdani na osnovu propisa, 2) preinaka pravih znakova za vrijednost s ciljem upotrebe kao pravih, 3) upotreba lažnih znakova za vrijednost kao pravih 4) pribavljanje lažnih znakova s ciljem da se upotrijebe kao pravi.

Objekt radnje su biljezi, poštanske marke ili drugi znakovi za vrijednost izdati na osnovu propisa. Drugi znakovi mogu biti koverte ili dopisnice s utisnutom vrijednosti poštanske marke, zatim razni obrasci ili blanketi s utisnutom vrijednošću. Radi se o domaćim taksenim ili poštanskim markama ili znacima za vrijednost koji su u opticaju u vrijeme počinjenja krivičnog djela.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj pored kojeg treba postojati i namjera da se krivotvoreni znaci za vrijednost upotrijebe kao pravi, odnosno da se u tom cilju pribave.

Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji u slučaju ako su znaci za vrijednost veće vrijednosti. To je faktično pitanje koje se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju.

Odredbom st. 3. propisano je da ovo djelo čini ko odstranjivanjem žiga kojim se znaci iz osnovnog oblika djela poništavaju ili kojim drugim načinom u svrhu ponovne upotrebe.

Odredbom st. 4. proisana je obvezna primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta, pored kazne, što znači da se lažni znaci za vrijednost koji su nastali izvršenjem ovog krivičnog djela moraju oduzeti od počinitelja primjenom odredbe čl. 78. st. 3. KZ F BiH.

KRIVOTVORENJE ILI UNIŠTENJE POSLOVNIH ILI TRGOVAČKIH

KNJIGA ILI ISPRAVA (čl. 261. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko u poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spise koje je dužan voditi na osnovu zakona ili drugog propisa: unese neistinite podatke ili ne unese neki važan podatak, ili svojim potpisom ili pečatom ovjeri poslovnu ili trgovačku knjigu, ispravu ili spis neistinitim sadržajem, ili svojim potpisom ili pečatom omogući izradu poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spisa s neistinitim sadržajem.

Iako počinitelj djela može biti svaka osoba, počinitelj djela će ipak biti ona osoba koja je ovlaštena poduzimati radnje u vezi sa izradom, odnosno vođenjem poslovnih ili trgovačkih knjiga, isprava ili spisa, odnosno osoba koja je ovlaštena vršiti ovjere svojim potpisom ili pečatom poslovnih ili trgovačkih knjiga, isprava ili spisa.

Radnja počinjenja alternativno je određena i to kao: 1) unošenje neistinitih podataka u poslovne knjige, isprave ili spise, 2) neunošenje nekog važnog podatka u poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spise, 3) ovjera poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spisa sa neistinitim sadržajem i 4) omogućavanje izrade poslovne ili trgovačke knjige, isprave ili spisa s neistinitim sadržajem.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj.

Odredbom stavka 2. propisan je drugi oblik ovog djela kojeg čini ko neistinitu poslovnu ili trgovačku knjigu, ispravu ili spis upotrijebi kao da su istiniti, ili ko uništi ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim poslovnu ili trgovačku knjigu, ispravu ili spis. Uništenje znači da ti dokumenti više uopće ne postoje ili su oštećeni u takvoj mjeri da su potpuno neupotrebljivi, npr. kad je dokument ili knjiga spaljena ili je izbrisan tekst na dokumentu.

Oštećenje znači da je neki dokument doveden u takvo stanje da je u većem dijelu ili u cijelosti neupotrebljiv. Prikrivanje znači da se navedeni dokumenti premještaju sa mjesta koje je predviđeno da se nalaze na neko drugo mjesto skriveno odnosno nedostupno.

NEOVLAŠTENA UPORABA TUĐE TVRTKE (čl. 264. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko se u cilju da obmane kupca ili korisnika usluga posluži tuđom tvrtkom, žigom , zaštitnim znakom ili posebnom oznakom robe ili unese pojedina obilježja tuđe oznake u svoju tvrtku, žig, zaštitni znak ili posebnu oznaku robe.

Ovom se inkriminacijom štiti žig, tvrtka, zaštitni znak ili posebna oznaka robe.

Iako počinitelj ovog djela može biti bilo koja osoba to će u pravilu biti osoba na funkciji ili položaju u pravnoj osobi, odnosno samostalni privrednik.

Radnja krivičnog djela alternativno je određena i može se sastojati: 1) u posluzi tuđom tvrtkom, žigom, zaštitnim znakom ili posebnom oznakom robe, i 2) kao unošenje pojedinih obilježja tuđe oznake u svoju tvrtku, žig, zaštitni znak ili svoju posebnu oznaku robe. Djelo se smatra ostvarenim neovisno o tome da li je postignut odnosno ostvaren cilj.

Pod tvrtkom se podrazumijeva ime pod kojim privredni subjekt posluje u pravnom prometu, a pod žigom, zaštitnim znakom i posebnom oznakom robe podrazumijevaju se posebni znaci u privrednom prometu pomoću kojih se pravi razlikovanje robe između pojedinih privrednih subjekata.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, pored kojeg mora postojati i posebno subjektivno obilježje tj. namjera u smislu da se navedene radnje i poduzimaju u cilju obmane kupaca ili korisnika usluga.

NEDOZVOLJENA TRGOVINA (čl. 267. KZ F BiH)

Krivično djelo nedozvoljene trgovine čini ko nema ovlaštenje za trgovinu, nabavu robe ili drugih predmeta opće potrošnje u vrijednosti koja prelazi 10.000 KM u cilju prodaje, ili ko se neovlašteno u većem obimu bavi trgovinom ili posredovanjem u trgovini ili zastupanjem u prometu roba i usluga.

Počinitelj djela može biti svaka osoba.

Radnja krivičnog djela alternativno je određena i to kao: 1) nabavljanje robe ili drugih predmeta opće potrošnje u cilju prodaje, 2) kao neovlašteno i u većem obimu bavljenje trgovinom, 3) kao neovlašteno i u većem obimu bavljenje posredovanjem u trgovini ili 4) kao neovlašteno i u većem obimu bavljenje zastupanjem u prometu robe i usluga.

Krivično djelo postoji i u slučaju jednokratne nabavke neke robe ili predmeta opće potrošnje u cilju prodaje. Da bi postojao ovaj oblik k. djela vrijednost robe ili predmeta opće potrošnje mora prelaziti 10.000 KM. To je objektivni uvjet inkriminacije od kojeg ovisi postojanje ovog oblika djela.

Drugi oblik radnje postoji kad se neko neovlašteno i u većem obimu bavi trgovinom. Dakle, potrebna su dva uvjeta: da se neko „bavi” trgovinom i da se radi o trgovini „u većem obimu”. Bavljenje znači trajnu djelatnost, u više se navrata počinitelj bavi nedopuštenom trgovinom.

Neovlašteno posredovanje podrazumijeva posredovanje između prodavatelja i kupca u razmjeni robe i predmeta koje višekratno ponavlja i to u većem obimu čini.

Kao bavljenje zastupanjem u prometu robe i usluga smatra se djelovanje u ime i za račun nekog drugog čija je djelatnost promet robe i usluga, kao što je npr. davanje ponude, sklapanje ugovora, itd. I zastupanje mora biti neovlašteno a zatim da je zastupanje ponovljeno u više navrata i da se to čini u većem obimu.

Oblik krivnje je umišljaj, koji obuhvaća svijest o pojedinom obliku radnje počinjenja, zatim svijest o protupravnosti tj. da se to vrši neovlašteno.

Teži oblik propisuje se st. 2. ovog čl. koji postoji ako počinitelj organizira mrežu preprodavatelja ili posrednika ili je počinjenjem djela pribavljena imovinska korist koja prelazi 30.000 KM.

Odredbom st. 3. ovog čl. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ – oduzimanje predmeta.

NEDOZVOLJENO BAVLJENJE BANKARSKOM DJELATNOŠĆU (čl. 269. KZ F BiH)

Odredbama ovog člana Zakona sankcionira se neovlašteno bavljenje bankarskom djelatnošću. Ovom se inkriminacijom nastoji pružiti pojačana krivičnopravna zaštita platnog prometa, unaprijedi sigurnost bankarskog poslovanja, zaštite privredne i druge pravne i fizičke osobe od mogućih zloupotreba od strane osoba koje se bave bankarskom djelatnoću bez poštivanja uvjeta propisanih za to osnivanje i rad banaka, odnosno bavljenje bankarske djelatnosti.

Krivično djelo čini ko se bez odobrenja ili protivno uvjetima pod kojima je dano odobrenje, bavi bankarskom djelatnošću.

Počinitelj djela može biti svaka osoba. Radnja počinjenja određena je alternativno: 1) bavljenje bankarskom djelatnošću bez odobrenja i 2) bavljenje bankarskom djelatnošću protivno uvjetima pod kojima je dano. Pojam „bavljenje” bankarskom djelatnošću podrazumijeva da za postojanje djela nije dovoljno jednokratno poduzimanje radnje, već se traži da je to neko trajnije djelovanje, tj. višekratno ponovljeno.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o „bavljenju” bankarskom djelatnošću, kao i svijest da se to čini bez odobrenja, odnosno suprotno danom odobrenju tj. svijest o protupravnosti postupanja.

Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je nedozvoljenim bavljenjem bankarskom djelatnošću pribavljena imovinska korist koja prelazi 10.000 KM.

Odredbom st. 3. propisan je teži oblik koji postoji kad je nedozvoljenim bavljenjem bankarskom djelatnošću pribavljena imovinska korist koja prelazi 50.000 KM.

Najteži oblik ovog djela propisan je st. 4. ovog čl. koji postoji kad je nedozvoljenim bavljenjem bankarskom djelatnošću pribavljena imovinska korist koja prelazo 200.000 KM.

ZLOUPOTREBA ČEKA I KARTICE (čl. 271. KZ F BiH)

Ovo krivično djelo čini ko zloupotrebom čeka, kreditne ili druge kartice bezgotovinskog plaćanja na čiju upotrebu ima pravo, banku ili drugu pravnu osobu obveže na isplatu iznosa za koji zna da nema pokrića, a koji je ugovorom o upotrebi čekova ili kartice izričito zabranjen.

Počinitelj ovog djela može biti svaka opsoba koja je zakoniti imatelj navedenih instrumenata bezgotovinskog plaćanja , tj. koja ima pravo na upotrebu čeka ili kartice.

Radnja počinjenja su različiti oblici zloupotrebe čeka, kreditne i druge kartice bezgotovinskog plaćanja kojim djelatnostima se banka ili druga pravna osoba obvezuje na isplatu određenog novčanog iznosa za koji ne postoji pokriće na odgovarajućem računu počinitelja djela. Ovo djelo neće postojati ako nema izričite zabrane na izdavanje čeka ili zabrane korištenja kreditnih ili drugih kartica bezgotovinskog plaćanja, iako na računu izdavatelja odnosno korisnika nema odgovarajućeg pokrića.

Ovo je k. d. dovršeno u trenutku kad je za banku ili drugu pravnu osobu stvorena obveza na isplatu određenog iznosa za koji nema pokrića. Objekt radnje je ček, kreditna ili druga kartica bez pokrića. Ček je vrijednosni papir koji je izdat u zakonom propisanoj formi i koji služi kao sredstvo bezgotovinskog plaćanja kojim izdavatelj (trasant) nalaže drugoj osobi (trasatu) da isplati određeni novčani iznos imatelju ili donositelju čeka (remitentu), sa računa koji izdavatelj ima kod trasata, a koji ima pokriće. Djelo postoji ako ček nema pokriće u vrijeme njegovog izdavanja, odnosno stavljanja u promet. Djelo postoji i u slučaju ako je počinitelj očekivao da će do trenutka podnošenja čeka na isplatu osigurati njegovo pokriće. Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, koji obuhvaća svijest da se zloupotrebljava neko od navedenih sredstava bezgotovinskog plaćanja, s tim da počinitelj djela zna da za banku ili drugu pravnu osobu stvara obvezu na isplatu iznosa za koji nema pokrića i zna da je ugovorom o upotrebi čeka odnosno kartice takva isplata izričito zabranjena.

Teži oblik ovog djela propisan je st. 2. koji postoji ako je osnovnim oblikom zloupotrebe čeka ili kartice pribavljena imovinska korist u iznosu većem od 50.000 KM. Kvalifikatorna okolnost je visina pribavljene imovinske koristi, i ona mora biti obuhvaćena umišljajem počinitelja.

PRANJE NOVCA (čl. 272. KZ F BiH)

Ovo je krivično djelo nastalo kao rezultat obveza koje je BiH preuzela na osnovu međunarodnih konvencija. Smisao ovog k. d. ogleda se u tome što se inkriminacijama nastoji suzbiti djelatnosti koje se odnose na pranje „prljavog” novca, odnosno imovine koja je stečena takvim novcem koji potječe iz kriminalne djelatnosti, a koja je u pravilu sastavni dio

organiziranog kriminaliteta, kao fenomena koji se ubrzano razvija u okolnostima poslijeratnog stanja, tranzicijskog karaktera zemlje, promjena u organizaciji privrede i njenoj liberalizaciji, inostranih ulaganja, procesa privatizacije itd.

Ovo krivično djelo čini ko novac ili imovinsku korist za koju zna da su pribavljeni učinjenjem krivičnog djela primi, zamjeni, drži, njome raspolaže, upotrijebi u privrednom ili drugom poslovanju ili na drugi način prikrije ili pokuša prikriti.

Počinitelj ovog djela može biti svaka osoba.

Radnja k. d. alternativno je određena i to kao: 1) primanje, 2) zamjena, 3) držanje, 4) raspolaganje, 5) upotreba u privrednom ili drugom poslovanju, 6) prikrivanje na drugi način, 7) pokušaj prikrivanja na drugi način, novca, imovinske koristi za koju zna da je pribavljena počinjenjem krivičnog djela.

Objekt radnje je novac ili imovinska korist za koju se zna da je pribavljena počinjenjem krivičnog djela. Ako ovaj uvjet nije ispunjen neće postojati ovo krivično djelo.

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, kojim je obuhvaćena svijest o nekom od navedenih modaliteta radnje počinjenja, kao i svijest da su novac ili imovina pribavljeni počinjenjem krivičnog djela. Teži oblik ovog k. d. propisan je st. 2. koji postoji ako je novac ili imovinska korist velike vrijednosti. Kvalifikatorna okolnost je vrijednost objekta radnje, a ta okolnost će postojati ako se radi o vrijednosti koja prelazi 50.000 KM.

Odredbom st. 3. predviđen je lakši oblik djela koji postoji u slučaju nehatnog postupanja počinitelja u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist pribavljene krivičnim djelom.

Odredbom st. 4. propisuje se obvezno oduzimanje novca i imovinske koristi koji su predmet k. d. tj. propisana je obavezna primjena sigurnosne mjere iz čl. 78. st. 3. KZ – oduzimanje predmeta.